<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-604/20</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62020CC0604</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2022:331">EU:C:2022:331</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>20</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>20</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Mišljenje J. Richarda de la Toura – Predmet C‑604/20</HT></P><P><HT TYPE="SC">ROI Land Investments</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje nezavisnog odvjetnika</HT></P><P><HT TYPE="UC">Jeana Richarda de la Toura</HT></P><P>od <DATE ISO="20220428">28. travnja 2022.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P>Izvorni jezik: francuski</P></NOTE></P></TI><STI><P>Predmet C‑604/20</P><P>ROI Land Investments Ltd.</P><P>protiv</P><P>osobe FD</P><P><HT TYPE="NORMAL">(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesarbeitsgericht (Savezni radni sud, Njemačka))</HT></P></STI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Pravosudna suradnja u građanskim stvarima</KEYWORD><KEYWORD>Sudska nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka</KEYWORD><KEYWORD>Uredba (EU) br. 1215/2012</KEYWORD><KEYWORD>Članci 17. i 21.</KEYWORD><KEYWORD>Uredba (EZ) br. 593/2008</KEYWORD><KEYWORD>Mjerodavno pravo</KEYWORD><KEYWORD>Članak 6.</KEYWORD><KEYWORD>Pojedinačni ugovor o radu sklopljen između poslodavca i zaposlenika</KEYWORD><KEYWORD>Ugovor o jamstvu sklopljen između tog zaposlenika i trećeg društva kojim se osigurava ispunjenje obveza tog poslodavca prema navedenom zaposleniku</KEYWORD><KEYWORD>Tužba koja se temelji na tom ugovoru o jamstvu</KEYWORD><KEYWORD>Tužba koja se odnosi na ugovor o radu</KEYWORD><KEYWORD>Pojam <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>poslodavac<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="2019" ID="QE0001"/></KEYWORD><KEYWORD>Pojam <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>profesionalna djelatnost<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="2019" ID="QE0002"/></KEYWORD><KEYWORD>Pojam <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>potrošač<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="2019" ID="QE0003"/></KEYWORD><KEYWORD>Uvjeti primjene nacionalnih pravila o nadležnosti</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><CONTENTS.CONCLUSION><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">I.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Uvod</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesarbeitsgericht (Savezni radni sud, Njemačka) odnosi se na tumačenje članka 6. stavka 1., članka 17. stavka 1., članka 21. stavka 1. točke (b) podtočke i. i članka 21. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20121212">12. prosinca 2012.</DATE> o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P><REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="351" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2012">SL 2012., L 351, str. 1</REF.DOC.OJ>. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 289. i ispravci <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="160" PAGE.FIRST="40" DATE.PUB="2014">SL 2014., L 160, str. 40</REF.DOC.OJ>. i <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="202" PAGE.FIRST="57" DATE.PUB="2016">SL 2016., L 202, str. 57</REF.DOC.OJ>.)</P></NOTE> te članka 6. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20080617">17. lipnja 2008.</DATE> o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P><REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="177" PAGE.FIRST="6" DATE.PUB="2008">SL 2008., L 177, str. 6</REF.DOC.OJ>. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 6., str. 109. i ispravci <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="066" PAGE.FIRST="22" DATE.PUB="2015">SL 2015., L 66, str. 22</REF.DOC.OJ>. i <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="149" PAGE.FIRST="85" DATE.PUB="2019">SL 2019., L 149, str. 85</REF.DOC.OJ>.). U daljnjem tekstu: Uredba Rim I</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>Taj je zahtjev upućen u okviru spora između osobe FD, s domicilom i zaposlenjem u Njemačkoj, i društva ROI Land Investments Ltd, sa sjedištem u Kanadi, u pogledu odbijanja potonjeg društva da, na temelju ugovora o jamstvu sklopljenog između tih dviju stranaka prilikom prijenosa ugovora o radu osobe FD na društvo kćer R Swiss AG, plati potraživanja po osnovi plaće osobe FD prema tom društvu u stečaju.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="2"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>Novost tih okolnosti, u odnosu na one na kojima se temelji sudska praksa Suda o nadležnosti sudova u prekograničnim sporovima koji se odnose na ugovore o radu, navela je sud koji je uputio zahtjev da u biti, s obzirom na pravila o nadležnosti za zaštitu radnikâ i potrošačâ, postavi pitanje o tumačenju pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>poslodavac<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/> u stvarima koje se odnose na pojedinačne ugovore o radu i pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>profesionalna djelatnost<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/> u stvarima koje se odnose na potrošačke ugovore, pri čemu se na jednom od tih pojmova može temeljiti nadležnost njemačkog suda.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>Stoga ću u nastavku iznijeti razloge iz kojih u bitnome smatram:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>da je društvo koje je s radnikom, zbog izravnog interesa za dobro izvršenje ugovora o radu tog radnika s drugim društvom iste grupe, sklopilo ugovor koji čini sastavni dio tog ugovora, na temelju kojeg jamči, među ostalim, naknadu za tog radnika, također <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>poslodavac<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/> u smislu odjeljka 5. poglavlja II. Uredbe br. 1215/2012;</P></ITEM><ITEM><P>da se pravila o nadležnosti nacionalnog prava ne primjenjuju ako su ispunjeni uvjeti za primjenu članka 21. stavka 2. te uredbe, i</P></ITEM><ITEM><P>da, ako spor nije obuhvaćen područjem primjene tog odjeljka, radnik, u situaciji u kojoj se nalazi zaposlenik u ovom slučaju, nije potrošač u smislu Uredbe Rim I i Uredbe br. 1215/2012.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">II.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">A.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Uredba br. 1215/2012</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>U ovom ću mišljenju uputiti na uvodne izjave 14., 15. i 18. Uredbe br. 1215/2012.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>Člankom 6. stavkom 1. te uredbe predviđa se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>Ako tuženik nema domicil u državi članici, nadležnost sudova države članice [utvrđuje se pravom te države članice, uz iznimku primjene članka 18. stavka 1., članka 21. stavka 2. i članaka 24. i 25.]<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>Člankom 17. stavkom 1. navedene uredbe, koji se nalazi u odjeljku 4. njezina poglavlja II. i odnosi na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>Nadležnost za potrošačke ugovore<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/>, određuje se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>U pitanjima u vezi ugovora kojeg sklapa osoba, potrošač, u svrhu koja se može smatrati da je izvan njegove profesionalne ili gospodarske djelatnosti, nadležnost se utvrđuje ovim Odjeljkom, ne dovodeći u pitanje članak 6. […]:</P><P>[…]</P><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(c)</NO.P><TXT>[…] ako je ugovor sklopljen s osobom koja obavlja trgovačku ili profesionalnu djelatnost u državi članici u kojoj potrošač ima domicil, ili ako na bilo koji način usmjerava svoje djelatnosti u tu državu članicu ili više država uključujući tu državu članicu, [a] ugovor spada u okvir te djelatnosti.<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/></TXT></NP></ITEM></LIST></P></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><?PAGE NO="3"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>Članak 18. stavak 1. te uredbe, koji se također nalazi u tom odjeljku, glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>Potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne stranke bilo pred sudovima države članice u kojoj ta stranka ima domicil, ili, neovisno o domicilu druge stranke, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima domicil.<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>Odjeljak 5. poglavlja II. Uredbe br. 1215/2012 koji se odnosi na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>Nadležnost za pojedinačne ugovore o radu<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/> sadržava, među ostalim, članke 20. i 21. Člankom 20. stavkom 1. određuje se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>U stvarima koje se odnose na pojedinačne ugovore o radu, nadležnost se određuje ovim Odjeljkom, ne dovodeći u pitanje članak 6. […]<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>Članak 21. te uredbe glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="021.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>1.</NO.PARAG><ALINEA><P>Poslodavac s domicilom u državi članici može biti tužen:</P><P>[…]</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>u drugoj državi članici:</TXT><P><LIST TYPE="roman"><ITEM><NP><NO.P>i.</NO.P><TXT>pred sudom mjesta u kojem ili iz kojeg zaposlenik redovno obavlja svoj rad ili pred sudom zadnjeg mjesta u kojem je tako radio; ili</TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP></ITEM></LIST><P>[…]</P></ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="021.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Poslodavac koji nema domicil u državi članici može biti tužen pred sudom države članice u skladu s točkom (b) stavka 1.<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">B.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Uredba Rim I</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>U ovom ću mišljenju uputiti na uvodnu izjavu 7. Uredbe Rim I.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>Uredba Rim I sadržava članak 6. koji se odnosi na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>Potrošačke ugovore<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/>, čijim se stavkom 1. određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>Ne dovodeći u pitanje članke 5. i 7., ugovor koji sklopi fizička osoba u svrhu za koju se smatra da je izvan njegove struke ili profesije (potrošač) s drugom osobom koja djeluje u svojoj struci ili profesiji (poduzetnik) podliježe pravu države u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište, pod uvjetom da poduzetnik:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>provodi svoje komercijalne ili stručne djelatnosti u državi u kojoj potrošač ima uobičajeno boravište, ili</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>bilo kojim sredstvima usmjerava takve aktivnosti na tu državu ili na više država, uključujući tu državu,</TXT></NP></ITEM></LIST><P>te da je ugovor obuhvaćen opsegom tih aktivnosti.<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/></P></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><?PAGE NO="4"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">III.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Činjenice u glavnom postupku i prethodna pitanja</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>ROI Land Investments je društvo za nekretnine s domicilom u Kanadi. Osoba FD, s boravištem u Njemačkoj, radila je od rujna 2015. za ROI Land Investments kao zamjenik potpredsjednika odjela za odnose s ulagačima (<HT TYPE="ITALIC">deputy vice president investors relations</HT>) na temelju ugovora o pružanju usluga (<HT TYPE="ITALIC">service agreement</HT>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>Zbog postojeće nesigurnosti u pogledu prirode njihovih ugovornih odnosa te su dvije stranke odlučile <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>prenijeti<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/> svoj ugovorni odnos na novo švicarsko društvo koje se trebalo osnovati za poslovanje u Europi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P>Prema tekstu odluke kojom se upućuje prethodno pitanje, u skladu s utvrđenjima Landesarbeitsgerichta (Zemaljski radni sud, Njemačka), koja društvo ROI Land Investments nije osporavalo, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>odnos pružanja usluga<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/> bio je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0018" REF.END="QE0018"/>prenesen<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/> na društvo R Swiss samo zbog <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0019" REF.END="QE0019"/>poreznog planiranja<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/>, a da se pritom nije promijenila djelatnost osobe FD koja se sastoji u traženju ulagača za njegove projekte u području nekretnina na europskom tržištu, uključujući Njemačku.</P></NOTE>. U studenome 2015. dogovorile su raskid tog ugovora o pružanju usluga s retroaktivnim učinkom. U dopisu priloženom tom ugovoru navedeno je da ga je osoba FD potpisala pod uvjetom da se istovjetan ugovor sklopi u pogledu ugovora u području upravljanja poslovanjem švicarskog društva koje je trebalo osnovati.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>Udjeli društva R Swiss nastali prethodnog dana, u skladu sa švicarskim pravom, <DATE ISO="20160115">15. siječnja 2016.</DATE> preneseni su predsjedniku društva ROI Land Investments i budućem predsjedniku upravnog odbora društva R Swiss. U travnju 2016. on ih je prenio društvu R D Canada Inc., društvu kćeri u stopostotnom vlasništvu društva ROI Land Investments.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>Osoba FD je <DATE ISO="20160212">12. veljače 2016.</DATE> s društvom R Swiss sklopila pisani ugovor o radu koji se odnosi na njezinu djelatnost direktora i kojim je utvrđen iznos njezina bonusa povodom preuzimanja dužnosti i njezine naknade. Istog su dana osoba FD i društvo ROI Land Investments potpisali dokument naslovljen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0020" REF.END="QE0020"/>patron agreement<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/> koji je, u skladu s nazivom kojim se koriste stranke, izraz istovjetan izrazu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0021" REF.END="QE0021"/>ugovor o jamstvu<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/> (u daljnjem tekstu: ugovor o jamstvu), čiji je sadržaj sljedeći:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><ARTICLE IDENTIFIER="001"><TI.ART><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0022" REF.END="QE0022"/>Članak 1.</TI.ART><ALINEA>Društvo R<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P>Prema utvrđenjima suda koji je uputio zahtjev, riječ je o društvu ROI Land Investments.</P></NOTE> osnovalo je društvo kći, R Swiss AG[,] radi poslovanja u Europi. Direktor obavlja rukovoditeljsku dužnost u poduzeću. U skladu s tim prihvaćanjem, društvo R izjavljuje:</ALINEA></ARTICLE><ARTICLE IDENTIFIER="002"><TI.ART>Članak 2.</TI.ART><ALINEA>R ima punu odgovornost za izvršenje obveza vezanih uz ugovore društva R Swiss AG, na temelju suradnje svojeg direktora s društvom R Swiss AG.<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/></ALINEA></ARTICLE></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>Taj ugovor o jamstvu ne sadržava klauzulu o izboru suda ni klauzulu o izboru prava. Uobičajeno mjesto rada osobe FD za R Swiss bilo je u Stuttgartu (Njemačka).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>Društvo R Swiss <DATE ISO="20160711">11. srpnja 2016.</DATE> otpustilo je osobu FD. Presudom od <DATE ISO="20161102">2. studenoga 2016.</DATE> Arbeitsgericht Stuttgart (Radni sud u Stuttgartu, Njemačka), pred kojim je osoba FD pokrenula postupak, konačno je proglasio taj otkaz nevaljanim. Osim toga, naložio je društvu R Swiss da osobi FD plati, kako je dogovoreno u ugovoru o radu, <FT TYPE="NUMBER">255000</FT> američkih dolara (USD) (otprilike <FT TYPE="NUMBER">230000</FT> eura) na ime bonusa povodom preuzimanja dužnosti i <FT TYPE="NUMBER">212500</FT> američkih dolara (USD) (otprilike <FT TYPE="NUMBER">192000</FT> eura) na ime naknade za razdoblje od travnja do kolovoza 2016. Društvo<?PAGE NO="5"?> R Swiss osobi FD nije isplatilo te iznose. Početkom ožujka 2017. u skladu sa švicarskim pravom pokrenut je stečajni postupak nad društvom R Swiss. U svibnju 2017. taj je postupak obustavljen zbog nedostatka stečajne mase<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P>Nije navedeno ispunjava li osoba FD uvjete za sustav jamstva uspostavljen u Njemačkoj na temelju Direktive 2008/94/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20081022">22. listopada 2008.</DATE> o zaštiti zaposlenika u slučaju insolventnosti njihovog poslodavca (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="283" PAGE.FIRST="36" DATE.PUB="2008">SL 2008., L 283, str. 36</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 128.)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>Osoba FD zatim je podnijela tužbu protiv društva ROI Land Investments na temelju ugovora o jamstvu u svrhu naplate svih svojih potraživanja po osnovi plaće prema društvu R Swiss pred Arbeitsgerichtom Stuttgart (Radni sud u Stuttgartu), koji smatra nadležnim barem na temelju pravila o nadležnosti iz Uredbe br. 1215/2012 u stvarima koje se odnose na potrošačke ugovore.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>Presudu Arbeitsgerichta Stuttgart (Radni sud u Stuttgartu) kojom se odbija međunarodna nadležnost tog suda izmijenio je Landesarbeitsgericht (Zemaljski radni sud), koji se temeljio na tome da osoba FD ima svojstvo potrošača.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>U okviru revizije koju je društvo ROI Land Investments podnijelo Bundesarbeitsgerichtu (Savezni radni sud), potonji sud pita jesu li njemački sudovi međunarodno nadležni za odlučivanje o tužbi osobe FD, u skladu s Uredbom br. 1215/2012, na temelju posebnih pravila o nadležnosti u stvarima koje se odnose na ugovore o radu ili potrošačke ugovore i, u potonjem slučaju, treba li osobu FD smatrati <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0023" REF.END="QE0023"/>potrošačem<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/> u smislu Uredbe Rim I kako bi se utvrdilo primjenjuje li se njemačko materijalno pravo na ugovor o jamstvu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>U tom pogledu sud koji je uputio zahtjev najprije navodi da je taj ugovor o jamstvu, kao jednostrano obećanje, prema njemačkom pravu usporediv s davanjem osiguranja i da je nesporno, neovisno o primjenjivom pravu, da odgovornost društva ROI Land Investments za ispunjenje obveza društva R Swiss nije ograničena na neispunjavanje obveza potonjeg društva.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>Nadalje, taj sud ističe da zbog tog jamstva društvo ROI Land Investments nije preuzelo subrogacijom pravni položaj društva R Swiss kao poslodavca i da je pravo davanja uputa osobi FD u pogledu njegove djelatnosti izvršavao izvršni direktor društva R Swiss.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>Naposljetku, navedeni sud naglašava posebnost spora, odnosno činjenicu da bez ugovora o jamstvu ne bi bio sklopljen nikakav ugovor o radu između osobe FD i društva R Swiss i da se funkcije koje je osoba FD prethodno obavljala u društvu ROI Land Investments, društvu majci, nisu promijenile nakon njezina premještaja u društvo kćer, R Swiss, koje je osnovano za njegovu djelatnost poslovanja u Europi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT>Usto, isti sud traži pojašnjenje odnosa između odredbi Uredbe br. 1215/2012 i nacionalnog prava zbog ograničenja iz članka 6. stavka 1. te uredbe u pogledu primjene članka 21. stavka 2. te uredbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT>Osim toga, što se tiče tumačenja članka 17. stavka 1. Uredbe br. 1215/2012, koji se primjenjuje na potrošačke ugovore, Bundesarbeitsgericht (Savezni radni sud) želi znati može li se ugovor o jamstvu kvalificirati kao ugovor koji je tužitelj sklopio u svrhu obavljanja svoje profesionalne djelatnosti u svojstvu zaposlenika. Konkretnije, sud koji je uputio zahtjev pita obuhvaća li pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0024" REF.END="QE0024"/>profesionalna djelatnost<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/> samo samostalne djelatnosti.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="6"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT>U tim je okolnostima Bundesarbeitsgericht (Savezni radni sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0025" REF.END="QE0025"/>1.</NO.P><TXT>Treba li članak 6. stavak 1. u vezi s člankom 21. stavkom 2. i člankom 21. stavkom 1. točkom (b) podtočkom i. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20121212">12. prosinca 2012.</DATE> o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (u daljnjem tekstu: Uredba 1215/2012) tumačiti na način da zaposlenik pravnu osobu koja nije njegov poslodavac i koja u državi članici nema domicil u smislu članka 63. stavka 1. Uredbe 1215/2012, ali koja je na temelju ugovora o jamstvu izravno odgovorna zaposleniku za potraživanja?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Treba li članak 6. stavak 1. Uredbe 1215/2012 tumačiti na način da ograničenje u pogledu članka 21. stavka 2. Uredbe 1215/2012 isključuje primjenu odredbe o nadležnosti predviđene nacionalnim pravom države članice, kojom se zaposleniku omogućuje da pred sudom mjesta u kojem se redovno obavlja rad, kao poslodavčev <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0026" REF.END="QE0026"/>pravni sljednik<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="2019" ID="QE0026"/> tuži pravnu osobu koja mu je u okolnostima poput onih koje se opisuju u prvom pitanju izravno odgovorna za potraživanja koja proizlaze iz pojedinačnog ugovora o radu sklopljenog s trećom osobom, ako ne postoji takva nadležnost u skladu s člankom 21. stavkom 2. u vezi s člankom 21. stavkom 1. točkom (b) podtočkom i. Uredbe 1215/2012?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT>U slučaju niječnog odgovora na prvo pitanje i potvrdnog odgovora na drugo pitanje:</TXT><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>Treba li članak 17. stavak 1. Uredbe 1215/2012 tumačiti na način da pojam <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0027" REF.END="QE0027"/>profesionalna djelatnost<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="2019" ID="QE0027"/> obuhvaća nesamostalnu djelatnost osoba u radnom odnosu?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>U slučaju potvrdnog odgovora, treba li članak 17. Stavak 1. Uredbe 1215/2012 tumačiti na način da ugovor o jamstvu, na temelju kojeg je pravna osoba izravno odgovorna za potraživanja zaposlenika koja proizlaze iz pojedinačnog ugovora o radu sklopljenog s trećom osobom, predstavlja ugovor koji je zaposlenik sklopio u svrhu koja se ne može smatrati dijelom njegove profesionalne djelatnosti?</TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>4.</NO.P><TXT>Ako iz odgovora na prethodna pitanja proizađe da je sud koji je uputio zahtjev međunarodno nadležan za rješavanje spora:</TXT><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>Treba li članak 6. stavak 1. [Uredbe Rim I] tumačiti na način da pojam <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0028" REF.END="QE0028"/>struka<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="2019" ID="QE0028"/> [(profesionalna djelatnost)] obuhvaća nesamostalnu djelatnost osoba u radnom odnosu?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>U slučaju potvrdnog odgovora, treba li članak 6. stavak 1. Uredbe Rim I tumačiti na način da ugovor o jamstvu, na temelju kojeg je pravna osoba zaposleniku izravno odgovorna za potraživanja koja proizlaze iz pojedinačnog ugovora o radu sklopljenog s trećom osobom, predstavlja ugovor koji je zaposlenik sklopio u svrhu koja se ne može smatrati dijelom njegove struke [(profesionalne djelatnosti)]?<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/></TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP></ITEM></LIST></P></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT>Pisana očitovanja Sudu podnijeli su osoba FD i Europska komisija.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="7"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">IV.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Analiza</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT>Bundesarbeitsgericht (Savezni radni sud) uputio je Sudu zahtjev za prethodnu odluku u okviru postupka koji je osoba FD pokrenula protiv društva ROI Land Investments, koje nema domicil u državi članici. Nadležnost njemačkih sudova nije uređena nacionalnim pravom ako je ispunjen jedan od uvjeta iz članka 6. stavka 1. Uredbe br. 1215/2012. Budući da je osoba FD svoju tužbu temeljila na ugovoru kojim se jamči isplata njezinih potraživanja po osnovi plaće ugovorenih u okviru radnog odnosa i da je sud pred kojim je prethodno pokrenut postupak ocijenio da je nadležan, pri čemu je osobu FD smatrao potrošačem, dvojbe suda koji je uputio zahtjev s pravom se odnose na područje primjene odredbi članka 18. stavka 1. i članka 21. stavka 2. te uredbe, na koje upućuje taj članak 6.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT>Prema tome, u ovom predmetu taj sud najprije želi znati mogu li njemački sudovi biti nadležni na temelju zaštitnih odredbi poglavlja II. odjeljka 5. Uredbe br. 1215/2012, koje se odnose na pojedinačne ugovore o radu, ili odjeljka 4. tog poglavlja, koje se odnose na potrošačke ugovore. U slučaju primjene jedne od odredbi tog odjeljka, navedeni se sud pita o dosegu pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0029" REF.END="QE0029"/>potrošač<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/> u okviru Uredbe Rim I kako bi utvrdio primjenjuje li se na ugovor o jamstvu njemačko materijalno pravo.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT>Ta pitanja, koja se odnose na dvije uredbe, jednu o sudskoj nadležnosti, a drugu o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze, opravdavaju iznošenje nekoliko općih pravila od koji se na neka podsjeća u sudskoj praksi Suda.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>Kao prvo, s obzirom na to da je Uredbom br. 1215/2012 stavljena izvan snage i zamijenjena Uredba (EZ) br. 44/2001<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P>Uredba Vijeća od <DATE ISO="20001222">22. prosinca 2000.</DATE> o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="012" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2001">SL 2001., L 12, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 30.)</P></NOTE>, tumačenje Suda u vezi s odredbama potonje uredbe vrijedi i za Uredbu br. 1215/2012 kada se ta dva instrumenta prava Unije mogu smatrati istovrijednima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P>Vidjeti osobito presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20161116">16. studenoga 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Schmidt</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑417/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:881">EU:C:2016:881</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0026">26.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa) i, kad je riječ o potrošačkom ugovoru, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191003">3. listopada 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Petruchová</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑208/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:825">EU:C:2019:825</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Na to se načelo podsjeća u uvodnoj izjavi 34. Uredbe br. 1215/2012 za propise koji zamjenjuju Konvenciju iz Bruxellesa od <DATE ISO="19680927">27. rujna 1968.</DATE> o [sudskoj] nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="299" PAGE.FIRST="32" DATE.PUB="1972">SL 1972., L 299, str. 32</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 15., str. 3.), kako je izmijenjena Konvencijom od <DATE ISO="19781009">9. listopada 1978.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="304" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="1978">SL 1978., L 304, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 13., str. 5.), Konvencijom od <DATE ISO="19821025">25. listopada 1982.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="388" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="1982">SL 1982., L 388, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 4., str. 3.) i Konvencijom od <DATE ISO="19890526">26. svibnja 1989.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="285" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="1989">SL 1989., L 285, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 14., str. 39.), u daljnjem tekstu: Konvencija iz Bruxellesa iz 1968.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33.</NO.P><TXT>Isto vrijedi i za pravila o nadležnosti u stvarima koje se odnose na ugovore o radu koja su, iako se ne temelje na odredbama izvorne verzije Konvencije iz Bruxellesa iz 1968.<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P>Za detaljan pregled sudske prakse i zakonodavne povijesti tih odredbi vidjeti Gaudemet‑Tallon, H., i Ancel, M.-É., <HT TYPE="ITALIC">Compétence et exécution des jugements en Europe – Règlements 44/2001 et 1215/2012, Conventions de Bruxelles (1968) et de Lugano (1998 et 2007)</HT>, L. G. D. J., Pariz, 2018. (6. izdanje), str. 457. i sljedeće, te Grušić, U., <HT TYPE="ITALIC">The European Private International Law of Employment</HT>, Cambridge University Press, Cambridge, 2015., str. 58. do 62.</P></NOTE>, uvedena 1989. te potom preuzeta<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P>Vidjeti dosljednost između članka 5. točke 1. Konvencije iz Bruxellesa iz 1968., članka 19. Uredbe br. 44/2001 i članka 21. Uredbe br. 1215/2012. Sveobuhvatni pregled tih odredbi dostupan je na sljedećoj internetskoj stranici: http://www.lynxlex.com/sites/default/files/files/Tableau%20panoramique%20de%20Bruxelles%20 %C3 %A0 %20Lugano.pdf.</P></NOTE> i dopunjena kako bi činila poseban odjeljak propisa kojima se zamjenjuje Konvencija iz Bruxellesa iz 1968. Međutim, upravo su Uredbom br. 1215/2012 internacionalizirana pravila o nadležnosti i za potrošačke ugovore i za ugovore o radu. Predmetni<?PAGE NO="8"?> zahtjev za prethodnu odluku stoga je obuhvaćen tim kontekstom, kojim je primjena pravila o nadležnosti iz članka 18. stavka 1. i članka 21. stavka 1. točke (b) te uredbe proširena na tuženika s domicilom u trećoj državi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P>Prema tome, zaposlenik na temelju odredbi članka 21. stavka 1. točke (b) navedene uredbe može tužiti svojeg poslodavca u državi članici pred sudom mjesta u kojem redovno obavlja svoj rad ili, pod određenim uvjetima, mjesta u kojem se nalazi poslovna jedinica koja ga je zaposlila.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34.</NO.P><TXT>Štoviše, odredbe Konvencije o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, potpisane u Luganu <DATE ISO="20071030">30. listopada 2007.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P>Ta je konvencija odobrena u ime Europske zajednice Odlukom Vijeća 2009/430/EZ od <DATE ISO="20081127">27. studenoga 2008.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="147" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2009">SL 2009., L 147, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 13., str. 128.), tzv. Luganska konvencija II.</P></NOTE>, koje su u biti istovjetne odredbama Uredbe br. 1215/2012, Uredbe br. 44/2001 i Konvencije iz Bruxellesa 1968., tumače se u skladu s odredbama potonjih uredbi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20210930">30. rujna 2021.</DATE>, <NAME.CASE>Commerzbank</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑296/20</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:784">EU:C:2021:784</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35.</NO.P><TXT>Naposljetku, kao što je to pojašnjeno u uvodnoj izjavi 7. Uredbe Rim I, sadržajni bi opseg i odredbe te uredbe trebali biti u skladu s Uredbom br. 44/2001. i, u mjeri u kojoj je potonja uredba stavljena izvan snage i zamijenjena Uredbom br. 1215/2012, taj cilj usklađenosti također vrijedi u pogledu te uredbe<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>Vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170914">14. rujna 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Nogueira i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑168/16 i C‑169/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:688">EU:C:2017:688</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0055">55.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190508">8. svibnja 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Kerr</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑25/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:376">EU:C:2019:376</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0036">36.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36.</NO.P><TXT>Kao drugo, utvrđivanje značenja i dosega pojmova za koje pravo Unije ne daje nikakvu definiciju treba provesti u skladu s njihovim uobičajenim smislom u jeziku koji se u danom trenutku koristi, uzimajući u obzir kontekst u kojem se oni koriste i ciljeve postavljene propisom kojem pripadaju<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20210422">22. travnja 2021.</DATE>, <NAME.CASE>Austrian Airlines</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑826/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:318">EU:C:2021:318</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0022">22.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. U slučaju neslaganja između različitih jezičnih verzija određenog teksta prava Unije, predmetnu odredbu treba tumačiti s obzirom na opću strukturu i svrhu propisa kojeg je ona dio<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P>Vidjeti osobito presudu od <DATE ISO="20201210">10. prosinca 2020.</DATE>, Personal Exchange International (C‑774/19, u daljnjem tekstu: presuda Personal Exchange International, <REF.DOC.ECR><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:1015">EU:C:2020:1015</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37.</NO.P><TXT>Kao treće, pravila o nadležnosti primjenjiva u ovom slučaju, koja se sada nalaze u odjeljcima 4. i 5. poglavlja II. Uredbe br. 1215/2012, predstavljaju odstupanja od općeg pravila o nadležnosti sudova države članice u kojoj tuženik ima domicil, navedenog u članku 4. stavku 1. te uredbe. Stoga ih treba tumačiti usko, tako da se ne mogu prekoračiti granice slučajeva koji su izričito predviđeni navedenom uredbom<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P>Vidjeti konkretnije, kad je riječ o potrošačkim ugovorima, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19930119">19. siječnja 1993.</DATE>, <NAME.CASE>Shearson Lehman Hutton</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑89/91</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1993:15">EU:C:1993:15</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0016">16.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa) i presudu Personal Exchange International (t. 24.). Kad je riječ o ugovorima o radu, vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20080522">22. svibnja 2008.</DATE>, <NAME.CASE>Glaxosmithkline i Laboratoires Glaxosmithkline</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑462/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:299">EU:C:2008:299</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0028">28.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>, pod uvjetom obvezujuće prirode nekoliko ciljeva koje je utvrdio zakonodavac<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P>Vidjeti, kao primjer, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160121">21. siječnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>SOVAG</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑521/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:41">EU:C:2016:41</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0037">37.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38.</NO.P><TXT>S obzirom na prethodno navedeno, posvetit ću se detaljnom ispitivanju uvjeta za primjenu članka 17. stavka 1. i članka 21. stavka 1. točke (b) podtočke i. Uredbe br. 1215/2012 prema redoslijedu pitanja koja je postavio sud koji je uputio zahtjev s obzirom na posebne okolnosti glavnog predmeta.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="9"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">A.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Nadležnost za pojedinačne ugovore o radu</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39.</NO.P><TXT>Svojim prvim prethodnim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 21. stavak 1. točku (b) podtočku i. i stavak 2. Uredbe br. 1215/2012 tumačiti na način da zaposlenik može pred sudom zadnjeg mjesta na kojem je redovno obavljao svoj rad tužiti osobu koja nema domicil u državi članici, s kojom nije vezan ugovorom o radu, ali koja je, na temelju ugovora o jamstvu o kojem je ovisilo sklapanje tog ugovora, izravno odgovorna za izvršavanje poslodavčevih obveza prema tom zaposleniku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40.</NO.P><TXT>Članak 21. stavak 1. točka (b) Uredbe br. 1215/2012 odredba je na koju se upućuje u članku 21. stavku 2. te uredbe, koji se u skladu s člankom 6. stavkom 1. te uredbe primjenjuje ako poslodavac nema domicil u državi članici. Stoga je riječ o posebnoj odredbi poglavlja II. odjeljka 5. te uredbe, kojom se utvrđuju pravila o nadležnosti sudova pred kojima se vode sporovi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0030" REF.END="QE0030"/>[u] stvarima koje se odnose na pojedinačne ugovore o radu<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/> u kojima zaposlenik tuži <HT TYPE="ITALIC">poslodavca</HT>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41.</NO.P><TXT>Sud još nije definirao pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0031" REF.END="QE0031"/>poslodavac<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/> u smislu Uredbe br. 1215/2012<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>Vidjeti također, za nedavni podsjetnik na različite kriterije koji proizlaze iz sudske prakse Suda u području socijalne sigurnosti, radnih odnosa i međunarodnog privatnog prava, mišljenje nezavisnog odvjetnika P. Pikamäea u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>AFMB i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑610/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:1010">EU:C:2019:1010</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0055">55.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. U sudskoj praksi određene su samo značajke radnikova odnosa s njim.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42.</NO.P><TXT>Iz toga slijedi da pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0032" REF.END="QE0032"/>pojedinačni ugovor o radu<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/> iz članka 20. Uredbe br. 1215/2012 treba tumačiti autonomno kako bi se jamčila jedinstvena primjena pravila o nadležnosti uspostavljenih tom uredbom u svim državama članicama<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0020"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20210225">25. veljače 2021.</DATE>, <NAME.CASE>Markt24</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑804/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:134">EU:C:2021:134</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0024">24.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43.</NO.P><TXT>Sud je presudio da pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0033" REF.END="QE0033"/>pojedinačni ugovor o radu<QUOT.END REF.START="QS0033" CODE="201D" ID="QE0033"/> pretpostavlja odnos podređenosti radnika prema poslodavcu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0021"><P>Ako ne postoji odnos podređenosti, odnos između stranaka može se kvalificirati kao ugovor o pružanju usluga iz članka 7. stavka 1. točke (b) druge alineje Uredbe br. 1215/2012. Vidjeti u tom smislu presudu od <DATE ISO="20150910">10. rujna 2015.</DATE>, Holterman Ferho Exploitatie i dr. (C‑47/14, dalje u tekstu: presuda Holterman Ferho Exploitatie i dr., <REF.DOC.ECR><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:574">EU:C:2015:574</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0051">51.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0058">58.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Međutim, ta se odredba primjenjuje samo na tuženika koji ima domicil u državi članici.</P></NOTE>, pri čemu je glavna značajka radnog odnosa okolnost da je neka osoba obvezna kroz određeno vrijeme za drugu osobu i pod njezinim vodstvom obavljati poslove, za što dobiva primanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0022"><P>Vidjeti osobito presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190411">11. travnja 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Bosworth i Hurley</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑603/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:310">EU:C:2019:310</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20210225">25. veljače 2021.</DATE>, <NAME.CASE>Markt24</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑804/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:134">EU:C:2021:134</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44.</NO.P><TXT>Kad je riječ o postojanju takvog odnosa podređenosti, Sud je pojasnio da ga u svakom pojedinom slučaju treba ocijeniti s obzirom na sve elemente i okolnosti svojstvene odnosima između stranaka kako bi se utvrdilo bi li, osim formalnih i ugovornih veza, stvarna situacija opravdavala da se stranka koju zaposlenik tuži kvalificira kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0034" REF.END="QE0034"/>poslodavac<QUOT.END REF.START="QS0034" CODE="201D" ID="QE0034"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0023"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190411">11. travnja 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Bosworth i Hurley</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑603/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:310">EU:C:2019:310</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0026">26.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa). Vidjeti po analogiji i presudu od <DATE ISO="20111215">15. prosinca 2011.</DATE>, Voogsgeerd (C‑384/10, u daljnjem tekstu: presuda Voogsgeerd, <REF.DOC.ECR><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:842">EU:C:2011:842</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0062">62.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45.</NO.P><TXT>Ti zahtjevi stoga općenito služe za definiranje samostalne djelatnosti i statusa radnika<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0024"><P>Vidjeti presudu Holterman Ferho Exploitatie i dr. (t. 41.). Usto, za podsjetnik na pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0035" REF.END="QE0035"/>radnik<QUOT.END REF.START="QS0035" CODE="201D" ID="QE0035"/> u smislu članka 45. UFEU‑a vidjeti mišljenje nezavisne odvjetnice V. Trstenjak u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Voogsgeerd</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑384/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:564">EU:C:2011:564</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0088">88.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i presudu Holterman Ferho Exploitatie i dr. (t. 41.).</P></NOTE>. Ne upotrebljavaju se za određivanje granica pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0036" REF.END="QE0036"/>poslodavac<QUOT.END REF.START="QS0036" CODE="201D" ID="QE0036"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0025"><P>Za usporedbu, vidjeti presudu Voogsgeerd (t. 65.), u kojoj je Sud za Rimsku konvenciju o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze otvorena za potpisivanje u Rimu <DATE ISO="19800619">19. lipnja 1980.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="266" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="1980">SL 1980., L 266, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 13., str. 7.), presudio da se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0037" REF.END="QE0037"/>poslovna jedinica poduzeća koje nije ona koja je formalno navedena kao poslodavac, ali je s njime povezana, može kvalificirati kao <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0038" REF.END="QE0038"/>poslovna jedinica<QUOT.END REF.START="QS0038" CODE="2019" ID="QE0038"/> ako se na temelju objektivnih elemenata može utvrditi postojanje stvarne situacije koja se razlikuje od one koja proizlazi iz odredbi ugovora, i to iako ovlast upravljanja nije formalno prenesena na to drugo poduzeće<QUOT.END REF.START="QS0037" CODE="201D" ID="QE0037"/>.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="10"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46.</NO.P><TXT>Sud je presudio i da su ugovori o radu obilježeni određenim posebnostima zato što stvaraju trajni odnos kojim se radnika uključuje u okvir određene organizacije poslovanja poduzeća ili poslodavca i zato što su vezani za mjesto izvršavanja tih radnji, a koje određuje primjenu obvezujućih odredaba prava i kolektivnih sporazuma<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0026"><P>Vidjeti presudu Holterman Ferho Exploitatie i dr. (t. 39. i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47.</NO.P><TXT>U glavnom predmetu nesporno je, prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, da osoba FD i društvo ROI Land Investments nisu bili formalno vezani pojedinačnim ugovorom o radu u trenutku pokretanja sudskog postupka i da između njih nije postojao odnos podređenosti, čak i ako bi se smatralo da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0039" REF.END="QE0039"/>eventualna mogućnost da društvo ROI Land Investments izvršava utjecaj na upravljanje društvom R Swiss ništa ne bi promijenila<QUOT.END REF.START="QS0039" CODE="201D" ID="QE0039"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48.</NO.P><TXT>Međutim, ne čini mi se isključenim, na temelju objašnjenja tog suda koja se odnose na stvarnu situaciju osobe FD u odnosu na društvo ROI Land Investments, da se to društvo majka može smatrati poslodavcem u smislu članka 21. stavka 1. Uredbe br. 1215/2012.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49.</NO.P><TXT>Naime, posebne okolnosti glavnog predmeta još jednom pokazuju jedinstvenost pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0040" REF.END="QE0040"/>poslodavac<QUOT.END REF.START="QS0040" CODE="201D" ID="QE0040"/> unutar grupe društava<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0027"><P>Vidjeti, u pogledu traženja trajnog odnosa kojim je zaposlenik uključen u okvir određene organizacije poslovanja tog društva, presudu Holterman Ferho Exploitatie i dr. (t. 45.). Kao primjer vidjeti i mišljenje nezavisnog odvjetnika H. Saugmandsgaarda Øea u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Bosworth i Hurley</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑603/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:65">EU:C:2019:65</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0104">104.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0105">105.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE> i opasnosti da se smatra, s obzirom na uobičajene kriterije, da se u svim okolnostima treba uspostaviti jedinstvena veza između radnika i poslodavca, pri čemu je potonji poslodavac onaj za čiji račun taj radnik obavlja svoje dužnosti, onaj koji izvršava ovlasti upravljanja i onaj koji navedenom radniku isplaćuje plaću ili bilo koju drugu naknadu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50.</NO.P><TXT>Prema mojem mišljenju, valja uzeti u obzir isprepletenost ugovornih odnosa ili raspodjelu osnovnih elemenata ugovora o radu koji mogu postojati unutar grupe društava kao i dogovore kojima takva organizacija može pogodovati<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0028"><P>Vidjeti u tom pogledu mišljenje nezavisnog odvjetnika F. G. Jacobsa u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Pugliese</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑437/00</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2002:511">EU:C:2002:511</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Vidjeti također mišljenje nezavisnog odvjetnika H. Saugmandsgaarda Øea u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Bosworth i Hurley</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑603/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:65">EU:C:2019:65</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0109">109.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51.</NO.P><TXT>U ovom slučaju, tužba koju je osoba FD podnijela protiv društva ROI Land Investments temelji se na obvezi tog društva da ispuni obveze svojeg poslodavca, društva R Swiss, bez koje osoba FD ne bi istog dana s potonjim poslodavcem sklopila novi ugovor<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0029"><P>Vidjeti točke 16. i 24. i bilješku 4. ovog mišljenja.</P></NOTE>. Ta je obveza preuzeta bez uvjeta neispunjavanja obveza tog poslodavca. Usto, u okviru tog radnog odnosa osoba FD bila je dužna konkretno obavljati isti rad koji je prethodno obavljala za račun društva ROI Land Investments. Sud koji je uputio zahtjev istaknuo je i gospodarsku vezu između ugovornog poslodavca i te treće osobe<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0030"><P>Vidjeti točke 14. i 15. ovog mišljenja.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52.</NO.P><TXT>Prema mojem mišljenju, iz toga slijedi da prava na koja se osoba FD poziva u tužbi protiv društva ROI Land Investments proizlaze iz pojedinačnog ugovora o radu sklopljenog između osobe FD i društva R Swiss. Budući da se istodobno i bezuvjetno zapošljavanje društva ROI Land Investments odnosi na osnovni element radnog odnosa, odnosno na isplatu naknade osobi FD, ono je <HT TYPE="ITALIC">sastavni dio pojedinačnog ugovora o radu</HT><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0031"><P>U tom je smislu osigurana usklađenost s Uredbom Rim I, čijim se člankom 8. određuje pravo koje se primjenjuje na ugovor o radu. Vidjeti, po analogiji, kad je riječ o uvjetima primjene kriterija koje je utvrdio zakonodavac, presudu Voogsgeerd (t. 44. do 51.).</P></NOTE>. U tom pogledu, društvo ROI Land Investments nije običan jamac, nego se zbog zajedničke primjene članaka 20. i 21. Uredbe br. 1215/2012 može kvalificirati kao poslodavac.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="11"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53.</NO.P><TXT>Međutim, preostaje ispitati što u glavnom predmetu omogućuje da se utvrdi postojanje druge glavne značajke radnog odnosa, odnosno obveze radnika da poslodavcu pruži usluge u zamjenu za koje prima naknadu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0032"><P>Vidjeti točku 43. ovog mišljenja.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54.</NO.P><TXT>Na temelju te stroge uzajamnosti obveza koje proizlaze iz radnog odnosa moglo bi biti dovoljno smatrati da se predmetnim ugovorom o jamstvu, koji je sastavni dio ugovora o radu, dotična treća osoba stavlja u položaj <HT TYPE="ITALIC">de facto</HT> poslodavca. Drugim riječima, time što jamči naknadu za radnika, ta treća osoba djeluje kao osoba za čiji se račun obavlja usluga.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55.</NO.P><TXT>Međutim, s obzirom na njegov doseg, to rješenje koje se temelji samo na formalnoj vezi koja postoji između obveza stranaka u okviru radnog odnosa ne čini mi se u potpunosti zadovoljavajućim. Prema mojem mišljenju, u obzir valja uzeti i kontekst u kojem su te obveze preuzete.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56.</NO.P><TXT>Slijedom toga, predlažem Sudu da utvrdi da ugovor o jamstvu sklopljen s trećom stranom ugovora o radu, u kontekstu gospodarske međuovisnosti poslodavca i te treće strane<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0033"><P>Vidjeti točke 50. i 52. ovog mišljenja.</P></NOTE>, odražava interes te treće osobe za izvršenje tog ugovora. Takav je kriterij Sud već prihvatio u svojoj presudi od <DATE ISO="20030410">10. travnja 2003.</DATE>, Pugliese<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0034"><P>C‑437/00, u daljnjem tekstu: presuda Pugliese, <REF.DOC.ECR><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2003:219">EU:C:2003:219</NO.ECLI></REF.DOC.ECR></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57.</NO.P><TXT>Kao u ovom slučaju, u predmetu u kojem je donesena ta presuda radni se odnos razvijao unutar grupe društava te su obveze postojale istodobno. Spor se odnosio na plaćanje zaposleniku putnih troškova i troškova smještaja na koje se, nakon potpisivanja ugovora o radu, obvezao prvi poslodavac<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0035"><P>Vidjeti presudu Pugliese (t. 6. i 10.).</P></NOTE> po čijem nalogu taj zaposlenik više nije radio<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0036"><P>Zaposlenik je uzastopno sklopio dva ugovora o radu s dvama poslodavcima. Prvi je poslodavac bio u potpunosti obaviješten o sklapanju drugog ugovora te je pristao na suspenziju prvog ugovora (točka 13. te presude) zbog premještaja tog zaposlenika na radno mjesto u drugom društvu u kojem je taj poslodavac držao 21 % udjela (točka 5. navedene presude).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58.</NO.P><TXT>Sud je u presudi Pugliese utvrdio da se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0041" REF.END="QE0041"/>spor odnosi na pojedinačni ugovor o radu<QUOT.END REF.START="QS0041" CODE="201D" ID="QE0041"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0037"><P>Presuda Pugliese (t. 15.). U svojem mišljenju u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Pugliese</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑437/00</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2002:511">EU:C:2002:511</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), u točki 44., nezavisni odvjetnik F. G. Jacobs razmotrio je sljedeće pitanje: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0042" REF.END="QE0042"/>Je li riječ o sporu u vezi sa <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0043" REF.END="QE0043"/>stvarima koje se odnose na pojedinačni ugovor o radu<QUOT.END REF.START="QS0043" CODE="2019" ID="QE0043"/>?<QUOT.END REF.START="QS0042" CODE="201D" ID="QE0042"/>. U točki 45. i sljedećim točkama smatrao je da se odnos koji postoji između radnika i tuženika ne smije razlikovati od ugovora o radu u smislu članka 5. stavka 1. Konvencije iz Bruxellesa iz 1968., unatoč suspenziji obveze rada za potonjeg tuženika i činjenici da je predmet spora bilo izvršenje ugovora različitog od prvotnog ugovora o radu. Smatrao je, među ostalim, da predmetni dogovori čine <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0044" REF.END="QE0044"/>cjelinu koja je imala i nikada nije izgubila prirodu ugovora o radu<QUOT.END REF.START="QS0044" CODE="201D" ID="QE0044"/>, pri čemu je istaknuo da učinci tog ugovora koji su zadržani, kao što su plaćanje doprinosa za osiguranje i priznavanje radnog staža, predstavljaju karakteristične obveze poslodavca prema njegovu zaposleniku.</P></NOTE>. Nakon što je pojasnio da je potrebno ispitati u kojoj mjeri postoji veza između dvaju predmetnih ugovora o radu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0038"><P>Vidjeti presudu Pugliese (t. 21.).</P></NOTE>, presudio je da zaposlenik koji je povezan s dvama različitim poslodavcima može tužiti prvog poslodavca pred sudom mjesta u kojem radi za drugog poslodavca ako sam prvi poslodavac, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0045" REF.END="QE0045"/><HT TYPE="ITALIC">u trenutku sklapanja drugog ugovora, ima interes za izvršenje usluge koju će zaposlenik pružati drugom poslodavcu</HT> u mjestu koje je potonji poslodavac odabrao<QUOT.END REF.START="QS0045" CODE="201D" ID="QE0045"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0039"><P>Točka 23. te presude. Moje isticanje</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="12"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59.</NO.P><TXT>Sud je utvrdio taj kriterij kako bi ispunio cilj odgovarajuće zaštite radnika, pri čemu se odabir usmjerava na blisku vezu između spora i suda koji je pozvan da o njemu odlučuje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0040"><P>Vidjeti presudu Pugliese (t. 17. i 18.). Vidjeti u istom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180621">21. lipnja 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Petronas Lubricants Italy</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑1/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:478">EU:C:2018:478</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0023">23.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0024">24.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>. Usto, Sud je odlučio da je takav kriterij zadovoljavajući u pogledu zahtjeva pravne sigurnosti, predvidljivosti i dobrog sudovanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0041"><P>Vidjeti presudu Pugliese (t. 16.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60.</NO.P><TXT>Čini mi se da se taj kriterij interesa za izvršenje usluge koju će zaposlenik pružati, koji pokazuje stranka koja se na njega obvezala, može primijeniti u širokom smislu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0042"><P>Vidjeti u istom smislu mišljenje nezavisnog odvjetnika H. Saugmandsgaarda Øea u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Bosworth i Hurley</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑603/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:65">EU:C:2019:65</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0109">109.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>, a da nije ograničen na slučajeve u kojima je sklopljeno nekoliko <HT TYPE="ITALIC">ugovora o radu</HT>. Smatram da se njegova primjena može proširiti na slučaj u kojem je, kao u ovom slučaju, ugovor o jamstvu sastavni dio ugovora o radu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0043"><P>Vidjeti točku 52. ovog mišljenja.</P></NOTE>. Čini mi se da je takvo tumačenje zadovoljavajuće s obzirom na načela navedena u presudi Pugliese i potvrđena u Uredbi br. 1215/2012<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0044"><P>Vidjeti uvodne izjave 15., 16., 18. i 21. te uredbe. Vidjeti po analogiji presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20181004">4. listopada 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Feniks</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑337/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:805">EU:C:2018:805</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0036">36.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61.</NO.P><TXT>Međutim, s obzirom na činjenicu da svako poduzeće unutar grupe ima određeni opći i neizravni interes da svaki zaposlenik te grupe dobro obavi usluge, predlažem da se utvrdi granica tog kriterija <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0046" REF.END="QE0046"/>interesa za izvršenje usluge koju će zaposlenik pružati<QUOT.END REF.START="QS0046" CODE="201D" ID="QE0046"/> koji služi za definiranje pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0047" REF.END="QE0047"/>poslodavac<QUOT.END REF.START="QS0047" CODE="201D" ID="QE0047"/>. Prema mojem mišljenju, taj interes treće osobe trebao bi biti <HT TYPE="ITALIC">izravan</HT>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62.</NO.P><TXT>U ovom slučaju napominjem da je društvo ROI Land Investments, u skladu s odlukom kojom se upućuje prethodno pitanje, imalo <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0048" REF.END="QE0048"/>izravni interes za izvršavanje tužiteljevih obveza prema društvu R Swiss<QUOT.END REF.START="QS0048" CODE="201D" ID="QE0048"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63.</NO.P><TXT>Stoga bi, kao i u presudi Pugliese, Sud mogao definirati određene opće kriterije za ocjenu tog interesa.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64.</NO.P><TXT>Sud je u toj odluci pojasnio da se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0049" REF.END="QE0049"/>postojanje interesa [za izvršenje usluge koju će zaposlenik pružati] ne smije strogo provjeravati s obzirom na formalne i isključive kriterije, nego ga treba ocijeniti općenito, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja<QUOT.END REF.START="QS0049" CODE="201D" ID="QE0049"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0045"><P>Presuda Pugliese (t. 24.)</P></NOTE>. Sud je netaksativno naveo različite elemente ocjene<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0046"><P>Presuda Pugliese (t. 24.)</P></NOTE> koji se, prema mojem mišljenju, mogu primijeniti u pogledu interesa treće osobe u odnosu s ugovornim poslodavcem. Ti glavni elementi uključuju:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>činjenicu da postoji organska ili gospodarska veza između dvaju društava koja su ugovorne strane i radnika<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0047"><P>Vidjeti u ovom slučaju točke 14. i 15. ovog mišljenja.</P></NOTE>;</P></ITEM><ITEM><P>činjenicu da je sklapanje novog ugovora o radu bilo predviđeno u trenutku poništenja ili prestanka ugovora koji je prethodno sklopljen s trećom osobom<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0048"><P>Vidjeti u ovom slučaju točku 14. tog mišljenja.</P></NOTE>;</P></ITEM><ITEM><P>činjenicu da je prethodni ugovor poništen zbog sklapanja novog ugovora<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0049"><P>Vidjeti u tom pogledu točku 14. ovog mišljenja.</P></NOTE>;</P></ITEM><?PAGE NO="13"?><ITEM><P>činjenicu da postoji ugovor između ugovornog poslodavca i treće osobe koji pruža okvir za supostojanje ugovora sklopljenih s radnikom;</P></ITEM><ITEM><P>činjenicu da treća osoba neizravno zadržava ovlast upravljanja u odnosu na zaposlenika<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0050"><P>To, prema utvrđenjima suda koji je uputio zahtjev, u ovom slučaju ne postoji. Vidjeti točku 47. ovog mišljenja, koju treba usporediti s točkom 49.</P></NOTE>,</P></ITEM><ITEM><P>činjenicu da treća osoba može odlučiti o trajanju djelatnosti zaposlenika kod ugovornog poslodavca.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0065"><NO.P>65.</NO.P><TXT>Drugi elementi, do kojih sam došao s obzirom na utvrđenja suda koji je uputio zahtjev, također mi se čine relevantnima:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>činjenica da je treća osoba ugovorno odgovorna za izvršenje obveza ugovornog poslodavca, osobito na zahtjev radnika, bez ikakvih ograničenja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0051"><P>Vidjeti u ovom slučaju točke 16. i 24. ovog mišljenja.</P></NOTE>;</P></ITEM><ITEM><P>činjenica da se priroda zadaća radnika, koje je obavljao tijekom prethodnog ugovora pod vodstvom treće osobe, ostaje nepromijenjena nakon sklapanja novog ugovora<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0052"><P>Vidjeti u ovom slučaju točku 24. tog mišljenja.</P></NOTE>,</P></ITEM><ITEM><P>činjenica da je navedeni radnik, unatoč poništenju starog ugovora, i dalje obvezan obavljati svoje djelatnosti za navedenu treću osobu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0053"><P>Vidjeti razmatranja u bilješci 4. ovog mišljenja.</P></NOTE>.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0066"><NO.P>66.</NO.P><TXT>Što se tiče svih tih kriterija, dodajem da, prema mojem mišljenju, nema razloga da ih se ograniči na pravne osobe. Fizičke osobe mogu biti i ugovorni poslodavci ili zainteresirani poslodavci unutar grupe ili mreže pojedinačnih poduzeća.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0067"><NO.P>67.</NO.P><TXT>Slijedom toga, na sudu koji je uputio zahtjev je da ocijeni, s obzirom na te ili druge relevantnije kriterije, omogućuju li okolnosti glavnog predmeta da se utvrdi postojanje <HT TYPE="ITALIC">izravnog interesa treće osobe za to da radnik dobro obavi usluge</HT> na temelju ugovora o radu sklopljenog s drugom osobom iz iste grupe, iz čega se može zaključiti da se ta treća osoba može kvalificirati kao poslodavac u smislu članka 21. stavka 1. Uredbe br. 1215/2012.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0068"><NO.P>68.</NO.P><TXT>Stoga predlažem Sudu da na prvo prethodno pitanje suda koji je uputio zahtjev odgovori da se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0050" REF.END="QE0050"/>poslodavcem<QUOT.END REF.START="QS0050" CODE="201D" ID="QE0050"/> u smislu članka 21. stavaka 1. i 2. Uredbe br. 1215/2012 može smatrati fizička ili pravna osoba, neovisno o tome ima li domicil u državi članici, s kojom radnik nije sklopio ugovor o radu, nego ugovor koji je sastavni dio tog ugovora, na temelju kojeg je ta osoba odgovorna za izvršavanje poslodavčevih obveza prema tom radniku, ako ima izravni interes za dobro izvršenje navedenog ugovora.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">B.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Isključivost određenih pravila o nadležnosti ako tuženik nema domicil u državi članici</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0069"><NO.P>69.</NO.P><TXT>Svojim drugim prethodnim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita, u slučaju da Sud smatra da spor nije obuhvaćen područjem primjene poglavlja II. odjeljka 5. Uredbe br. 1215/2012, treba li članak 6. stavak 1. te uredbe tumačiti na način da se ograničenjem koje se odnosi na članak 21. stavak 2. navedene uredbe isključuje primjena pravila o nadležnosti nacionalnog prava.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="14"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0070"><NO.P>70.</NO.P><TXT>U tom pogledu napominjem da taj sud nije postavio isto pitanje u pogledu primjene pravila o nadležnosti navedenih u poglavlju II. odjeljku 4. te uredbe, koja su predmet trećeg i četvrtog prethodnog pitanja, iako je problematika ista.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0071"><NO.P>71.</NO.P><TXT>Ako bi Sud na prvo prethodno pitanje trebao odgovoriti niječno jer se treća strana ugovora o radu, kao što je to slučaj u glavnom predmetu, ne može smatrati poslodavcem, spor bi stoga bio izvan područja primjene poglavlja II. odjeljka 5. Uredbe br. 1215/2012. Stoga bi se trebala primjenjivati nacionalna pravila o nadležnost iz razloga navedenih u nastavku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0072"><NO.P>72.</NO.P><TXT>Kao prvo, ta se pravila o nadležnosti načelno primjenjuju na tuženike koji nemaju domicil u državi članici, u skladu s tekstom članka 6. stavka 1. te uredbe, u vezi s njezinom uvodnom izjavom 14.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0073"><NO.P>73.</NO.P><TXT>Kao drugo, ne bi bilo moguće zamisliti da pravila o nadležnosti Unije izvan njihova područja primjene mogu imati blokirajući učinak na nacionalne odredbe. Usto, svaka druga analiza dovela bi do neprimjenjivosti nacionalnih pravila o nadležnosti u svim slučajevima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0074"><NO.P>74.</NO.P><TXT>Stoga bi odgovor na drugo pitanje suda koji je uputio zahtjev mogao biti da, u slučaju neprimjenjivosti članka 21. stavka 2. Uredbe br. 1215/2012, članak 6. stavak 1. te uredbe treba tumačiti na način da se primjenjuju pravila o nadležnosti nacionalnog prava.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0075"><NO.P>75.</NO.P><TXT>Međutim, predlažem Sudu da obrati pozornost na tumačenje <HT TYPE="ITALIC">a contrario</HT> koje bi se moglo izvesti iz tako općenitog odgovora. Čini mi se da je taj oprez opravdan s obzirom na to da je sud koji je uputio zahtjev uputio na razmatranja u njemačkoj pravnoj teoriji iz kojih se postavlja pitanje o odnosu između odredbi članka 6. stavka 1. Uredbe br. 1215/2012 i odredbi iz odjeljaka koji se odnose na sporove u vezi s potrošačkim ugovorima i ugovorima o radu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0054"><P>Vidjeti u istom smislu Gaudemet‑Tallon, H., i Ancel, M.-É., <HT TYPE="ITALIC">Compétence et exécution des jugements en Europe – Règlements 44/2001 et 1215/2012, Conventions de Bruxelles (1968) et de Lugano (1998 et 2007)</HT>, L. G. D. J., Pariz, 2018. (6. izdanje), str. 464. i bilješka 167.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0076"><NO.P>76.</NO.P><TXT>Naime, člankom 6. stavkom 1. te uredbe predviđa se da se, ako tuženik nema domicil u državi članici, nadležnost suda pred kojim je pokrenut postupak uređuje nacionalnim pravom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0051" REF.END="QE0051"/>uz iznimku primjene<QUOT.END REF.START="QS0051" CODE="201D" ID="QE0051"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0055"><P>Riječ je o istom pojmu koji se koristi u članku 4. Uredbe br. 1215/2012.</P></NOTE> članka 18. stavka 1. i članka 21. stavka 2. navedene uredbe. Međutim, ti se članci nalaze u svakom od predmetnih odjeljaka navedene uredbe, nakon članka 17. stavka 1. odnosno članka 20. stavka 1., prema kojima se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0052" REF.END="QE0052"/>nadležnost […] utvrđuje ovim odjeljkom, <HT TYPE="ITALIC">ne dovodeći u pitanje</HT> članak 6. […]<QUOT.END REF.START="QS0052" CODE="201D" ID="QE0052"/> Uredbe br. 1215/2012<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0056"><P>Moje isticanje. Vidjeti istu razliku i u tekstu u njemačkoj, engleskoj i poljskoj jezičnoj verziji.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0077"><NO.P>77.</NO.P><TXT>U Konvenciji iz Bruxellesa iz 1968., kao i u Uredbi br. 44/2001, upotrijebljeni su isti izrazi: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0053" REF.END="QE0053"/>podložno<QUOT.END REF.START="QS0053" CODE="201D" ID="QE0053"/> u članku 4. za ta dva instrumenta i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0054" REF.END="QE0054"/>ne dovodeći u pitanje<QUOT.END REF.START="QS0054" CODE="201D" ID="QE0054"/> iz članka 13. te konvencije odnosno članaka 15. i 18. te uredbe. Pravila o <HT TYPE="ITALIC">isključivoj</HT> nadležnosti, zatim u navedenoj uredbi ona koja se odnose na prorogaciju nadležnosti, trebala su dovesti do isključenja primjene nacionalnog prava<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0057"><P>Međutim, napominjem da se u Uredbi br. 44/2001, kao i u Uredbi br. 1215/2012, u tim člancima pojavljuju isti izrazi u španjolskoj (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0055" REF.END="QE0055"/>sin perjuicio<QUOT.END REF.START="QS0055" CODE="201D" ID="QE0055"/>), danskoj (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0056" REF.END="QE0056"/>jf. dog<QUOT.END REF.START="QS0056" CODE="201D" ID="QE0056"/>), talijanskoj (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0057" REF.END="QE0057"/>salva/fatty to salvo<QUOT.END REF.START="QS0057" CODE="201D" ID="QE0057"/>), nizozemskoj (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0058" REF.END="QE0058"/>onverminderd<QUOT.END REF.START="QS0058" CODE="201D" ID="QE0058"/>), portugalskoj (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0059" REF.END="QE0059"/>sem prejuízo<QUOT.END REF.START="QS0059" CODE="201D" ID="QE0059"/>) i švedskoj (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0060" REF.END="QE0060"/>om inte annat<QUOT.END REF.START="QS0060" CODE="201D" ID="QE0060"/>) jezičnoj verziji.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0078"><NO.P>78.</NO.P><TXT>Stoga se postavlja pitanje treba li u Uredbi br. 1215/2012 dodavanje pravila o nadležnosti <HT TYPE="ITALIC">kojima se štiti slabija stranka</HT> imati isti doseg. Moguće je nekoliko pristupa.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="15"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0079"><NO.P>79.</NO.P><TXT>Iz teksta članka 5. te uredbe, prema kojem tuženici s domicilom u državama članicama <HT TYPE="ITALIC">mogu biti tuženi</HT> pred sudovima druge države članice <HT TYPE="ITALIC">samo na temelju</HT> pravila iz odjeljaka 2. do 7. poglavlja II. te uredbe, koji se razlikuje od teksta članka 6. stavka 1. te uredbe koji se primjenjuje na tuženike s domicilom u trećim zemljama, može se zaključiti da se nacionalna pravila o nadležnosti mogu i dalje primjenjivati <HT TYPE="ITALIC">uz</HT> pravila predviđena Uredbom br. 1215/2012<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0058"><P>Vidjeti u tom smislu Garcimartín Álferez, F. J., i Sánchez Fernández, S., <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0061" REF.END="QE0061"/>El nuevo Reglamento Bruselas I: qué ha cambiado en el ámbito de la competencia judicial<QUOT.END REF.START="QS0061" CODE="201D" ID="QE0061"/>, <HT TYPE="ITALIC">Revista española de derecho europeo</HT>, Marcial Pons Ediciones Jurídicas y Sociales, Madrid, br. 48, 2013., str. 3. do 6., i Pohl, M., <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0062" REF.END="QE0062"/>Die Neufassung der EuGVVO – im Spannungsfeld zwischen Vertrauen und Kontrolle<QUOT.END REF.START="QS0062" CODE="201D" ID="QE0062"/>, <HT TYPE="ITALIC">Praxis des Internationalen Privat- und Verfahrensrechts</HT> (IPRax), Verlag Ernst und Werner Gieseking GmbH, Köln, sv. 2., 2013., str. 109. do 111.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0080"><NO.P>80.</NO.P><TXT>Može se tvrditi i da se člankom 21. stavkom 2. te uredbe određuje da poslodavac <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0063" REF.END="QE0063"/><HT TYPE="ITALIC">može</HT> biti tužen pred sudom države članice u skladu s točkom (b) stavka 1.<QUOT.END REF.START="QS0063" CODE="201D" ID="QE0063"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0059"><P>Moje isticanje</P></NOTE>. Radnik stoga ima pravo izbora između nadležnosti na temelju navedene uredbe i nadležnosti na temelju nacionalnog prava<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0060"><P>Vidjeti Nord, N., <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0064" REF.END="QE0064"/>Refonte du règlement <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0065" REF.END="QE0065"/>Bruxelles I<QUOT.END REF.START="QS0065" CODE="2019" ID="QE0065"/> et protection du travailleur<QUOT.END REF.START="QS0064" CODE="201D" ID="QE0064"/>, <HT TYPE="ITALIC">La Semaine Juridique Social</HT>, LexisNexis, Pariz, br. 52, 2014., str. 3., t. 19.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0081"><NO.P>81.</NO.P><TXT>Međutim, također bi se moglo tvrditi, s obzirom na drugu rečenicu uvodne izjave 14. Uredbe br. 1215/2012, koja se odnosi na pravila o nadležnosti kojima se daje prednost s obzirom na ciljeve te uredbe<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0061"><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0066" REF.END="QE0066"/>[…] s ciljem osiguranja zaštite potrošača i zaposlenih, radi zaštite nadležnosti sudova država članica u situacijama u kojima imaju isključivu nadležnost i zbog poštivanja autonomije stranaka, određena pravila o nadležnosti iz ove uredbe trebala bi se primjenjivati bez obzira na domicil tuženika.<QUOT.END REF.START="QS0066" CODE="201D" ID="QE0066"/></P></QUOT.S></NOTE>, da se pravilima iz poglavlja II. odjeljaka 4. i 5. navedene uredbe bez razlike isključuje primjena nacionalnih prava, čak i ako bi mogla biti povoljnija za tužitelja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0062"><P>Vidjeti u tom pogledu Nord, N., <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0067" REF.END="QE0067"/>Refonte du règlement <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0068" REF.END="QE0068"/>Bruxelles I<QUOT.END REF.START="QS0068" CODE="2019" ID="QE0068"/> et protection du travailleur<QUOT.END REF.START="QS0067" CODE="201D" ID="QE0067"/>, <HT TYPE="ITALIC">La Semaine Juridique Social</HT>, LexisNexis, Pariz, br. 52, 2014., str. 3. i 4., t. 20. Kad je riječ o pravilima u području ugovora o radu vidjeti Cuniberti, G., <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0069" REF.END="QE0069"/>La réforme du Règlement Bruxelles I<QUOT.END REF.START="QS0069" CODE="201D" ID="QE0069"/>, <HT TYPE="ITALIC">Droit et procédures – EJT</HT>, Dalloz, Pariz, br. 2, 2013., t. 37.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0082"><NO.P>82.</NO.P><TXT>Sklon sam složiti se s tom analizom koja se temelji na dosljednosti Uredbe br. 1215/2012 i njezinoj usklađenosti s prethodnim odredbama i njihovim ciljevima, čime se otklanjaju sumnje koje proizlaze iz razlika u jezičnim verzijama.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0083"><NO.P>83.</NO.P><TXT>Podsjećam, kao prvo, na to da je u članku 6. Uredbe br. 1215/2012, na temelju općih odredbi koje se odnose na situaciju u kojoj tuženik nema domicil u državi članici, isključenje iz nacionalnog prava, koje je prethodno bilo predviđeno za pravila o isključivoj nadležnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0063"><P>Vidjeti u tom smislu izvješće P. Jenarda o Konvenciji od <DATE ISO="19680927">27. rujna 1968.</DATE> o [sudskoj] nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (<REF.DOC.OJ COLL="C" NO.OJ="059" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="1979">SL 1979., C 59, str. 1</REF.DOC.OJ>.), osobito str. 21.</P></NOTE>, prošireno upravo u korist potrošačâ i radnikâ, pri čemu je zadržano načelo primjene nacionalnih pravila o nadležnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0064"><P>Vidjeti u pogledu povijesti te odredbe, osobito Gaudemet‑Tallon, H., i Ancel, M.-É., <HT TYPE="ITALIC">Compétence et exécution des jugements en Europe – Règlements 44/2001 et 1215/2012, Conventions de Bruxelles (1968) et de Lugano (1998 et 2007)</HT>, L. G. D. J., Pariz, 2018. (6. izdanje), str. 137.</P></NOTE>. Stoga je, prema mojem mišljenju, riječ o iznimkama od tog načela.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0084"><NO.P>84.</NO.P><TXT>Kao drugo, ističem da je u odjeljcima Uredbe br. 1215/2012 koji se odnose na potrošače i radnike, koji su kvalificirani kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0070" REF.END="QE0070"/>slabije stranke<QUOT.END REF.START="QS0070" CODE="201D" ID="QE0070"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0065"><P>Uvodna izjava 18. te uredbe</P></NOTE>, zadržano ograničenje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0066"><P>Taj je pojam preuzet iz izvješća M. P. Jenarda, op. cit., str. 33.</P></NOTE> u pogledu primjene određenih općih odredbi, uključujući članak 6. te uredbe. Iz kombinacije tih odredbi zaključujem da se članak 6. navedene uredbe odnosi na opću situaciju svakog tuženika s domicilom u trećoj državi i da se upućivanjem u toj odredbi na članak 21. stavak 2. te uredbe utvrđuju pravila koja se primjenjuju na posebnu situaciju poslodavca kojeg radnik tuži. Prema tome, zakonodavac je odlučio da se nacionalna pravila primjenjuju kada je tuženik radnik.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="16"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0085"><NO.P>85.</NO.P><TXT>Slijedom toga, ne može se odstupiti od načela koje je primijenio Sud, prema kojem, kada se primjenjuju pravila o nadležnosti iz poglavlja II. odjeljka 5. Uredbe br. 1215/2012, ona trebaju imati prednost pred nacionalnim pravilima o nadležnosti, čak i ako su ta pravila povoljnija za radnika jer nisu samo posebna, nego i iscrpna<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0067"><P>Vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20080522">22. svibnja 2008.</DATE>, <NAME.CASE>Glaxosmithkline i Laboratoires Glaxosmithkline</NAME.CASE>(<NO.CASE>C‑462/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:299">EU:C:2008:299</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0018">18.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20210225">25. veljače 2021.</DATE>, <NAME.CASE>Markt24</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑804/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:134">EU:C:2021:134</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0086"><NO.P>86.</NO.P><TXT>U tim okolnostima smatram da je ispunjen cilj uredbi primjenjivih u području suradnje u građanskim stvarima koji se odnosi na ujednačavanje pravila o sukobu nadležnosti i zahtjev predvidljivosti pravila o nadležnosti i ograničenja nadležnih sudova u uvjetima kojima se štite dotične slabije stranke, s obzirom na to da su ta pravila o nadležnosti teoretski primjenjiva<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0068"><P>Vidjeti u istom smislu Nord, N., <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0071" REF.END="QE0071"/>Refonte du règlement <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0072" REF.END="QE0072"/>Bruxelles I<QUOT.END REF.START="QS0072" CODE="2019" ID="QE0072"/> et protection du travailleur<QUOT.END REF.START="QS0071" CODE="201D" ID="QE0071"/>, <HT TYPE="ITALIC">La Semaine Juridique Social</HT>, LexisNexis, Pariz, br. 52, 2014., str. 3. i 4., t. 20., te Cuniberti, G., <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0073" REF.END="QE0073"/>La réforme du Règlement Bruxelles I<QUOT.END REF.START="QS0073" CODE="201D" ID="QE0073"/>, <HT TYPE="ITALIC">Droit et procédures – EJT</HT>, Dalloz, Pariz, br. 2, 2013., t. 37. Vidjeti i Temming, F., i Glatz, P., <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0074" REF.END="QE0074"/>Vorlagen an den EuGH, Arbeitsrecht, Haftung aus Arbeitsvertrag/Rechtsnachfolger<QUOT.END REF.START="QS0074" CODE="201D" ID="QE0074"/>, <HT TYPE="ITALIC">Zeitschrift für europäisches Sozial- und Arbeitsrecht</HT> (ZESAR), Erich Schmidt Verlag, Berlin, br. 5/6, 2021., str. 230., osobito str. 232.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0087"><NO.P>87.</NO.P><TXT>S obzirom na sva ta razmatranja, predlažem Sudu da na drugo prethodno pitanje odgovori da članak 6. stavak 1. Uredbe br. 1215/2012 treba tumačiti na način da je primjena pravila o nadležnosti nacionalnog prava isključena ako su ispunjeni uvjeti za primjenu članka 21. stavka 2. te uredbe.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">C.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Nadležnost za potrošačke ugovore</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0088"><NO.P>88.</NO.P><TXT>Svojim trećim i četvrtim prethodnim pitanjem sud koji je uputio zahtjev pita može li se radnik koji se nalazi u situaciji kao što je ona u ovom slučaju pozvati na odredbe o zaštiti potrošača kako bi utemeljio svoju nadležnost.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0089"><NO.P>89.</NO.P><TXT>Treće pitanje odnosi se na odredbe članka 17. stavka 1. Uredbe br. 1215/2012. Četvrto pitanje odnosi se na odredbe članka 6. stavka 1. Uredbe Rim I. One kao zajednički predmet imaju ugovore koje je sklopila fizička osoba <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0075" REF.END="QE0075"/>u svrhu za koju se smatra da je izvan [njezine] struke ili profesije<QUOT.END REF.START="QS0075" CODE="201D" ID="QE0075"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0090"><NO.P>90.</NO.P><TXT>Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0069"><P>Vidjeti točku 26. i bilješku 74. ovog mišljenja.</P></NOTE>, valja utvrditi obuhvaća li <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0076" REF.END="QE0076"/>profesionalna djelatnost<QUOT.END REF.START="QS0076" CODE="201D" ID="QE0076"/> u smislu tih odredbi ne samo samostalnu nego i nesamostalnu djelatnost.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0091"><NO.P>91.</NO.P><TXT>Budući da materijalno područje primjene i odredbe Uredbe Rim I trebaju biti u skladu s, među ostalim, pravilima o sudskoj nadležnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0070"><P>Vidjeti točku 35. ovog mišljenja.</P></NOTE>, treće i četvrto prethodno pitanje ispitat ću zajedno u njihovu prvom dijelu, a zatim u njihovu drugom dijelu. Što se tiče Uredbe br. 1215/2012, sud koji je uputio zahtjev uputio je svoje treće prethodno pitanje u slučaju niječnog odgovora na prvo prethodno pitanje. Budući da predlažem Sudu da na njega odgovori potvrdno, sljedeća se analiza iznosi podredno.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0077" REF.END="QE0077"/>profesionalna djelatnost<QUOT.END REF.START="QS0077" CODE="201D" ID="QE0077"/> u smislu Uredbe br. 1215/2012 i Uredbe Rim I</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0092"><NO.P>92.</NO.P><TXT>Prvim dijelom svojeg trećeg i četvrtog prethodnog pitanja sud koji je uputio zahtjev u biti pita Sud treba li članak 17. stavak 1. Uredbe br. 1215/2012 i članak 6. stavak 1. Uredbe Rim I tumačiti na način da pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0078" REF.END="QE0078"/>profesionalna djelatnost<QUOT.END REF.START="QS0078" CODE="201D" ID="QE0078"/> obuhvaća nesamostalnu djelatnost osoba u radnom odnosu.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="17"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0093"><NO.P>93.</NO.P><TXT>Podsjećam na to da je to jedan od uvjeta za primjenu pravila o nadležnosti kojima se štite potrošači<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0071"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20200326">26. ožujka 2020.</DATE>, <NAME.CASE>Primera Air Scandinavia</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑215/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:235">EU:C:2020:235</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0056">56.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa) i presudu Personal Exchange International (t. 27.).</P></NOTE>. Tumačenje pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0079" REF.END="QE0079"/>profesionalna djelatnost<QUOT.END REF.START="QS0079" CODE="201D" ID="QE0079"/> osjetljivo je jer različite jezične verzije članka 17. Uredbe br. 1215/2012<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0072"><P>Članak 15. prethodne Uredbe br. 44/2001 sastavljen je na isti način. Vidjeti u tom pogledu, u predmetu u kojem je donesena presuda Personal Exchange International,, dvojbe suda koji je uputio zahtjev na temelju slovenske jezične verzije (t. 21. te presude).</P></NOTE> nisu dosljedne ni unutar te uredbe ni s odredbama iz članka 6. Uredbe Rim I.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0094"><NO.P>94.</NO.P><TXT>Naime, u francuskoj i drugim jezičnim verzijama potrošač je u članku 17. stavku 1. prvoj rečenici Uredbe br. 1215/2012 definiran kao osoba koja je sklopila ugovor <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0080" REF.END="QE0080"/>u svrhu koja se može smatrati da je izvan njegove <HT TYPE="ITALIC">profesionalne ili gospodarske djelatnosti</HT><QUOT.END REF.START="QS0080" CODE="201D" ID="QE0080"/>, dok je u istom stavku u točki (c) druga ugovorna strana osoba <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0081" REF.END="QE0081"/>koja obavlja <HT TYPE="ITALIC">trgovačku ili profesionalnu djelatnost</HT><QUOT.END REF.START="QS0081" CODE="201D" ID="QE0081"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0073"><P>Moje isticanje. Ista dihotomija postoji u španjolskoj i talijanskoj jezičnoj verziji.</P></NOTE>. Suprotno tomu, u njemačkoj<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0074"><P>U oba se stavka pojavljuje izraz <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0082" REF.END="QE0082"/>berufliche oder gewerbliche Tätigkeit<QUOT.END REF.START="QS0082" CODE="201D" ID="QE0082"/>. Prema pojašnjenjima suda koji je uputio zahtjev, poteškoća u tumačenju tog izraza proizlazi iz dodavanja pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0083" REF.END="QE0083"/>gewerblich<QUOT.END REF.START="QS0083" CODE="201D" ID="QE0083"/> pojmu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0084" REF.END="QE0084"/>beruflich<QUOT.END REF.START="QS0084" CODE="201D" ID="QE0084"/>, koji ima vrlo široko značenje. Iz toga se može zaključiti da su obuhvaćene samo samostalne djelatnosti ili djelatnosti slobodnih zanimanja.</P></NOTE> i drugim jezičnim verzijama<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0075"><P>Vidjeti, na primjer, poljsku jezičnu verziju (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0085" REF.END="QE0085"/>zawodow‑lub gospodarcză<QUOT.END REF.START="QS0085" CODE="201D" ID="QE0085"/>) ili portugalsku jezičnu verziju (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0086" REF.END="QE0086"/>atividade comercial ou profissional<QUOT.END REF.START="QS0086" CODE="201D" ID="QE0086"/>). U danskoj jezičnoj verziji upotrebljava se samo jedan pojam (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0087" REF.END="QE0087"/>erhvervsmæssige virksomhed<QUOT.END REF.START="QS0087" CODE="201D" ID="QE0087"/>), ali dva puta na ujednačen način.</P></NOTE> isti se izrazi upotrebljavaju za djelatnosti potrošača i njegova suugovaratelja. U drugim jezičnim verzijama postoje različiti izrazi bez zajedničkih pojmova za definiranje potrošača i tuženikove djelatnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0076"><P>Vidjeti, na primjer, englesku jezičnu verziju (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0088" REF.END="QE0088"/>trade or profession<QUOT.END REF.START="QS0088" CODE="201D" ID="QE0088"/>/<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0089" REF.END="QE0089"/>commercial or professional activities<QUOT.END REF.START="QS0089" CODE="201D" ID="QE0089"/>), nizozemsku jezičnu verziju (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0090" REF.END="QE0090"/>bedrijfs of beroepsmatig<QUOT.END REF.START="QS0090" CODE="201D" ID="QE0090"/>/<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0091" REF.END="QE0091"/>commerciële of beroepsactiviteiten<QUOT.END REF.START="QS0091" CODE="201D" ID="QE0091"/>), ili švedsku jezičnu verziju (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0092" REF.END="QE0092"/>affärsverksamhet eller yrkesverksamhet<QUOT.END REF.START="QS0092" CODE="201D" ID="QE0092"/>/<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0093" REF.END="QE0093"/>kommersiell verksamhet eller yrkesverksamhet<QUOT.END REF.START="QS0093" CODE="201D" ID="QE0093"/>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0095"><NO.P>95.</NO.P><TXT>Osim toga, izrazi upotrijebljeni u članku 6. stavku 1. Uredbe Rim I za definiranje potrošača i poduzetnika ne odgovaraju uvijek onima koji su upotrijebljeni u članku 17. Uredbe br. 1215/2012. Tako se, primjerice, u francuskoj jezičnoj verziji pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0094" REF.END="QE0094"/>professionnel<QUOT.END REF.START="QS0094" CODE="201D" ID="QE0094"/> definira upućivanjem na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0095" REF.END="QE0095"/>activité professionnelle<QUOT.END REF.START="QS0095" CODE="201D" ID="QE0095"/>, a ne na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0096" REF.END="QE0096"/>activité commerciale et professionnelle<QUOT.END REF.START="QS0096" CODE="201D" ID="QE0096"/>, kao što je to navedeno u članku 17. stavku 1. točki (c) te uredbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0096"><NO.P>96.</NO.P><TXT>U tim uvjetima, čini mi se da se tumačenje predmetnih odredbi treba temeljiti na definiciji pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0097" REF.END="QE0097"/>potrošač<QUOT.END REF.START="QS0097" CODE="201D" ID="QE0097"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0077"><P>U jezičnim verzijama koje sam ispitao primjećujem da pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0098" REF.END="QE0098"/>potrošač<QUOT.END REF.START="QS0098" CODE="201D" ID="QE0098"/> označava osobu koja samo upotrebljava robu ili uslugu. Prema tome, potrošač se nalazi u suprotnoj situaciji od radnika koji proizvodi robu ili nudi usluge za račun svojeg poslodavca. Vidjeti u tom smislu presudu Personal Exchange International (t. 38.).</P></NOTE>. Sud je nedavno podsjetio, kad je riječ o Uredbi br. 1215/2012, da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0099" REF.END="QE0099"/>samo ugovori koji su sklopljeni <HT TYPE="ITALIC">izvan svake profesionalne djelatnosti ili svrhe i neovisno o njoj, s jedinim ciljem zadovoljavanja privatnih potrošačkih potreba pojedinca</HT><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0078"><P>Moje isticanje</P></NOTE>, spadaju u poseban sustav predviđen navedenom uredbom u području zaštite potrošača kao navodno slabije stranke<QUOT.END REF.START="QS0099" CODE="201D" ID="QE0099"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0079"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191003">3. listopada 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Petruchová</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑208/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:825">EU:C:2019:825</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0042">42.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa). Vidjeti također, za podsjetnik, djelomično općenito, na iste kriterije u pogledu članaka 15. do 17. Uredbe br. 44/2001, presudu Personal Exchange International (t. 29. do 31. i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0097"><NO.P>97.</NO.P><TXT>Prema tome, Sud u svojoj ustaljenoj sudskoj praksi očito nije pravio razliku ovisno o tome je li profesionalna djelatnost samostalna ili nije, na temelju povijesti razvoja odredbi o zaštiti potrošača koje su prvotno bile sadržane u Konvenciji iz Bruxellesa iz 1968<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0080"><P>Vidjeti izvješće P. Schlossera o Konvenciji o pristupanju Kraljevine Danske, Irske i Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske Konvenciji o sudskoj nadležnosti i izvršavanju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima i Protokolu o njezinu tumačenju od strane Suda (<REF.DOC.OJ COLL="C" NO.OJ="059" PAGE.FIRST="71" DATE.PUB="1979">SL 1979., C 59, str. 71</REF.DOC.OJ>.) (osobito str. 118., t. 153.) i presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130314">14. ožujka 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Česká spořitelna</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑419/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:165">EU:C:2013:165</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="18"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0098"><NO.P>98.</NO.P><TXT>Osoba FD tvrdi da je njemački sud nadležan na temelju činjenice da je ugovor o jamstvu na kojem se temelji njezina tužba sklopljen u svrhu za koju se može smatrati da je izvan njezine profesionalne ili gospodarske djelatnosti. Kako bi se smatralo da su nesamostalne djelatnosti obuhvaćene pojmom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0100" REF.END="QE0100"/>potrošač<QUOT.END REF.START="QS0100" CODE="201D" ID="QE0100"/>, ističe da zaposlenici svoju naknadu koriste za <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0101" REF.END="QE0101"/>pokrivanje vlastitih potreba<QUOT.END REF.START="QS0101" CODE="201D" ID="QE0101"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0099"><NO.P>99.</NO.P><TXT>Međutim, u skladu s takvom logikom, trebalo bi uključiti i druge samozaposlene poduzetnike, kao što su obrtnici, industrijski proizvođači, poljoprivrednici ili samozaposleni trgovci, koji u svakodnevnom životu ostvaruju jednaku korist od svojih plaća kao i zaposlenici. Usto, ako potrošač upotrebljava ili konzumira robu ili usluge i koristi se svojom plaćom u tu svrhu, ta se plaća ne može smatrati predmetom potrošnje u smislu poglavlja II. odjeljka 4. Uredbe br. 1215/2012.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0100"><NO.P>100.</NO.P><TXT>Osim toga, mogao bi se prihvatiti sustavni argument. Naime, zakonodavac Unije predvidio je različite sudove za potrošače i radnike. Široko tumačenje područja primjene pravila o nadležnosti u korist potrošača u takvoj situaciji<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0081"><P>Vidjeti, za usporedbu, presudu Personal Exchange International, koja se odnosi na ugovor o igri pokera koji je osoba koja redovito ostvaruje znatnu dobit sklopila na internetu.</P></NOTE> dovelo bi do zaobilaženja izbora zakonodavca da definira posebna pravila koja se odnose na radnike, koja im ne dopuštaju pokretanje postupka pred sudom njihova domicila, kao potrošačima, kako bi se dala prednost blizini mjesta njihova rada u pogledu suda pred kojim se pokreće postupak.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0101"><NO.P>101.</NO.P><TXT>Naposljetku, dodajem, kao i Komisija, da se takvo tumačenje ne može opravdati nepostojanjem odredbe primjenjive na situaciju koja se ne predviđa Uredbom br. 1215/2012<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0082"><P>U tom pogledu, sud koji je uputio zahtjev naglasio je da se cilj zaštite slabije stranke, naveden u uvodnim izjavama 14. i 18. Uredbe br. 1215/2012, prema stanju pozitivnog prava ne bi mogao ispuniti ako bi se priznalo da se zaposleniku u grupi društava odbija radni odnos kako bi ga se isključilo iz primjene pravila o nadležnosti koja se primjenjuju na potrošače ili, suprotno tomu, nepostojanje takvog radnog odnosa kako bi se opravdala neprimjenjivost pravila koja su tom uredbom također predviđena u interesu radnikâ.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0102"><NO.P>102.</NO.P><TXT>Slijedom toga, predlažem Sudu da na prvi dio trećeg i četvrtog prethodnog pitanja suda koji je uputio zahtjev odgovori na način da pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0102" REF.END="QE0102"/>profesionalna djelatnost<QUOT.END REF.START="QS0102" CODE="201D" ID="QE0102"/> u smislu članka 17. stavka 1. Uredbe br. 1215/2012 i članka 6. stavka 1. Uredbe Rim I obuhvaća nesamostalnu djelatnost osoba u radnom odnosu.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Kvalifikacija ugovora kojim se radniku jamči izvršenje poslodavčevih obveza</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0103"><NO.P>103.</NO.P><TXT>Drugim dijelom trećeg i četvrtog prethodnog pitanja sud koji je uputio zahtjev u biti pita Sud treba li članak 17. stavak 1. Uredbe br. 1215/2012 i članak 6. stavak 1. Uredbe Rim I tumačiti na način da pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0103" REF.END="QE0103"/>profesionalna djelatnost<QUOT.END REF.START="QS0103" CODE="201D" ID="QE0103"/> obuhvaća ugovor o jamstvu na temelju kojeg je treća osoba izravno odgovorna prema radniku za izvršenje obveza koje proizlaze iz pojedinačnog ugovora o radu sklopljenog s poslodavcem.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0104"><NO.P>104.</NO.P><TXT>To se pitanje postavlja samo ako pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0104" REF.END="QE0104"/>profesionalna djelatnost<QUOT.END REF.START="QS0104" CODE="201D" ID="QE0104"/> ne obuhvaća pojam zaposlenika, što može opravdati međunarodnu nadležnost suda koji je uputio zahtjev.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="19"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0105"><NO.P>105.</NO.P><TXT>Budući da je prethodno odbacio takvo rješenje, podredno predlažem Sudu da odgovori sudu koji je uputio zahtjev da je obveza, iako jednostrana<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0083"><P>Vidjeti po analogiji presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20090514">14. svibnja 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Ilsinger</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑180/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:303">EU:C:2009:303</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0051">51.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>, sklopljena s radnikom, čiji je cilj ispunjenje obveza njegova poslodavca, a ne ispunjavanje privatnih potreba, izravno povezana s ugovorom o radu. Stoga nije sklopljen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0105" REF.END="QE0105"/>izvan svake profesionalne djelatnosti ili svrhe i neovisno o njoj<QUOT.END REF.START="QS0105" CODE="201D" ID="QE0105"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0084"><P>Vidjeti točku 96. ovog mišljenja.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0106"><NO.P>106.</NO.P><TXT>U ovom slučaju, s obzirom na to da okolnosti sklapanja ugovora o jamstvu i njegov sadržaj trebaju dovesti do zaključka da je on sastavni dio ugovora o radu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0085"><P>Vidjeti točku 52. ovog mišljenja.</P></NOTE>, valja zaključiti da on ovisi o profesionalnoj djelatnosti osobe FD. U tom bi se pogledu odluka Suda o isključenju ugovorâ o radu iz područja primjene Direktive 93/13/EEZ<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0086"><P>Direktiva Vijeća od <DATE ISO="19930405">5. travnja 1993.</DATE> o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="095" PAGE.FIRST="29" DATE.PUB="1993">SL 1993., L 95, str. 29</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)</P></NOTE> mogla prenijeti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0087"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190321">21. ožujka 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Pouvin i Dijoux</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑590/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:232">EU:C:2019:232</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0107"><NO.P>107.</NO.P><TXT>Slijedom toga, podredno predlažem Sudu da odgovori na drugi dio trećeg i četvrtog prethodnog pitanja suda koji je uputio zahtjev da je ugovor o jamstvu koji je sastavni dio ugovora o radu, na temelju kojeg je osoba odgovorna za izvršavanje poslodavčevih obveza prema radniku, obuhvaćen pojmom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0106" REF.END="QE0106"/>profesionalna djelatnost<QUOT.END REF.START="QS0106" CODE="201D" ID="QE0106"/> u smislu članka 17. stavka 1. Uredbe br. 1215/2012 i članka 6. stavka 1. Uredbe Rim I.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">V.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zaključak</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0108"><NO.P>108.</NO.P><TXT>S obzirom na sva prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na prethodna pitanja koja je uputio Bundesarbeitsgericht (Savezni radni sud, Njemačka) odgovori na sljedeći način:</TXT><P>Najprije:</P><P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT>Članak 21. stavke 1. i 2. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20121212">12. prosinca 2012.</DATE> o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba tumačiti na način da se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0107" REF.END="QE0107"/>poslodavcem<QUOT.END REF.START="QS0107" CODE="201D" ID="QE0107"/> može smatrati fizička ili pravna osoba, neovisno o tome ima li domicil u državi članici, s kojom radnik nije sklopio ugovor o radu, nego ugovor koji je sastavni dio tog ugovora, na temelju kojeg je ta osoba odgovorna za izvršavanje poslodavčevih obveza prema tom radniku, ako ima izravan interes za dobro izvršenje navedenog ugovora. Sud koji je uputio zahtjev općenito treba ocijeniti postoji li takav izravni interes, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Članak 6. stavak 1. Uredbe br. 1215/2012 treba tumačiti na način da je primjena pravila o nadležnosti nacionalnog prava isključena ako su ispunjeni uvjeti za primjenu članka 21. stavka 2. te uredbe.</TXT><P>Podredno, ako Sud smatra da spor nije obuhvaćen područjem primjene članka 21. stavka 2. Uredbe br. 1215/2012:</P></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT>Članak 17. stavak 1. Uredbe br. 1215/2012 i članak 6. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20080617">17. lipnja 2008.</DATE> o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) treba tumačiti na način da pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0108" REF.END="QE0108"/>profesionalna djelatnost<QUOT.END REF.START="QS0108" CODE="201D" ID="QE0108"/> obuhvaća nesamostalnu djelatnost osoba u radnom odnosu.</TXT></NP></ITEM><?PAGE NO="20"?><ITEM><NP><NO.P>4.</NO.P><TXT>Članak 17. stavak 1. Uredbe br. 1215/2012 i članak 6. stavak 1. Uredbe br. 593/2008 treba tumačiti na način da je ugovor o jamstvu, koji je sastavni dio ugovora o radu na temelju kojeg je osoba odgovorna za izvršavanje poslodavčevih obveza prema radniku, obuhvaćen pojmom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0109" REF.END="QE0109"/>profesionalna djelatnost<QUOT.END REF.START="QS0109" CODE="201D" ID="QE0109"/>.</TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>