<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-709/19</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62019CC0709</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:1056">EU:C:2020:1056</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>16</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>16</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Mišljenje M. Camposa Sánchez‑Bordone – Predmet C‑709/19</HT></P><P><HT TYPE="SC">Vereniging van Effectenbezitters</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje nezavisnog odvjetnika</HT></P><P><HT TYPE="UC">Manuela Camposa Sánchez‑Bordone</HT></P><P>od <DATE ISO="20201217">17. prosinca 2020.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P>Izvorni jezik: španjolski</P></NOTE></P></TI><STI><P><HT TYPE="BOLD">Predmet C‑709/19</HT></P><P>Vereniging van Effectenbezitters</P><P>protiv</P><P>BP plc</P><P><HT TYPE="NORMAL">(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hoge Raad der Nederlanden (Vrhovni sud Nizozemske))</HT></P></STI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Uredba (EU) br. 1215/2012</KEYWORD><KEYWORD>Međunarodna sudska nadležnost u građanskim i trgovačkim stvarima</KEYWORD><KEYWORD>Sudska nadležnost u stvarima povezanim s deliktima ili kvazideliktima</KEYWORD><KEYWORD>Spor u području ulaganja</KEYWORD><KEYWORD>Mjesto štetnog događaja</KEYWORD><KEYWORD>Šteta koja se sastoji isključivo od financijskog gubitka</KEYWORD><KEYWORD>Deklaratorna tužba koju je podnio subjekt za kolektivno zastupanje interesa</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><CONTENTS.CONCLUSION><GR.SEQ LEVEL="1"><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>Udruženje vlasnika vrijednosnih papira podnijelo je Hoge Raadu der Nederlanden (Vrhovni sud Nizozemske) tužbu za naknadu štete zbog gubitka vrijednosti njihovih dionica u poduzeću sa sjedištem u Ujedinjenoj Kraljevini, koja je nastala zbog izlijevanja nafte u postrojenju tog poduzeća u Meksičkom zaljevu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>U okviru ovog spora, sudu je potrebno tumačenje članka 7. točke 2. Uredbe (EU) br. 1215/2012<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P>Uredba Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20121212">12. prosinca 2012.</DATE> o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="351" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2012">SL 2012., L 351, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 289. i ispravci <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="160" PAGE.FIRST="40" DATE.PUB="2014">SL 2014., L 160, str. 40</REF.DOC.OJ>. i <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="202" PAGE.FIRST="57" DATE.PUB="2016">SL 2016., L 202, str. 57</REF.DOC.OJ>.)</P></NOTE>. Budući da je šteta koja je predmet tužbe isključivo imovinska, suočava se s teškoćama u pogledu odlučivanja o svojoj nadležnosti, s obzirom na prethodne odluke Suda, osobito presude Kolassa, Universal i Löber<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P>Presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150128">28. siječnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Kolassa</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑375/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:37">EU:C:2015:37</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>; u daljnjem tekstu: presuda Kolassa); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160616">16. lipnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Universal Music International Holding</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑12/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:449">EU:C:2016:449</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>; u daljnjem tekstu: presuda Universal) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180912">12. rujna 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Löber</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑304/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:701">EU:C:2018:701</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>; u daljnjem tekstu: presuda Löber)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>U okviru dvojbi suda koji je uputio zahtjev ističu se opasnosti svojstvene otvorenim tumačenjima u tom području, poput onog koje povezuje međunarodnu sudsku nadležnost s <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>posebnim okolnostima<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/> spora. Njima se istodobno pruža prilika da se ta tumačenja pojasne ili, po potrebi, preispitaju.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="2"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">I.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">A.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Pravo Unije. Uredba br. 1215/2012</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>U uvodnoj izjavi 16. navodi se:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><CONSID><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>Pored domicila tuženika, trebale bi postojati alternativne osnove nadležnosti temeljene na uskoj povezanosti između suda i tužbe ili zbog olakšavanja pravilnog sudovanja. Postojanje uske povezanosti trebalo bi osigurati pravnu sigurnost i spriječiti mogućnost da tuženik bude tužen pred sudom države članice [koji] mu nije bilo moguće razumno predvidjeti. […]<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/>.</P></CONSID></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 4.:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="004.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Podložno ovoj Uredbi, osobe s domicilom u državi članici, bez obzira na njihovo državljanstvo, tuže se pred sudovima te države članice.</ALINEA><ALINEA>[…]<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/>.</ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 7.:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>Osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici:</P><P>[…]</P><P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>u stvarima povezanim s deliktima ili kvazideliktima pred sudom mjesta [u kojemu se dogodio štetni događaj ili bi se on mogao dogoditi];</TXT></NP></ITEM></LIST></P></ALINEA><ALINEA>[…]<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/>.</ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">B.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Nizozemsko pravo. Burgerlijk Wetboek<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P>Nizozemski Građanski zakonik; u daljnjem tekstu: BW</P></NOTE></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 305.a knjige 3. BW‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P>U daljnjem tekstu: članak 3:305.a BW‑a</P></NOTE>:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="305A.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Svaka institucija ili udruženje koje ima punu pravnu sposobnost može sudu podnijeti tužbu radi zastupanja sličnih interesa drugih osoba, pod uvjetom da takvo zastupanje provodi u skladu sa svojim statutima.</ALINEA></PARAG><P>[…]</P><PARAG IDENTIFIER="305A.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Tužba poput one predviđene stavkom 1. ne može se odnositi na […] novčanu naknadu štete.</ALINEA><ALINEA>[…]<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">II.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Činjenice, sporovi pred nacionalnim sudovima i prethodna pitanja</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>Vereniging van Effectenbezitters (Udruženje vlasnika vrijednosnih papira; u daljnjem tekstu: VEB) nizozemsko je udruženje sa sjedištem u Haagu (Nizozemska), čija je svrha, u skladu s njegovim statutom, zastupanje interesa vlasnika vrijednosnih papira.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="3"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>BP plc (u daljnjem tekstu: BP) naftno je i plinsko poduzeće sa sjedištem u Londonu (Ujedinjena Kraljevina), koje posluje u cijelom svijetu. Njegove redovne dionice uvrštene su na burzu u Londonu i Frankfurtu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>Na naftnoj platformi u Meksičkom zaljevu koja je bila u najmu BP‑a dogodila se eksplozija u travnju 2010., koja je za posljedicu imala ozbiljnu štetu za okoliš.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>VEB je <DATE ISO="20150417">17. travnja 2015.</DATE> na temelju članka 3:305.a BW‑a podnio rechtbanku Amsterdam (Sud u Amsterdamu, Nizozemska) kolektivnu tužbu protiv BP‑a u ime svih osoba koje su tijekom razdoblja između <DATE ISO="20070116">16. siječnja 2007.</DATE> i <DATE ISO="20100625">25. lipnja 2010.</DATE> stekle, držale ili prodale redovne dionice BP‑a putem investicijskog računa u Nizozemskoj ili investicijskog računa u banci ili investicijskom društvu sa sjedištem u Nizozemskoj (u daljnjem tekstu: dioničari BP‑a).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>VEB je od rechtbanka Amsterdam (Sud u Amsterdamu) tražio da utvrdi sljedeće:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>da su nizozemski sudovi međunarodno nadležni da odlučuju o tužbama dioničara BP‑a za naknadu štete,</P></ITEM><ITEM><P>da je rechtbank Amsterdam (Sud u Amsterdamu) mjesno nadležan za te tužbe,</P></ITEM><ITEM><P>da je BP nezakonito postupao prema svojim dioničarima jer im je dostavio netočne, nepotpune i zavaravajuće obavijesti o i. svojem programu zaštite i održavanja prije izlijevanja nafte <DATE ISO="20100420">20. travnja 2010.</DATE> ili ii. opsegu tog izlijevanja nafte ili iii. ulozi i odgovornosti BP‑a u vezi s tim izlijevanjem nafte,</P></ITEM><ITEM><P>da bi dioničari BP‑a kupili ili prodali dionice BP‑a po povoljnijoj cijeni ili uopće ne bi da BP nije postupao nezakonito,</P></ITEM><ITEM><P>da postoji nepobitna uzročnost između BP‑ova nezakonita postupanja i štete povezane s tečajem koja je dioničarima BP nastala u razdoblju između <DATE ISO="20070116">16. siječnja 2007.</DATE> i <DATE ISO="20100625">25. lipnja 2010.</DATE></P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>BP je osporavao nadležnost nizozemskih sudova na temelju Uredbe br. 1215/2012. Rechtbank Amsterdam (Sud u Amsterdamu) proglasio se nenadležnim, a gerechtshof Amsterdam (Žalbeni sud u Amsterdamu, Nizozemska) potvrdio je tu odluku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>VEB je podnio žalbu u kasacijskom postupku Hoge Raadu der Nederlanden (Vrhovni sud Nizozemske), koji Sudu upućuje sljedeća prethodna pitanja:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>1.</NO.P><TXT><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>Treba li članak 7. točku 2. [Uredbe br. 1215/2012] tumačiti na način da izravan nastanak isključivo imovinske štete na investicijskom računu u Nizozemskoj ili u banci i/ili investicijskom društvu sa sjedištem u Nizozemskoj koja je posljedica odluka o ulaganju donesenih pod utjecajem općih, ali netočnih, nepotpunih i zavaravajućih informacija međunarodnog poduzeća uvrštenog na burzama koje su objavljene diljem svijeta pruža dovoljnu poveznicu za međunarodnu nadležnost nizozemskih sudova u mjestu nastanka štete (<HT TYPE="ITALIC">Erfolgsort</HT>)?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>Ako ne, jesu li potrebne dodatne okolnosti koje opravdavaju nadležnost nizozemskih sudova te o kojim je okolnostima u tom slučaju riječ? Jesu li dodatne okolnosti navedene pod točkom 4.2.2.<HT TYPE="SUP">[</HT><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P>Okolnosti su sljedeće: BP ima ulagače u cijelom svijetu, uključujući nizozemske ulagače; VEB zastupa interese velikog broja ulagača koji svoj domicil imaju uglavnom u Nizozemskoj; nagodba koju je BP sklopio sa svojim dioničarima u Sjedinjenim Američkim Državama nije bila ponuđena ulagačima čije interese zastupa VEB, nego su se u Europi vodili drugi slični postupci; među dioničarima koje zastupa VEB ima potrošača, koji prema Uredbi br. 1215/2012 uživaju posebnu pravnu zaštitu.</P></NOTE><HT TYPE="SUP">]</HT> zahtjeva dovoljna osnova za nadležnost nizozemskih sudova?</TXT></NP></ITEM></LIST></TXT></NP></ITEM><?PAGE NO="4"?><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Mijenja li se odgovor na prvo prethodno pitanje ako je riječ o tužbi koju je na temelju članka 3:305.a BW‑a podnijelo udruženje čiji je cilj da u skladu sa svojim pravom zastupa kolektivne interese ulagača koji su pretrpjeli štetu u smislu prvog prethodnog pitanja, što, među ostalim, dovodi do toga da nisu utvrđeni ni pojedini domicili tih ulagača ni posebne okolnosti pojedinačnih kupnji odnosno pojedinačnih odluka da se ne prodaju dionice koje se već drže?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT>Ako su nizozemski sudovi na temelju članka 7. točke 2. [Uredbe br. 1215/2012] nadležni da odlučuju o tužbi podnesenoj u skladu s člankom 3:305.a BW‑a, ima li dotični sud na temelju članka 7. točke 2. [Uredbe br. 1215/2012] međunarodnu i nacionalnu mjesnu nadležnost da odlučuje o svim naknadnim pojedinačnim tužbama za naknadu štete ulagača koji su pretrpjeli štetu u smislu prvog prethodnog pitanja?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>4.</NO.P><TXT>Ako dotični nizozemski sud u smislu trećeg prethodnog pitanja ima međunarodnu, ali nema nacionalnu mjesnu nadležnost da odlučuje o svim pojedinačnim tužbama za naknadu štete ulagača koji su pretrpjeli štetu u smislu prvog prethodnog pitanja, određuje li se nacionalna mjesna nadležnost prema domicilu oštećenog ulagača, sjedištu banke u kojoj se vodi osobni bankovni račun tog ulagača ili sjedištu banke u kojoj se vodi investicijski račun ili se u obzir uzima neka druga poveznica?<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/></TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">III.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Postupak pred Sudom</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>Tajništvo Suda zaprimilo je zahtjev za prethodnu odluku <DATE ISO="20190925">25. rujna 2019.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>Pisana očitovanja podnijeli su VEB, BP i Europska komisija. Nakon otkazivanja prvotno zakazane rasprave, Sud im je postavio pitanja na koja su trebali dati pisani odgovor, što su i učinili <DATE ISO="20201008">8. listopada 2020.</DATE></TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">IV.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Analiza</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">A.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Općenita pojašnjenja</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>U skladu s uputom Suda, ovo će se mišljenje isključivo odnositi na prva dva prethodna pitanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>Prije nego što započnem s njihovim razmatranjem, smatram da treba podsjetiti na sljedeće:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>Odredbe Uredbe br. 1215/2012 treba tumačiti autonomno, pozivajući se na sustav te uredbe i njezine ciljeve<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P>U pogledu pravila o posebnoj nadležnosti u stvarima povezanim s deliktima ili kvazideliktima vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111025">25. listopada 2011.</DATE>, <NAME.CASE>eDate Advertising i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑509/09 i C‑161/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:685">EU:C:2011:685</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</P></ITEM><ITEM><P>Budući da se Uredbom br. 1215/2012 zamjenjuje Uredba (EZ) br. 44/2001<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P>Uredba Vijeća od <DATE ISO="20001222">22. prosinca 2000.</DATE> o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="012" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2001">SL 2001., L 12, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 30.)</P></NOTE> (kojom se pak zamjenjuje Briselska konvencija)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P>Briselska konvencija iz 1968. o [sudskoj] nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="299" PAGE.FIRST="32" DATE.PUB="1972">SL 1972., L 299, str. 32</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 15., str. 3.); u daljnjem tekstu: Briselska konvencija</P></NOTE>, tumačenje Suda o ranijim odredbama koje su istovjetne odredbama instrumenta na snazi i dalje je valjano<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P>Vidjeti uvodnu izjavu 34. Uredbe br. 1215/2012.</P></NOTE>.</P></ITEM><ITEM><P>Jedini je cilj utvrđivanja mjesta materijalizacije ili konkretnog nastanka štete, u smislu članka 7. točke 2. Uredbe br. 1215/2012, utvrditi sudsku nadležnost sudova države članice.</P></ITEM><?PAGE NO="5"?><ITEM><P>To utvrđivanje služi djelotvornoj sudskoj zaštiti stranaka u prekograničnim privatnopravnim sporovima, u okviru kojeg je moguće utvrditi sudsku nadležnost izvan tuženikova domicila radi ispunjavanja <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>objektivnih potreba povezanih s dokazivanjem ili vođenjem postupka<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20040610">10. lipnja 2004.</DATE>, <NAME.CASE>Kronhofer</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑168/02</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2004:364">EU:C:2004:364</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>; u daljnjem tekstu: presuda Kronhofer, t. 18.)</P></NOTE>.</P></ITEM><ITEM><P>U sustavu Uredbe br. 1215/2012 nadležnost sudova prema mjestu tužiteljeva domicila (<HT TYPE="ITALIC">forum actoris</HT>) utvrđuje se samo iznimno<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P>Presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19950919">19. rujna 1995.</DATE>, <NAME.CASE>Marinari</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑364/93</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1995:289">EU:C:1995:289</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>; u daljnjem tekstu: presuda Marinari, t. 13.) i Kronhofer, t. 20.</P></NOTE>.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">B.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Uvodne napomene o zahtjevu za prethodnu odluku</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>U prvom i drugom pitanju objedinjuje se nekoliko pitanja u pogledu članka 7. točke 2. Uredbe br. 1215/2012.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>Slijed tih pitanja može se sažeti na sljedeći način:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>Sud koji je uputio zahtjev želi znati može li se na temelju isključivo financijskog gubitka, koji je izravno nastao na investicijskom računu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P>Sud koji je uputio zahtjev pod tim izrazom podrazumijeva <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>investicijske račune u Nizozemskoj<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/> i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>investicijske račune u banci ili investicijskom društvu sa sjedištem u Nizozemskoj<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/>.</P></NOTE> u Nizozemskoj, utvrditi međunarodna sudska nadležnost sudova te države, kao mjesta nastanka štete, ako je gubitak posljedica odluka donesenih na temelju općedostupnih informacija koje je izdalo međunarodno poduzeće uvršteno na burzu druge države članice;</P></ITEM><ITEM><P>u slučaju niječnog odgovora, postavlja pitanje jesu li potrebne dodatne okolnosti i o kojim je okolnostima riječ;</P></ITEM><ITEM><P>traži konkretno ispitivanje posebnih okolnosti o kojima se raspravlja u sporu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>Vidjeti bilješku 6. ovog mišljenja.</P></NOTE> i</P></ITEM><ITEM><P>naposljetku, nastoji utvrditi utjecaj koji bi na odgovor mogla imati kolektivna priroda podnesene tužbe.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>U svakom slučaju, treba navesti aspekte koji nisu povezani s raspravom i koji se podrazumijevaju. To su:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>izvanugovorna kvalifikacija tužbe;</P></ITEM><ITEM><P>utvrđivanje mjesta štetne radnje izvan Nizozemske i</P></ITEM><ITEM><P>isključivo imovinska i pojedinačna šteta koja proizlazi iz gubitka vrijednosti BP‑ovih redovnih dionica<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P>BP u svojim očitovanjima osporava kvalifikaciju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>izravne<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/> štete na investicijskim računima, ali sud koji je uputio zahtjev ne postavlja pitanje u tom pogledu. Ako bi to trebalo razmotriti, smatram da nema neizravne štete koja se shvaća kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>dodatna šteta koja je proizašla iz štete koja je nanesena izravnom oštećeniku i koju je on pretrpio<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/>, kao što je to naveo nezavisni odvjetnik P. Léger u svojem mišljenju u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Kronhofer</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑168/02</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2004:24">EU:C:2004:24</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0045">45.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), ako se šteta sastoji od gubitka vrijednosti dionica i nastaje na investicijskom računu: u lancu ne postoje dvije različite štete nego samo jedna. Smatram da se smanjenje vrijednosti vrijednosnih papira i imovinsko osiromašenje dioničara ne mogu odvojiti te se u tom pogledu slažem s nezavisnim odvjetnikom P. Légerom. Konačno, napominjem da nacionalni sud ne upotrebljava pridjev <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>izravan<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/> (ili prilog <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>izravno<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/>) kako bi razlikovao izravnu od neizravne štete, nego kako bi obilježio odstupanje od činjenica iz presude Universal, u kojoj je sam tužitelj odabrao račun s kojeg su proizašla sredstva koja su se kasnije potraživala (vidjeti točku 4.9.1. odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku).</P></NOTE>.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><?PAGE NO="6"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>Dvojbe Hoge Raada der Nederlanden (Vrhovni sud Nizozemske) temelje se na kvalifikaciji <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>sveobuhvatnog pristupa<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P>U pravnoj teoriji upotrebljava se taj izraz (kao i izraz <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/><HT TYPE="ITALIC">minimum contacts approach</HT><QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/> ili <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/><HT TYPE="ITALIC">théorie du groupement des points de contact</HT><QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/>) kako bi se opisao način djelovanja u presudama Universal, Kolassa i Löber: Gargantini, M., <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>Competent Courts and Applicable Law<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/>, u Busch, D., Ferrarini, G., i Franx, J. P., <HT TYPE="ITALIC">Prospectus Regulation and Prospectus Liability</HT>, OUP, 2020., marg. 19.27.</P></NOTE>, koju je Sud upotrijebio u pogledu članka 7. točke 2. Uredbe br. 1215/2012, kako bi je primijenio na određene sporove u području ulaganja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P>Presude Kolassa i Löber. Nije je bilo u presudi Kronhofer, koja je prethodila presudama Kolassa i Löber, u kojoj tuženik nije bio izdavatelj vrijednosnih papira, nego financijski posrednik, koji je s tužiteljem bio u izravnom kontaktu.</P></NOTE> u kojima se smatralo da je šteta nastala u mjestu gdje ulagač ima račun<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P>Presuda Kolassa, t. 55. i t. 3. izreke i presuda Löber, t. 16. i 35. i izreka. Ranije, u točki 18. presude Kronhofer na neizravan način. Iz tih presuda, u kojima su se razmatrale različite vrste računa, ne može se jasno zaključiti koji se račun, onaj iz kojeg proizlaze sredstva ili onaj na koji se polažu vrijednosni papiri, smatrao mjestom nastanka štete: Gargantini, M., <HT TYPE="ITALIC">loc. cit</HT>., margs. 19.21 i 19.24.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>Iako je točno da je mjesto ulagačeva računa služilo za utvrđivanje nadležnog suda, ipak moram istaknuti da je Sud to učinio u okolnostima koje je kvalificirao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0018" REF.END="QE0018"/>posebnima<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>Presude Universal, t. 37., uz upućivanje na presudu Kolassa, i Löber, t. 29.</P></NOTE> i to zbog sljedećeg:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>pitanje je razmatrao s vrlo preciznog gledišta jer je bila riječ o potvrđivanju nadležnosti sudova prema mjestu tužiteljeva domicila i</P></ITEM><ITEM><P>važnost utvrđivanja mjesta računa kao poveznice bila je relativna, s obzirom na to da su drugi elementi, u cjelini, išli u prilog dodjeli sudske nadležnosti u tom mjestu s obzirom na blizinu spora i sudske nadležnosti te njezinu predvidljivost za stranke.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Tteškoće s prihvaćanjem mjesta investicijskog računa kao mjesta nastanka štete</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>Nisam siguran da je situacija u vezi s tužiteljevim računom u državi članici čija je nadležnost sporna korisna referenca, čak i uz postojanje dodatnih elemenata, za bilo koji spor koji se odnosi na izvanugovornu odgovornost za štetu nanesenu ulaganjima zbog nedostatka informacija. Smatram da je prije riječ o otvorenom pitanju, čak i uzimajući u obzir blizinu Suda s njime.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT>Ako investicijski račun odražava vrijednost imovine kojoj je nanesena šteta, mjesto tog računa u načelu bi moglo predstavljati mjesto nastanka isključivo imovinske štete njegova vlasnika. Međutim, to zemljopisno utvrđivanje mjesta štete figurativno je ili fiktivno, kao i svako drugo utvrđivanje koje se temelji na neimovinskoj šteti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0020"><P>Sud je u presudi Kronhofer isključio nadležnost sudova prema tužiteljevu domicilu, iako je priznao da je na tom mjestu došlo do financijskog gubitka. Zapravo je prihvatio pretpostavku suda koji je uputio zahtjev da je šteta <HT TYPE="ITALIC">istodobno zahvatila cijelu imovinu</HT>; smatrao je da su mjesto nastanka štete i mjesto u kojem se dogodila štetna radnja <HT TYPE="ITALIC">istovjetni</HT>; priznao je da postoje <HT TYPE="ITALIC">druga mjesta</HT> nastanka iste štete (na primjer, račun podrijetla sredstava), ali je odbio priznati nadležnost sudova prema mjestu tužiteljeva domicila i mjestu gdje se nalazi pretežiti dio njegove imovine, koja se podudara s njima. Vidjeti točku 17. i sljedeće i izreku.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT>Međutim, što se tiče te štete, davanjem prednosti da je se smjesti na jedno ili drugo mjesto koje se može uzeti u obzir, ne može se zanemariti svrha predmetnog pravila. Relevantnost investicijskog računa (ili bankovnog računa, u širem smislu) sporna je iz sljedeće perspektive: samom sudskom praksom Suda potvrđuje se slabost te poveznice.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT>Mjesto računa u najvećoj mjeri služi dioničaru, posebno ako se podudara s njegovim domicilom ili boravištem, što je, kad je riječ o potrošačima ili malim ulagačima, u skladu s ciljevima zakonodavne politike materijalnih pravila<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0021"><P>Poput Uredbe (EU) 2017/1129 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20170614">14. lipnja 2017.</DATE> o prospektu koji je potrebno objaviti prilikom javne ponude vrijednosnih papira ili prilikom uvrštavanja za trgovanje na uređenom tržištu te stavljanju izvan snage Direktive 2003/71/EZ (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="168" PAGE.FIRST="12" DATE.PUB="2017">SL 2017., L 168, str. 12</REF.DOC.OJ>.)</P></NOTE>. Međutim, tu politiku ne treba promicati protivno svrsi Uredbe br. 1215/2012, kako je navedena u njezinu trenutačnom tekstu.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT>Utvrđivanje mjesta računa može pridonijeti objektivnoj blizini spora i suda, ali to ne treba precijeniti. Računi na koje se polažu vrijednosni papiri ili na kojima se odražava njihovo smanjenje vrijednosti ne uvjetuju, na primjer, uzročno‑posljedičnu vezu između štetne radnje i štete, niti opseg nastale štete.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT>Osim toga, sa stajališta društva koje izdaje dionice uvrštene na burzu, situacija u vezi s računima njegovih dioničara nepredvidljiv je podatak koji ne dopušta ni najmanje predviđanje o međunarodno nadležnim sudovima pred kojima bi moglo biti tuženo.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT>Točno je da izdavatelj dionica, pri donošenju odluke o uvrštavanju na burzu države koja nije država u kojoj ima sjedište, prešutno prihvaća da će možda biti tužen izvan mjesta svojeg domicila. Međutim, s obzirom na to da nema nadzor nad naknadnim prometom vrijednosnih papira, situacija u vezi s računom ulagača<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0022"><P>Čak i identitet ulagača u nekim slučajevima. Obveza država članica da osiguraju da trgovačka društva imaju pravo biti upoznata s tim podatkom utvrđena je člankom 3.a Direktive 2007/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20070711">11. srpnja 2007.</DATE> o izvršavanju pojedinih prava dioničara trgovačkih društava uvrštenih na burzu (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="184" PAGE.FIRST="17" DATE.PUB="2007">SL 2007., L 184, str. 17</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 2., str. 130.), nakon Direktive (EU) 2017/828 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20170517">17. svibnja 2017.</DATE> o izmjeni Direktive 2007/36/EZ u pogledu poticanja dugoročnog sudjelovanja dioničara (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="132" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2017">SL 2017., L 132, str. 1</REF.DOC.OJ>.).</P></NOTE> za njega je jednako slučajna i nepredvidljiva<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0023"><P>Vidjeti Staedler, A., <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0019" REF.END="QE0019"/>Der deliktische Erfolgsort als internationaler Gerichtsstand bei reinen Vermögensdelikten<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/>, u <HT TYPE="ITALIC">Festschrift für Reinhold Geimer zum 80. Geburtstag</HT>, C. H. Beck, 2017., str. 715. do 722. Ako se račun zadrži kao kriterij za utvrđivanje nadležnosti, izdavatelj dionica koji želi neutralizirati rizik od tužbi pred sudovima čiju nadležnost nije moguće predvidjeti odbacit će mogućnost prodaje malim ulagačima.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT>U tim okolnostima, prihvaćanjem da je utvrđivanje mjesta računa odlučujući čimbenik nadležnosti ne sprečava <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0020" REF.END="QE0020"/>mogućnost da tuženik bude tužen pred sudom države članice [koji] mu nije bilo moguće razumno predvidjeti<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0024"><P>Uvodna izjava 16. Uredbe br. 1215/2012</P></NOTE>. Naprotiv, pruža tu mogućnost.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Suzdržanost u pogledu upotrebe <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0021" REF.END="QE0021"/>sveobuhvatnog pristupa<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/> u slučajevima kao što je ovaj</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>U svojem mišljenju u predmetu Verein für Konsumenteninformation naveo sam da nepostojanje fizičke štete otežava utvrđivanje mjesta nastanka štete te se pojavljuju dvojbe o mogućnosti da se navedeno mjesto smatra poveznicom u smislu članka 7. točke 2. Uredbe br. 1215/2012<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0025"><P>Predmet <REF.DOC.ECR><NO.CASE>C‑343/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:253">EU:C:2020:253</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>; u daljnjem tekstu: mišljenje u predmetu Verein für Konsumenteninformation, t. 46. i 48.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33.</NO.P><TXT>Podsjećam da je zbog toga Sudu više puta predloženo da isključi mogućnost odabira između mjesta štetne radnje i mjesta nastanka štete kad je riječ o isključivo imovinskoj šteti. Složio sam se s tim stajalištem i pritom pojasnio da ga mogu zauzeti samo u nekim, a ne nužno u svim slučajevima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0026"><P><HT TYPE="ITALIC">Loc. ult. cit.</HT></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34.</NO.P><TXT>Stoga sam suzdržan i u pogledu toga da se članak 7. točka 2. Uredbe br. 1215/2012 u području izvanugovorne odgovornosti za ulaganja u pokretnu imovinu tumači polazeći od fikcije da neimovinska šteta nastaje na određenom mjestu i zahtijevajući, osim toga, postojanje posebnih okolnosti za dodjelu nadležnosti sudovima u tom mjestu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0027"><P>Ne isključujem, na primjer, da u drugim sporovima o isključivo imovinskoj šteti treba utvrditi mjesto štete, na jednostavan način, u skladu sa <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0022" REF.END="QE0022"/>sveobuhvatnim pristupom<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/>, bez ozbiljnog osporavanja predvidljivosti tog mjesta ili njegove blizine sporu ili, u konačnici, njegove korisnosti za dobro sudovanje. Tako sam tvrdio u svojem mišljenju u predmetu Verein für Konsumenteninformation (u kojem sam ipak istaknuo da treba biti oprezan, vidjeti točku 70.). Isto bi se dogodilo u sporovima o blokadi bankovnih računa kao mjeri osiguranja u prekograničnim slučajevima, kad dužnik ima pravo na naknadu štete jer je blokada bilo neopravdana. Čini se da nije sporna nadležnost sudova prema mjestu u kojem se nalazi račun koji je ovršen bez opravdanog razloga.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35.</NO.P><TXT>Argument povezan s pravnom sigurnošću potvrđuje prikladnost da se taj pristup ponovno razmotri: u odgovarajućem postupovnom trenutku (u određenim slučajevima, čak <HT TYPE="ITALIC">a limine litis</HT>), sud kojem je podnesena tužba treba utvrditi elemente povezanosti s državom nadležnog suda iz kojih proizlazi njegova međunarodna sudska nadležnost, s obzirom na mjerodavne propise. Ne samo iz praktičnih razloga, nego i, ponavljam, iz razloga pravne sigurnosti, mora moći s lakoćom odlučiti o tom zahtjevu, prije odlučivanja o meritumu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36.</NO.P><TXT>Tumačenje članka 7. točke 2. Uredbe br. 1215/2012 koje zahtijeva analizu posebnih okolnosti svakog pojedinog slučaja, u slučajevima kao što je to ovaj, ne ide u prilog sigurnosti ishoda. Štoviše, sama priroda tog kriterija vjerojatno će dovesti do dvojbi kod pravnih subjekata i potaknuti strategije odgađanja u postupku, uz različita tumačenja u državama članicama i nove zahtjeve za prethodnu odluku pred Sudom<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0028"><P>Vidjeti prethodno pitanje, koje je prethodilo ovome, u predmetu u kojem je donesena presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20200709">9. srpnja 2020.</DATE>, <NAME.CASE>Verein für Konsumenteninformation</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑343/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:534">EU:C:2020:534</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">3.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Međuzaključak</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37.</NO.P><TXT>Stoga, u sporovima poput onog u ovom predmetu, možda neće biti neophodno primijeniti metodu grupiranja poveznica radi dodjele nadležnosti na temelju članka 7. točke 2. Uredbe br. 1215/2012. Štetu bi stoga trebalo smjestiti na mjesto koje više odgovara ciljevima koji se nastoje postići tim pravilom te isključiti mjesto na kojem se nalazi investicijski račun.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38.</NO.P><TXT>Prema mojem mišljenju, taj je pristup moguć i zapravo su ga primijenili sudovi nekih država članica, koji svoju nadležnost analiziraju na temelju drugih podataka i pritom daju prednost, na primjer, mjestu tržišta na koje su dionice uvrštene<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0029"><P>Vidjeti presudu Cour de cassation (Kasacijski sud, Francuska) od <DATE ISO="20140107">7. siječnja 2014.</DATE>, br. 11‑24.157 (JurisData br. 2014‑000040) i presudu Oberster Gerichtshof (Vrhovni sud, Austrija) od <DATE ISO="20170707">7. srpnja 2017.</DATE> (6Ob18/17s).</P></NOTE>. Upravo je to mjesto (ne nužno fizičko) dobro poznato <HT TYPE="ITALIC">ex ante</HT>, koje je izdavatelj odabrao i kojem zakonodavstvu podliježe u pogledu obveza obavještavanja; s druge strane, ulagač je s njim unaprijed upoznat, ili bi trebao biti upoznat, prilikom stjecanja dionica društva<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0030"><P>Međutim, priznajem da je to rješenje podložno kritikama: ne ide u prilog malim ulagačima sa sjedištem u drugoj državi (ali članak 7. točka 2. nije namijenjen njihovoj zaštiti) i dionice treba uvrstiti na više od jednog tržišta. Osim toga, takva poveznica može dovesti do tuženikova domicila, ako on kao državu podrijetla odabere državu članicu u kojoj se nalazi, u smislu Direktive 2004/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20041215">15. prosinca 2004.</DATE> o usklađivanju zahtjeva za transparentnošću u vezi s informacijama o izdavateljima čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu i o izmjeni Direktive 2001/34/EZ (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="390" PAGE.FIRST="38" DATE.PUB="2004">SL 2004., L 390, str. 38</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 4., str. 73.). Također priznajem da to može značiti istovjetnost <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0023" REF.END="QE0023"/>mjesta štetne radnje<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/> i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0024" REF.END="QE0024"/>mjesta nastanka štete<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/>. Ovdje upućujem na ono što je istaknuo nezavisni odvjetnik M. Szpunar u svojem mišljenju u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Universal Music International Holding</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑12/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:161">EU:C:2016:161</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>): <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0025" REF.END="QE0025"/>Kada se radi […] o šteti koja se sastoji samo u umanjenju financijskih sredstava, ne smatram da je pojam <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0026" REF.END="QE0026"/>Erfolgsort<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="2019" ID="QE0026"/> potpuno prikladan. U određenim situacijama, ne može se razlikovati pojmove <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0027" REF.END="QE0027"/>Handlungsort<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="2019" ID="QE0027"/> i <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0028" REF.END="QE0028"/>Erfolgsort<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="2019" ID="QE0028"/><QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/>. Vidjeti također u nastavku točku 60. i sljedeće ovog mišljenja.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39.</NO.P><TXT>Međutim, uzimajući u obzir tekst prethodnih pitanja, na njih ću odgovoriti na temelju njihovih pretpostavki, odnosno s obzirom na dosadašnju sudsku praksu Suda, i pritom po potrebi analizirati predložena alternativna rješenja.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><?PAGE NO="9"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">C.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Prvo prethodno pitanje</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Odgovor s obzirom na sudsku praksu Suda</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">a)</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Točka (a): je li mjesto investicijskog računa <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0029" REF.END="QE0029"/>dovoljna poveznica<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/>?</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40.</NO.P><TXT>Iz presuda Kolassa, Universal i Löber proizlazi da utvrđenje da je u državi članici smješten bankovni račun (u širem smislu) na kojem se odražava imovinska šteta nije dovoljno za dodjelu međunarodne sudske nadležnosti sudovima te države. Usto trebaju postojati posebne okolnosti na temelju kojih je moguće, u cjelini, dodijeliti tu nadležnost<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0031"><P>Presuda Universal, t. 36. i 37. i presuda Löber, t. 31. i izreka</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41.</NO.P><TXT>Ne uzimajući zasad u obzir utjecaj koji na ovaj predmet može imati oblik (kolektivne) tužbe koju je podnio VEB<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0032"><P>Drugo prethodno pitanje odnosi se na taj utjecaj.</P></NOTE>, ne pronalazim nijedan razlikovni element takve težine koji bi omogućio odstupanje od te sudske prakse.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev ističe da je, u presudi Universal, do imovinske štete došlo na tužiteljevu bankovnom računu koji je on sam odabrao kako bi podmirio dug; oštećenik je sam odlučivao o situaciji u vezi sa svojim gubitkom, što smanjuje pouzdanost mjesta računa kao elementa za dodjelu međunarodne sudske nadležnosti. Suprotno tomu, u ovom slučaju, do imovinske štete koja slijedi nakon smanjenja vrijednosti dionica na investicijskim računima došlo je <HT TYPE="ITALIC">izravno</HT> na njima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43.</NO.P><TXT>Argument mi se ne čini uvjerljivim iz nekoliko razloga:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>U toj presudi, Sud nije uputio na nepouzdanost računa koji je odabrao tužitelj kao dio glavnog, nego dopunskog rasuđivanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0033"><P>Točka 38.</P></NOTE>.</P></ITEM><ITEM><P>Ne može se isključiti intervencija dioničara da odabere račun na koji će položiti svoje vrijednosne papire, što mu omogućuje da unaprijed odredi situaciju u vezi s tim računom, kao poveznicu s državnim područjem, u slučaju buduće tužbe protiv izdavatelja dionica<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0034"><P>Razlika u odnosu na presudu Universal stoga nije u odabiru referentnog računa, nego u trenutku tog odabira.</P></NOTE>.</P></ITEM><ITEM><P>Ako dioničar, čijim je vrijednosnim papirima smanjena vrijednost, ne <HT TYPE="ITALIC">odabere</HT> takvo mjesto, to nije manje nepredvidljiv čimbenik za izdavatelja, kao što sam to već naveo.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44.</NO.P><TXT>Razlika između ovog predmeta i onih u kojima su donesene presude Kolassa i Löber, u pogledu oblika i opsega navodno zavaravajućih informacija koje je dostavio tuženik, također ne opravdava dodjelu međunarodne nadležnosti sudovima prema mjestu u kojem se nalaze investicijski računi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45.</NO.P><TXT>Zapravo, čini se da to što informacije o društvu izdavatelju nisu posebno ili zasebno upućene nizozemskim ulagačima prije ide u prilog suprotnom zaključku<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0035"><P>Sam nacionalni sud priznaje da je u tim uvjetima sudska nadležnost nepredvidljiva za tuženika: vidjeti točku 4.9.3. odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku.</P></NOTE>. Međutim, s obzirom na to da je taj čimbenik, prema VEB‑ovu mišljenju, posebna okolnost kojom se <HT TYPE="ITALIC">potvrđuje</HT> sudska nadležnost nizozemskih sudova, analizirat ću ga kasnije s tog gledišta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46.</NO.P><TXT>Ukratko, nastanak imovinske štete na investicijskom računu koji se nalazi u Nizozemskoj ne može se prihvatiti kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0030" REF.END="QE0030"/><HT TYPE="ITALIC">dovoljn[a]</HT> poveznic[a] za međunarodnu nadležnost<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/> sudova te države.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="10"?><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">b)</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Točka (b): posebne okolnosti slučaja</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47.</NO.P><TXT>Zbog mogućnosti da odgovor na prvo prethodno pitanje bude niječan, Hoge Raad der Nederlanden (Vrhovni sud Nizozemske) želi znati <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0031" REF.END="QE0031"/>jesu li potrebne dodatne okolnosti koje opravdavaju nadležnost nizozemskih sudova te o kojim je okolnostima u tom slučaju riječ<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/>. Konkretno, traži da se utvrdi je li dovoljno postojanje okolnosti navedenih u točki 4.2.2. odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0036"><P>Navode se u bilješki 6. ovog mišljenja. Budući da sud koji je uputio zahtjev traži ocjenu posebnih okolnosti, smatram da prethodno pitanje nije hipotetsko, suprotno onomu što BP tvrdi u svojem pisanom odgovoru na pitanja Suda (točke 3. do 6.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48.</NO.P><TXT>Kao što sam to ranije naveo, nemoguće je apstraktno navesti posebne okolnosti koje zajedno čine dovoljnu poveznicu između spora i suda ako je šteta koja se navodi u tužbi isključivo imovinska<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0037"><P>Mišljenje u predmetu Verein für Konsumenteninformation, t. 67.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49.</NO.P><TXT>Međutim, čini mi se da je relevantno ponoviti da su <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0032" REF.END="QE0032"/>posebne okolnosti<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/>, koje su važne za dodjelu nadležnosti, one koje se odnose na blizinu spora i suda, kao i predvidljivost nadležnog suda za stranke, jer su to načela na kojima se temelji kriterij za utvrđivanje međunarodne sudske nadležnosti na osnovi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0033" REF.END="QE0033"/>mjesta nastanka štete<QUOT.END REF.START="QS0033" CODE="201D" ID="QE0033"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0038"><P><HT TYPE="ITALIC">Loc. ult. cit.</HT></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50.</NO.P><TXT>Tim okolnostima mogu se smatrati:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>važni elementi za dobro sudovanje i učinkovito vođenje postupka; i</P></ITEM><ITEM><P>čimbenici na osnovu kojih su stranke mogle oblikovati stajalište gdje treba voditi spor ili gdje ih se eventualno može tužiti zbog njihova postupanja.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51.</NO.P><TXT>Iz dokumentacije u spisu proizlazi da u glavnom postupku ne postoje <HT TYPE="ITALIC">posebne okolnosti</HT> slične onima u predmetima Kolassa i Löber. Međutim, u skladu s odlukom kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku, mogle bi postojati druge okolnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0039"><P>Vidjeti gore bilješku 6. ovog mišljenja.</P></NOTE>. Smatram da većina potonjih okolnosti (ne uzimajući u obzir zasad ono što se odnosi na kolektivnu tužbu) nije važna za dodjelu nadležnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0040"><P>Boravište u Nizozemskoj BP‑ovih dioničara koji su pretrpjeli gubitak vrijednosti dionica može se drukčije razmatrati s aspekta upravljanja postupkom (na primjer, za dostavu pismena ili ako su njihove izjave nužne kao dokaz). Sud koji je uputio zahtjev treba utvrditi je li to slučaj, uzimajući u obzir vrstu postupka i njegov predmet.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="5"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">BP‑ova nagodba s drugim dioničarima</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52.</NO.P><TXT>Smatram da nije važno to što je BP sklopio nagodbu sa svojim dioničarima u Sjedinjenim Američkim Državama, koja nije ponuđena europskim dioničarima. Taj podatak ne govori ništa u pogledu predvidljivosti, blizine ili dobrog sudovanja kako bi se sud u Nizozemskoj mogao smatrati sudom nadležnim u Europskoj uniji.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="5"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Svojstvo dioničara potrošača</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53.</NO.P><TXT>Prema mojem mišljenju, nije važno ni to što neki od dotičnih dioničara imaju svojstvo potrošača<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0041"><P>Ne bih se drukčije očitovao čak i da su svi dotični dioničari potrošači. Osim toga, u ovom predmetu, tužitelji čak ni nisu sami potrošači, nego je to VEB.</P></NOTE>. Možda bi bilo poželjno urediti situaciju malih ulagača u skladu s odjeljkom 4. poglavlja II. Uredbe br. 1215/2012<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0042"><P>Sud je to isključio u presudi Kolassa kad je osporio ugovornu kvalifikaciju tužbe, a time i primjenjivost navedenog odjeljka, kao i članka 5. stavka 1. Uredbe br. 44/2001.</P></NOTE>, ali je činjenica da trenutačno to nije slučaj.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="11"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54.</NO.P><TXT>Zaštićeni potrošač u skladu s Uredbom br. 1215/2012 samo je onaj koji sudjeluje u sklapanju ugovora u okolnostima predviđenim člankom 17.<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0043"><P>Sud je već presudio da se člankom 5. točkom 3. Uredbe br. 44/2001 ne nastoji postići cilj zaštite slabije stranke: vidjeti presudu od <DATE ISO="20121025">25. listopada 2012.</DATE>, Folien Fischer i <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Fofitec</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑133/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:664">EU:C:2012:664</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>; u daljnjem tekstu: presuda Folien Fischer i Fofitec; t. 46.).</P></NOTE>. U sadašnjem tekstu te uredbe ne postoji opće načelo zaštite potrošača prema kojem mu takvo materijalno svojstvo uvijek omogućuje podnošenje tužbe u mjestu njegova domicila..</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55.</NO.P><TXT>U nedostatku takvog općeg pravila, svojstvo <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0034" REF.END="QE0034"/>potrošača<QUOT.END REF.START="QS0034" CODE="201D" ID="QE0034"/> treba ocijeniti u kontekstu članka 7. točke 2., kao i ostale čimbenike: odnosno u kontekstu blizine i predvidljivosti nadležnog suda. U tom smislu, ne vidim kako svojstvo potrošača nekih BP‑ovih ulagača objektivno približava sud i spor ili kako nadležnost nizozemskog suda postaje više ili manje predvidljiva s tuženikova gledišta<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0044"><P>Naravno, potrošač je općenito ulagač koji će vjerojatnije pripadati kategoriji <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0035" REF.END="QE0035"/>nedovoljno informiranih subjekata<QUOT.END REF.START="QS0035" CODE="201D" ID="QE0035"/> koje je Sud naveo u točki 56. presude Kolassa i točki 35. presude Löber, kao čimbenik koji bi trebao ocijeniti tuženik. Međutim, taj podatak sam po sebi nije bio odlučujući ili jedan od odlučujućih čimbenika za tumačenje Suda, nego distribucija prospekta u državi u kojoj ulagači imaju domicil.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="5"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">3)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">BP‑ove informacije o njegovim dionicama</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56.</NO.P><TXT>BP‑ove informacije o njegovim dionicama namijenjene su ulagačima u cijelom svijetu. BP stoga zna da te vrijednosne papire mogu kupiti ulagači iz država koje nisu država njegova sjedišta ili sjedišta tržišta ili burzovnih tržišta na koja se odlučio uvrstiti svoje dionice<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0045"><P>Objavljivanje informacija koje ne sadržavaju elemente zemljopisnog ograničenja (kao što su to tehnike geografskog blokiranja ili uporaba jezika koji se govori isključivo na nekom državnom području) može upravo odgovarati poznavanju te činjenice.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57.</NO.P><TXT>Točno je da se gospodarski subjekt ne može skrivati iza općenitosti informacija koje on sam objavljuje kako bi izbjegao mogućnost tužbe na određenom mjestu. Međutim, ne čini se razumnim ni to da se na njega primjenjuju sve sudske nadležnosti do kojih, kao posljedica pristupa internetu, dođu te informacije ako je njihova svrha pokazati značajke dionica uvrštenih na burzu koje se uobičajeno mogu prenositi posredničkim lancem koji nije pod nadzorom izdavatelja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58.</NO.P><TXT>Drugim riječima, smatram da, za potrebe članka 7. točke 2. Uredbe br. 1215/2012, objavljivanje informacija diljem svijeta, koje određeno društvo pruža o svojim dionicama, uopće ne ide u prilog sudskoj nadležnosti sudova konkretne države<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0046"><P>Čini se da VEB u svojem pisanom odgovoru na pitanja Suda priznaje da je njegova argumentacija u tom pogledu manjkava kad ističe (točke 19. i 21.) da objavljivanje informacija diljem svijeta može pružiti dovoljnu poveznicu s Nizozemskom, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0036" REF.END="QE0036"/>barem zajedno s boravištem dioničara<QUOT.END REF.START="QS0036" CODE="201D" ID="QE0036"/> u navedenoj državi.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59.</NO.P><TXT>U tim uvjetima, smatram da posebne okolnosti na koje se upućuje u drugom prethodnom pitanju ne idu u prilog dodjeli nadležnosti nizozemskim sudovima.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Postoji li alternativno rješenje?</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60.</NO.P><TXT>Komisija predlaže da se iznimno tumači da je šteta nastala na investicijskom računu u državi članici i da je sudsku nadležnost moguće dodijeliti njezinim sudovima, a da pritom ne trebaju biti ispunjene dodatne okolnosti ako nema elemenata da se nastanak štete smjesti u drugu državu članicu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61.</NO.P><TXT>Komisija tvrdi da bi tužitelj u protivnom izgubio mogućnost koju ima na temelju članka 7. točke 2. Uredbe br. 1215/2012 kad se, u opisanoj situaciji, mjesto štetne radnje podudara s mjestom u kojem tuženik ima domicil.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62.</NO.P><TXT>Smatram da taj rezultat, iako nepovoljan, nije protivan sustavu dodjele međunarodne sudske nadležnosti iz Uredbe br. 1215/2012. Međutim, moglo bi biti suprotno.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="12"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63.</NO.P><TXT>Briselska konvencija, a kasnije i uredbe, polaze od pretpostavke da (uz u njima predviđene iznimke) tuženikov domicil jest i treba biti glavno mjesto sudske nadležnosti. Posebne sudske nadležnosti koje se dodaju odgovaraju nizu razmatranja, među kojima nije izričito navedeno, kao samo sebi svrha, razmatranje koje obuhvaća pružanje alternativnih rješenja tužitelju<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0047"><P>Uvodne izjave 15. i 16. Uredbe br. 1215/2012. Sud je istaknuo objektivnu prirodu temelja posebne sudske nadležnosti: vidjeti točku 45. presude Folien Fischer i Fofitec u kojoj navodi da ciljevi predvidljivosti nadležnog suda i pravne sigurnosti koja se nastoji postići člankom 7. točkom 2. <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0037" REF.END="QE0037"/>uopće nisu povezani ni s dodjelom odnosnih uloga tužitelja i tuženika ni sa zaštitom nekog od njih<QUOT.END REF.START="QS0037" CODE="201D" ID="QE0037"/>.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64.</NO.P><TXT>Točno je da se u izvorima tumačenja članka 5. stavka 3. Briselske konvencije nalazi njegov koristan učinak, tako da obuhvaća mjesto štetne radnje i mjesto nastanka štete. Taj bi se učinak izgubio kad bi se odredba sustavno tumačila samo kao mjesto štetne radnje jer se obično podudara s tuženikovim domicilom<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0048"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19761130">30. studenoga 1976.</DATE>, <NAME.CASE>Bier</NAME.CASE> (<NO.CASE>21/76</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1976:166">EU:C:1976:166</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0020">20.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0023">23.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0065"><NO.P>65.</NO.P><TXT>Istodobno, Sud neprestano podsjeća da članak 7. točku 2. Uredbe br. 1215/2012 treba usko tumačiti, kako se ne bi lišilo sadržaja opće načelo nadležnosti sudova države na čijem državnom području tuženik ima domicil<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0049"><P>Presuda Marinari, t. 13.; presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19981027">27. listopada 1998.</DATE>, <NAME.CASE>Réunion européenne i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑51/97</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1998:509">EU:C:1998:509</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0029">29.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) ili presuda Universal, t. 25., među mnogim drugim.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0066"><NO.P>66.</NO.P><TXT>U tom kontekstu podsjećam da sudska nadležnost iz članka 7. točke 2. Uredbe br. 1215/2012 ne služi za zaštitu tužitelja. S takvim se utvrđenjem obično povezuje upozorenje protiv tumačenja odredbe koje je usmjereno davanju prednosti sudske nadležnosti prema tužiteljevu domicilu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0050"><P>Presuda Marinari, t. 13. i presuda Kronhofer, t. 20.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0067"><NO.P>67.</NO.P><TXT>Stoga, u odnosu na ciljeve pravne sigurnosti i fizičke blizine spora i suda, ne može prevladati cilj da se tužitelju olakša podnošenje tužbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0068"><NO.P>68.</NO.P><TXT>Smatram da iz prethodno navedenog proizlazi da nije nužno, i ni u kojem slučaju apsolutno nužno, tužitelju pružiti mogućnosti pokretanja postupka, a kamoli podnošenja tužbe u mjestu za koje se smatra da je mjesto nastanka štete, kad to mjesto zbog svoje prirode, koja je zapravo fiktivna, ne predstavlja nužnu poveznicu između spora i suda.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0069"><NO.P>69.</NO.P><TXT>U tom smislu podsjećam da je, prema mišljenju Suda, na oštećeniku da svoju tužbu podnese sudu prema mjestu nastanka štete u situacijama u kojima nije moguće ili je teško odrediti mjesto štetne radnje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0051"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19981027">27. listopada 1998.</DATE>, <NAME.CASE>Réunion européenne i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑51/97</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1998:509">EU:C:1998:509</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0070"><NO.P>70.</NO.P><TXT>Dodajem, kao i u nekim drugim prilikama<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0052"><P>Mišljenje u predmetu Verein für Konsumenteninformation, t. 49. i 50.</P></NOTE>, da je Sud isključio primjenu članka 5. stavka 1. Briselske konvencije (danas članak 7. točka 1. Uredbe br. 1215/2012) u pogledu obveze koja se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0038" REF.END="QE0038"/>ne može poistovjetiti s određenim mjestom niti se povezati s određenim sudom koji bi bio posebno prikladan za odlučivanje o sporovima povezanim s tom obvezom<QUOT.END REF.START="QS0038" CODE="201D" ID="QE0038"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0053"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20020219">19. veljače 2002.</DATE>, <NAME.CASE>Besix</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑256/00</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2002:99">EU:C:2002:99</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0049">49.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Predmet se odnosio na obvezu propuštanja činidbe bez zemljopisnog ograničenja.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0071"><NO.P>71.</NO.P><TXT>Budući da je, naposljetku, tuženikov domicil u nekoj državi članici uvjet za primjenu Uredbe br. 1215/2012, tužitelj ima pristup barem nekim sudovima prilikom svake primjene instrumenta. Stoga ne postoji opasnost od uskraćivanja sudske zaštite<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0054"><P>Sud <HT TYPE="ITALIC">široko</HT> tumači domicil kao zahtjev za primjenu europskog instrumenta: vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111117">17. studenoga 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Hypoteční banka</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑327/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:745">EU:C:2011:745</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>). Ako tuženik nema domicil u Uniji, Uredba br. 1215/2012 nije primjenjiva, ali su primjenjiva preostala pravila koja predviđaju države članice.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><?PAGE NO="13"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">D.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Drugo prethodno pitanje</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0072"><NO.P>72.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev želi znati utječu li na odgovor na prvo pitanje priroda tužbe koju je podnio VEB (odnosno njezina kolektivna priroda) i to što se u njoj ističe samo deklaratorni zahtjev.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0073"><NO.P>73.</NO.P><TXT>U tom kontekstu, upućuje na presudu CDC Hydrogen Peroxide<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0055"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150521">21. svibnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>CDC Hydrogen Peroxide</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑352/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:335">EU:C:2015:335</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>; u daljnjem tekstu: presuda CDC)</P></NOTE> u kojoj je Sud utvrdio da ustup potraživanja koji je proveo svaki prvotni vjerovnik u korist tužitelja ne može utjecati na određivanje nadležnog suda u skladu s člankom 7. točkom 2. Uredbe br. 1215/2012.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0074"><NO.P>74.</NO.P><TXT>Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, kad bi se to isto rješenje primijenilo na glavni postupak, mehanizam kolektivne tužbe izgubio bi svoju učinkovitost.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Kolektivna tužba i mjesto nastanka štete</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">a)</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Isključivo deklaratorna tužba za utvrđivanje odgovornosti</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0075"><NO.P>75.</NO.P><TXT>U skladu s nacionalnim zakonodavstvom koje je bilo na snazi u trenutku podnošenja tužbe, subjekt za kolektivno zastupanje interesa poput VEB‑a nema procesnu legitimaciju za podnošenje tužbe za (novčanu) naknadu štete. Samo pojedinačni oštećenici mogu zahtijevati takvu vrstu naknade.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0076"><NO.P>76.</NO.P><TXT>Sud je potvrdio da članak 7. točka 2. Uredbe br. 1215/2012 obuhvaća tužbe za građansku izvanugovornu odgovornost koje su po svojoj prirodi samo deklaratorne<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0056"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20040205">5. veljače 2004.</DATE>, <NAME.CASE>DFDS Torline</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑18/02</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2004:74">EU:C:2004:74</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>; u daljnjem tekstu: presuda DFDS Torline)</P></NOTE>, uključujući one kojima je cilj proglašenje nepostojanja odgovornosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0057"><P>Presuda Folien Fischer i Fofitec</P></NOTE>, kao i preventivne tužbe kojima se nastoji spriječiti buduća šteta<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0058"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20021001">1. listopada 2002.</DATE>, <NAME.CASE>Henkel</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑167/00</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2002:555">EU:C:2002:555</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>; u daljnjem tekstu: presuda Henkel). Trenutačno, i od donošenja Uredbe br. 44/2001, takva je mogućnost uključena u njezin tekst.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0077"><NO.P>77.</NO.P><TXT>U skladu s tom sudskom praksom, sudovi države članice u kojoj je došlo do štetne radnje ili je nastala šteta, ili se pak predviđa da će šteta tek nastati, valjano mogu priznati svoju nadležnost na temelju članka 7. točke 2. Uredbe br. 1215/2012 u odnosu na tužbe u kojima se (još) ne traži konkretna naknada štete<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0059"><P>Pitanja povodom kojih su donesene presude Henkel te Folien Fischer i Fofitec nisu se izravno odnosila na korisnost kriterija <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0039" REF.END="QE0039"/>mjesta nastanka štete<QUOT.END REF.START="QS0039" CODE="201D" ID="QE0039"/> u odnosnim tužbama, nego na njihovu kvalifikaciju kao tužbi za <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0040" REF.END="QE0040"/>izvanugovornu<QUOT.END REF.START="QS0040" CODE="201D" ID="QE0040"/> odgovornost. Vidjeti osobito točku 42. i sljedeće točke presude Henkel i točke 39., 48. i 52. presude Folien Fischer i Fofitec.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0078"><NO.P>78.</NO.P><TXT>Sud je u presudi DFDS Torline:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>svoju argumentaciju temeljio, među ostalim, na odnosu između prve faze tužbenog zahtjeva (koja se odnosi na proglašavanje određenog ponašanja nezakonitim) i druge faze tužbenog zahtjeva (koja se odnosi na naknadu štete koja proizlazi iz tog istog postupanja);</P></ITEM><?PAGE NO="14"?><ITEM><P>smatrao da bi se razdvajanjem obiju faza, za potrebe međunarodne sudske nadležnosti, tužitelja obvezalo na to da se obrati sudovima različitih država članica te da bi to <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0041" REF.END="QE0041"/>bilo protivno načelima dobrog sudovanja, pravne sigurnosti i zabrane višestrukih kriterija za sudsku nadležnost u odnosu na isti pravni odnos<QUOT.END REF.START="QS0041" CODE="201D" ID="QE0041"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0060"><P>Presuda DFDS Torline, t. 25. i 26. Sud u točki 27. dodaje tipičnu argumentaciju koja se odnosi na blizinu spora i lakog izvođenja dokaza te pritom ističe da je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0042" REF.END="QE0042"/>jednako valjana u slučaju da se spor odnosi na naknadu štete koja je već nastala i u slučaju da se tužbom želi spriječiti nastanak štete<QUOT.END REF.START="QS0042" CODE="201D" ID="QE0042"/>. U sličnom smislu, presuda Folien Fischer i Fofitec, točka 48. Smatram da, kad je cilj tužbenog zahtjeva proglašenje postupanja nezakonitim, logično je da je opravdanje za lako izvođenje dokaza o <HT TYPE="ITALIC">šteti</HT> sekundarno, ali nije nepostojeće, suprotno onomu što BP tvrdi u svojim očitovanjima. Isto vrijedi za uzročno‑posljedičnu vezu, s obzirom na to da se ona odražava, kao što se čini da je to slučaj s nizozemskim modelom, u apstraktnom testu, na temelju kojeg se može utvrditi postoji li odnos <HT TYPE="ITALIC">sine qua non</HT> između postupanja i štete. Uzročno‑posljedičnu vezu u užem smislu treba utvrditi naknadno, u svakom pojedinačnom tužbenom zahtjevu. Vidjeti Bosters, T., <HT TYPE="ITALIC">Collective redress and private international law in the EU</HT>, T. M. C. Asser Press, 2017., str. 41. i presuda Hoge Raada der Nederlanden (Vrhovni sud Nizozemske) od <DATE ISO="20091127">27. studenoga 2009.</DATE>, LJN BH2162 (VEB/World Online).</P></NOTE>.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0079"><NO.P>79.</NO.P><TXT>S obzirom na prethodno navedeno, smatram da nema prepreka za primjenu članka 7. točke 2. Uredbe br. 1215/2012 na deklaratorne tužbe poput one koju je podnio VEB, koje prethode kasnijim tužbenim zahtjevima za naknadu štete koje samo oštećenici, čiji identitet i domicil nisu poznati u trenutku podnošenja (prve) tužbe, mogu pojedinačno podnijeti u budućnosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0080"><NO.P>80.</NO.P><TXT>Prethodna tvrdnja u svakom se slučaju temelji na pretpostavci da postoji određena poveznica, ili funkcionalna smjernica, između deklaratornog postupka koji je pokrenuo VEB i postupaka koji će se kasnije pokrenuti radi naknade štete<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0061"><P>Smatram da postojanje poveznice ili funkcionalne smjernice među postupcima pobija BP‑ovo mišljenje koje je iznio u točkama 14. do 18. svojeg pisanog odgovora na pitanja Suda u kojem zagovara to da mjesto nastanka štete nije kriterij za dodjelu nadležnosti u tužbama poput one podnesene u ovom predmetu.</P></NOTE>. Sud koji je uputio zahtjev treba utvrditi je li ta pretpostavka ispunjena u kontekstu članka 3:305.a BW‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0081"><NO.P>81.</NO.P><TXT>Ne treba zanemariti da utvrđivanje mjesta nastanka štete postaje složenije u tim postupcima u dvije faze jer je ta šteta povezana s vlasnicima koji još nisu nužno utvrđeni. Smatram da taj čimbenik sam po sebi ne poništava to da šteta ima <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0043" REF.END="QE0043"/>stvaran, a ne samo apstraktan sadržaj<QUOT.END REF.START="QS0043" CODE="201D" ID="QE0043"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0062"><P>Kako je naveo nezavisni odvjetnik N. Jääskinen u svojem mišljenju u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Folien Fischer i Fofitec</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑133/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:226">EU:C:2012:226</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0049">49.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0082"><NO.P>82.</NO.P><TXT>U predmetnom slučaju, problem je manji zbog razgraničenja interesa koje zastupa subjekt tužitelj, odnosno onih koji potječu iz okolnosti da su investicijski računi na kojima se odražava smanjenje vrijednosti dionica smješteni u Nizozemskoj.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">b)</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Kolektivna tužba i više mjesta nastanka štete</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0083"><NO.P>83.</NO.P><TXT>Mjesto nastanka štete kao kriterij za dodjelu međunarodne sudske nadležnosti jest ono u kojemu se konkretno očituju neželjene posljedice događaja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0063"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20090716">16. srpnja 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Zuid‑Chemie</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑189/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:475">EU:C:2009:475</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i presuda CDC, t. 52., među ostalim</P></NOTE>. Stoga je nužno prije svega znati o kojoj je šteti riječ, za koju je potrebno utvrditi potencijalno pogođeni pravni interes.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0084"><NO.P>84.</NO.P><TXT>Postoje različite vrste materijalnih interesa kojima može biti nanesena šteta. Pojednostavljeno, treba razlikovati difuzne interese<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0064"><P>Njima se smatraju opći interesi koji se, u načelu, odnose na sve građane i koji su priznati u normativnom tekstu (zakonodavnom ili ustavnom).</P></NOTE>, kolektivne interese<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0065"><P>Riječ je o interesima određene društvene skupine (kao što su, na primjer, potrošači), koja je povezana na temelju objektivnih obilježja ili određenih pravnih veza, čije zastupanje može biti povjereno privatnoj pravnoj osobi ili javnom subjektu.</P></NOTE> i pojedinačne interese: u okviru potonjih interesa, njihovo je vlasništvo poznato <HT TYPE="ITALIC">ex ante</HT> ili se ono može odrediti nakon podnošenja tužbenog zahtjeva (ili, čak, nakon donošenja presude).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0085"><NO.P>85.</NO.P><TXT>Nije na Sudu, nego na sudu koji je uputio zahtjev, da kvalificira prirodu interesa koji zastupa subjekt tužitelj u vidu kolektivne tužbe koji je utvrđen člankom 3:305.a BW‑a, koji je, čini se, odlučio primijeniti.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="15"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0086"><NO.P>86.</NO.P><TXT>Ako sud koji je uputio zahtjev smatra da su, u kolektivnoj tužbi koju je podnio VEB, predmetni interesi (kako se čini)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0066"><P>U odluci kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku ne navode se tvrdnje koje se odnose na povredu pravnih interesa koji nisu materijalna imovine svakog dioničara, kao što to može biti sloboda odlučivanja subjekata na tržištu, koji su izvršili ulaganja na temelju (navodno) lažnih informacija, ili povjerenje samog tržišta.</P></NOTE> interesi određenih vlasnika ili vlasnika koje je lako odrediti, odgovor na drugo prethodno pitanje mora se temeljiti na dosadašnjoj sudskoj praksi koju je Sud utvrdio u tom pogledu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0087"><NO.P>87.</NO.P><TXT>U presudi CDC, u kojoj je do grupiranja potraživanja pojedinačnih subjekata došlo nakon njihova ustupa, Sud je osporio da taj prijenos utječe na određivanje međunarodne sudske nadležnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0067"><P>Točka 2. izreke</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0088"><NO.P>88.</NO.P><TXT>Sud je time potvrdio ono što je već utvrdio u presudi ÖFAB u skladu s kojom: (a) i dalje postoji posebno uska poveznica između mjesta u kojemu se dogodio štetni događaj i nadležnog suda, iako je prvotni vjerovnik ustupio potraživanje i (b) drukčijim odgovorom povrijedio bi se cilj Uredbe, prema kojem propisi o nadležnosti moraju imati visoki stupanj predvidljivosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0068"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130718">18. srpnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>ÖFAB</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑147/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:490">EU:C:2013:490</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0057">57.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0058">58.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, kao i t. 3. izreke)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0089"><NO.P>89.</NO.P><TXT>U skladu s tom sudskom praksom, u slučaju da VEB u svojoj kolektivnoj tužbi zastupa pojedinačne interese ulagača koji su mu povjerili svoju zaštitu pred sudovima, treba zaključiti da kolektivno zastupanje ne mijenja uvjete prema kojima nizozemski sudovi imaju nadležnost na temelju članka 7. točke 2. Uredbe br. 1215/2012.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0090"><NO.P>90.</NO.P><TXT>Ta dodjela nadležnosti stoga ovisi o tome jesu li ispunjeni opći uvjeti koji se zahtijevaju sudskom praksom Suda: (a) da se mjesto ili mjesta u kojima je konkretno nastala šteta za svakog oštećenika nalaze u Nizozemskoj i (b) da postoje posebni uvjeti kojima se dokazuje uska poveznica između suda i spora.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0091"><NO.P>91.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev pretpostavlja da, u ovom slučaju, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0044" REF.END="QE0044"/>nisu utvrđeni ni pojedina boravišta tih ulagača<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0069"><P>Poveznica zapravo nije mjesto u kojem ulagač ima boravište, nego mjesto u kojem se nalazi investicijski račun, u skladu sa samom odlukom kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku.</P></NOTE> ni posebne okolnosti pojedinačnih kupnji odnosno pojedinačnih odluka da se ne prodaju dionice koje se već drže<QUOT.END REF.START="QS0044" CODE="201D" ID="QE0044"/>. Međutim, s obzirom na prirodu pokrenutog postupka, ne čini se da ti propusti onemogućuju priznavanje sudske nadležnosti nizozemskih sudova ako su ispunjeni opći uvjeti koje sam prethodno naveo.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Učinkovitost kolektivne tužbe</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0092"><NO.P>92.</NO.P><TXT>Prema mišljenju Hoge Raada der Nederlanden (Vrhovni sud Nizozemske), učinkovitost mehanizma kolektivne tužbe nestala bi kad bi subjekt poput VEB‑a morao podnijeti tužbeni zahtjev u svakom mjestu u kojem je nastala pojedinačna šteta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0093"><NO.P>93.</NO.P><TXT>Ne dvojim oko toga da je argument nacionalnog suda točan<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0070"><P>Iako to sud koji je uputio zahtjev izričito ne navodi, smatram da se eventualni gubitak učinkovitosti osim toga očituje dvojako: subjekt koji zastupa kolektivne interese može biti obvezan podnijeti tužbu različitim sudovima, ovisno o mjestu nastanka štete, ako ona nastane u više država članica, te je moguće da u tim državama članicama također mora pokrenuti postupke na više područnih jedinica jer se člankom 7. točkom 2. Uredbe br. 1215/2012 istodobno utvrđuje mjesna i međunarodna nadležnost.</P></NOTE>, ali ne vidim drugu mogućnost u sustavu dodjele međunarodne sudske nadležnosti koji je na snazi u Europskoj uniji i koji trenutačno predstavlja Uredba br. 1215/2012.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0094"><NO.P>94.</NO.P><TXT>Međutim, ne isključujem mogućnost da se, ako se dokaže da je cjelokupna relevantna šteta nastala u samo jednoj državi članici, razlozi za utvrđivanje konkretne mjesne nadležnosti prevladaju teritorijalnu rascjepkanost koja proizlazi iz stroge primjene članka 7. točke 2. Uredbe br. 1215/2012<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0071"><P>Vidjeti, po analogiji, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20141218">18. prosinca 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Sanders i Huber</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑400/13 i C‑408/13</NO.CASE> <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2461">EU:C:2014:2461</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="16"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0095"><NO.P>95.</NO.P><TXT>Osim toga, slažem se s onim što je nezavisni odvjetnik M. Bobek naveo u svojem mišljenju u predmetu Schrems u pogledu toga da Uredba br. 44/2001 ne sadržava <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0045" REF.END="QE0045"/>posebne odredbe o ustupanju zahtjeva […] ili o postupcima kolektivne pravne zaštite<QUOT.END REF.START="QS0045" CODE="201D" ID="QE0045"/>: nije na sudovima, pa ni Sudu, da uvode nove postupovne mehanizme i time preduhitre zakonodavca u tako osjetljivom području<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0072"><P>Predmet <REF.DOC.ECR><NO.CASE>C‑498/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:863">EU:C:2017:863</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0119">119.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0123">123.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>, kao što nije na njima ni to da <HT TYPE="ITALIC">ad hoc</HT> utvrde kriterij za utvrđivanje nadležnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0073"><P>Direktiva (EU) 2020/1828 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20201125">25. studenoga 2020.</DATE> o predstavničkim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošačâ i stavljanju izvan snage Direktive 2009/22/EZ (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="409" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2020">SL 2020., L 409, str. 1</REF.DOC.OJ>.) ne mijenja sustav međunarodne sudske nadležnosti iz Uredbe br. 1215/2012, kao što je to već proizlazilo iz prijedloga Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o udružnim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i stavljanju izvan snage Direktive 2009/22/EZ od <DATE ISO="20180411">11. travnja 2018.</DATE> (COM (2018) 184 <HT TYPE="ITALIC">final</HT>): vidjeti uvodnu izjavu 21. i članak 2. stavak 3.. Direktiva predviđa, osim automatskog priznavanja procesne legitimacije kvalificiranih subjekata jedne države članice za podnošenje tužbi u drugim državama članicama, promicanje njihove međusobne suradnje kako bi se olakšalo podnošenje tužbi koje se odnose na prekogranične povrede: vidjeti uvodne izjave 32. i 71., članak 6. stavke 2. i 3. i članak 20. stavak 4. Njime se utvrđuje i obveza država članica da predvide mehanizme kako bi se potrošače s uobičajenim boravištem u jednoj državi članici moglo zastupati u kolektivnim tužbama za naknadu štete koje su podnesene u drugoj državi članici: vidjeti uvodnu izjavu 31. i članak 6. stavak 2.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">V.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zaključak</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0096"><NO.P>96.</NO.P><TXT>S obzirom na prethodno navedeno, predlažem Sudu da na prvo i drugo prethodne pitanje koje je uputio Hoge Raad der Nederlanden (Vrhovni sud Nizozemske) odgovori kako slijedi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0046" REF.END="QE0046"/>1.</NO.P><TXT>Članak 7. prvu rečenicu i točku 2. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20121212">12. prosinca 2012.</DATE> o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) treba tumačiti na način da:</TXT><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>Nije dovoljna poveznica za međunarodnu nadležnost sudova države članice to što je smanjenje vrijednosti dionica društva uvrštenog na burzu u drugim državama članicama odraženo na investicijskim računima koji se nalaze u prvoj državi članici ili na investicijskim računima u banci ili investicijskom društvu s poslovnim nastanom u toj državi članici ako je ta šteta posljedica odluka koje su ulagači donijeli na temelju navodno netočnih, nepotpunih i zavaravajućih informacija koje je društvo uvršteno na burzu objavljivalo diljem svijeta.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>Postojanje nagodbe između tuženog društva i određenih dioničara u trećoj državi, koja nije ponuđena tužiteljima u glavnom postupku, kao ni svojstvo potrošača koje imaju neki od njih, nisu posebne okolnosti relevantne za dodjelu međunarodne sudske nadležnosti na temelju članka 7. točke 2. Uredbe br. 1215/2012. Posebna okolnost nije ni činjenica da je tuženo društvo objavljivalo relevantne informacije diljem svijeta.</TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Činjenica da je udruženje koje zastupa interese vlasnika vrijednosnih papira koji su pretrpjeli štetu podnijelo kolektivnu tužbu, u skladu s nacionalnim postupovnim pravilima, ne mijenja tumačenje članka 7. točke 2. Uredbe br. 1215/2012<QUOT.END REF.START="QS0046" CODE="201D" ID="QE0046"/>.</TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>