–

za KORADO a.s., P. Mrázek i V. Beringerová, advokáti,

–

za češku vladu, M. Smolek, J. Vláčil i O. Serdula, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, A. Caeiros i J. Hradil, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se, s jedne strane, na tumačenje tarifnih brojeva 7307 i 7322 Kombinirane nomenklature (u daljnjem tekstu: KN) koja se nalazi u Prilogu I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (SL 1987., L 256, str. 1.), kako je izmijenjena Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 1101/2014 оd 16. listopada 2014. (SL 2014., L 312, str. 1.) te, s druge strane, na valjanost Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/23 od 5. siječnja 2015. o razvrstavanju određene robe u kombiniranu nomenklaturu (SL 2015., L 4, str. 15.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između društva KORADO a.s. (u daljnjem tekstu: Korado) i Generální ředitelství cel (Opća carinska uprava, Češka Republika) o razvrstavanju određene robe u KN.

Pravni okvir

HS

3

Međunarodna konvencija o Harmoniziranom sustavu nazivlja i brojčanog izjednačavanja robe, zaključena u Bruxellesu 14. lipnja 1983., i njezin Protokol o izmjenama konvencije od 24. lipnja 1986. odobreni su u ime Europske ekonomske zajednice Odlukom Vijeća 87/369/EEZ od 7. travnja 1987. (SL 1987., L 198., str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 6., str. 3.).

4

Vijeće za carinsku suradnju, koje je postalo Svjetska carinska organizacija (WCO), uspostavljeno konvencijom sklopljenom u Bruxellesu 15. prosinca 1950., odobrilo je, u skladu s uvjetima utvrđenima u članku 8. Konvencije o HS‑u iz prethodne točke, Napomene s objašnjenjem i mišljenja o klasifikaciji koja je usvojio Odbor HS‑a.

5

Na temelju članka 3. stavka 1. točke (a) navedene Konvencije o HS‑u, svaka se ugovorna strana obvezuje uskladiti svoje tarifne i statističke nomenklature s HS‑om, koristiti se svim njegovim tarifnim brojevima i podbrojevima kao i pripadajućim brojčanim oznakama, bez dodavanja ili preinaka, i slijediti brojčani niz HS‑a. Ta ista odredba također predviđa da svaka ugovorna strana mora primijeniti opća pravila za tumačenje HS‑a kao i sve napomene za odsjeke, poglavlja i podbrojeve HS‑a te da ne smije preinačiti opseg odsjeka, poglavlja, tarifnih brojeva ili podbrojeva.

6

Točka C općih odredaba Napomene s objašnjenjem HS‑a za odsjek XV., naslovljena „Dijelovi”, glasi ovako:

7

Napomena s objašnjenjem o tarifnom broju 7307 HS‑a određuje:

8

Napomena s objašnjenjem o tarifnom broju 7322 HS‑a određuje, između ostalog:

KN

9

Carinsko razvrstavanje robe koja je uvezena u Europsku uniju uređeno je KN‑om, koji se zasniva na HS‑u. Verzija koja je bila na snazi u trenutku nastanka činjenica iz glavnog postupka jest ona koja proizlazi iz Uredbe br. 2658/87, kako je izmijenjena Provedbenom uredbom br. 1101/2014.

10

Prvi dio KN‑a sadržava skup uvodnih odredaba. U tom dijelu, pod naslovom I. koji se odnosi na opća pravila, odsjek A propisuje opća pravila za tumačenje te nomenklature prema kojima je provedeno razvrstavanje robe u KN‑u. Tako se među ostalim predviđa da se razvrstavanje pravno određuje prema nazivima tarifnih brojeva i napomenama uz odsjeke ili uz poglavlja, dok tekst naslova odsjeka, poglavlja ili potpoglavlja služi samo za lakše snalaženje.

11

Drugi dio KN‑a sadržava odsjek XV. koji se odnosi na „Obične kovine i proizvode od običnih kovina”.

12

Taj odsjek, sastavljen od poglavlja 72. do 83., sadržava, među ostalim, poglavlje 73. naslovljeno „Proizvodi od željeza ili čelika”.

13

Napomena 2. odsjeka XV. KN‑a predviđa:

14

Tarifni broj 7307 KN‑a glasi kako slijedi:

15

Tarifni broj 7322 KN‑a glasi kako slijedi:

Provedbena uredba br. 2015/23

16

U cilju jedinstvene primjene KN‑a Europska komisija donijela je Provedbenu uredbu 2015/23, koja je, u skladu sa svojim člankom 3., stupila na snagu 28. siječnja 2015.

17

Uvodne izjave 1. do 5. Provedbene uredbe 2015/23 glase:

18

Člankom 1. Provedbene uredbe 2015/23 propisano je:

19

Članak 2. Provedbene uredbe glasi:

20

Prilog Provedbenoj uredbi (EU) 2015/23 glasi kako slijedi:

Glavni postupak i prethodna pitanja

21

Dana 9. studenoga 2015. tužitelj u glavnom postupku tražio je od Celní úřad pro Olomoucký kraj (Carinski ured regije Olomouc, Češka Republika) obvezujuće tarifne informacije o razvrstavanju određene robe. Tužitelj u glavnom postupku predložio je da se ta roba razvrsta u podbroj 7322 19 00 KN‑a.

22

Roba o kojoj je riječ u glavnom postupku, koja nosi oznake „T 74‑32”, „T 40‑32” i „L 35‑32”, zavareni su čelični dijelovi proizvedeni za radijatore za centralno grijanje, neelektrično grijane.

23

Ti dijelovi sastoje se od dvaju ili triju krajeva, među kojima se razlikuju, s jedne strane, dva ili više ramena namijenjena povezivanju s pločama radijatora čeonim zavarivanjem te, s druge strane, vrat s navojima, koji služi spajanju odzračnog ventila, regulacijskog ventila ili drugog sistema, ili spajanju na bilo kakvu cijev koja vodi do izvora grijanja.

24

U nekoliko svojih odluka od 24. studenoga 2015. Carinski ured regije Olomouc je, u skladu s Provedbenom uredbom 2015/23, svrstao robu o kojoj je riječ u glavnom postupku u podbroj 7307 93 19 KN‑a.

25

Tužitelj u glavnom postupku podnio je pravna sredstva protiv tih odluka Općoj carinskoj upravi. Nakon što su ta pravna sredstva odbijena, tužitelj u glavnom postupku podnio je tužbu Krajský soudu v Ostravě – pobočka v Olomouci (Okružni sud u Ostravi, Ispostava Olomouc, Češka Republika).

26

Sud koji je uputio zahtjev smatra da, iako je roba o kojoj je riječ u glavnom postupku identična ili dovoljno slična proizvodu propisanom Provedbenom uredbom 2015/23 te ako stoga i treba biti razvrstana u tarifni broj 7307 KN‑a kao „pribor za cijevi od željeza ili čelika”, još preciznije u podbroj 7307 93 19 KN‑a, takvo razvrstavanje ne bi bilo pravilno imajući u vidu, između ostalog, prirodu te robe.

27

Sud koji je uputio zahtjev ističe da napomena 2. odsjeka XV. KN‑a navodi da se proizvodi pod tarifnim brojem 7307 KN‑a trebaju smatrati „dijelovima opće uporabe”. Taj sud nadalje smatra da roba o kojoj je riječ u glavnom postupku nije dio opće uporabe, nego poseban dio radijatora proizveden po narudžbi tužitelja u glavnom postupku, u skladu s tehničkom dokumentacijom koju je sastavio proizvođač radijatora. Ta se roba stoga, u skladu s njezinom prirodom, razvrstava u tarifni broj 7322 KN‑a.

28

Usto, sud koji je uputio zahtjev ocjenjuje, poput tužitelja u glavnom postupku, da se roba o kojoj je riječ u glavnom postupku ne može smatrati priborom i u tom pogledu ističe da je u presudi od 26. listopada 2006., Turbon International (C‑250/05, EU:C:2006:681) Sud presudio da pojam „dijelovi” podrazumijeva postojanje cjeline za čije su funkcioniranje oni neophodni, a da pojam „pribor” obuhvaća zamjenjive dijelove koji omogućavaju prilagodbu aparata određenom radnom zadatku ili proširenje njegovih mogućnosti ili dodatno osiguravanje izvođenja neke posebne operacije u vezi s njegovom glavnom funkcijom.

29

Sud koji je uputio zahtjev smatra da je roba o kojoj je riječ u glavnom postupku neophodna za funkcioniranje radijatora s kojima čini cjelinu. Stoga se ta roba ne treba smatrati „priborom za cijevi” u smislu tarifnog broja 7307 KN‑a, nego „dijelom” radijatora iz tarifnog broja 7322 KN‑a.

30

Vodeći računa o tim razmatranjima, sud koji je uputio zahtjev dovodi u pitanje valjanost Provedbene uredbe 2015/23 te se konkretnije pita je li ta uredba nezakonito proširila doseg tarifnog podbroja 7307 93 19 KN‑a.

31

U tom kontekstu, Krajský soud v Ostravě – pobočka v Olomouci (Okružni sud u Ostravi, Ispostava Olomouc) odlučio je prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

O prethodnim pitanjima

32

Svojim prethodnim pitanjima, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev se, s jedne strane, u biti pita treba li se KN tumačiti na način da se zavareni čelični dijelovi poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku trebaju razvrstati u tarifni broj 7307 KN‑a kao „pribor za cijevi” ili pod tarifni broj 7322 KN‑a kao „dijelovi” radijatora, dok se, s druge strane i podredno, pita je li Provedbena uredba 2015/23 valjana.

33

Najprije je potrebno podsjetiti na to da se, u skladu s ustaljenom praksom Suda, u situaciji kada je Sudu podnesen zahtjev za prethodnu odluku o tarifnom razvrstavanju, njegova uloga sastoji više u tome da nacionalnom sudu razjasni kriterije čija će primjena tom sudu omogućiti da proizvode o kojima je riječ pravilno razvrsta u KN, nego u tome da sâm provodi to razvrstavanje, tim više što nužno ne raspolaže svim informacijama koje su mu u tom pogledu nužne. Stoga je nacionalni sud u svakom slučaju u boljem položaju da to učini (vidjeti, između ostalog, presudu od 25. veljače 2016., G. E. Security, C‑143/15, EU:C:2016:115, t. 41. i navedenu sudsku praksu).

34

Dakle, na sudu koji je uputio zahtjev jest da provede razvrstavanje robe o kojoj je riječ u glavnom postupku s obzirom na elemente odgovora koje je Sud dao odgovarajući na pitanja koja su mu postavljena.

35

Kako bi se dao koristan odgovor sudu koji je uputio zahtjev, valja prije svega naglasiti da opća pravila za tumačenje KN‑a predviđaju da se razvrstavanje robe izvršava na temelju naziva tarifnih brojeva i napomena uz odsjeke ili uz poglavlja, dok tekst naslova odsjeka, poglavlja i potpoglavlja služi samo za lakše snalaženje. Napomene s objašnjenjem HS‑a i KN‑a značajno pridonose tumačenju opsega različitih tarifnih brojeva, iako nemaju obvezujuću pravnu snagu (presuda od 12. lipnja 2014., Lukoyl Neftohim Burgas, C‑330/13, EU:C:2014:1757, t. 33. i 35. kao i navedena sudska praksa).

36

Prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, u interesu pravne sigurnosti i jednostavnosti nadzora odlučujući uvjet za razvrstavanje robe u carinsku tarifu načelno treba tražiti u njezinim osobinama i objektivnim svojstvima, kako su određeni tekstom tarifnog broja KN‑a i napomenama odsjeka ili poglavlja (presuda od 25. veljače 2016., G. E. Security, C‑143/15, EU:C:2016:115, t. 44. i navedena sudska praksa).

37

Sud je isto tako presudio da namjena proizvoda može predstavljati objektivan kriterij razvrstavanja ako je svojstvena tom proizvodu, s tim da se ta svojstvenost mora moći procijeniti na temelju objektivnih karakteristika i osobina proizvoda (presude od 13. srpnja 2006., Uroplasty, C‑514/04, EU:C:2006:464, t. 42. i od 26. travnja 2017., Stryker EMEA Supply Chain Services, C‑51/16, EU:C:2017:298, t. 40.).

38

U glavnom predmetu sud koji je uputio zahtjev u biti pita u koji tarifni broj KN‑a treba svrstati zavarene čelične dijelove poput onih u glavnom predmetu, odnosno treba li ih svrstati u tarifni broj 7307 KN‑a ili u tarifni broj 7322 KN‑a.

39

U tom pogledu, iz sadržaja tarifnog broja 7307 KN‑a proizlazi da se on odnosi na pribor za cijevi, poput spojnica, koljena i naglavaka, od željeza ili čelika.

40

Nadalje, napomena s objašnjenjem HS‑a za tarifni broj 7307 HS‑a pobliže određuje da taj tarifni broj obuhvaća proizvode od željeza ili čelika, namijenjene ponajprije međusobnom spajanju ili povezivanju dviju cijevi ili dijelova cijevi, ili cijevi i nekog drugog mehanizma, ili pak zatvaranju pojedinih dijelova cijevi.

41

Sadržaj tarifnog broja 7322 KN‑a upućuje, pak, da taj tarifni broj obuhvaća radijatore za centralno grijanje, neelektrično grijane, kao i njihove dijelove od željeza i čelika.

42

Iz toga slijedi da je, u cilju razvrstavanja zavarenih čeličnih dijelova poput onih u glavnom postupku, važno utvrditi predstavljaju li oni „pribor za cijevi” u smislu tarifnog broja 7307 KN‑a ili „dijelove” radijatora u smislu tarifnog broja 7322 KN‑a.

43

U tom pogledu valja istaknuti da, iako KN ne definira pojam „dijelovi” u smislu tarifnog broja 7322 KN‑a, iz sudske prakse Suda, razvijene u kontekstu poglavlja 84. i 85. uz odsjek XVI. kao i poglavlja 90. uz odsjek XVIII. KN‑a, proizlazi da pojam „dijelovi” podrazumijeva postojanje cjeline za čije su funkcioniranje oni neophodni. Da bi se mogli smatrati „dijelovima” u smislu navedenih poglavlja, nije dovoljno pokazati da bez tog proizvoda uređaj ili stroj ne može odgovoriti na potrebe za koje je namijenjen. Potrebno je još utvrditi i da je mehanički ili električni rad stroja ili aparata o kojem je riječ uvjetovan spomenutim proizvodom (presuda od 12. prosinca 2013., HARK, C‑450/12, EU:C:2013:824, t. 36.).

44

U interesu dosljedne i ujednačene primjene Zajedničke carinske tarife, pojmu „dijelovi” u smislu tarifnog broja 7322 KN‑a trebalo bi dati istu definiciju poput one koja proizlazi iz sudske prakse usvojene u pogledu drugih poglavlja KN‑a (vidjeti, analogijom, presudu od 12. prosinca 2013., HARK, C‑450/12, EU:C:2013:824, t. 37.).

45

U ovom slučaju, iz spisa kojim raspolaže Sud proizlazi da su zavareni čelični dijelovi o kojima je riječ u glavnom postupku neophodni za funkcioniranje radijatora s kojima su spojeni i s kojima čine cjelinu.

46

Prema tome, oni se mogu smatrati „dijelovima” radijatora iz tarifnog broja 7322 KN‑a.

47

Međutim, valja ponoviti da je Sud već presudio da razvrstavanje određenog proizvoda u tarifni broj 7307 KN‑a kao „pribor za cijevi” te stoga kao „dio opće uporabe” u smislu napomene 2. odsjeka XV. KN‑a isključuje njegovo razvrstavanje kao „dijela” u neki drugi tarifni broj KN‑a (presuda od 12. prosinca 2013., HARK, C‑450/12, EU:C:2013:824, t. 40. do 43.).

48

Naime, u smislu napomene 2. odsjeka XV. KN‑a, pojam „dijelovi” u poglavljima 73. do 76. i 78. do 82. KN‑a ne uključuje „dijelove za opću uporabu”. Napomena 2. odsjeka XV. KN‑a navodi da se proizvodi pod tarifnim brojem 7307 KN‑a, među ostalim, trebaju smatrati „dijelovima opće uporabe”.

49

Slijedom toga, valja ispitati trebaju li se zavareni čelični dijelovi poput onih u glavnom predmetu smatrati „priborom za cijevi” u tarifnom broju 7307 KN‑a, pa posljedično i „dijelovima opće uporabe” u smislu napomene 2. odsjeka XV. KN‑a, što bi isključilo svrstavanje tih dijelova kao „dijelova” radijatora u tarifni broj 7322 KN‑a.

50

U tom pogledu treba naglasiti da, kako bi se smatrao „dijelom opće uporabe” u smislu napomene 2. odsjeka XV. KN‑a, proizvod o kojem je riječ mora na temelju svojih osobina i objektivnih svojstava kao i namjene svojstvene tom proizvodu biti namijenjen međusobnom spajanju ili povezivanju dviju cijevi ili dijelova cijevi, ili cijevi i nekog drugog mehanizma (vidjeti, u tom smislu, presudu od 12. prosinca 2013., HARK, C‑450/12, EU:C:2013:824, t. 41. i 42.).

51

U ovom slučaju, kao što je naglašeno u točki 23. ove presude, zavareni čelični dijelovi poput onih u glavnom predmetu sastoje se od dvaju ili triju krajeva, među kojima se razlikuju, s jedne strane, dva ili više ramena namijenjena povezivanju s pločama radijatora čeonim zavarivanjem te, s druge strane, vrat s navojima, koji služi spajanju odzračnog ventila, regulacijskog ventila ili drugog sistema, ili spajanju na bilo kakvu cijev koja vodi do izvora grijanja.

52

Osim toga, tužitelj u glavnom postupku priznao je, tijekom rasprave pred Sudom, da je unutarnji promjer vrata s navojima, koji se nalazi na dijelovima od kovanog čelika poput onih u glavnom postupku, jednak standardnom promjeru koji se općenito koristi za pribor za cijevi.

53

Iz toga slijedi da se zavareni čelični dijelovi poput onih u glavnom predmetu trebaju, pod uvjetom da sud koji je uputio zahtjev provjeri sve činjenice kojima raspolaže, smatrati „dijelovima opće uporabe” u smislu napomene 2. uz odsjek XV. KN‑a te, još preciznije, „priborom za cijevi” u tarifnom broju 7307 KN‑a.

54

Što se tiče valjanosti Provedbene uredbe 2015/23, valja ponoviti kako iz ustaljene sudske prakse Suda proizlazi, s jedne strane, da Komisija donosi uredbu o razvrstavanju kada razvrstavanje pojedinog proizvoda u KN može biti otežano ili sporno i, s druge strane, da takva uredba ima opću primjenu s obzirom na to da se ne primjenjuje na zasebni subjekt, nego općenito na proizvode koji su istovjetni onima koji su predmet tog razvrstavanja (presude od 19. veljače 2009., Kamino International Logistics, C‑376/07, EU:C:2009:105, t. 63. kao i od 26. travnja 2017., Stryker EMEA Supply Chain Services, C‑51/16, EU:C:2017:298, t. 59. i navedena sudska praksa).

55

U ovom slučaju, informacije sadržane u odluci kojom se upućuje prethodno pitanje ne omogućuju razlučiti jesu li zavareni čelični dijelovi o kojima je riječ u glavnom predmetu jednaki proizvodu predviđenom u Provedbenoj uredbi 2015/23 i je li ona stoga primjenjiva na takve dijelove.

56

Čak i pod pretpostavkom da je navedena Provedbena uredba primjenjiva, Sud je već presudio da takva primjena nije nužna s obzirom na to da je Sud u svojem odgovoru na prethodno pitanje pružio sudu koji je uputio zahtjev sve elemente potrebne za svrstavanje proizvoda u odgovarajući tarifni broj (presuda od 26. travnja 2017., Stryker EMEA Supply Chain Services, C‑51/16, EU:C:2017:298, t. 62.).

57

Iz toga slijedi da, budući da iz prethodnih objašnjenja proizlazi da je Sud pružio sudu koji je uputio zahtjev sve elemente potrebne za svrstavanje proizvoda u odgovarajući tarifni broj, nije potrebno odlučiti o valjanosti Provedbene uredbe 2015/23.

58

S obzirom na sva prethodna razmatranja, na postavljeno pitanje valja odgovoriti tako da KN treba tumačiti na način da se zavareni čelični dijelovi poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku trebaju, ovisno o tome kako sud koji je uputio zahtjev ocijeni sve činjenice kojima raspolaže, razvrstati u tarifni broj 7307 KN‑a kao „pribor za cijevi”.

Troškovi

59

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.