<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-515/17 P</NO.CASE><NO.CASE>C-561/17 P</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62017CC0515</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:774">EU:C:2019:774</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>27</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>27</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Mišljenje M. Bobeka – Spojeni predmeti C-515/17 P i C-561/17 P</HT></P><P><HT TYPE="SC">Uniwersytet Wrocławski / REA</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje nezavisnog odvjetnika</HT></P><P><HT TYPE="UC">Michala Bobeka</HT></P><P>od <DATE ISO="20190924">24. rujna 2019.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P>Izvorni jezik: engleski</P></NOTE></P></TI><STI><P><HT TYPE="BOLD">Spojeni predmeti C-515/17 P i C-561/17 P</HT></P><P>Uniwersytet Wrocławski</P><P>protiv</P><P>Izvršne agencije za istraživanje (REA) (C-515/17 P)</P><P>i</P><P>Republika Poljska</P><P>protiv</P><P>Uniwersytet Wrocławski,</P><P>Izvršne agencije za istraživanje (REA) (C-561/17 P)</P></STI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Žalba</KEYWORD><KEYWORD>Članak 19. Statuta Suda Europske unije</KEYWORD><KEYWORD>Zastupanje nepovlaštenih tužitelja u izravnim tužbama</KEYWORD><KEYWORD>Pojam odvjetnika</KEYWORD><KEYWORD>Autonomni pojam prava Unije</KEYWORD><KEYWORD>Mogućnost ispravljanja nepravilnosti u zastupanju</KEYWORD></INDEX><TOC><TITLE><TI><P>Sadržaj</P></TI></TITLE><TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>I.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Uvod</ITEM.CONT><ITEM.REF>2</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>II.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Pravni okvir</ITEM.CONT><ITEM.REF>3</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>III.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Pobijano rješenje</ITEM.CONT><ITEM.REF>4</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>IV.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Postupak pred Sudom</ITEM.CONT><ITEM.REF>4</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>V.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Ocjena</ITEM.CONT><ITEM.REF>6</ITEM.REF></TOC.ITEM><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>A.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Nastanak i trenutni problemi</ITEM.CONT><ITEM.REF>7</ITEM.REF></TOC.ITEM><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>1.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Razvoj sudske prakse u pogledu trećeg stavka članka 19. Statuta</ITEM.CONT><ITEM.REF>7</ITEM.REF></TOC.ITEM><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>a)</NO.ITEM><ITEM.CONT>Korijeni u pravu tržišnog natjecanja</ITEM.CONT><ITEM.REF>7</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>b)</NO.ITEM><ITEM.CONT><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>Prijenos<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/> zahtjeva neovisnosti na treći stavak članka 19. Statuta</ITEM.CONT><ITEM.REF>8</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK></TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>2.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Problematični aspekti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>prijenosa<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/> i njegove postupovne posljedice</ITEM.CONT><ITEM.REF>10</ITEM.REF></TOC.ITEM><?PAGE NO="2"?><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>a)</NO.ITEM><ITEM.CONT>Kontekst</ITEM.CONT><ITEM.REF>10</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>b)</NO.ITEM><ITEM.CONT>Nejasna narav testa</ITEM.CONT><ITEM.REF>11</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>c)</NO.ITEM><ITEM.CONT>Posljedice neispunjenja uvjeta</ITEM.CONT><ITEM.REF>12</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK></TOC.BLK></TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>B.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Opcije i varijable</ITEM.CONT><ITEM.REF>14</ITEM.REF></TOC.ITEM><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>1.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Opcije</ITEM.CONT><ITEM.REF>14</ITEM.REF></TOC.ITEM><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>a)</NO.ITEM><ITEM.CONT>Četvrti stavak članka 19. Statuta</ITEM.CONT><ITEM.REF>15</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>b)</NO.ITEM><ITEM.CONT>Treći stavak članka 19. Statuta</ITEM.CONT><ITEM.REF>15</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK></TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>2.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Svrha zastupanja</ITEM.CONT><ITEM.REF>17</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK></TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>C.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Revidirani test</ITEM.CONT><ITEM.REF>19</ITEM.REF></TOC.ITEM><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>1.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Materijalna dimenzija</ITEM.CONT><ITEM.REF>19</ITEM.REF></TOC.ITEM><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>a)</NO.ITEM><ITEM.CONT>Ovlast zastupanja pred nacionalnim sudovima</ITEM.CONT><ITEM.REF>19</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>b)</NO.ITEM><ITEM.CONT>Svojstvo odvjetnika – neovisna treća strana u odnosu na stranku</ITEM.CONT><ITEM.REF>19</ITEM.REF></TOC.ITEM><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>1)</NO.ITEM><ITEM.CONT>Treća strana</ITEM.CONT><ITEM.REF>19</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>2)</NO.ITEM><ITEM.CONT>Neovisna strana</ITEM.CONT><ITEM.REF>22</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK></TOC.BLK></TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>2.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Postupovna dimenzija</ITEM.CONT><ITEM.REF>23</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK></TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>D.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Predmetni slučaj</ITEM.CONT><ITEM.REF>25</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK></TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>VI.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Troškovi</ITEM.CONT><ITEM.REF>26</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK><TOC.BLK><TOC.ITEM><NO.ITEM>VII.</NO.ITEM><ITEM.CONT>Zaključak</ITEM.CONT><ITEM.REF>26</ITEM.REF></TOC.ITEM></TOC.BLK></TOC.BLK></TOC></INTERMEDIATE><CONTENTS.CONCLUSION><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">I.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Uvod</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>Tko ima pravo zastupati nepovlaštenog tužitelja u izravnoj tužbi pred Sudom Europske unije? Tko je, kako stoji u članku 19. Statuta Suda Europske unije, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>pravnik koji je ovlašten zastupati pred sudom države članice<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/>?</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>Postupak provjere formalnih kvalifikacija odvjetnika, odgovarajućih certifikata i njegove ovlasti da nastupa u ime tužitelja rijetko je bio predmet pozornosti (sudske prakse). Postupak provjere odvijao se tiho i neupadljivo, kao rutinska zadaća tajništvâ, pri čemu su duboke rasprave o tome vodili samo istinski poznavatelji i proučavatelji postupaka pred sudovima Unije. To bi možda ostalo tako da se postupak provjere, koji je obično formalnost, s vremenom nije pretvorio u nešto poprilično drukčije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>Uniwersytet Wrocławski (Sveučilište u Wrocławu, Poljska) podnijelo je Općem sudu tužbu protiv odluke Izvršne agencije za istraživanje (u daljnjem tekstu: REA) kojom je tom sveučilištu naložen povrat određenih sredstava koja su mu ranije dodijeljena.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="3"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>Tužba je odbačena jer sveučilište nije bilo odgovarajuće zastupano<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P>Rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170613">13. lipnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Uniwersytet Wrocławski/REA</NAME.CASE> (<NO.CASE>T-137/16</NO.CASE>, nije objavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2017:407">EU:T:2017:407</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Prema utvrđenju Općeg suda, zastupnik Sveučilišta u Wrocławu nije zadovoljavao zahtjev neovisnosti povezan s pojmom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>pravnik<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/> u smislu trećeg stavka članka 19. Statuta Suda Europske unije (u daljnjem tekstu: Statut). Iako je imao svojstvo odvjetnika prema poljskom pravu te je radio u odvjetničkom uredu, zastupnik Sveučilišta u Wrocławu ujedno je na tom sveučilištu držao predavanja kao vanjski predavač te je s njime u tu svrhu sklopio građanskopravni ugovor. Prema mišljenju Općeg suda, postojanje tog ugovora značilo je da zahtjev neovisnosti odvjetnika nije bio zadovoljen.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>U kontekstu predmetne žalbe protiv tog rješenja pozvat ću Sud da provede dvodijelnu ocjenu sudske prakse i prakse Općeg suda u tom području. Kao prvo, što se tiče <HT TYPE="ITALIC">merituma</HT>, tumačenje trećeg stavka članka 19. Statuta treba vratiti u granice razumnog i predvidljivog. Kao drugo te možda važnije, potencijalnu nepravilnost u zastupanju treba promatrati kao <HT TYPE="ITALIC">postupovnu</HT> nepravilnost pravnog sredstva, o kojoj se predmetnog tužitelja mora adekvatno obavijestiti i tako mu dati priliku da ju ispravi.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">II.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>Članak 19. Statuta predviđa sljedeće:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>Države članice i institucije Unije pred Sudom zastupa zastupnik, koji se imenuje za svaki pojedinačni predmet; zastupniku može pomagati savjetnik ili pravnik.</ALINEA><ALINEA>Države koje su stranke Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru, a nisu države članice, i u tom Sporazumu navedeno nadzorno tijelo EFTA-e zastupane su na isti način.</ALINEA><ALINEA>Ostale stranke mora zastupati pravnik.</ALINEA><ALINEA>Samo pravnik koji je ovlašten zastupati pred sudom države članice ili druge države koja je stranka Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru može pred Sudom nastupiti kao zastupnik ili savjetnik neke stranke.</ALINEA><ALINEA>Takvi zastupnici, savjetnici i pravnici, u nastupu pred Sudom, uživaju prava i imunitete potrebne za neovisno obnašanje svojih dužnosti, prema uvjetima utvrđenima u poslovniku.</ALINEA><ALINEA>U odnosu na takve savjetnike i pravnike koji nastupaju pred Sudom, Sud ima ovlasti uobičajeno dodijeljene sudovima prema uvjetima utvrđenima u poslovniku.<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 53. Statuta, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>[p]ostupak pred Općim sudom uređen je glavom III. […]<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/>. Ta glava obuhvaća članak 19. Statuta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>Članak 51. Poslovnika Općeg suda odnosi se na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>Obvezu zastupanja<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/> u izravnim tužbama te predviđa sljedeće:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="051.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Stranke mora zastupati agent ili odvjetnik, u skladu s uvjetima predviđenim člankom 19. Statuta.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="051.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Odvjetnik koji zastupa stranku ili joj pomaže, u tajništvu polaže dokument kojim se potvrđuje da je ovlašten za zastupanje pred sudovima države članice ili druge države koja je stranka Sporazuma o EGP-u.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="051.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Odvjetnici koji zastupaju stranku koja je pravna osoba privatnog prava moraju u tajništvu položiti punomoć koju je izdala ta osoba.</ALINEA></PARAG><?PAGE NO="4"?><PARAG IDENTIFIER="051.004"><NO.PARAG>4.</NO.PARAG><ALINEA>Ako dokumenti iz stavaka 2. i 3. nisu položeni, tajnik određuje stranci o kojoj je riječ razuman rok da ih podnese. U slučaju da ni po isteku tog roka nisu podneseni traženi dokumenti, Opći sud odlučuje izaziva li nepoštovanje ove formalnosti formalnu nedopuštenost tužbe ili podneska.<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">III.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Pobijano rješenje</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>Dana <DATE ISO="20160325">25. ožujka 2016.</DATE>, Sveučilište u Wrocławu podnijelo je tužbu Općem sudu zahtijevajući, kao prvo, poništenje REA-inih odluka kojima je raskinut sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava te je Sveučilištu u Wrocławu naloženo da vrati iznose od <FT TYPE="DECIMAL">36508,37</FT> eura, <FT TYPE="DECIMAL">58031,38</FT> eura i <FT TYPE="DECIMAL">6286,68</FT> eura te plati naknadu štete u iznosu od <FT TYPE="DECIMAL">5803,14</FT> eura te, kao drugo, da se REA-i naloži povrat tih sredstava zajedno s nakupljenim kamatama.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>REA je u svojem odgovoru na tužbu istaknula prigovor nedopuštenosti koji se temeljio na pet razloga. Prvi razlog odnosio se na činjenicu da zastupnik Sveučilišta u Wrocławu nije ispunjavao uvjet neovisnosti predviđen Statutom i Poslovnikom Općeg suda. Prema REA-inu navodu, razlog tomu je bila činjenica da je zastupnik Sveučilišta u Wrocławu bio zaposlenik u jednom od njegovih istraživačkih centara.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>Opći sud je u pobijanom rješenju<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P>Rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170613">13. lipnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Uniwersytet Wrocławski/REA</NAME.CASE> (<NO.CASE>T-137/16</NO.CASE>, nije objavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2017:407">EU:T:2017:407</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE> prvo podsjetio da zastupnici nepovlaštenih tužitelja pred sudovima Unije moraju ispunjavati dva uvjeta. Prvi uvjet nalaže da zastupnik bude <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>odvjetnik<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/>. Drugi uvjet predviđa da odvjetnik mora biti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>ovlašten zastupati pred sudom države članice […]<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/>. Dok drugi uvjet upućuje na nacionalno pravo, kod prvog to nije slučaj te ga se mora, što je više moguće, tumačiti neovisno i bez obzira na nacionalno pravo<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P>Točke 16. i 17. pobijanog rješenja</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>Opći sud je dalje objasnio da je uloga odvjetnika u pravnom poretku Europske unije, koja proizlazi iz zajedničkih pravnih tradicija država članica na kojima se temelji članak 19. Statuta, zamišljena na način da on surađuje u sudovanju te da je obvezan, potpuno neovisno te u prevladavajućim interesima dotičnog predmeta, klijentu pružiti pravnu pomoć kakva mu je potrebna<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P>Točka 18. pobijanog rješenja</P></NOTE>. Pojam neovisnosti odvjetnika definiran je ne samo pozitivno (obvezama profesionalne etike) nego i negativno (nepostojanjem radnog odnosa)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P>Točka 19. pobijanog rješenja</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>Pozivajući se na rješenje u predmetu Prezes Urzędu Komunikacji Elektronicznej<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120906">6. rujna 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Prezes Urzędu Komunikacji Elektronicznej/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C-422/11 P i C-423/11 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:553">EU:C:2012:553</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>, Opći sud je utvrdio da čak i ako nepostojanje podređenosti između Sveučilišta u Wrocławu i njegova zastupnika znači da, formalno govoreći, ne postoji radni odnos, svejedno postoji opasnost od toga da bi na stručna mišljenja zastupnika moglo utjecati, barem djelomično, njegovo profesionalno okruženje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P>Točka 20. pobijanog rješenja</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>S obzirom na te argumente, Opći sud je tužbu proglasio očito nedopuštenom, utemeljivši svoju odluku na trećem i četvrtom stavku članka 19. Statuta te na članku 51. stavku 1. svojeg poslovnika<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P>Točke 21. i 22. pobijanog rješenja</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">IV.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Postupak pred Sudom</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>Žalbe protiv rješenja Općeg suda podnijeli su Sveučilište u Wrocławu (C-515/17 P) i Republika Poljska (C-561/17 P).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="5"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>Predsjednik Suda je odlukom od <DATE ISO="20171124">24. studenoga 2017.</DATE> spojio te žalbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>Žalba Sveučilišta u Wrocławu temelji se na dvama razlozima. Njome se navodi, kao prvo, povreda članka 19. Statuta i, kao drugo, povreda članka 119. Poslovnika Općeg suda. Što se tiče prvog razloga, Sveučilište u Wrocławu ne slaže se s tumačenjem članka 19. Statuta prema kojem postojanje ugovora između Sveučilišta u Wrocławu i njegova zastupnika znači da zahtjev neovisnosti ne može biti zadovoljen. Čak i ako pojam neovisnosti načelno treba autonomno tumačiti, u predmetnom je slučaju potrebno osloniti se na nacionalno pravo. Ugovor u pitanju nije ugovor o radu te ga prema poljskom pravu nije moguće smatrati njemu ekvivalentnim. Građanskopravnom ugovoru poput predmetnog svojstvena je jednakost stranaka i nepostojanje odnosa podređenosti. Što se tiče drugog razloga, Sveučilište u Wrocławu kritizira apstraktnu narav određenih navoda u pobijanom rješenju te zanemarivanje činjeničnog stanja predmetnog slučaja. Sveučilište u Wrocławu od Suda zahtijeva da poništi pobijano rješenje, utvrdi da je tužba Općem sudu pravilno podnesena te REA-i naloži snošenje troškova.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>Žalba Republike Poljske sadržava tri razloga. Ta država članica smatra, kao prvo, da pobijano rješenje povrjeđuje treći i četvrti stavak članka 19. Statuta, kao drugo, da povrjeđuje načelo pravne sigurnosti i, kao treće, da povrjeđuje obvezu obrazlaganja. Točnije, Republika Poljska sugerira da je sudska praksa prema kojoj postojanje radnog odnosa znači da odvjetnik ne može zadovoljavati zahtjev neovisnosti u svojoj osnovi pogrešna. Osim toga, pobijano rješenje nadilazi granice te sudske prakse primjenjujući ju na predmetni slučaj. Republika Poljska od Suda zahtijeva da poništi pobijano rješenje te da predmet vrati na odlučivanje Općem sudu. Ujedno zahtijeva od Suda da strankama postupka u predmetu C-561/17 P naloži snošenje vlastitih troškova.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>U skladu s prvim stavkom članka 40. Statuta, Češka Republika uključila se u postupak u potporu zahtjevima žaliteljâ za poništenje pobijanog rješenja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>Rješenjem predsjednika Suda od <DATE ISO="20180705">5. srpnja 2018.</DATE>, Krajowa Izba Radców Prawnych (Nacionalna komora pravnih savjetnika, Poljska) dopušteno je da intervenira u potporu zahtjevima Republike Poljske, to jest zahtjevu za poništenje pobijanog rješenja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>REA osporava obje žalbe u svojim odgovorima na njih. Prigovara na činjeničnu, repetitivnu, nepreciznu ili novu narav nekih od navoda žaliteljâ. Podsjeća na autonomnu prirodu pojma odvjetnik u pravu Unije. Zastupnik Sveučilišta u Wrocławu u postupku koji je rezultirao pobijanim rješenjem ovisi o tom sveučilištu, ako ne financijski, onda iz perspektive svojeg profesionalnog statusa.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>Sveučilište u Wrocławu u svojoj se replici ne slaže s time da su njegovi argumenti činjenični te naglašava da su usredotočeni na članak 19. Statuta. Ponavlja svoju tvrdnju da je ranija sudska praksa preširoko primijenjena u predmetnom slučaju. Povezivanje zahtjeva neovisnosti s nepostojanjem radnog odnosa u suprotnosti je s člankom 19. Statuta. Neovisnost njegova zastupnika bila je osigurana na dva načina: primjenjivim etičkim pravilima i njegovim statusom sveučilišnog predavača.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>Republika Poljska u svojoj se replici ne slaže s REA-inim navodima da su njezini argumenti činjenične naravi. Republika Poljska ujedno tvrdi da se prilikom tumačenja članka 19. Statuta ne smiju zanemariti zajedničke tradicije država članica, koje ne isključuju mogućnost da zaposleni odvjetnik bude neovisan. Pojam odvjetnika ne treba tumačiti isključivo u svjetlu nacionalnog prava, ali odnosne nacionalne zakone i u njima predviđena jamstva neovisnosti treba uzeti u obzir jer pravo Unije ne sadržava nikakva pravila u tom pogledu. Opći sud u pobijanom rješenju nije naveo da odnosni zastupnik nije bio treća strana u odnosu na tužitelja. Samo je zaključio da nije zadovoljavao zahtjev neovisnosti. Što se tiče REA-inog argumenta u pogledu prednosti koju je zastupnik imao u smislu svojeg <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>statusa<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/> kao sveučilišnog predavača, taj je navod potpuno apstraktan i nepovezan s činjeničnim ili pravnim elementima predmeta.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="6"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>REA u svojem odgovoru na obje replike navodi da su neke od činjenica iznesenih u žalbi Sveučilišta u Wrocławu nove, poput pojedinosti o ranijoj karijeri spornog zastupnika, činjenice da nikada nije pružao pravne savjete o odnosnim bespovratnim sredstvima i činjenice da su se usluge zastupanja Sveučilištu u Wrocławu pružale na temelju ugovora sklopljenog s odvjetničkim uredom u kojem je sporni zastupnik bio partner. REA ističe da Sveučilište u Wrocławu pogrešno tvrdi da se tumačenje članka 19. Statuta oslanja na nacionalna pravila. U pogledu replike Republike Poljske REA pak tvrdi da su neki od navoda činjenične naravi te da je Opći sud u pobijanom rješenju propisno obrazložio svoju odluku. Što se tiče članka 19. Statuta, Republika Poljska nije objasnila na koji se način uzimanje u obzir odnosnih nacionalnih zakona u predmetnom kontekstu razlikuje od tumačenja utemeljenog na tom pravu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT>REA ujedno navodi, u odgovoru na oba intervencijska podneska, da su u njima izneseni argumenti nedopušteni, bespredmetni ili neosnovani.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT>Sveučilište u Wrocławu, REA, Republika Poljska, Krajowa Izba Radców Prawnych (Nacionalna komora pravnih savjetnika) i Češka Republika iznijeli su usmena očitovanja na raspravi održanoj <DATE ISO="20190611">11. lipnja 2019.</DATE></TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">V.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Ocjena</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT>Prvim žalbenim razlogom u predmetu C-515/17 P i prvim žalbenim razlogom u predmetu C-561/17 P navodi se, u biti, da je treći stavak članka 19. Statuta pogrešno protumačen.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT>Zbog razloga navedenih u ovom mišljenju smatram da su ti razlozi osnovani. Pobijano rješenje stoga treba poništiti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT>S obzirom na moj zaključak u pogledu prvog žalbenog razloga obiju žalbi, smatram da ostale razloge koje su žalitelji istaknuli, a kojima navode povredu obveze obrazlaganja i (kada je riječ o žalbi Republike Poljske) načela pravne sigurnosti, nije potrebno razmatrati. Prema mojemu mišljenju, ti se razlozi u bitnome odnose na problem koji je istaknut u prvom razlogu obiju žalbi. Jedina je razlika u tome što se usredotočuju na specifične elemente ili posljedice tog problema. Naime, ako je test na temelju kojeg se ocjenjuje odvjetnikova neovisnost teško predvidjeti, ocjena u danom slučaju nužno će otvoriti pitanja pravne sigurnosti. U sličnom smislu, ako je test nejasan, njegova primjena u danom slučaju vjerojatno neće ispuniti obvezu pružanja obrazloženja koje će nepovlaštenom tužitelju omogućiti da shvati zašto njegov odvjetnik nije neovisan te stoga ne može nastupati pred sudovima Unije. S obzirom na to, navodno nepostojanje sigurnosti u oblikovanju i primjeni testa neovisnosti dodatno se razmatra u okviru analize prvog žalbenog razloga u ovom mišljenju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT>Analiza prvog žalbenog razloga obiju žalbi strukturirana je na sljedeći način: započet ću razmatranjem nastanka postojećeg tumačenja trećeg stavka članka 19. Statuta i određivanjem problema koje to tumačenje izaziva (A). Potom ću iznijeti opcije za prilagođeno tumačenje trećeg i četvrtog stavka članka 19. Statuta, pri čemu ću podsjetiti na smisao pravnog zastupanja, koji bi trebao inspirirati to tumačenje (B). Nakon toga ću predložiti revidirani test u skladu s trećim i četvrtim stavkom članka 19. Statuta, uključujući prilagodbu i merituma tih odredbi i postupovnih posljedica neispunjavanja uvjeta (C). Naposljetku, primjenjujući to shvaćanje trećeg i četvrtog stavka članka 19. Statuta na predmetni slučaj, zaključit ću da je Opći sud doista pogrešno protumačio te odredbe (D).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">A.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Nastanak i trenutni problemi</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT>Pojam odvjetnika u sudskoj praksi u pogledu stavka 3. članka 19. Statuta nije skovan izričito za potrebe tumačenja te odredbe. Umjesto toga, on je rezultat <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>prijenosa<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/> sudske prakse iz drukčijeg područja prava Unije i drukčijeg konteksta (1). Taj je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>prijenos<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/>, zajedno s nejasnoćom u pogledu uvjeta koje treba primijeniti i poprilično teškim posljedicama njihova neispunjenja, postupno počeo stvarati razne probleme (2).</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Razvoj sudske prakse u pogledu trećeg stavka članka 19. Statuta</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>Članak 19. Statuta predviđa da nepovlaštene tužitelji pred sudovima Europske unije mora zastupati <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>pravnik<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/> (treći stavak) i da samo <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>[p]ravnik koji je ovlašten zastupati pred sudom države članice […] može pred Sudom nastupiti kao zastupnik ili savjetnik neke stranke<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/> (četvrti stavak).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33.</NO.P><TXT>Značenje <HT TYPE="ITALIC">četvrtog</HT> stavka nije izazvalo posebne probleme. Kako se može očekivati, za zastupnike je utvrđeno da ne ispunjavaju uvjete te odredbe ako nisu članovi nacionalne odvjetničke komore te stoga nisu ovlašteni zastupati u državi članici<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P>Vidjeti, primjerice, rješenje Suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20080220">20. veljače 2008.</DATE>, <NAME.CASE><HT TYPE="ITALIC">Comunidad Autónoma de Valencia — Generalidad Valenciana</HT>/<HT TYPE="ITALIC">Komisija</HT></NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑363/06 P</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:99">EU:C:2008:99</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) i rješenja Općeg suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20040909">9. rujna 2004.</DATE>, <NAME.CASE>Alto de Casablanca/OHIM - Bodegas Chivite (VERAMONTE)</NAME.CASE> (<NO.CASE>T-14/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2004:258">EU:T:2004:258</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0011">11.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20060705">5. srpnja 2006.</DATE>, <NAME.CASE>Comunidad Autónoma de Valencia - Generalidad Valenciana/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T-357/05</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2006:188">EU:T:2006:188</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>). Također vidjeti rješenja Općeg suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131209">9. prosinca 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Brown Brothers Harriman/OHIM (TRUST IN PARTNERSHIP</NAME.CASE>) (<NO.CASE>T-389/13</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2013:691">EU:T:2013:691</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0014">14.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20161114">14. studenoga 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Neonart svetlobni in reklamni napisi Krevh/EUIPO (neonart</NAME.CASE>) (<NO.CASE>T-221/16</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2016:673">EU:T:2016:673</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0008">8.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34.</NO.P><TXT>Međutim, sudska praksa postaje složena kada je riječ o tumačenju <HT TYPE="ITALIC">trećeg</HT> stavka članka 19. Statuta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35.</NO.P><TXT>Za pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>pravnik<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/> u toj odredbi utvrđeno je da čini autonoman pojam prava Unije čija je središnja i ključna značajka, u skladu sa sudskom praksom, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>neovisnost<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/>. Pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0018" REF.END="QE0018"/>neovisnost<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/> se tako pojavio kao uvjet koji, iako možda odgovara tradicionalnom shvaćanju zanimanja odvjetnik<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P>Vidjeti, primjerice, <HT TYPE="ITALIC">Povelju temeljnih načela europske odvjetničke struke i pravilnik ponašanja europskih odvjetnika</HT>, Vijeće odvjetničkih komora i društava Europe, 2019. Članak 2. odnosi se na opća načela koja su <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0019" REF.END="QE0019"/>zajednička nacionalnim i međunarodnim pravilima o odvjetničkoj struci<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/> (vidjeti stranice 1. i 6.). Neovisnost je navedena kao prva među njima.</P></NOTE>, nije naveden, a kamoli objašnjen, u poslovnicima sudova Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36.</NO.P><TXT>Međutim, Sud je sadržaj pojma neovisnosti, kako bi definirao dokumente koji su zaštićeni odvjetničkom tajnom, prvi put artikulirao u istragama iz područja prava tržišnog natjecanja (a). On je tek kasnije <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0020" REF.END="QE0020"/>prenesen<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/> kako bi se potkrijepilo određeno tumačenje pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0021" REF.END="QE0021"/>pravnik<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/> za potrebe trećeg stavka članka 19. Statuta. To je tumačenje potom primijenjeno na poprilično široku lepezu činjeničnih scenarija. Pritom je izgubljena veza s izvornim smislom i svrhom pojma neovisnosti (b).</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">a)</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Korijeni u pravu tržišnog natjecanja</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37.</NO.P><TXT>Sud je u presudi AM &amp; S Europe<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19820518">18. svibnja 1982.</DATE>, <NAME.CASE>AM &amp; S Europe/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>155/79</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1982:157">EU:C:1982:157</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE> ništavom proglasio relevantnu odredbu odluke Europske komisije jer je od tužitelja zahtijevala predočenje određenih dokumenata koje se smatralo zaštićenima odvjetničkom tajnom. Tumačeći opseg Komisijinih istražnih ovlasti na temelju Uredbe br. 17<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P>Uredba Vijeća od <DATE ISO="19620206">6. veljače 1962.</DATE>: Prva Uredba o provedbi članaka [101.] i [102. TFEU-a] (SL, posebno izdanje na engleskom jeziku, 1959.-1962., str. 87.)</P></NOTE>, Sud je utvrdio da ga se mora tumačiti na način da štiti povjerljivost pisane komunikacije između odvjetnika i njegova klijenta, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0022" REF.END="QE0022"/>pod uvjetom, s jedne strane, da se ta komunikacija odvija za potrebe te u interesu prava obrane klijenta te, s druge strane, da je odnosni odvjetnik neovisan, to jest da nije u radnom odnosu s klijentom<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>Presuda <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>AM &amp; S Europe/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>155/79</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1982:157">EU:C:1982:157</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0021">21.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0022">22.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38.</NO.P><TXT>Drugi od tih uvjeta te posljedično razlikovanje između unutarnjeg (zaposlenog) i vanjskog (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0023" REF.END="QE0023"/>neovisnog<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/>) odvjetnika <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0024" REF.END="QE0024"/>temelji se na zamisli uloge odvjetnika u pravnom poretku Europske unije prema kojoj on surađuje u sudovanju te je obvezan, potpuno neovisno te u prevladavajućim interesima danog predmeta, klijentu pružiti pravnu pomoć kakva mu je potrebna. Protuteža toj zaštiti su pravila profesionalne etike i disciplinska pravila koja određuju te u općem interesu provode institucije kojima su u tu svrhu dodijeljene potrebne ovlasti.<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/> Sud je dodao da takva zamisao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0025" REF.END="QE0025"/>odražava pravne tradicije zajedničke državama članicama te je prisutna i u pravnom poretku Zajednice, kako pokazuje članak 17. protokolâ o Statutima Suda EEZ-a i EZAE-a te ujedno članak 20. Protokola o Statutu Suda EZUČ-a<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT>, t. 24. Te su odredbe prethodile sadašnjem članku 19. Statuta. Imale su nešto drukčiji tekst te su zastupnika koji pred Sudom može zastupati nepovlaštene stranke definirale kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0026" REF.END="QE0026"/>člana odvjetničke komore jedne od država članica koji ima svojstvo odvjetnika<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/> [neslužbeni prijevod].</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39.</NO.P><TXT>Isti je pristup kasnije upotrijebljen u predmetu Akzo Nobel, još jednom predmetu u području prava tržišnog natjecanja, koji se odnosio, među ostalim, na to treba li odvjetnička tajna vrijediti za dvije poruke elektroničke pošte između poduzetnika i njegova unutarnjeg odvjetnika<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20100914">14. rujna 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Akzo Nobel Chemicals i Akcros Chemicals/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C-550/07 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:512">EU:C:2010:512</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0028">28.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Ponovno ispitujući neovisnost odvjetnika kako bi definirao opseg odvjetničke tajne, Sud je napravio razliku između pozitivnih i negativnih aspekata neovisnosti odvjetnika, utvrdivši da je taj pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0027" REF.END="QE0027"/>definiran ne samo pozitivno, to jest obvezama profesionalne etike, <HT TYPE="ITALIC">nego i negativno, nepostojanjem radnog odnosa</HT>. Unutarnji odvjetnik, unatoč svojem članstvu u odvjetničkoj komori ili društvu i profesionalnim etičkim obvezama kojima zbog toga podliježe, nije od svojeg poslodavca neovisan u mjeri u kojoj je odvjetnik koji radi u vanjskom odvjetničkom uredu neovisan od svojeg klijenta. Posljedično, unutarnji se odvjetnik slabije nosi s eventualnim sukobima između svojih profesionalnih obveza i ciljeva klijenta.<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20100914">14. rujna 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Akzo Nobel Chemicals i Akcros Chemicals/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C-550/07 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:512">EU:C:2010:512</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0042">42.</REF.NP.ECR>, <REF.NP.ECR REF="NP0043">43.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0045">45.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Moje isticanje</P></NOTE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40.</NO.P><TXT>Dakle, kada se prvi put pojavio u presudama AM &amp; S Europe i Akzo Nobel, zahtjev neovisnosti odvjetnika upotrijebljen je kako bi se definirao opseg dokumenata zaštićenih odvjetničkom tajnom. U tu je svrhu uvedeno razlikovanje između unutarnjih i vanjskih odvjetnika, čime je u fokus stavljeno pitanje ugovorâ o radu i podređenosti koja im je svojstvena. Cilj te sudske prakse bio je ograničiti Komisijine istražne ovlasti te ih odvagnuti u odnosu na potrebu za zaštitom prava poduzetnikâ u kontekstu postupaka koji se tiču prava tržišnog natjecanja.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">b)</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC"><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0028" REF.END="QE0028"/>Prijenos<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/> zahtjeva neovisnosti na treći stavak članka 19. Statuta</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41.</NO.P><TXT>Na zahtjeve utvrđene u presudama AM &amp; S Europe i Akzo Nobel postupno se počelo upućivati i oslanjati u svrhu tumačenja trećeg stavka članka 19. Statuta. Sudska praksa u pogledu trećeg stavka članka 19. Statuta poprilično je kazuistička, ali se možda može smatrati da načelno spada u sljedeće tri kategorije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42.</NO.P><TXT>Kao prvo, obveza da nepovlašteni tužitelji budu zastupani znači da ti tužitelji ne mogu same sebe zastupati<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P>Vidjeti, primjerice, rješenja od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19961205">5. prosinca 1996.</DATE>, <NAME.CASE>Lopes/Sud Europske unije</NAME.CASE> (<NO.CASE>C-174/96 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1996:473">EU:C:1996:473</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131205">5. prosinca 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Martínez Ferríz/Španjolska</NAME.CASE> (<NO.CASE>T-564/13</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2013:650">EU:T:2013:650</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180508">8. svibnja 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Spieker/EUIPO (Science for a better skin)</NAME.CASE> (<NO.CASE>T-92/18</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2018:289">EU:T:2018:289</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), trenutno se pobija žalbom u predmetu C-455/18 P, i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180927">27. rujna 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Sógor/Vijeće i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>T-302/18</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2018:621">EU:T:2018:621</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="9"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43.</NO.P><TXT>Kao drugo, zabrana samozastupanja potvrđena je i u pogledu pravnih osoba u raznim situacijama u kojima je zastupnik imao posebne veze s tužiteljem. Zbog tih veza, za odnosne se zastupnike smatralo da ne ispunjavaju uvjet da su <HT TYPE="ITALIC">treća strana</HT> u odnosu na tužitelja. Te su se veze odnosile na položaj upravitelja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>Rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20171204">4. prosinca 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Nap Innova Hoteles/SRB</NAME.CASE> (<NO.CASE>T-522/17</NO.CASE>, nije objavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2017:881">EU:T:2017:881</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0008">8.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>; direktora<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0020"><P>Rješenja od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19991208">8. prosinca 1999.</DATE>, <NAME.CASE>Euro-Lex/OHIM (EU-LEX)</NAME.CASE> (<NO.CASE>T-79/99</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:1999:312">EU:T:1999:312</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0028">28.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0029">29.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20091119">19. studenoga 2009.</DATE>, <NAME.CASE>EREF/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T-94/07</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2009:451">EU:T:2009:451</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0017">17.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110321">21. ožujka 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Milux/OHIM (REFLUXCONTROL)</NAME.CASE> (<NO.CASE>T-139/10, T-280/10 do T-285/10 i T-349/10 do T-352/10</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2011:98">EU:T:2011:98</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0022">22.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>; povjerenika<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0021"><P>Rješenja od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130905">5. rujna 2013.</DATE>, <NAME.CASE>ClientEarth/Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>C-573/11 P</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:564">EU:C:2013:564</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) i <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110906">6. rujna 2011.</DATE>, <NAME.CASE>ClientEarth/Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>T-452/10</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2011:420">EU:T:2011:420</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>; predsjednika izvršnog odbora<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0022"><P>Rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130531">31. svibnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Codacons/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T-120/13</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2013:287">EU:T:2013:287</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0011">11.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>; ostale <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0029" REF.END="QE0029"/>visoke izvršne<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/> funkcije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0023"><P>Rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20141118">18. studenoga 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Justice &amp; Environment/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T-221/14</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2014:1002">EU:T:2014:1002</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0010">10.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0014">14.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>; i vlasnike više od 10 % dionica<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0024"><P>Rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20171120">20. studenoga 2017.</DATE>, <NAME.CASE>BikeWorld/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T-702/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2017:834">EU:T:2017:834</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE> u društvu tužitelju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44.</NO.P><TXT>Kao treće, zastupanje je utvrđeno neadekvatnim kada su zastupnici bili tužiteljevi zaposlenici.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45.</NO.P><TXT>Konkretnije, Opći sud je u rješenju Prezes Urzędu Komunikacji Elektronicznej, upućujući, među ostalim, na presude AM &amp; S Europe i Akzo Nobel, naveo da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0030" REF.END="QE0030"/>postojanje odnosa podređenosti<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/> između zastupnika i osobe povezane s tužiteljem <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0031" REF.END="QE0031"/>upućuje na neovisnost manju od one koju ima pravni savjetnik ili odvjetnik koji radi u odvjetničkom uredu odvojenom od svojeg klijenta<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0025"><P>Rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110523">23. svibnja 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Prezes Urzędu Komunikacji Elektronicznej/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T-226/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2011:234">EU:T:2011:234</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0021">21.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46.</NO.P><TXT>Sud je u žalbenom postupku potvrdio odluku Općeg suda. U tom se kontekstu otvorila rasprava o tome treba li pojam odvjetnika tumačiti kao autonoman pojam prava Unije ili u svjetlu nacionalnog prava (s obzirom na to da se u četvrtom stavku članka 19. Statuta upućuje na nacionalno pravo). Sud je odbio potonju opciju te objasnio da četvrti stavak članka 19. Statuta, propisujući da samo pravnik koji je ovlašten zastupati pred sudom države članice može pred Sudom nastupiti kao zastupnik neke stranke, nameće <HT TYPE="ITALIC">nužan</HT> uvjet koji, međutim, nije <HT TYPE="ITALIC">dovoljan</HT>. Između ovlasti zastupanja pred sudom države članice i sudovima Europske unije nema automatske korelacije. Pojam pravnika iz trećeg stavka članka 19. Statuta <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0032" REF.END="QE0032"/>primjenjuje se objektivno i nužno neovisno o nacionalnim pravnim porecima<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0026"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120906">6. rujna 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Prezes Urzędu Komunikacji Elektronicznej/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C-422/11 P i C-423/11 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:553">EU:C:2012:553</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Slično tomu, vidjeti rješenja od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20141118">18. studenoga 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Justice &amp; Environment/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T-221/14</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2014:1002">EU:T:2014:1002</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20161114">14. studenoga 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Dimos Athinaion/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T-360/16</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2016:694">EU:T:2016:694</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>); i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190408">8. travnja 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Electroquimica Onubense/ECHA</NAME.CASE> (<NO.CASE>T-481/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2019:227">EU:T:2019:227</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47.</NO.P><TXT>Slično predmetu Akzo Nobel, Sud je u predmetu Prezes Urzędu Komunikacji Elektronicznej nekompatibilnost između radnog odnosa i mogućnosti zastupnika da nastupa pred sudovima Unije razmatrao kroz prizmu zahtjeva neovisnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0027"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120906">6. rujna 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Prezes Urzędu Komunikacji Elektronicznej/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C-422/11 P i C-423/11 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:553">EU:C:2012:553</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0024">24.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa). Međutim, vidjeti rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110523">23. svibnja 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Prezes Urzędu Komunikacji Elektronicznej/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T-226/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2011:234">EU:T:2011:234</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0016">16.</REF.NP.ECR>, <REF.NP.ECR REF="NP0017">17.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0021">21.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48.</NO.P><TXT>Opći sud je u jednom kasnijem predmetu utvrdio da odvjetnika koji je ujedno bio suosnivač odvjetničkog ureda nije mogao zastupati odvjetnik iz tog istog ureda<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0028"><P>Rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180530">30. svibnja 2018.</DATE>, <NAME.CASE>PJ/EUIPO – Erdmann &amp; Rossi (Erdmann &amp; Rossi</NAME.CASE>) (<NO.CASE>T-664/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2018:517">EU:T:2018:517</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), koje se trenutno pobija u dvama žalbenim postupcima – predmeti PJ/EUIPO (C-529/18 P) i PC/EUIPO (C-531/18 P).</P></NOTE>. Opći sud je izričito odbio navod da se radilo o samozastupanju jer tužitelj i njegov zastupnik jednostavno nisu bili ista osoba<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0029"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT>, t. 59.</P></NOTE>. Umjesto toga, nemogućnost odvjetnika da nastupi pred Općim sudom bila je posljedica činjenice da nije bio neovisan i, konkretnije, činjenice da je tužitelj imao stvarnu kontrolu nad odvjetničkim uredom u kojem je odnosni odvjetnik bio zaposlen.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49.</NO.P><TXT>Naposljetku, čini se da ovaj predmet prije svega pripada trećoj skupini predmeta, koji se tiču odvjetnika koji su tužiteljevi zaposlenici. Međutim, on logiku koja je u pozadini tih predmeta očito gura korak dalje.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="10"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50.</NO.P><TXT>Naime, u predmetnom slučaju, zastupnik pravne savjete Sveučilištu u Wrocławu nije davao kao njegov zaposlenik. Ugovor zastupnika sa sveučilištem imao je drukčiju svrhu, to jest predavanje. Unatoč tomu, Opći sud je zaključio da je u tim okolnostima postojala opasnost da profesionalno okruženje zastupnika utječe na njegovo mišljenje, iako nije postojao ugovor o radu koji se ticao pružanja odvjetničkih usluga<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0030"><P>Rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170613">13. lipnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Uniwersytet Wrocławski/REA</NAME.CASE> (<NO.CASE>T-137/16</NO.CASE>, nije objavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2017:407">EU:T:2017:407</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0020">20.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Problematični aspekti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0033" REF.END="QE0033"/>prijenosa<QUOT.END REF.START="QS0033" CODE="201D" ID="QE0033"/> i njegove postupovne posljedice</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51.</NO.P><TXT>Točno je da se pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0034" REF.END="QE0034"/>neovisnost<QUOT.END REF.START="QS0034" CODE="201D" ID="QE0034"/> razmatra i u sudskoj praksi koja se tiče odvjetničke tajne i u sudskoj praksi koja se tiče četvrtog stavka članka 19. Statuta. Problem je u tome što se pojam neovisnosti u svakoj od tih grana sudske prakse koristi u poprilično različitom kontekstu te s različitim ciljem i svrhom. Jednostavan tekstualni prijenos tog pojma s jedne grane na drugu stoga je problematičan (a). Test za ocjenjivanje neovisnosti odvjetnika i uvjeta zastupanja nepovlaštenih tužitelja koji su proizašli iz tog prijenosa nisu, prema mojemu mišljenju, naročito jasni (b). Ta je nejasnoća tim ozbiljnija ako se u obzir uzmu posljedice koje neispunjavanje tih (nejasnih) kriterija može imati za nepovlaštene stranke (c).</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">a)</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Kontekst</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52.</NO.P><TXT>Razvoj <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0035" REF.END="QE0035"/>prijenosom sudske prakse<QUOT.END REF.START="QS0035" CODE="201D" ID="QE0035"/> nije svojstven samo pravu Unije. Ideja ili pojam koji je izvorno protumačen u jednom zakonodavnom ili pravnom kontekstu može se primijeniti u drugom kontekstu. U takvom prijenosu nema ničeg pogrešnog, naprotiv: on povećava predvidljivost i sklad pravnog sustava kao cjeline.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53.</NO.P><TXT>Međutim, svaki takav prijenos mora imati smisla u novom okruženju. Puko <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0036" REF.END="QE0036"/>kopiranje teksta<QUOT.END REF.START="QS0036" CODE="201D" ID="QE0036"/>, kod kojeg se tekst slijepo prebacuje od jednog predmeta do drugog pri čemu se ne vodi puno računa o novom kontekstu ili svrsi, nije zadovoljavajuće. Takvo što će vjerojatno stvoriti više problema nego rješenja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54.</NO.P><TXT>S obzirom na to, moram priznati da se oslanjanje na presude AM &amp; S Europe i Akzo Nobel kao ključan element za tumačenje trećeg stavka članka 19. Statuta čini problematičnim.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55.</NO.P><TXT>Kako je već navedeno<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0031"><P>Vidjeti točke 37. do 40. ovog mišljenja.</P></NOTE>, presude AM &amp; S Europe i Akzo Nobel odnosile su se na opseg odvjetničke tajne u istragama u području Unijina prava tržišnog natjecanja. U tom specifičnom kontekstu pojavilo se pitanje unutarnjeg pravnog savjetovanja u odnosu na vanjsko, što je dovelo do pitanja ugovora o radu odvjetnika i njihove neovisnosti, sve s ciljem pozitivnog očuvanja određenog prostora za povjerljive komunikacije u odnosu na Komisiju. Postignuta je ravnoteža između, s jedne strane, potrebe za zaštitom prava poduzetnika u odnosu na Komisiju i njezine istražne ovlasti i, s druge strane, nužnosti da Komisija može zaštititi i osnažiti tržišno natjecanje u Europskoj uniji. To je rezultiralo prihvaćanjem definicije <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0037" REF.END="QE0037"/>neovisnosti<QUOT.END REF.START="QS0037" CODE="201D" ID="QE0037"/> odvjetnika prilagođene tom zakonodavnom kontekstu i svrsi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56.</NO.P><TXT>Međutim, može li se ravnotežu postignutu u tom specifičnom kontekstu potom pretvoriti u opći kriterij neovisnosti odvjetnika u drukčijem kontekstu, u kojem su prisutni drukčiji subjekti s drukčijim interesima, te u konačnici upotrijebiti ne za stvaranje prostora za povjerljivu komunikaciju, nego kako bi se nepovlaštene stranke <HT TYPE="ITALIC">de facto</HT> lišilo pristupa sudovima Unije?</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="11"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57.</NO.P><TXT>Smatram da ne može. Počet ću s poprilično očitim pitanjem: riječ <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0038" REF.END="QE0038"/>neovisnost<QUOT.END REF.START="QS0038" CODE="201D" ID="QE0038"/> čak se ni ne nalazi u trećem stavku članka 19. Statuta. Međutim, postoji još dublji, strukturni problem: pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0039" REF.END="QE0039"/>neovisnost<QUOT.END REF.START="QS0039" CODE="201D" ID="QE0039"/> u presudama AM &amp; S Europe i Akzo Nobel jednostavno se odnosi na tematiku različitu od one na koju se odnose treći i četvrti stavak članka 19. Statuta. Opseg pitanja u pogledu zastupanja u tim je odredbama neusporedivo širi od pukog pitanja radnog odnosa unutarnjeg odvjetnika. Tumačenje trećeg i četvrtog stavka članka 19. Statuta logički treba proizlaziti iz cilja zastupanja kao takvog te iz širih obilježja odvjetničke struke. Ponašanje odvjetnika, uključujući odluku o tome hoće li zastupati neku stranku unatoč tome što s njome ima posebne veze, ne smije biti u sukobu s niti jednom obvezom koju on ima prema zastupanoj stranci čijim interesima služi, ali i prema sudovima pred kojima nastupa te svojim kolegama<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0032"><P>Vidjeti, primjerice, <HT TYPE="ITALIC">Povelju temeljnih načela europske odvjetničke struke i pravilnik ponašanja europskih odvjetnika</HT>, navedenu u bilješci 11 ovog mišljenja, str. 7. (t. 6.) i str. 9. (načela h) i i), koja se tiču poštovanja profesionalnih kolega odnosno vladavine prava i dobrog sudovanja).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58.</NO.P><TXT>Osim toga, treći i četvrti stavak članka 19. Statuta nije moguće izolirano tumačiti. Njih dopunjavaju strukovna pravila predviđena u nacionalnom zakonodavstvu i samoregulirana strukovna tijela. Iako takva pravila ne postoje na razini Unije, kako je Republika Poljska pravilno naglasila, sudovi Unije (kao i svaki sud) moraju biti u stanju osigurati da se u postupcima pred njima, ako se u tom pogledu pojavi kakav problem, poštuje potreban standard.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">b)</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Nejasna narav testa</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59.</NO.P><TXT>Nejasnoća postojećeg testa, kako ga je Opći sud primijenio, djelomično je posljedica konceptualnog nesklada koji je proizašao iz tog prijenosa sudske prakse s jednog konteksta na drugi. Uske navode u pogledu unutarnjeg zastupanja koji su izneseni u kontekstu istraga u području tržišnog natjecanja teško je primijeniti na treći i četvrti stavak članka 19. Statuta, koji su širi opsegom te imaju drukčiju svrhu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60.</NO.P><TXT>Za početak, pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0040" REF.END="QE0040"/>pravnik<QUOT.END REF.START="QS0040" CODE="201D" ID="QE0040"/> iz trećeg stavka članka 19. Statuta u postojećoj je sudskoj praksi tumačen kroz prizmu pojma neovisnosti. Međutim, značenje tog pojma i kriteriji na temelju kojih se ocjenjuje ostaju nejasni. To je osobito iz razloga što se čini da je pod pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0041" REF.END="QE0041"/>neovisnost<QUOT.END REF.START="QS0041" CODE="201D" ID="QE0041"/> podvedeno nekoliko pitanja, uključujući svojstvo treće strane u odnosu na tužitelja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0033"><P>Osobito usporediti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120906">6. rujna 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Prezes Urzędu Komunikacji Elektronicznej/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C-422/11 P i C-423/11 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:553">EU:C:2012:553</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0024">24.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu) s rješenjima od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110523">23. svibnja 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Prezes Urzędu Komunikacji Elektronicznej/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T-226/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2011:234">EU:T:2011:234</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0016">16.</REF.NP.ECR>, <REF.NP.ECR REF="NP0017">17.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0021">21.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180530">30. svibnja 2018.</DATE>, <NAME.CASE>PJ/EUIPO – Erdmann &amp; Rossi (Erdmann &amp; Rossi</NAME.CASE>) (<NO.CASE>T-664/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2018:517">EU:T:2018:517</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Nasuprot tomu, pitanje koje bi se tradicionalno smatralo obuhvaćenim pojmom neovisnosti, to jest nepostojanje vanjskog pritiska, praktički izostaje iz sudske prakse.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61.</NO.P><TXT>Također, pojedine kategorije nisu precizno definirane. Primjerice, za slučajeve u kojima su zastupnici držali razne poslovne funkcije u okviru tužitelja utvrđeno je da se odnose na pitanje samozastupanja, dok je situacija zaposlenih odvjetnika u određenoj mjeri, ili čak potpuno, bila odvojena od pitanja samozastupanja te ju se razmatralo kroz prizmu neovisnosti, za koju je navedeno da je odvjetniku nedostajala zbog utjecaja njegova profesionalnog okruženja na njegovo stručno mišljenje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62.</NO.P><TXT>Čak i ako bismo konceptualno prihvatili da je sva ta pitanja moguće adekvatno promatrati kroz prizmu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0042" REF.END="QE0042"/>neovisnosti<QUOT.END REF.START="QS0042" CODE="201D" ID="QE0042"/>, razmatranjem pojedinačnih slučajeva nije baš lako dokučiti koja su točno postojeća pravila. Primjerice, nejasno je može li isključenje iz statusa <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0043" REF.END="QE0043"/>odvjetnika<QUOT.END REF.START="QS0043" CODE="201D" ID="QE0043"/>, kada se radi o pravnim osobama, biti posljedica bilo kakvog sudjelovanja u tužiteljevoj poslovnoj strukturi ili samo sudjelovanja u tijelima koja tužitelja kontroliraju (ili na drugi način na njega utječu). Dalje, što se tiče radnih odnosa, nejasno je na temelju kojih načela treba razlikovati odnos između zaposlenog odvjetnika i njegova poslodavca i odnos između vanjskog odvjetnika i njegova (potencijalno jedinog ili glavnog) klijenta.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="12"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63.</NO.P><TXT>Nepostojanje jasnih kriterija na temelju kojih bi se ocijenilo ispunjava li zastupnik uvjete iz trećeg stavka članka 19. Statuta rezultira time da nepovlašteni tužitelji (i njihovi zastupnici)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0034"><P>Kako sam ranije istaknuo (točka 29.), taj je problem povezan s ostalim žalbenim razlozima obiju žalbi, odnosno drugim žalbenim razlogom Sveučilišta u Wrocławu te s drugim i trećim žalbenim razlogom Republike Poljske.</P></NOTE> ne mogu predvidjeti kako će se tu odredbu protumačiti s obzirom na to da postoje <HT TYPE="ITALIC">neke</HT> veze između tužitelja i njegova odvjetnika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64.</NO.P><TXT>Spremno priznajem da su sudovi Unije suočeni s velikom raznolikošću činjeničnih situacija kada je riječ o posebnim vezama između zastupnika i tužitelja. Opći sud u tom pogledu s pravom inzistira na tome da se neovisnost zastupnikamora ocjenjivati u svakom slučaju zasebno<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0035"><P>Vidjeti, primjerice, rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20171120">20. studenoga 2017.</DATE>, <NAME.CASE>BikeWorld/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T-702/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2017:834">EU:T:2017:834</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0065"><NO.P>65.</NO.P><TXT>Međutim, ne može se reći da zbog velike raznolikosti potencijalnih činjeničnih situacija nije moguće oblikovati test na temelju kojeg će tužitelji moći predvidjeti moguće posljedice svojeg odabira zastupnika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0066"><NO.P>66.</NO.P><TXT>Činjenicu da su test i kriteriji njegove primjene trenutno nepredvidljivi iz perspektive tužitelja dodatno podupire činjenica da ni članak 19. Statuta ni ostale njegove odredbe, kao ni Poslovnik Općeg suda, ne predviđaju kako pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0044" REF.END="QE0044"/>pravnik/odvjetnik<QUOT.END REF.START="QS0044" CODE="201D" ID="QE0044"/> treba tumačiti. Štoviše, ta postupovna pravila ne govore ništa o uvjetima neovisnosti. Kako je Republika Poljska pravilno istaknula na raspravi, takvi se zahtjevi i uvjeti čak ni ne spominju u praktičnim uputama za stranke koje se odnose na predmete pred Sudom<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0036"><P>Praktične upute za stranke koje se odnose na predmete pred Sudom (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="031" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2014">SL 2014., L 31, str. 1</REF.DOC.OJ>.). Osobito vidjeti u dijelu I., Opće odredbe, točku 2., koja se odnosi na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0045" REF.END="QE0045"/>Zastupanje stranaka pred Sudom<QUOT.END REF.START="QS0045" CODE="201D" ID="QE0045"/>. Točka 2. tih uputa, koja u bitnome sadržava isti tekst kao četvrti stavak članka 19. Statuta, jednostavno predviđa da nepovlaštene stranke u postupku mora zastupati odvjetnik ovlašten za zastupanje pred sudovima države članice te da se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0046" REF.END="QE0046"/>[d]okaz o tom svojstvu mora […] moći podnijeti, na zahtjev, u bilo kojem stadiju postupka<QUOT.END REF.START="QS0046" CODE="201D" ID="QE0046"/>.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0067"><NO.P>67.</NO.P><TXT>Ako sve što nam u ovoj fazi preostaje jest zaključak da odvjetnik koji želi zastupati klijenta pred sudovima Unije mora proučiti hrpu neobjavljenih postupovnih rješenja, koji su dostupni samo na malom broju jezika, kako bi dokučio koje je trenutno shvaćanje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0047" REF.END="QE0047"/>neovisnosti<QUOT.END REF.START="QS0047" CODE="201D" ID="QE0047"/>, onda se moram složiti s Republikom Poljskom da doista postoji problem predvidljivosti.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">c)</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Posljedice neispunjenja uvjeta</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0068"><NO.P>68.</NO.P><TXT>Naposljetku, možda je najupečatljivija, barem prema mojemu mišljenju, posljedica koju Opći sud predviđa za neispunjenje uvjeta neovisnog zastupanja predviđenih trećim stavkom članka 19. Statuta. Opći sud smatra, kao što je učinio u predmetnom slučaju, da tako utvrđeni problem u zastupanju stranke čini nepopravljivu materijalnu nepravilnost u pravnom sredstvu, koja može rezultirati samo odbacivanjem tog pravnog sredstva kao očito nedopuštenog.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0069"><NO.P>69.</NO.P><TXT>Članak 51. stavak 2. Poslovnika Općeg suda predviđa da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0048" REF.END="QE0048"/>[o]dvjetnik koji zastupa stranku ili joj pomaže, u tajništvu polaže dokument kojim se potvrđuje da je ovlašten za zastupanje pred sudovima države članice ili druge države koja je stranka Sporazuma o EGP-u<QUOT.END REF.START="QS0048" CODE="201D" ID="QE0048"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0070"><NO.P>70.</NO.P><TXT>Ako taj dokument ne bi bio položen, članak 51. stavak 4. Poslovnika Općeg suda predviđa mogućnost ispravljanja tog propusta. Naime, ta odredba propisuje da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0049" REF.END="QE0049"/>tajnik određuje stranci o kojoj je riječ razuman rok da [podnese taj dokument]. U slučaju da ni po isteku tog roka [nije podnesen traženi dokument], Opći sud odlučuje izaziva li nepoštovanje ove formalnosti formalnu nedopuštenost tužbe ili podneska.<QUOT.END REF.START="QS0049" CODE="201D" ID="QE0049"/></TXT></NP.ECR><?PAGE NO="13"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0071"><NO.P>71.</NO.P><TXT>Čini se da Opći sud članak 51. stavak 4. Poslovnika Općeg suda shvaća na način da ta odredba dopušta ispravljanje povrede zahtjeva iz <HT TYPE="ITALIC">četvrtog</HT> stavka članka 19. Statuta, koji se tiče ovlasti odvjetnika da zastupa pred nacionalnim sudovima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0037"><P>Vidjeti, primjerice, rješenja Općeg suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20101014">14. listopada 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Varga i Haliu/Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>T-296/10</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2010:435">EU:T:2010:435</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20121113">13. studenoga 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Hârsulescu/Rumunjska</NAME.CASE> (<NO.CASE>T-400/12</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2012:595">EU:T:2012:595</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Drugim riječima, čini se da ga tumači na način da tužitelju dopušta da dokaže da je njegov odvjetnik registriran pri nacionalnoj odvjetničkoj komori ako nije podnesena odgovarajuća potvrda o tome. Ne čini se da ga tumači na način da tužitelju daje pravo da bude obaviješten o problemu s njegovim zastupanjem ili da promijeni svojeg zastupnika ako Opći sud zaključi da njegova zastupnika nije moguće smatrati <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0050" REF.END="QE0050"/>pravnikom<QUOT.END REF.START="QS0050" CODE="201D" ID="QE0050"/> u smislu <HT TYPE="ITALIC">trećeg</HT> stavka članka 19. Statuta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0072"><NO.P>72.</NO.P><TXT>Moram priznati da sam pomalo zbunjen takvim tumačenjem. Za trenutak ću po strani ostaviti pitanje može li se problem sa zastupanjem stranke uopće smatrati <HT TYPE="ITALIC">materijalnom, nepopravljivom</HT> nepravilnošću u pravnom sredstvu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0038"><P>Pitanje kojem ću se vratiti u nastavku, u točkama 149. do 153. ovog mišljenja</P></NOTE> koja automatski rezultira sankcioniranjem samog tužitelja (a ne, kasnije, odvjetnika koji je potencijalno povrijedio etička pravila). Ipak, valja se osvrnuti na pitanje tumačenja Poslovnika Općeg suda koje je tako <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0051" REF.END="QE0051"/>naklonjeno tužitelju<QUOT.END REF.START="QS0051" CODE="201D" ID="QE0051"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0073"><NO.P>73.</NO.P><TXT>Pravilnici o (sudskom) postupku obično sadržavaju popis ozbiljnih, <HT TYPE="ITALIC">materijalnih</HT> nepravilnosti u pravnom sredstvu (primjerice, potpuna nerazumljivost pravnog sredstva; nenavođenje predmeta pravnog sredstva; nenavođenje zahtjeva; nepodnošenje osnovnih dokaza u prilog zahtjevu; itd.) koje <HT TYPE="ITALIC">nije moguće ispraviti</HT> te koji pravno sredstvo doista čine <HT TYPE="ITALIC">nedopuštenim</HT>. Nasuprot tomu, sve druge potencijalne probleme s pravnim sredstvom koji nisu tako ozbiljni da bi bili na tom popisu, a obično su to oni koji se tiču postupovnih pitanja (glavni tekst pravnog sredstva ili njegovi prilozi nemaju propisani oblik ili format; nisu predočeni dokazi o plaćanju sudskih pristojbi; aspekti povezani sa zastupanjem; itd.), smatra se <HT TYPE="ITALIC">postupovnima</HT> i <HT TYPE="ITALIC">popravljivima</HT> nakon što sud u pitanju stranku obavijesti o tome.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0074"><NO.P>74.</NO.P><TXT>Da bi pristup sudu bio pravo a ne samo slogan, interpretativno načelo za tretiranje tih dviju vrsta nepravilnosti vjerojatno bi bilo sljedeće: nepravilnost koja nije materijalna nepravilnost navedena na popisu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0052" REF.END="QE0052"/>nepopravljivih grijeha<QUOT.END REF.START="QS0052" CODE="201D" ID="QE0052"/> trebala bi biti popravljiva. Ako takav popis ne postoji, ono što čini materijalne nepravilnosti treba usko tumačiti, na način da takve nepravilnosti uključuju samo ozbiljne probleme koji doista onemogućuju pravilno shvaćanje ili razmatranje pravnog sredstva.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0075"><NO.P>75.</NO.P><TXT>Čini se da tumačenje koje je Opći sud prihvatio polazi od suprotne pretpostavke: popravljivi su samo oni elementi koji su izričito spomenuti u članku 51. stavku 4. Poslovnika Općeg suda te koji se usko tumače, dok sve ostalo povezano sa zastupanjem nije. Još je zanimljivije to što se članak 51. stavak 4. Poslovnika Općeg suda odnosi na jasno propisane zahtjeve iz četvrtog stavka članka 19. Statuta. To znači da je neispunjenje relativno jasno navedenih zahtjeva popravljivo. Nasuprot tomu, neispunjenje zahtjeva koji nije izričito predviđen u postupovnim pravilima, to jest zahtjev <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0053" REF.END="QE0053"/>neovisnosti<QUOT.END REF.START="QS0053" CODE="201D" ID="QE0053"/> pravnika iz trećeg stavka članka 19. Statuta, rezultira proglašenjem pravnog sredstva nedopuštenim, pri čemu Opći sud inzistira na činjenici da nepostojanje neovisnosti zastupnika čini zapreku vođenju postupka<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0039"><P>Vidjeti, primjerice, rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20171120">20. studenoga 2017.</DATE>, <NAME.CASE>BikeWorld/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T-702/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2017:834">EU:T:2017:834</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0030">30.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Ipak, čini se da su od te prakse moguće neke iznimke, čemu svjedoči rješenje Suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130905">5. rujna 2013.</DATE>, <NAME.CASE>ClientEarth/Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>C-573/11 P</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:564">EU:C:2013:564</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0021">21.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0022">22.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Opći sud je tužbu podnesenu u tom predmetu ranije proglasio nedopuštenom jer je tužiteljev zastupnik bio jedan od njegovih sedam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0054" REF.END="QE0054"/>povjerenika<QUOT.END REF.START="QS0054" CODE="201D" ID="QE0054"/>. Sud je u žalbenom postupku potvrdio taj zaključak, pritom istaknuvši da Opći sud nije uzeo u obzir činjenicu da je zastupnik obavijestio Opći sud o promjeni u zastupanju. Unatoč tomu, taj propust nije utjecao na glavni zaključak Suda, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0055" REF.END="QE0055"/>iako se za tu promjenu, kako se čini, prešutno smatralo, u rješenjima od <DATE ISO="20111109">9. studenoga 2011.</DATE> u predmetu T-120/10, ClientEarth i dr./Komisija i predmetu T-449/10, ClientEarth i dr./Komisija, da ispravlja nedostatak u smislu članka 44. Poslovnika Općeg suda<QUOT.END REF.START="QS0055" CODE="201D" ID="QE0055"/>; pri čemu valja napomenuti da je članak 44. odredba koja je prethodila sadašnjem članku 51. Poslovnika Općeg suda.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="14"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0076"><NO.P>76.</NO.P><TXT>Taj interpretativni rezultat stvari ostavlja negdje između romana Franza Kafke i čudne parafraze molitve Utopljenom bogu iz Igre prijestolja. Povrede (postupovnih) zahtjeva koji su jasno navedeni (te čije se zadovoljavanje stoga može očekivati od razumno pažljivog odvjetnika) popravljive su, dok povrede (jednako postupovnih) zahtjeva koji nisu jasno navedeni (te čije zadovoljavanje je stoga teže očekivati i od razumno pažljivog odvjetnika) nisu popravljive. Naime, povrede onoga što je skriveno nikada se ne mogu popraviti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0077"><NO.P>77.</NO.P><TXT>Da upotpunimo sliku, valja istaknuti da se tužitelju u potonjim slučajevima ne izdaje nikakva obavijest ili upozorenje prije nego što se njegovo pravno sredstvo proglasi nedopuštenim. Tužitelj stoga nema priliku popraviti situaciju. U praktičnom smislu, tužitelj - čiji odvjetnik, vodeći se nacionalnim pravilima o pravilnom zastupanju s obzirom na četvrti stavak članka 19. Statuta, nije imao razloga ne pretpostaviti da ima pravo zastupati svojeg klijenta - samo će dobiti, mjesecima ili čak godinama nakon isteka svih rokova, rješenje kojim se njegovo pravno sredstvo proglašava očito nedopuštenim, što ga, naravno, onemogućuje da svoj zahtjev ikada meritorno pokuša utužiti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0078"><NO.P>78.</NO.P><TXT>S obzirom na taj ishod, moram se složiti s tvrdnjom obaju intervenijenata da se nastali scenarij protivi prvom stavku članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) i u njemu predviđenom pravu na pristup sudu. Stoga smatram da pristup trećem stavku članka 19. Statuta i njegovo tumačenje treba uvelike revidirati.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">B.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Opcije i varijable</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0079"><NO.P>79.</NO.P><TXT>Prije nego predložim kako, prema mojemu mišljenju, treba (ponovno) protumačiti treći i četvrti stavak članka 19. Statuta, potrebno je pojasniti još dva uvodna pitanja. Kao prvo, koji zahtjevi u pogledu svojstva odvjetnika koji zastupa nepovlaštenu stranku pred sudovima Unije trebaju biti mjerodavni: oni iz nacionalnog prava, oni iz prava Unije ili zahtjevi iz obaju pravnih sustava? (1) Dalje, kako bi se prilikom tumačenja tih odredbi postigla odgovarajuća ravnoteža između uključenih interesa, potrebno je podsjetiti na smisao pravila i zahtjeva u pogledu zastupanja (2).</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Opcije</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0080"><NO.P>80.</NO.P><TXT>Kada su suočeni s pitanjem zadovoljava li određeni zastupnik standarde članka 19. Statuta, sudovi Unije moraju razmotriti dvije vrste problema.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0081"><NO.P>81.</NO.P><TXT>Kao prvo, moraju provjeriti donekle <HT TYPE="ITALIC">formalan</HT> i <HT TYPE="ITALIC">općenit</HT> uvjet iz četvrtog stavka te odredbe, to jest je li odvjetnik ovlašten za zastupanje pred sudovima države članice (ili države koja je stranka Sporazuma o EGP-u). Ima li odnosni zastupnik pravo zastupati klijente u takvim vrstama predmeta na temelju nacionalnog prava?</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0082"><NO.P>82.</NO.P><TXT>Kao drugo, moraju provjeriti je li zastupnik, koji je na temelju nacionalnog prava načelno ovlašten zastupati klijente, ujedno ovlašten zastupati <HT TYPE="ITALIC">konkretnog</HT> klijenta u <HT TYPE="ITALIC">konkretnom</HT> predmetu. To je drukčija vrsta provjere, koja je usredotočena na okolnosti danog slučaja. Postoje li ikakvi problemi u kontekstu danog slučaja kada nije riječ samo o identitetu zastupnika i klijenta, njihovu međusobnom odnosu, već i o njihovim odnosima s drugim strankama ili predmetom spora?</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0083"><NO.P>83.</NO.P><TXT>U pogledu obje vrste provjere, pravila kojih pravnih poredaka trebaju biti mjerodavna? Postoje, barem u teoriji, tri moguće opcije.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="15"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0084"><NO.P>84.</NO.P><TXT>Kao prvo, moglo bi se tvrditi da pravila dane države članice trebaju biti mjerodavna i za opće aspekte odvjetnikove sposobnosti zastupanja klijenta i za aspekte te sposobnosti specifične za dani predmet. Treći i četvrti stavak članka 19. Statuta u takvom bi se scenariju zajedno tumačili, pri čemu bi se upućivanje na nacionalno pravo u četvrtom stavku shvaćalo na način da određuje pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0056" REF.END="QE0056"/>pravnik<QUOT.END REF.START="QS0056" CODE="201D" ID="QE0056"/> iz trećeg stavka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0085"><NO.P>85.</NO.P><TXT>Kao drugo, moglo bi se tvrditi da se oba skupa pravila temelje na autonomnim pojmovima prava Unije. Uostalom, u izravnim tužbama, ona se odnose na postupak pred sudovima Unije, ne pred nacionalnim sudovima. Četvrti stavak članka 19. Statuta u tom bi se slučaju vrlo usko tumačio, na način da se u njemu misli samo na odgovarajuće certifikate i dokaze koji se moraju podnijeti kako bi se dokazalo da je dani zastupnik ovlašten zastupati pred nacionalnim sudovima. Međutim, sva ostala mjeodavna pravila, uključujući pravila struke, bila bi isključivo Unijina podrijetla.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0086"><NO.P>86.</NO.P><TXT>Kao treće, treći i četvrti stavak članka 19. Statuta moglo bi se tumačiti s obzirom i na nacionalna pravila i na pravila Unije. Smatralo bi se da četvrti stavak članka 19. upućuje na nacionalno pravo. Treći stavak bi u tom slučaju činio autonomno, ali poprilično minimalističko, jamstvo prava Unije za potrebe ocjenjivanja prikladnosti zastupanja u pojedinačnom slučaju.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">a)</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Četvrti stavak članka 19. Statuta</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0087"><NO.P>87.</NO.P><TXT>Osim ako četvrti stavak članka 19. Statuta, u kojem se nedvosmisleno govori o ovlasti zastupanja pred sudom države članice, potpuno lišimo njegova sadržaja, upravo opisanu <HT TYPE="ITALIC">drugu</HT> opciju jednostavno nije moguće prihvatiti. U četvrtom stavku članka 19. jasno se upućuje na nacionalno pravo što u predmetnom slučaju nije sporno. Stoga, <HT TYPE="ITALIC">načelnu</HT> sposobnost zastupnika da zastupa stranku pred sudovima treba odrediti s obzirom na mjerodavna pravila na razini relevantne države članice.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0088"><NO.P>88.</NO.P><TXT>To automatski otvara pitanje mjerodavnih pravila struke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0089"><NO.P>89.</NO.P><TXT>Mišljenja sam da se odnosna nacionalna pravila i pravila struke logično nastavljaju primjenjivati čak i u postupcima pred sudovima Unije. Odvjetnici koji su članovi odvjetničke komore u državi članici ne izbjegavaju primjenu takvih nacionalnih pravila na temelju puke činjenice da nastupaju pred sudovima Unije. Međutim, (ne-)poštovanje tih pravila, ako se u tom pogledu pojavi problem, u konačnici i kasnije trebaju ocijeniti nadležna nacionalna (strukovna) tijela.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0090"><NO.P>90.</NO.P><TXT>Ako smo isključili drugu opciju, što je s prvom i trećom? Za odgovor na to pitanje potrebno je okrenuti se tekstu i smislu trećeg stavka članka 19. Statuta, što je složenije pitanje.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">b)</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Treći stavak članka 19. Statuta</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0091"><NO.P>91.</NO.P><TXT>Prema <HT TYPE="ITALIC">prvoj</HT> opciji upućivanje na nacionalno pravo u četvrtom stavku članka 19. Statuta ujedno izaziva primjenu odnosnih nacionalnih pravila struke, koja pravo Unije ne može zamijeniti ili, u najmanju ruku, bez kojih nijedno ograničenje predviđeno pravom Unije nije moguće tumačiti. Stoga, odluku o tome tko bi trebao biti ovlašten zastupati nepovlaštene stranke pred sudovima Unije treba donijeti u svjetlu nacionalnih pravila.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0092"><NO.P>92.</NO.P><TXT>Rastezanje te tvrdnje do njezina punog logičkog zaključka značilo bi da bi se i treći i četvrti stavak članka 19. Statuta tumačili na način da upućuju isključivo na nacionalna pravila i prakse. Slažem se da je to rješenje, na prvi pogled, elegantno i jednostavno. Međutim, iz pobliže analize jasno je da otvara nekoliko strukturnih problema.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="16"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0093"><NO.P>93.</NO.P><TXT>Kao prvo, obveza zastupanja različito je uređena u različitim državama članicama. Osim toga, pravila se mogu razlikovati čak i unutar jedne države članice ovisno o stupnju sudovanja. U nacionalnom zakonodavstvu ili sudskoj praksi mogu biti predviđena daljnja odstupanja. U četvrtom stavku članka 19. Statuta spominje se samo <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0057" REF.END="QE0057"/>sud države članice<QUOT.END REF.START="QS0057" CODE="201D" ID="QE0057"/>, pri čemu se ništa ne govori o <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0058" REF.END="QE0058"/>stupnju sudovanja<QUOT.END REF.START="QS0058" CODE="201D" ID="QE0058"/> koji treba biti odgovarajuće mjerilo: nacionalni vrhovni sud? Ili bilo koji sud, uključujući prvostupanjske sudove, pred kojima stranke možda ni ne moraju biti zastupane<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0040"><P>Osim toga, ako bismo četvrti stavak članka 19. Statuta doslovno tumačili, kao izričito i bezuvjetno upućivanje na nacionalna pravila i praksu (s obzirom na to da pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0059" REF.END="QE0059"/>zastupanje<QUOT.END REF.START="QS0059" CODE="201D" ID="QE0059"/> od strane treće strane nije jasnije artikuliran u trećem stavku članka 19.), bi li činjenica da, primjerice, odvjetnik može samog sebe zastupati u državi članici bila dovoljna da samozastupanje omogući i pred sudovima Unije?</P></NOTE>?</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0094"><NO.P>94.</NO.P><TXT>Ta nepreciznost u pogledu toga što se podrazumijeva pod <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0060" REF.END="QE0060"/>sudom države članice<QUOT.END REF.START="QS0060" CODE="201D" ID="QE0060"/> nije problem u kontekstu prethodnih postupaka, kod kojih, u skladu s člankom 97. stavkom 3. Poslovnika Suda, stupanj sudovanja i mjerodavna pravila određuje dani sud koji je uputio zahtjev. Isto tako, a u suprotnosti s prethodnim postupkom, kada odlučuju o izravnoj tužbi nepovlaštenog tužitelja, sudovi Unije ne mogu kod danog nacionalnog suda provjeriti jesu li poštovana pravila struke primjenjiva na danog odvjetnika. Ne postoji ni nikakav postupak suradnje koji bi sudovima Unije omogućio da se savjetuju s relevantnom nacionalnom odvjetničkom komorom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0095"><NO.P>95.</NO.P><TXT>Kao drugo, izričito i bezuvjetno oslanjanje na nacionalna pravila u izravnim tužbama ujedno bi značilo da bi se nacionalna pravila primjenjivala na zastupanje raznih tijela i subjekata država članica koji se smatraju nepovlaštenim strankama. Međutim, takav bi se ishod mogao protiviti općem smislu članka 19. Statuta, a osobito njegovu prvom stavku. Iz te odredbe poprilično jasno proizlazi da se htjela praviti razlika između povlaštenih tužitelja (država članica i institucija Unije), koji mogu izabrati agenta kojeg žele, i svih nepovlaštenih tužitelja, koji to ne mogu te koje treba zastupati treća strana. Ako se u četvrtom stavku članka 19. Statuta bezuvjetno upućuje na pravila država članica o zastupanju, bi li onda bilo prihvatljivo da se nepovlaštene tužitelje koji su pravne osobe same zastupaju pred sudovima Unije ako to mogu na temelju nacionalnih pravila?</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0096"><NO.P>96.</NO.P><TXT>Odgovor na pitanje očito je negativan, jer bi se time u biti izbrisala razlika koju je zakonodavac Unije htio napraviti između povlaštenih i nepovlaštenih tužitelja. Iz te perspektive relevantna ostaje okolnost je li, kada je riječ o nepovlaštenom tužitelju, odabrani zastupnik treća strana u odnosu na tužitelja ili nije. Međutim, ta razlika ne proizlazi iz presuda AM &amp; S Europe i Akzo Nobel<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0041"><P>Vidjeti točke 37. do 40. ovog mišljenja.</P></NOTE>, nego iz kontrasta između prvog i trećeg stavka članka 19. Statuta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0097"><NO.P>97.</NO.P><TXT>Kao treće, primjena različitih standarda na tužitelje koji podnesu iste ili slične tužbe ovisno o nacionalnom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0061" REF.END="QE0061"/>podrijetlu<QUOT.END REF.START="QS0061" CODE="201D" ID="QE0061"/> njihovih odvjetnika te bi tužitelje podvrgnula različitim uvjetima i postupanju. Snalaženje u 28 različitih režima (a zapravo i više njih, s obzirom na to da u nekim državama članicama postoji više odvjetničkih komora i primjenjivih pravila) stoga ne bi bilo samo izazov za sudove Unije, nego bi, prije svega, bilo problematično iz perspektive jednakosti tužitelja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0098"><NO.P>98.</NO.P><TXT>Kao četvrto, izričito i bezuvjetno oslanjanje samo na nacionalna pravila i praksu značilo bi ne samo da bi sudovi Unije morali poznavati i provjeravati pravila svih nacionalnih sustava, nego i da bi bili vezani njihovim sadržajem. Bi li to ujedno sudovima Unije oduzelo svaku mogućnost nadzora, čak i rezidualnog, sadržaja tih pravila i načina njihove primjene, uključujući u odnosu na izravne tužbe pred sudovima Unije, kod kojih se postupak uopće ne vodi pred nacionalnim sudovima? Što ako mjerodavna nacionalna pravila zahtijevaju previše (primjerice, tako što, zbog kojeg god razloga, onemogućuju odvjetniku, koji bi prema svakom razumnom tumačenju pravila struke to mogao, da zastupa stranku u danoj državi članici) ili premalo?</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="17"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0099"><NO.P>99.</NO.P><TXT>Kao peto i posljednje, to me dovodi do (neprikladnosti) analogije s pravilima koja se primjenjuju na zastupanje u prethodnom postupku. Točno je da se članak 19. Statuta primjenjuje na sve postupke pred Sudom Europske unije. Točno je i da je člankom 97. stavkom 3. Poslovnika Suda uspostavljen režim koji se očito temelji na bezuvjetnom oslanjanju na pravila o zastupanju u nacionalnim postupcima pred sudovima koji su uputili zahtjev.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0100"><NO.P>100.</NO.P><TXT>Međutim, neovisno o svemu tome, zbog jasnih strukturnih i sistemskih razlika između prethodnog postupka i izravnih tužbi pred sudovima Unije, posebne odredbe o prethodnom postupku su zapravo relevantne kao suprotnost, a ne po analogiji. Za razliku od prethodnog postupka, gdje su pravila i prakse o zastupanju u rukama nacionalnog suda, u izravnoj tužbi sud Unije mora moći provoditi rezidualan nadzor prikladnosti zastupanja u danom postupku koji je izravno pred njime pokrenut, osobito u pogledu mogućih sukoba interesa.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0101"><NO.P>101.</NO.P><TXT>Sva ta razmatranja dovode me do zaključka da pravilno tumačenje trećeg i četvrtog stavka članka 19. Statuta mora uključivati mješavinu obaju regulatornih slojeva: <HT TYPE="ITALIC">načelnu</HT> ovlast zastupanja doista treba provjeriti u svjetlu nacionalnih pravila i praksi, dok nepostojanje eventualnih problema koji dovode u pitanje kvalitetu zastupanja u kontekstu <HT TYPE="ITALIC">pojedinačnog</HT> predmeta treba provjeriti s obzirom na pravu Unije automan pojam zastupanja od strane odvjetnika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0102"><NO.P>102.</NO.P><TXT>Prije analize stvarnog sadržaja takvog testa važno je ukratko podsjetiti na ciljeve te rezidualne <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0062" REF.END="QE0062"/>kontrole kvalitete<QUOT.END REF.START="QS0062" CODE="201D" ID="QE0062"/> zastupanja i interese o kojima treba voditi računa.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Svrha zastupanja</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0103"><NO.P>103.</NO.P><TXT>Točno je da zastupanje, na načelnoj razini, igra ključnu ulogu u dobrom sudovanju. Ako nije odgovarajuće zastupan, tužitelj možda neće moći iznijeti, a sudac uvidjeti, sve potrebne argumente koji tužitelju idu u prilog<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0042"><P>U tom smislu, vidjeti <HT TYPE="ITALIC">Povelju temeljnih načela europske odvjetničke struke i pravilnik ponašanja europskih odvjetnika</HT>, navedenu u bilješci 11 ovog mišljenja, str. 7., t. 6., gdje je odvjetnik opisan kao, među ostalim, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0063" REF.END="QE0063"/>neophodni sudionik u dobrom sudovanju<QUOT.END REF.START="QS0063" CODE="201D" ID="QE0063"/>. Također vidjeti stranicu 9., načelo i), <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0064" REF.END="QE0064"/>Poštovanje vladavine prava i dobrog sudovanja<QUOT.END REF.START="QS0064" CODE="201D" ID="QE0064"/>.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0104"><NO.P>104.</NO.P><TXT>Međutim, to nije jedini cilj i interes kojem zastupanje klijenta teži. Glavni cilj zastupanja je zaštita klijentovih interesa, čije ostvarivanje, naravno, mora ostati u granicama onoga što je pravno i etički dopušteno. Dakle, svrha zastupanja jest osigurati što efikasnije ostvarivanje interesa stranke, što toj stranci omogućuje da ostvari svoje pravo na djelotvoran pravni lijek pred sudom<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0043"><P>Također vidjeti drugu rečenicu drugog stavka članka 47. Povelje: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0065" REF.END="QE0065"/>Svatko ima mogućnost biti savjetovan, branjen i zastupan<QUOT.END REF.START="QS0065" CODE="201D" ID="QE0065"/>.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0105"><NO.P>105.</NO.P><TXT>Stoga, prema mojemu mišljenju, <HT TYPE="ITALIC">glavni</HT> interes kojem zastupanje teži <HT TYPE="ITALIC">privatne</HT> je naravi. Zaštita interesa privatnih klijenata ujedno koristi javnom interesu za dobro sudovanje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0106"><NO.P>106.</NO.P><TXT>Čini se da pobijano rješenje, osobito u točki 18., polazi od drukčije pretpostavke. Uloga odvjetnika opisana je kao uloga suradnika suda, koji mora, <HT TYPE="ITALIC">u prevladavajućim interesima pravde</HT>, klijentu pružiti pravnu pomoć kakva mu je potrebna<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0044"><P>Pri čemu se upućuje na presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19820518">18. svibnja 1982.</DATE>, <NAME.CASE>AM &amp; S Europe/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>155/79</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1982:157">EU:C:1982:157</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) i kasniju sudsku praksu</P></NOTE>. Opći sud se prilikom određivanja te vizije funkcije zastupanja pozvao na zajedničke tradicije država članica. Dakle, odvjetnik je prikazan na način da prije svega djeluje u javnom, općem interesu pravde, koji prevladava nad privatnim.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0107"><NO.P>107.</NO.P><TXT>Kako Češka Republika pravilno ističe, način na koji je Opći sud prikazao ulogu odvjetnika temelji se na odvajanju odvjetnikovih i klijentovih interesa, što odstupa od stvarnosti. Nadalje, koliko sam upoznat s praksom u državama članicama, ozbiljno sumnjam da takva vizija odražava ikakve zajedničke tradicije država članica.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="18"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0108"><NO.P>108.</NO.P><TXT>Iako bismo svi htjeli da su odvjetnici romantični, nesebični junaci koji ostvaruju više interese pravde, makar i protivno željama svojih klijenata i ostatka svijeta, zastupanje je u stvarnosti prije svega usluga. Pružanje te regulirane usluge mora biti u skladu s raznim uvjetima i standardima, ali ona se ne pruža prije svega u prevladavajućim interesima pravde, nego u interesima danog klijenta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0109"><NO.P>109.</NO.P><TXT>Dalje, čini se da komparativni dokazi potvrđuju dvije stvari. Kao prvo, čini se da razni uvjeti opravdavaju zadiranje u odnos između odvjetnika i njegova klijenta u interesu dobrog sudovanja. Međutim, na višoj se razini apstrakcije čini da su u tom kontekstu relevantne dvije specifične situacije: nepostojanje bilo kakvog vanjskog pritiska na zastupnika i nepostojanje bilo kakvih unutarnjih čimbenika koji stvaraju sukob interesa između odvjetnika i klijenta<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0045"><P>Ili pak sukob između nekoliko klijenata istog odvjetnika. Vidjeti poljski primjer koji su citirali Sveučilšte u Wrocławu, Republika Poljska i Krajowa Izba Radców Prawnych, to jest članak 7. stavak 2. Kodeks Etyki Radcy Prawnego (Etička pravila za odvjetnike): <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0066" REF.END="QE0066"/>Kada obavlja svoje profesionalne djelatnosti, na odvjetnika ne smiju utjecati njegovi osobni interesi, vanjski pritisci ili uplitanja bilo koje stranke ili zbog bilo kojeg razloga. Upute, prijedlozi ili smjernice bilo kojih osoba koje ograničavaju njegovu neovisnost ne smiju utjecati na njegovo mišljenje u predmetu<QUOT.END REF.START="QS0066" CODE="201D" ID="QE0066"/>. Također vidjeti, primjerice, <HT TYPE="ITALIC">Povelju temeljnihh načela europske odvjetničke struke i pravilnik ponašanja europskih odvjetnika</HT>, navedenu u bilješci 11. ovog mišljenja, osobito članak 2.1. Također vidjeti Thomas de Carranza Méndez de Vigo, S., <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0067" REF.END="QE0067"/>Principios fundamentales en el ejercicio de la profesión de abogado<QUOT.END REF.START="QS0067" CODE="201D" ID="QE0067"/>, u Vila Ramos, B. (ur.), <HT TYPE="ITALIC">Deontología profesional del abogado</HT>, Dickinson, Madrid, 2013., str. 35. do 50., str. 37. i 38., ili Sánchez Stewart, N., <HT TYPE="ITALIC">Manual de Deontología para Abogados</HT>, La Ley, Madrid, 2012.</P></NOTE>. Ako takav sukob nastane, odvjetnik ne može svoje usluge pružati u tom konkretnom slučaju<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0046"><P>Članak 30. stavak 1. Etičkih pravila za odvjetnike predviđa: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0068" REF.END="QE0068"/>Odvjetnik klijentu ne može pružati pravnu pomoć kada, u danom ili povezanom predmetu, između njega i klijenta postoji sukob interesa ili opasnost od nastanka takvog sukoba, ili kada se profesionalne djelatnosti odnose na osobu ili imovinu odvjetnika ili nekoga njemu bliskog, osim ako se te djelatnosti odnose na zahtjeve, pravna sredstva ili interese koje odvjetnik dijeli s klijentom.<QUOT.END REF.START="QS0068" CODE="201D" ID="QE0068"/></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0110"><NO.P>110.</NO.P><TXT>Međutim, kao drugo, praksa u državama članicama otkriva da se sudska intervencija čak i u takvim slučajevima čini minimalnom i tek sekundarnom<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0047"><P>Primjerice, u Francuskoj, ako protiv određenog odvjetnika nije pokrenut nikakav disciplinski postupak, od suca se može zatražiti da odvjetniku (pravnom savjetnku) naloži da prestane zastupati klijenta u danom predmetu (Cour de cassationKasacijski sud, Francuska, presuda od <DATE ISO="20010327">27. ožujka 2001.</DATE>, br. 98-16.508). U Španjolskoj, sudac može upozoriti odvjetnika da bi možda bilo prikladno da prestane zastupati klijenta (Tribunal Supremo (Vrhovni sud, Španjolska), presuda od <DATE ISO="20131118">18. studenoga 2013.</DATE>, br. 841/2013, RJ2014/3061)</P></NOTE>. To je zato što su, kao prvo, svi odvjetnici dužni procijeniti hoće li njihova neovisnost doći u pitanje ako budu zastupali neku stranku. Njihova je dužnost ne pružiti pravnu pomoć ako je tomu tako. Kao drugo, odvjetnička struka uvelike je samoregulirana te nepoštovanje pravila struke ispituju i sankcioniraju odgovarajuća disciplinska tijela.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0111"><NO.P>111.</NO.P><TXT>Dakle, ako iz svojeg (naravno, ograničenog) znanja o praksi u državama članicama mogu izvući ikakav opći zaključak, onda je to da je zastupanje prije svega stvar osobnog izbora i (dvostrane) ugovorne slobode. Klijent slobodno izabire svojeg odvjetnika te odvjetnik načelno može slobodno birati svoje klijente<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0048"><P>Također vidjeti <HT TYPE="ITALIC">Povelju središnjih načela europske odvjetničke struke i pravilnik ponašanja europskih odvjetnika</HT>, navedenu u bilješci 11 ovog mišljenja, osobito stranicu 8.</P></NOTE>. Odnos se temelji na povjerenju. Bilo koje zadiranje u taj odnos treba se temeljiti na ozbiljnim razlozima zbog kojih postoji jasna i imperativna potreba da se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0069" REF.END="QE0069"/>stranka zaštiti od svojeg odvjetnika<QUOT.END REF.START="QS0069" CODE="201D" ID="QE0069"/>. Osim toga, ako se otkriju ikakvi problemi, najbolje je da ih riješe odnosna regulatorna tijela u disciplinskom ili drugom postupku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0112"><NO.P>112.</NO.P><TXT>Ukratko, u ovom se odjeljku tvrdi da su smisao i ravnoteža interesa koji trebaju odrediti tumačenje uvjeta predviđenih trećim i četvrtim stavkom članka 19. Statuta nešto drukčiji nego što je Opći sud utvrdio. Zastupanje se ne odabire i potom provodi prije svega u višem interesu pravde te kako bi se ugodilo i pomoglo sudu, nego u interesu klijenta i na temelju njegova odabira. Taj odabir, čak i ako je loš, stoga nužno treba poštovati. Tek se u iznimnim okolnostima treba dopustiti da javni interes prevlada nad tim privatnim interesom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0113"><NO.P>113.</NO.P><TXT>U suprotnom, inače minimalistički sudski nadzor u tim pitanjima – obično ograničen na slučajeve u kojima su očiti nedostaci u zastupanju jasno vidljivi te se pretpostavlja da su toliko ozbiljni da dovode u pitanje vjerodostojnost čitavog sudskog postupka – bio bi zamijenjen teško predvidljivim ili opravdivim sudskim paternalizmom. To bi dovelo do sve većeg zadiranja u ono što prije svega treba<?PAGE NO="19"?> biti osobni izbor, protivno ostalim jednako valjanim interesima i vrijednostima koji također čine dio ukupne jednadžbe, kao što su sloboda izbora odvjetnika, kontinuitet zastupanja ili troškovi koje promjena odvjetnika nužno izaziva jer novom odvjetniku treba dodatno vrijeme kako bi se upoznao s tekućim predmetom.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">C.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Revidirani test</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0114"><NO.P>114.</NO.P><TXT>Imajući ta nešto općenitija razmatranja na umu, predlažem prilagodbu načina na koji su se treći i četvrti stavak članka 19. Statuta tumačili i primjenjivali, čemu svjedoči pobijano rješenje. Promjena tumačenja ima dvije dimenzije: materijalnu (1) i postupovnu (2).</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Materijalna dimenzija</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0115"><NO.P>115.</NO.P><TXT>Materijalna dimenzija odnosi se uvjete zastupanja stranaka pred sudom države članice (a), kao i na dvostruki uvjet da odvjetnik mora biti neovisan i imati svojstvo treće strane, u smislu trećeg stavka članka 19. Statuta (b).</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">a)</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Ovlast zastupanja pred nacionalnim sudovima</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0116"><NO.P>116.</NO.P><TXT>Prvi korak analize započinje pitanjem je li zastupnik kvalificiran zastupati pred sudom države članice (ili države koja je stranka Sporazuma o EGP-u), to jest, u biti, je li član nacionalne odvjetničke komore ili drugog relevantnog strukovnog tijela te je li ovlašten zastupati. Kako sam istaknuo<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0049"><P>Vidjeti točku 87. ovog mišljenja.</P></NOTE>, ta se provjera provodi u svjetlu odnosnih nacionalnih zakona te na formalnoj razini (provjera certifikata).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0117"><NO.P>117.</NO.P><TXT>Kako sam također istaknuo, provjera poštovanja nacionalnog prava koju sudovi Unije provode tu treba stati. Ne treba se odnositi na poštovanje nacionalnih pravila struke. Tu zadaću, ako se pojave ikakvi problemi u pogledu nepoštovanja takvih pravila, treba ostaviti nacionalnim (strukovnim) tijelima.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">b)</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Svojstvo odvjetnika – neovisna treća strana u odnosu na stranku</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0118"><NO.P>118.</NO.P><TXT>U drugom koraku, sudovi Unije trebaju provjeriti ima li zastupnik svojstvo treće strane u odnosu na tužitelja (1) te zadovoljava li zahtjeve neovisnosti, to jest da nije izložen nikakvim vanjskim utjecajima ili da ne postoji vjerojatnost sukoba interesa (2).</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="5"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Treća strana</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0119"><NO.P>119.</NO.P><TXT>Što se tiče toga da zastupnik mora imati svojstvo treće strane u odnosu na tužitelja, taj zahtjev, koji proizlazi i iz trećeg i iz četvrtog stavka članka 19. Statuta, treba tumačiti na način da isključuje zastupnike koji s tužiteljem dijele identitet.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0120"><NO.P>120.</NO.P><TXT>Taj je zahtjev samorazumljiv kada je riječ o fizičkim osobama. On ujedno onemogućuje samozastupanje odvjetnika koji imaju odgovarajuće kvalifikacije te su članovi nacionalne odvjetničke komore.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="20"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0121"><NO.P>121.</NO.P><TXT>Ispunjenost tog uvjeta manje je očita kada je riječ o zastupanju pravnih osoba. Da bi zahtjev svojstva treće strane imao ikakvo značenje u tom kontekstu te da bi se osigurala jednolika primjena pravila o zastupanju pred sudovima Unije, čini mi se da ga treba tumačiti na način da onemogućuje da subjekte koji nisu obuhvaćeni prvim stavkom članka 19. Statuta u danom predmetu zastupaju odvjetnici koji su kod njih zaposleni<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0050"><P>Iako to očito nije tema ovog predmeta, ističem da je u pogledu pitanja koji su nacionalni subjekti obuhvaćeni prvim stavkom članka 19. Statuta zauzeto poprilično usko stajalište. U toj se odredbi govori o <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0070" REF.END="QE0070"/>državama članicama<QUOT.END REF.START="QS0070" CODE="201D" ID="QE0070"/>, bez ikakvih drugih pojedinosti ili definicija. Prema pristupu koji je Opći sud prihvatio, a Sud potvrdio, pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0071" REF.END="QE0071"/>država članica<QUOT.END REF.START="QS0071" CODE="201D" ID="QE0071"/> vrlo se usko tumači, na način da javna tijela, kao što su neovisna središnja tijela, ali i općine i regije, u biti ne mogu imenovati agenta u predmetu. Vidjeti, primjerice, rješenja od od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20080220">20. veljače 2008.</DATE>, <NAME.CASE>Comunidad Autónoma de Valencia - Generalidad Valenciana/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C-363/06 P</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:99">EU:C:2008:99</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) i <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20060705">5. srpnja 2006.</DATE>, <NAME.CASE>Comunidad Autónoma de Valencia - Generalidad Valenciana/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T-357/05</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2006:188">EU:T:2006:188</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>). i. Dodatno vidjeti rješenja od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20141118">18. studenoga 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Justice &amp; Environment/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T-221/14</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2014:1002">EU:T:2014:1002</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20161114">14. studenoga 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Dimos Athinaion/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T-360/16</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2016:694">EU:T:2016:694</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>). Moram priznati da ne vidim puno praktičnog smisla u tako uskom tumačenju. Brojna javna tijela vjerojatno imaju kvalificirano upravno osoblje ili pravne odjele koji mogu, poput odnosnih ministarstava, zastupati to tijelo i tako ne stvoriti dodatne troškove za javni proračun kakvi nastaju angažiranjem vanjskih odvjetnika. Osim toga, tu je i šire, načelno pitanje: kada je riječ o nametanju dužnosti i obveza koje proizlaze iz prava Unije, široka definicija <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0072" REF.END="QE0072"/>države članice<QUOT.END REF.START="QS0072" CODE="201D" ID="QE0072"/> uobičajena je u tom pravu, čemu svjedoči, primjerice, to što čini <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0073" REF.END="QE0073"/>emanaciju države<QUOT.END REF.START="QS0073" CODE="201D" ID="QE0073"/> (vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19900712">12. srpnja 1990.</DATE>, <NAME.CASE>Foster i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C-188/89</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1990:313">EU:C:1990:313</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0017">17.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0020">20.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20171010">10. listopada 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Farrell</NAME.CASE> (<NO.CASE>C-413/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:745">EU:C:2017:745</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0024">24.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0029">29.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu); i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180807">7. kolovoza 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Smith</NAME.CASE> (<NO.CASE>C-122/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:631">EU:C:2018:631</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0045">45.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu) ili to koja tijela, osim država u strogom smislu, mogu biti odgovorna za povrede prava Unije (vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20000704">4. srpnja 2000.</DATE>, <NAME.CASE>Haim</NAME.CASE> (<NO.CASE>C-424/97</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2000:357">EU:C:2000:357</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0028">28.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu)), ali, kada je riječ o potencijalnim pogodnostima ili povlasticama koje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0074" REF.END="QE0074"/>države članice<QUOT.END REF.START="QS0074" CODE="201D" ID="QE0074"/> imaju na temelju prava Unije, u njemu se koristi iznenađujuće uzak definicijski pristup. Naravno, područja materijalnog ili institucionalnog prava Unije razlikuju se od tumačenja prvog stavka članka 19. Statuta. Međutim, postoji li ikakav poseban smisao takvog razlikovanja? Kako čitava predmetna žalba pokazuje, pristupi i definicije iz sudske prakse inače se mogu relativno lako primjenjivati u područjima prava Unije.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0122"><NO.P>122.</NO.P><TXT>Međutim, to se pitanje razlikuje od pitanja neovisnosti, kako je izloženo u presudi Akzo Nobel ili novijoj presudi Prezes Urzędu Komunikacji Elektronicznej. Umjesto toga, uzimajući u obzir specifičan sustav zastupanja pred sudovima Unije, zahtjev svojstva treće strane treba shvatiti kao uvjet <HT TYPE="ITALIC">a contrario</HT> koji proizlazi iz izričito priznate mogućnosti povlaštenih tužitelja da se sami zastupaju u skladu s prvim i drugim stavkom članka 19. Statuta<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0051"><P>Također vidjeti točku 96. ovog mišljenja.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0123"><NO.P>123.</NO.P><TXT>Prihvaćam da je pitanju zaposlenih odvjetnika moguće pristupiti i iz perspektive odvjetnikove neovisnosti. Naime, moglo bi se reći da se zaposleni odvjetnik nalazi u odnosu podređenosti, koji utječe na njegovu slobodu prosudbe te stoga na njegovo pravno mišljenje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0052"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20100914">14. rujna 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Akzo Nobel Chemicals i Akcros Chemicals/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C-550/07 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:512">EU:C:2010:512</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0047">47.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0048">48.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Odnos zaposlenog odvjetnika sa strankom koju zastupa ne temelji se na ugovoru sklopljenom za potrebe postupka, nego na ugovoru o radu (ili sličnom ugovoru) koji obuhvaća i zastupanje. Taj odnos stoga nije posljedica odvjetnikova izbora da zastupa tu stranku u postupku, nego njegova ugovora o radu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0124"><NO.P>124.</NO.P><TXT>Međutim, postoje barem dva dobra razloga zbog kojih pitanje odvjetnika zaposlenih kod pravne osobe treba analizirati iz perspektive svojstva treće strane, a ne iz perspektive neovisnosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0125"><NO.P>125.</NO.P><TXT>Kao prvo, ocjena je li fizička osoba zaposlenik te stoga dio pravne osobe ili treće strane koji djeluje u ime potonje prije svega je <HT TYPE="ITALIC">strukturno</HT>, <HT TYPE="ITALIC">formalno</HT> pitanje. Da tomu nije tako te da svojstvo treće strane ovisi o stupnju stvarne neovisnosti u odlučivanju, to više ne bi bila formalno pitanje te bi umjesto toga uključivala materijalno ispitivanje (ne)ovisnosti. Osim toga, ono više ne bi bilo predvidljivo vanjskim trećim stranama jer one uglavnom nisu upoznate sa svim (unutarnjim) aranžmanima između odvjetnika i klijenta, da ne govorimo o stvarnoj praksi u tim aranžmanima. Stoga, dok određeni zaposleni odvjetnici uživaju znatan stupanj neovisnosti, takav da čine treće strane u materijalnom smislu, neke (formalno) treće strane koje su u stvarnosti ovisne o pravnoj osobi u ekonomskom ili drugim pogledima smatralo bi se dijelom te pravne osobe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0126"><NO.P>126.</NO.P><TXT>Ako primijenimo tu logiku, bi li odvjetnici zaposleni u društvu koje im daje punu slobodu u pogledu načina na koji savjetuju i zastupaju to društvo tada odjednom postali <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0075" REF.END="QE0075"/>neovisni odvjetnici<QUOT.END REF.START="QS0075" CODE="201D" ID="QE0075"/>? Bi li pojedinačni odvjetnik, koji je propisno učlanjen u odvjetničkoj komori te samostalno radi, ali koji ima samo jednog klijenta o kojem u stvarnosti ekonomski ovisi, prestao biti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0076" REF.END="QE0076"/>neovisan odvjetnik<QUOT.END REF.START="QS0076" CODE="201D" ID="QE0076"/> i bio tretiran kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0077" REF.END="QE0077"/>zaposlen<QUOT.END REF.START="QS0077" CODE="201D" ID="QE0077"/>?</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="21"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0127"><NO.P>127.</NO.P><TXT>Upravo ta vrsta izjednačavanja formalne ocjene organizacijskog svojstva (treće strane) i materijalne analize podređenosti (neovisnosti) u radnom odnosu rezultira nepredvidljivošću kriterija koji se u biti primjenjuju prema sadašnjem testu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0053"><P>Vidjeti točke 59. do 67. ovog mišljenja.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0128"><NO.P>128.</NO.P><TXT>Kao drugo, to je možda i razlog zbog kojeg se, na nacionalnoj razini, pitanje zaposlenih odvjetnika načelno (te, čini se, uglavnom) razmatra iz perspektive strukturnih nesukladnosti s odvjetničkom strukom, a ne iz perspektive neovisnosti u danom slučaju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0129"><NO.P>129.</NO.P><TXT>U različitim državama članicama u tom pogledu postoje različita uređenja. Ocjena nesukladnosti između obavljanja odvjetničke profesije i radnog odnosa može se promatrati iz dviju perspektiva. Kao prvo, ona se može odnositi na to je li bavljenje odvjetničkom profesijom (u svojstvu člana odvjetničke komore ili društva) moguće kombinirati s bilo kojom drugom profesijom (koja se obavlja u okviru radnog odnosa) ili javnom funkcijom. Kao drugo, može se odnositi na to može li se odvjetnik baviti svojom profesijom (kao član odvjetničke komore ili društva) samo u <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0078" REF.END="QE0078"/>neovisnom<QUOT.END REF.START="QS0078" CODE="201D" ID="QE0078"/> (samozaposlenom svojstvu) ili može biti zaposlen kao odvjetnik (kod drugih odvjetnika, u uredu, drugim udruženjima odvjetnika ili kod bilo kojeg drugog subjekta) a da pritom ne mora okončati svoje članstvo u odvjetničkoj komori ili društvu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0054"><P>Čini se da se prakse u državama članicama uvelike razlikuju u pogledu toga mogu li se zaposleni odvjetnici samostalno baviti reguliranom odvjetničkom strukom, zastupati svoje poslodavce u postupcima, ostati članovi nacionalne odvjetničke komore ili biti obuhaćeni pravilima o odvjetničkoj tajni. Vidjeti, primjerice, Marchandise, P., Jammaers, C., Macours, K. i Vandoorne, L., <HT TYPE="ITALIC">Déontologie et organisation générale de la profession de juriste d’entreprise. Théorie et cas pratiques de réflexion</HT>, Institut de Juristes d’Entreprise, Bruxelles, lipanj 2018., str. 85., gdje se, na stranicama 86. do 94., nalazi pregled uređenja u svakoj od 28 država članica.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0130"><NO.P>130.</NO.P><TXT>Kao primjer iz potonje perspektive, u Poljskoj, odvjetničkom profesijom (radca prawny), koja se razmatra u ovom predmetu, moguće je baviti se i u okviru radnog odnosa<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0055"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120906">6. rujna 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Prezes Urzędu Komunikacji Elektronicznej/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C-422/11 P i C-423/11 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:553">EU:C:2012:553</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0010">10.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0012">12.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE> i izvan okvira takvog odnosa<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0056"><P>Čini se da je u takvoj situaciji bio zastupnik koji je zastupao Sveučilište u Wrocławu u postupku u kojem je doneseno pobijano rješenje. Čini se da slična dvostruka mogućnost postoji, primjerice, u Irskoj u pogledu <HT TYPE="ITALIC">solicitora</HT>, koji moraju slijediti Guide to Good Professional Conduct for Solicitors (Vodič dobrih profesionalnih praksi za <HT TYPE="ITALIC">solicitore</HT>) te čija je struka uređena u Solicitors Acts 1954. do 2015. (Zakoni o <HT TYPE="ITALIC">solicitorima</HT>, 1954.-2015.).</P></NOTE>. Osim toga, uloge zaposlenih i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0079" REF.END="QE0079"/>neovisnih<QUOT.END REF.START="QS0079" CODE="201D" ID="QE0079"/> odvjetnika u nekim se državama članicama razvijaju te su predmet rasprava<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0057"><P>Vidjeti, primjerice, u pogledu Francuske, presudu Cour de cassation (Kasacijski sud) br. 1497 od <DATE ISO="20150916">16. rujna 2015.</DATE> (14-17.842), ili, u pogledu Irske, članak 212. Legal Services Regulation Act 2015 (Zakon o odvjetničkim uslugama iz 2015.) koji će, kada stupi na snagu, omogućavati zaposlenom <HT TYPE="ITALIC">barristeru</HT> koji se nalazi na popisu aktivnih <HT TYPE="ITALIC">barristera</HT> da pruža odvjetničke usluge svojem poslodavcu, uključujući da se u njegovo ime pojavi pred sudom ili arbitražnim forumom.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0131"><NO.P>131.</NO.P><TXT>U pogledu zaposlenih odvjetnika u državama članicama u kojima se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0080" REF.END="QE0080"/>neovisnost<QUOT.END REF.START="QS0080" CODE="201D" ID="QE0080"/> i svojstvo zaposlenika smatraju strukturno nekompatibilnima ističem da ti odvjetnici neće zadovoljavati zahtjev iz četvrtog stavka članka 19. Statuta. Što se tiče zaposlenih odvjetnika u državama članicama u kojima se to ne smatra nekompatibilnim, njihovo svojstvo zaposlenika ne smatra se, logično, problemom u njihovim državama.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0132"><NO.P>132.</NO.P><TXT>Međutim, kako bi se u tom pogledu izbjegle nedoumice, kao i nepotrebno zadiranje u način na koji je u državama članicama zamišljena odvjetnička struka<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0058"><P>Moram istaknuti složenost rasprave o naravi uloge i profesije vanjskih odvjetnika, s jedne strane, i zaposlenih unutarnjih pravnika, s druge. Vidjeti, primjerice, Haeri, K., <HT TYPE="ITALIC">L’avenir de la profession d’avocat</HT>, Rapport confié par Monsieur Jean-Jacques Urvoas, Garde des Sceaux, Ministre de la Justiceà Monsieur Kami Haeri, Avocat au Barreau de Paris, veljača 2017., str.72. i 73.</P></NOTE>, te kako bi se osigurali jednaki uvjeti pred sudovima Unije, predlažem da se pitanju zaposlenih odvjetnika pristupi iz perspektive svojstva <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0081" REF.END="QE0081"/>treće strane<QUOT.END REF.START="QS0081" CODE="201D" ID="QE0081"/>. Zaposleni odvjetnici ne mogu zastupati nepovlaštene tužitelje zato što ne ispunjavaju autonomni uvjet prava Unije prema kojem moraju imati svojstvo treće strane u odnosu na klijenta te stoga ne mogu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0082" REF.END="QE0082"/>zastupati<QUOT.END REF.START="QS0082" CODE="201D" ID="QE0082"/> tu stranku u smislu trećeg i četvrtog stavka članka 19. Statuta.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="22"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0133"><NO.P>133.</NO.P><TXT>Stoga, zaposlenog odvjetnika koji svojeg poslodavca zastupa na temelju ugovora o radu te se stoga nalazi u odnosu podređenosti u pogledu pružanja takvih odvjetničkih usluga nije moguće smatrati, za potrebe autonomnog tumačenja trećeg stavka članka 19. Statuta, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0083" REF.END="QE0083"/>trećom stranom<QUOT.END REF.START="QS0083" CODE="201D" ID="QE0083"/> u odnosu na svojeg klijenta.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="5"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Neovisna strana</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0134"><NO.P>134.</NO.P><TXT>Što se pak tiče zahtjeva neovisnosti, čini se da u ovom predmetu, kao ni u bilo kojem ranijem predmetu, nije bila riječ o njegovu vanjskom aspektu, to jest o nepostojanju bilo kakvih znakova <HT TYPE="ITALIC">vanjskog pritiska</HT> od nekog drugog subjekta na odvjetnika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0135"><NO.P>135.</NO.P><TXT>Stoga se izravno okrećem pitanju unutarnjeg pritiska, to jest nepostojanju <HT TYPE="ITALIC">sukoba interesa</HT>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0136"><NO.P>136.</NO.P><TXT>Prema mojemu mišljenju, pri čemu ponovno podsjećam na raznolike opcije koje postoje na nacionalnoj razini, taj zahtjev nije moguće tumačiti na način da odvjetnicima zabranjuje da imaju <HT TYPE="ITALIC">bilo kakve</HT> veze sa strankom, nego samo veze koje očito dovode u pitanje sposobnost odvjetnika da savjete pruža isključivo u najboljem interesu klijenta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0137"><NO.P>137.</NO.P><TXT>Te <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0084" REF.END="QE0084"/>diskvalificirajuće<QUOT.END REF.START="QS0084" CODE="201D" ID="QE0084"/> veze stoga trebaju biti samo takve naravi i stupnja da iz njih očito proizlazi da odvjetnik, čak i ako prema stranci formalno ima svojstvo treće strane, ima ekonomske ili osobne veze s predmetom spora ili s jednom od stranaka koje izazivaju razumnu sumnju u njegovu sposobnost da istinski štiti interes svojeg klijenta, a ne vlastite interese ili interese druge osobe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0138"><NO.P>138.</NO.P><TXT>Svjestan sam velike raznolikosti potencijalnih činjeničnih scenarija, zbog čega je nemoguće pružiti iscrpan popis situacija u kojima tako apstraktno formulirani sukobi mogu nastati. Međutim, u ovoj fazi nije važno <HT TYPE="ITALIC">koje</HT> su to situacije, nego <HT TYPE="ITALIC">kako</HT> te potencijalne sukobe interesa treba prepoznati.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0139"><NO.P>139.</NO.P><TXT>Identifikaciju situacija koje čine sukob interesa treba provesti na razini <HT TYPE="ITALIC">razumne hipoteze</HT>, ali ona treba biti ograničena na slučajeve <HT TYPE="ITALIC">očitih</HT> ili očiglednih sukoba.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0140"><NO.P>140.</NO.P><TXT>Sukob interesa, uzimajući u obzir danu vrstu (postojećeg ili bivšeg) odnosa, mora biti prepoznatljiv na razini razumne (ali propisno obrazložene) hipoteze. Istovremeno, on mora biti očit ili očigledan s obzirom na tu vrstu odnosa, što znači da vjerojatno postoji konsenzus da će interesi klijenta i odvjetnika doći u sukob kada postoji takva vrsta odnosa ili veze.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0141"><NO.P>141.</NO.P><TXT>Međutim, u skladu s gore izloženim općim argumentom<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0059"><P>Vidjeti točke 103. do 113. ovog mišljenja.</P></NOTE>, koji upozorava na opasnost od pretjeranog zadiranja suda u prije svega privatni odnos između klijenta i njegova odvjetnika, nije uloga suda da unaprijed nagađa tko bi mogao biti pod čijim utjecajem te u kojim okolnostima. Ili je sukob očit i toliko težak da navede sud da u interesu dobrog sudovanja poništi osobni izbor odvjetnika ili nije, u kojem slučaju eventualne nepravilnosti treba kasnije riješiti u disciplinskom postupku protiv odvjetnika koji je povrijedio etička pravila ili u građanskom postupku za naknadu štete koji bi klijent pokrenuo protiv svojeg odvjetnika.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="23"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0142"><NO.P>142.</NO.P><TXT>Postoje i praktični argumenti koji idu u prilog tom tumačenju i primjeni članka 19. Statuta. Ekspanzionistički i preventivni pristup zahtjevu neovisnosti samo stvara pogrešne poticaje za parničenje koji nemaju puno praktičnog smisla<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0060"><P>Po prirodi stvari, agencija ili institucija Unije koja razumno promišlja svoju će obranu vjerojatno započeti tako što će gdje god može, s kojim god informacijama koje može dobiti, dovoditi u pitanje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0085" REF.END="QE0085"/>neovisnost<QUOT.END REF.START="QS0085" CODE="201D" ID="QE0085"/> odvjetnika nepovlaštene stranke. To će se pitanje na taj način vjerojatno početi promatrati u sve više i više predmeta, čime će se slučajevi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0086" REF.END="QE0086"/>nepostojanja neovisnosti<QUOT.END REF.START="QS0086" CODE="201D" ID="QE0086"/> dodatno proširiti u nove činjenične scenarije, što će, logično, potaknuti podnošenje sve više i više prigovora nedopuštenosti, zbog čega će sudovi onda ulaziti u podrobne rasprave o činjenicama i pitanjima koja ne spadaju u srž njihove nadležnosti, a time će se sustav meritornog sudskog nadzora zamijeniti istinskim začaranim krugom nedopuštenosti.</P></NOTE>. Osim toga, zastupnike nepovlaštenih stranaka stavlja u poprilično težak položaj: kako zastupnik ili njegov klijent – tužitelj mogu dokazati da ne postoji opasnost od pojave ikakvih problema uzrokovanih izborom zastupnika? Kako je, u praktičnom smislu, moguće dokazati <HT TYPE="ITALIC">nepostojanje</HT> nečega <HT TYPE="ITALIC">u budućnosti</HT>?</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0143"><NO.P>143.</NO.P><TXT>Sva ta razmatranja navode me na to da Sudu predložim da pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0087" REF.END="QE0087"/>neovisnost pravnika<QUOT.END REF.START="QS0087" CODE="201D" ID="QE0087"/> iz trećeg stavka članka 19. Statuta vrati u njegove realne okvire. Kao prvo, ta neovisnost, kako vanjska tako i unutarnja, razlikuje se od pojma svojstva treće strane. Kao drugo, unutarnja dimenzija te neovisnosti, to jest nepostojanje sukoba interesa u danom slučaju, treba ostati ograničena na slučajeve očitih i jasno prepoznatljivih sukoba, koje treba sagledati u svjetlu iskustava s određenim vrstama odnosa u kojima se sukobi nužno javljaju, ali čije postojanje sudovi ne trebaju unaprijed pretpostavljati ili opširno istraživati.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0144"><NO.P>144.</NO.P><TXT>Ukratko, da bi uvjeti iz trećeg i četvrtog stavka članka 19. Statuta bili ispunjeni, tužitelja mora zastupati odvjetnik koji je propisno ovlašten zastupati pred sudom države članice, čemu svjedoči odgovarajući certifikat (certifikati), te koji u odnosu na stranku ima svojstvo treće strane. Osim toga, odvjetnik ne smije biti pod nikakvim vanjskim pritiskom niti u bilo kojem drugom sukobu interesa koji je, s obzirom na danu vrstu (postojećeg ili bivšeg) odnosa između odvjetnika i zastupljene stranke, lako prepoznatljiv na razini razumne hipoteze, što bi ga sprječavalo da djeluje u kontekstu pojedinačnog slučaja.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Postupovna dimenzija</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0145"><NO.P>145.</NO.P><TXT>Naposljetku se okrećem postupovnim posljedicama eventualnih nedostataka u zastupanju nepovlaštenih tužitelja u skladu s člankom 19. Statuta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0146"><NO.P>146.</NO.P><TXT>Kako je već gore opisano, nepostojanje neovisnosti zastupnika u smislu trećeg stavka članka 19. Statuta u sudskoj praksi Općeg suda smatra se materijalnom, nepopravljivom nepravilnošću u pravnom sredstvu zbog koje se ono odbacuje kao očito nedopušteno<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0061"><P>Vidjeti točke 68. do 78. ovog mišljenja.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0147"><NO.P>147.</NO.P><TXT>Moram priznati da taj zaključak smatram najproblematičnijim od svih aspekata predmetnog žalbenog postupka, osobito zbog dvaju razloga.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0148"><NO.P>148.</NO.P><TXT>Kao prvo, u sudskoj praksi u kojoj se tumačio članak 19. Statuta (uključujući pobijano rješenje)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0062"><P>Točka 18. pobijanog rješenja</P></NOTE> opetovano se spominje da su uvjeti zastupanja nepovlaštenih tužitelja izvedeni iz zajedničkih tradicija država članica. Međutim, kada je riječ o postupovnim posljedicama činjenice da odvjetnik nije poštovao pravila svoje struke ili etička pravila, osobito ona koja se tiču sukoba interesa, čini se da su nacionalna pravila i prakse (barem one s kojima sam upoznat) u oštroj suprotnosti s onim što je na razini Uniji utvrđeno da iz njih proizlazi.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="24"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0149"><NO.P>149.</NO.P><TXT>S jedne strane, nedostaci u zastupanju se u državama članicama uglavnom smatraju <HT TYPE="ITALIC">postupovnim</HT> nedostacima, koji su očito <HT TYPE="ITALIC">popravljivi</HT><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0063"><P>Vidjeti, primjerice, presude Tribunal Constitucional (Ustavni sud, Španjolska) 199/2001 od 4. listopada (ES:TC:2001:199), i 213/1990, od 20. prosinca (ES:TC:1990:213), i odluku Ústavní soud (Ustavni sud, Češka Republika) Pl. ÚS-st. 42/15 od <DATE ISO="20151008">8. listopada 2015.</DATE> (CZ:US:2015:Pl.US-st.42.15.1). Također vidjeti IV. ÚS 3638/15 od <DATE ISO="20180228">28. veljače 2018.</DATE> (CZ:US:2017:4.US.3638.15.1).</P></NOTE>. U tom smislu, ako relevantni sud otkrije ijedan takav problem, on obavješćuje tužitelja u pitanju, traži od njega da ispravi situaciju te ga upoznaje s posljedicama koje mogu nastupiti ako to ne učini.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0150"><NO.P>150.</NO.P><TXT>S druge strane, ujedno se čini da u državama članicama postoji očita tendencija k tomu da se ne dovodi u pitanje, na štetu klijenta, valjanost postupovnih podnesaka podnesenih sudu kada postoji sukob interesa između odvjetnika i klijenta. Kako je navedeno, sud će od odvjetnika tražiti da prestane s problematičnim ponašanjem ili od tužitelja da imenuje drugog odvjetnika<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0064"><P>Vidjeti, primjerice, u bilješci 47. navedeni primjer iz Francuske ili Španjolske.</P></NOTE>. Međutim, u pravnim porecima država članica ne mogu pronaći inspiraciju za praksu prema kojoj, u slučaju navodnih ili stvarnih nepravilnosti u pogledu profesionalne etike, sud ima ulogu ne samo <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0088" REF.END="QE0088"/>disciplinskog vijeća<QUOT.END REF.START="QS0088" CODE="201D" ID="QE0088"/> u smislu da izriče izravne sankcije odvjetniku, nego te sankcije izriče tužitelju tako što njegovo pravno sredstvo proglašava očito nedopuštenim.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0151"><NO.P>151.</NO.P><TXT>Kao drugo, takvo tumačenje i praksa sudovanja očito nisu u skladu, prema mojemu mišljenju, s jamstvima iz prvog stavka članka 47. Povelje i, konkretnije, pristupom pravosuđu i djelotvornom pravnom lijeku<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0065"><P>Također vidjeti točke 72. do 78. ovog mišljenja. U tom kontekstu, smatram da nije potrebno ulaziti u analizu eventualnih ograničenja na temelju članka 52. stavka 1. Povelje, jer takva praksa jednostavno negira bit prava na djelotvoran pravni lijek. Ujedno ističem da je Europski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLJP) utvrdio da je prestrogo tumačenje postupovnih pravila o obveznom zastupanju činilo povredu članka 6. stavka 1. Europske konvencije o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: EKLJP) i, konkretnije, prava na pristup sudu u slučaju u kojem je odbijeno pravno sredstvo koje je podnio tužitelj - aktivni odvjetnik - čime mu je uskraćeno cjelovito ispitivanje merituma njegovih navoda. Vidjeti presudu ESLJP-a od <DATE ISO="20140211">11. veljače 2014.</DATE>, Maširević protiv Srbije (CE:ECHR:2014:0211JUD003067108, t. 47. do 51.)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0152"><NO.P>152.</NO.P><TXT>Stoga se ne mogu složiti s tumačenjem i praksom Općeg suda, koju je, istina, potvrdio Sud<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0066"><P>Vidjeti rješenje Suda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130905">5. rujna 2013.</DATE>, <NAME.CASE>ClientEarth/Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>C-573/11 P</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:564">EU:C:2013:564</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), koje se komentiralo u bilješci 39. ovog mišljenja.</P></NOTE>, prema kojima se nedostatak u neovisnom zastupanju tužitelja smatra nepopravljivom nepravilnošću u pravnom sredstvu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0153"><NO.P>153.</NO.P><TXT>Umjesto toga, predlažem da se eventualni nedostaci u zastupanju smatraju postupovnim nedostacima u pravnom sredstvu koje je moguće ispraviti. Nadalje, ako sud Unije otkrije nepravilnost u zastupanju, on o tome treba obavijestiti tužitelja kako bi mu pružio priliku da riješi problem. Ne mogu prihvatiti stajalište prema kojem sudovi Unije u takvoj situaciji mogu pravno sredstvo jednostavno proglasiti očito nedopuštenim, što potpuno okončava postupak u tom predmetu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0154"><NO.P>154.</NO.P><TXT>To bi u praksi značilo da je Opći sud, kada god otkrije potencijalnu povredu zahtjeva koji se primjenjuju na svojstvo <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0089" REF.END="QE0089"/>pravnika<QUOT.END REF.START="QS0089" CODE="201D" ID="QE0089"/> u smislu trećeg i četvrtog stavka članka 19. Statuta, dužan o tome obavijestiti tužitelja, u skladu s člankom 51. stavkom 4. svojeg poslovnika<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0067"><P>Slična bi se obveza primjenjivala, <HT TYPE="ITALIC">mutatis mutandis</HT>, na Sud u skladu s člankom 119. njegova poslovnika.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="25"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0155"><NO.P>155.</NO.P><TXT>Podnošenje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0090" REF.END="QE0090"/>[traženih dokumenata u propisanom roku]<QUOT.END REF.START="QS0090" CODE="201D" ID="QE0090"/> u smislu te odredbe nije moguće strogo tumačiti, na način da se misli samo na dokumente koji se tiču odvjetnikova članstva u nacionalnoj odvjetničkoj komori, a da pritom nije potrebno odrediti stvarni problem sa zastupanjem i posljedice koje iz njega mogu proizaći ako ga se ne riješi te o njemu obavijestiti stranku, zbog čega ona mora nagađati o kakvom bi se problemu moglo raditi. Takvo bi tumačenje bilo ne samo veoma formalno, da ne kažem formalističko, nego bi ujedno zanemarilo logiku postupnog razvoja postupovnih pravila Unijinih sudova<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0068"><P>Što interpretativni pristup koji je gore već opisan (u točkama 72. do 78.) čini još upečatljivijim i opasnijim. Ponovno, nije li sasvim logično da postupovna pravila ne predviđaju nikakvu mogućnost ispravljanja povrede kriterija koji uopće u pravilima nisu ni određeni?</P></NOTE> te, prije svega, osnovno jamstvo djelotvornog prava na pristup sudu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0069"><P>Te bi ujedno odstupalo od pristupa <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0091" REF.END="QE0091"/>sadržaj ispred forme<QUOT.END REF.START="QS0091" CODE="201D" ID="QE0091"/> koji Sud obično koristi kada je riječ o tumačenju članka 47. Povelje ili načela djelotvorne zaštite primijenjenog na sudove država članica, a prema kojem se od tih sudova zahtijeva da relevantna nacionalna pravila tumače na način koji štiti pristup sudu umjesto da ga uskraćuje. Vidjeti, primjerice, presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140612">12. lipnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Peftiev i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C-314/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:1645">EU:C:2014:1645</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0029">29.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160915">15. rujna 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Star Storage i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C-439/14 i C-488/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:688">EU:C:2016:688</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0049">49.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0063">63.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170927">27. rujna 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Puškár</NAME.CASE> (<NO.CASE>C-73/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:725">EU:C:2017:725</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0076">76.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). ESLJP pak podsjeća da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0092" REF.END="QE0092"/><QUOT.START CODE="201A" ID="QS0093" REF.END="QE0093"/>pretjerani formalizam<QUOT.END REF.START="QS0093" CODE="2019" ID="QE0093"/> može biti u suprotnosti sa zahtjevom osiguravanja praktičnog i učinkovitog prava na pristup sudu na temelju članka 6. stavka 1. [EKLJP-a]. To se obično događa u slučajevima vrlo strogog tumačenja postupovnog pravila koje sprječava ispitivanje osnovanosti tužbe podnositelja zahtjeva, uz pripadajući rizik da će doći do povrede njegovog ili njezinog prava na učinkovitu zaštitu sudova<QUOT.END REF.START="QS0092" CODE="201D" ID="QE0092"/>. Presuda ESLJP-a od <DATE ISO="20180405">5. travnja 2018.</DATE>, Zubac protiv Hrvatske (CE:ECHR:2018:0405JUD004016012, t. 97. do 99. i navedena sudska praksa)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0156"><NO.P>156.</NO.P><TXT>Stoga, tužitelja se u zahtjevu koji se šalje stranci na temelju članka 51. stavka 4. Poslovnika Općeg suda mora obavijestiti ne samo o dokumentima koje eventualno još mora dostaviti, nego i o razlozima zbog kojih se ti dokumenti traže, na način da se jasno istaknu eventualne dvojbe koje sud možebitno ima u pogledu zastupanja te stranke. U njemu se tužitelja mora obavijestiti o tome je li i zašto potrebna promjena njegova zastupnika, pri čemu se jasno moraju navesti postupovne posljedice koje će nastupiti ako se ne postupi sukladno zahtjevu. Nadalje, kako je također navedeno u toj odredbi, tajnik treba odrediti razuman rok u kojem tužitelj može ispraviti situaciju. Naravno, svaki takav rok koji tajnik odredi na temelju članka 51. stavka 4. Poslovnika Općeg suda počinje teći i istječe neovisno o početnom roku za ulaganje podneska.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0157"><NO.P>157.</NO.P><TXT>Tek ako stranka unutar propisanog roka ne ispravi situaciju, Opći sud može odlučiti čini li to podnesak nedopuštenim u skladu s drugom rečenicom članka 51. stavka 4. njegova poslovnika<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0070"><P>Slično tomu, vidjeti članak 119. stavak 4. Poslovnika Suda.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0158"><NO.P>158.</NO.P><TXT>Naposljetku, radi cjelovitosti bi se moglo podsjetiti da svaka možebitna promjena zastupnika ne daje tužitelju pravo da podnese nova očitovanja. Slično imenovanju novog odvjetnika nakon isključenja agenta, savjetnika ili odvjetnika iz tekućeg postupka pred Općim sudom<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0071"><P>U skladu s člankom 55. stavkom 3. Poslovnika Općeg suda. Moglo bi se samo dodati da čitav članak 55. Poslovnika Općeg suda, koji predviđa mogućnost isključenja agenta, savjetnika ili odvjetnika iz postupka, dodatno potvrđuje da je postojeće tumačenje članka 51. stavka 4. Poslovnika Općeg suda upitno. Ako je moguće zamijeniti isključenog odvjetnika, u bilo kojoj fazi postupka, zašto bi konceptualno bilo nemoguće zamijeniti zastupnika kada postane jasno da od početka (to jest, u trenutku podnošenja pravnog sredstva) nije ispunjavao kriterije iz članka 19. Statuta?</P></NOTE>, novoimenovani odvjetnik mora predmet preuzeti u stanju u kojem se nalazi u danoj fazi postupka.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">D.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Predmetni slučaj</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0159"><NO.P>159.</NO.P><TXT>Primjenjujući test koji sam gore predložio<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0072"><P>Vidjeti točku 144. ovog mišljenja.</P></NOTE> na predmetni slučaj, ističem, kao prvo, da se čini nespornim da je uvjet iz četvrtog stavka članka 19. Statuta ispunjen. Čini se da je zastupnik Sveučilišta u Wrocławu u postupku u kojem je doneseno pobijano rješenje <HT TYPE="ITALIC">propisno ovlašten zastupati</HT> pred poljskim sudovima.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="26"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0160"><NO.P>160.</NO.P><TXT>Kao drugo, u pogledu činjenice da je tužitelj pravna osoba, također je nesporno da zastupnik u postupku pred Općim sudom nije nastupao kao zaposleni odvjetnik Sveučilišta u Wrocławu. On je stoga očito bio <HT TYPE="ITALIC">treća strana</HT> u odnosu na svojeg klijenta. Nadalje, nesporno je da se odvjetnikov ugovor sa Sveučilištem u Wrocławu odnosio na predavanje, a ne na pružanje odvjetničkih usluga pred Općim sudom. Stoga, neovisno o tome je li zastupnik zbog ugovora o predavanju bio podređen sveučilištu, ono što je važno jest činjenica da predmet tog ugovora jednostavno nema nikakve veze sa zastupanjem u odnosnom postupku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0161"><NO.P>161.</NO.P><TXT>Kao treće, što se tiče zahtjeva neovisnosti, ističem da nije navedeno da je zastupnik bio izložen bilo kakvom obliku <HT TYPE="ITALIC">vanjskog pritiska</HT>. Kada je riječ o mogućem <HT TYPE="ITALIC">sukobu interesa</HT>, čini se da je Opći sud pretpostavljao da je takav sukob postojao s obzirom na to da je naveo da je građanskopravni ugovor između zastupnika i Sveučilišta u Wrocławu stvarao opasnost od toga da bi na stručno mišljenje zastupnika barem djelomično moglo utjecati njegovo profesionalno okruženje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0073"><P>Točka 20. pobijanog rješenja</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0162"><NO.P>162.</NO.P><TXT>S obzirom na moje prijedloge izložene u točkama 139. i 140. ovog mišljenja o načinu na koji treba pristupiti pitanju sukoba interesa, ne mogu se složiti s tom pretpostavkom. Ugovor u pitanju (o radu na nepuno radno vrijeme, kako se čini) odnosio se na držanje predavanja o međunarodnom privatnom pravu. Osim tog ugovora te nekadašnje pripadnosti sveučilištu (u svojstvu studenta te kasnije predavača), nije utvrđeno postojanje nikakvih financijskih ili drugih veza između Sveučilišta u Wrocławu i zastupnika koje su mogle izazvati opravdanu sumnju u to je li zastupnik svoje pravne savjete pružao u isključivom interesu Sveučilišta u Wrocławu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0163"><NO.P>163.</NO.P><TXT>U takvim okolnostima, Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava kada je pojam pravnika/odvjetnika iz trećeg stavka članka 19. Statuta odnosno članka 51. stavka 1. Poslovnika Općeg suda protumačio na način da takva veza može dovesti u pitanje neovisnost pravnika/odvjetnika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0164"><NO.P>164.</NO.P><TXT>S obzirom na navedeno, zaključujem da su prvi žalbeni razlog u predmetu C-515/17 P i prvi žalbeni razlog u predmetu C-561/17 P osnovani. Pobijano rješenje treba ukinuti.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">VI.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Troškovi</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0165"><NO.P>165.</NO.P><TXT>Budući da predlažem da se predmet C-515/17 P vrati na odlučivanje Općem sudu, odluku o troškovima stranaka treba naknadno donijeti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0166"><NO.P>166.</NO.P><TXT>Što se tiče predmeta C-561/17 P te s obzirom na članak 184. stavak 3. Poslovnika Suda, predlažem da Sud strankama postupka naloži snošenje vlastitih troškova.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0167"><NO.P>167.</NO.P><TXT>U skladu sa stavcima 1. i 3. članka 140. Poslovnika Suda, tumačenima u vezi s njegovim člankom 184. stavkom 1., Češka Republika i Krajowa Izba Radców Prawnych trebaju snositi vlastite troškove.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">VII.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zaključak</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0168"><NO.P>168.</NO.P><TXT>Predlažem da Sud:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>ukine rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170613">13. lipnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Uniwersytet Wrocławski/REA</NAME.CASE> (<NO.CASE>T-137/16</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2017:407">EU:T:2017:407</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>);</P></ITEM><ITEM><P>predmet C-515/17 P vrati na odlučivanje Općem sudu te utvrdi da će se o troškovima stranaka u tom predmetu naknadno odlučiti;</P></ITEM><?PAGE NO="27"?><ITEM><P>naloži strankama u predmetu C-561/17 P snošenje vlastitih troškova;</P></ITEM><ITEM><P>naloži Češkoj Republici i Krajowa Izba Radców Prawnych snošenje vlastitih troškova.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>