Privremena verzija
RJEŠENJE SUDA (peto vijeće)
2. srpnja 2026.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Hitni prethodni postupak – Članak 99. Poslovnika Suda – Područje slobode, sigurnosti i pravde – Pravosudna suradnja u kaznenim stvarima – Okvirna odluka 2002/584/PUP – Europski uhidbeni nalog izdan radi vođenja kaznenog progona i izvršenja kazni oduzimanja slobode – Članak 6. stavak 1. – Pravosudno tijelo koje izdaje uhidbeni nalog – Članak 8. stavak 1. točka (c) – Europski uhidbeni nalog koji izdaje državni odvjetnik na temelju nacionalnog uhidbenog naloga koji je izdao sud – Nepostojanje sudskog nadzora koji se odnosi na izdavanje europskog uhidbenog naloga – Članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima – Djelotvorna sudska zaštita”
U predmetu C-446/26 PPU [Blerens](i),
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU-a, koji je uputio rechtbank Amsterdam (Sud u Amsterdamu, Nizozemska), odlukom od 6. svibnja 2026., koju je Sud zaprimio 6. svibnja 2026., u postupku koji se odnosi na izvršenje europskog uhidbenog naloga izdanog protiv
RI,
uz sudjelovanje:
Openbaar Ministerie,
SUD (peto vijeće),
u sastavu: M. L. Arastey Sahún, predsjednica vijeća, J. Passer, E. Regan (izvjestitelj), D. Gratsias i B. Smulders, suci,
nezavisni odvjetnik: M. Campos Sánchez-Bordona,
tajnik: A. Calot Escobar,
uzimajući u obzir zahtjev suda koji je uputio prethodno pitanje od 6. svibnja 2026., koji je Sud zaprimio istog dana, da se o njemu odluči u hitnom postupku u skladu s člankom 107. Poslovnika Suda,
uzimajući u obzir odluku petog vijeća od 21. svibnja 2026. da se prihvati navedeni zahtjev,
odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči obrazloženim rješenjem, u skladu s člankom 99. Poslovnika Suda,
donosi sljedeće
Rješenje
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 8. stavka 1. točke (c) Okvirne odluke Vijeća 2002/584/PUP od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica (SL 2002., L 190, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 83. i ispravak SL 2013., L 222, str. 14.), u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja).
2 Zahtjev je upućen u okviru kaznenog postupka koji se odnosi na izvršenje u Nizozemskoj europskog uhidbenog naloga koji je grčko nadležno tijelo izdalo protiv osobe RI, grčkog državljanina koji boravi na državnom području te države članice, radi vođenja kaznenog progona i izvršenja više kazni oduzimanja slobode.
Pravni okvir
3 Člankom 1. Okvirne odluke 2002/584, naslovljenim „Definicija europskog uhidbenog naloga i obveza njegova izvršenja”, u stavku 3. predviđa se:
„Ova Okvirna odluka ne mijenja obvezu poštovanja temeljnih prava i temeljnih pravnih načela sadržanih u članku 6. [UEU-a].”
4 U članku 6. te okvirne odluke, naslovljenom „Utvrđivanje nadležnih pravosudnih tijela”, u stavku 1. navodi se:
„Pravosudno tijelo koje izdaje uhidbeni nalog jest pravosudno tijelo države članice koja izdaje uhidbeni nalog, nadležno za izdavanje europskog uhidbenog naloga u skladu s pravom te države.”
5 Člankom 8. navedene okvirne odluke, naslovljenim „Sadržaj i oblik europskog uhidbenog naloga”, u stavku 1. određuje se:
„Europski uhidbeni nalog sadrži sljedeće informacije, u skladu s obrascem u Prilogu:
[…]
(c) dokaz o postojanju izvršive presude, uhidbenog naloga ili druge izvršive sudske odluke s istim učinkom, obuhvaćene odredbama članaka 1. i 2.;
[…]”
6 U članku 15. te okvirne odluke, naslovljenom „Odluka o predaji”, u stavku 2. navodi se:
„Ako pravosudno tijelo izvršenja utvrdi da su informacije koje je dostavila država članica izdavateljica uhidbenog naloga nedostatne i ne omogućavaju donošenje odluke o predaji tražene osobe, od nje zahtijeva da potrebne dopunske informacije, posebno one u vezi s člancima 3. do 5. te s odredbama članka 8., budu žurno dostavljene te može postaviti rok za njihov primitak, uzimajući u obzir potrebu poštovanja rokova iz članka 17.”
7 Člankom 26. Okvirne odluke 2002/584, naslovljenim „Uračunavanje vremena zadržavanja u državi članici izvršenja”, u stavku 1. predviđa se:
„Država članica koja izdaje uhidbeni nalog oduzima ukupno vrijeme zadržavanja na temelju izvršenja europskog uhidbenog naloga od ukupnog vremena oduzimanja slobode koje mora biti izvršeno u državi članici koja izdaje uhidbeni nalog na temelju zatvorske kazne ili mjere oduzimanja slobode.”
Glavni postupak i prethodno pitanje
8 Državno odvjetništvo pri Efeteiju Thessalonikis (Žalbeni sud u Solunu, Grčka) (u daljnjem tekstu: grčko državno odvjetništvo) izdalo je 29. travnja 2025. europski uhidbeni nalog protiv osobe RI radi, s jedne strane, vođenja kaznenog progona zbog opetovanog nanošenja tjelesnih ozljeda članovima obitelji i nanošenja tjelesnih ozljeda, što su kaznena djela za koja je u Grčkoj propisana kazna oduzimanja slobode u najduljem trajanju, odnosno deset godina i dvije godine i, s druge strane, izvršenja četiriju kazni oduzimanja slobode redom u trajanju od pet godina, dvije godine, jedne godine i četiri mjeseca.
9 S obzirom na to da je taj europski uhidbeni nalog izdan radi vođenja kaznenog progona, on se temelji na nacionalnom uhidbenom nalogu koji je 29. svibnja 2018. izdao istražni sudac Protodikeija Katerinis (Prvostupanjski sud u Kateriniju, Grčka), koji je dopunjen rješenjem koje je taj sudac donio 22. listopada 2018. i zadržan na snazi na temelju odluke br. 26/2019 vijeća za lakša kaznena djela u Kateriniju.
10 Državni odvjetnik pri rechtbanku Amsterdam (Sud u Amsterdamu, Nizozemska) tom je sudu, odnosno sudu koji je uputio zahtjev, podnio 30. listopada 2025. zahtjev za izvršenje navedenog europskog uhidbenog naloga. Na temelju tog naloga osoba RI zadržana je radi predaje državi članici koja izdaje uhidbeni nalog.
11 U međupresudi od 24. ožujka 2026. navedeni sud smatrao je da predaju osobe RI treba odbiti za tri od četiri osuđujuće presude na kojima se temelji europski uhidbeni nalog, ali da, suprotno tomu, u toj fazi ne vidi nijedan razlog za odbijanje njezine predaje u cijelosti, neovisno o tome može li se protiv odluke grčkog državnog odvjetništva o izdavanju europskog uhidbenog naloga, u dijelu u kojem se ona odnosi na vođenje kaznenog progona, podnijeti pravni lijek koji u potpunosti ispunjava uvjete svojstvene djelotvornoj sudskoj zaštiti.
12 Kad je riječ o potonjoj točki, sud koji je uputio zahtjev uputio je grčkom državnom odvjetništvu, kao pravosudnom tijelu koje je izdalo uhidbeni nalog, niz pitanja kojima se osobito želi utvrditi, s jedne strane, je li u trenutku izdavanja nacionalnog uhidbenog naloga ili u kasnijoj fazi sud u državi članici koja izdaje uhidbeni nalog ispitao pretpostavke za izdavanje tog europskog uhidbenog naloga, u dijelu koji se odnosi na vođenje kaznenog progona, i osobito njegovu proporcionalnost te, s druge strane, u slučaju niječnog odgovora, može li takav sud provjeriti tu proporcionalnost prije stvarne predaje tražene osobe.
13 Dopisom od 21. siječnja 2026. grčko državno odvjetništvo na to je pitanje odgovorilo da je, kao prvo, pravosudno tijelo koje je ovlašteno za izdavanje europskog uhidbenog naloga državni odvjetnik pri nadležnom žalbenom sudu, koji odlučuje o poštovanju pretpostavki za izdavanje tog uhidbenog naloga uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti, kao drugo, da je grčki sud, odnosno istražni sudac, ocijenio jesu li ispunjene pretpostavke za izdavanje nacionalnog uhidbenog naloga uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti i, kao treće, da je načelo proporcionalnosti općepriznato načelo propisano Ustavom Helenske Republike koje se primjenjuje na sve faze kaznenog postupka i koje se uzelo u obzir u ovom predmetu u trenutku kad je istražni sudac izdao nacionalni uhidbeni nalog i u trenutku izdavanja europskog uhidbenog naloga.
14 Nakon što je, neovisno o činjenici da se europski uhidbeni nalog o kojem je riječ u glavnom postupku odnosi i na izvršenje kazni oduzimanja slobode, naglasio da se ovaj predmet može usporediti s predmetom C-722/25, Wertergen, koji je u tijeku, sud koji je uputio zahtjev ponavlja razloge navedene u zahtjevu za prethodnu odluku na temelju kojih je pokrenut taj predmet i zaključuje na temelju informacija koje je pružilo pravosudno tijelo koje je izdalo uhidbeni nalog da sud u državi članici koja izdaje uhidbeni nalog ne može prije predaje tražene osobe provesti nadzor odluke državnog odvjetnika o izdavanju europskog uhidbenog naloga radi vođenja kaznenog progona. Osim toga, te informacije ne omogućuju tom sudu da utvrdi ni je li, prilikom izdavanja nacionalnog uhidbenog naloga, nadležan sud države članice koja izdaje uhidbeni nalog proveo ili može provesti nadzor pretpostavki za izdavanje europskog uhidbenog naloga radi vođenja kaznenog progona, osobito njegove proporcionalnost, ni može li sud prije predaje tražene osobe provesti nadzor odluke o izdavanju nacionalnog uhidbenog naloga. U tom je pogledu nevažno što činjenice za koje je osoba osumnjičena u Grčkoj, s obzirom na njihovu prirodu i sankciju do koje mogu dovesti, predstavljaju teška kaznena djela i što navedena osoba boravi izvan grčkog državnog područja.
15 Stoga, prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, postoji dvojba u pogledu toga omogućuje li se traženoj osobi prije predaje državi članici koja izdaje uhidbeni nalog djelotvorna sudska zaštita, i to na razini europskog uhidbenog naloga ili razini nacionalne sudske odluke na koju se nadovezuje taj uhidbeni nalog, odnosno izdavanja nacionalnog uhidbenog naloga.
16 U tom pogledu taj sud podsjeća na to da je u točkama 47. i 48. presude od 10. ožujka 2021., PI (C-648/20 PPU, EU:C:2021:187) Sud odlučio da se osobi protiv koje je izdan europski uhidbeni nalog radi kaznenog progona mora omogućiti djelotvorna sudska zaštita prije predaje državi članici izdavanja na jednoj od dviju razina koje se zahtijevaju, odnosno u pogledu europskog uhidbenog naloga ili u pogledu sudske odluke na koju se nadovezuje taj nalog.
17 Točno je da se ta presuda odnosi na situaciju koja se razlikuje od one o kojoj je riječ u glavnom postupku jer je u predmetu u kojem je donesena navedena presuda državni odvjetnik izdao europski uhidbeni nalog i nacionalni uhidbeni nalog.
18 Međutim, sud koji je uputio zahtjev nije uvjeren da iz te razlike proizlazi da se u ovom predmetu zahtjev djelotvorne sudske zaštite prije predaje tražene osobe ne primjenjuje na jednoj od tih dviju razina. Naime, Sud je propisao taj zahtjev u ranijoj sudskoj praksi koja se odnosi na dvije razine zaštite, osobito u presudi od 27. svibnja 2019., OG i PI (Državna odvjetništva u Lübecku i Zwickauu) (C-508/18 i C-82/19 PPU, EU:C:2019:456), na koju se upućuje u točkama 43. do 47. presude od 10. ožujka 2021., PI (C-648/20 PPU, EU:C:2021:187). Međutim, u ovom slučaju, u predmetu u kojem je donesena prva od tih presuda državni odvjetnik izdao je europski uhidbeni nalog, dok je sudac izdao nacionalni uhidbeni nalog. Stoga nije vjerojatno da se zahtjev djelotvorne sudske zaštite naveden u potonjoj presudi ne primjenjuje u slučaju kao što je onaj o kojem je riječ u glavnom postupku.
19 Taj sud naglašava da je u ranijem sličnom predmetu koji se odnosio na izvršenje europskog uhidbenog naloga koji je izdao državni odvjetnik pri grčkom žalbenom sudu smatrao da pravo na djelotvornu sudsku zaštitu zajamčeno u članku 47. Povelje nije povrijeđeno jer je prije predaje tražene osobe sudac izdao nacionalni uhidbeni nalog i da je nakon predaje te osobe zakonitost europskog uhidbenog naloga, ovisno o slučaju i u skladu sa sudskom praksom proizišlom iz presude od 13. siječnja 2021., MM (C-414/20 PPU, EU:C:2021:4, t. 72. i 73.), trebao moći podredno ispitati kazneni sud nadležan za odlučivanje o kaznenim djelima na kojima se temelji taj uhidbeni nalog.
20 Međutim, sud koji je uputio zahtjev pita vrijedi li još takvo rasuđivanje i to zbog dvaju razloga.
21 S jedne strane, tim se rasuđivanjem pretpostavlja da je, u slučaju da je europski uhidbeni nalog radi vođenja kaznenog progona izdao državni odvjetnik, uvjet povezan sa zahtjevom djelotvorne sudske zaštite već ispunjen na razini nacionalne sudske odluke ako je sud izdao nacionalni uhidbeni nalog. Međutim, iz točaka 50. do 53. presude od 10. ožujka 2021., PI (C-648/20 PPU, EU:C:2021:187), proizlazi da sama ta okolnost nije dovoljna s obzirom na to da, ako je europski uhidbeni nalog izdao državni odvjetnik, sud, kad izdaje nacionalni uhidbeni nalog i stoga prije predaje, treba imati mogućnost provesti nadzor pretpostavki za izdavanje europskog uhidbenog naloga, osobito njegove proporcionalnosti.
22 S druge strane, navedenim rasuđivanjem pretpostavlja se da sudski nadzor koji se odnosi na pretpostavke za izdavanje europskog uhidbenog naloga, osobito njegovu proporcionalnost, a provodi ga sud u državi članici koja izdaje uhidbeni nalog nakon predaje tražene osobe toj državi članici, ispunjava zahtjev djelotvorne sudske zaštite, kao u slučaju na koji se odnosi presuda od 13. siječnja 2021., MM (C-414/20 PPU, EU:C:2021:4). Međutim, iz točaka 54. do 57. presude od 10. ožujka 2021., PI (C-648/20 PPU, EU:C:2021:187), proizlazi da sama mogućnost da se nakon predaje tražene osobe provede sudski nadzor zakonitosti odluke državnog odvjetnika o izdavanju europskog uhidbenog naloga ne ispunjava takav zahtjev.
23 U tim je okolnostima rechtbank Amsterdam (Sud u Amsterdamu) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:
„Treba li članak 8. stavak 1. točku (c) Okvirne odluke [2002/584], u vezi s člankom 47. [Povelje], tumačiti na način da zahtjevi svojstveni djelotvornoj sudskoj zaštiti, koja mora biti zajamčena osobi protiv koje je izdan europski uhidbeni nalog radi kaznenog progona – a usto i radi izvršenja kazni oduzimanja slobode – nisu ispunjeni ako je:
– europski uhidbeni nalog izdao državni odvjetnik koji se može kvalificirati kao ‚pravosudno tijelo koje izdaje uhidbeni nalog’ u smislu članka 6. stavka 1. te okvirne odluke, ali u pogledu čijih se odluka o izdavanju europskog uhidbenog naloga ne može podnijeti pravni lijek u državi članici koja izdaje uhidbeni nalog prije predaje tražene osobe, pri čemu se
– europski uhidbeni nalog – u dijelu u kojem se odnosi na kazneni progon – temelji na nacionalnom uhidbenom nalogu koji je izdao sudac koji prilikom njegova izdavanja nije ispitao uvjete za izdavanje europskog uhidbenog naloga, a osobito njegovu proporcionalnost te se u pogledu njegove odluke ne može provesti takav sudski nadzor u državi članici koja izdaje uhidbeni nalog prije predaje tražene osobe?”
Zahtjev za primjenu hitnog prethodnog postupka
24 Sud koji je uputio zahtjev zatražio je da se o zahtjevu za prethodnu odluku u ovom predmetu odluči u hitnom prethodnom postupku predviđenom u članku 23.a prvom stavku Statuta Suda Europske unije i članku 107. stavku 1. Poslovnika Suda.
25 U potporu tom zahtjevu sud koji je uputio zahtjev tvrdio je da se prethodno pitanje odnosi na područje iz glave V. trećeg dijela UFEU-a i da je tražena osoba zadržana radi predaje državi članici koja izdaje uhidbeni nalog. Odluka o toj predaji ne može se donijeti bez odgovora Suda na upućeno pitanje i stoga brzina njegova odgovora ima izravan i odlučujući utjecaj na trajanje tog zadržavanja.
26 U tom pogledu, valja podsjetiti, kao prvo, na to da se zahtjev za prethodnu odluku osobito odnosi na tumačenje članka 8. stavka 1. točke (c) Okvirne odluke 2002/584, koja je obuhvaćena područjima iz glave V. trećeg dijela UFEU-a, a koja se odnosi na područje slobode, sigurnosti i pravde. Na taj se zahtjev za prethodnu odluku stoga može primijeniti hitni prethodni postupak.
27 Kao drugo, kad je riječ o uvjetu koji se odnosi na hitnost, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da je taj uvjet ispunjen ako je osoba o kojoj je riječ u glavnom postupku na dan podnošenja zahtjeva za prethodnu odluku lišena slobode i ako njezino daljnje zadržavanje ovisi o odluci Suda, uzimajući u obzir da se situacija te osobe mora ocjenjivati onakva kakva jest u trenutku razmatranja zahtjeva da se o zahtjevu za prethodnu odluku odluči u hitnom postupku (vidjeti osobito presudu od 23. travnja 2026., Casotta, C-24/26 PPU, EU:C:2026:333, t. 55. i navedenu sudsku praksu).
28 U ovom slučaju iz spisa kojim raspolaže Sud proizlazi da je osoba RI lišena slobode od 27. listopada 2025. radi njezine predaje grčkim nadležnim tijelima i da se nalazi u toj situaciji na dan ispitivanja zahtjeva kojim se traži da se o zahtjevu za prethodnu odluku odluči u hitnom postupku, pri čemu je sud koji je uputio zahtjev u odluci kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku, osim toga, pojasnio da se zbog tog zahtjeva za prethodnu odluku zadržavanje osobe RI radi njezine predaje državi članici koja izdaje uhidbeni nalog produljuje za 60 dana.
29 Međutim, pitanje koje upućuje taj sud u biti mu omogućuje da, kao pravosudno tijelo izvršenja, utvrdi opravdavaju li odredbe prava Unije na koje se upućuje u tom pitanju da odbije izvršenje europskog uhidbenog naloga, u dijelu u kojem je izdan radi vođenja kaznenog progona, uz obrazloženje da ne ispunjava zahtjeve svojstvene djelotvornoj sudskoj zaštiti na koju ima pravo tražena osoba.
30 Potvrdan odgovor Suda trebao bi u načelu dovesti do puštanja na slobodu osobe RI, s obzirom na to da bi trebalo odbiti njezinu predaju radi vođenja kaznenog progona u državi članici koja izdaje uhidbeni nalog i da je njezino zadržavanje produljeno samo radi upućivanja zahtjeva za prethodnu odluku.
31 Točno je da je u ovom slučaju europski uhidbeni nalog izdan i radi izvršenja četiriju kazni oduzimanja slobode koje se temelje na izvršivim presudama donesenima u državi članici koja izdaje uhidbeni nalog, pri čemu sud koji je uputio zahtjev ne dvoji u pogledu predaje osobe RI radi izvršenja tih kazni.
32 Međutim, na temelju članka 26. stavka 1. Okvirne odluke 2002/584 država članica koja izdaje uhidbeni nalog treba oduzeti ukupno vrijeme zadržavanja na temelju izvršenja europskog uhidbenog naloga od ukupnog vremena oduzimanja slobode koje mora biti izvršeno u državi koja izdaje uhidbeni nalog na temelju izrečene zatvorske kazne ili mjere oduzimanja slobode.
33 U tom smislu, odbijanje predaje osobe koja je zadržana u svrhu izvršenja europskog uhidbenog naloga izdanog radi vođenja kaznenog progona, protiv koje je također izdan takav uhidbeni nalog radi izvršenja kazne oduzimanja slobode, ne dovodi nužno do njezina puštanja na slobodu.
34 To stoga vrijedi kad je trajanje kazne oduzimanja slobode koju treba izdržati u državi članici koja izdaje uhidbeni nalog dovoljno dugo da se u njega može uračunati vrijeme zadržavanja u državi članici izvršenja.
35 Međutim, u ovom slučaju iz spisa kojim raspolaže Sud proizlazi da će u slučaju predaje osobe RI državi članici koja izdaje uhidbeni nalog ta osoba morati izdržati najmanju kaznu oduzimanja slobode u trajanju od četiri mjeseca.
36 Stoga, s obzirom na to da je trajanje zadržavanja osobe RI u Nizozemskoj već dulje od trajanja te kazne, valja smatrati da je ispunjen uvjet hitnosti jer daljnje zadržavanje osobe RI u toj državi članici ovisi o odluci Suda.
37 U tim okolnostima, u skladu s člankom 108. stavkom 1. Poslovnika, valja prihvatiti zahtjev suda koji je uputio prethodno pitanje kojim se traži da se o zahtjevu za prethodnu odluku u ovom predmetu odluči u hitnom prethodnom postupku.
O prethodnom pitanju
38 Na temelju članka 99. Poslovnika Suda, kad se odgovor na pitanje postavljeno u prethodnom postupku može jasno izvesti iz sudske prakse ili kad odgovor ne ostavlja mjesta nikakvoj razumnoj sumnji, Sud može u svakom trenutku, na prijedlog suca izvjestitelja te nakon što sasluša nezavisnog odvjetnika, odlučiti obrazloženim rješenjem.
39 Tu odredbu valja primijeniti u okviru zahtjeva za prethodnu odluku u ovom predmetu.
40 Sud koji je uputo zahtjev svojim pitanjem u biti pita treba li članak 8. stavak 1. točku (c) Okvirne odluke 2002/584, u vezi s člankom 47. Povelje, tumačiti na način da su ispunjeni zahtjevi svojstveni djelotvornoj sudskoj zaštiti na koju ima pravo tražena osoba kad je europski uhidbeni nalog izdao državni odvjetnik, koji predstavlja „pravosudno tijelo koje izdaje uhidbeni nalog” u smislu članka 6. stavka 1. te okvirne odluke, radi vođenja kaznenog progona i izvršenja kazni oduzimanja slobode iako se, s jedne strane, protiv odluke tog državnog odvjetnika o izdavanju tog europskog uhidbenog naloga ne može podnijeti pravni lijek u državi članici koja izdaje uhidbeni nalog prije predaje te osobe te se, s druge strane, navedeni europski uhidbeni nalog, u dijelu u kojem se odnosi na vođenje kaznenog progona, temelji na nacionalnom uhidbenom nalogu koji je izdao sudac koji nije ispitao pretpostavke za izdavanje europskog uhidbenog naloga, a osobito njegovu proporcionalnost, i protiv čije se odluke također ne može podnijeti pravni lijek prije te predaje.
41 Najprije valja podsjetiti na to da načelo uzajamnog povjerenja između država članica kao i načelo uzajamnog priznavanja, koje se i sâmo temelji na uzajamnom povjerenju između potonjih država, u pravu Unije imaju ključnu važnost s obzirom na to da omogućavaju stvaranje i održavanje područja bez unutarnjih granica. Konkretno, načelo uzajamnog povjerenja obvezuje svaku od tih država, osobito u kontekstu područja slobode, sigurnosti i pravde, da, osim u iznimnim okolnostima, smatra da sve ostale države članice poštuju pravo Unije i, konkretno, njime priznata temeljna prava (presuda od 29. srpnja 2024., Breian, C-318/24 PPU, EU:C:2024:658, t. 36. i navedena sudska praksa).
42 Međutim, učinkovitost i dobro funkcioniranje pojednostavljenog sustava predaje osoba osuđenih ili osumnjičenih za počinjenje kaznenih djela, koji je utvrđen Okvirnom odlukom 2002/584, temelji se na poštovanju određenih zahtjeva utvrđenih tom okvirnom odlukom, čiji je doseg pobliže određen sudskom praksom Suda (presuda od 10. ožujka 2021., PI, C-648/20 PPU, EU:C:2021:187, t. 36. i rješenje od 22. lipnja 2021., Prosecutor of the regional prosecutor’s office in Ruse, Bulgaria, C-206/20, EU:C:2021:509, t. 40.).
43 Kao prvo, u skladu s člankom 6. stavkom 1. Okvirne odluke 2002/584 „pravosudno tijelo koje izdaje uhidbeni nalog” jest pravosudno tijelo države članice koja izdaje uhidbeni nalog, nadležno za izdavanje europskog uhidbenog naloga u skladu s pravom te države članice.
44 Prema sudskoj praksi, taj pojam može obuhvatiti tijela države članice koja nisu nužno suci ili sudovi, a sudjeluju u kaznenom sudovanju u toj državi članici te u izvršavanju svojih dužnosti povezanih s izdavanjem europskog uhidbenog naloga postupaju neovisno, pri čemu ta neovisnost zahtijeva postojanje pravila koja se odnose na pravni položaj i ustrojstvo, koja mogu jamčiti da pravosudno tijelo koje izdaje uhidbeni nalog u okviru donošenja odluke o izdavanju takvog uhidbenog naloga nije izloženo nikakvom riziku podređenosti, osobito, pojedinačnoj uputi izvršne vlasti (presuda od 12. prosinca 2019., Državno odvjetništvo Velikog Vojvodstva Luksemburga i Openbaar Ministerie (Državna odvjetništva u Lyonu i Toursu), C-566/19 PPU i C-626/19 PPU, EU:C:2019:1077, t. 52. i navedena sudska praksa).
45 U ovom slučaju nije sporno da u Helenskoj Republici članovi državnog odvjetništva te države članice sudjeluju u kaznenom sudovanju. Stoga je to državno odvjetništvo obuhvaćeno pojmom „pravosudno tijelo koje izdaje uhidbeni nalog” u smislu članka 6. stavka 1. Okvirne odluke 2002/584.
46 Kao drugo, u skladu s člankom 8. stavkom 1. točkom (c) Okvirne odluke 2002/584, europski uhidbeni nalog treba sadržavati dokaz o postojanju „izvršive presude, uhidbenog naloga ili druge izvršive sudske odluke s istim učinkom”.
47 Iz sudske prakse proizlazi da poštovanje tog zahtjeva ima posebnu važnost jer podrazumijeva da je prilikom izdavanja europskog uhidbenog naloga radi uhićenja i predaje tražene osobe od strane druge države članice, zbog vođenja kaznenog progona, ta osoba već u prvoj fazi postupka mogla ostvariti postupovna jamstva i temeljna prava, čiju zaštitu prema primjenjivom nacionalnom pravu mora osigurati pravosudno tijelo države članice izdavanja, osobito u cilju donošenja nacionalnog uhidbenog naloga (presuda od 1. lipnja 2016., Bob-Dogi, C-241/15, EU:C:2016:385, t. 55.).
48 Budući da članak 8. stavak 1. točka (c) Okvirne odluke 2002/584 sadržava zahtjev u pogledu zakonitosti čije poštovanje predstavlja uvjet valjanosti europskog uhidbenog naloga, povreda tog zahtjeva načelno mora imati za posljedicu da pravosudno tijelo izvršenja neće postupiti po tom uhidbenom nalogu (presuda od 1. lipnja 2016., Bob-Dogi, C-241/15, EU:C:2016:385, t. 64.).
49 Stoga sustav europskog uhidbenog naloga na temelju zahtjeva propisanog člankom 8. stavkom 1. točkom (c) obuhvaća zaštitu na dvjema razinama postupovnih i temeljnih prava koja mora biti zajamčena traženoj osobi, s obzirom na to da se na pravosudnu zaštitu na prvoj razini, prilikom donošenja nacionalne sudske odluke, poput nacionalnog uhidbenog naloga, nadovezuje zaštita koja se mora osigurati na drugoj razini, prilikom izdavanja europskog uhidbenog naloga, do kojeg može doći, ovisno o slučaju, u kratkom roku nakon donošenja spomenute nacionalne sudske odluke (presuda od 10. ožujka 2021., PI, C-648/20 PPU, EU:C:2021:187, t. 42. i navedena sudska praksa i rješenje od 22. lipnja 2021, Prosecutor of the regional prosecutor’s office in Ruse, Bulgaria, C-206/20, EU:C:2021:509, t. 44.).
50 Kad je riječ o mjeri poput izdavanja europskog uhidbenog naloga, kojom se može ugroziti pravo na slobodu osobe o kojoj je riječ, ta zaštita podrazumijeva donošenje odluke koja ispunjava zahtjeve djelotvorne sudske zaštite, u najmanju ruku na jednoj od dviju razina te zaštite (presuda od 13. siječnja 2021., MM, C-414/20 PPU, EU:C:2021:4, t. 63. i navedena sudska praksa).
51 Iz toga proizlazi da, kad je pravom države članice izdavanja nadležnost za izdavanje europskog uhidbenog naloga dodijeljena tijelu koje, iako sudjeluje u sudovanju u toj državi članici, nije sudac niti sud, nacionalna sudska odluka poput nacionalnog uhidbenog naloga na koju se nadovezuje europski uhidbeni nalog mora i sama ispunjavati te zahtjeve (presuda od 10. ožujka 2021., PI, C-648/20 PPU, EU:C:2021:187, t. 44. i navedena sudska praksa i rješenje od 22. lipnja 2021., Prosecutor of the regional prosecutor’s office in Ruse, Bulgaria, C-206/20, EU:C:2021:509, t. 46.).
52 Ispunjenje tih zahtjeva predstavlja jamstvo pravosudnom tijelu izvršenja da se odluka o izdavanju europskog uhidbenog naloga izdanog radi vođenja kaznenog progona temelji na nacionalnom postupku u odnosu na koji postoji sudski nadzor te da su osobi protiv koje je izdan taj nacionalni uhidbeni nalog bila pružena sva jamstva potrebna u okviru donošenja takve vrste odluke, a osobito ona koja proizlaze iz temeljnih prava i temeljnih pravnih načela o kojima je riječ u članku 1. stavku 3. Okvirne odluke 2002/584 (presuda od 10. ožujka 2021., PI, C-648/20 PPU, EU:C:2021:187, t. 45. i navedena sudska praksa i rješenje od 22. lipnja 2021., Prosecutor of the regional prosecutor’s office in Ruse, Bulgaria, C-206/20, EU:C:2021:509, t. 47.).
53 Usto, druga razina zaštite prava osobe o kojoj je riječ podrazumijeva da „pravosudno tijelo koje izdaje uhidbeni nalog”, u smislu članka 6. stavka 1. te okvirne odluke, provjerava jesu li ispunjene pretpostavke za izdavanje europskog uhidbenog naloga i objektivno ispituje, uzimajući u obzir sve elemente koji idu na teret osobi o kojoj je riječ kao i one koji joj idu u korist, pri čemu ne smije biti izložen riziku vanjskih uputa, osobito onih izvršne vlasti, je li navedeno izdavanje proporcionalno (presude od 27. svibnja 2019., OG i PI (Državna odvjetništva u Lübecku i Zwickauu), C-508/18 i C-82/19 PPU, EU:C:2019:456 , t. 71. i navedena sudska praksa i od 13. siječnja 2021., MM, C-414/20 PPU, EU:C:2021:4, t. 64. i navedena sudska praksa).
54 Naime, na „pravosudn[om] tijel[u] koje izdaje uhidbeni nalog” u smislu članka 6. stavka 1. navedene okvirne odluke, odnosno tijelu koje u konačnici donosi odluku o izdavanju europskog uhidbenog maloga, jest da osigura tu drugu razinu zaštite i to čak i kad se taj europski uhidbeni nalog temelji na nacionalnoj odluci koju je donio sudac ili sud (presuda od 27. svibnja 2019., OG i PI (Državna odvjetništva u Lübecku i Zwickauu), C-508/18 i C-82/19 PPU, EU:C:2019:456 , t. 72.).
55 Osim toga, kad je na temelju prava države članice izdavanja nadležnost za izdavanje europskog uhidbenog naloga dodijeljena tijelu koje, iako sudjeluje u sudovanju u toj državi članici, sâmo nije sud, u odnosu na odluku o izdavanju takvog europskog uhidbenog naloga i, osobito, njezinu proporcionalnost u toj državi članici mora biti dopušten pravni lijek koji u potpunosti ispunjava zahtjeve djelotvorne sudske zaštite (presuda od 10. ožujka 2021., PI, C-648/20 PPU, EU:C:2021:187, t. 46. i navedena sudska praksa i rješenje od 22. lipnja 2021., Prosecutor of the regional prosecutor’s office in Ruse, Bulgaria, C-206/20, EU:C:2021:509, t. 48.).
56 Takav pravni lijek protiv odluke o izdavanju europskog uhidbenog naloga radi vođenja kaznenog progona koju je donijelo tijelo koje, iako sudjeluje u sudovanju i neovisno je o izvršnoj vlasti, nije sud, nastoji zajamčiti da je sudski nadzor te odluke i pretpostavki za izdavanje tog naloga, a posebice njegove proporcionalnosti, usklađen sa zahtjevima djelotvorne sudske zaštite (presuda od 13. siječnja 2021., MM, C-414/20 PPU, EU:C:2021:4, t. 66. i navedena sudska praksa).
57 Slijedom navedenog, države članice dužne su osigurati da njihovi pravni poredci doista jamče razinu sudske zaštite koja se zahtijeva Okvirnom odlukom 2002/584, kako se tumači u sudskoj praksi Suda, uvođenjem pravnih lijekova koji se mogu razlikovati od sustava do sustava (presuda od 13. siječnja 2021., MM, C-414/20 PPU, EU:C:2021:4, t. 67. i navedena sudska praksa).
58 U tom kontekstu, uspostava zasebnog pravnog lijeka protiv odluke o izdavanju europskog uhidbenog naloga koju je donijelo pravosudno tijelo različito od suda samo je jedna od mogućnosti u tom pogledu (presuda od 13. siječnja 2021., MM, C-414/20 PPU, EU:C:2021:4, t. 68. i navedena sudska praksa).
59 Stoga postojanje postupovnih pravila u nacionalnom pravnom poretku temeljem kojih pretpostavke za izdavanje europskog uhidbenog naloga i posebno njegova proporcionalnost mogu biti predmet sudskog nadzora u državi članici koja izdaje uhidbeni nalog, prije ili istodobno s njezinim donošenjem, ali i poslije, ispunjava zahtjeve svojstvene djelotvornoj sudskoj zaštiti (presuda od 13. siječnja 2021., MM, C-414/20 PPU, EU:C:2021:4, t. 69. i navedena sudska praksa).
60 Iz te sudske prakse proizlazi da, kada europski uhidbeni nalog radi vođenja kaznenog progona izda državni odvjetnik koji predstavlja „pravosudno tijelo koje izdaje uhidbeni nalog” u smislu članka 6. stavka 1. Okvirne odluke 2002/584, koji se nadovezuje na nacionalni uhidbeni nalog koji je izdao sud, poštovanje svih zahtjeva svojstvenih djelotvornoj sudskoj zaštiti propisanih u članku 47. Povelje podrazumijeva da se u državi članici koja izdaje uhidbeni nalog može provesti sudski nadzor pretpostavki za izdavanje europskog uhidbenog naloga, osobito njegove proporcionalnosti.
61 U tom pogledu, Sud je već naveo da pravo na djelotvornu sudsku zaštitu u smislu tog članka 47. ne zahtijeva da se taj sudski nadzor može provesti prije predaje dotične osobe nadležnim tijelima države članice koja izdaje uhidbeni nalog (vidjeti presude od 28. siječnja 2021., Specializirana prokuratura (Obavijest o pravima), C-649/19, EU:C:2021:75, t. 79. i 80. i navedena sudska praksa i od 30. lipnja 2022., Specializirana prokuratura (Informacije o nacionalnoj odluci o uhićenju), C-105/21, EU:C:2022:511, t. 44.).
62 Točno je, kao što to ističe sud koji je uputio zahtjev, da je u presudi od 10. ožujka 2021., PI (C-648/20 PPU, EU:C:2021:187, t. 47. i 48.) i rješenju od 22. lipnja 2021., Prosecutor of the regional prosecutor’s office in Ruse, Bulgaria (C-206/20, EU:C:2021:509, t. 49.), Sud odlučio da se osobi protiv koje je izdan europski uhidbeni nalog radi vođenja kaznenog progona mora omogućiti djelotvorna sudska zaštita prije predaje državi članici izdavanja, i to barem na jednoj od dviju razina koje se zahtijevaju navedenom sudskom praksom, što stoga pretpostavlja da se sudski nadzor može provesti ili u pogledu europskog uhidbenog naloga ili u pogledu sudske odluke na koju se taj nalog nadovezuje prije nego što se pristupi izvršenju potonjeg.
63 Stoga je Sud odlučio da članak 8. stavak 1. točku (c) Okvirne odluke 2002/584, u vezi s člankom 47. Povelje, treba tumačiti na način da zahtjevi djelotvorne sudske zaštite, na koju ima pravo osoba protiv koje je izdan europski uhidbeni nalog radi kaznenog progona, nisu ispunjeni kada je i europski uhidbeni nalog i sudsku odluku na koju se on nadovezuje izdao državni odvjetnik koji se može okvalificirati kao „pravosudno tijelo koje izdaje uhidbeni nalog” u smislu članka 6. stavka 1. te okvirne odluke, ali oni ne mogu podlijegati sudskom nadzoru u državi članici izdavanja, prije nego što država članica izvršenja preda traženu osobu (presuda od 10. ožujka 2021., PI, C-648/20 PPU, EU:C:2021:187, t. 60. i rješenje od 22. lipnja 2021., Prosecutor of the regional prosecutor’s office in Ruse, Bulgaria, C-206/20, EU:C:2021:509, t. 54.).
64 Međutim, kao što to proizlazi iz prethodne točke, u predmetima u kojima su doneseni ta presuda i to rješenje taj se zahtjev nalaže zato što sud nije intervenirao ni na jednoj od dviju razina zaštite prije te predaje s obzirom na to da je u tim predmetima nacionalni uhidbeni nalog i europski uhidbeni nalog izdao državni odvjetnik koji predstavlja „pravosudno tijelo koje izdaje uhidbeni nalog” u smislu članka 6. stavka 1. Okvirne odluke 2002/584.
65 Naime, kao što to Sud izričito ističe u točkama 51. do 54. presude od 10. ožujka 2021., PI (C-648/20 PPU, EU:C:2021:187), iz presuda od 12. prosinca 2019., Državno odvjetništvo Velikog Vojvodstva Luksemburga i Openbaar Ministerie (Državna odvjetništva u Lyonu i Toursu) (C-566/19 PPU i C-626/19 PPU, EU:C:2019:1077, t. 67. do 71.) i od 12. prosinca 2019., Openbaar Ministerie (Švedsko državno odvjetništvo) (C-625/19 PPU, EU:C:2019:1078, t. 46. do 53.), proizlazi da se sudski nadzor proporcionalnosti odluke državnog odvjetnika o izdavanju europskog uhidbenog naloga može provesti ne samo prije, nego i nakon predaje tražene osobe, kada postoji skup postupovnih odredbi koje jamče intervenciju suda čim se izda nacionalni uhidbeni nalog protiv te osobe i, prema tome, prije njezine predaje, i to tim više kada taj sud, osim toga, provodi ocjenu pretpostavki potrebnih za izdavanje europskog uhidbenog naloga, a osobito njegove proporcionalnosti.
66 Stoga je zahtjev prema kojem se sudski nadzor koji se odnosi na pretpostavke za izdavanje europskog uhidbenog naloga, osobito njegovu proporcionalnost, treba moći provesti prije predaje tražene osobe, koji proizlazi iz točaka 47., 48. i 60. presude od 10. ožujka 2021., PI (C-648/20 PPU, EU:C:2021:187) i točaka 49. i 54. rješenja od 22. lipnja 2021., Prosecutor of the regional prosecutor’s office in Ruse, Bulgaria (C-206/20, EU:C:2021:509), opravdan samo iznimno, u posebnim okolnostima kao što su one o kojima je riječ u predmetima u kojima su doneseni ta presuda i to rješenje, u kojima ni nacionalni uhidbeni nalog ni europski uhidbeni nalog nije izdao sud. Suprotno tomu, kada jedan od tih uhidbenih naloga izda sud, taj se sudski nadzor, u skladu sa sudskom praksom na koju se podsjeća u točkama 59. i 61. ovog rješenja, može provesti, ovisno o slučaju, nakon te predaje.
67 Slijedom toga, iz sudske prakse Suda proizlazi da je nacionalni sustav u kojem je europski uhidbeni nalog radi vođenja kaznenog progona izdao državni odvjetnik koji predstavlja „pravosudno tijelo koje izdaje uhidbeni nalog” u smislu članka 6. stavka 1. Okvirne odluke 2002/584, protiv čije se odluke ne može podnijeti pravni lijek prije predaje tražene osobe, nadovezuje na nacionalni uhidbeni nalog koji je izdao sud koji ne provodi nadzor pretpostavki za izdavanje europskog uhidbenog naloga, osobito njegove proporcionalnosti, u skladu sa zahtjevima koji proizlaze iz članka 47. Povelje pod uvjetom da se pravni lijek koji se odnosi na pretpostavke za izdavanje europskog uhidbenog naloga može podnijeti prije ili nakon te predaje.
68 U tom pogledu, valja podsjetiti i na to da je Sud, u nedostatku postupovnih pravila u državi članici koja izdaje uhidbeni nalog, koja omogućuju sudu da provede nadzor pretpostavki za izdavanje europskog uhidbenog naloga, osobito njegove proporcionalnosti, u točki 72. presude od 13. siječnja 2021., MM (C-414/20 PPU, EU:C:2021:4) u biti odlučio da se pravom Unije sudu te države članice dodjeljuje nadležnost za provedbu incidentalnog nadzora valjanosti europskog uhidbenog naloga.
69 U ovom slučaju iz elemenata navedenih u odluci kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da, u skladu s informacijama koje je grčko državno odvjetništvo dostavilo u odgovoru na zahtjev suda koji je uputio prethodno pitanje, državni odvjetnik, kao „pravosudno tijelo koje izdaje uhidbeni nalog” u smislu članka 6. stavka 1. Okvirne odluke 2002/584, provjerava jesu li ispunjene pretpostavke za izdavanje europskog uhidbenog naloga, osobito njegovu proporcionalnost, i da sudac koji je izdao nacionalni uhidbeni nalog na kojem se temelji taj europski uhidbeni nalog ne provodi takav nadzor europskog uhidbenog naloga, nego samo provjerava poštuju li se nacionalnim uhidbenim nalogom pretpostavke za izdavanje tog nacionalnog naloga, osobito njegova proporcionalnost.
70 U skladu s ocjenom koju je proveo sud koji je uputio zahtjev, iz tih se informacija zaključuje da ni taj sudac ni bilo koji drugi nacionalni sud prije predaje tražene osobe ne provjerava jesu li pretpostavke za izdavanje europskog uhidbenog naloga u skladu s načelom proporcionalnosti.
71 Suprotno tomu, iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku ne proizlazi jasno predviđa li se u grčkom pravu postojanje pravnog lijeka nakon predaje tražene osobe koji omogućuje sudu da provede nadzor pretpostavki za izdavanje europskog uhidbenog naloga, osobito njegove proporcionalnosti.
72 Prema tome, takav sustav nije u skladu sa zahtjevima svojstvenima djelotvornoj sudskoj zaštiti koja proizlazi iz članka 47. Povelje niti s uvjetom da se takav pravni lijek predvidi u državi članici koja izdaje uhidbeni nalog, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri, pri čemu, ako je potrebno, od pravosudnog tijela koje izdaje uhidbeni nalog, u skladu s člankom 15. stavkom 2. Okvirne odluke 2002/584, traži da mu žurno dostavi sve potrebne dodatne informacije.
73 Izvršenje europskog uhidbenog naloga o kojem je riječ u glavnom postupku, u dijelu u kojem je izdan radi vođenja kaznenog progona, treba odbiti samo ako ne postoji taj pravni lijek.
74 S obzirom na prethodna razmatranja, na upućeno pitanje valja odgovoriti da članak 8. stavak 1. točku (c) Okvirne odluke 2002/584, u vezi s člankom 47. Povelje, treba tumačiti na način da su ispunjeni zahtjevi svojstveni djelotvornoj sudskoj zaštiti na koju ima pravo tražena osoba kad je europski uhidbeni nalog izdao državni odvjetnik, koji predstavlja „pravosudno tijelo koje izdaje uhidbeni nalog” u smislu članka 6. stavka 1. te okvirne odluke, radi vođenja kaznenog progona i izvršenja kazni oduzimanja slobode iako se, s jedne strane, protiv odluke tog državnog odvjetnika o izdavanju tog europskog uhidbenog naloga ne može podnijeti pravni lijek u državi članici koja izdaje uhidbeni nalog prije predaje te osobe te se, s druge strane, navedeni europski uhidbeni nalog, u dijelu u kojem se odnosi na vođenje kaznenog progona, temelji na nacionalnom uhidbenom nalogu koji je izdao sudac koji nije ispitao pretpostavke za izdavanje europskog uhidbenog naloga, a osobito njegovu proporcionalnost, i protiv čije se odluke također ne može podnijeti pravni lijek prije te predaje, pod uvjetom da je nakon navedene predaje u državi članici koja izdaje uhidbeni nalog predviđen pravni lijek kojim se jamči nadzor pretpostavki za izdavanje europskog uhidbenog naloga, osobito njegove proporcionalnosti.
Troškovi
75 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka.
Slijedom navedenog, Sud (peto vijeće) rješava:
Članak 8. stavak 1. točku (c) Okvirne odluke Vijeća 2002/584/PUP od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica, u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,
treba tumačiti na način da su:
ispunjeni zahtjevi svojstveni djelotvornoj sudskoj zaštiti na koju ima pravo tražena osoba kad je europski uhidbeni nalog izdao državni odvjetnik, koji predstavlja „pravosudno tijelo koje izdaje uhidbeni nalog” u smislu članka 6. stavka 1. te okvirne odluke, radi vođenja kaznenog progona i izvršenja kazni oduzimanja slobode iako se, s jedne strane, protiv odluke tog državnog odvjetnika o izdavanju tog europskog uhidbenog naloga ne može podnijeti pravni lijek u državi članici koja izdaje uhidbeni nalog prije predaje te osobe te se, s druge strane, navedeni europski uhidbeni nalog, u dijelu u kojem se odnosi na vođenje kaznenog progona, temelji na nacionalnom uhidbenom nalogu koji je izdao sudac koji nije ispitao pretpostavke za izdavanje europskog uhidbenog naloga, a osobito njegovu proporcionalnost, i protiv čije se odluke također ne može podnijeti pravni lijek prije te predaje, pod uvjetom da je nakon navedene predaje u državi članici koja izdaje uhidbeni nalog predviđen pravni lijek kojim se jamči nadzor pretpostavki za izdavanje europskog uhidbenog naloga, osobito njegove proporcionalnosti.
Potpisi
* Jezik postupka: nizozemski
i Naziv ovog predmeta je izmišljen. On ne odgovara stvarnom imenu nijedne stranke u postupku.