18. prosinca 2025. ( *1 )
„Zahtjev za prethodnu odluku – Unutarnje tržište električne energije – Uredba (EU) 2022/1854 – Hitna intervencija za rješavanje pitanja visokih cijena energije – Članak 2. točke 5. i 9. – Članci 6. do 8. – Gornja granica tržišnih prihoda koje proizvođači električne energije ostvaruju korištenjem određenih izvora energije – Utvrđivanje ,tržišnih prihoda’ – Nacionalni propis kojim se predviđa primjena pretpostavki koje su ili neoborive ili oborive putem drugih pretpostavki – Načelo proporcionalnosti – Članak 22. stavak 2. točka (c) – Razdoblje primjene članaka 6. do 8. te uredbe – Primjena mjere gornje granice prihoda za razdoblje prije razdoblja predviđenog navedenom uredbom, na temelju nacionalnog propisa donesenog nakon stupanja na snagu te uredbe – Načela nadređenosti i djelotvornosti prava Unije – Načelo lojalne suradnje”
U predmetu C‑633/23,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio cour d’appel de Bruxelles (Žalbeni sud u Bruxellesu, Belgija), odlukom od 18. listopada 2023., koju je Sud zaprimio 23. listopada 2023., u postupku
Electrabel SA,
Fédération Belge des Entreprises Électrique et Gazières ASBL,
Organisatie voor Duurzame Energie Vlaanderen ASBL,
Wind4Wallonia 2 SA,
Luminus SA,
EDF Belgium SA,
ActiVent Wallonie SCRL,
Eol’Wapi SA,
Lumiwind SC,
Luminus Wind Together SC
protiv
Commission de Régulation de l’Électricité et du Gaz (CREG)
uz sudjelovanje:
État belge,
SUD (četvrto vijeće),
u sastavu: I. Jarukaitis (izvjestitelj), predsjednik vijeća, M. Condinanzi i N. Jääskinen, suci,
nezavisni odvjetnik: A. Rantos,
tajnik: A. Calot Escobar,
uzimajući u obzir pisani dio postupka,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
|
– |
za Electrabel SA, X. Taton, avocat, i H. Vanhulle, advocaat, |
|
– |
za Fédération Belge des Entreprises Électriques i Gazières ASBL, Organisatie voor Duurzame Energie Vlaanderen ASBL i Wind4Wallonia 2 SA, D. Verhoeven, avocat, |
|
– |
za Luminus SA, EDF Belgium SA, ActiVent Wallonie SCRL, Eol’Wapi SA, Lumiwind SC i Luminus Wind Together SC, D. Verhoeven, avocat, |
|
– |
za Commission de Régulation de l’Électricité i du Gaz (CREG), G. Block, M. Vandersmissen i K. Wauters, advocaten, |
|
– |
za belgijsku vladu, P. Cottin, M. Jacobs i C. Pochet, u svojstvu agenata, uz asistenciju K. Decroixa i B. Martela, advocaten, |
|
– |
za vladu Helenske Republike, K. Boskovits i C. Kokkosi, u svojstvu agenata, |
|
– |
za Europsku komisiju, O. Beynet i T. Scharf, u svojstvu agenata, |
saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 27. veljače 2025.,
donosi sljedeću
Presudu
|
1 |
Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članaka 6. do 8. i 22. Uredbe (EU) 2022/1854, od 6. listopada 2022. o hitnoj intervenciji za rješavanje pitanja visokih cijena energije (SL 2022., L 261 I, str. 1.) u vezi s njezinim člankom 2. točkama 5. i 9., člankom 6. UEU‑a, člankom 288. UFEU‑a te načelima proporcionalnosti, nadređenosti, djelotvornosti i lojalne suradnje. |
|
2 |
Taj je zahtjev podnesen u okviru triju sporova između, kao prvo, društva Electrabel SA, kao drugo, udruženja Fédération Belge des Entreprises Électriques et Gazières ASBL, Organizatie voor Duurzame Energie Vlaanderen ASBL i društva Wind4Wallonia 2 SA (u daljnjem tekstu, zajedno: FEBEG i dr.) i, kao treće, društava Luminus SA, EDF Belgium SA, ActiVent Wallonie SCRL, Eol’Wapi SA, Lumiwind SC i Luminus Wind Together SC (u daljnjem tekstu: Luminus i dr.) (u daljnjem tekstu svi zajedno: tužitelji iz glavnog postupka) i Commissiona de régulation de l’électricité et du gaz (Komisija za regulaciju električne energije i plina, Belgija, u daljnjem tekstu: CREG) u pogledu zakonitosti CREG‑ove odluke od 28. veljače 2023. o obrascu prijave koji trebaju ispuniti obveznici plaćanja nameta uvedenog u okviru gornje granice tržišnih prihoda proizvođačâ električne energije (u daljnjem tekstu: odluka od 28. veljače 2023.). |
Pravni okvir
Pravo Unije
Ugovor o EU‑u
|
3 |
Članak 4. stavak 3. UEU‑a glasi: „Na temelju načela lojalne suradnje i uz puno uzajamno poštovanje, [Europska] Unija i države članice međusobno si pomažu pri obavljanju zadaća koje proizlaze iz Ugovorâ. Države članice poduzimaju sve odgovarajuće mjere, opće ili posebne, kako bi osigurale ispunjavanje obveza koje proizlaze iz Ugovorâ ili akata institucija Unije. Države članice olakšavaju ostvarivanje zadaća Unije i suzdržavaju se od svake mjere koja bi mogla ugroziti postizanje ciljeva Unije.” |
|
4 |
Člankom 6. UEU‑a određuje se: „1. Unija priznaje prava, slobode i načela određena Poveljom Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja), koja ima istu pravnu snagu kao Ugovori. Odredbama Povelje ni na koji se način ne proširuju nadležnosti Unije kako su utvrđene u Ugovorima. Prava, slobode i načela Povelje tumače se u skladu s općim odredbama glave VII. Povelje kojima se uređuje njezino tumačenje i primjena, uzimajući u obzir objašnjenja iz Povelje kojima se određuju izvori tih odredaba. 2. Unija pristupa Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. To pristupanje ne utječe na nadležnosti Unije kako su utvrđene u Ugovorima. 3. Temeljna prava, kako su zajamčena Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i kako proizlaze iz ustavnih tradicija zajedničkih državama članicama, čine opća načela prava Unije.” |
UFEU
|
5 |
Članak 288. stavak 2. UFEU‑a glasi kako slijedi: „Uredba ima opću primjenu. Obvezujuća je u cijelosti i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.” |
Uredba 2022/1854
|
6 |
U uvodnim izjavama 1., 5., 28., 30. i 37. Uredbe 2022/1854 navodi se:
[...]
[...]
[...]
[...]
|
|
7 |
U skladu s člankom 1. te direktive, naslovljenim „Predmet i područje primjene”: „Ovom se Uredbom uspostavlja hitna intervencija za ublažavanje učinaka visokih cijena energije putem izvanrednih, ciljanih i vremenski ograničenih mjera. Cilj je tih mjera smanjiti potrošnju električne energije, uvesti gornju granicu tržišnih prihoda koje određeni proizvođači ostvaruju od proizvodnje električne energije i ciljano ih preraspodijeliti krajnjim kupcima električne energije, [...]” |
|
8 |
Članak 2. navedene uredbe, naslovljen „Definicije”, glasio je kako slijedi: „Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se i sljedeće definicije: [...]
[...]
[...]” |
|
9 |
U članku 6. navedene uredbe, naslovljenom „Obvezna gornja granica tržišnih prihoda”, navodi se: „1. Tržišni prihodi proizvođača ostvareni proizvodnjom električne energije iz izvora iz članka 7. stavka 1. ograničavaju se na najviše 180 [eura] po MWh proizvedene električne energije. 2. Države članice osiguravaju da se gornja granica tržišnih prihoda primjenjuje na sve tržišne prihode proizvođača i, prema potrebi, na posrednike koji sudjeluju na veleprodajnim tržištima električne energije u ime proizvođača, neovisno o tržišnom razdoblju u kojem se transakcija odvija i o tome trguje li se električnom energijom bilateralno ili na centraliziranom tržištu. 3. Države članice uvode učinkovite mjere za sprečavanje zaobilaženja obveza proizvođača na temelju stavka 2. One posebice osiguravaju da se gornja granica tržišnih prihoda učinkovito primjenjuje u slučajevima kada su proizvođači pod kontrolom ili u djelomičnom vlasništvu drugih poduzeća, osobito ako su dio vertikalno integriranog poduzeća. 4. Države članice odlučuju hoće li primjenjivati gornju granicu tržišnih prihoda pri namiri u razmjeni energije ili nakon toga. 5. [Europska] [k]omisija pruža smjernice državama članicama za provedbu ovog članka.” |
|
10 |
Člankom 7. Uredbe 2022/1854, naslovljenim „Primjena gornje granice tržišnih prihoda na proizvođače električne energije”, predviđalo se: „1. Gornja granica tržišnih prihoda predviđena u članku 6. primjenjuje se na tržišne prihode ostvarene prodajom električne energije proizvedene iz sljedećih izvora:
2. Gornja granica tržišnih prihoda predviđena u članku 6. stavku 1. ne primjenjuje se na demonstracijske projekte ni na proizvođače čiji su prihodi po MWh proizvedene električne energije već ograničeni kao rezultat državnih ili javnih mjera koje nisu donesene na temelju članka 8. 3. Države članice mogu, osobito u slučajevima kada primjena gornje granice tržišnih prihoda predviđene u članku 6. stavku 1. uzrokuje znatno administrativno opterećenje, odlučiti da se gornja granica tržišnih prihoda ne primjenjuje na proizvođače električne energije u postrojenjima za proizvodnju električne energije instaliranog kapaciteta od najviše 1 MW. [...] [...] 6. Proizvođači, posrednici i relevantni sudionici na tržištu, kao i, prema potrebi, operatori sustava nadležnim tijelima država članica i, prema potrebi, operatorima sustava i nominiranim operatorima tržišta električne energije dostavljaju sve podatke potrebne za primjenu članka 6., uključujući podatke o proizvedenoj električnoj energiji i povezanim tržišnim prihodima, neovisno o tržišnom razdoblju u kojem se transakcija odvija i o tome trguje li se električnom energijom bilateralno, unutar istog poduzeća ili na centraliziranom tržištu.” |
|
11 |
U skladu s člankom 8. te uredbe, naslovljenim „Nacionalne krizne mjere”: „1. Države članice mogu:
[...]
[...] 2. Mjere iz stavka 1., u skladu s ovom Uredbom:
|
|
12 |
Člankom 22. navedene uredbe naslovljenim „Stupanje na snagu i primjena” predviđalo se: „1. Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije. 2. Ne dovodeći u pitanje obvezu da se osigura raspodjela viška prihoda u skladu s člankom 10. i da se prihodi od privremenog solidarnog doprinosa upotrijebe u skladu s člankom 17. te ne dovodeći u pitanje obvezu izvješćivanja iz članka 20. stavka 2., ova se Uredba primjenjuje do 31. prosinca 2023., podložno sljedećem: [...]
[...]” |
Belgijsko pravo
Zakon o električnoj energiji
|
13 |
Člankom 22.b loia relative à l’organisation du marché de l’électricité (Zakon o organizaciji tržišta električne energije) od 29. travnja 1999. (Moniteur belge od 11. svibnja 1999., str. 16264.), u verziji koja proizlazi iz Zakona o izmjeni Zakona o organizaciji tržišta električne energije i kojim se uvodi gornja granica tržišnih prihoda proizvođača električne energije od 16. prosinca 2022. (Moniteur belge od 22. prosinca 2022., str. 98819.), koja je primjenjiva na glavni postupak (u daljnjem tekstu: Zakon o električnoj energiji), predviđa se: „1. Ovim se člankom utvrđuje gornja granica tržišnih prihoda proizvođačâ električne energije naplatom nameta u korist države na višak prihoda koji su obveznici iz stavka 2. ostvarili od 1. kolovoza 2022. do 30. lipnja 2023. 2. Namet plaćaju:
Odstupajući od stavka 1., namet ne plaćaju energetske zajednice građana i zajednice obnovljive energije ili ekvivalentne zajednice na koje se odnosi regionalno zakonodavstvo, pod uvjetom da se viškovi prihoda izravno prenose potrošačima koji su članovi tih zajednica. 3. Namet koji duguje obveznik iz stavka 2. iznosi 100 % viška prihoda. Višak prihoda predstavlja pozitivnu razliku između tržišnih prihoda i gornje granice tržišnih prihoda utvrđene u skladu sa stavkom 4. izračunanih za svaku transakciju prodaje električne energije u MWh isporučenoj tijekom razdoblja iz stavka 1. i po postrojenju za proizvodnju električne energije u Belgiji obuhvaćenom jednom od tehnologija navedenih u članku 7. [stavku 1.] Uredbe [2022/1854] s instaliranim kapacitetom od najmanje 1 MW. Smatra se da je višak prihoda jednak nuli kada je električnu energiju prodanu na tržištu proizvelo postrojenje za proizvodnju električne energije na koje se primjenjuje mehanizam potpore proizvodnji na temelju kojeg je nadležno tijelo ograničilo tržišne prihode. 4. Gornja granica tržišnih prihoda iznosi 130 eura po MWh električne energije. [...] 5. Tržišni prihodi su ostvareni prihodi koje za svaku transakciju ostvari obveznik iz stavka 2. u zamjenu za prodaju i isporuku električne energije tijekom razdoblja iz stavka 1., bez obzira na ugovorni oblik u kojem se odvija takva razmjena, uključujući ugovore o kupnji električne energije i druge postupke zaštite od rizika fluktuacija na veleprodajnom tržištu električne energije, isključujući bilo kakvu potporu ili subvenciju koju dodjeljuje javno tijelo. Za utvrđivanje tržišnih prihoda iz stavka 1. primjenjuju se sljedeće pretpostavke:
6. Za namet koji se duguje za razdoblje od 1. kolovoza 2022. do uključivo 31. prosinca 2022. obveznici iz stavka 2. podnose prijavu [CREG‑u] najkasnije do 30. travnja 2023. Za namet koji se duguje [...] za razdoblje od 1. siječnja 2023. do uključivo 30. lipnja 2023. obveznici iz stavka 2. podnose prijavu [CREG‑u] najkasnije do 7. rujna 2023. Prijava uključuje najmanje sljedeće podatke:
[CREG] utvrđuje obrazac prijave i oblik dokumenata koje treba dostaviti: [...]” |
Odluka od 28. veljače 2023.
|
14 |
Odluku od 28. veljače 2023. CREG je donio u skladu s člankom 22.b stavkom 6. četvrtim podstavkom Zakona o električnoj energiji. Tom se odlukom utvrđuje obrazac prijave i oblik dokumenata koje obveznici plaćanja nameta utvrđeni u članku 22.b stavka 1. tog zakona trebaju dostaviti. |
Glavni postupak i prethodna pitanja
|
15 |
Tužitelji iz glavnog postupka pravne su osobe privatnog prava koje su proizvođači i/ili opskrbljivači električne energije proizvedene iz izvora energije navedenih u članku 7. stavku 1. Uredbe 2022/1854 i koje su obuhvaćene područjem primjene Odluke od 28. veljače 2023., s obzirom na to da se na njih primjenjuje namet uveden u članku 22.b stavkom 2. Zakona o električnoj energiji ili pravne osobe privatnog prava koje nisu proizvođači ili opskrbljivači električne energije, ali koje su također obuhvaćene tim područjem primjene jer se na njih primjenjuje taj namet, ili udruženja poduzetnika iz energetskog sektora koja djeluju u korist svojih članova. |
|
16 |
Dana 29. ožujka 2023., Electrabel, s jedne strane, i FEBEG i dr., s druge strane, te 30. ožujka 2023., Luminus i dr., podnijeli su couru d’appel de Bruxelles, section cour des marchés (Žalbeni sud u Bruxellesu, Odjel‑Tržišni sud, Belgija), sudu koji je uputio zahtjev, tri tužbe za poništenje odluke od 28. veljače 2023. Taj je sud spojio te tri tužbe s obzirom na njihove sličnosti. |
|
17 |
U prilog svojim tužbama tužitelji iz glavnog postupka pozivaju se, kao prvo, na tužbene razloge za poništenje koji se odnose na isključivost pretpostavki uvedenih odlukom od 28. veljače 2023. Electrabel u biti tvrdi da se tom odlukom povređuju članak 2. točka 5. te članci 6. do 8. Uredbe 2022/1854 jer mu se njome nalaže prijava prihoda koji nisu stvarno ostvareni, iako se tom uredbom zahtijeva prijava prihoda koji su stvarno ostvareni. FEBEG i dr. te Luminus i dr. navode povredu navedene uredbe, osobito njezinih članaka 6. i 7., članka 288. UFEU‑a kao i načela nadređenosti i djelotvornosti prava Unije jer se u navedenoj odluci primjenjuju pravne pretpostavke kako bi se utvrdili prihodi na koje se primjenjuje gornja granica utvrđena u članku 22.b Zakona o električnoj energiji. U tom pogledu ističu da su te pretpostavke, ovisno o predmetnom izvoru energije, neoborive ili oborive, ali da ih se u potonjem slučaju može oboriti samo pod određenim uvjetima i uz primjenu drugih pretpostavki. Prema njihovu mišljenju, ista uredba predviđa samo gornju granicu ostvarenog tržišnog prihoda, tako da bi barem trebalo biti moguće prijaviti stvarno ostvarene prihode. |
|
18 |
Stoga tužitelji iz glavnog postupka prigovaraju CREG‑u da je u odluci od 28. veljače 2023. preuzeo sustav od šest pretpostavki predviđenih člankom 22.b stavkom 5. drugim podstavkom točkama 1. do 6. Zakona o električnoj energiji. Takav sustav, koji se temelji isključivo na pretpostavkama, doveo bi do oporezivanja 100 % fiktivnih prihoda, dok se, u skladu s Uredbom 2022/1854, gornja granica primjenjuje na „tržišne prihode”, odnosno na prihode koje su stvarno ostvarili proizvođači električne energije. Usto, tom se uredbom predviđa da se gornja granica primjenjuje „po transakciji”, iako bi, u skladu sa svim pretpostavkama o kojima je riječ, električnu energiju trebalo prodavati po danu po cijeni električne energije za svaki od tih dana na burzi električne energije kada je električna energija prodana terminski i po satu kada je električna energija prodana na tržištu za dan unaprijed. To ima za posljedicu namet u slučaju prekoračenja gornje granice za jedan dan ili jedan sat razdoblja, čak i ako je stvarno naplaćena cijena prosječna cijena koja je niža od gornje granice ili fiksna cijena koja je niža od gornje granice. Korištenje sustava koji se temelji isključivo na pretpostavkama ni na koji način nije opravdano te se njime zapravo nastoji postići cilj povećanja nametom prikupljenih sredstava. |
|
19 |
CREG i État belge (Belgijska Država) osporavaju tu argumentaciju pozivajući se, među ostalim, na uvodnu izjavu 37. Uredbe 2022/1854, u skladu s kojom države članice mogu upotrijebiti razumne procjene za izračun gornje granice tržišnih prihoda. Tom uredbom nije utvrđeno posebno pravilo koje omogućuje izračun iznosa viška prihoda i Komisija nije dala naznake u tom pogledu, suprotno onomu što je navedena uredba predvidjela u svojem članku 6. stavku 5. Primjena pretpostavki predviđenih Zakonom o električnoj energiji ne bi dovela do oporezivanja fiktivnih prihoda te bi se njome, osim toga, omogućilo smanjenje tehničkih poteškoća povezanih s točnim određivanjem cijene za svaki MWh električne energije koji je prodan i isporučen tijekom razdoblja primjene nameta. Štoviše, neoborivost pretpostavki iz točaka 1. i 2. članka 22.b stavka 5. drugog podstavka Zakona o električnoj energiji, opravdana jer se sustav temelji na strategijama prodaje koje su prethodno utvrđene u dogovoru s operatorima nuklearnih elektrana o kojima je riječ. |
|
20 |
Sud koji je uputio zahtjev uvodno navodi da činjenica da nezakonitosti koje se stavljaju na teret potječu iz članka 22.b stavka 5. drugog podstavka točaka 1. do 6. Zakona o električnoj energiji ne utječe na njegovu nadležnost za odlučivanje o zakonitosti odluke od 28. veljače 2023. Što se tiče merituma, on utvrđuje da se pretpostavke utvrđene u tim odredbama i na kojima ta odluka temelji svoj obrazac prijave prihoda, koji je faza koja prethodi utvrđivanju nameta koji treba platiti svaki obveznik, temelje na skupu ili nizu pretpostavki koje obveznik nikad ne može u potpunosti izbjeći, što ima za posljedicu to da obveznik ne može prijaviti svoje stvarno ostvarene prihode. |
|
21 |
Taj sud u tom pogledu pojašnjava da ne vidi dovoljno tehničko opravdanje za definiciju pretpostavki koje bi trebale odražavati strategije prodaje svojstvene svakoj tehnologiji ili drugoj posebnosti, umjesto da se obveznicima omogući da dokumentiraju svoje stvarne strategije prodaje i svoje stvarno ostvarene prihode, barem kad je to moguće. Naime, gornja granica uspostavljena Uredbom 2022/1854 i, slijedom toga, od strane belgijskog zakonodavaca primjenjuje se samo na električnu energiju koja potječe iz određenih tehnologija, a sustav izvješćivanja temelji se na sljedivosti određenih podataka s određenim postrojenjem. Stoga, prema njegovu mišljenju, iako tehničke poteškoće mogu opravdati primjenu pretpostavki, one ne opravdavaju njihovu neoborivost. |
|
22 |
Osim toga, iz članaka 6. do 8. Uredbe 2022/1854, u vezi s njezinim člankom 2. točkama 5. i 9., proizlazi da se izračun viška prihoda mora provesti na temelju tržišnih prihoda koje su proizvođači stvarno ostvarili. To potvrđuje struktura uspostavljenog sustava, koja na prvi pogled nalaže upućivanje na stvarno ostvarene prihode. Uvodna izjava 30. te uredbe podupire tu ocjenu. Iako je točno da se u njezinoj uvodnoj izjavi 37. navodi da bi države članice trebale moći upotrijebiti razumne procjene za izračun gornje granice tržišnih prihoda, ta uvodna izjava ipak ne može spriječiti primjenu odredbi navedene uredbe. Sud koji je uputio zahtjev dodaje da, osim toga, nije uvjeren da mogućnost koja se ostavlja državama članicama da upotrijebe procjene dopušta tim državama da predvide sustav koji se temelji isključivo na neoborivim pretpostavkama, ili na djelomično oborivim pretpostavkama, ali na način da se dopušta postojanje elemenata koje je teoretski unaprijed utvrdila država članica, neovisno o stvarno ostvarenim prihodima. |
|
23 |
Kao drugo, što se tiče razdoblja na koje se odnosi sporna odluka, Electrabel i FEBEG i dr. u biti tvrde da se, s obzirom na to da se odlukom od 28. veljače 2023. utvrđuje obrazac prijave za razdoblje od 1. kolovoza do 31. prosinca 2022., iako na temelju Uredbe 2022/1854 razdoblje gornje granice počinje 1. prosinca 2022., tom odlukom povređuju, među ostalim, članci 6. do 8., 20. i 22. te uredbe, članak 288. UFEU‑a, načela nadređenosti i djelotvornosti prava Unije te načelo lojalne suradnje. Ističu da je Prijedlog Komisije od 14. rujna 2022. za uredbu Vijeća o hitnoj intervenciji za rješavanje pitanja visokih cijena energije (COM (2022) 473 final), koji je doveo do donošenja Uredbe 2022/1854, predviđao da se državama članicama ostavi mogućnost da odluče o ranijoj primjeni gornje granice, ali da ta mogućnost nije zadržana u verziji te uredbe koja je konačno donesena. Osim toga, navedena uredba ne dopušta državama članicama da retroaktivno ubiru višak prihoda. |
|
24 |
CREG i Belgijska Država u biti odgovaraju da je, kao prvo, belgijski zakonodavac mogao djelovati kao što je to učinio za razdoblje od 1. kolovoza do 30. studenoga 2022. na temelju svoje opće porezne nadležnosti, kao drugo, članak 8. stavak 1. Uredbe 2022/1854 uostalom predviđa da države članice mogu „zadržati ili uvesti mjere kojima se dodatno ograničavaju tržišni prihodi” i, kao treće, činjenica da mogućnost ranije dobrovoljne primjene te uredbe koja je predviđena u prijedlogu uredbe navedenom u prethodnoj točki ove presude nije preuzeta u konačno donesenom tekstu objašnjava se neprikladnošću takve odredbe. |
|
25 |
Sud koji je uputio zahtjev napominje da belgijski zakonodavac nije opravdao razlog zbog kojeg je datum stupanja na snagu predmetnog nameta utvrdio na datum različit od onog predviđenog Uredbom 2022/1854 te da se ograničio na navođenje da uspostavljeni sustav nije protivan načelu zabrane retroaktivnosti u području oporezivanja. Iz pripremnih akata Zakona o električnoj energiji ne proizlazi ni da je predmetni namet hibridne prirode, odnosno nacionalna mjera neovisna o pravu Unije za razdoblje od 1. kolovoza 2022. do 30. studenoga 2022. i provedba Uredbe 2022/1854 za razdoblje od 1. prosinca 2022. S obzirom na te elemente, taj sud smatra da bi se članku 22. stavku 2. te uredbe na prvi pogled mogle protiviti nacionalne mjere kojima se osigurava provedba sustava predviđenog tom uredbom od datuma koji prethodi onom navedenom u toj odredbi, uzimajući u obzir načela nadređenosti, djelotvornosti i lojalne suradnje. U tom pogledu smatra da članak 8. stavak 1. točka (a) Uredbe 2022/1854 nije jasan u pogledu pitanja uključuje li mogućnost, koja je tom odredbom dodijeljena državama članicama, da zadrže ili uvedu mjere kojima se dodatno ograničavaju tržišni prihodi mogućnost provedbe sustava gornje granice prije datuma stupanja na snagu te uredbe. |
|
26 |
U tim je okolnostima cour d’appel de Bruxelles (Žalbeni sud u Bruxellesu) odlučio prekinuti postupak i Sudu uputiti sljedeća prethodna pitanja:
|
Postupak pred Sudom
|
27 |
Sud koji je uputio zahtjev zatražio je da se u ovom predmetu odluči u ubrzanom prethodnom postupku, predviđenom u članku 105. Poslovnika Suda. |
|
28 |
Taj zahtjev odbijen je rješenjem predsjednika Suda od 10. siječnja 2024., Electrabel i dr. (C‑633/23, EU:C:2024:41). |
O prethodnim pitanjima
Prvo i drugo pitanje
|
29 |
Uvodno valja istaknuti, s jedne strane, da se, u skladu s tekstom svojeg prvog i drugog pitanja, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev pita o načinima utvrđivanja tržišnih prihoda na koje se primjenjuje „gornja granica predviđena člankom 6.” Uredbe 2022/1854. Iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da je u ovom slučaju gornja granica tržišnih prihoda, na temelju članka 22.b stavka 4. Zakona o električnoj energiji, utvrđena na 130 eura po MWh proizvedene električne energije, dok se tim člankom 6. u stavku 1. određuje da se tržišni prihodi iz navedenog članka ograničavaju na najviše 180 eura po MWh proizvedene električne energije. Međutim, članak 8. stavak 1. točka (a) te uredbe u biti predviđa da države članice mogu, među ostalim, uvesti mjere kojima se dodatno ograničavaju ti prihodi. |
|
30 |
Stoga valja utvrditi da gornja granica predviđena nacionalnim propisom o kojem je riječ u glavnom postupku nije ona „predviđena u članku 6.” Uredbe 2022/1854, nego nacionalna gornja granica utvrđena na temelju članka 8. stavka 1. te uredbe. |
|
31 |
S druge strane, iako svojim prvim i drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev traži, među ostalim, tumačenje članka 6. UEU‑a, on ne iznosi po čemu bi to tumačenje bilo nužno za rješavanje sporova u glavnom postupku. Naime, zahtjev za prethodnu odluku ne sadržava nikakvo obrazloženje koje objašnjava razlog zbog kojeg se taj sud pita o tumačenju tog članka niti navodi vezu koju uspostavlja između njega i nacionalnog propisa o kojem je riječ u glavnom postupku. Prema tome, tumačenje članka 6. UEU‑a očito nije nužno za rješavanje tih sporova. |
|
32 |
S obzirom na ta razmatranja, valja razumjeti da svojim prvim i drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članke 6. do 8. Uredbe 2022/1854, u vezi s njezinim člankom 2. točkama 5. i 9., člankom 288. UFEU‑a i načelom proporcionalnosti, tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis na temelju kojeg se određuje iznos prihoda na koji se primjenjuje gornja granica tržišnih prihoda predviđena na temelju tog članka 8., ovisno o predmetnim postrojenjima za proizvodnju električne energije, bilo na temelju neoborivih pretpostavki bilo na temelju oborivih pretpostavki, ali koje se mogu oboriti samo, s jedne strane, opravdavanjem stvarno ostvarenih prihoda svih postrojenja dotičnog operatora i, s druge strane, drugim pretpostavkama. |
|
33 |
U tom pogledu valja podsjetiti na to da se člankom 6. stavkom 1. Uredbe 2022/1854 predviđa da se tržišni prihodi proizvođača električne energije iz izvora navedenih u članku 7. stavku 1. ograničavaju na najviše 180 eura po MWh proizvedene električne energije. U stavku 2. tog članka 6. dodaje se da države članice osiguravaju da se gornja granica tržišnih prihoda primjenjuje na sve tržišne prihode proizvođača i, prema potrebi, na posrednike koji sudjeluju na veleprodajnim tržištima električne energije u ime proizvođača, neovisno o tržišnom razdoblju u kojem se transakcija odvija i o tome trguje li se električnom energijom bilateralno ili na centraliziranom tržištu. Osim toga, stavak 3. istog članka određuje da države članice uvode učinkovite mjere kako bi spriječile svako izbjegavanje obveza proizvođača na temelju stavka 2. i posebice osiguravaju da se gornja granica tržišnih prihoda učinkovito primjenjuje u slučajevima kada su proizvođači pod kontrolom ili u djelomičnom vlasništvu drugih poduzeća, osobito ako su dio vertikalno integriranog poduzeća. Kad je riječ o članku 6. stavku 4. Uredbe 2022/1854, u njemu se pojašnjava da države članice odlučuju hoće li primjenjivati gornju granicu tržišnih prihoda pri namiri u razmjeni energije ili nakon toga. |
|
34 |
Osim toga, iako stavak 5. tog članka 6. određuje da Komisija pruža smjernice državama članicama za provedbu navedenog članka, nesporno je da ta institucija nije dala nikakve smjernice u tom pogledu. |
|
35 |
Što se tiče članka 7. Uredbe 2022/1854, u stavku 1. navodi se da se gornja granica tržišnih prihoda predviđena u članku 6. te uredbe primjenjuje na tržišne prihode ostvarene prodajom električne energije proizvedene iz izvora energije navedenih u toj odredbi. U stavku 6. također se pojašnjava da relevantni proizvođači, posrednici i sudionici na tržištu, kao i, prema potrebi, operatori sustava, dostavljaju nadležnim tijelima država članica i, prema potrebi, operatorima sustava i nominiranim operatorima tržišta električne energije sve podatke potrebne za primjenu tog članka 6., uključujući podatke o proizvedenoj električnoj energiji i povezanim tržišnim prihodima, neovisno o tržišnom razdoblju u kojem se transakcija odvija i o tome trguje li se električnom energijom bilateralno, unutar istog poduzeća ili na centraliziranom tržištu. |
|
36 |
Člankom 8. stavkom 1. Uredbe 2022/1854 predviđa se pak da države članice mogu donijeti druge mjere, navedene u točkama (a) do (e) tog stavka. Konkretno, u skladu s tom točkom (a), mogu zadržati ili uvesti mjere kojima se dodatno ograničavaju tržišni prihodi proizvođača koji proizvode električnu energiju iz izvora navedenih u članku 7. stavku 1. te uredbe, uključujući mogućnost razlikovanja tehnologija, kao i tržišni prihodi drugih sudionika na tržištu. Stavak 2. tog članka 8. pojašnjava da mjere iz stavka 1. u skladu s navedenom uredbom moraju biti proporcionalne i nediskriminirajuće, ne smiju ugrožavati signale za ulaganja, moraju osigurati pokrivanje troškova ulaganja i operativnih troškova, ne smiju narušavati funkcioniranje veleprodajnih tržišta električne energije, a osobito ne smiju utjecati na redoslijed vrijednosti i formiranje cijena na veleprodajnom tržištu te moraju biti u skladu s pravom Unije. |
|
37 |
Osim toga, u članku 2. točki 5. Uredbe 2022/1854 pojašnjava se da za potrebe te uredbe pojam „tržišni prihod” znači ostvareni prihod koji proizvođač prima u zamjenu za prodaju i isporuku električne energije u Uniji, bez obzira na ugovorni oblik u kojem se odvija takva razmjena, uključujući ugovore o kupnji energije i druge postupke zaštite od rizika fluktuacija na veleprodajnom tržištu električne energije, isključujući bilo kakvu potporu koju dodjeljuju države članice. U tom članku 2. točki 9. također se navodi da pojam „višak prihoda” znači pozitivna razlika između tržišnih prihoda proizvođača po MWh električne energije i gornje granice tržišnih prihoda od 180 eura po MWh električne energije, predviđene u članku 6. stavku 1. te uredbe. |
|
38 |
Stoga valja utvrditi da, iako se nijednom od relevantnih odredbi Uredbe 2022/1854 ne pojašnjava metodologija prema kojoj treba utvrditi tržišne prihode na koje treba primijeniti mjeru gornje granice prihoda čiju provedbu ta uredba nalaže, iz njihova teksta ipak proizlazi da se, kao što je to u biti istaknuo i nezavisni odvjetnik u točkama 38. i 39. svojeg mišljenja, ta mjera gornje granice ne može primijeniti na teoretske prihode koji ne odgovaraju stvarnom stanju na tržištu, nego na iznose koji odražavaju stvarno ostvarene prihode predmetnih operatora. |
|
39 |
U uvodnoj izjavi 30. te uredbe uostalom se navodi da bi gornju granicu tržišnih prihoda trebalo utvrditi „za tržišne prihode, a ne na ukupne prihode od proizvodnje” i da bi se, bez obzira na ugovorni oblik u kojem se može odvijati trgovina električnom energijom, gornja granica tržišnih prihoda trebala primjenjivati „samo” na „ostvarene” tržišne prihode. |
|
40 |
Međutim, s obzirom na to da se nijednom odredbom Uredbe 2022/1854 ne pojašnjavaju načini određivanja tržišnih prihoda na koje treba primijeniti mjeru gornje granice prihoda, na državama članicama je da ih utvrde. Međutim, budući da na taj način države članice provode tu uredbu i stoga pravo Unije, one svoje nadležnosti moraju izvršavati poštujući to pravo i, stoga, u ovom slučaju, na način kojim se osobito zadržava koristan učinak odredbi navedene uredbe (vidjeti, analogno, presude od 21. prosinca 2023., Komisija/Danska (Najdulje trajanje parkiranja), C‑167/22, EU:C:2023:1020, t. 43. i navedena sudska praksa, te od 30. travnja 2025., Alenopik, C‑745/23, EU:C:2025:294, t. 28.). |
|
41 |
Stoga preostaje procijeniti je li, u okviru tog izvršavanja, državama članicama dopušteno koristiti se pretpostavkama kako bi precizno utvrdile iznos tržišnih prihoda na koje primjenjuju mjeru gornje granice prihoda koja se nalaže Uredbom 2022/1854. |
|
42 |
U tom pogledu, kao prvo, valja istaknuti da bi, u skladu s uvodnom izjavom 37. te uredbe, kako bi se osigurala učinkovita provedba gornje granice tržišnih prihoda, proizvođači, posrednici i relevantni sudionici na tržištu trebali dostaviti potrebne podatke nadležnim tijelima država članica i, prema potrebi, operatorima sustava i nominiranim operatorima tržišta električne energije, ali da bi, s obzirom na velik broj pojedinačnih transakcija za koje nadležna tijela država članica moraju osigurati provedbu gornje granice tržišnih prihoda, ta tijela trebala moći upotrijebiti „razumne procjene” za izračun te gornje granice. |
|
43 |
Kao što je to također istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 50. svojeg mišljenja, procjena je po svojoj prirodi približna vrijednost i ne odgovara uvijek točnoj vrijednosti. Prema tome, eventualna razlika između stvarno ostvarenih prihoda i pretpostavljenih prihoda može se prihvatiti a da to ne dovede do toga da primjena pretpostavki nužno nije u skladu s Uredbom 2022/1854, pod uvjetom da ta razlika, koja uostalom može biti kako negativna tako i pozitivna, ostane razumna, odnosno umjerena, i da su procjene utvrđene na temelju tih pretpostavki reprezentativne za stvarno stanje na tržištu tijekom razmatranog razdoblja. |
|
44 |
Kao drugo, kao što to proizlazi iz njezina članka 1., cilj je Uredbe 2022/1854, među ostalim, uspostaviti hitnu intervenciju za ublažavanje učinaka visokih cijena energije putem izvanrednih, ciljanih i vremenski ograničenih mjera, a cilj je tih mjera osobito uvesti gornju granicu tržišnih prihoda koje određeni proizvođači ostvaruju od proizvodnje električne energije i ciljano ih preraspodijeliti krajnjim kupcima električne energije. |
|
45 |
U takvom kontekstu hitnosti i uzimajući u obzir taj cilj zaštite krajnjih kupaca električne energije, primjena razumnih procjena, uključujući u obliku pretpostavki, kako bi se brzo provele kratkoročne mjere, može biti prikladno, pa čak i nužno, sredstvo kako bi se osigurala učinkovitost mjere gornje granice prihoda koja se nalaže Uredbom 2022/1854 i kako bi se na taj način postigao taj cilj. |
|
46 |
Kao treće, valja istaknuti da su, u skladu s člankom 6. stavkom 3. te uredbe, države članice dužne uvesti učinkovite mjere kako bi osigurale učinkovitu primjenu gornje granice i spriječile njezino zaobilaženje. Uzimajući u obzir ono što se predviđa člankom 6. stavkom 2. i člankom 7. stavkom 6. navedene uredbe, na čiji se tekst podsjeća u točkama 33. i 35. ove presude, možda će biti potrebno osigurati prikupljanje i nadzor velike količine podataka. Stoga se na temelju te okolnosti također može priznati da se, ovisno o posebnostima predmetnog nacionalnog tržišta ili tehničkim poteškoćama koje mogu postojati u pogledu mogućnosti izolacije prihoda na koje se zapravo mora primijeniti mjera gornje granice propisana tom uredbom, može pokazati potrebnim primijeniti pretpostavke. |
|
47 |
Znatnost administrativnog opterećenja koje može proizaći iz provedbe te mjere gornje granice uostalom priznaje zakonodavac Unije jer u članku 7. stavku 3. Uredbe 2022/1854 državama članicama nudi, među ostalim, mogućnost da odluče, osobito kada primjena gornje granice predviđene u članku 6. stavku 1. te uredbe uzrokuje znatno administrativno opterećenje, da se ta gornja granica ne primjenjuje na proizvođače električne energije u postrojenjima za proizvodnju električne energije instaliranog kapaciteta od najviše 1 MW. |
|
48 |
Iz tih elemenata proizlazi da se Uredbi 2022/1854 ne protivi to da država članica primijeni pretpostavke kako bi utvrdila iznos tržišnih prihoda na koje se treba primijeniti mjera gornje granice koja se nalaže tom uredbom, pod uvjetom da se na temelju tih pretpostavki mogu dobiti razumne procjene navedenih prihoda, koje su reprezentativne za stvarno stanje na tržištu tijekom razmatranog razdoblja. |
|
49 |
U tom pogledu valja istaknuti, s jedne strane, da se na temelju činjenice da je država članica odlučila, ovisno o slučaju, na temelju objektivnih elemenata razlikovanja uspostaviti različite pretpostavke ovisno o operatorima, postrojenjima ili tehnologiji o kojima je riječ, ili niz pretpostavki, ne može utvrditi da uvjet iz prethodne točke ove presude nije ispunjen, pod uvjetom da za svaku od kategorija operatora, postrojenja ili tehnologije o kojoj je eventualno riječ, uspostavljena pretpostavka omogućuje dobivanje razumne procjene prihoda svojstvenih toj kategoriji, pri čemu je, štoviše, mogućnost razlikovanja tehnologija izričito dopuštena Uredbom 2022/1854, osobito njezinim člankom 8. stavkom 1. točkom (a). S druge strane, čak i primjena neoborivih pretpostavki može ispuniti taj uvjet, osobito kada se one odnose na ograničenu i posebnu kategoriju proizvođača čiji su prihodi, zbog okolnosti koje su im svojstvene ili posebnosti predmetnog nacionalnog tržišta, prethodno utvrđeni u dogovoru s javnim tijelima ili su uređeni nacionalnim propisom, tako da proizvođači o kojima je riječ od njih ne mogu lako odstupiti. |
|
50 |
Iz tih utvrđenja također proizlazi da se primjena takvih pretpostavki, pod uvjetom da ispunjavaju navedeni uvjet, ne može smatrati protivnom načelu proporcionalnosti. U tom pogledu valja podsjetiti na to da to načelo, koje je dio općih načela prava i čije se poštovanje time nalaže državama članicama kada provode pravo Unije, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 40. ove presude, zahtijeva da sredstva stavljena na raspolaganje budu prikladna za ostvarenje legitimnih ciljeva kako su postavljeni predmetnim propisom, te ne prekoračuju ono što je nužno za postizanje tih ciljeva (vidjeti u tom smislu presude od 21. veljače 2008., Netto Supermarkt, C‑271/06, EU:C:2008:105, t. 19. i navedenu sudsku praksu i od 8. prosinca 2020., Mađarska/Parlament i Vijeća, C‑620/18, EU:C:2020:1001, t. 111.). |
|
51 |
S obzirom na hitnost provedbe mjere određivanja gornje granice prihoda nametnute Uredbom 2022/1854, i to u cilju zaštite krajnjih kupaca električne energije, kao i na iznimnu i vremenski ograničenu prirodu te mjere, primjena pretpostavki, uključujući, ovisno o slučaju, neoborive pretpostavke, kako bi se točno utvrdio iznos prihoda na koji treba primijeniti navedenu mjeru, čini se proporcionalna ako se na temelju njih, kao što je to navedeno u točki 48. ove presude, mogu dobiti razumne procjene navedenih prihoda, koje su reprezentativne za stvarno stanje na tržištu tijekom razmatranog razdoblja. |
|
52 |
Budući da je konkretna ocjena ispunjava li određena pretpostavka taj uvjet činjenične prirode, ona je u nadležnosti nacionalnih tijela, koja djeluju pod nadzorom nacionalnih sudova, u ovom slučaju suda koji je uputio zahtjev. Međutim, u skladu sa svojom sudskom praksom, Sud mu može prilikom odlučivanja o zahtjevu za prethodnu odluku dati pojašnjenja kako bi ga usmjerio u svojoj ocjeni (vidjeti, analogno, presude od 21. veljače 2006., Halifax i dr., C‑255/02, EU:C:2006:121, t. 77., i od 11. siječnja 2024., Nárokuj, C‑755/22, EU:C:2024:10, t. 42.). |
|
53 |
Stoga, u svrhu te ocjene, valja uzeti u obzir sve činjenične i tehničke elemente koji obilježavaju ne samo situaciju predmetnih operatora i postrojenja nego i nacionalno tržište električne energije. Tako u tom pogledu osobito mogu biti relevantne, uzimajući u obzir te posebnosti, prepreke prikupljanju i nadzoru podataka koje bi omogućile da se, u razdoblju koje je u skladu s hitnom svrhom postizanja cilja zaštite krajnjih kupaca električne energije, odrede točni prihodi postrojenja ili operatora na koje se primjenjuje predmetna mjera gornje granice, kao i jesu li uspostavljene pretpostavke dovoljno precizne kako bi se izbjeglo znatno precjenjivanje ili podcjenjivanje prihoda dotičnih operatora, kao i postoji li korektivni mehanizam koji po potrebi omogućuje operatorima ili nacionalnim tijelima da ostvare stvarne prihode kako bi ispravili rezultat tih pretpostavki ako one ne dovedu do razumnih procjena koje su reprezentativne za stvarno stanje na tržištu tijekom razmatranog razdoblja. |
|
54 |
Osim toga, uzimajući u obzir ono što je utvrđeno u točki 40. ove presude, nije nužno da se Sud izjasni o tumačenju članka 288. UFEU‑a koje je zatražio sud koji je uputio zahtjev. |
|
55 |
S obzirom na sva prethodna razmatranja, na prvo i drugo pitanje valja odgovoriti tako da članke 6. do 8. Uredbe 2022/1854, u vezi s njezinim člankom 2. točkama 5. i 9. te načelom proporcionalnosti, treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalni propis na temelju kojeg se iznos prihoda na koji se primjenjuje gornja granica tržišnih prihoda predviđena na temelju tog članka 8. određuje, ovisno o predmetnim postrojenjima za proizvodnju električne energije, bilo na temelju neoborivih pretpostavki bilo na temelju oborivih pretpostavki, ali koje se mogu oboriti samo, s jedne strane, opravdavanjem stvarno ostvarenih prihoda svih postrojenja dotičnog operatora i, s druge strane, drugim pretpostavkama, pod uvjetom da te pretpostavke omogućuju dobivanje razumnih procjena navedenih prihoda, koje su reprezentativne za stvarno stanje na tržištu tijekom razmatranog razdoblja. |
Treće pitanje
|
56 |
Svojim trećim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članke 6. do 8. i članak 22. stavak 2. točku (c) Uredbe 2022/1854 u vezi s člankom 288. UFEU‑a kao i načelima nadređenosti i djelotvornosti prava Unije te lojalne suradnje tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis donesen nakon stupanja na snagu te uredbe kojim se predviđa primjena mjere gornje granice tržišnih prihoda slične onoj koju nalaže navedena uredba, ali za razdoblje koje prethodi onom koje je utvrđeno tom uredbom. |
|
57 |
U tom pogledu valja istaknuti da je, u skladu s člankom 22. stavkom 1. Uredbe 2022/1854, ona stupila na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije, odnosno 8. listopada 2022. U skladu s člankom 22. stavkom 2. točkom (c) te uredbe, njezini članci 6., 7. i 8. primjenjivali su se od 1. prosinca 2022. do 30. lipnja 2023. |
|
58 |
Ni iz jedne odredbe Uredbe 2022/1854 ne proizlazi da se ona primjenjuje na mjeru gornje granice prihoda koja je uvedena nacionalnim propisom za razdoblje prije njezina stupanja na snagu niti, a fortiori, da takav propis mora poštovati uvjete predviđene tom uredbom. Stoga, kao što je to istaknuo i nezavisni odvjetnik u točki 59. svojeg mišljenja, u nedostatku propisa Unije u tom području, koji se primjenjuje ratione temporis, ne može se smatrati da su države članice lišene mogućnosti izvršavanja svojih nadležnosti, u ovom slučaju donošenjem mjere gornje granice tržišnih prihoda koja je slična onoj koju nalaže Uredba 2022/1854, ali s vremenskim područjem primjene različitim od onog predviđenog tom uredbom, ili da bi se takva mogućnost mogla koristiti samo uz izričito odobrenje zakonodavca Unije u tom smislu. |
|
59 |
Činjenica da je takav nacionalni propis donesen iako je navedena uredba već bila na snazi u tom pogledu nije relevantna. Naime, nijedna odredba iste uredbe ne upućuje na to da je njezinim donošenjem zakonodavac Unije namjeravao državama članicama oduzeti tu mogućnost ili uvjetovati njezino izvršavanje takvim odobrenjem. Naprotiv, kao što to proizlazi iz teksta članka 8. stavka 1. Uredbe 2022/1854, zakonodavac Unije izričito je predvidio mogućnost da države članice uvedu ili zadrže mjere gornje granice tržišnih prihoda koje su strože od gornje granice predviđene člankom 6. stavkom 1. te uredbe. Također u tom smislu, u uvodnoj izjavi 1. navedene uredbe naglašava se da su od rujna 2021. cijene na tržištima električne energije vrlo visoke i da je agresivni rat Ruske Federacije protiv Ukrajine doveo do znatnog dodatnog povećanja i volatilnosti cijene električne energije. Usto, zakonodavac Unije istaknuo je u uvodnoj izjavi 5. te uredbe da je ta energetska kriza negativno utjecala na sve države članice, iako u različitoj mjeri, te iz njezine uvodne izjave 28. proizlazi da je ekstremno i trajno povećanje cijena zabilježeno od veljače 2022. |
|
60 |
Ti elementi upućuju na to da je zakonodavac Unije, potpuno poznavajući mogućnost država članica da djeluju u okviru svojih nadležnosti, s obzirom na posebnosti svojih nacionalnih tržišta, odlučio da na razini Unije neće urediti gornju granicu tržišnih prihoda izvan vremenskog područja primjene koje je predvidio Uredbom 2022/1854 ni, a fortiori, oduzeti državama članicama njihovu nadležnost za uređivanje tog pitanja za razdoblje koje prethodi razdoblju primjene predviđenom u toj uredbi. |
|
61 |
Točno je da u tom pogledu, kao što je to već navedeno u točki 40. ove presude, države članice moraju izvršavati svoje nadležnosti poštujući pravo Unije. Međutim, u ovom slučaju, osim pitanja koja je sud koji je uputio zahtjev iznio u svojem prvom i drugom pitanju, iz zahtjeva za prethodnu odluku ne proizlazi da taj sud dvoji o usklađenosti merituma nacionalnog propisa koji je doveo do sporova u glavnom postupku s drugim odredbama prava Unije koje se pak mogu primijeniti ratione temporis. |
|
62 |
Ni članak 288. UFEU‑a ni načela nadređenosti i djelotvornosti prava Unije ili lojalne suradnje u ovom slučaju ne mogu opravdati drukčiju ocjenu. |
|
63 |
S jedne strane, ni članak 288. UFEU‑a ni načela nadređenosti i djelotvornosti prava Unije ne mogu izmijeniti područje primjene uredbe kako ga je odredio zakonodavac Unije. |
|
64 |
S druge strane, točno je da se na temelju načela lojalne suradnje, utvrđenog u članku 4. stavku 3. UEU‑a, države članice suzdržavaju od svake mjere koja bi mogla ugroziti postizanje ciljeva Unije. Međutim, osobito s obzirom na ono što je utvrđeno u točki 60. ove presude kao i na činjenicu da se uvođenjem mjere gornje granice prihoda koja je slična onoj predviđenoj Uredbom 2022/1854 nužno nastoje postići ciljevi koji su u skladu s ciljevima te uredbe, ne može se smatrati da bi primjenom takve mjere na nacionalnoj razini prije nego što postane obvezna na razini Unije država članica povrijedila to načelo. |
|
65 |
S obzirom na sva prethodna razmatranja, na treće pitanje valja odgovoriti tako da članke 6. do 8. i članak 22. stavak 2. točku (c) Uredbe 2022/1854, u vezi s člankom 288. UFEU‑a, kao i načelima nadređenosti i djelotvornosti prava Unije te lojalne suradnje, treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalni propis donesen nakon stupanja na snagu te uredbe kojim se predviđa primjena mjere gornje granice tržišnih prihoda slične onoj čiju provedbu nalaže navedena uredba, ali za razdoblje koje prethodi onomu koje ta uredba određuje. |
Troškovi
|
66 |
Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se. |
|
Slijedom navedenog, Sud (četvrto vijeće) odlučuje: |
|
|
|
Potpisi |
( *1 ) Jezik postupka: francuski