(1)

U skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1151/2012 zahtjev Litve za upis naziva „Liliputas” u registar objavljen je u Službenom listu Europske unije (2).

(2)

Prigovorom od 13. rujna 2013. i obrazloženom izjavom o prigovoru od 8. studenoga 2013. Poljska je podnijela prigovor na registraciju na temelju članka 51. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1151/2012. Prigovor je ocijenjen prihvatljivim.

(3)

Dopisima od 8. siječnja 2014. Komisija je pozvala zainteresirane strane da provedu odgovarajuća savjetovanja kako bi se međusobno dogovorile u skladu sa svojim unutarnjim postupcima.

(4)

Nije postignut dogovor između Litve i Poljske.

(5)

Budući da nije postignut dogovor, Komisija treba donijeti odluku u skladu s postupkom iz članka 52. stavka 3. točke (b) Uredbe (EU) br. 1151/2012.

(6)

U skladu s člankom 10. stavkom 1. točkom (c) Uredbe (EU) br. 1151/2012 podnositelj prigovora tvrdio je da bi registracija naziva „Liliputas” kao zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla ugrozila postojanje djelomično istovjetnog imena, žigova i proizvoda koji su na poljskom tržištu zakonito prisutni znatno dulje od pet godina prije nego što je zahtjev za registraciju naziva „Liliputas” kao zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla objavljen u Službenom listu Europske unije (15. lipnja 2013.); podnositelj prigovora tvrdio je da bi registracija bila prijetnja za postojanje proizvoda pod nazivom „Liliput”, koji je poljski sir čija su svojstva slična onima sira „Liliputas” i čiji je naziv fonetski sličan nazivu „Liliputas”.

(7)

Podnositelj prigovora tvrdi da se pojam „Liliput” općenito upotrebljava u Poljskoj za proizvode male veličine te također za sir. Sir naziva „Liliput” zakonito se proizvodi i stavlja na tržište u Poljskoj od 1971. godine. U standardima poduzeća, tehničkim uputama i normama za uporabu sirovina sir „Liliput” naveden je zajedno s ostalim vrstama sira kao što su gouda, edamer i ementaler. Taj je pojam, kada upućuje na poljski sir, popularan među poljskim potrošačima i ne povezuje se s litavskim sirom ni na koji način. Stoga se može smatrati generičkim pojmom za generički sir u Poljskoj. U pogledu proizvoda, poljski sir „Liliput” ima svojstva, izgled i dimenzije slične litavskom siru „Liliputas. Zaključno, podnositelj” prigovora navodi da su „Liliput” i „Liliputas” slični proizvodi generičkih naziva. Stoga bi se registracijom naziva „Liliputas” kao zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla spriječilo poljske proizvođače u oglašavanju njihova sira „Liliput” ili, u svakom slučaju, u uporabi naziva „Liliput” za sir.

(8)

Podnositelj prigovora također tvrdi da proizvod i naziv koji će se registrirati nisu u skladu sa zahtjevima članka 5. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1151/2012. Kao što je navedeno u objavljenom jedinstvenom dokumentu, sir je dobio naziv „Liliputas” zbog svoje veličine. Stoga naziv „Liliputas” ne upućuje na to da proizvod potječe iz određenog mjesta, nego se odnosi na malu veličinu sira, baš kao i u slučaju poljskog sira „Liliput”. Usto se kakvoća proizvoda ne pripisuje njegovu zemljopisnom podrijetlu, nego jednostavno potječe iz činjenice da sazrijeva u malim kolutovima. Učinak lokalne mikroskopske plijesni Penicilium pallidum Smith na organoleptička svojstva sira „Liliputas” nije dokazan. Nadalje, činjenica da se proizvod proizvodio prema državnim normama SSSR-a (Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika) potvrđuje da se on mogao proizvoditi bilo gdje u SSSR-u te da nije postajala posebna veza s ograničenim zemljopisnim područjem. Naposljetku, „Liliputas” bi se trebao smatrati generičkim proizvodom.

(9)

Nekoliko poljskih proizvođača sireva zaštitilo je žigove koji sadrže riječ „Liliput”, primjerice registrirani slovni i figurativni žig „Cheesland Liliput” i „Ser Liliput” te prijavljeni slovni žig „Serenada Liliput”. Proizvodnja poljskog sira „Liliput” znatna je: godine 2013. proizvedene su 2 762 tone sira na industrijskoj razini i stavljene su na tržište diljem Poljske u 2 250 trgovina, a 4,8 % proizvoda izvezeno je na tržište EU-a. Žigom je obuhvaćeno 90 % proizvodnje sira „Liliput”. Podnositelj prigovora smatrao je da bi registracija naziva „Liliputas” kao zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla bila prijetnja za postojanje takvih žigova.

(10)

Unatoč prethodno navedenim navodima koje je predstavio podnositelj prigovora, primjereno je registrirati naziv „Liliputas” kao zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla iz sljedećih razloga.

(11)

Iako se naziv „Liliputas” upotrebljava zbog male veličine sira na koji se odnosi, očito je da je u Litvi tijekom pola stoljeća to ime izgubilo značenjsku povezanost s veličinom te se istodobno razvila snažna povezanost s područjem proizvodnje. Trenutačno se u Litvi naziv „Liliputas” nedvojbeno povezuje s ručno izrađenim polutvrdim fermentiranim sirom visoke kvalitete koji se proizvodi u selu Belvederis. Litavski potrošači ne povezuju taj naziv s poljskim sirom ili standardnom industrijaliziranom proizvodnjom sira. Stoga je, iako je lišen zemljopisnog područja, naziv Liliputas u skladu s definicijom članka 5. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1151/2012 u kojem se navodi da zaštićena oznaka zemljopisnog podrijetla jest naziv kojim se označava proizvod koji potječe iz određenog mjesta, regije ili države.

(12)

U svjetlu prethodno navedenoga „Liliputas” se ne može smatrati generičkim nazivom. Generički nazivi jesu nazivi koji su, usprkos povijesnoj poveznici s mjestom u kojem se izvorno proizvodio ili stavljao na tržište proizvod na koji se odnose, sada u cijelosti izgubili poveznicu s takvim izvornim zemljopisnim podrijetlom. U slučaju „Liliputasa” vrijedi upravo suprotno. Izvorno je izgubio vezu sa svojim zemljopisnim podrijetlom, no sada ima snažnu poveznicu s područjem proizvodnje.

(13)

Proizvod ima svojstva i ugled koji se mogu pripisati njegovu zemljopisnom podrijetlu. Iako se u objavljenom jedinstvenom dokumentu navodi da je sir dobio naziv „Liliputas” zbog svoje veličine, u njemu se dodatno objašnjava da svoj poseban okus i aromu dobiva zbog sazrijevanja u malim kolutovima s pomoću interne mikroflore i mikroskopske plijesni Penicilium pallidum Smith, koja raste u podrumima na dotičnom zemljopisnom području. Ta plijesan, svojstvena za podrume sela Belvederis, odgovorna je za mliječnu kiselinu, svježi okus i aromu kojima se odlikuje sir „Liliputas”. To područje osigurava posebne uvjete za razvoj te plijesni. Usto, činjenica da se sir izrađuje ručno i proizvodi bez strojeva pridonosi rastu i razvoju plijesni. Nadalje, „Liliputas” ima dobro dokumentiran i pouzdan ugled kao vodeći proizvod litavske mliječne proizvodnje, što je podrobno opisano u objavljenom jedinstvenom dokumentu.

(14)

Razlike između „Liliputas” i „Liliput” stoga su prilično očite. „Liliputas” se ne može smatrati generičkim proizvodom.

(15)

U pogledu navoda da se „Liliputas” mogao proizvoditi bilo gdje u SSSR-u jer je bio obuhvaćen normama SSSR-a, potrebno je napomenuti da je uključivanje proizvoda u takve norme bilo obvezno u to vrijeme. Usto, ta okolnost ne podrazumijeva da je proizvod, kako je opisan u normi u koju je uključen na inicijativu Litve, proizveden negdje drugdje. U svakom slučaju, od 1969. do 1979. godine osvojio je mnoštvo nagrada, diploma, oznaka kvalitete i medalja, pri čemu se jasno isticao kao litavski sir proizveden u selu Belvederis.

(16)

Pojam „Liliput” fonetski je sličan pojmu „Liliputas” koji će se registrirati. Oba naziva odnose se na malu veličinu sira. Iako je sir „Liliputas” proizvod s vrlo jasnim svojstvima, kakvoćom i ugledom, sir „Liliput” u nekim je aspektima sličan siru „Liliputas”. Budući da su nazivi bliski i s obzirom na vidljive sličnosti među proizvodima, primjena zaštite osigurane člankom 13. Uredbe (EU) br. 1151/2012 mogla bi rezultirati time da bi „Liliputas”, ako se registrira, spriječio poljske proizvođače sira u uporabi pojma „Liliput”.

(17)

Dokazi pokazuju da namjera uporabe pojma „Liliput” nije iskorištavanje ugleda naziva „Liliputas”. Potrošači nisu bili niti nisu mogli biti dovedeni u zabludu o pravom podrijetlu proizvoda. Ta dva proizvoda zapravo imaju dva različita tržišta na kojima su dobro poznata i ispravno prepoznata. Iz tih razloga, i s obzirom na to da je dokazano da se „Liliput” zakonito dosljedno i pravedno upotrebljavalo najmanje 25 godina prije podnošenja zahtjeva za registraciju „Liliputasa” Komisiji, trebalo bi radi pravednosti i tradicionalne uporabe odobriti maksimalno prijelazno razdoblje predviđeno člankom 15. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1151/2012.

(18)

Taj zaključak nema nužno za posljedicu nezakonitost uporabe pojma „Liliput”. U skladu s člankom 41. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1151/2012 i uzimajući u obzir sve važne čimbenike te osobito postojeću situaciju na područjima potrošnje, kao i mjerodavne nacionalne pravne akte ili pravne akte EU-a, ako se može utvrditi da je „Liliput” postao generički pojam, registracija naziva „Liliputas” ne može utjecati na uporabu tog naziva.

(19)

U pogledu žigova koji sadrže pojam „Liliput” za koje je podnesena prijava, koji su registrirani ili ostvarili ugled uporabom u dobroj vjeri na području Unije prije podnošenja zahtjeva za registraciju „Liliputasa” kao zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla, u skladu s člankom 14. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1151/2012, navedeni žigovi mogu se nastaviti upotrebljavati i obnavljati za taj proizvod pod uvjetom da su ispunjeni opći zahtjevi iz zakonodavstva o žigovima.

(20)

Na temelju prethodno navedenoga naziv „Liliputas” potrebno je upisati u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla.

(21)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za politiku kakvoće poljoprivrednih proizvoda,