(1)

Za svaku državu članicu koja provodi program osnovnih plaćanja predviđen u glavi III. poglavlju 1. Uredbe (EU) br. 1307/2013 Komisija mora odrediti godišnju nacionalnu gornju granicu iz članka 22. stavka 1. te uredbe za 2019. tako da od godišnje nacionalne gornje granice iz Priloga II. toj uredbi oduzme gornju granicu utvrđenu u skladu s člancima 42., 47., 49., 51. i 53. te Uredbe. U skladu s člankom 22. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1307/2013 treba uzeti u obzir svako povećanje koje države članice primjenjuju na temelju te odredbe.

(2)

Za svaku državu članicu koja provodi program jedinstvenih plaćanja po površini predviđen u glavi III. poglavlju 1. Uredbe (EU) br. 1307/2013 Komisija mora odrediti godišnju nacionalnu gornju granicu iz članka 36. stavka 4. te uredbe za 2019. tako da od godišnje nacionalne gornje granice iz Priloga II. toj uredbi oduzme gornju granicu utvrđenu u skladu s člancima 42., 47., 49., 51. i 53. te Uredbe. U skladu s člankom 36. stavkom 4. drugim podstavkom Uredbe (EU) br. 1307/2013, prilikom određivanja godišnje nacionalne gornje granice za program jedinstvenih plaćanja po površini, Komisija uzima u obzir svako povećanje koje države članice primjenjuju u skladu s tom odredbom.

(3)

Za svaku državu članicu koja provodi preraspodjelu plaćanja predviđenu u glavi III. poglavlju 2. Uredbe (EU) br. 1307/2013 Komisija mora odrediti godišnju nacionalnu gornju granicu iz članka 42. stavka 2. te uredbe za 2019. na temelju postotka koji su te države članice priopćile u skladu s člankom 42. stavkom 1. te Uredbe.

(4)

U pogledu plaćanja za poljoprivredne prakse korisne za klimu i okoliš predviđenog u glavi III. poglavlju 3. Uredbe (EU) br. 1307/2013 u 2019., godišnje nacionalne gornje granice iz članka 47. stavka 3. te Uredbe za 2019. moraju se izračunati u skladu s člankom 47. stavkom 1. te Uredbe i iznositi do 30 % nacionalne gornje granice odgovarajuće države članice kao što je utvrđeno u Prilogu II. toj Uredbi.

(5)

Za države članice koje dodjeljuju plaćanje za područja s prirodnim ograničenjima predviđeno u glavi III. poglavlju 4. Uredbe (EU) br. 1307/2013 Komisija mora odrediti godišnje nacionalne gornje granice iz članka 49. stavka 2. te Uredbe za 2019. na temelju postotka koji su odgovarajuće države članice priopćile u skladu s člankom 49. stavkom 1. te Uredbe.

(6)

U pogledu plaćanja za mlade poljoprivrednike predviđenog u glavi III. poglavlju 5. Uredbe (EU) br. 1307/2013 Komisija mora odrediti godišnje nacionalne gornje granice iz članka 51. stavka 4. te Uredbe za 2019. na temelju postotka koji su države članice priopćile u skladu s člankom 51. stavkom 1. te Uredbe i one ne smiju biti veće od 2 % godišnje gornje granice iz Priloga II.

(7)

Ako ukupni iznos plaćanja za mlade poljoprivrednike za koja su u 2019. u državi članici podneseni zahtjevi premašuje gornju granicu utvrđenu u skladu s člankom 51. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1307/2013 za tu državu članicu, razliku mora financirati država članica u skladu s člankom 51. stavkom 2. te Uredbe poštujući najviši iznos utvrđen člankom 51. stavkom 1. te Uredbe. Radi jasnoće, primjereno je odrediti taj najviši iznos za svaku državu članicu.

(8)

Za svaku državu članicu koja u 2019. dodjeljuje dobrovoljnu proizvodno vezanu potporu predviđenu u glavi IV. poglavlju 1. Uredbe (EU) br. 1307/2013 Komisija mora odrediti godišnju nacionalnu gornju granicu iz članka 53. stavka 7. te Uredbe za 2019. na temelju postotka koji je odgovarajuća država članica priopćila na temelju članka 54. stavka 1. te Uredbe.

(9)

Za 2019. provedba programa izravne potpore predviđenih Uredbom (EU) br. 1307/2013 započela je 1. siječnja 2019. Radi dosljednosti između primjenjivosti te Uredbe za godinu podnošenja zahtjeva 2019. i primjenjivosti odgovarajućih gornjih granica proračuna ova bi se Uredba trebala primjenjivati od istog datuma.

(10)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za izravna plaćanja,