<!DOCTYPE html PUBLIC "yes" "xhtml1-strict.dtd">
<html xmlns="http://www.w3.org/1999/xhtml">
<!--GENDOC2XHTML # converter_version: 1.2.12-->
  <head>
    <title>2024-10-202410T116202304940-00-TRA-DOC-HR-ARRET-T-0494-23-202409886-07_00</title>
    <meta content="text/html; charset=utf-8" http-equiv="Content-Type"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGeneratedDate"/>
    <meta content="hr-HR" name="Gendoc_Lang"/>
    <meta content="" name="Gendoc_GenerationDate"/>
    <meta content="" name="IsFlattened"/>
    <meta content="1" name="NumProc"/>
    <meta content="1" name="EP_Mention"/>
    <meta content="Final" name="Gendoc_EditionType"/>
    <meta content="0001" name="Gendoc_CaseNumberSuite"/>
    <meta content="22/11/2024 13:41:13" name="Gendoc_LastVerificationDate"/>
    <meta content="" name="Gendoc_ProcedureNumber"/>
    <meta content="Publication intégrale au Rec ou RecFP, mention Rec" name="Mention"/>
    <meta content="hr" name="Gendoc_LangCode"/>
    <meta content="ARR" name="TypeDoc"/>
    <meta content="ZW/V4ocPZ2FKzAjQ8aRz/DEPDISNVuW32K6Xo6vM15V1N+KT0StMtcPdnrll2HjqG6jyy6CI+dg5M5S2Uri2CLYOtMrIO74l6xGhYzyiSUHadmnWsb2pCeNPr3/dNf9hCq/rHOMHizLdwUrZ2p0UYL/BypIpgkjVdfUVS8XvsSQ=" name="GenDocUID"/>
    <meta content="P" name="TypeProc"/>
    <meta content="" name="CreateCustomParts"/>
    <meta content="" name="Gendoc_GendocTemplateSubType"/>
    <meta content="OK" name="ReadyToPublish"/>
    <meta content="firmpav" name="Gendoc_User"/>
    <meta content="" name="EP_Mode"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGenerated"/>
    <meta content="" name="Gendoc_Vademecum"/>
    <meta content="0494" name="NumeroOrdre"/>
    <meta content="2023" name="Annee"/>
    <meta content="P" name="Gendoc_ProcedureType"/>
    <meta content="" name="EP_Version"/>
    <meta content="HR" name="Langue"/>
    <meta content="firmpav" name="Gendoc_DGTGeneratedUser"/>
    <meta content="FAST_document_go_ok" name="Gendoc_LastVerificationStatus"/>
    <meta content="ARR_T" name="Gendoc_GendocTemplateType"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlockFlatP"/>
    <meta content="GenDoc 28-10-24 11:17:45" name="Created"/>
    <meta content="" name="Canevas3_Vademecum"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlock"/>
    <meta content="" name="Gendoc_CaseYear"/>
    <meta content="false" name="Generation_In_Progress"/>
    <meta content="Public" name="Version"/>
    <meta content="T" name="Juridiction"/>
    <meta content="ac66d39ecfbb406ea6b4edba74941bfe" name="DocumentIdentifier"/>
    <meta content="0494" name="Gendoc_CaseNumber"/>
    <meta content="ImportedWithoutSource" name="SdlIdentifier"/>
    <meta content="RF" name="NatureAff"/>
    <meta content="RF" name="Gendoc_CaseNature"/>
    <meta content="0001" name="NumSuite"/>
    <meta content="T" name="Gendoc_Juridiction"/>
  </head>
  <body>
    <div style="header">
      <div id="rId25" style="first"/>
      <div id="rId21" style="even">Presuda od 16. 10. 2024. – Predmet T‑494/23</div>
      <div id="rId22" style="default">HG/Komisija</div>
    </div>
    <p class="C19Centre" id="para-1" title="page-1">
      PRESUDA OPĆEG SUDA (deseto prošireno vijeće)
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-2" title="page-1">
      16. listopada 2024. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-1" href="#t-1">*</a>
</span>)
    </p>
    <p class="C71Indicateur" id="para-3" title="page-1">
      „Javna služba – Dužnosnici – Naknada štete koju je pretrpjela Unija – Povrat potraživanja prijebojem – Zastarni rok – Mjerodavno pravo – Članak 98. stavak 2. drugi podstavak Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 – Pojam ,uobičajene okolnosti’ – Prethodna formalna odluka kojom je utvrđeno potraživanje koje je bilo predmet tužbe”
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-4" title="page-1">
      U predmetu T‑494/23,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-5" title="page-1">
      HG, kojeg zastupa L. Levi, odvjetnica,
    </p>
    <p class="C72Alineadroite" id="para-6" title="page-1">
      tužitelj,
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-7" title="page-1">
      protiv
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-8" title="page-1">
      Europske komisije, koju zastupaju T. Bohr i L. Hohenecker, u svojstvu agenata,
    </p>
    <p class="C72Alineadroite" id="para-9" title="page-1">
      tuženika,
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-10" title="page-1">
      OPĆI SUD (deseto prošireno vijeće),
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-11" title="page-1">
      u sastavu: O. Porchia, predsjednica, M. Jaeger, L. Madise (izvjestitelj), P. Nihoul i S. Verschuur, suci,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-12" title="page-1">
      tajnik: V. Di Bucci,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-13" title="page-1">
      uzimajući u obzir pisani dio postupka,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-14" title="page-1">
      uzimajući u obzir da stranke nisu podnijele zahtjev za zakazivanje rasprave u roku od tri tjedna od dostave obavijesti o zatvaranju pisanog dijela postupka i da je stoga odlučeno, u skladu s člankom 106. stavkom 3. Poslovnika Općeg suda, da se odluka donese bez provođenja usmenog dijela postupka,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-15" title="page-1">
      donosi sljedeću
    </p>
    <p class="C75Debutdesmotifs" id="para-16" title="page-1">
      Presudu
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojom tužbom na temelju članka 270. UFEU‑a tužitelj, osoba HG, zahtijeva, s jedne strane, poništenje odluka Europske komisije od 10. listopada 2022. (BUDG. C.4.001/AM/444), od 13. listopada 2022. (BUDG. C.4.001/PRS/444), od 11. studenoga 2022. (BUDG. C.4.001/AM/444_3), od 12. prosinca 2022. (BUDG. C. 4.001/AM/444_4), od 9. siječnja 2023. (BUDG. C.4.001/AM/444_5), od 19. siječnja 2023. (BUDG. C.4.001/PRS/444_6), od 9. veljače 2023. (BUDG. C.4.001/LM/444), od 10. ožujka 2023. (BUDG. C.4.001/LM/444) i od 11. travnja 2023. (BUDG. C.4.001/PRS/444) o prijeboju potraživanja koja se odnose na njega (u daljnjem tekstu: pobijane odluke) i, s druge strane, da se Komisiji naloži naknada naplaćenih iznosa u visini od 24 092,59 eura uvećano za zatezne kamate.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Činjenice</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Odlukom od 10. veljače 2015. (u daljnjem tekstu: odluka od 10. veljače 2015.) Komisija je izrekla stegovnu sankciju tužitelju, svojem dužnosniku, i naložila mu da na temelju članka 22. prvog stavka Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik o osoblju) nadoknadi štetu koju je Europska unija pretrpjela u visini od 108 596,35 eura. Ta odluka, koju je tužitelj osporavao, stupila je na snagu 1. ožujka 2015.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Presudom od 15. prosinca 2021., HG/Komisija (T‑693/16 P‑RENV‑RX, EU:T:2021:895), Opći sud je, među ostalim, smanjio iznos naknade zatražene od tužitelja na 80 000 eura na dan objave presude zbog toga što je Komisija doprinijela nastanku štete. Tužiteljeva žalba podnesena protiv te presude odbijena je zbog očite nenadležnosti Suda (rješenje od 30. lipnja 2022., HG/Komisija, C‑150/22 P, neobjavljeno, EU:C:2022:523).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">4</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nikakva obavijest o terećenju nije bila poslana tužitelju između donošenja odluke od 10. veljače 2015. i objave presude od 15. prosinca 2021., HG/Komisija (T‑693/16 P‑RENV‑RX, EU:T:2021:895). Komisijin odgovorni dužnosnik za ovjeravanje uputio je tužitelju obavijest o terećenju od 3. ožujka 2022. za iznos od 80 000 eura navevši 19. travnja 2022. kao rok za plaćanje. Porukom elektroničke pošte od 1. travnja 2022. dužnosnik za ovjeravanje odbio je zahtjev za povlačenje te obavijesti koji je tužitelj uputio 18. ožujka 2022. zbog postojanja petogodišnje zastare. Dana 30. svibnja 2022. tužitelj je na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju podnio žalbu protiv odluke o povratu iznosa od 80 000 eura. Dana 31. svibnja 2022. tužitelj je primio opomenu računovodstvenog službenika. Potom je uslijedila prepiska s računovodstvenim službenikom, a zatim je odlukom od 27. rujna 2022. tijelo za imenovanje odbacilo žalbu od 30. svibnja 2022. kao nedopuštenu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">5</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Od 10. listopada 2022. tužitelju su dostavljene uzastopne odluke računovodstvenog službenika o prijeboju duga koji je imao prema Komisiji s njegovom plaćom ili drugim potraživanjima koja je imao prema njoj. Prijeboj s mjesečnom plaćom iznosio je 3350 eura, dok je prijeboj troškova službenih putovanja izvršen u punom iznosu. Tužitelj je protiv tih odluka podnio žalbe koje su odbijene odlukom od 5. svibnja 2023. U toj odluci tijelo za imenovanje navodi, među ostalim, da petogodišnja zastara koju je tužitelj istaknuo na temelju Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL 2018., L 193, str. 1. i ispravak SL 2018., L 294., str. 45., u daljnjem tekstu: Financijska uredba iz 2018.) nije primjenjiva na situaciju koja je uređena Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL 2012., L 298, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 7., str. 248.; u daljnjem tekstu: Financijska uredba iz 2012.). Navedeno tijelo dodaje da, uzimajući u obzir okolnosti, zbog nepostojanja mjerodavne propisane zastare nije povrijeđeno načelo koje zahtijeva da uprava postupa u razumnom roku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">6</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dana 10. kolovoza 2023. tužitelj je podnio ovu tužbu zahtijevajući, među ostalim, poništenje pobijanih odluka kao što je to navedeno u točki 1. ove presude. Naknadne slične odluke nisu predmet ove tužbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zahtjevi stranaka</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">7</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da: </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">poništi pobijane odluke; </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">poništi, po potrebi, odluku od 5. svibnja 2023. kojom se odbijaju njegove žalbe; </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">naloži Komisiji povrat iznosa naplaćenih na temelju pobijanih odluka, to jest 24 092,59 eura, koji se mora uvećati za zateznu kamatu izračunanu po stopi Europske središnje banke (ESB) uvećanoj za 2 boda;</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">naloži Komisiji snošenje troškova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">8</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija od Općeg suda zahtijeva da:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">odbije tužbu kao neosnovanu;</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">naloži tužitelju snošenje troškova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zahtjev za poništenje </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">9</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelj zahtijeva poništenje pobijanih odluka i, po potrebi, odluke od 5. svibnja 2023. kojom se te žalbe odbijaju. Iz ustaljene sudske prakse proizlazi da zahtjev za poništenje koji je formalno podnesen protiv odluke o odbijanju žalbe podnesene na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika o osoblju ima za učinak osporavanje pred Općim sudom akta protiv kojeg je podnesena žalba kad, kao takav, on nema autonoman sadržaj (vidjeti presudu od 16. siječnja 2018., SE/Vijeće, T‑231/17, neobjavljenu, EU:T:2018:3, t. 21. i navedenu sudsku praksu; u tom smislu vidjeti također presudu od 17. siječnja 1989., Vainker/Parlament, 293/87, EU:C:1989:8, t. 8.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">10</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju zahtjev za poništenje odluke o odbijanju žalbi nema autonoman sadržaj u smislu da ta odluka potvrđuje pobijane odluke, da tužiteljev položaj nije bio preispitan s obzirom na nova pravna ili činjenična pitanja i da se pobijane odluke ne mijenjaju i ne dopunjuju tom odlukom. Slijedom navedenog, treba smatrati da je zahtjev za poništenje koji je tužitelj podnio usmjeren protiv pobijanih odluka (vidjeti u tom smislu presudu od 24. travnja 2017., HF/Parlament, T‑584/16, EU:T:2017:282, t. 71. i 72. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">11</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U prilog svojem zahtjevu za poništenje tužitelj iznosi tri tužbena razloga. Ističe povredu članaka 98., 100., 101. i 102. Financijske uredbe iz 2018., povredu načela poštovanja razumnog roka i povredu načela dobre uprave i dužnosti brižnog postupanja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužbeni razlog koji se temelji na povredi članaka 98., 100., 101. i 102. Financijske uredbe iz 2018.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">12</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelj u bitnome tvrdi da je potraživanje zastarjelo na temelju članka 98. stavka 2. drugog podstavka Financijske uredbe iz 2018. jer obavijest o terećenju od 3. ožujka 2022. nije bila izdana u roku od pet godina predviđenom u toj odredbi od trenutka kada je Komisija mogla potraživati svoj dug. Iz toga slijedi da se u skladu s onim što je predviđeno u članku 101. stavku 2. točki (b) te uredbe odgovorni dužnosnik za ovjeravanje morao odreći povrata utvrđenog potraživanja jer se „n[ije mogao] osigurati povrat iznosa potraživanja zbog […] kašnjenja s dostavom obavijesti o terećenju u odnosu na rokove utvrđene u članku 98. stavku 2.”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">13</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelj smatra da primjenjivost Financijske uredbe iz 2018. proizlazi iz pobijanih odluka u kojima je ona spomenuta kao pravna osnova. Činjenica da se u odlukama o prijeboju donesenima nakon onih koje su predmet ovog spora i koje su mu upućene ona također spominje kao pravna osnova potvrđuje volju Komisije da odluke o kojima je riječ donese na toj osnovi. Komisija ne može izmijeniti pravnu osnovu u stadiju žalbenog postupka kao što je ona to učinila u odluci od 5. svibnja 2023. o odbijanju njegovih žalbi time što je prvotno upotrijebljenu pravnu osnovu zamijenila Financijskom uredbom iz 2012. kojom nije predviđen rok za donošenje obavijesti o terećenju. Iz načela pravne sigurnosti proizlazi da se mogućnost izmjene obrazloženja odluke u stadiju žalbe ne može tumačiti na način da dopušta izmjenu pravne osnove.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">14</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelj dodaje da je od donošenja odluke od 10. veljače 2015. potraživanje Komisije fiksno, dospjelo i nesporno. Nespornost potraživanja nije bila dovedena u pitanje njegovim pobijanjem, osobito parničnim, i njime također nije prekinut rok za izdavanje obavijesti o terećenju. Na okolnost da je ono fiksno nije utjecala činjenica da je iznos duga, kako je utvrđen u odluci od 10. veljače 2015., bio smanjen u presudi od 15. prosinca 2021., HG/Komisija (T‑693/16 P‑RENV‑RX, EU:T:2021:895). Zbog te presude nije nastalo novo potraživanje, nego je smanjeno postojeće. Naposljetku, rok za izdavanje obavijesti o terećenju nije bio prekinut tužiteljevim pobijanjem.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">15</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija osporava primjenjivost Financijske uredbe iz 2018. smatrajući da se umjesto nje primjenjuje Financijska uredba iz 2012. kojom nije predviđen rok za dostavu obavijesti o terećenju. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">16</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija ističe u tom pogledu da primjenjivu uredbu treba odrediti prema trenutku od kojeg je njezino potraživanje postalo nesporno, fiksno i dospjelo, to jest od trenutka donošenja odluke od 10. veljače 2015. Na temelju članka 282. stavka 2. Financijske uredbe iz 2018. ona se primjenjuje tek od 2. kolovoza 2018. Niti jedna prijelazna odredba ne predviđa retroaktivnu primjenu roka od pet godina spomenutog u članku 98. stavku 2. te uredbe na potraživanja koja su već dospjela prije njezina stupanja na snagu. Tako se taj rok primjenjuje samo na potraživanja koja su postala nesporna, fiksna i dospjela nakon stupanja na snagu Financijske uredbe iz 2018., što nije slučaj s potraživanjem o kojemu je riječ.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">17</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Suprotno bi tumačenje dovelo do retroaktivnog uvođenja roka za slanje obavijesti o terećenju za potraživanja koja su već dospjela prije stupanja na snagu Financijske uredbe iz 2018., što bi bilo protivno pravnoj sigurnosti i načelu dobrog upravljanja i zaštite financijskih interesa Unije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">18</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju primjenjivost Financijske uredbe iz 2018. ne može proizlaziti samo iz činjenice da je u pobijanim odlukama ta uredba spomenuta kao pravna osnova jer je ta osnova pogrešna te je u odluci od 5. svibnja 2023. o odbijanju žalbi valjano ispravljena u Financijsku uredbu iz 2012. Naime, iz predsudskog žalbenog postupka predviđenog u članku 90. stavku 2. Pravilnika o osoblju proizlazi da uprava zadržava mogućnost izmjene obrazloženja na temelju kojeg je donijela osporavanu odluku prije nego što se ona podnese sudovima Unije. Usto Komisija naglašava da odluke o prijeboju donesene nakon pobijanih odluka nisu dio spora. Slijedom navedenog, obrazloženje i odredbe na koje se u njemu poziva ne mogu se uzeti u obzir.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">19</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku, Komisija smatra da zastarni rok od pet godina predviđen u članku 81. stavku 1. Financijske uredbe iz 2012. nije istekao kada su pobijane odluke bile donesene jer je on počeo teći tek od roka za plaćanje priopćenog tužitelju u obavijesti o terećenju, to jest 19. travnja 2022.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">20</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 98. stavak 2. prvi podstavak Financijske uredbe iz 2018. predviđa da „[s]vaki iznos potraživanja koji je potvrđen kao nesporan, u fiksnom iznosu i dospio utvrđuje se nalogom za povrat kojim odgovorni dužnosnik za ovjeravanje nalaže računovodstvenom službeniku da osigura povrat iznosa” i da se „[n]akon toga dužniku […] šalje obavijest o terećenju, [izuzev iznimke koja nije relevantna u ovom slučaju]”. U članku 98. stavku 2. drugom podstavku Financijske uredbe iz 2018. dodaje se da „[d]užnosnik za ovjeravanje obavijest o terećenju šalje odmah nakon utvrđivanja iznosa potraživanja, a najkasnije u roku od pet godina od trenutka kada je institucija Unije, u uobičajenim okolnostima, mogla potraživati svoj dug”. U toj istoj odredbi pojašnjava se da [se] „[t]aj […] rok ne primjenjuje ako odgovorni dužnosnik za ovjeravanje utvrdi da je, unatoč naporima koje je institucija Unije poduzela, kašnjenje u djelovanju posljedica postupanja dužnika”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">21</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Mora se primijetiti da se u skladu s člankom 282. stavkom 2. Financijske uredbe iz 2018. odredbe članka 98. stavka 2. drugog podstavka iste uredbe, kojima je predviđena petogodišnja zastara koju je tužitelj istaknuo, primjenjuju od istog dana na koji je ta uredba stupila na snagu, to jest od 2. kolovoza 2018. Naime, na njih se ne odnose prijelazne odredbe predviđene u članku 279. iste uredbe ni datumi retroaktivne ili odgođene primjene za određene odredbe predviđeni u njezinu članku 282. stavku 3. Članak 281. Financijske uredbe iz 2018. određuje, osim toga, da se, osim iznimke koja nije relevantna u ovom slučaju, Financijska uredba iz 2012. stavlja izvan snage s učinkom od 2. kolovoza 2018.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">22</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Potom, što se tiče načela kojima je uređena sukcesija pravnih pravila, valja podsjetiti na to da se novo pravilo u načelu primjenjuje odmah na buduće učinke situacije nastale za vrijeme važenja starog pravila (vidjeti u tom smislu presudu od 14. travnja 1970., Brock, 68/69, EU:C:1970:24, t. 7.). Buduće učinke situacije nastale za vrijeme važenja starog pravila treba tumačiti na način da se odnose na trenutačne učinke te situacije u trenutku u kojem se primjenjuje novo pravilo (vidjeti u tom smislu presudu od 11. srpnja 2002., D’Hoop, C‑224/98, EU:C:2002:432, t. 25. i navedenu sudsku praksu). Primjena novog pravila na trenutačne učinke situacije nastale za vrijeme važenja starog pravila nije retroaktivna primjena novog pravila (vidjeti u tom smislu presudu od 10. srpnja 1986., Licata/GSO, 270/84, EU:C:1986:304, t. 31.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">23</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tako se prema ustaljenoj sudskoj praksi novo pravno pravilo primjenjuje počevši od datuma njegove primjenjivosti utvrđenog u aktu kojim je ono uspostavljeno te se, iako se u načelu ne primjenjuje na pravne situacije nastale i konačno okončane za vrijeme važenja starog pravila, primjenjuje na buduće učinke tih situacija kao i na nove pravne situacije. Iz sudske prakse konkretnije proizlazi da se postupovna pravila općenito primjenjuju od datuma njihova stupanja na snagu, za razliku od materijalnih pravila, koja se obično tumače na način da se na situacije okončane prije njihova stupanja na snagu primjenjuju samo ako iz njihove formulacije, svrhe ili strukture jasno proizlazi da im valja priznati takav učinak (vidjeti u tom smislu presudu od 26. ožujka 2015., Komisija/Moravia Gas Storage, C‑596/13 P, EU:C:2015:203, t. 32. i 33. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">24</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Također je presuđeno da iako pravilo o zastari koje se odnosi na carinski dug jest materijalno pravilo jer uređuje sam carinski dug (vidjeti u tom smislu presude od 23. veljače 2006., Molenbergnatie, C‑201/04, EU:C:2006:136, t. 39. do 41., i od 3. lipnja 2021., Jumbocarry Trading, C‑39/20, EU:C:2021:435, t. 35.), ono se ipak može primijeniti na buduće učinke situacije u kojoj dug o kojemu je riječ nije postao konačan, neovisno o okolnosti što je taj dug nastao za vrijeme važenja ranijeg pravila (vidjeti u tom smislu presudu od 3. lipnja 2021., Jumbocarry Trading, C‑39/20, EU:C:2021:435, t. 38.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">25</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju potraživanje Unije prema tužitelju nije postalo konačno 2. kolovoza 2018. jer je tužitelj osporavao to potraživanje i sudski postupak povodom tužbe s tim u vezi bio je još tijeku te se prema tome također ne može priznati da je na dan prije tog datuma, to jest oko tri i pol godine nakon odluke od 10. veljače 2015. uzimajući u obzir te okolnosti, Komisija konačno izgubila pravo na povrat tog potraživanja zbog kašnjenja u ostvarivanju tog prava. Naime, s jedne strane, Financijskom uredbom iz 2012. nije utvrđen poseban rok za slanje obavijesti o terećenju te, s druge strane, razuman rok koji institucija Unije ipak mora poštovati u toj vrsti situacije za izvršavanje svojih ovlasti (vidjeti u tom smislu presudu od 14. lipnja 2016., Marchiani/Parlament, C‑566/14 P, EU:C:2016:437, t. 96. i navedenu sudsku praksu) nije bio prekoračen s obzirom na okolnosti. Slijedom navedenog, u pogledu potraživanja o kojemu je riječ primjenjuje se članak 98. stavak 2. drugi podstavak Financijske uredbe iz 2018.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">26</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uzimajući u obzir prethodni zaključak nije nužno odlučiti o argumentima tužitelja prema kojima u svojoj odluci od 5. svibnja 2023. o odbijanju žalbi Komisija nije mogla izmijeniti pravnu osnovu pobijanih odluka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">27</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, suprotno onomu što tvrdi tužitelj, zastara predviđena u članku 98. stavku 2. drugom podstavku Financijske uredbe iz 2018. ne primjenjuje se u njegovu korist.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">28</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, tom je odredbom predviđeno da zastarni rok od pet godina teče „od trenutka kada je institucija Unije, u uobičajenim okolnostima, mogla potraživati svoj dug”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">29</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija je mogla s pravom smatrati da su okolnosti konkretnog slučaja, koje obilježava osporavano potraživanje koje se moglo kasnije poništiti ili smanjiti, kao što se to potvrdilo jer ga je u presudi od 15. prosinca 2021., HG/Komisija (T‑693/16 P‑RENV‑RX, EU:T:2021:895) Opći sud smanjio sa 108 596,35 eura na 80 000 eura, bile uobičajene u smislu članka 98. stavka 2. drugog podstavka Financijske uredbe iz 2018. tek kada je navedena presuda postala pravomoćna. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">30</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja naglasiti da u postupovnoj situaciji poput one u ovom slučaju, u kojoj je na kraju posebnog postupka potraživanje moralo biti prvo dokazano formalnom odlukom prije nego što je utvrđeno, takvo tumačenje članka 98. stavka 2. drugog podstavka Financijske uredbe 2018. jest u interesu dobre uprave jer je povoljno kako za interese institucije koje su vjerovnici tako i za interese njihovih dužnika ili mogućih dotičnih trećih strana zato što odgovornog dužnosnika za ovjeravanje ne obvezuje u svim okolnostima da odredi povrat potraživanja osporavanih u pogledu njihove osnove ili njihova iznosa od dužnikâ prije nego što se upozna s konačnom sudbinom tih potraživanja i ne uzimajući u obzir prethodno navedene interese. Konkretno, kada potraživanje postoji prema dužnosniku i on ga osporava kako u pogledu njegove osnove tako i u pogledu njegova iznosa zahtijevajući poništenje ili preinačenje prethodne odluke kojom je ono utvrđeno, dužnosnik za ovjeravanje može, kako bi ustanovio trenutak svrsishodan za utvrđivanje potraživanja, odredio njegov povrat i poslao obavijest o terećenju, osobito razmotriti, s obzirom na dužnost brižnog postupanja uprave prema svojim članovima osoblja, koja je obvezuje ne samo da uzme u obzir interes službe nego i interes dotičnog dužnosnika (vidjeti u tom smislu presudu od 28. svibnja 1980., Kuhner/Komisija, 33/79 i 75/79, EU:C:1980:139, t. 22.), veličinu iznosa o kojemu je riječ u odnosu na prihode dužnosnika i svoju ocjenu mogućnosti da taj iznos, osobito ako on proizlazi iz utvrđivanja odgovornosti dužnosnika, sud izmijeni u okviru izvršavanja ovlasti neograničene nadležnosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">31</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">To tumačenje slijedi tumačenje Suda koji je smatrao da čak i ako institucija Unije u redovnim okolnostima može istaknuti svoje potraživanje od dana kada je ono nesporno, u fiksnom iznosu i dospjelo, to jest u ovom slučaju od 1. ožujka 2015., kao datuma početka primjene odluke od 10. veljače 2015., treba uzeti u obzir okolnosti svojstvene pojedinom slučaju kako bi se ocijenilo je li dužnosnik ovlašten za ovjeravanje kasnio u dostavi obavijesti o terećenju dužniku (vidjeti u tom smislu presudu od 14. lipnja 2016., Marchiani/Parlament, C‑566/14 P, EU:C:2016:437, t. 103. i 104.). U tom pogledu Sud je pojasnio da treba, među ostalim, uzeti u obzir važnost spora za dotičnu osobu, složenost predmeta i različite postupovne stadije koje je institucija Unije provela (presuda od 14. lipnja 2016., Marchiani/Parlament, C‑566/14 P, EU:C:2016:437, t. 99.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">32</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Navedeno tumačenje također je u skladu s voljom zakonodavca Unije koji je odredbe članka 98. stavka 2. drugog podstavka Financijske uredbe iz 2018. želio uvesti, među ostalim, kako bi se u obzir uzela sudska praksa navedena u točki 31. ove presude, kao što to proizlazi iz točke 8. obrazloženja Prijedloga uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2012/2002, uredbi (EU) br. 1296/2013, (EU) 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, EU br. 1304/2013, (EU) br. 1305/2013, (EU) br. 1306/2013, (EU) br. 1307/2013, (EU) br. 1308/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014, (EU) br. 652/2014 Europskog parlamenta i Vijeća i Odluke br. 541/2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća (COM/2016/0605 final – 2016/0282 (COD)).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">33</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče navodne povrede članaka 100. i 102. Financijske uredbe iz 2018., tužitelj ne iznosi nikakav argument kako bi je potkrijepio. Na temelju članka 21. prvog stavka Statuta Suda Europske unije i poslovnikâ sudova Unije, kako se tumače u ustaljenoj sudskoj praksi, tužba mora sadržavati razloge i argumente na koje se poziva izražene na dovoljno jasan i precizan način kako bi se tuženiku omogućilo da pripremi svoju obranu i sucu da donese odluku, ako je primjenjivo, bez potrebe da traži dodatne informacije. Ako to nije zadovoljeno, nejasan ili nepotpun prigovor je nedopušten (vidjeti u tom smislu presudu od 12. prosinca 2019., Tàpias/Vijeće, T‑527/16, EU:T:2019:856, t. 64. i 65. i navedenu sudsku praksu). Stoga su nedopušteni prigovori koji se temelje na povredi članaka 100. i 102. Financijske uredbe iz 2018.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">34</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz prethodno navedenog proizlazi da se tužbeni razlog koji se temelji na povredi članaka 98., 100., 101. i 102. Financijske uredbe iz 2018. mora djelomično odbiti i djelomično odbaciti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužbeni razlog koji se temelji na povredi razumnog roka </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">35</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelj tvrdi da je u slučaju da je primjenjiva Financijska uredba iz 2012., u kojoj nije određen rok u kojem mu obavijest o terećenju mora biti dostavljena, Komisija prekršila svoju obvezu poštovanja razumnog roka i načelo pravne sigurnosti koje je sprečava da na neodređeno vrijeme odgađa izvršavanje svojih ovlasti. </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">36</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Mora se utvrditi da je tužbeni razlog koji se odnosi na povredu razumnog roka tužitelj iznio samo podredno u slučaju da se Financijska uredba iz 2012. primjenjuje. No, kao što je to presuđeno u točki 25. ove presude, Financijska uredba iz 2012. ne primjenjuje se na pobijane odluke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">37</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužbeni razlog koji se temelji na povredi razumnog roka treba, dakle, u svakom slučaju odbiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužbeni razlozi koji se temelje na povredi načela dobre uprave i dužnosti brižnog postupanja</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">38</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelj tvrdi da okolnost da službe Komisije nisu prethodno komunicirale s njim u vezi s načinima povrata potraživanja prije donošenja pobijanih odluka predstavlja povredu načela dobre uprave kao i načela dužnosti brižnog postupanja. Među ostalim, on nije bio dovoljno obaviješten o razlozima koji su doveli do provedbe prijebojâ potraživanjâ, o vremenskom rasporedu povrata ili o mogućnostima reprogramiranja njegova duga. Tužitelj je također iznenađen da je Komisija u konačnici željela naplatiti svoje potraživanje u dvije godine nakon što je šest godina čekala da ga potražuje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">39</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija tvrdi da je uzela u obzir kako mjerodavne odredbe tako i tužiteljeve interese kada je odabrala načine naplate razumnim prijebojem kroz oko dvije godine vodeći računa o primicima dotične osobe. Osim toga, tužitelj nije istaknuo osobit interes za posebno obročno plaćanje svojeg duga. Da je to bio slučaj, Komisija bi bila spremna prilagoditi obročno plaćanje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">40</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Mora se istaknuti da je u poruci elektroničke pošte dužnosnika ovlaštenog za ovjeravanje od 1. travnja 2022. kojom se odbija zahtjev za povlačenje obavijesti o terećenju od 3. ožujka (vidjeti točku 4. ove presude), koju je sam tužitelj predočio, on bio pozvan uspostaviti kontakt s Komisijinim službama u vezi s načinima za povrat svojeg duga. No, iz spisa ne proizlazi da je tužitelj poduzeo takav korak niti da je sam od sebe počeo podmirivati taj dug, bilo prije bilo nakon roka za plaćanje od 19. travnja 2022. spomenutog u navedenoj obavijesti o terećenju. Budući da je u tim okolnostima proveo prijeboj s plaćom tužitelja ili naknadom troškova, kao što ga na to obvezuje članak 102. stavak 1. Financijske uredbe iz 2018., i prihvatio po službenoj dužnosti obročno plaćanje kroz oko dvije godine ostavljajući tužitelju na raspolaganje primjeren dohodak i uzimajući u obzir visinu njegovih prihoda, računovodstveni službenik Komisije nije povrijedio niti načelo dobre uprave niti dužnost brižnog postupanja institucija prema svojim dužnosnicima kada je donio pobijane odluke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">41</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužbene razloge koji se temelje na povredi načela dobre uprave i dužnosti brižnog postupanja treba, dakle, odbiti. Shodno tomu valja odbiti zahtjev za poništenje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zahtjev za povrat </p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">42</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužitelj tvrdi da mu je zbog pobijanih odluka nastala imovinska šteta koja odgovara ukupnom iznosu odbitaka koje je pretrpio, to jest 24 092,59 eura. Zahtijeva plaćanje tog iznosa uvećanog za zatezne kamate obračunate od datuma svake od pobijanih odluka i izračunane na način naveden u njegovu zahtjevu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">43</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija osporava nezakonitost pobijanih odluka i time bilo kakvu štetu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">44</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Budući da su tužbeni razlozi za poništenje pobijanih odluka bili djelomično odbijeni i djelomično odbačeni, očito je da se zahtjev da se Komisiji naloži povrat naplaćenih iznosa nikako ne može prihvatiti, pri čemu nije potrebno ispitati dopuštenost takvog zahtjeva. Stoga treba odbiti zahtjev za povrat i, prema tome, tužbu u cijelosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Troškovi</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">45</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 134. stavkom 1. Poslovnika Općeg suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da tužitelj nije uspio u postupku, treba mu naložiti snošenje troškova, u skladu s Komisijinim zahtjevom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C41DispositifIntroduction" id="para-76" title="page-9">
      Slijedom navedenog,
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-77" title="page-9">
      OPĆI SUD (deseto prošireno vijeće)
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-78" title="page-9">
      proglašava i presuđuje:
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužba se odbija.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osobi HG nalaže se snošenje troškova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <div class="signatures">
<p class="C77SignaturesComposition" id="para-81" title="page-9">
<span class="signatory">Porchia</span>
<span class="signatory_separator"> </span>
<span class="signatory">Jaeger</span>
<span class="signatory_separator"> </span>
<span class="signatory">Madise</span>
</p>
<p class="C77SignaturesComposition" id="para-82" title="page-9">
<span class="signatory">Nihoul</span>
<span class="signatory_separator"> </span>
<span class="signatory_separator"> </span>
<span class="signatory">Verschuur</span>
</p>
<p class="C77SignaturesAlinea" id="para-83" title="page-9">
<span class="signatory">Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu </span>
<span class="signatory">16. listopada </span>
<span class="signatory">2024.</span>
</p>
<p class="C77Signatures" id="para-84" title="page-9">
<span class="signatory">Potpisi</span>
</p>
</div>
    
    
    
    <div/>
  <hr class="note"/>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-1" href="#c-1">*</a>
</span>) Jezik postupka: francuski</p>
</body>
</html>
