<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.55-20141201.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C‑528/15</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62015CC0528</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:865">EU:C:2016:865</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>15</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>15</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P>MIŠLJENJE H. SAUGMANDSGAARDA ØEA – PREDMET C‑528/15</P><P>AL CHODOR</P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje Nezavisnog Odvjetnika</HT></P><P><HT TYPE="UC">Henrika Saugmandsgaarda Øea</HT></P><P>od <DATE ISO="20161110">10. studenoga 2016.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P>Izvorni jezik: francuski</P></NOTE></P></TI><STI><P><HT TYPE="BOLD">Predmet C‑528/15</HT></P><P><HT TYPE="BOLD">Policie ČR, Krajské ředitelství policie Ústeckého kraje, odbor cizinecké policie</HT></P><P><HT TYPE="BOLD">protiv</HT></P><P><HT TYPE="BOLD">Salaha Al Chodora,</HT></P><P><HT TYPE="BOLD">Ajlina Al Chodora,</HT></P><P><HT TYPE="BOLD">Ajvara Al Chodora</HT></P><P><HT TYPE="NORMAL">(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Nejvyšší správní soud (Vrhovni upravni sud, Češka Republika))</HT></P></STI></TITLE><INDEX><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Kriteriji i mehanizmi za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu</KEYWORD><KEYWORD>Uredba (EU) br. 604/2013 (Dublin III)</KEYWORD><KEYWORD>Članak 28. stavak 2.</KEYWORD><KEYWORD>Zadržavanje u svrhu transfera</KEYWORD><KEYWORD>Članak 2. točka (n)</KEYWORD><KEYWORD>Velika opasnost od bijega</KEYWORD><KEYWORD>Objektivni kriteriji definirani zakonom</KEYWORD><KEYWORD>Nepostojanje nacionalnog zakonodavstva kojim se određuju takvi kriteriji</KEYWORD></INDEX><CONTENTS.CONCLUSION><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P>I –</NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Uvod</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>Svojim prethodnim pitanjem Nejvyšší správní soud (Vrhovni upravni sud, Češka Republika) Sudu postavlja pitanje o tumačenju odredbi Uredbe (EU) br. 604/2013<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P>Uredba Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20130626">26. lipnja 2013.</DATE> o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="180" PAGE.FIRST="31" DATE.PUB="2013">SL 2013., L 180, str. 31</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 15., str. 108., i ispravak <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="049" PAGE.FIRST="50" DATE.PUB="2017">SL 2017., L 49, str. 50</REF.DOC.OJ>.).</P></NOTE> (u daljnjem tekstu: Uredba Dublin III) kojima se utvrđuje mogućnost država članica da zadrže podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P>Kao što to proizlazi iz članka 2. točke (b) Uredbe Dublin III u vezi s člankom 2. točkom (h) Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20111213">13. prosinca 2011.</DATE> o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni statusa izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="337" PAGE.FIRST="9" DATE.PUB="2001">SL 2001., L 337, str. 9</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 13., str. 248.), podnositelj zahtjeva za međunarodnu zaštitu u biti znači državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koja je podnijela zahtjev za stjecanje statusa izbjeglice ili statusa koji se dodjeljuje supsidijarnom zaštitom.</P></NOTE> (u daljnjem tekstu: podnositelj zahtjeva) u očekivanju transfera u državu članicu odgovornu za razmatranje njegova zahtjeva.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 28. stavkom 2. te uredbe, ta se mogućnost može primijeniti ako, među ostalim, postoji <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>velika opasnost od bijega<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/> predmetne osobe. Člankom 2. točkom (n) iste uredbe, kojom se definira <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>opasnost od bijega<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/>, predviđa se da takvu opasnost treba ocijeniti u svakom pojedinom slučaju na temelju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>objektivnih kriterija definiranih zakonom<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>U vrijeme nastanka činjenica iz kojih proizlazi glavni postupak ti kriteriji još nisu bili utvrđeni u češkom zakonodavstvu, ali je bila predložena zakonodavna izmjena za njihovo uvođenje. Prema riječima češke vlade, ta je izmjena u međuvremenu usvojena.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="2"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>U tim okolnostima sud koji je uputio zahtjev u biti pita je li za ispunjenje zahtjeva da se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>zakonom<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/> definiraju objektivni kriteriji na temelju kojih bi se moglo procijeniti postojanje opasnosti od bijega, navedenog u članku 2. točki (n) Uredbe Dublin III, potrebno donijeti zakonodavstvo ili taj zahtjev može biti ispunjen i kada takvi kriteriji proizlaze iz sudske prakse viših sudova i/ili upravne prakse države članice.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P>II –</NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P>A –</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">EKLJP</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>Članak 5. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda potpisane u Rimu <DATE ISO="19501104">4. studenoga 1950.</DATE> (u daljnjem tekstu: EKLJP) glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>Svatko ima pravo na slobodu i osobnu sigurnost. Nitko se ne smije lišiti slobode, osim u sljedećim slučajevima i u postupku propisanom zakonom:</P><P>[…]</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(f)</NO.P><TXT>ako se radi o zakonitom uhićenju ili pritvoru neke osobe kako bi je se spriječilo da neovlašteno uđe u zemlju ili osobe protiv koje je u tijeku postupak protjerivanja ili izručenja.<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/></TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>Člankom 53. EKLJP‑a propisuje se da se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>[n]išta u [toj konvenciji] neće […] tumačiti kao da ograničava ili ukida bilo koje ljudsko pravo i temeljnu slobodu koji su priznati zakonima neke visoke ugovorne stranke ili bilo kojim drugim sporazumom kojega je ona stranka<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P>B –</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Pravo Unije</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT>Povelja</TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 6. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja), <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>[s]vatko ima pravo na slobodu i osobnu sigurnost<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>Člankom 52. Povelje predviđa se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="052.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Svako ograničenje pri ostvarivanju prava i sloboda priznatih ovom Poveljom mora biti predviđeno zakonom i mora poštovati bit tih prava i sloboda. Podložno načelu proporcionalnosti, ograničenja su moguća samo ako su potrebna i ako zaista odgovaraju ciljevima od općeg interesa koje priznaje Unija ili potrebi zaštite prava i sloboda drugih osoba.</ALINEA></PARAG><P>[…]</P><PARAG IDENTIFIER="052.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>U onoj mjeri u kojoj ova Povelja sadrži prava koja odgovaraju pravima zajamčenima Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, značenje i opseg primjene tih prava jednaki su onima iz spomenute Konvencije. Ova odredba ne sprječava pravo Unije da pruži širu zaštitu.</ALINEA></PARAG><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="3"?><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Uredba Dublin III</TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>U skladu s uvodnom izjavom 20. Uredbe Dublin III:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><CONSID><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>Zadržavanje podnositelja zahtjeva primjenjuje se u skladu s temeljnim načelom da se osobu ne smije zadržati samo zbog toga što traži međunarodnu zaštitu. Zadržavanje bi trebalo biti što je kraće moguće i u skladu s načelom nužnosti i razmjernosti. Zadržavanje podnositelja zahtjeva trebalo bi posebno biti u skladu s člankom 31. Ženevske konvencije. Postupci predviđeni ovom Uredbom u vezi sa zadržanom osobom moraju se primjenjivati kao prioritetni u najkraćem mogućem roku. Kada je riječ o općim jamstvima u vezi sa zadržavanjem te uvjetima zadržavanja države članice trebale bi, prema potrebi, primjenjivati odredbe Direktive 2013/33/EU i na osobe zadržane na temelju ove Uredbe.<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/></P></CONSID></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>Člankom 2. točkom (n) te uredbe određuje se da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>opasnost od bijega<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/> znači <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>postojanje razloga u pojedinačnom slučaju, koji su utemeljeni na objektivnim kriterijima definiranima zakonom i koji daju povoda za pretpostavku da bi podnositelj zahtjeva ili državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva, u vezi s kojim se provodi postupak transfera, mogao pobjeći<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>Članak 28. navedene uredbe pod naslovom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>Zadržavanje<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/> glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="028.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Države članice ne smiju zadržati osobu samo stoga jer se u vezi s njom provodi postupak određen ovom Uredbom.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="028.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Kada postoji velika opasnost od bijega, države članice mogu zadržati predmetnu osobu u svrhu osiguranja postupaka transfera u skladu s ovom Uredbom, na temelju ocjene svakog pojedinog slučaja i samo u onoj mjeri u kojoj je zadržavanje razmjerno te ako se ne mogu djelotvorno primijeniti druge manje prisilne mjere.</ALINEA></PARAG><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT>Direktiva 2013/33</TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>Uvodnom izjavom 15. Direktive 2013/33/EU<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P>Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20130626">26. lipnja 2013.</DATE> o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="180" PAGE.FIRST="96" DATE.PUB="2013">SL 2013., L 180, str. 96</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 15., str. 137.)</P></NOTE> (u daljnjem tekstu: Direktiva o prihvatu) propisano je sljedeće:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><CONSID><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>Zadržavanje podnositelja zahtjeva trebalo bi primjenjivati u skladu s temeljnim načelom prema kojem se osobu ne bi smjelo zadržavati samo zbog toga [što] traži međunarodnu zaštitu, posebno u skladu s međunarodnim pravnim obvezama država članica i člankom 31. Ženevske konvencije. Podnositelje zahtjeva smije se zadržati samo pod vrlo jasno definiranim iznimnim okolnostima koje su utvrđene u ovoj Direktivi te u skladu s načelima nužnosti i razmjernosti u odnosu na način i svrhu takvog zadržavanja. Kada se podnositelja zahtjeva zadržava on mora imati djelotvoran pristup potrebnim postupovnim jamstvima, kao što je podnošenje pravnog lijeka pred nacionalnim pravosudnim tijelom.<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/></P></CONSID></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 8. te direktive:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="008.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Države članice ne smiju zadržati osobu samo zato jer je podnositelj zahtjeva u skladu s Direktivom 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20130626">26. lipnja 2013.</DATE> o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite.</ALINEA></PARAG><?PAGE NO="4"?><PARAG IDENTIFIER="008.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Kada se pokaže potrebnim, i na temelju pojedinačne ocjene svakog slučaja, države članice mogu zadržati podnositelja zahtjeva, ako se ne mogu primijeniti druge manje prisilne mjere.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="008.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA><P>Podnositelja zahtjeva može se zadržati samo:</P><P>[…]</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(f)</NO.P><TXT>u skladu s člankom 28. Uredbe [Dublin III].</TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA><ALINEA>Razlozi za zadržavanje utvrđuju se nacionalnim pravom.<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P>C –</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Češko pravo</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>Člankom 129. stavkom 1. Zakona br. 326/1999 o boravku stranaca na državnom području Češke Republike i izmjeni drugih zakona (u daljnjem tekstu: Zakon o boravku stranaca) predviđa se da će <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>[p]olicija […] zadržati u isključivo nužnom razdoblju stranca koji je nezakonito ušao ili nezakonito boravi na državnom području, u svrhu njegova povratka, primjenjujući međunarodnu konvenciju koja je sklopljena s drugom državom članicom Europske unije prije <DATE ISO="20090113">13. siječnja 2009.</DATE> ili primjenjujući izravno primjenjivo pravno pravilo Europskih zajednica<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>U vrijeme donošenja odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku u tijeku je bio zakonodavni postupak kojim se namjeravalo izmijeniti članak 129. Zakona o boravku stranaca na način da mu se doda stavak 4. koji glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>Policija će odlučiti o zadržavanju stranca u svrhu njegova povratka u državu koju obvezuje izravno primjenjiva odredba Unije samo ako postoji velika opasnost od bijega. Velika opasnost od bijega obuhvaća osobito okolnost da je stranac nezakonito boravio na državnom području, da je već ranije izbjegavao povratak u državu koju obvezuje izravno primjenjiva odredba Unije ili je pokušao bijeg ili je izrazio namjeru nepoštovanja konačne odluke o transferu u državu koju obvezuje izravno primjenjiva odredba Unije ili takva namjera jasno proizlazi iz njegova ponašanja. Velika opasnost od bijega obuhvaća također okolnost da stranac koji će biti vraćen u državu koju obvezuje izravno primjenjiva odredba Unije i s kojom Češka Republika izravno graniči ne može sam zakonito putovati u tu državu i ne može dostaviti boravišnu adresu na državnom području.<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>Prema pisanim očitovanjima Komisije, češki zakonodavac donio je tu izmjenu <DATE ISO="20151111">11. studenoga 2015.</DATE> Češka vlada na raspravi je potvrdila donošenje navedene izmjene.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P>III –</NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Glavni postupak, prethodno pitanje i postupak pred Sudom</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>Salah Al Chodor i njegova dva sina Ajlin i Ajvar Al Chodor (u daljnjem tekstu: S., A. i A. Al Chodor), irački državljani, bili su predmet policijske kontrole u Češkoj Republici <DATE ISO="20150507">7. svibnja 2015.</DATE> Budući da nisu predočili nikakve identifikacijske isprave, Policie České republiky, Krajské ředitelství Ústeckého kraje, odbor cizinecké policie (policija Češke Republike, regionalna uprava iz Ústí nad Labem, policijska uprava za strance, u daljnjem tekstu: policija za strance) protiv njih je pokrenula upravni postupak.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="5"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>Tijekom saslušanja koje je provela policija za strance S., A. i A. Al Chodor naveli su da su kurdskog podrijetla i da su njihovo selo zauzeli borci terorističke organizacije <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0018" REF.END="QE0018"/>Islamske države<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/>. S., A. i A. Al Chodor su preko Turske stigli u Grčku, odakle su put nastavili kamionom. U Mađarskoj ih je zaustavila policija koja im je uzela otiske prstiju. Salah Al Chodor izjavio je da je tada potpisao nekoliko isprava. Idući dan S., A. i A. Al Chodor odvedeni su na željeznički kolodvor, odakle su usmjereni prema izbjegličkom kampu. Dva dana poslije napustili su kamp da bi se pridružili članovima svoje obitelji u Njemačkoj.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>Nakon što ih je zaustavila u Češkoj Republici, policija za strance izvršila je uvid u bazu podataka EURODAC i utvrdila da su S., A. i A. Al Chodor podnijeli zahtjev za azil u Mađarskoj. Osim toga, dotične osobe nisu imale ni boravišnu dozvolu ni putne isprave. Za smještaj u Češkoj Republici nisu imale financijskih sredstava niti su poznavale osobu koja bi im u tom pogledu mogla pomoći.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>Budući da su S., A. i A. Al Chodor napustili izbjeglički kamp u Mađarskoj ne čekajući odluku o zahtjevu za azil, budući da su bili svjesni nezakonitosti svojeg boravka i da su izjavili da namjeravaju nastaviti put prema Njemačkoj, policija za strance smatrala je da postoji velika opasnost od toga da te osobe pobjegnu. Na temelju takvog utvrđenja i razmatranja prema kojem se na njih nije mogla primijeniti nijedna manje prisilna mjera, policija za strance zadržala je dotične osobe u razdoblju od trideset dana odlukom od <DATE ISO="20150508">8. svibnja 2015.</DATE>, na temelju članka 129. stavka 1. Zakona o boravku stranaca, u vezi s člankom 28. Uredbe Dublin III. Po isteku tog zadržavanja S., A. i A. Al Chodor trebali su biti transferirani u Mađarsku jer je ta država članica bila odgovorna za razmatranje njihova zahtjeva za azil na temelju odredbi Uredbe Dublin III.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>Krajský soud v Ústí nad Labem (Okružni sud u Ústí nad Labem, Češka Republika), pred kojim su S., A. i A. Al Chodor podnijeli tužbu protiv te odluke, tu je odluku poništio. Taj je sud smatrao da se, s obzirom na to da u češkom zakonodavstvu ne postoji definicija objektivnih kriterija koji omogućuju procjenu opasnosti od bijega, kao što se to zahtijeva člankom 2. stavkom (n) Uredbe Dublin III, podnositelji zahtjeva u Češkoj Republici ne mogu zadržati na temelju članka 28. stavka 2. te uredbe. Navedeni sud time je slijedio pristup Bundesgerichtshofa (Savezni vrhovni sud, Njemačka)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P>Bundesgerichtshof, <DATE ISO="20140626">26. lipnja 2014.</DATE>, V ZB 31/14.</P></NOTE> i Verwaltungsgerichtshofa (Upravni sud, Austrija)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P>Verwaltungsgerichtshof, <DATE ISO="20150219">19. veljače 2015.</DATE>, RO 2014/21/0075‑5.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>S., A. i A. Al Chodor pušteni su na slobodu odmah nakon poništenja odluke policije za strance. Potom su napustili Češku Republiku otišavši u nepoznatom smjeru.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>Policija za strance uložila je kasacijsku žalbu pred Nejvyšší správní soud (Vrhovni upravni sud) protiv presude Krajský soud v Ústí nad Labem (Okružni sud u Ústí nad Labem). Prema mišljenju policije za strance, samo nepostojanje nacionalnih zakonodavnih odredbi kojima se definiraju objektivni kriteriji za opasnost od bijega ne dovodi do neprimjene članka 28. stavka 2. Uredbe Dublin III.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev zato želi znati predstavljaju li članak 28. stavak 2., u vezi s člankom 2. točkom (n) Uredbe Dublin III, i/ili članak 129. stavak 1. Zakona o boravku stranaca dovoljan pravni temelj s obzirom na to da u nacionalnom zakonodavstvu ne postoje kriteriji na temelju kojih bi se moglo procijeniti postojanje opasnosti od bijega. Pita se je li priznavanjem takvih kriterija u ustaljenoj sudskoj praksi viših sudova, odnosno u upravnoj praksi, ispunjen zahtjev utvrđivanja tih kriterija <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0019" REF.END="QE0019"/>zakonom<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/> u smislu članka 2. točke (n) te uredbe.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="6"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT>Taj sud u tom pogledu upućuje na vlastitu sudsku praksu u pogledu tumačenja pojma velike opasnosti od bijega, koja proizlazi iz više njegovih presuda. U skladu s jednom od njih, objektivni kriterij na temelju kojeg bi se moglo procijeniti postojanje takve opasnosti predstavlja prethodna povreda prava države članice u vezi s povredom prava Unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P>Presuda od <DATE ISO="20150610">10. lipnja 2015.</DATE>, čj. 2 Azs 49/2015‑50.</P></NOTE>. U drugoj presudi taj je sud priznao druge kriterije, među kojima i ulazak osoba u pitanju u Schengensko područje bez dozvole boravka, zajedno s proturječnim izjavama o ulasku u Češku Republiku te općenitim nedostatkom vjerodostojnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P>Presuda od <DATE ISO="20141204">4. prosinca 2014.</DATE>, čj. 9 Azs 199/2014‑49.</P></NOTE>. Dvjema drugim presudama kao objektivni kriteriji priznati su nezakonit ulazak na područje Češke Republike ili nezakonit boravak u njoj<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P>Presude od <DATE ISO="20111123">23. studenoga 2011.</DATE>, čj. 7 As 79/2010‑153, i od <DATE ISO="20150617">17. lipnja 2015.</DATE>, čj. 1 Azs 39/2015‑56.</P></NOTE>. U još je jednoj presudi u tu svrhu priznato nepostojanje identifikacijske isprave<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P>Presuda od <DATE ISO="20141009">9. listopada 2014.</DATE>, čj. 2 Azs 57/2014‑30.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT>Osim toga, navedeni sud ističe da je praksa policije za strance u području zadržavanja podnositelja zahtjeva na temelju članka 28. stavka 2. Uredbe Dublin III predvidljiva, ne sadržava arbitrarne elemente te je u skladu s nacionalnim zakonodavstvom kako se tumači njegovom ustaljenom sudskom praksom. Osim toga, svaki se slučaj ocjenjuje pojedinačno.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev dodaje da je češki zakonodavac namjeravao kodificirati tu sudsku praksu izmjenom Zakona o boravku stranaca kako bi u njega uveo popis objektivnih kriterija na temelju kojih bi se mogla procijeniti opasnost od bijega.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT>U tim je okolnostima Nejvyšší správní soud (Vrhovni upravni sud) odlučio prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeće prethodno pitanje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0020" REF.END="QE0020"/>Je li zadržavanje iz članka 28. stavka 2. Uredbe br. 604/2013 nezakonito samo zato što [zakonodavstvom] nisu određeni objektivni kriteriji za procjenu postojanja znatnog rizika da će strani državljanin pobjeći (u smislu članka 2. točke (n) Uredbe Dublin III)?<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT>Policija za strance, češka i grčka vlada te vlada Ujedinjene Kraljevine kao i Europska komisija podnijele su pisana očitovanja. Na raspravi održanoj <DATE ISO="20160714">14. srpnja 2016.</DATE> sudjelovale su češka vlada i vlada Ujedinjene Kraljevine te Komisija.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P>IV –</NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Analiza</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P>A –</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Uvodna razmatranja</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT>Činjenični okvir ovog predmeta simboličan je za pojavu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0021" REF.END="QE0021"/>sekundarnog kretanja<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/>, koja se često opaža posljednjih godina i u okviru koje se brojni podnositelji zahtjeva za međunarodnu zaštitu kreću iz države članice odgovorne za razmatranje njihovih zahtjeva na temelju kriterija predviđenih Uredbom Dublin III<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P>Ti su kriteriji redom: postojanje rodbinskih veza (članci 8. do 11.); posjedovanje vize ili valjanog dokumenta o boravku koji je izdala država članica (članak 12.) i ulazak (zakonit ili nezakonit) na državno područje države članice (članci 13. do 15.).</P></NOTE> (što je često država članica njihova prvog ulaska<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P>Vidjeti Europska komisija, Glavna uprava za migracije i unutarnje poslove, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0022" REF.END="QE0022"/>Evaluation of the Dublin III Regulation – Final Report<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/>, <DATE ISO="20151204">4. prosinca 2015.</DATE>, str. 4.</P></NOTE>) prema drugim državama članicama u kojima žele zatražiti međunarodnu zaštitu i tamo se nastaniti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P>Vidjeti Komunikaciju Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od <DATE ISO="20160406">6. travnja 2016.</DATE> (COM(2016) 197 <HT TYPE="ITALIC">final</HT>, str. 4.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT>Suočena s takvim migracijama, država članica na čijem se državnom području nalazi podnositelj zahtjeva može od države članice koju smatra odgovornom na temelju odredbi Uredbe Dublin III zatražiti njegov prihvat (ili ponovni prihvat)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>Prihvat se odnosi na situaciju u kojoj zainteresirana osoba još nije podnijela zahtjev za međunarodnu zaštitu u zamoljenoj državi članici (članci 20. do 23. Uredbe Dublin III). Ponovni prihvat primjenjuje se kada je dotična osoba, kao u ovom slučaju, podnijela takav zahtjev u zamoljenoj državi članici prije ulaska na državno područje države članice moliteljice (članci 24. do 27. te uredbe).</P></NOTE>. Ako zamoljena država članica prihvati taj zahtjev, država članica moliteljica u nju transferira tog podnositelja zahtjeva u skladu s postupkom predviđenim tom uredbom (u daljnjem tekstu: postupak transfera)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P>Članci 29. do 33. Uredbe Dublin III.</P></NOTE>. Kako bi se osigurala provedba tog postupka, navedenom se uredbom omogućuje primjena prisilnih mjera kao što su zadržavanje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P>Članak 28. Uredbe Dublin III.</P></NOTE> i nadzirani odlazak ili odlazak uz pratnju<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P>Članak 29. stavak 1. drugi podstavak Uredbe Dublin III.</P></NOTE>, pri čemu se utvrđuju stroga jamstva.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>Tako se člankom 28. stavkom 2. Uredbe Dublin III, na koji se upućuje u članku 8. stavku 3. točki (f) Direktive o prihvatu, državama članicama dopušta zadržavanje podnositelja zahtjeva uz ispunjavanje triju pretpostavki.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33.</NO.P><TXT>Prva se odnosi na cilj koji se želi postići takvom mjerom i podrazumijeva da države članice tu mjeru provode <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0023" REF.END="QE0023"/>[k]ada postoji velika opasnost od bijega […] da omoguće izvršenje postupaka za transfer […] na temelju ocjene svakog pojedinog slučaja<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/>. Članak 2. točka (n) te uredbe definira opasnost od bijega kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0024" REF.END="QE0024"/>postojanje razloga u pojedinačnom slučaju, koji su utemeljeni na objektivnim kriterijima definiranima zakonom i koji daju povoda za pretpostavku da bi podnositelj zahtjeva […] mogao pobjeći<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34.</NO.P><TXT>Druga i treća pretpostavka odnose se na proporcionalnost zadržavanja, odnosno na nužnost zadržavanja ili drugim riječima nepostojanje manje prisilnih mjera kojima bi se ono moglo zamijeniti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35.</NO.P><TXT>Prethodno pitanje odnosi se isključivo na doseg prve od tih pretpostavki i, konkretnije, na zahtjev prema kojem objektivni kriteriji za opasnost od bijega moraju biti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0025" REF.END="QE0025"/>definirani zakonom<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/> u skladu s člankom 2. točkom (n) navedene uredbe. Ne odnosi se na valjanost tih kriterija na razini sadržaja, a osobito ne na njihovu objektivnost i usklađenost sa zahtjevima proporcionalnosti i nužnosti zadržavanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36.</NO.P><TXT>Zbog razloga navedenih u nastavku, smatram da objektivni kriteriji na temelju kojih bi se moglo procijeniti postojanje opasnosti od bijega moraju biti definirani zakonodavstvom, odnosno pisanim pravnim normama koje donese zakonodavac.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P>B –</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Minimalna zaštita prava podnositelja zahtjeva na slobodu koja proizlazi iz članka 5. stavka 1. točke (f) EKLJP‑a</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37.</NO.P><TXT>Samim člankom 2. točkom (n) Uredbe Dublin III ne utvrđuju se objektivni kriteriji za opasnost od bijega, ali se u njemu u tom pogledu upućuje na nacionalne pravne poretke država članica.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38.</NO.P><TXT>U tom se pogledu u određenim jezičnim verzijama te uredbe, kao što su verzije na bugarskom, španjolskom i njemačkom jeziku, u članku 2. točki (n) navedene uredbe upotrebljava izraz koji odgovara francuskom izrazu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0026" REF.END="QE0026"/>zakon<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/> i koji u načelu označava samo zakonodavne norme. U drugim jezičnim verzijama, među kojima su verzije na engleskom, poljskom i slovačkom jeziku, upotrebljava se općenitiji izraz koji odgovara francuskom izrazu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0027" REF.END="QE0027"/>pravo<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/> a koji, u svojem uobičajenom smislu, ne obuhvaća samo zakonodavne norme, već i druge pravne norme.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39.</NO.P><TXT>Osim te nepodudarnosti među različitim jezičnim verzijama iste uredbe sud koji je uputio zahtjev istaknuo je, uputivši na sudsku praksu Europskog suda za ljudska prava, da se čak ni izraz <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0028" REF.END="QE0028"/>zakon<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/> ne može tumačiti jednoznačno. Pisana očitovanja kao i usmene rasprave u ovom predmetu tako su se uvelike odnosile na pitanje treba li na temelju poštovanja temeljnih prava zajamčenih EKLJP‑om koja tumači Europski sud za ljudska prava i koja su, u skladu s člankom 6. stavkom 3. UEU‑a, dio prava Unije kao opća načela<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P>Vidjeti osobito mišljenje 2/13 od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20141218">18. prosinca 2014.</DATE> (<NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2454">EU:C:2014:2454</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0179">179.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Osim toga, podsjećam da, na temelju članka 52. stavka 3. Povelje, prava propisana Poveljom, kada odgovaraju pravima zajamčenima EKLJP‑om, imaju isti smisao i isti doseg kao i prava dodijeljena tom konvencijom. Tako se, s obzirom na to da prava predviđena člankom 6. Povelje odgovaraju pravima zajamčenima člankom 5. EKLJP‑a (vidjeti Objašnjenja koja se odnose na Povelju Europske unije o temeljnim pravima (<REF.DOC.OJ COLL="C" NO.OJ="303" PAGE.FIRST="19" DATE.PUB="2007">SL 2007., C 303, str. 19</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 7., str. 120.)), sudska praksa Europskog suda za ljudska prava koja se odnosi na tu odredbu mora uzeti u obzir u svrhu tumačenja navedenog članka 6. (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160215">15. veljače 2016.</DATE>, <NAME.CASE>N.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑601/15 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:84">EU:C:2016:84</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0044">44.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)). Članak 52. stavak 3. Povelje međutim ne sprječava pravo Unije da pruži širu zaštitu tih prava.</P></NOTE> zakonodavstvom definirati objektivne kriterije za opasnost od bijega.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40.</NO.P><TXT>Češka vlada i vlada Ujedinjene Kraljevine istaknule su da, prema sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava, pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0029" REF.END="QE0029"/>zakon<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/> u smislu EKLJP‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>Taj izraz preuzet je iz stavka 2. članaka 8. do 11. EKLJP‑a, kojim se zahtijeva da svako miješanje u prava utvrđena tim odredbama bude <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0030" REF.END="QE0030"/>propisano zakonom<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/>. Prema mišljenju Europskog suda za ljudska prava, ta pretpostavka ima isti doseg kao i ona kojom se zahtijeva da se pri svakom ugrožavanju prava na slobodu zaštićenog člankom 5. stavkom 1. točkom (f) EKLJP‑a poštuje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0031" REF.END="QE0031"/>postupak propisan zakonom<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/> i da ono mora biti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0032" REF.END="QE0032"/>zakonito<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/> (ESLJP, <DATE ISO="19960625">25. lipnja 1996.</DATE>, Amur/Francuska (CE:ECHR:1996:0625JUD001977692, t. 50.) i <DATE ISO="20090709">9. srpnja 2009.</DATE>, Mooren/Njemačka (CE:ECHR:2009:0709JUD001136403, t. 76.)).</P></NOTE> nije ograničen na zakonodavstvo, već uključuje i druge izvore prava ako oni imaju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0033" REF.END="QE0033"/>sadržajne<QUOT.END REF.START="QS0033" CODE="201D" ID="QE0033"/> značajke jasnoće, predvidljivosti i pristupačnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0020"><P>Vidjeti osobito ESLJP, <DATE ISO="20010306">6. ožujka 2001.</DATE>, Dougoz/Grčka (CE:ECHR:2001:0306JUD004090798, t. 55.); <DATE ISO="20131021">21. listopada 2013.</DATE>, Del Río Prada/Španjolska (CE:ECHR:2013:1021JUD004275009, t. 125.), i <DATE ISO="20150901">1. rujna 2015.</DATE>, Khlaifia i drugi/Italija (CE:ECHR:2015:0901JUD001648312, t. 64.).</P></NOTE>. U ovom slučaju te značajke imaju ustaljena sudska praksa ili ustaljena upravna praksa<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0021"><P>Primjećujem da je, u presudi od <DATE ISO="20130411">11. travnja 2013.</DATE>, Firoz Muneer/Belgija (CE:ECHR:2013:0411JUD005600510, t. 59. i 60.), Europski sud za ljudska prava smatrao da ustaljena sudska praksa predstavlja dovoljan pravni temelj za produljenje zadržavanja osobe na temelju članka 5. stavka 1. točke (f) EKLJP‑a. Međutim, ne znam ni za jedan prethodni slučaj u kojem je Europski sud za ljudska prava upravnu praksu smatrao dovoljnim pravnim temeljem za miješanje u temeljna prava.</P></NOTE>. Grčka vlada i Komisija osporavaju taj zaključak.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41.</NO.P><TXT>Osim toga, češka vlada na raspravi je tvrdila da se uvjet zakonitosti koji proizlazi iz članka 5. stavka 1. točke (f) EKLJP‑a odnosi u svakom slučaju samo na <HT TYPE="ITALIC">pravni temelj</HT> miješanja u pravo podnositelja zahtjeva na slobodu koji je već naveden u članku 28. stavku 2. Uredbe Dublin III. Ta se pretpostavka, naprotiv, ne veže uz <HT TYPE="ITALIC">ograničenja</HT> tog miješanja, povezana s određivanjem objektivnih kriterija za procjenu opasnosti od bijega.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42.</NO.P><TXT>Bez potrebe za provjerom točnosti potonjeg navoda, smatram da pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0034" REF.END="QE0034"/>zakon<QUOT.END REF.START="QS0034" CODE="201D" ID="QE0034"/> u smislu članka 2. točke (n) Uredbe Dublin III, u vezi s njegovim kontekstom i vlastitim ciljevima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0022"><P>U tom pogledu podsjećam da se, u slučaju nepodudarnosti između jezičnih verzija nekog teksta Unije, predmetna odredba mora tumačiti s obzirom na opću strukturu i svrhu tog teksta. Vidjeti osobito presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110609">9. lipnja 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Eleftheri tileorasi i Giannikos</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑52/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:374">EU:C:2011:374</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0024">24.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>, ima neovisno značenje, različito od značenja pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0035" REF.END="QE0035"/>zakon<QUOT.END REF.START="QS0035" CODE="201D" ID="QE0035"/> u smislu EKLJP‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43.</NO.P><TXT>U tom pogledu ističem da odredbe EKLJP‑a predstavljaju samo minimalnu razinu zaštite temeljnih prava, ne dovodeći u pitanje mogućnost da im se pravom Unije dodijeli šira zaštita<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0023"><P>Vidjeti članak 53. EKLJP‑a i članak 52. stavak 3. Povelje.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44.</NO.P><TXT>Najprije ću pokazati da je zakonodavac Unije, time što je donio odredbe Uredbe Dublin III i Direktive o prihvatu kojima se ograničava mogućnost država članica da zadržavaju podnositelje zahtjeva, odlučio pravu tih podnositelja zahtjeva na slobodu pružiti širu zaštitu od one koja proizlazi iz članka 5. stavka 1. točke (f) EKLJP‑a, kako ga tumači Europski sud za ljudska prava.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45.</NO.P><TXT>Zatim ću navesti razloge zbog kojih zahtjev da se kriteriji za opasnost od bijega definiraju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0036" REF.END="QE0036"/>zakonom<QUOT.END REF.START="QS0036" CODE="201D" ID="QE0036"/>, u smislu članka 2. točke (n) te uredbe, pridonosi takvom cilju povećane zaštite i u tom smislu podrazumijeva da su ti kriteriji utvrđeni u zakonodavstvu.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="9"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P>C –</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Volja zakonodavca Unije da poveća zaštitu prava podnositelja zahtjeva na slobodu</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46.</NO.P><TXT>Jedan od većih koraka uvedenih Uredbom Dublin III i Direktivom o prihvatu jesu povećana jamstva u pogledu mogućnosti država članica da zadržavaju podnositelje zahtjeva. Kao što je navedeno u uvodnoj izjavi 15. te direktive, zakonodavac Unije želio je zadržavanje tih osoba, koje predstavlja osobito teško miješanje u njihovo temeljno pravo na slobodu zajamčeno člankom 6. Povelje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0024"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160215">15. veljače 2016.</DATE>, <NAME.CASE>N.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑601/15 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:84">EU:C:2016:84</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0056">56.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), kao i po analogiji presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110428">28. travnja 2011.</DATE>, <NAME.CASE>El Dridi</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑61/11 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:268">EU:C:2011:268</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0042">42.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>, ograničiti na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0037" REF.END="QE0037"/>iznimne okolnosti<QUOT.END REF.START="QS0037" CODE="201D" ID="QE0037"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0025"><P>Ta iznimna narav također proizlazi iz Smjernica Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) u pogledu kriterija i normi primjenjivih na zadržavanje podnositelja zahtjeva za azil te alternativâ zadržavanju, u verziji donesenoj 2012., na koje se Komisija pozvala u svojem Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju minimalnih standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za azil (COM (2008) 815 <HT TYPE="ITALIC">final</HT>, str. 6., t. 4.1.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47.</NO.P><TXT>Ti su instrumenti tako bitno ograničili diskreciju kojom su države članice raspolagale da podnositelje zahtjeva koji su predmet postupka transfera liše njihove slobode.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48.</NO.P><TXT>Prije njihova stupanja na snagu, zadržavanje tih podnositelja zahtjeva bilo je utvrđeno u sekundarnom pravu Unije samo na minimalnoj razini. Uredba koja je prethodila Uredbi Dublin III, odnosno Uredba (EZ) br. 343/2003 (Uredba Dublin II)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0026"><P>Uredba Vijeća od <DATE ISO="20030218">18. veljače 2003.</DATE> o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="050" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2003">SL 2003., L 50, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 12., str. 37.).</P></NOTE>, nije sadržavala nijednu odredbu u tom pogledu. Zato su se primjenjivala opća jamstva predviđena člankom 7. stavkom 3. instrumenta koji je prethodio Direktivi o prihvatu, odnosno Direktive 2003/9/EZ<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0027"><P>Direktiva Vijeća od <DATE ISO="20030127">27. siječnja 2003.</DATE> o uvođenju minimalnih standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za azil (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="031" PAGE.FIRST="18" DATE.PUB="2003">SL 2003., L 31, str. 18</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 12., str. 29.).</P></NOTE>. Tom je odredbom bilo propisano da, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0038" REF.END="QE0038"/>[a]ko to bude potrebno, <HT TYPE="ITALIC">na primjer</HT> zbog pravnih razloga ili zbog razloga javnog reda, države članice mogu ograničiti kretanje podnositelja prijave na neko određeno mjesto u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom<QUOT.END REF.START="QS0038" CODE="201D" ID="QE0038"/> (moje isticanje). Stoga razlozi zbog kojih je podnositelj zahtjeva mogao biti lišen slobode nisu bili usklađeni. U članku 18. stavku 1. direktive koja je prethodila Direktivi 2013/32/EU (u daljnjem tekstu: Direktiva o postupcima)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0028"><P>Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20130626">26. lipnja 2013.</DATE> o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="180" PAGE.FIRST="60" DATE.PUB="2013">SL 2013., L 180, str. 60</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 12., str. 249.).</P></NOTE>, odnosno Direktive 2005/85/EZ<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0029"><P>Direktiva Vijeća od <DATE ISO="20051201">1. prosinca 2005.</DATE> o minimalnim normama koje se odnose na postupke priznavanja i ukidanja statusa izbjeglica u državama članicama (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="326" PAGE.FIRST="13" DATE.PUB="2005">SL 2005., L 326, str. 13</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 7., str. 19.).</P></NOTE>, pojašnjuje se, osim toga, da se osobu ne smije zadržati isključivo zato što traži azil.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49.</NO.P><TXT>Mogućnost država članica da zadrže podnositelje zahtjeva u očekivanju njihova transfera također je bila ograničena njihovim obvezama na temelju članka 5. stavka 1. točke (f) EKLJP‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0030"><P>Podsjećam da temeljna prava, kako su zajamčena EKLJP‑om i ustavnim tradicijama zajedničkima državama članicama, čine opća načela prava Unije (vidjeti točku 39. ovog mišljenja).</P></NOTE>. Tom se odredbom ugovornim stranama odobrava da pri izvršavanju svojih nadležnosti u području upravljanja migracijskim tokovima ograniče pravo pojedinca na slobodu kako bi ga se spriječilo da neovlašteno uđe u zemlju (prvi dio) ili u slučaju kada je protiv tog pojedinca u tijeku postupak protjerivanja ili izručenja (drugi dio).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50.</NO.P><TXT>Europski sud za ljudska prava u određenim je presudama zadržavanje podnositelja zahtjeva u okviru postupka<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0031"><P>ESLJP, <DATE ISO="20130411">11. travnja 2013.</DATE>, Firoz Muneer/Belgija (CE:ECHR:2013:0411JUD005600510, t. 53.), i <DATE ISO="20160712">12. srpnja 2016.</DATE>, A. M. i drugi/Francuska (CE:ECHR:2016:0712JUD002458712, t. 64. i 65.).</P></NOTE> transfera prema državi članici odgovornoj za razmatranje njegova zahtjeva izjednačio sa zadržavanjem osobe protiv koje je u tijeku postupak protjerivanja ili izručenja u smislu drugog dijela članka 5. stavka 1. točke (f) EKLJP‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0032"><P>Za argumente u potporu suprotnoj tezi, prema kojoj zadržavanje podnositelja zahtjeva u okviru postupka transfera nije obuhvaćeno područjem primjene nijednog dijela članka 5. stavka 1. točke (f) EKLJP‑a, vidjeti European Council on Refugees and Exiles, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0039" REF.END="QE0039"/>The Legality of Detention of Asylum Seekers under the Dublin III Regulation<QUOT.END REF.START="QS0039" CODE="201D" ID="QE0039"/>, <HT TYPE="ITALIC">AIDA Legal Briefing</HT>, br. 1, lipanj 2015., str. 7., kao i Costello, C., <HT TYPE="ITALIC">The Human Rights of Migrants and Refugees in European Law</HT>, Oxford University Press, Oxford, 2016., str. 296. i 297.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="10"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51.</NO.P><TXT>Međutim, prema sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava, zadržavanje osobe u okviru takvog postupka ne podliježe uvjetu da je ta mjera <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0040" REF.END="QE0040"/>nužna, primjerice kako bi se spriječila opasnost od bijega<QUOT.END REF.START="QS0040" CODE="201D" ID="QE0040"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0033"><P>Vidjeti osobito ESLJP, <DATE ISO="19961115">15. studenoga 1996.</DATE>, Chahal/Ujedinjena Kraljevina (CE:ECHR:1996:1115JUD002241493, t. 112. i 113.); <DATE ISO="20140710">10. srpnja 2014.</DATE>, Rakhimov/Rusija (CE:ECHR:2014:0710JUD005055213, t. 119. i 120.), i <DATE ISO="20141127">27. studenoga 2014.</DATE>, Khomullo/Ukrajina (CE:ECHR:2014:1127JUD004759310, t. 52.).</P></NOTE>. Usklađenost mjere zadržavanja s člankom 5. stavkom 1. točkom (f) EKLJP‑a stoga nije podređena ni postojanju opasnosti od bijega ni nepostojanju ograničavajućih mjera kojima se omogućuje osiguranje udaljavanja zainteresirane osobe. U tom se pogledu samo zahtijeva da se s dužnom pažnjom stvarno poduzmu koraci za to udaljavanje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0034"><P>Europski sud za ljudska prava nedavno je nijansirao tu sudsku praksu smatrajući da, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0041" REF.END="QE0041"/>iznimno, kada je prisutno dijete, […] oduzimanje slobode mora biti nužno za postizanje željenog cilja, odnosno za osiguranje protjerivanja obitelji<QUOT.END REF.START="QS0041" CODE="201D" ID="QE0041"/> (ESLJP, <DATE ISO="20160712">12. srpnja 2016.</DATE>, A. B./Francuska (CE:ECHR:2016:0712JUD001159312, t. 120.)).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52.</NO.P><TXT>Time što je donio Uredbu Dublin III i Direktivu o prihvatu, zakonodavac Unije zauzeo je stajalište u korist opširnije zaštite prava podnositelja zahtjeva na slobodu koji podliježu postupku transfera od one koja proizlazi iz članka 5. stavka 1. točke (f) EKLJP‑a, kako ga tumači Europski sud za ljudska prava<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0035"><P>Ipak ističem da, kada mu se unutarnjim pravom ugovorne strane ili pravom Unije nalaže poštovanje jamstava koja nadilaze njegove obveze na temelju EKLJP‑a, kao što je omogućeno člankom 53. EKLJP‑a, Europski sud za ljudska prava <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0042" REF.END="QE0042"/>uključuje<QUOT.END REF.START="QS0042" CODE="201D" ID="QE0042"/> poštovanje tih jamstava u uvjet zakonitosti miješanja te se obvezuje da će sam provjeriti to poštovanje (vidjeti osobito ESLJP, <DATE ISO="20081002">2. listopada 2008.</DATE>, Rusu/Austrija (CE:ECHR:2008:1002JUD003408202, t. 54. do 58.); <DATE ISO="20150922">22. rujna 2015.</DATE>, Nabil/Mađarska (CE:ECHR:2015:0922JUD006211612, t. 31. i 39. do 42.), i <DATE ISO="20160705">5. srpnja 2016.</DATE>, O. M./Mađarska (CE:ECHR:2016:0705JUD000991215, t. 47. do 52.)).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53.</NO.P><TXT>To vrijedi jer, kao prvo, članak 28. stavak 2. te uredbe omogućuje zadržavanje tih podnositelja zahtjeva samo u slučaju postojanja velike opasnosti od bijega. Stoga je zabranjeno, kao što također proizlazi iz članka 28. stavka 1. navedene uredbe, zadržavanje podnositelja zahtjeva samo zato što je u tijeku postupak transfera<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0036"><P>Tako se članak 28. stavak 1. Uredbe Dublin III razlikuje od članka 27. stavka 1. Prijedloga uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (COM (2008) 820 <HT TYPE="ITALIC">final</HT>). Predloženom odredbom samo se ponovilo načelo, navedeno u članku 18. stavku 1. Direktive 2005/85, prema kojem se osobu ne smije zadržati <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0043" REF.END="QE0043"/>samo zbog toga što traži međunarodnu zaštitu<QUOT.END REF.START="QS0043" CODE="201D" ID="QE0043"/>. Donesena odredba čini se strožom jer se takva mjera ne opravdava ni statusom podnositelja zahtjeva (vidjeti uvodnu izjavu 20. Uredbe Dublin III) ni činjenicom da je u tijeku postupak transfera.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54.</NO.P><TXT>Osim toga, u članku 8. stavku 3. Direktive o prihvatu navodi se taksativan popis razloga zbog kojih se podnositelja zahtjeva smije zadržati. Među njima se, u točki (f) te odredbe, nalazi i zadržavanje radi transfera u skladu s člankom 28. Uredbe Dublin III.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55.</NO.P><TXT>Kao drugo, člankom 28. stavkom 2. te uredbe kao i člankom 8. stavkom 2. Direktive o prihvatu predviđa se da zadržavanje predstavlja krajnju mjeru, koja se primjenjuje samo ako ne postoji manje prisilna alternativa.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56.</NO.P><TXT>Sve gore navedene odredbe stoga odražavaju želju zakonodavca Unije da zadržavanje podnositelja zahtjeva ograniči na iznimne okolnosti, kao što proizlazi iz uvodne izjave 15. Direktive o prihvatu i kao što je Sud istaknuo u presudi N.<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0037"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160215">15. veljače 2016.</DATE> (<NO.CASE>C‑601/15 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:84">EU:C:2016:84</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0052">52.</REF.NP.ECR>, <REF.NP.ECR REF="NP0056">56.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0063">63.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) o mjeri zadržavanja donesenoj protiv podnositelja zahtjeva zbog razloga javnog poretka ili javne sigurnosti na temelju članka 8. stavka 3. točke (e) Direktive o prihvatu.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57.</NO.P><TXT>Prethodna razmatranja, prema mojem mišljenju, opravdavaju strogo tumačenje odredbi kojima se državama članicama odobrava zadržavanje podnositelja zahtjeva. U tom bi pogledu, u slučaju sumnje u tumačenje izraza <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0044" REF.END="QE0044"/>zakon<QUOT.END REF.START="QS0044" CODE="201D" ID="QE0044"/> iz članka 2. točke (n) Uredbe Dublin III, trebalo dati prednost tumačenju kojim se najviše štiti pravo podnositelja zahtjeva na slobodu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58.</NO.P><TXT>Međutim, kao što ću izložiti u nastavku, čini mi se da bi nabrajanje kriterija za opasnost od bijega u zakonodavnom tekstu moglo povećati zaštitu podnositelja zahtjeva od proizvoljnih povreda njihovih prava na slobodu. Štoviše, čini mi se da je to potrebno za ostvarivanje dvostrukog cilja koji je, prema mojem mišljenju, povezan sa zahtjevom da se ti kriteriji definiraju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0045" REF.END="QE0045"/>zakonom<QUOT.END REF.START="QS0045" CODE="201D" ID="QE0045"/>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="11"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P>D –</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Potreba da se zakonodavstvom definiraju kriteriji za opasnost od bijega s obzirom na ciljeve koji se žele postići člankom 2. točkom (n) Uredbe Dublin III</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT>Dvostruki cilj zahtjeva da se kriteriji za opasnost od bijega definiraju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0046" REF.END="QE0046"/>zakonom<QUOT.END REF.START="QS0046" CODE="201D" ID="QE0046"/></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59.</NO.P><TXT>Kao što je definirana u članku 2. točki (n) Uredbe Dublin III, opasnost od bijega sadržava, s jedne strane, subjektivan i konkretan aspekt (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0047" REF.END="QE0047"/>u pojedinačnom slučaju<QUOT.END REF.START="QS0047" CODE="201D" ID="QE0047"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0038"><P>Izraz <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0048" REF.END="QE0048"/>na temelju ocjene svakog pojedinog slučaja<QUOT.END REF.START="QS0048" CODE="201D" ID="QE0048"/> koji se nalazi u članku 28. stavku 2. Uredbe Dublin III također odražava taj zahtjev.</P></NOTE>) i, s druge strane, objektivan i općenit aspekt (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0049" REF.END="QE0049"/>na temelju objektivnih kriterija definiranih zakonom<QUOT.END REF.START="QS0049" CODE="201D" ID="QE0049"/>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60.</NO.P><TXT>U toj se definiciji dakle nalaze dva kumulativna zahtjeva; nadležna tijela, odnosno upravna ili pravosudna tijela<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0039"><P>U skladu s člankom 9. stavkom 2. Direktive o prihvatu, administrativna ili pravosudna tijela moraju mjeru zadržavanja odrediti pisanim putem.</P></NOTE>, dužna su ispitati za svaki pojedini slučaj sve pojedinačne i konkretne okolnosti koje obilježavaju situaciju svakog podnositelja zahtjeva<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0040"><P>Stoga ispunjavanje jednog (ili više) kriterija za opasnost od bijega koji su definirani nacionalnim zakonom bez pojedinačnog ispitivanja svakog slučaja situacije osobe u pitanju nije dovoljno za zaključak o postojanju opasnosti od bijega (vidjeti po analogiji presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140605">5. lipnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Mahdi</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑146/14 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:1320">EU:C:2014:1320</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0070">70.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0074">74.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)).</P></NOTE>, istovremeno pazeći na to da se takvo izvršavanje temelji na objektivnim kriterijima utvrđenima na općenit i apstraktan način.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61.</NO.P><TXT>U tim okolnostima zahtjev da se kriteriji za opasnost od bijega definiraju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0050" REF.END="QE0050"/>zakonom<QUOT.END REF.START="QS0050" CODE="201D" ID="QE0050"/> prema mojem mišljenju odražava dvostruki cilj.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62.</NO.P><TXT>S jedne strane, njime se nastoji osigurati da ti kriteriji predstavljaju dovoljna jamstva u području pravne sigurnosti. U tom pogledu iz sudske prakse Suda proizlazi da mjere koje država članica donese na temelju uredbe, čak i kad se odnose na izvršavanje diskrecijske ovlasti koja joj se njome dodjeljuje, moraju biti u skladu s načelom pravne sigurnosti kao općim načelom prava Unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0041"><P>Vidjeti osobito presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20020620">20. lipnja 2002.</DATE>, <NAME.CASE>Mulligan i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑313/99</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2002:386">EU:C:2002:386</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0046">46.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110505">5. svibnja 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Kurt und Thomas Etling i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑230/09 i C‑231/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:271">EU:C:2011:271</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0074">74.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20141105">5. studenoga 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Cypra</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑402/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2333">EU:C:2014:2333</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0026">26.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Prema mojem mišljenju, to se načelo u ovom slučaju primjenjuje jer države članice pri utvrđivanju navedenih kriterija provode članak 28. stavak 2. Uredbe Dublin III u vezi s člankom 2. točkom (n) te uredbe kako bi izvršile mogućnost zadržavanja podnositelja zahtjeva koja im je dana prvom od tih odredbi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63.</NO.P><TXT>Cilj je tog zahtjeva, s druge strane, osigurati da se pojedinačna diskrecijska ovlast tijela zaduženih za primjenu kriterija za opasnost od bijega nalazi unutar okvira nekih unaprijed utvrđenih smjernica.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64.</NO.P><TXT>Ti ciljevi također proizlaze iz pripremnih akata Direktive 2008/115/EZ<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0042"><P>Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20081216">16. prosinca 2008.</DATE> o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="348" PAGE.FIRST="98" DATE.PUB="2008">SL 2008., L 348, str. 98</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 8., str. 188.).</P></NOTE> (u daljnjem tekstu: Direktiva o vraćanju), čiji članak 3. stavak 7. sadržava definiciju opasnosti od bijega koja je gotovo jednaka onoj iz članka 2. točke (n) Uredbe Dublin III (s tom razlikom što se te odredbe odnose na osobu koja je predmet <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0051" REF.END="QE0051"/>postupka vraćanja<QUOT.END REF.START="QS0051" CODE="201D" ID="QE0051"/> odnosno na osobu u <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0052" REF.END="QE0052"/>postupku transfera<QUOT.END REF.START="QS0052" CODE="201D" ID="QE0052"/>).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="12"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0065"><NO.P>65.</NO.P><TXT>Iako se Direktiva o vraćanju ne primjenjuje na podnositelje zahtjeva za međunarodnu zaštitu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0043"><P>Konkretnije, to vrijedi od podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu do donošenja prvostupanjske odluke o tom zahtjevu ili, ovisno o slučaju, do donošenja odluke o pravnom sredstvu protiv te odluke (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130530">30. svibnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Arslan</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑534/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:343">EU:C:2013:343</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0049">49.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)) (vidjeti točku 67. ovog mišljenja).</P></NOTE> i iako zadržavanje radi udaljavanja uređeno tom direktivom i zadržavanje tih podnositelja zahtjeva proizlaze dakle iz različitih pravnih sustava<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0044"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20091130">30. studenoga 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Kadzoev</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑357/09 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:741">EU:C:2009:741</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0045">45.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>, pripremni akti povezani s tom direktivom, prema mojem mišljenju, mogu pružiti pojašnjenja za tumačenje članka 2. točke (n) te uredbe. Naime, ta je odredba očito nadahnuta člankom 3. stavkom 7. navedene direktive čiji sadržaj preuzima gotovo od riječi do riječi. Osim toga, pripremni akti za Uredbu Dublin III ne otkrivaju nikakvu raspravu o definiciji opasnosti od bijega iz članka 2. točke (n) te uredbe<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0045"><P>Europski gospodarski i socijalni odbor dao je međutim određene primjedbe u pogledu te definicije (Opinion of the European Economic and Social Committee, SOC/333, <DATE ISO="20090716">16. srpnja 2009.</DATE>, str. 7.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0066"><NO.P>66.</NO.P><TXT>Dodajem da se prag intenziteta koji takva opasnost mora prijeći da bi se opravdala mjera zadržavanja razlikuje ovisno o primjenjivom instrumentu. Člankom 15. stavkom 1. točkom (a) Direktive o vraćanju zadržavanje radi udaljavanja podvrgava se postojanju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0053" REF.END="QE0053"/>opasnosti od bijega<QUOT.END REF.START="QS0053" CODE="201D" ID="QE0053"/>. Člankom 28. stavkom 2. Uredbe Dublin III zahtijeva se pak postojanje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0054" REF.END="QE0054"/>velike opasnosti od bijega<QUOT.END REF.START="QS0054" CODE="201D" ID="QE0054"/> da bi se podnositelju zahtjeva u očekivanju transfera oduzela sloboda.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0067"><NO.P>67.</NO.P><TXT>Osim toga, za razliku od postupka vraćanja, postupak transfera odnosi se ponajprije na podnositelje zahtjeva koji se na području države članice moliteljice nalaze zakonito. Naime, na temelju članka 9. stavka 1. Direktive o postupcima, kao što se na to podsjeća u uvodnoj izjavi 9. Direktive o vraćanju, podnositelj zahtjeva ima pravo ostati na području države članice u kojoj je podnio zahtjev do donošenja prvostupanjske odluke o tom zahtjevu ili, po potrebi, do donošenja odluke o pravnom sredstvu protiv te odluke<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0046"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130530">30. svibnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Arslan</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑534/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:343">EU:C:2013:343</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0048">48.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0049">49.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Prema tome, podnositelj zahtjeva tamo ne boravi nezakonito u smislu Direktive o vraćanju pa ga se stoga ne može protjerati s područja Unije sve dok se njegov zahtjev ne odbije. Ta posljedica također proizlazi iz načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja koje je propisano člankom 33. Ženevske konvencije od <DATE ISO="19510728">28. srpnja 1951.</DATE> o statusu izbjeglica, na koji se upućuje u članku 18. Povelje.</P></NOTE>. To je slučaj čak i ako država članica smatra da nije odgovorna za razmatranje tog zahtjeva i ako zahtijeva da podnositelja zahtjeva prihvati druga država članica na temelju odredbi Uredbe Dublin III<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0047"><P>Naime, podnositelj zahtjeva ima pravo ostati ne samo na području države članice u kojoj se njegov zahtjev razmatra, već i na području države članice u kojoj je taj zahtjev podnesen (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120927">27. rujna 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Cimade i GISTI</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑179/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:594">EU:C:2012:594</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0048">48.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0068"><NO.P>68.</NO.P><TXT>U tim se okolnostima jamstva koja su Direktivom o vraćanju predviđena radi ograničavanja zadržavanja osoba koje bi trebale biti udaljene, prema mojem mišljenju, primjenjuju <HT TYPE="ITALIC">a fortiori</HT> na zadržavanje podnositelja zahtjeva koji su predmet postupka transfera.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0069"><NO.P>69.</NO.P><TXT>Međutim, primjećujem da, u okviru postupka donošenja te direktive, početni prijedlog Komisije nije sadržavao definiciju opasnosti od bijega<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0048"><P>Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (COM (2005) 391 <HT TYPE="ITALIC">final</HT>, u daljnjem tekstu: Prijedlog direktive o vraćanju).</P></NOTE>. Ta je definicija uvedena u izvješću Odbora Europskog parlamenta za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove (u daljnjem tekstu: Odbor LIBE), koji je ipak samo zahtijevao da se takva opasnost ocijeni na temelju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0055" REF.END="QE0055"/>individualnih i objektivnih kriterija<QUOT.END REF.START="QS0055" CODE="201D" ID="QE0055"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0049"><P>Izvješće o Prijedlogu direktive o vraćanju, <DATE ISO="20070920">20. rujna 2007.</DATE>, A6-0339/2007, 2005/0167 (COD), PE 374.321, str. 7. Predložene su različite izmjene u kojima se navode <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0056" REF.END="QE0056"/>ozbiljni razlozi koje treba odrediti pojedinačno i objektivno te koje sudovi trebaju ocijeniti<QUOT.END REF.START="QS0056" CODE="201D" ID="QE0056"/> (mišljenje Odbora za razvoj za Odbor LIBE o Prijedlogu direktive o vraćanju, <DATE ISO="20070622">22. lipnja 2007.</DATE>, 2005/0167 (COD), PE 386.728, str. 11.), <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0057" REF.END="QE0057"/>kriteriji definirani nacionalnim pravom<QUOT.END REF.START="QS0057" CODE="201D" ID="QE0057"/> (nacrt izvješća Odbora LIBE o Prijedlogu direktive o vraćanju, <DATE ISO="20060613">13. lipnja 2006.</DATE>, 2005/0167 (COD), PE 374.321v02‑00, str. 9.), ili pak <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0058" REF.END="QE0058"/>objektivni kriteriji definirani zakonom<QUOT.END REF.START="QS0058" CODE="201D" ID="QE0058"/> (izmjena nacrta izvješća Odbora LIBE, <DATE ISO="20060927">27. rujna 2006.</DATE>, 2005/0167 (COD), PE 378.672v01‑00, str. 23.).</P></NOTE>. U stajalištu Parlamenta u prvom čitanju, koje je odobrilo Vijeće, taj je izraz zamijenjen izrazom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0059" REF.END="QE0059"/>objektivni kriteriji definirani zakonom<QUOT.END REF.START="QS0059" CODE="201D" ID="QE0059"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0050"><P>Stajalište Europskog parlamenta doneseno u prvom čitanju, <DATE ISO="20080618">18. lipnja 2008.</DATE>, EP‑PE_TC1-COD(2005)00167, PE 400.777, str. 13.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="13"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0070"><NO.P>70.</NO.P><TXT>Izbor tih izraza, iako u prijedlogu Komisije nije postojala nikakva procjena opasnosti od bijega i iako se u izvješću Odbora LIBE upućivalo samo na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0060" REF.END="QE0060"/>individualne i objektivne kriterije<QUOT.END REF.START="QS0060" CODE="201D" ID="QE0060"/>, bez navođenja izvora, ne može biti beznačajan<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0051"><P>U tom pogledu ističem da je zakonodavac Unije u članku 2. Okvirnog sporazuma o radu na određeno vrijeme, sklopljenom <DATE ISO="19990318">18. ožujka 1999.</DATE>, koji se nalazi u prilogu Direktivi Vijeća 1999/70/EZ od <DATE ISO="19990628">28. lipnja 1999.</DATE> o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="175" PAGE.FIRST="43" DATE.PUB="1999">SL 1999., L 175, str. 43</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 4., str. 228.), na koju upućuje vlada Ujedinjene Kraljevine, za definiciju određenog pojma želio bez razlike uputiti na zakonodavstvo ili druge izvore unutarnjeg prava. Stoga se izričito pozvao na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0061" REF.END="QE0061"/>[zakonodavstvo], kolektivn[e] ugovor[e] ili praks[u]<QUOT.END REF.START="QS0061" CODE="201D" ID="QE0061"/> u državama članicama, a ne na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0062" REF.END="QE0062"/>zakon<QUOT.END REF.START="QS0062" CODE="201D" ID="QE0062"/>.</P></NOTE>. Prema mojem mišljenju, on svjedoči o želji da se osigura predvidljivost kriterija upotrijebljenih za individualnu ocjenu opasnosti od bijega i da se određivanjem objektivnih općih i apstraktnih kriterija uspostavi protuteža ovlasti tijela zaduženih za tu ocjenu.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Potreba da se zakonodavstvom definiraju kriteriji za opasnost od bijega radi ostvarenja tih ciljeva</TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0071"><NO.P>71.</NO.P><TXT>Za ostvarivanje obaju gore navedenih ciljeva potrebno je u zakonodavstvu, prema mojem mišljenju, utvrditi objektivne kriterije za opasnost od bijega.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P>a)</NO.P><TXT>Cilj kojim se želi osigurati pravna sigurnost</TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0072"><NO.P>72.</NO.P><TXT>Načelo pravne sigurnosti u biti podrazumijeva da mjere koje država članica donese na temelju prava Unije pojedincima omogućavaju upoznavanje s opsegom svojih prava i obveza te predviđanje posljedica svojeg ponašanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0052"><P>Vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20020620">20. lipnja 2002.</DATE>, <NAME.CASE>Mulligan i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑313/99</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2002:386">EU:C:2002:386</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0047">47.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20040325">25. ožujka 2004.</DATE>, <NAME.CASE>Azienda Agricola Ettore Ribaldi i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑480/00, C‑482/00, C‑484/00, C‑489/00 do C‑491/00 i C‑497/00 do C‑499/00</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2004:179">EU:C:2004:179</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0085">85.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Kao što je Sud već utvrdio<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0053"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20020620">20. lipnja 2002.</DATE>, <NAME.CASE>Mulligan i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑313/99</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2002:386">EU:C:2002:386</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0048">48.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>, poštovanje tog načela ne ovisi samo o sadržaju donesenih mjera, nego i, po potrebi, o naravi instrumenta izabranog u tu svrhu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0073"><NO.P>73.</NO.P><TXT>Budući da mi se ne čini korisnim, pa čak ni mogućim, apstraktno procijeniti uspješnost zakonodavstva, sudske prakse i upravne prakse u pogledu pravne sigurnosti, usredotočit ću svoju analizu na posebne okolnosti koje obilježavaju predmet u glavnom postupku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0074"><NO.P>74.</NO.P><TXT>Kao što je navedeno u točki 25. ovog mišljenja, ustaljena sudska praksa koju navodi sud koji je uputio zahtjev sastoji se od niza presuda koje je on donio i kojima se, u svakoj od njih, propisuje jedan ili više kriterija na temelju kojih bi se moglo procijeniti postojanje opasnosti od bijega. Nabrajanje tih kriterija stoga je rascjepkano.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0075"><NO.P>75.</NO.P><TXT>Takvo utvrđenje također upućuje na to da je taj sud navedene kriterije priznao u pojedinačnim slučajevima na temelju pojedinačnih okolnosti koje su označavale svaki predmet o kojem je odlučivao. U tom je pogledu češka vlada na raspravi priznala mogućnost da se upravna praksa i sudska praksa razvijaju ako se s vremenom drugi kriteriji pokažu relevantnima za ocjenu opasnosti od bijega. Tako bi se sudskom praksom potvrdili kriteriji prethodno utvrđeni upravnom praksom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0076"><NO.P>76.</NO.P><TXT>U takvim okolnostima sumnjam da predmetna upravna praksa i sudska praksa, čak i ako su ustaljene, predstavljaju dovoljna jamstva u pogledu predvidljivosti. To vrijedi tim više s obzirom na osobitu tešku narav miješanja u temeljna prava podnositelja zahtjeva do kojeg dovodi mjera zadržavanja, miješanje koje je, uostalom, zakonodavac Unije namjeravao ograničiti na iznimne slučajeve<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0054"><P>Vidjeti točku 46. ovog mišljenja.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0077"><NO.P>77.</NO.P><TXT>Naime, iako bi kriteriji za opasnost od bijega mogli dovesti do upravne prakse ili sudske prakse, po potrebi potvrđujući tu praksu, oni bi se mogli mijenjati s razvojem navedene prakse. U takvoj bi situaciji čak mogli biti nedovoljno stabilni da bi se smatrali <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0063" REF.END="QE0063"/>definiranima<QUOT.END REF.START="QS0063" CODE="201D" ID="QE0063"/>, kao što se zahtijeva člankom 2. točkom (n) Uredbe Dublin III.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="14"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0078"><NO.P>78.</NO.P><TXT>Osim toga, češka vlada na raspravi je izrazila sumnje u pogledu javne naravi upravne prakse iz koje ti kriteriji proizlaze. Naime, bez mjera objave pojedincima ne može se osigurati njihova pristupačnost. Osim toga, Sud je u tom pogledu smatrao da puka administrativna praksa, koja je po svojoj prirodi promjenjiva po volji uprave i kojoj nedostaje prikladni publicitet, nema jasnoću i preciznost koje su potrebne da bi se ispunio zahtjev pravne sigurnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0055"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20020620">20. lipnja 2002.</DATE>, <NAME.CASE>Mulligan i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑313/99</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2002:386">EU:C:2002:386</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0047">47.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa). Sud je u drugim okolnostima presudio da se ograničavanjem prava na djelotvoran pravni lijek, propisan člankom 47. Povelje, povređuje ta odredba jer je bilo navedena u priručniku upravnog odbora (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140917">17. rujna 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Liivimaa Lihaveis</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑562/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2229">EU:C:2014:2229</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0074">74.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0079"><NO.P>79.</NO.P><TXT>Točno je da, kao što je to primijetila vlada Ujedinjene Kraljevine, definicija kriterija za opasnost od bijega u pisanom zakonu također ne pruža apsolutno jamstvo pravne sigurnosti s obzirom na zahtjev da se takva opasnost ocijeni na individualan i konkretan način. Međutim, određivanje te ocjene kriterijima utvrđenima u zakonodavstvu predstavlja, prema mojem mišljenju, veća jamstva u pogledu stabilnosti, a stoga i pravne sigurnosti. Uostalom, zakonodavac Unije upravo je, prema mojem mišljenju, radi ograničenja opasnosti od proizvoljne upotrebe pojedinačne diskrecijske ovlasti upravnih i pravosudnih tijela zahtijevao da se ta ovlast ograniči zakonodavnim kriterijima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0056"><P>Vidjeti točke 81. do 84. ovog mišljenja.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0080"><NO.P>80.</NO.P><TXT>Osim toga, neki bi mogli prigovoriti da bi prava podnositelja zahtjeva, ovisno o slučaju, bila bolje zaštićena ustaljenom sudskom praksom ili upravnom praksom kojima se propisuju precizni i strogi kriteriji, nego zakonodavstvom kojim se utvrđuju nejasni i permisivni kriteriji. Kako bi se izbjegla svaka zabluda u tom pogledu, podsjećam da se postavljeno pitanje odnosi isključivo na zahtjeve povezane s normativnim izvorom kriterija za opasnost od bijega. Stoga se ne odnosi na zasebnu problematiku povezanu sa sadržajem tih kriterija<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0057"><P>Vidjeti točku 35. ovog mišljenja.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P>b)</NO.P><TXT>Cilj koji se odnosi na određivanje pojedinačne diskrecijske ovlasti upravnih i pravosudnih tijela</TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0081"><NO.P>81.</NO.P><TXT>Donošenje zakonodavstva, osim njegovih prednosti u pogledu pravne sigurnosti, nudi dodatna jamstva u području vanjskog nadzora diskrecijske ovlasti upravnih i pravosudnih tijela zaduženih za procjenu opasnosti od bijega i, po potrebi, za propisivanje zadržavanja podnositelja zahtjeva.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0082"><NO.P>82.</NO.P><TXT>S obzirom na osobito ozbiljnu narav miješanja u temeljno pravo na slobodu koje predstavlja takva mjera i na želju zakonodavca Unije da ga ograniči na iznimne okolnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0058"><P>Vidjeti tučku 46. ovog mišljenja.</P></NOTE>, diskrecijska ovlast tih tijela trebala bi se odrediti na način da se podnositelje zahtjeva zaštiti na najbolji mogući način od proizvoljnog oduzimanja slobode. U tom je pogledu potrebno, prema mojem mišljenju, da o apstraktnom utvrđivanju sadržaja tih kriterija i njihovoj primjeni u konkretnom slučaju odlučuju institucionalno različita tijela.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0083"><NO.P>83.</NO.P><TXT>Takav je, rekao bih, stvaran doseg dvostrukog zahtjeva individualnog ispitivanja i određivanja unaprijed utvrđenim kriterijima koje proizlazi iz članka 2. točke (n) Uredbe Dublin III. S jedne strane, tom se uredbom upravnim i pravosudnim tijelima nalaže da uzmu u obzir okolnosti svakog konkretnog slučaja. S druge strane, njome se osigurava da se ta pojedinačna diskrecijska ovlast usmjerava pomoću općih i apstraktnih kriterija koje je unaprijed utvrdilo treće tijelo.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0084"><NO.P>84.</NO.P><TXT>Na temelju tih razmatranja moguće je, prema mojem mišljenju, isključiti da je zahtjev da se objektivni kriteriji za opasnost od bijega definiraju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0064" REF.END="QE0064"/>zakonom<QUOT.END REF.START="QS0064" CODE="201D" ID="QE0064"/> ispunjen ako su ti kriteriji utvrđeni, ne zakonodavstvom, već upravnom ili sudskom praksom<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0059"><P>Dok je moja ocjena u pogledu prvog od ciljeva koji se žele postići tim zahtjevom (koji se odnosi na pravnu sigurnost) usko povezana sa specifičnim kontekstom ovog predmeta, moj zaključak u pogledu drugog od tih dvaju ciljeva (koji se odnosi na određivanje pojedinačne diskrecijske ovlasti upravnih i pravosudnih tijela) vrijedi neovisno o značajkama premetne upravne ili sudske prakse.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="15"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0085"><NO.P>85.</NO.P><TXT>Kao potvrdu dodajem, najprije, da pristup koji predlažem odgovara pristupu koji Komisija slijedi u svojem <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0065" REF.END="QE0065"/>Priručniku o vraćanju<QUOT.END REF.START="QS0065" CODE="201D" ID="QE0065"/> u pogledu tumačenja članka 3. stavka 7. Direktive o vraćanju<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0060"><P>Prilog Preporuci Komisije od <DATE ISO="20151001">1. listopada 2015.</DATE> za uspostavu zajedničkog <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0066" REF.END="QE0066"/>Priručnika o vraćanju<QUOT.END REF.START="QS0066" CODE="201D" ID="QE0066"/> koji trebaju upotrebljavati nadležna tijela država članica pri izvršavanju zadaća povezanih s vraćanjem (C (2015) 6250 <HT TYPE="ITALIC">final</HT>, str. 11.). O odnosu između Direktive o vraćanju i Uredbe Dublin III u pogledu mjera zadržavanja, vidjeti točku 65. i 66. ovog mišljenja.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0086"><NO.P>86.</NO.P><TXT>Nadalje, čini se da većina država članica priznaje da im se člankom 2. točkom (n) Uredbe Dublin III nalaže definiranje kriterija za opasnost od bijega u zakonodavstvu ako žele primijeniti zadržavanje, kao što proizlazi iz odgovora na dva upitnika upućena <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0067" REF.END="QE0067"/>nacionalnim kontaktnim točkama<QUOT.END REF.START="QS0067" CODE="201D" ID="QE0067"/> država članica u okviru ispitivanja Europske migracijske mreže<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0061"><P>Ad‑Hoc Query on detention in Dublin III cases, dostupno na internetskoj adresi http://ec.europa.eu/dgs/home‑affairs/what‑we‑do/networks/european_migration_network/reports/docs/ad‑hoc‑queries/protection/590_emn_ahq_on_detention_in_dublin_cases_en.pdf, kao i Ad‑Hoc Query on objective criteria to identify risk of absconding in the context of reception directive art 8 (recast) and Dublin regulation n<HT TYPE="SUP">o</HT> 604/2014 art 28 (2), dostupno na internetskoj adresi http://emn.ypes.gr/images/docs/EMN_QUERIES/EMN_QUERIES_2014/2014_619_emn_ahq_on_objective_criteria_to_identify_risk_of_absconding_%28wider_diss%29.pdf. Europska migracijska mreža uspostavljena je Odlukom Vijeća od <DATE ISO="20080514">14. svibnja 2008.</DATE> o uspostavi Europske migracijske mreže (2008/381/EZ) (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="131" PAGE.FIRST="7" DATE.PUB="2008">SL 2008., L 131, str. 7</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 9., str. 275.).</P></NOTE>. Većina onih koji su odgovorili na te upitnike izjavila je da su tijekom 2014. nacionalnim zakonodavstvom definirani objektivni kriteriji za opasnost od bijega u smislu članka 2. točke (n) Uredbe Dublin III ili da je nacionalno zakonodavstvo u tu svrhu bilo u postupku izmjene. To je bio slučaj u Češkoj Republici, čije je zakonodavstvo tako bilo izmijenjeno nakon zahtjeva za prethodnu odluku<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0062"><P>Vidjeti točku 16. ovog mišljenja.</P></NOTE>. Samo je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0068" REF.END="QE0068"/>nacionalna kontaktna točka<QUOT.END REF.START="QS0068" CODE="201D" ID="QE0068"/> Ujedinjene Kraljevine osporila zahtjev da se ti kriteriji definiraju zakonodavstvom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0087"><NO.P>87.</NO.P><TXT>Naposljetku, više nacionalnih sudova slaže se s tim tumačenjem. Konkretno, Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud) je smatrao da se tom odredbom zahtijeva da se u zakonodavstvu (jer sudska praksa nije dovoljna) odrede razlozi na temelju kojih bi se na predvidljiv način, koji je moguće nadzirati, moglo zaključiti da postoji opasnost od bijega<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0063"><P>Bundesgerichtshof, <DATE ISO="20140626">26. lipnja 2014.</DATE>, V ZB 31/14.</P></NOTE>. Verwaltungsgerichtshof (Upravni sud) također je donio odluku u tom smislu, pri čemu je uostalom izričito odbacio potrebu da se podnosi zahtjev za prethodnu odluku jer nije moguće nijedno drugo tumačenje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0064"><P>Verwaltungsgerichtshof, <DATE ISO="20150219">19. veljače 2015.</DATE>, RO 2014/21/0075‑5.</P></NOTE>. Isto tako, Cour administrative (Upravni sud, Luksemburg) istaknuo je da se u članku 2. točki (n) Uredbe Dublin III upućuje na zakonodavne odredbe<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0065"><P>Cour administrative du Grand‑Duché de Luxembourg, <DATE ISO="20161006">6. listopada 2016.</DATE>, spis br. 35301C. Vidjeti također presude upravnog suda (Luksemburg), 2. vijeće, <DATE ISO="20150305">5. ožujka 2015.</DATE>, spis br. 35902, kao i 3. vijeće, spis br. 373<DATE ISO="20151201">01</DATE>, <DATE ISO="20151224">24. prosinca 2015.</DATE></P></NOTE>. Raad van State (Državno vijeće, Nizozemska) smatrao je pak da se opasnost od bijega u smislu članka 3. stavka 7. Direktive o vraćanju<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0066"><P>O odnosu između članka 3. stavka 7. te direktive i članka 2. točke (n) Uredbe Dublin III vidjeti točku 65. i 66. ovog mišljenja.</P></NOTE> treba temeljiti na objektivnim kriterijima definiranima zakonodavstvom jer upravna praksa u tom pogledu nije dovoljna<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0067"><P>Raad van State, <DATE ISO="20110321">21. ožujka 2011.</DATE>, BP9284, 201100555/1/V3.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P>V –</NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zaključak</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0088"><NO.P>88.</NO.P><TXT>S obzirom na sve prethodno navedeno, predlažem da se na prethodno pitanje koje je postavio Nejvyšší správní soud (Vrhovni upravni sud, Češka Republika) odgovori na sljedeći način:</TXT><P>Članak 2. točku (n) u vezi s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20130626">26. lipnja 2013.</DATE> o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva treba tumačiti na način da država članica ne smije zadržati podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu kako bi osigurala postupak transfera prema drugoj državi članici ako ta prva država članica u svojem zakonodavstvu nije definirala objektivne kriterije na temelju kojih bi se moglo procijeniti postojanje opasnosti od bijega, i to čak ni ako takvi kriteriji proizlaze iz sudske ili upravne prakse te države članice.</P></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>