<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><JUDGMENT xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.55-20141201.xd"><BIB.JUDGMENT><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C‑249/16</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62016CJ0249</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:472">EU:C:2017:472</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>9</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>9</PAGE.TOTAL><AUTHOR>CJ</AUTHOR></BIB.JUDGMENT><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P>PRESUDA OD <DATE ISO="20170615">15. 6. 2017</DATE>. – PREDMET C 249 /16</P><P>KAREDA</P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Presuda Suda</HT> (treće vijeće)</P><P><DATE ISO="20170615">15. lipnja 2017.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="STAR" NOTE.ID="E0001"><P>Jezik postupka: njemački</P></NOTE></P></TI></TITLE><INDEX><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Sudska nadležnost u građanskim i trgovačkim stvarima</KEYWORD><KEYWORD>Uredba (EU) br. 1215/2012</KEYWORD><KEYWORD>Članak 7. točka 1.</KEYWORD><KEYWORD>Pojmovi <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>stvari povezane s ugovorom<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="2019" ID="QE0001"/> i <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>ugovor o pružanju usluga<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="2019" ID="QE0002"/></KEYWORD><KEYWORD>Regresni zahtjev između solidarnih sudužnika iz ugovora o kreditu</KEYWORD><KEYWORD>Određivanje mjesta ispunjenja ugovora o kreditu</KEYWORD></INDEX><JUDGMENT.INIT><P>U predmetu C‑249/16,</P><P>povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Oberster Gerichtshof (Vrhovni Sud, Austrija), odlukom od <DATE ISO="20160331">31. ožujka 2016.</DATE>, koju je Sud zaprimio <DATE ISO="20160502">2. svibnja 2016.</DATE>, u postupku</P></JUDGMENT.INIT><PARTIES><PLAINTIFS><P><HT TYPE="BOLD">Saale Kareda</HT></P></PLAINTIFS><AGAINST>protiv</AGAINST><DEFENDANTS><P><HT TYPE="BOLD">Stefana Benköa</HT></P></DEFENDANTS></PARTIES><PREAMBLE><PREAMBLE.INIT><P>SUD (treće vijeće),</P><P>u sastavu: L. Bay Larsen, predsjednik vijeća, M. Vilaras, J. Malenovský, M. Safjan (izvjestitelj) i D. Švaby, suci,</P><P>nezavisni odvjetnik: Y. Bot,</P><P>tajnik: A. Calot Escobar,</P></PREAMBLE.INIT><GR.VISA><VISA>uzimajući u obzir pisani postupak,</VISA></GR.VISA><GR.CONSID><CONSID><P>uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:</P><LIST TYPE="DASH"><ITEM><P>za S. Kareda, C. Függer, <HT TYPE="ITALIC">Rechtsanwalt</HT>,</P></ITEM><ITEM><P>za S. Benkö, S. Alessandro, <HT TYPE="ITALIC">Rechtsanwalt</HT>,</P></ITEM><ITEM><P>za Europsku komisiju, M. Heller i M. Wilderspin, u svojstvu agenata,</P></ITEM></LIST></CONSID></GR.CONSID><GR.VISA><VISA>saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj <DATE ISO="20170426">26. travnja 2017.</DATE>,</VISA></GR.VISA><PREAMBLE.FINAL>donosi sljedeću</PREAMBLE.FINAL></PREAMBLE><?PAGE NO="2"?><CONTENTS.JUDGMENT><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P>Presudu</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1</NO.P><TXT>Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 7. točke 1. Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća (EU) br. 1215/2012 od <DATE ISO="20121212">12. prosinca 2012.</DATE> o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="351" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2012">SL 2012., L 351, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 289.).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2</NO.P><TXT>Taj je zahtjev podnesen u okviru spora između Stefana Benköa i Saale Kareda u vezi s naknadom mjesečnih isplata koje se odnose na zajednički ugovor o kreditu koje je platio S. Benkö zbog prestanka izvršavanja obveze plaćanja S. Kareda.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P>Pravni okvir</P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Pravo Unije</HT></HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Uredba br. 1215/2012</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3</NO.P><TXT>Iz uvodne izjave 4. Uredbe br. 1215/2012 vidljivo je da je njezin cilj, u interesu pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta, uspostavljanje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>[o]dredaba o jedinstvenim pravilima o sukobu nadležnosti u građanskim i trgovačkim stvarima, te osiguravanju brzog i jednostavnog priznavanja i izvršenja sudskih odluka donesenih u državi članici<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4</NO.P><TXT>Uvodne izjave 15. i 16. navedene uredbe glase:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><CONSID><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>(15)</NO.P><TXT>Pravila o nadležnosti trebala bi biti što je moguće više predvidiva i zasnovana na načelu da se nadležnost općenito temelji na domicilu tuženika. Nadležnost bi uvijek trebala postojati na temelju toga, osim u nekim točno određenim slučajevima u kojima glavni predmet spora ili autonomija stranaka jamče drukčije povezane čimbenike [poveznice]. Samostalno se mora utvrditi domicil pravne osobe, kako bi se zajednička pravila učinila transparentnijima i izbjegli sukobi nadležnosti.</TXT></NP></CONSID><CONSID><NP><NO.P>(16)</NO.P><TXT>Pored domicila tuženika, trebale bi postojati alternativne osnove [za utvrđivanje] nadležnosti, utemeljene na uskoj povezanosti [bliskoj vezi] između suda i tužbe [spora] ili radi olakšavanja pravilnog [dobrog] sudovanja. Postojanje uske povezanosti [bliske veze] trebalo bi osigurati pravnu sigurnost i spriječiti mogućnost da tuženik bude tužen pred sudom države članice u vezi kojeg mu nije bilo moguće [koji nije mogao] razumno predvidjeti. [To je v]ažno, posebno u slučajevima [sporovima] u vezi izvanugovornih obveza koje nastaju iz povrede privatnosti i osobnih prava, uključujući klevetu.<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/></TXT></NP></CONSID></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5</NO.P><TXT>Pravila o nadležnosti nalaze se u Poglavlju II. iste uredbe. To poglavlje obuhvaća osobito odjeljke 1., 2. i 4., naslovljene, redom, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>Opće odredbe<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/>, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>Posebna nadležnost<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/> i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>Nadležnost za potrošačke ugovore<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6</NO.P><TXT>Članak 4. stavak 1. Uredbe br. 1215/2012, koji spada pod odjeljak 1. tog poglavlja II., glasi kako slijedi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>Podložno ovoj Uredbi, osobe s domicilom u državi članici, bez obzira na njihovo državljanstvo, tuže se pred sudovima te države članice.<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7</NO.P><TXT>Članak 7. te uredbe br. 1215/2012, koji spada pod odjeljak 2. navedenog poglavlja II., glasi kako slijedi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>Osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici:</P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>u stvarima povezanim s ugovorom, pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze;</TXT></NP></ITEM><?PAGE NO="3"?><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>za potrebe ove odredbe, te ako nije drukčije dogovoreno, mjesto izvršenja konkretne obveze je:</TXT><P><LIST TYPE="DASH"><ITEM><P>u slučaju prodaje robe, mjesto u državi članici u kojoj je roba dostavljena ili trebala biti dostavljena sukladno ugovoru,</P></ITEM><ITEM><P>u slučaju pružanja usluga, mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru;</P></ITEM></LIST></P></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(c)</NO.P><TXT>ako se ne primjenjuje točka (b), primjenjuje se točka (a)</TXT></NP></ITEM></LIST></TXT><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/></P></NP></ITEM></LIST></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8</NO.P><TXT>Tekst članka 7. točke 1. Uredbe br. 1215/2012 jednak je onom članka 5. stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od <DATE ISO="20001222">22. prosinca 2000.</DATE> o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="012" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2001">SL 2001., L 12, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 30.) koja je stavljena izvan snage Uredbom br. 1215/2012. Nadalje, taj članak 7. točka 1. odgovara članku 5. stavku 1. Konvencije o sudskoj nadležnosti i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="299" PAGE.FIRST="32" DATE.PUB="1972">SL 1972., L 299, str. 32</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 15., str. 3.), od <DATE ISO="19680927">27. rujna 1968.</DATE>, kako je izmijenjena idućim konvencijama o pristupanju novih država članica toj konvenciji (u daljnjem tekstu: Briselska konvencija).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9</NO.P><TXT>Članak 17. stavak 1. Uredbe br. 1215/2012, koji se nalazi u njezinu odjeljku 4. poglavlja II. određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P>U pitanjima u vezi ugovora koji sklapa osoba, potrošač, u svrhu koja se može smatrati da je izvan njegove profesionalne ili gospodarske djelatnosti, nadležnost se utvrđuje ovim Odjeljkom, ne dovodeći u pitanje članak 6. i točku 5. članka 7., ako:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>je riječ o ugovoru o kupoprodaji robe s obročnom otplatom cijene;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>je riječ o ugovoru o zajmu s obročnom otplatom ili o ugovoru o bilo kakvom drugom obliku kredita, sklopljenim za financiranje prodaje robe; ili</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(c)</NO.P><TXT>u svim drugim slučajevima, ako je ugovor sklopljen s osobom koja obavlja trgovačku ili profesionalnu djelatnost u državi članici u kojoj potrošač ima domicil, ili ako na bilo koji način usmjerava svoje djelatnosti u tu državu članicu ili više država uključujući tu državu članicu, ugovor spada u okvir te djelatnosti.”</TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10</NO.P><TXT>Članak 18. stavci 1. i 2. te uredbe, koji se također nalazi u navedenom odjeljku 4., određuju:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="018.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne stranke bilo pred sudovima države članice u kojoj ta stranka ima domicil, ili, neovisno o domicilu druge stranke, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima domicil.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="018.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Druga ugovorna stranka može pokrenuti postupak protiv potrošača samo pred sudovima države članice u kojoj potrošač ima domicil.<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11</NO.P><TXT>Tekst članaka 17. i 18. Uredbe br. 1215/2012 odgovara tekstu članaka 15. i 16. Uredbe br. 44/2001.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="4"?><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Uredba (EZ) br. 593/2008</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12</NO.P><TXT>Uvodne izjave 7. i 17. Uredbe (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20080617">17. lipnja 2008.</DATE> o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="177" PAGE.FIRST="6" DATE.PUB="2008">SL 2008., L 177, str. 6</REF.DOC.OJ>. i ispravak u SL‑u 2009., L 309, str. 87.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 6., str. 109.) propisuju:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><CONSID><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>(7)</NO.P><TXT>Sadržajni bi opseg i odredbe ove Uredbe trebali biti u skladu s Uredbom [br. 44/2001] i Uredbom (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20070711">11. srpnja 2007.</DATE> o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze (Rim II.) […].</TXT></NP></CONSID><P>[…]</P><CONSID><NP><NO.P>(17)</NO.P><TXT>U pogledu mjerodavnog prava u situacijama kad ono nije odabrano, pojmove <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>pružanje usluga<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/> i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>prodaja robe<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/> trebalo bi tumačiti na isti način kao i kod primjene članka 5. Uredbe [br. 44/2001], u mjeri u kojoj je prodaja robe i pružanje usluga obuhvaćeno ovom Uredbom. Iako ugovori o franšizi i distribuciji predstavljaju ugovore o uslugama, predmet su posebnih pravila.<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/></TXT></NP></CONSID></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13</NO.P><TXT>Članak 15. iste uredbe, naslovljen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>Zakonska subrogacija<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/>, glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>Kad osoba (vjerovnik) ima ugovornu tražbinu protiv druge osobe (dužnika), a treća osoba ima obvezu isplatiti vjerovnika ili je isplatila vjerovnika čime je namirila tu obvezu, pravo kojem podliježu obveze treće strane u pogledu namirenja vjerovnika utvrđuje da li i u kojoj mjeri treća osoba ima mogućnost ostvariti prava protiv dužnika, koja je imao vjerovnik protiv dužnika, na temelju prava kojem podliježe njihov odnos.<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14</NO.P><TXT>Članak 16. navedene uredbe naslovljen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>Odgovornost više osoba<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/> određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>Ako vjerovnik ima tražbinu protiv više dužnika odgovornih za istu tražbinu, pri čemu je jedan dužnik već djelomično ili u potpunosti namirio tu tražbinu, pravu kojem podliježu obveze prema vjerovniku također podliježe i pravo dužnika na povrat od ostalih dužnika. Ostali dužnici mogu koristiti sva sredstva prema dužniku koja su imali protiv vjerovnika u mjeri u kojoj to dozvoljava pravo kojem podliježu njihove obveze prema vjerovniku.<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Austrijsko pravo</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15</NO.P><TXT>Člankom 896. Allgemeines Bürgerliches Gesetzbucha (Opći građanski zakonik, u daljnjem tekstu: ABGB) propisano je kako slijedi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0018" REF.END="QE0018"/>Solidarni sudužnik koji sam ispuni ukupan dug, čak i da nije došlo do prijenosa prava, ima pravo zahtijevati od drugih dužnika naknadu isplaćenoga, i to u jednakim dijelovima ako drugačije nije dogovoreno među njima.<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16</NO.P><TXT>Prije izmjena učinjenih Zahlungsverzugsgesetzom (Zakon o zakašnjenju s plaćanjem, (BGBI. I, 2013/50) članak 905. stavak 2. ABGB‑a propisivao je da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0019" REF.END="QE0019"/>u slučaju sumnje dužnik mora vjerovniku ispuniti novčana plaćanja u mjestu vjerovnikova domicila (mjestu poslovanja), na vlastiti rizik i trošak<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17</NO.P><TXT>Člankom 1042. ABGB‑a predviđeno je:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0020" REF.END="QE0020"/>Svaka osoba koja je umjesto druge osobe ispunila dug koji je druga osoba morala sama ispuniti na temelju odredaba ovog zakonika ima pravo zahtijevati naknadu.<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><?PAGE NO="5"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P>Glavni postupak i prethodna pitanja</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18</NO.P><TXT>S. Benkö, austrijski državljanin s prebivalištem u Austriji, pred Landesgerichtom St. Pölten (Zemaljski sud u Sankt Pöltenu, Austrija) podnio je tužbu protiv svoje bivše partnerice S. Kareda, estonske državljanke koja prebiva na nepoznatoj adresi u Estoniji, radi naknade iznosa od <FT TYPE="DECIMAL">17145,41</FT> eura uvećanog za kamate i troškove. Iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da su S. Benkö i S. Kareda tijekom zajedničkog života u Austriji 2007. kupili obiteljsku kuću za <FT TYPE="NUMBER">190000</FT> eura čiji su od tada vlasnici svaki u jednom nedjeljivom dijelu. Budući da nisu raspolagali vlastitim sredstvima, uzeli su tri kredita, u iznosu od <FT TYPE="NUMBER">150000</FT> eura, <FT TYPE="NUMBER">100000</FT> eura i <FT TYPE="NUMBER">50000</FT> eura, koje su u ožujku 2007. ugovorili s jednom austrijskom bankom radi financiranja te kupnje i nužnog opremanja namještajem. S. Benkö i S. Kareda oboje su bili korisnici kredita.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19</NO.P><TXT>Krajem 2011. S. Kareda okončala je životnu zajednicu sa S. Benköm i otišla živjeti u nepoznato mjesto u Estoniji. Od lipnja 2012. prestala je vraćati te kredite, tako da je S. Benkö od tada sam snosio obvezu vraćanja tih kredita. Tužba koju je podnio S. Benkö imala je za cilj naložiti S. Kareda da mu na temelju članka 1042. ABGB‑a naknadi iznose koji odgovaraju isplatama koje je za nju učinio zaključno s lipnjem 2014.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20</NO.P><TXT>Landesgericht St. Pölten (Zemaljski sud u Sankt Pöltenu, Austrija), sud prvog stupnja, bezuspješno je stupio u kontakt s veleposlanstvom Estonije u Austiji kako bi saznao prebivalište S. Kareda.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21</NO.P><TXT>Privremeni zastupnik za dostavu koji je postavljen S. Kareda istaknuo je prigovor nenadležnosti jer je ona imala prebivalište u Estoniji. Prema njemu, s jedne strane, na činjenice koje je naveo S. Benkö ne primjenjuju se odredbe poglavlja II. odjeljaka 2. do 7. Uredbe br. 1215/2012. S druge strane, sud pred kojim je pokrenut postupak nije teritorijalno nadležan, pogotovo zato što mjesto u kojem se nalazi sjedište banke s kojom su ugovoreni dotični krediti i koje odgovara mjestu izvršenja obveze vraćanja tih kredita nije u području mjesne nadležnosti Landesgerichta St. Pölten (Zemaljski sud u Sankt Pöltenu).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22</NO.P><TXT>Usvajajući tu argumentaciju, taj sud odbio je međunarodnu nadležnost za odlučivanje u predmetu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23</NO.P><TXT>Odlučujući o žalbi S. Benköa Oberlandesgericht Wien (Visoki zemaljski sud u Beču, Austrija) odlučio je da se nadležnost na temelju članka 7. točke 1. Uredbe br. 1215/2012 određuje na temelju mjesta izvršenja ugovorne obveze povrata, odnosno, prema tom sudu, domicila dužnika. Landesgericht St. Pölten (Zemaljski sud u Sankt Pöltenu) je, dakle, međunarodno i teritorijalno nadležan.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24</NO.P><TXT>Privremeni zastupnik S. Kareda podnio je zahtjev za reviziju protiv te odluke žalbenog suda pred Oberster Gerichtshofom (Vrhovni sud, Austrija), sudom koji je uputio zahtjev, radi utvrđenja nenadležnosti austrijskih sudova.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25</NO.P><TXT>U tim uvjetima Oberster Gerichtshof (Vrhovni sud) odlučio je prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeća prethodna pitanja:</TXT><P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0021" REF.END="QE0021"/>1.</NO.P><TXT>Treba li članak 7. točku 1. Uredbe br. 1215/2012 tumačiti na način da je zahtjev za povrat (zahtjev za naknadu/regresni zahtjev), kojeg dužnik iz (zajedničkog) ugovora o kreditu s određenom bankom, koji je sam preuzeo isplatu kredita, podnosi protiv drugog dužnika iz tog ugovora o kreditu, izvedeni (sekundarni) ugovorni zahtjev iz tog ugovora o kreditu?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje:</TXT><P>Određuje li se mjesto izvršenja zahtjeva za povrat (zahtjeva za naknadu/regresnog zahtjeva) jednog dužnika prema drugom dužniku iz ugovora o kreditu koji je temelj za zahtjev:</P><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>prema članku 7. točki 1. podtočki (b) drugoj alineji Uredbe br. 1215/2012 (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0022" REF.END="QE0022"/>pružanje usluga<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/>) ili</TXT></NP></ITEM><?PAGE NO="6"?><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>sukladno članku 7. točki 1. podtočki (c) u vezi s točkom (a) Uredbe br. 1215/2012 prema <HT TYPE="ITALIC">lex causae</HT>?</TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT>U slučaju potvrdnog odgovora na pitanje 2.a.:</TXT><P>Je li davanje kredita od strane banke karakteristična ugovorna usluga iz ugovora o kreditu i određuje li se onda mjesto izvršenja za pružanje te usluge prema članku 7. točki 1. podtočki (b) drugoj alineji Uredbe br. 1215/2012 prema sjedištu banke kada je kredit isplaćen isključivo na tom mjestu?</P></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>4.</NO.P><TXT>U slučaju potvrdnog odgovora na pitanje 2.b.:</TXT><P>Je li za određivanje mjesta izvršenja povrijeđene ugovorne obveze prema članku 7. točki 1. podtočki (a) Uredbe br. 1215/2012 mjerodavan:</P><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>trenutak podizanja kredita od strane oba dužnika (ožujak 2007.) ili</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>trenutak u kojem je dužnik koji ima pravo regresa banci isplatio tražbine iz kojih proizlazi njegovo pravo regresa (lipanj 2012. do lipnja 2014.)?<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/></TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP></ITEM></LIST></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P>O prethodnim pitanjima</P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Prvo pitanje</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26</NO.P><TXT>Svojim prvim pitanje sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 7. točku 1. Uredbe br. 1215/2012 tumačiti na način da regresni zahtjev između solidarnih sudužnika ugovora o kreditu potpada pod pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0023" REF.END="QE0023"/>stvari povezane s ugovorom<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/> iz te odredbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27</NO.P><TXT>Kako bi se odgovorilo na to pitanje valja se pozvati na tumačenje Suda koje se odnosi na članak 5. stavak 1. Uredbe br. 44/2001 i članak 5. stavka 1. Briselske konvencije koje se također primjenjuje na članak 7. točku 1. Uredbe br. 1215/2012 u slučaju u kojem se te odredbe mogu smatrati istovjetnima (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130718">18. srpnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>ÖFAB</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑147/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:490">EU:C:2013:490</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0028">28.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28</NO.P><TXT>Iz te sudske prakse proizlazi, s jedne strane, da pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0024" REF.END="QE0024"/>stvari povezane s ugovorom<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/> u smislu članka 5. stavka 1. Uredbe br. 44/2001 treba tumačiti na autonoman način radi osiguravanja njezine ujednačene primjene u svim državama članicama i, s druge strane, da se tužba podnositelja zahtjeva, kako bi bila obuhvaćena tim pojmom, treba odnositi na pravnu obvezu koju je jedna osoba slobodnom voljom preuzela prema drugoj osobi (vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130314">14. ožujka 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Česká spořitelna</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑419/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:165">EU:C:2013:165</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0045">45.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0047">47.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, kao i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150128">28. siječnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Kolassa</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑375/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:37">EU:C:2015:37</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0037">37.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0039">39.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29</NO.P><TXT>U tom smislu valja se ponajprije prisjetiti da se poveznice iz članka 5. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 44/2001 trebaju primjenjivati na sve zahtjeve koji se temelje na istom ugovoru (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20090709">9. srpnja 2009.</DATE>, <NO.CASE>C‑204/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:439">EU:C:2009:439</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30</NO.P><TXT>Nadalje, kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0025" REF.END="QE0025"/>stvar povezanu s ugovorom<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/> valja smatrati sve obveze koje izviru iz ugovora na čije se neizvršenje podnositelj zahtjeva pozvao u prilog svoje tužbe (vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19761006">6. listopada 1976.</DATE>, <NAME.CASE>De Bloos</NAME.CASE>, <NO.CASE>14/76</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1976:134">EU:C:1976:134</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0016">16.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0017">17.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, kao i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19880308">8. ožujka 1988.</DATE>, <NAME.CASE>Arcado</NAME.CASE>, <NO.CASE>9/87</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1988:127">EU:C:1988:127</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0013">13.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31</NO.P><TXT>Isto vrijedi i za obveze koje su nastale između dva solidarna sudužnika, poput stranaka glavnog postupka i, osobito, za mogućnost jednog od sudužnika koji je platio cijeli ili dio duga drugog sudužnika u iznosu zajedničkog duga da povrati tako plaćeni iznos putem regresnog zahtjeva (vidjeti analogijom presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20161012">12. listopada 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Kostanjevec</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑185/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:763">EU:C:2016:763</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Naime, kao<?PAGE NO="7"?> što navodi nezavisni odvjetnik u točki 31. svojeg mišljenja, s obzirom na to da je razlog tog zahtjeva povezan s postojanjem tog ugovora, bilo bi neprirodno radi primjene Uredbe br. 1215/2012 razdvajati te pravne odnose od ugovora iz kojeg su nastali i na kojem se temelje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32</NO.P><TXT>Konačno, iako odredbe Uredbe br. 1215/2012 treba tumačiti s obzirom na njen sustav i ciljeve (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140116">16. siječnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Kainz</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑45/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:7">EU:C:2014:7</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0019">19.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), valja voditi računa o cilju dosljedne primjene, među ostalim, navedene uredbe i Uredbe Rim I (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160121">21. siječnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>ERGO Insurance i Gjensidige Baltic</NAME.CASE> <NO.CASE>C‑359/14 et C‑475/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:40">EU:C:2016:40</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0043">43.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). No, tumačenje prema kojem se regresni zahtjev, poput onog iz glavnog postupka, treba smatrati <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0026" REF.END="QE0026"/>stvari koja je povezana s ugovorom<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/> u smislu Uredbe br. 1215/2012 također je u skladu s tim ciljem dosljedne primjene. Naime, članak 16. Uredbe Rim I izričito povezuje odnos između više dužnika s odnosom koji postoji između dužnika i vjerovnika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33</NO.P><TXT>S obzirom na prethodna razmatranja, na prvo pitanje valja odgovoriti da članak 7. točku 1. Uredbe br. 1215/2012 treba tumačiti na način da regresni zahtjev između solidarnih sudužnika ugovora o kreditu potpada pod pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0027" REF.END="QE0027"/>stvari povezane s ugovorom<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/> iz te odredbe.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Drugo pitanje</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34</NO.P><TXT>Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 7. točku 1. podtočku (b) drugu alineju Uredbe br. 1215/2012 tumačiti na način da ugovor o kreditu, poput onog iz glavnog postupka, koji je sklopljen između kreditne ustanove i dva solidarna sudužnika treba smatrati <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0028" REF.END="QE0028"/>ugovorom o pružanju usluga<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/> iz te odredbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35</NO.P><TXT>Prema sudskoj praksi Suda, pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0029" REF.END="QE0029"/>usluga<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/> u smislu članka 5. točke 1. podtočke (b) Uredbe br. 44/2001 čiji je izričaj jednak onom iz članka 7. točke 1. podtočke (b) Uredbe 1215/2012 podrazumijeva barem da strana koja pruža usluge obavlja određenu djelatnost u zamjenu za naknadu (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160714">14. srpnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Granarolo</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑196/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:559">EU:C:2016:559</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0037">37.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36</NO.P><TXT>Kao što navodi nezavisni odvjetnik u točki 40. svojeg mišljenja, kod ugovora o kreditu koji je sklopljen između kreditne ustanove i korisnika kredita, pružanje usluga sastoji se u davanju iznosa novca koje kreditna ustanova čini korisniku kredita u zamjenu za naknadu koju plaća korisnik kredita, u načelu, u obliku kamata.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37</NO.P><TXT>Treba, stoga, zaključiti da se takav ugovor o kreditu treba smatrati <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0030" REF.END="QE0030"/>ugovorom o pružanju usluga<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/> u smislu članka 7. točke 1. podtočke (b) druge alineje Uredbe br. 1215/2012.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38</NO.P><TXT>Slijedom navedenog, na drugo pitanje valja odgovoriti da članak 7. točku 1. podtočku (b) drugu alineju Uredbe br. 1215/2012 treba tumačiti na način da ugovor o kreditu, poput onog iz glavnog postupka, koji je sklopljen između kreditne ustanove i dva solidarna sudužnika treba smatrati <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0031" REF.END="QE0031"/>ugovorom o pružanju usluga<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/> iz te odredbe.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Treće pitanje</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39</NO.P><TXT>Svojim trećim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 7. točku 1. podtočku (b) drugu alineju Uredbe br. 1215/2012 tumačiti na način da, u slučaju u kojem kreditna ustanova pristane dati kredit dvama solidarnim sudužnicima <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0032" REF.END="QE0032"/>mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/> u smislu te odredbe, je, osim u slučaju da je drugačije ugovoreno, mjesto u kojem se nalazi sjedište te ustanove te vrijedi li to tumačenje i kada se radi o određivanju teritorijalne nadležnosti suda koji odlučuje o regresnom zahtjevu među tim sudužnicima.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40</NO.P><TXT>U tom smislu, valja odrediti, u skladu sa sudskom praksom Suda, karakterističnu obvezu iz ugovora (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160714">14. srpnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Granarolo</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑196/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:559">EU:C:2016:559</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41</NO.P><TXT>Međutim, kao što navodi nezavisni odvjetnik u točki 45. svojeg mišljenja, kod ugovora o kreditu karakteristična je obveza sâmo davanje pozajmljenog iznosa, tako da je obveza korisnika kredita da vrati navedeni iznos samo posljedica izvršenja obveze davatelja kredita.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42</NO.P><TXT>Treba, dakle, smatrati da je, osim ako je drugačije ugovoreno, što je u svom pitanju spomenuo sud koji je uputio zahtjev, u slučaju u kojem kreditna ustanova dodjeljuje kredit, mjesto u kojem su usluge pružene u smislu članka 7. točke 1. podtočke (b) druge alineje Uredbe br. 1215/2012 mjesto je u kojem se nalazi sjedište te ustanove.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43</NO.P><TXT>Što se tiče pitanja je li ta okolnost također relevantna u pogledu određivanja teritorijalno nadležnog suda za odlučivanje o regresnom zahtjevu između solidarnih sudužnika obveze na naknadu, valja podsjetiti da je, kao što proizlazi iz točke 31. ove presude, temelj takvog zahtjeva ugovor o kreditu koji je sklopljen između solidarnih sudužnika i kreditne ustanove.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44</NO.P><TXT>Iz prethodno navedenog te iz ciljeva predvidljivosti, ujednačavanja i dobrog sudovanja koji se, u skladu s uvodnim izjavama 15. i 16. Uredbe br. 1215/2012 žele ostvariti tom uredbom,proizlazi da članak 7. točku 1. podtočku (b) drugu alineju te uredbe treba tumačiti na način da je za odlučivanje o takvom zahtjevu nadležan sud države članice u kojoj se nalazi sjedište te kreditne ustanove kao sud mjesta izvršenja obveze na kojoj se temelji takav regresni zahtjev.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45</NO.P><TXT>U tom pogledu, neosnovan je prigovor obiju stranaka glavnog postupka prema kojem one obje imaju status potrošača pa se stoga trebaju moći pozvati na pravila o nadležnosti za potrošačke ugovore propisana člancima 17. i 18. Uredbe br. 1215/2012. Naime, kao što je Sud istaknuo u pogledu članaka 15. i 16. Uredbe br. 44/2001, navedena pravila ne mogu se primijeniti na odnose između dva potrošača (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131205">5. prosinca 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Vapenik</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑508/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:790">EU:C:2013:790</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46</NO.P><TXT>S obzirom na prethodna razmatranja, na treće pitanje valja odgovoriti da članak 7. točku 1. podtočku (b) drugu alineju Uredbe br. 1215/2012 treba tumačiti na način da je, u slučaju u kojem kreditna ustanova odobri kredit dvama solidarnim sudužnicima, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0033" REF.END="QE0033"/>mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru<QUOT.END REF.START="QS0033" CODE="201D" ID="QE0033"/> u smislu te odredbe, osim u slučaju da je drugačije ugovoreno, mjesto u kojem se nalazi sjedište te ustanove, te to tumačenje vrijedi i kada se radi o određivanju teritorijalne nadležnosti suda koji odlučuje o regresnom zahtjevu između tih sudužnika.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Četvrto pitanje</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47</NO.P><TXT>S obzirom na odgovor na treće pitanje, nije potrebno odgovoriti na četvrto pitanje.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P>Troškovi</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48</NO.P><TXT>Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><?PAGE NO="9"?><JURISDICTION><INTRO>Slijedom navedenoga, Sud (treće vijeće) odlučuje:</INTRO><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Članak 7. točku 1. Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća (EU) br. 1215/2012 od <DATE ISO="20121212">12. prosinca 2012.</DATE> o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba tumačiti na način da regresni zahtjev između solidarnih sudužnika ugovora o kreditu potpada pod pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0034" REF.END="QE0034"/>stvari povezane s ugovorom<QUOT.END REF.START="QS0034" CODE="201D" ID="QE0034"/> iz te odredbe.</HT></TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Članak 7. točku 1. podtočku (b) drugu alineju Uredbe br. 1215/2012 treba tumačiti na način da ugovor o kreditu, poput onog iz glavnog postupka, koji je sklopljen između kreditne ustanove i dvaju solidarnih sudužnika treba smatrati <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0035" REF.END="QE0035"/>ugovorom o pružanju usluga<QUOT.END REF.START="QS0035" CODE="201D" ID="QE0035"/> iz te odredbe.</HT></TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">3.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Članak 7. točku 1. podtočku (b) drugu alineju Uredbe br. 1215/2012 treba tumačiti na način da je, u slučaju u kojem kreditna ustanova odobri kredit dvama solidarnim sudužnicima, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0036" REF.END="QE0036"/>mjesto u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru<QUOT.END REF.START="QS0036" CODE="201D" ID="QE0036"/> u smislu te odredbe, osim u slučaju da je drugačije ugovoreno, mjesto u kojem se nalazi sjedište te ustanove, te to tumačenje vrijedi i kada se radi o određivanju teritorijalne nadležnosti suda koji odlučuje o regresnom zahtjevu između tih sudužnika.</HT></TXT></NP></ITEM></LIST></JURISDICTION></CONTENTS.JUDGMENT><SIGNATURE.CASE><SIGNATORY><P>Potpisi</P></SIGNATORY></SIGNATURE.CASE></JUDGMENT>