4. lipnja 2026. ( *1 )
„Zahtjev za prethodnu odluku – Socijalna politika – Kolektivno otkazivanje – Direktiva 98/59/EZ – Pojam ‚otkazivanje’ – Članak 1. stavak 1. – Premještaj mjesta rada – Raskid ugovora o radu zbog odbijanja radnika da postupi u skladu s odlukom o premještaju mjesta rada – Postupak obavješćivanja predstavnika radnika i savjetovanja s njima”
U predmetu C‑907/24,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Corte d’appello di Napoli (Žalbeni sud u Napulju, Italija), odlukom od 20. studenoga 2024., koju je Sud zaprimio 20. prosinca 2024., u postupku
Egenergy Srl, prije Orefice Generators Srl, u likvidaciji,
protiv
MZ,
AV,
VR,
AL,
RI,
VO,
PA,
MG,
SUD (deseto vijeće),
u sastavu: J. Passer, predsjednik vijeća, M. L. Arastey Sahún (izvjestiteljica), predsjednica petog vijeća, i E. Regan, sudac,
nezavisni odvjetnik: J. Richard de la Tour,
tajnik: A. Calot Escobar,
uzimajući u obzir pisani dio postupka,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
|
– |
za Egenergy Srl, L. Crotta i G. Zucca, avvocati, |
|
– |
za osobe MZ, AV, VR, AL, RI, VO, PA i MG, R. Ferrara, avvocato, |
|
– |
za talijansku vladu, S. Fiorentino, u svojstvu agenta, uz asistenciju E. Farinelli i P. Garofolija, avvocati dello Stato, |
|
– |
za Europsku komisiju, S. Delaude i D. Recchia, u svojstvu agenata, |
odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez mišljenja,
donosi sljedeću
Presudu
|
1 |
Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 1. stavka 1. Direktive Vijeća 98/59/EZ od 20. srpnja 1998. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na kolektivno otkazivanje (SL 1998., L 225, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 8., str. 86.). |
|
2 |
Zahtjev je upućen u okviru spora između društva Egenergy Srl, prije Orefice Generators Srl, koje je trenutačno u likvidaciji (u daljnjem tekstu: društvo Egenergy), i osoba MZ, AV, VR, AL, RI, VO, PA i MG (u daljnjem tekstu zajedno: druge stranke iz glavnog postupka), u vezi s raskidom njihovih ugovora o radu do kojeg je došlo nakon što su oni odbili postupiti u skladu s odlukom o premještaju njihova mjesta rada. |
Pravni okvir
Pravo Unije
|
3 |
U skladu s uvodnim izjavama 2. i 8. Direktive 98/59:
[…]
|
|
4 |
Člankom 1. stavkom 1. te direktive određuje se: „U smislu ove Direktive:
Za izračun broja viška radnika prema prvom podstavku točke (a), prestanak ugovora o radu na inicijativu poslodavca iz jednog ili više razloga, a koji se ne odnose na osobu radnika, izjednačuje se s kolektivnim otkazivanjem, pod uvjetom da postoji najmanje pet otkaza.” |
Talijansko pravo
|
5 |
Člankom 2103. Codicea civile (Građanski zakonik) propisuje se: „Radnika se može premjestiti iz jednog proizvodnog pogona u drugi samo ako za to postoje dokazani tehnički, organizacijski i proizvodni razlozi. […] [s]vaki suprotni sporazum je ništavan.” |
|
6 |
Člankom 2119. Građanskog zakonika određuje se: „Svaka ugovorna strana može raskinuti ugovor prije isteka roka ako je ugovor sklopljen na određeno vrijeme ili bez otkaznog roka, ako je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme, ako postoji razlog koji onemogućuje čak i privremeni nastavak radnog odnosa. Ako je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme, radnik čiji je ugovor raskinut zbog opravdanog razloga ima pravo na naknadu iz drugog stavka prethodnog članka. Stečaj poduzetnika ili prisilna upravna likvidacija poduzetnika ne predstavlja opravdan razlog za raskid ugovora.” |
|
7 |
Članak 3. prvi stavak leggea n. 604 – Norme sui licenziamenti individuali (Zakon br. 604 o pojedinačnom otkazivanju) od 15. srpnja 1966. (GURI br. 195 od 6. kolovoza 1966.) glasi kako slijedi: „Otkazivanje zbog opravdanog razloga uz otkazni rok posljedica je teške povrede ugovornih obveza zaposlenika ili razloga svojstvenih proizvodnoj djelatnosti, organizaciji rada i pravilnom funkcioniranju te djelatnosti.” |
|
8 |
U skladu s člankom 4. leggea n. 223 – Norme in materia di cassa integrazione, mobilità, trattamenti di disoccupazione, attuazione di direttive della Comunità europea, avviamento al lavoro ed altre disposizioni in materia di mercato del lavoro (Zakon br. 223 o odredbama u području tehničke nezaposlenosti, mobilnosti, naknada za nezaposlene, provedbe direktiva Zajednice, posredovanja pri zapošljavanju i o drugim odredbama koje se odnose na tržište rada) od 23. srpnja 1991. (GURI br. 175 od 27. srpnja 1991., u daljnjem tekstu: Zakon br. 223/1991): „1. U slučaju da poduzeće kojem je odobreno sudjelovanje u izvanrednom sustavu dodataka na plaću ocijeni, tijekom provedbe programâ iz članka 1., da ne može zajamčiti vraćanje na posao svih suspendiranih radnika i da ne može primijeniti alternativne mjere, ono može pokrenuti postupak kolektivnog otkazivanja na temelju ovog članka. 2. Poduzeća koja se žele koristiti mogućnošću navedenom u stavku 1. dužna su o tome pisanim putem prethodno obavijestiti sindikalne predstavnike poduzeća, imenovane na temelju članka 19. [leggea n. 300 – Norme sulla tutela della libertà e dignità dei lavoratori, della libertà sindacale e dell’attività sindacale, nei luoghi di lavoro e norme sul collocamento (Zakon br. 300 o odredbama koje se odnose na zaštitu slobode i dostojanstva radnika te slobode sindikalnog udruživanja i sindikalnih aktivnosti na radnom mjestu, kao i o odredbama koje se odnose na zapošljavanje) od 20. svibnja 1970. (GURI br. 131 od 27. svibnja 1970.)], kao i nadležne strukovne organizacije. […] 3. Obavijest iz stavka 2. mora sadržavati naznaku: razloga zbog kojih je došlo do situacije postojanja viška radnika; tehničkih, organizacijskih ili proizvodnih razloga zbog kojih se smatra da nije moguće donijeti mjere prikladne za otklanjanje prethodno navedene situacije i potpuno ili djelomično izbjegavanje kolektivnog otkazivanja; broja, radnog mjesta u poduzeću i profila viška osoblja, kao i uobičajeno zaposlenog osoblja; rokova za provedbu programa smanjenja broja osoblja, moguće planirane mjere za ublažavanje socijalnih posljedica koje proizlaze iz provedbe samog programa; metode izračuna svih isplata osim onih koje su već predviđene važećim zakonodavstvom i kolektivnim ugovorom. […] […] 5. U roku od sedam dana od datuma primitka obavijesti iz stavka 2., na zahtjev sindikalnih predstavnika poduzeća i odgovarajućih udruženja, stranke zajednički preispituju uzroke koji su doprinijeli višku osoblja i razmatraju mogućnosti raspoređivanja svog tog osoblja, ili jednog njegova dijela, na druga radna mjesta u okviru istog poduzeća, uključujući posredstvom ugovorâ o solidarnosti i fleksibilnih oblika upravljanja radom. U slučaju nemogućnosti izbjegavanja smanjenja broja zaposlenika, razmatra se mogućnost primjene socijalnih mjera zbrinjavanja čiji je cilj, među ostalim, olakšati unapređenje vještina i prekvalifikaciju radnika kojima se otkazuje. Ako sindikalni predstavnici radnika to smatraju potrebnim, mogu im pomagati stručnjaci. […] 9. Nakon što je postignut sporazum sa sindikatima […], poduzeće može otkazati višku zaposlenika, radnika i rukovoditelja, uz slanje pojedinačnih pisanih obavijesti o otkazu, uz poštovanje otkaznih rokova. […]” |
|
9 |
Člankom 24. stavkom 1. Zakona br. 223/1991 određuje se: „Odredbe iz članka 4. stavaka 2. do 12., članka 4. stavka 15.a i članka 5. stavaka 1. do 5. primjenjuju se na poduzeća koja zapošljavaju više od 15 zaposlenika i koja, nakon smanjenja [opsega] ili preoblikovanja [vrste] aktivnosti ili rada, žele u roku od 120 dana provesti najmanje pet otkazivanja u svakom proizvodnom pogonu ili u više proizvodnih pogona na području iste pokrajine. […] Te se odredbe primjenjuju na sva otkazivanja koja su u istom roku i na istom zemljopisnom području u svakom slučaju povezana s istim smanjenjem ili restrukturiranjem.” |
Glavni postupak i prethodna pitanja
|
10 |
Društvo Egenergy, specijalizirano za proizvodnju generatorskih agregata, koje je u trenutku nastanka činjenica o kojima je riječ u glavnom postupku zapošljavalo više od 15 zaposlenika, odlučilo je 6. rujna 2021. obustaviti svoju aktivnost u proizvodnom pogonu u Kampaniji (Italija) i premjestiti je na lokaciju na Sardiniji (Italija), koja se nalazi na udaljenosti većoj od 600 kilometara (km) od prve lokacije (u daljnjem tekstu: odluka o premještaju). Istoga dana ta je odluka priopćena sindikalnim organizacijama koje su bile zastupljene u tom društvu. |
|
11 |
Dana 13. rujna 2021. odluka o premještaju dostavljena je drugim strankama iz glavnog postupka uz naznaku da će se premještaji koji se na njih odnose provesti od 4. listopada 2021. |
|
12 |
Nakon što je društvo Egenergy utvrdilo da druge stranke iz glavnog postupka nisu došle u proizvodni pogon koji se nalazi na Sardiniji, ono je u studenome 2021. pokrenulo stegovni postupak protiv njih zbog neopravdanog izostanka duljeg od 30 dana. |
|
13 |
To je društvo 3. prosinca 2021. otkazalo svim drugim strankama iz glavnog postupka. |
|
14 |
Oni su nakon toga podnijeli zahtjev za privremenu pravnu zaštitu pred Tribunaleom di Napoli Nord (Sud u Sjevernom Napulju, Italija) radi utvrđenja nezakonitosti odluke o premještaju. |
|
15 |
U prilog tom zahtjevu istaknuli su da s obzirom na to da odluku o premještaju treba smatrati ekvivalentnom odluci kojom se dotičnim radnicima otkazuje, odluci o premještaju mora u skladu s člankom 4. Zakona br. 223/1991 prethoditi postupak sindikalnog savjetovanja zbog broja dotičnih radnika. |
|
16 |
Društvo Egenergy zatražilo je odbijanje navedenog zahtjeva pri čemu je tvrdilo, s jedne strane, da je premještaj drugih stranaka iz glavnog postupka u proizvodni pogon koji se nalazi na Sardiniji odgovarao njegovim organizacijskim potrebama i, s druge strane, da je otkazivanje tim radnicima uslijedilo nakon njihove odsutnosti iz tog pogona tijekom više od 30 dana. |
|
17 |
Rješenjem od 4. siječnja 2022. Tribunale di Napoli Nord (Sud u Sjevernom Napulju) utvrdio je nezakonitost odluke o premještaju drugih stranaka iz glavnog postupka u proizvodni pogon koji se nalazi na Sardiniji, pri čemu je naglasio da je jednostrana izmjena uvjeta rada očito bila teško spojiva, od trenutka donošenja te odluke, s nastavkom radnog odnosa zbog njezinih posljedica na obiteljsku ravnotežu dotičnih radnika, objektivnih teškoća povezanih s premještajem i neizbježnog preseljenja njihova „emocionalnog središta”. |
|
18 |
Nakon tog rješenja druge stranke iz glavnog postupka podnijele su 9. ožujka 2022. tom sudu tužbu u pogledu merituma kojom su, među ostalim, tražile da se otkazi o kojima je riječ u glavnom postupku proglase ništavima i bez učinka te da se ponovno uspostave njihovi radni odnosi, među ostalim, isplatom svih primitaka od rada koji se duguju nakon tih otkazivanja. |
|
19 |
Društvo Egenergy tvrdilo je pred navedenim sudom, s jedne strane, da su navedena otkazivanja provedena zbog neopravdane odsutnosti drugih stranaka iz glavnog postupka na njihovu mjestu rada tijekom više od 30 uzastopnih dana i njihova odbijanja da postupe u skladu s odlukom o premještaju. S druge strane, ono je tvrdilo da je ta odluka bila posljedica prestanka aktivnosti tog društva u proizvodnom pogonu u Kampaniji, pri čemu su zatvaranje tog pogona i premještaj proizvodnje na drugu lokaciju činili tehnički, organizacijski i proizvodni razlog, u smislu članka 2103. Građanskog zakonika. |
|
20 |
Presudom od 11. studenoga 2022. Tribunale di Napoli Nord (Sud u Sjevernom Napulju) prihvatio je navedenu tužbu, proglasio je nezakonitom odluku o premještaju i otkaze drugim strankama iz glavnog postupka te je naložio njihovo vraćanje na odgovarajuće radno mjesto jer je „[n]a temelju nužnog usklađenog tumačenja jednostrana izmjena koja proizlazi iz premještaja […] obuhvaćena europskim pojmom kolektivnog otkazivanja u smislu Direktive 98/59”. |
|
21 |
Društvo Egenergy podnijelo je protiv te presude žalbu Corteu d’appello di Napoli (Žalbeni sud u Napulju, Italija), odnosno sudu koji je uputio zahtjev. |
|
22 |
To je društvo pred tim sudom osporavalo tumačenje pojma „otkazivanje” u smislu prava Unije koje je prihvatio Tribunale di Napoli Nord (Sud u Sjevernom Napulju), ističući da je do raskida radnog odnosa došlo zbog neopravdanog izostanka drugih stranaka iz glavnog postupka na njihovu novom mjestu rada tijekom više od 30 dana. Stoga je do tog raskida došlo zbog opravdanih razloga, odnosno zbog odbijanja tih drugih stranaka iz glavnog postupka da postupe u skladu s odlukom o premještaju. Usto, donošenju te odluke prethodio je postupak obavješćivanja predstavnika radnika i savjetovanja s njima. |
|
23 |
Osim toga, s obzirom na sudsku praksu Cortea suprema di cassazione (Vrhovni kasacijski sud, Italija), tehnički, organizacijski i proizvodni razlog na kojem se temelji premještaj mjesta rada drugih stranaka iz glavnog postupka ne može biti predmet sudskog nadzora jer je taj nadzor ograničen na provjeru uzročne veze između odluke o premještaju i razloga navedenih u prilog takvoj odluci i ne može se odnositi na svrhovitost takvog premještaja, konkretno na njegovu prikladnost ili neizbježnost. |
|
24 |
Međutim, sud koji je uputio zahtjev dvoji, s jedne strane, jesu li premještaji o kojima je riječ u glavnom postupku obuhvaćeni pojmom takozvanih „neizravnih otkazivanja” i, s druge strane, treba li te premještaje uzeti u obzir prilikom izračuna broja provedenih otkazivanja iz članka 1. stavka 1. prvog podstavka točke (a) Direktive 98/59. |
|
25 |
Kao prvo, kad je riječ o kolektivnom otkazivanju, taj sud napominje da iz sudske prakse Cortea suprema di cassazione (Vrhovni kasacijski sud) proizlazi da se otkazivanja koja proizlaze iz „odbijanja prihvaćanja premještaja” mjesta rada mogu izjednačiti s „otkazivanjem” za potrebe primjene te direktive. Međutim, ta sudska praksa nije nedvosmislena s obzirom na to da je zaštita koja se dodjeljuje talijanskim pravom opsežnija od one zajamčene navedenom direktivom. |
|
26 |
Kao drugo, navedeni sud smatra da tumačenje članka 1. stavka 1. Direktive 98/59 u smislu da se provedba postupaka obavješćivanja i savjetovanja uvjetuje postojanjem najmanje pet „otkazivanja” – shvaćenih na način da je riječ o otkazivanjima ugovora o radu na inicijativu poslodavca odnosno na način da su nacionalnim pravom država članica ona kvalificirana kao takva – predstavlja neusklađeno tumačenje te direktive koje je protivno načelu nadređenosti prava Unije. |
|
27 |
Naime, postoji razlika između takozvanog „neizravnog” otkazivanja i mjere koja je s njime „izjednačena”, u smislu članka 1. stavka 1. drugog podstavka navedene direktive, u svrhu izračuna broja provedenih otkazivanja za provedbu tih postupaka. |
|
28 |
Kao treće, isti sud smatra da s obzirom na to da u Direktivi 98/59 ne postoji definicija pojma „otkazivanje”, taj pojam valja definirati u skladu s metodama tumačenja prava Unije, ne primjenjujući pritom zakonodavstva država članica, a kako bi se izbjeglo različito postupanje ovisno o različitim pravima država članica u kojima poslodavac može poslovati. |
|
29 |
Kao četvrto, izjednačavanje „otkazivanja”, shvaćenog na način da je riječ o pravnom aktu poslodavca kojim se okončava radni odnos, s učincima drugih organizacijskih mjera u poduzeću, čiji izravni učinak nije prestanak radnog odnosa, ali koje ipak uzrokuju značajnu „ekvivalentnu” promjenu, proizlazi i iz drugih regulatornih akata Unije, zbog čega treba smatrati da prema pravu Unije postoji sličnost između otkazivanja i mjere za koju se smatra da mu je „izjednačena” u smislu Direktive 98/59. |
|
30 |
Stoga, pojam „otkazivanje” u smislu članka 1. stavka 1. prvog podstavka točke (a) te direktive također uključuje takozvana „neizravna” otkazivanja, odnosno ekvivalentne mjere koje se sastoje od izmjene bitnog sastojka ugovora o radu, pri čemu je ta izmjena značajna i nepovoljna za radnika te ga može navesti na odluku o prekidu radnog odnosa. |
|
31 |
Suprotno tomu, akti „izjednačeni” s otkazivanjima iz članka 1. stavka 1. drugog podstavka navedene direktive obuhvaćaju svako drugo otkazivanje provedeno na inicijativu poslodavca koje je manje važno za nastavak radnog odnosa, iako može podrazumijevati izmjenu ugovornog odnosa. |
|
32 |
To razlikovanje proizlazi i iz sudske prakse proizašle iz presude od 21. rujna 2017., Ciupa i dr. (C‑429/16, EU:C:2017:711, t. 27. i 31.). |
|
33 |
Kao peto i posljednje, s obzirom na to da je člankom 24. Zakona br. 223/1991 utvrđeno da pet „otkazivanja” predstavlja prag iznad kojeg se moraju provesti postupci obavješćivanja predstavnika radnika i savjetovanja s njima, sud koji je uputio zahtjev izražava sumnje u pogledu uzimanja u obzir „izjednačenih” raskida radnih odnosa, koji se smatraju „mjerama ekvivalentnima” otkazivanju, prilikom izračuna broja provedenih otkazivanja u pogledu tog praga. |
|
34 |
Taj se sud pita, u kontekstu poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, treba li takozvana „neizravna” otkazivanja uzeti u obzir prilikom tog izračuna, što bi imalo za posljedicu, ovisno o slučaju, da bi ta otkazivanja sama po sebi bila dovoljna za pokretanje navedenih postupaka obavješćivanja i savjetovanja. |
|
35 |
U tim je okolnostima Corte d’appello di Napoli (Žalbeni sud u Napulju) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
|
Dopuštenost zahtjeva za prethodnu odluku
|
36 |
Druge stranke iz glavnog postupka osporavaju dopuštenost zahtjeva za prethodnu odluku jer nezakonitost odluke o premještaju, koja je utvrđena rješenjem o privremenoj pravnoj zaštiti od 4. siječnja 2022., koja nije osporena, nužno proizvodi učinke u glavnom postupku, s obzirom na to da se njime u biti nastoji ishoditi utvrđenje nezakonitosti raskida ugovora o radu drugih stranaka iz glavnog postupka do kojih je došlo zbog njihove odsutnosti na novom mjestu rada. |
|
37 |
Naime, pitanje eventualne nezakonitosti odluke o premještaju već je bilo istaknuto i konačno riješeno u okviru postupka privremene pravne zaštite, tako da je zahtjev za prethodnu odluku nedopušten. |
|
38 |
U tom pogledu valja podsjetiti na to da je, prema ustaljenoj sudskoj praksi, u okviru suradnje između Suda i nacionalnih sudova koja je uspostavljena člankom 267. UFEU‑a isključivo na nacionalnom sudu pred kojim se vodi postupak i koji mora preuzeti odgovornost za sudsku odluku koja će biti donesena da uvažavajući posebnosti predmeta ocijeni nužnost prethodne odluke za donošenje svoje presude i relevantnost pitanja koja postavlja Sudu. Posljedično, ako se postavljena pitanja odnose na tumačenje prava Unije, Sud je u načelu dužan donijeti odluku (presuda od 11. rujna 2025., Cairo Network i dr., C‑764/23 do C‑766/23, EU:C:2025:691, t. 48. i navedena sudska praksa). |
|
39 |
Iz navedenog proizlazi da pitanja koja se odnose na pravo Unije uživaju presumpciju relevantnosti. Sud može odbiti odlučiti o prethodnom pitanju koje je uputio nacionalni sud samo ako je očito da zatraženo tumačenje prava Unije nema nikakve veze s činjeničnim stanjem ili predmetom spora u glavnom postupku, ako je problem hipotetski ili ako Sud ne raspolaže činjeničnim i pravnim elementima potrebnima da bi se mogao dati koristan odgovor na pitanja koja su mu postavljena (presuda od 11. rujna 2025., Cairo Network i dr., C‑764/23 do C‑766/23, EU:C:2025:691, t. 49. i navedena sudska praksa). |
|
40 |
U ovom slučaju sud koji je uputio zahtjev osobito smatra potrebnim, u svrhu rješavanja spora u glavnom postupku, pitati Sud jesu li takozvana „neizravna” otkazivanja, odnosno otkazivanja koja proizlaze iz odbijanja dotičnog radnika da postupi u skladu s odlukom o premještaju mjesta rada, obuhvaćena pojmom „otkazivanje” u smislu članka 1. stavka 1. prvog podstavka točke (a) Direktive 98/59 i, ovisno o slučaju, treba li ih uzeti u obzir prilikom izračuna broja provedenih otkazivanja iz članka 1. stavka 1. prvog podstavka točke (a) te direktive. |
|
41 |
U tim okolnostima i uzimajući u obzir presumpciju relevantnosti koju uživaju prethodna pitanja, nije se moguće pozivati na nezakonitost odluke o premještaju, koja je utvrđena rješenjem od 4. siječnja 2022., kako bi se istaknuo prigovor nedopuštenosti zahtjeva za prethodnu odluku u ovom predmetu, s obzirom na to da tom utvrđenju nezakonitosti nije protivna potreba donošenja prethodne odluke, u smislu članka 267. UFEU‑a, radi rješavanja spora u glavnom postupku. |
|
42 |
Iz toga slijedi da je ovaj zahtjev za prethodnu odluku dopušten. |
O prethodnim pitanjima
Prvo, drugo i treće pitanje
|
43 |
Svojim prvim, drugim i trećim pitanjem, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti želi doznati treba li članak 1. stavak 1. Direktive 98/59 tumačiti na način da je raskid ugovora o radu zbog jednog ili više razloga koji nisu povezani s osobom radnika, koji je izvršio poslodavac nakon što je taj radnik odbio postupiti u skladu s jednostranom odlukom tog poslodavca o premještaju njegova mjesta rada u pogon udaljen od prvotnog pogona, obuhvaćen pojmom „otkazivanje” u smislu prvog podstavka točke (a) te odredbe ili pojmom „prestanak ugovora o radu” u smislu njezina drugog podstavka. |
|
44 |
U tom pogledu valja podsjetiti na to da se člankom 1. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (a) te direktive „kolektivno otkazivanje” definira kao otkazivanje koje provodi poslodavac iz jednog ili više razloga koji se ne odnose na osobu radnika, ako su ispunjeni određeni kvantitativni i vremenski uvjeti (presuda od 4. rujna 2025., Ineo Infracom, C‑249/24, EU:C:2025:661, t. 38. i navedena sudska praksa). |
|
45 |
U nedostatku izričite definicije pojma „otkazivanje” u smislu te odredbe, Sud je presudio da taj pojam treba tumačiti na način da obuhvaća svaki prestanak ugovora o radu koji radnik ne želi i do kojeg je, dakle, došlo bez njegova pristanka (vidjeti u tom smislu presudu od 4. rujna 2025., Ineo Infracom, C‑249/24, EU:C:2025:661, t. 39. i navedenu sudsku praksu). |
|
46 |
S obzirom na cilj Direktive 98/59, koji je, kao što to proizlazi iz njezine uvodne izjave 2., usmjeren na pružanje veće zaštite radnicima u slučaju kolektivnog otkazivanja, pojmovi kojima se definira njezino područje primjene, uključujući pojam „otkazivanje” iz njezina članka 1. stavka 1. prvog podstavka točke (a), ne mogu se usko tumačiti (presuda od 4. rujna 2025., Ineo Infracom, C‑249/24, EU:C:2025:661, t. 40. i navedena sudska praksa). |
|
47 |
Iz toga slijedi da tu direktivu treba tumačiti na način da je tim pojmom obuhvaćena činjenica da poslodavac jednostrano i na štetu radnika značajno izmijeni bitne sastojke njegova ugovora o radu zbog razloga koji se ne odnose na osobu tog radnika (presuda od 4. rujna 2025., Ineo Infracom, C‑249/24, EU:C:2025:661, t. 41. i navedena sudska praksa). |
|
48 |
Nasuprot tomu, činjenica da poslodavac jednostrano i na štetu radnika beznačajno izmijeni bitan sastojak ugovora o radu zbog razloga koji se ne odnose na osobu tog radnika ili, pak, da značajno izmijeni nebitan sastojak navedenog ugovora zbog razloga koji se ne odnose na osobu tog radnika ne može se kvalificirati kao „otkazivanje” u smislu članka 1. stavka 1. prvog podstavka točke (a) navedene direktive (presuda od 4. rujna 2025., Ineo Infracom, C‑249/24, EU:C:2025:661, t. 42. i navedena sudska praksa). |
|
49 |
U ovom slučaju valja istaknuti, kao prvo, da se čini da iz spisa kojim Sud raspolaže proizlazi da je društvo Egenergy jednostrano i na štetu drugih stranaka iz glavnog postupka izvršilo predmetne ugovorne izmjene, odnosno premještaj njihova mjesta rada iz proizvodnog pogona u Kampaniji u drugi pogon koji se nalazi na Sardiniji, udaljen više od 600 km, zbog razloga koji se ne odnose na navedene druge stranke iz glavnog postupka. |
|
50 |
Stoga je očito da se odluka o premještaju temelji samo na strateškom i gospodarskom odabiru tog društva da prestane obavljati svoju aktivnost u proizvodnom pogonu u Kampaniji i da je u cijelosti prenese u pogon koji se nalazi na Sardiniji. Međutim, odsutnost drugih stranaka iz glavnog postupka na novom mjestu rada mogla bi se smatrati neizvršenjem njihovih odnosnih ugovora o radu, što dovodi do raskida tih ugovora zbog razloga koji je povezan s osobom tih drugih stranaka iz glavnog postupka, u slučaju kada, s jedne strane, iz odredbi tih ugovora ili, s druge strane, iz sudskih odluka donesenih u prvom stupnju, proizlazi da su oni bili dužni postupiti u skladu s odlukom o premještaju koju je donijelo navedeno društvo, a što je na sudu koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku da provjeri s obzirom na sve elemente kojima raspolaže. |
|
51 |
Međutim, ako taj sud dođe do zaključka da druge stranke iz glavnog postupka nisu bili dužne prihvatiti odluku o premještaju, on će morati, kao drugo, utvrditi mogu li se, s obzirom na okolnosti o kojima je riječ u glavnom postupku, premještaji o kojima je riječ kvalificirati kao „značajna izmjena bitnih sastojaka” ugovora o radu, u smislu sudske prakse navedene u točki 47. ove presude. |
|
52 |
U tom pogledu, prvo, kad je riječ o pitanju treba li mjesto rada smatrati „bitnim sastojkom” ugovora o radu, u smislu sudske prakse navedene u toj točki 47., valja naglasiti da svaka promjena mjesta rada može imati značajne ekonomske i organizacijske posljedice za dotičnog radnika i stoga može predstavljati takav bitan sastojak ugovora o radu (presuda od 4. rujna 2025., Ineo Infracom, C‑249/24, EU:C:2025:661, t. 47.). |
|
53 |
Drugo, što se tiče pitanja treba li premještaj mjesta rada, poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, kvalificirati kao „značajnu izmjenu” u smislu te sudske prakse, valja utvrditi da značaj takvog premještaja ovisi osobito o tome je li predviđena izmjena ugovora o radu privremena, o udaljenosti između matičnog mjesta rada i mjesta novog zaposlenja, kao i o eventualnim drugim popratnim mjerama kojima se nastoji kompenzirati predloženo raspoređivanje (presuda od 4. rujna 2025., Ineo Infracom, C‑249/24, EU:C:2025:661, t. 48.). |
|
54 |
U tom pogledu valja istaknuti, s jedne strane, da iz odluke kojom se upućuje zahtjev ne proizlazi da su premještaji o kojima je riječ u glavnom postupku privremeni, nego, naprotiv, da je premještaj aktivnosti društva Egenergy u proizvodni pogon na Sardiniji izravna posljedica konačnog prestanka njegove aktivnosti u proizvodnom pogonu u Kampaniji. S druge strane, iz te odluke proizlazi da su ta dva proizvodna pogona međusobno udaljena više od 600 km i odvojena morem. |
|
55 |
Stoga je očito da premještaji o kojima je riječ u glavnom postupku predstavljaju značajne izmjene bitnog sastojka ugovora o radu, u smislu sudske prakse navedene u točki 47. ove presude, što je ipak na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri. |
|
56 |
Uzimajući u obzir prethodna razmatranja, na prvo, drugo i treće pitanje valja odgovoriti da članak 1. stavak 1. Direktive 98/59 treba tumačiti na način da je raskid ugovora o radu zbog jednog ili više razloga koji nisu povezani s osobom radnika, koji je izvršio poslodavac nakon što je taj radnik odbio postupiti u skladu s jednostranom odlukom tog poslodavca o premještaju njegova mjesta rada u pogon udaljen od prvotnog pogona, obuhvaćen pojmom „otkazivanje” u smislu prvog podstavka točke (a) te odredbe. |
Četvrto pitanje
|
57 |
Svojim četvrtim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 1. stavak 1. prvi podstavak točku (a) Direktive 98/59 tumačiti na način da mu se protivi to da se raskid ugovora o radu zbog jednog ili više razloga koji nisu povezani s osobom radnika, koji je izvršio poslodavac nakon što je taj radnik odbio postupiti u skladu s jednostranom odlukom tog poslodavca o premještaju njegova mjesta rada u pogon udaljen od prvotnog pogona, ne uzima u obzir za potrebe izračuna broja provedenih otkazivanja u pogledu pragova utvrđenih tom direktivom. |
|
58 |
U tom pogledu valja podsjetiti na to da, kao što to proizlazi iz točaka 44. do 56. ove presude, raskidi ugovora o radu poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, pod uvjetom da to provjeri sud koji je uputio zahtjev, koji je jedini nadležan za ocjenu činjenica predmeta koji se pred njim vodi, mogu biti obuhvaćeni pojmom „otkazivanje” u smislu tog članka 1. stavka 1. prvog podstavka točke (a). |
|
59 |
U tim okolnostima, isključenje tih raskida iz izračuna broja provedenih otkazivanja u pogledu pragova utvrđenih Direktivom 98/59 samo zbog toga što nacionalni propis kojim se prenosi ta direktiva, u ovom slučaju članak 24. stavak 1. Zakona br. 223/1991, predviđa niži prag od onih utvrđenih navedenom direktivom, moglo bi te radnike lišiti prava na zaštitu predviđenu tom direktivom. |
|
60 |
Međutim, takvim se isključenjem ne bi samo povrijedio cilj Direktive 98/59, koji je usmjeren, kao što to proizlazi iz njezine uvodne izjave 2., na pružanje veće zaštite radnicima u slučaju kolektivnog otkazivanja, nego bi se i samom pojmu „otkazivanje”, u smislu članka 1. stavka 1. prvog podstavka točke (a) te direktive, oduzela ujednačenost. |
|
61 |
Uzimajući u obzir prethodna razmatranja, na četvrto pitanje valja odgovoriti da članak 1. stavak 1. prvi podstavak točku (a) Direktive 98/59 treba tumačiti na način da mu se protivi to da se raskid ugovora o radu zbog jednog ili više razloga koji nisu povezani s osobom radnika, koji je izvršio poslodavac nakon što je taj radnik odbio postupiti u skladu s jednostranom odlukom tog poslodavca o premještaju njegova mjesta rada u pogon udaljen od prvotnog pogona, ne uzima u obzir za potrebe izračuna broja provedenih otkazivanja u pogledu pragova utvrđenih tom direktivom. |
Troškovi
|
62 |
Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se. |
|
Slijedom navedenog, Sud (deseto vijeće) odlučuje: |
|
|
|
Potpisi |
( *1 ) Jezik postupka: talijanski