<!DOCTYPE html PUBLIC "yes" "xhtml1-strict.dtd">
<html xmlns="http://www.w3.org/1999/xhtml">
<!--GENDOC2XHTML # converter_version: 1.2.15-->
  <head>
    <title>2026-10-202610C101202504590-00-TRA-DOC-HR-ARRET-C-0459-25-202609784-07_00</title>
    <meta content="text/html; charset=utf-8" http-equiv="Content-Type"/>
    <meta content="true" name="ParExtraits_2021"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGeneratedDate"/>
    <meta content="hr-HR" name="Gendoc_Lang"/>
    <meta content="" name="Gendoc_GenerationDate"/>
    <meta content="" name="IsFlattened"/>
    <meta content="1" name="NumProc"/>
    <meta content="Final" name="Gendoc_EditionType"/>
    <meta content="0001" name="Gendoc_CaseNumberSuite"/>
    <meta content="21/10/2026 13:47:41" name="Gendoc_LastVerificationDate"/>
    <meta content="" name="Gendoc_ProcedureNumber"/>
    <meta content="hr" name="Gendoc_LangCode"/>
    <meta content="ARR" name="TypeDoc"/>
    <meta content="xl0rqmdb7OXfNzIfAsA124y1RAidWNh5gAIk4WnxvOQJNnM/yxtPEiNAdXfj8/aQV6S7KVh07PDdrCdrKUFgcQG41ok+irFZKJrzCQQriL7W4iyFN9Y8JgALygAXqD5i3+9UAFAM8IiMl24BrGE7vax1BqnzLjQrsC4nrynBmQU=" name="GenDocUID"/>
    <meta content="P" name="TypeProc"/>
    <meta content="" name="CreateCustomParts"/>
    <meta content="OK" name="ReadyToPublish"/>
    <meta content="firmpav" name="Gendoc_User"/>
    <meta content="" name="EP_Mode"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGenerated"/>
    <meta content="" name="Gendoc_Vademecum"/>
    <meta content="0459" name="NumeroOrdre"/>
    <meta content="2025" name="Annee"/>
    <meta content="P" name="Gendoc_ProcedureType"/>
    <meta content="" name="EP_Version"/>
    <meta content="HR" name="Langue"/>
    <meta content="firmpav" name="Gendoc_DGTGeneratedUser"/>
    <meta content="FAST_document_go_ok" name="Gendoc_LastVerificationStatus"/>
    <meta content="ARR_C" name="Gendoc_GendocTemplateType"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlockFlatP"/>
    <meta content="GenDoc 29-09-26 15:03:04" name="Created"/>
    <meta content="" name="Canevas3_Vademecum"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlock"/>
    <meta content="" name="Gendoc_CaseYear"/>
    <meta content="false" name="Generation_In_Progress"/>
    <meta content="C" name="Juridiction"/>
    <meta content="c31ecb49273d45cea6085fa65055b56b" name="DocumentIdentifier"/>
    <meta content="0459" name="Gendoc_CaseNumber"/>
    <meta content="ImportedWithoutSource" name="SdlIdentifier"/>
    <meta content="RP" name="NatureAff"/>
    <meta content="RP" name="Gendoc_CaseNature"/>
    <meta content="0001" name="NumSuite"/>
    <meta content="C" name="Gendoc_Juridiction"/>
  </head>
  <body>
    <div style="header">
      <div id="rId24" style="first"/>
      <div id="rId20" style="even">Presuda od 1. 10. 2026. – Predmet C‑459/25</div>
      <div id="rId21" style="default">Woonstichting Lieven de Key</div>
    </div>
    <p class="C19Centre" id="para-1" title="page-1">
      PRESUDA SUDA (deveto vijeće)
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-2" title="page-1">
      1. listopada 2026. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-1" href="#t-1">*</a>
</span>)
    </p>
    <p class="C71Indicateur" id="para-3" title="page-1">
      „Zahtjev za prethodnu odluku – Zaštita potrošača – Direktiva 93/13/EEZ – Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. – Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima – Ugovor o najmu – Odredba kojom se najmoprimca obvezuje na snošenje svih sudskih troškova u slučaju povrede njegovih ugovornih obveza – Učinci utvrđenja nepoštenosti te odredbe – Primjena dispozitivnih odredbi nacionalnog prava – Raspodjela i odmjeravanje troškova u sudskom postupku – Postupovna autonomija država članica – Načelo djelotvornosti”
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-4" title="page-1">
      U predmetu C‑459/25,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-5" title="page-1">
      povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Hoge Raad der Nederlanden (Vrhovni sud Nizozemske), odlukom od 4. srpnja 2025., koju je Sud zaprimio 11. srpnja 2025., u postupku
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-6" title="page-1">
      Stichting Woonstichting Lieven de Key
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-7" title="page-1">
      protiv
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-8" title="page-1">
      BS,
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-9" title="page-1">
      SUD (deveto vijeće),
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-10" title="page-1">
      u sastavu: M. Condinanzi, predsjednik vijeća, N. Jääskinen i A. Kornezov (izvjestitelj), suci,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-11" title="page-1">
      nezavisni odvjetnik: D. Spielmann,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-12" title="page-1">
      tajnik: A. Calot Escobar,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-13" title="page-1">
      uzimajući u obzir pisani dio postupka,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-14" title="page-1">
      uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za Stichting Woonstichting Lieven de Key, R. L. M. M. Tan, advocaat,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za Europsku komisiju, Ph. Kienapfel i F. van Schaik, u svojstvu agenata,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-17" title="page-1">
      odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez mišljenja,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-18" title="page-1">
      donosi sljedeću
    </p>
    <p class="C75Debutdesmotifs" id="para-19" title="page-1">
      Presudu
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 6. stavka 1., članka 7. stavka 1. i članka 8.b Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24. i ispravak SL 2024./90009), kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2019/2161 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. (SL 2019., L 328, str. 7. i ispravak SL 2024./90093, L) (u daljnjem tekstu: Direktiva 93/13).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zahtjev je upućen u okviru spora između Stichtinga Woonstichting Lieven de Key (u daljnjem tekstu: društvo LdK), pravne osobe nizozemskog prava koja obavlja djelatnost iznajmljivanja nekretnina, i fizičke osobe BS, u vezi s raskidom ugovora o najmu sklopljenog između te osobe i društva LdK, plaćanjem naknade za korištenje i naknadom sudskih i izvansudskih troškova društva LdK.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravni okvir</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravo Unije</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Trinaesta uvodna izjava Direktive 93/13 glasi:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-25" title="page-1">
      „budući da se pretpostavlja da zakonske ili regulatorne odredbe država članica kojima se izravno ili neizravno utvrđuju odredbe potrošačkih ugovora ne sadržavaju nepoštene odredbe; budući da se stoga ne čini potrebnim da ovoj Direktivi podliježu odredbe koje se temelje na obvezujućim zakonskim ili regulatornim odredbama i načelima ili odredbama međunarodnih konvencija čije su stranke države članice ili Zajednica; budući da se u tom pogledu izrazom iz članka 1. stavka 2. koji glasi ‚obvezujućim zakonskim ili regulatornim odredbama’ obuhvaćaju i pravila koja se u skladu sa zakonom primjenjuju između ugovornih stranaka ako nisu utvrđena nikakva drukčija rješenja”.
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">4</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 1. stavkom 2. navedene direktive propisuje se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-27" title="page-2">
      „Ugovorne odredbe koje se temelje na obavezujućim zakonskim ili regulatornim odredbama i odredbama ili načelima međunarodnih konvencija čije su stranke države članice ili Zajednica, posebno u području prijevoza, ne podliježu odredbama ove Direktive.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">5</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 6. stavkom 1. navedene direktive određuje se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-29" title="page-2">
      „Države članice utvrđuju da nepoštene odredbe upotrijebljene u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem nisu obvezujuće za potrošača, kako je predviđeno nacionalnim pravom, te da ugovor i dalje obvezuje stranke na temelju tih odredaba ako može i dalje [vrijediti] bez tih nepoštenih odredaba.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">6</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 7. stavak 1. te direktive glasi kako slijedi:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-31" title="page-2">
      „U interesu potrošača i tržišnih konkurenata države članice osiguravaju da postoje primjerena i djelotvorna sredstva za sprečavanje stalnog korištenja nepoštenih odredaba u ugovorima koji prodavatelji robe [ili] pružatelji usluga sklapaju s potrošačima.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">7</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 8.b Direktive 93/13:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-33" title="page-2">
      „1. Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na povrede nacionalnih odredaba donesenih na temelju ove Direktive i poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-34" title="page-2">
      2. Države članice mogu te sankcije ograničiti na situacije u kojima su ugovorne odredbe u nacionalnom pravu izričito definirane kao nepoštene u svim okolnostima ili u kojima prodavatelj robe ili pružatelj usluga nastavlja koristiti ugovorne odredbe za koje je pravomoćnom odlukom donesenom u skladu s člankom 7. stavkom 2. utvrđeno da su nepoštene.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-35" title="page-2">
      […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nizozemsko pravo</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">8</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 237. stavkom 1. Wetboeka van Burgerlijke Rechtsvordering (Zakonik o građanskom postupku), u verziji koja se primjenjuje u glavnom postupku (u daljnjem tekstu: Zakonik o građanskom postupku), predviđa se da je stranka koja ne uspije u postupku dužna snositi troškove.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">9</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 242. tog zakonika ovlašćuje se sud da po službenoj dužnosti smanji iznos sudskih troškova utvrđenih ugovorom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Glavni postupak i prethodno pitanje</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">10</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Društvo LdK je kao vlasnik najmodavac osobi BS dalo u najam parkirno mjesto.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">11</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na temelju članka 11.1. ugovora o najmu sklopljenog između društva LdK i osobe BS, u slučaju da najmoprimac povrijedi bilo koju odredbu tog ugovora ili zakona, on snosi sve troškove koji su najmodavcu nastali prilikom izvršenja navedenog ugovora, uključujući administrativne troškove, kao i sve sudske i izvansudske troškove.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">12</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nakon što osoba BS nije platila najamninu i nakon nekoliko opomena, društvo LdK podnijelo je protiv osobe BS tužbu kantonrechteru (Sud, Kantonski odjel, Nizozemska), radi raskida ugovora o najmu, udaljavanja osobe BS s predmetnog parkirnog mjesta i nalaganja toj osobi plaćanja iznosa od 482,50 eura, uključujući izvansudske troškove, i naknade za korištenje do trenutka njezina stvarnog udaljavanja te troškova sudskog postupka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">13</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osoba BS nije se pojavila pred sudom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">14</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međupresudom od 23. travnja 2024. kantonrechter (Sud, Kantonski odjel) presudio je da članak 11.1. ugovora o najmu treba kvalificirati kao nepoštenu odredbu, s obzirom na to da je obvezivao najmoprimca na snošenje izvansudskih troškova. Što se tiče obveze najmoprimca da snosi cjelokupne sudske troškove, taj je sud privremeno zadržao istu kvalifikaciju, osobito stoga što je ta odredba imala za posljedicu to da je iznos tih troškova mogao premašiti iznos utvrđen nacionalnom tarifom kojom se određuje gornja granica troškova koje stranka koja nije uspjela u postupku može snositi u okviru sudskog postupka. Prema mišljenju navedenog suda, najmodavac može, na temelju članka 11.1. ugovora o najmu, od najmoprimca zahtijevati plaćanje svih sudskih troškova, uključujući i u slučaju nagodbe sklopljene nakon pokretanja sudskog postupka ili čak nakon donošenja presude kojom je smanjen iznos navedenih troškova. Stoga navedena odredba može dovesti do ugovorne neravnoteže između ugovornih strana. U tim je okolnostima kantonrechter (Sud, Kantonski odjel) privremeno smatrao da nije potrebno zamijeniti ugovornu odredbu o kojoj je riječ u glavnom postupku odredbama Zakonika o građanskom postupku koje se odnose na raspodjelu i odmjeravanje troškova u okviru građanskog sudskog postupka, s obzirom na to da bi takva zamjena lišila Direktivu 93/13 njezina odvraćajućeg učinka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">15</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugom međupresudom od 16. srpnja 2024. kantonrechter (Sud, Kantonski odjel) uputio je Hoge Raadu der Nederlanden (Vrhovni sud Nizozemske), sudu koji je uputio zahtjev, dva prethodna pitanja, koja se odnose, prvo, na nepoštenost članka 11.1. ugovora o najmu i, drugo, na mogućnost da se, u slučaju da se taj članak 11.1. proglasi nepoštenim, potrošaču naloži snošenje troškova na temelju članka 237. stavka 1. Zakonika o građanskom postupku, na temelju kojeg se stranci koja nije uspjela u sudskom postupku nalaže snošenje troškova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">16</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče prvog pitanja, sud koji je uputio zahtjev kvalificirao je članak 11.1. ugovora o najmu kao nepoštenu odredbu, tako da ne obvezuje potrošača, te je smatrao da ugovor o najmu ipak može i dalje vrijediti bez te odredbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">17</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče drugog pitanja, taj se sud pita može li se potrošaču naložiti snošenje troškova, u skladu s člankom 237. stavkom 1. Zakonika o građanskom postupku, u slučaju da on ne uspije u glavnom postupku. Taj sud smatra da iz presude od 27. siječnja 2021., Dexia Nederland (C‑229/19 i C‑289/19, EU:C:2021:68), proizlazi da, u slučaju u kojem ugovor može i dalje vrijediti bez predmetne nepoštene odredbe, nacionalni sud ne može zamijeniti tu odredbu dispozitivnom odredbom nacionalnog prava te se pita može li se članak 237. stavak 1. Zakonika o građanskom postupku kvalificirati kao takva odredba.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">18</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu pojašnjava da je taj članak 237. stavak 1. hibridne naravi. S jedne strane, ta se odredba može kvalificirati kao „postupovno pravilo”, s obzirom na to da njezin cilj nije uređivanje ravnoteže ugovornog odnosa i da je namijenjena jedino sudu, koji je dužan naložiti snošenje troškova stranci koja u bitnome nije uspjela u postupku. S druge strane, navedena odredba može se kvalificirati kao dispozitivno pravilo nacionalnog prava, s obzirom na to da suugovaratelji od nje mogu ugovorno odstupiti predviđajući da, kada se između njih vodi postupak, stranka koja nije uspjela u sudskom postupku mora snositi cjelokupne sudske troškove, uključujući i druge troškove, ili, pak isključiti takvu obvezu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">19</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje u biti proizlazi da, u slučaju da su suugovaratelji ugovorili da stranka koja nije uspjela u sudskom postupku mora platiti cjelokupne sudske troškove, članak 242. stavak 1. Zakonika o građanskom postupku ovlašćuje sud da po službenoj dužnosti smanji njihov iznos.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">20</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku, sud koji je uputio zahtjev pita se je li primjena nacionalnih pravila o nalaganju troškova stranci koja nije uspjela u sudskom postupku u skladu s ciljem Direktive 93/13. Naime, prema mišljenju tog suda, dopuštanje prodavatelju robe ili pružatelju usluga da ostvari koristi od tih pravila nakon poništenja nepoštene odredbe moglo bi ukloniti odvraćajući učinak koji se tom direktivom nastoji postići u pogledu primjene takvih odredbi, dok bi neprimjena navedenih pravila mogla predstavljati primjerenu sankciju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">21</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim je okolnostima Hoge Raad der Nederlanden (Vrhovni sud Nizozemske) odlučio prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeće prethodno pitanje:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-52" title="page-4">
      „Treba li članak 6. stavak 1., članak 7. stavak 1. i članak 8.b Direktive 93/13 tumačiti na način da im se, ako prodavatelj robe ili pružatelj usluga u ugovoru upotrijebi nepoštenu odredbu o sudskim troškovima te ugovor može i dalje vrijediti nakon njezina uklanjanja, protivi to da se potrošaču koji nije uspio u sudskom postupku naloži snošenje sudskih troškova prodavatelja ili pružatelja usluga u skladu s nacionalnim postupovnim pravom od kojeg je nepoštena odredba o sudskim troškovima odstupila na štetu potrošača?”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prethodno pitanje</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">22</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Najprije valja podsjetiti na to da je, prema ustaljenoj sudskoj praksi, u okviru suradnje između nacionalnih sudova i Suda uspostavljene u članku 267. UFEU‑a, na Sudu da nacionalnom sudu pruži koristan odgovor koji će mu omogućiti da riješi spor koji se pred njim vodi. U tom smislu, Sud će, prema potrebi, preoblikovati pitanja koja su mu postavljena. U tu svrhu on može iz svih podataka koje mu je dostavio nacionalni sud, a osobito iz obrazloženja odluke kojom se upućuje prethodno pitanje, izvesti dijelove prava Unije koje valja tumačiti uzimajući u obzir predmet spora (vidjeti presude od 29. studenoga 1978., Redmond, 83/78, EU:C:1978:214, t. 26. i od 25. veljače 2025., Alphabet i dr., C‑233/23, EU:C:2025:110, t. 33. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">23</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju, kad je riječ o relevantnosti članka 8.b Direktive 93/13, koji je naveden u prethodnom pitanju, za rješavanje spora u glavnom postupku, valja podsjetiti na to da se tom odredbom državama članicama nalaže da uspostave sustav sankcija koje se primjenjuju u slučaju povrede nacionalnih odredbi kojima se prenosi ta direktiva. Međutim, glavni postupak ne odnosi se na izricanje novčane kazne ili druge sankcije dotičnom prodavatelju robe ili pružatelju usluga za takvu povredu, tako da članak 8.b Direktive 93/13 nije relevantan za rješavanje tog spora.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">24</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga valja smatrati da svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 tumačiti na način da im se, kada je ugovorna odredba kojom se potrošaču nalaže plaćanje svih sudskih troškova postupka do kojeg je došlo zbog njegove povrede bilo koje obveze na temelju ugovora o najmu ili zakona proglašena nepoštenom i stoga ništavom, s obzirom na to da taj ugovor ipak može i dalje vrijediti bez te odredbe, protivi to da se potrošaču, koji nije uspio u sudskom postupku, naloži snošenje troškova u skladu s nacionalnim postupovnim pravom koje uređuje raspodjelu i odmjeravanje troškova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">25</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja podsjetiti na to da cilj članka 6. stavka 1. Direktive 93/13, a osobito drugog dijela njegove rečenice, nije dovesti do utvrđivanja ništavosti svih ugovora s nepoštenim odredbama, nego zamijeniti formalnu ravnotežu koju ugovor uspostavlja između prava i obveza suugovaratelja stvarnom ravnotežom kojom se ponovno uspostavlja jednakost između potonjih, pri čemu se precizira da predmetni ugovor mora, u načelu, i dalje vrijediti bez ikakve izmjene osim one koja proizlazi iz uklanjanja nepoštenih odredaba. Pod uvjetom da je posljednji uvjet ispunjen, predmetni ugovor može, u skladu s člankom 6. stavkom 1. Direktive 93/13, biti održan na snazi ako je, u skladu s odredbama nacionalnog prava, takav kontinuitet ugovora bez nepoštenih odredaba pravno moguć, što valja provjeriti na temelju objektivnog pristupa (presuda od 8. prosinca 2022., GUPFINGER Einrichtungsstudio, C‑625/21, EU:C:2022:971, t. 28. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">26</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iznimna mogućnost zamjene poništene nepoštene odredbe dispozitivnom odredbom nacionalnog prava ograničena je na slučajeve u kojima nacionalni sud zbog uklanjanja nepoštene odredbe mora ugovor u cijelosti utvrditi ništavim, izlažući time potrošača za njega posebno nepovoljnim posljedicama, na način da ga se time kažnjava (presuda od 8. prosinca 2022., GUPFINGER Einrichtungsstudio, C‑625/21, EU:C:2022:971, t. 29. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">27</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga slijedi da, kada, kao u glavnom postupku, ugovor može ostati na snazi nakon uklanjanja nepoštenih odredbi, nacionalni sud te odredbe ne može zamijeniti dispozitivnom nacionalnom odredbom (presuda od 8. prosinca 2022., GUPFINGER Einrichtungsstudio, C‑625/21, EU:C:2022:971, t. 30. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">28</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, kada ugovor sadržava nepoštenu odredbu, činjenica da je se ne može zamijeniti dispozitivnom odredbom nacionalnog prava ima za cilj osigurati ostvarenje dugoročnog cilja članka 7. Direktive 93/13, a to je sprečavanje stalnog korištenja nepoštenih odredbi zadržavanjem odvraćajućeg učinka jednostavnim izuzimanjem tih odredbi. Narav i važnost javnog interesa koji je temelj zaštite zajamčene potrošačima, na temelju kojeg Direktiva 93/13 obvezuje države članice da osiguraju da postoje primjerena i djelotvorna sredstva za sprečavanje stalnog korištenja nepoštenih odredaba, opravdavaju takvu posljedicu. Slijedom toga, prodavatelj robe ili pružatelj usluge koji je narušio ugovornu ravnotežu nametanjem nepoštene ugovorne odredbe ne može se pozivati na tu ravnotežu kako bi izbjegao posljedice poništenja te odredbe (vidjeti u tom smislu presudu od 8. prosinca 2022. GUPFINGER Einrichtungsstudio, C‑625/21, EU:C:2022:971, t. 39. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">29</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga proizlazi da prodavatelj robe ili pružatelj usluga koji je potrošaču nametnuo ugovornu odredbu koju je nacionalni sud proglasio nepoštenom i, posljedično, ništavom, kada ugovor može i dalje vrijediti bez te ugovorne odredbe, ne može zahtijevati zakonsku naknadu štete predviđenu dispozitivnom odredbom nacionalnog prava koja bi bila primjenjiva da ne postoji navedena ugovorna odredba (presuda od 8. prosinca 2022., GUPFINGER Einrichtungsstudio, C‑625/21, EU:C:2022:971, t. 31. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">30</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče pitanja koje odredbe nacionalnog prava treba smatrati dispozitivnima, iz sudske prakse proizlazi da je riječ o onima koje se primjenjuju automatski ako između stranaka ne postoji drukčiji dogovor (vidjeti u tom smislu presudu od 21. prosinca 2021., Trapeza Peiraios, C‑243/20, EU:C:2021:1045, t. 30. i 36.) i za koje se pretpostavlja da odražavaju ravnotežu koju je nacionalni zakonodavac želio uspostaviti između prava i obveza stranaka određenih ugovora, za slučajeve u kojima stranke ili nisu odstupile od standardnog pravila koje je nacionalni zakonodavac predvidio za dotične ugovore, ili su izrijekom odabrale primjenu pravila koje je nacionalni zakonodavac donio u tu svrhu (presude od 3. listopada 2019., Dziubak, C‑260/18, EU:C:2019:819, t. 60. i od 27. travnja 2023., AxFina Hungary, C‑705/21, EU:C:2023:352, t. 54.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">31</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom se slučaju sud koji je uputio zahtjev pita mogu li se pravila nacionalnog prava o raspodjeli i odmjeravanju troškova, kao što je članak 237. stavak 1. Zakonika o građanskom postupku, kao i ona kojima se uvodi tarifa kojom se ograničava visina tih troškova, kvalificirati kao dispozitivna u smislu sudske prakse navedene u prethodnoj točki.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">32</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu, premda je naposljetku na sudu koji je uputio zahtjev, koji je jedini nadležan za ocjenu činjenica u glavnom postupku i za tumačenje nacionalnog propisa, da utvrdi može li se takva odredba kvalificirati kao „dispozitivna odredba nacionalnog prava”, Sud, koji tom sudu treba dati koristan odgovor, ovlašten je dati mu upute na temelju spisa glavnog postupka kao i pisanih očitovanja koja su mu podnesena, tako da omogući navedenom sudu donošenje odluke (vidjeti u tom smislu presudu od 7. rujna 2022. Cilevičs i dr., C‑391/20, EU:C:2022:638, t. 72. i 73. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">33</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da članak 237. stavak 1. Zakonika o građanskom postupku ne uređuje odnose između ugovornih stranaka niti odražava ravnotežu koju je nacionalni zakonodavac želio uspostaviti između svih prava i obveza stranaka određenih ugovora, nego je namijenjen isključivo nacionalnom sudu koji mora odlučiti o podjeli troškova u okviru sudskog postupka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">34</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz te odluke također proizlazi da u području odmjeravanja troškova nacionalni sudovi primjenjuju „tarifu za obračun troškova” kojom se određuje gornja granica iznosa nagrade za rad odvjetnika koji stranka koja nije uspjela u postupku može biti dužna platiti, pri čemu taj iznos može biti niži od onoga koji je stranka koja je uspjela u postupku dogovorila sa svojim odvjetnikom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">35</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, u skladu s navedenom odlukom, članak 242. stavak 1. Zakonika o građanskom postupku ovlašćuje sud da po službenoj dužnosti smanji iznos sudskih troškova utvrđenih ugovorom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">36</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iako sud koji je uputio zahtjev naglašava da suugovaratelji mogu odstupiti od pravila iz članka 237. stavka 1. Zakonika o građanskom postupku, činjenica je da bi, kao što to u biti proizlazi iz spisa kojim Sud raspolaže, kada je odredba koja sadržava takvo odstupanje proglašena nepoštenom i zatim poništena, primjena te odredbe Zakonika o građanskom postupku imala za posljedicu ponovnu uspostavu nadležnosti nacionalnog suda za odlučivanje o raspodjeli i odmjeravanju troškova, primjenom gornje granice nagrade za rad odvjetnika predviđene tarifom za obračun troškova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">37</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Takav je rezultat u skladu sa sudskom praksom Suda na temelju koje za ugovornu odredbu koja je proglašena nepoštenom u načelu valja smatrati kao da nikada nije postojala, tako da ona ne može proizvoditi učinak u odnosu na potrošača i da, prema tome, sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora u načelu imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da navedene odredbe nije bilo (vidjeti u tom smislu presude od 13. ožujka 2025., Banco Santander, C‑230/24, EU:C:2025:177, t. 29., i od 30. travnja 2025., AxFina Hungary (Održavanje ugovora na snazi), C‑630/23, EU:C:2025:302, t. 45.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">38</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga je očito, pod uvjetom da to provjeri sud koji je uputio zahtjev, da članak 237. stavak 1. Zakonika o građanskom postupku kao i pravila koja se odnose na navedenu tarifu nisu dispozitivne odredbe nacionalnog prava u smislu sudske prakse navedene u točki 30. ove presude jer ne odražavaju ravnotežu koju je nacionalni zakonodavac želio uspostaviti između svih prava i obveza ugovornih stranaka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">39</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga valja zaključiti da članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13, u skladu s tumačenjima u sudskoj praksi koja je navedena u točkama 25. do 30. ove presude, treba tumačiti na način da ne sprečavaju nacionalni sud da primijeni nacionalni propis u području raspodjele i odmjeravanja troškova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">40</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na navedeno, valja također podsjetiti na to da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, raspodjela troškova sudskog postupka pred nacionalnim sudovima ulazi u postupovnu autonomiju država članica, pod uvjetom poštovanja načela ekvivalentnosti i djelotvornosti (presude od 27. studenoga 2025., Gryczara, C‑746/24, EU:C:2025:925, t. 46. i od 22. siječnja 2026., Herchoski, C‑902/24, EU:C:2026:42, t. 76. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">41</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče načela ekvivalentnosti, dovoljno je istaknuti da se nijednim elementom spisa kojim Sud raspolaže ne može dovesti u sumnju usklađenost nacionalnih pravila kojima se uređuju raspodjela i odmjeravanje troškova s tim načelom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">42</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kad je riječ o načelu djelotvornosti, Sud je u više navrata utvrdio da, iako se tom načelu općenito ne protivi to da potrošač snosi određene sudske troškove kada podnese tužbu radi utvrđenja nepoštenosti ugovorne odredbe, također valja primijetiti da Direktiva 93/13 potrošaču daje pravo da se obrati sudu kako bi se utvrdila nepoštenost ugovorne odredbe i kako se ona ne bi primijenila, pri čemu se mora sačuvati djelotvornost tog prava. Stoga sustav raspodjele troškova takvog postupka ne smije odvratiti potrošača od ostvarivanja tog prava (presude od 27. studenoga 2025., Gryczara, C‑746/24, EU:C:2025:925, t. 48. i od 22. siječnja 2026. Herchoski, C‑902/24, EU:C:2026:42, t. 78. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">43</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Konkretno, Sud je pojasnio da bi postupovna pravila koja za potrošača uzrokuju prevelike troškove mogla dovesti do toga da ga se odvrati od pokretanja sudskog postupka s obzirom na troškove podnošenja tužbe u odnosu na iznos spornog duga ili da na koristan način intervenira u obranu svojih prava pred sudom pred kojim je prodavatelj robe ili pružatelj usluga pokrenuo postupak (presuda od 7. travnja 2022., Caixabank, C‑385/20, EU:C:2022:278, t. 54.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">44</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju nacionalni propis koji uređuje raspodjelu i odmjeravanje troškova predviđa, kako bi se zajamčilo pravo na pristup sudu, s jedne strane, tarifu kojom se utvrđuje gornja granica iznosa troškova koji se mogu staviti na teret stranci koja je izgubila spor i, s druge strane, nadležnost suda da po službenoj dužnosti smanji iznos sudskih troškova. Stoga se čini, pod uvjetom da to provjeri sud koji je uputio zahtjev, da taj propis omogućuje nacionalnom sudu da izbjegne nalaganje potrošaču plaćanja previsokih sudskih troškova koji bi ga mogli odvratiti od pokretanja postupka pred sudom ili od obrane, uz poštovanje načela djelotvornosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">45</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U mjeri u kojoj se sud koji je uputio zahtjev također pita je li nacionalni propis o raspodjeli i odmjeravanju troškova u skladu s ciljem Direktive 93/13 da se prodavatelje robe ili pružatelje usluga odvrati od korištenja nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima, valja smatrati da taj propis ne ugrožava postizanje tog cilja, s obzirom na to da na temelju tog propisa prodavatelj robe ili pružatelj usluga ne bi, prema navodima iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje, dobio naknadu svih sudskih troškova koje je imao, suprotno onomu što je bilo predviđeno ugovornom odredbom koja je proglašena nepoštenom, nego samo dio tih troškova, do gornje granice utvrđene „tarifom za obračun troškova” i, prema potrebi, nakon što sud po službenoj dužnosti smanji predmetni iznos.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">46</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodna razmatranja, na postavljeno pitanje valja odgovoriti tako da članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13, u vezi s načelom djelotvornosti, treba tumačiti na način da im se, kada je ugovorna odredba kojom se potrošaču nalaže plaćanje svih sudskih troškova postupka do kojeg je došlo zbog njegove povrede bilo koje obveze na temelju ugovora o najmu ili zakona proglašena nepoštenom i stoga ništavom, s obzirom na to da taj ugovor ipak može i dalje vrijediti bez te odredbe, ne protivi to da se potrošaču, koji nije uspio u sudskom postupku, naloži snošenje troškova u skladu s nacionalnim postupovnim pravom koje uređuje raspodjelu i odmjeravanje troškova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Troškovi</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">47</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C41DispositifIntroduction" id="para-81" title="page-9">
      Slijedom navedenog, Sud (deveto vijeće) odlučuje:
    </p>
    <p class="C30Dispositifalinea" id="para-82" title="page-9">
      Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima, kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2019/2161 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019., u vezi s načelom djelotvornosti,
    </p>
    <p class="C30Dispositifalinea" id="para-83" title="page-9">
      treba tumačiti na način da im se:
    </p>
    <p class="C30Dispositifalinea" id="para-84" title="page-10">
      kada je ugovorna odredba kojom se potrošaču nalaže plaćanje svih sudskih troškova postupka do kojeg je došlo zbog njegove povrede bilo koje obveze na temelju ugovora o najmu ili zakona proglašena nepoštenom i stoga ništavom, s obzirom na to da taj ugovor ipak može i dalje vrijediti bez te odredbe, ne protivi to da se potrošaču, koji nije uspio u sudskom postupku, naloži snošenje troškova u skladu s nacionalnim postupovnim pravom koje uređuje raspodjelu i odmjeravanje troškova.
    </p>
    <div class="signatures">
<p class="C77Signatures" id="para-85" title="page-10">
<span class="signatory">Potpisi</span>
</p>
</div>
    <div/>
  <hr class="note"/>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-1" href="#c-1">*</a>
</span>) Jezik postupka: nizozemski</p>
</body>
</html>
