<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.55-20141201.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C‑60/15 P</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62015CC0060</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:778">EU:C:2016:778</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>12</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>12</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P>MIŠLJENJE M. SZPUNARA – PREDMET C 60/15 P</P><P>SAINT GOBAIN GLASS DEUTSCHLAND/KOMISIJA</P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje nezavisnog odvjetnika</HT></P><P><HT TYPE="UC">Macieja Szpunara</HT></P><P>od <DATE ISO="20161019">19. listopada 2016.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P>Izvorni jezik: francuski</P></NOTE></P></TI><STI><P><HT TYPE="BOLD">Predmet C‑60/15 P</HT></P><P><HT TYPE="BOLD">Saint‑Gobain Glass Deutschland GmbH</HT></P><P><HT TYPE="BOLD">protiv</HT></P><P><HT TYPE="BOLD">Europske komisije</HT></P></STI></TITLE><INDEX><KEYWORD>Žalba</KEYWORD><KEYWORD>Pristup informacijama o okolišu</KEYWORD><KEYWORD>Arhuška konvencija</KEYWORD><KEYWORD>Članak 4. stavak 4. točka (a)</KEYWORD><KEYWORD>Razlozi za odbijanje pristupa</KEYWORD><KEYWORD>Povjerljivost postupka tijela vlasti</KEYWORD><KEYWORD>Uredba (EZ) br. 1367/2006</KEYWORD><KEYWORD>Članak 6. stavak 1.</KEYWORD><KEYWORD>Uredba (EZ) br. 1049/2001– Članak 4. stavci 3. i 5.</KEYWORD><KEYWORD>Zaštita procesa odlučivanja institucije</KEYWORD><KEYWORD>Protivljenje države članice</KEYWORD><KEYWORD>Informacije o postrojenjima na koja se odnosi postupak dodjele emisijskih jedinica stakleničkih plinova</KEYWORD><KEYWORD>Djelomično odbijanje pristupa</KEYWORD></INDEX><CONTENTS.CONCLUSION><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P>Uvod</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>Ovom žalbom društvo Saint‑Gobain Glass Deutschland GmbH traži ukidanje presude Općeg suda Europske unije od <DATE ISO="20141211">11. prosinca 2014.</DATE>, Saint‑Gobain Glass Deutschland/Komisija (T‑476/12, neobjavljena, u daljnjem tekstu: pobijana presuda, <REF.DOC.ECR><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2014:1059">EU:T:2014:1059</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), kojom je Opći sud odbio njegovu tužbu za poništenje odluke Komisije od <DATE ISO="20130117">17. siječnja 2013.</DATE> (GestDem 3273/2012) kojom je djelomično odbijen zahtjev za pristup dokumentu što ga je Savezna Republika Njemačka poslala Komisiji u okviru postupka dodjele emisijskih jedinica stakleničkih plinova iz članka 10.a Direktive 2003/87/EZ<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P>Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20031013">13. listopada 2003.</DATE> o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="275" PAGE.FIRST="32" DATE.PUB="2003">SL 2003., L 275, str. 32</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 9., str. 28.)</P></NOTE> (u daljnjem tekstu: sporna odluka).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>Povodom pravnog pitanja koje ta žalba postavlja Sud treba ispitati načelo uskog tumačenja razloga za odbijanje pristupa informacijama o okolišu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P>Navodim da je to pitanje, među ostalima, postavljeno u predmetu ClientEarth/Komisija (C‑57/16 P), u tijeku pred Sudom.</P></NOTE> iz članka 6. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1367/2006<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P>Uredba Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20060906">6. rujna 2006.</DATE> o primjeni odredaba Aarhuške konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša na institucije i tijela Zajednice (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="264" PAGE.FIRST="13" DATE.PUB="2006">SL 2006., L 264, str. 13</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 20., str. 29.)</P></NOTE> i protumačiti razlog za odbijanje koji se odnosi na povjerljivost postupka tijela vlasti iz članka 4. stavka 4. točke (a) Konvencije o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P>Konvencija potpisana u Aarhusu (Danska) <DATE ISO="19980625">25. lipnja 1998.</DATE> i odobrena u ime Europske zajednice Odlukom Vijeća 2005/370/EZ od <DATE ISO="20050217">17. veljače 2005.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="124" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2005">SL 2005., L 124, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 3., str. 10.)</P></NOTE> (u daljnjem tekstu: Arhuška konvencija).</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="2"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P>Pravni okvir</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>Članak 4. Arhuške konvencije određuje kako slijedi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="004.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>1.</NO.PARAG><ALINEA><P>Svaka stranka dužna je osigurati da, u ovisnosti od sljedećih stavaka ovoga članka, tijela vlasti kao odgovor na zahtjev za informacijom o okolišu stave takvu informaciju na raspolaganje javnosti, u okviru domaćeg zakonodavstva […]:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>bez obveze navođenja interesa;</TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></PARAG><P>[…]</P><PARAG IDENTIFIER="004.004"><NO.PARAG>4.</NO.PARAG><ALINEA><P>Zahtjev za informacijom o okolišu može biti odbijen ako bi njezino otkrivanje nepovoljno utjecalo na:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>povjerljivost postupka tijela vlasti, ako je takva povjerljivost predviđena domaćim zakonodavstvom;</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]</P></ALINEA><ALINEA>Gore navedene razloge za odbijanje treba tumačiti na ograničavajući način, vodeći računa o javnom interesu kojem otkrivanje služi i vodeći računa o tome odnosi li se tražena informacija na emisije u okoliš.</ALINEA><ALINEA>[…]<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>Članak 4. Uredbe (EZ) br. 1049/2001<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P>Uredba Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20010530">30. svibnja 2001.</DATE> o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="145" PAGE.FIRST="43" DATE.PUB="2001">SL 2001., L 145, str. 43</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.)</P></NOTE>, naslovljen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>Izuzeća<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/>, u stavcima 3. i 5. određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="004.003"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>3.</NO.PARAG><ALINEA>Pristup dokumentu koji je sastavila institucija za internu uporabu ili koji je institucija zaprimila, a koji se odnosi na pitanje o kojem nije odlučivala, odbija se kad bi njegovo otkrivanje ozbiljno ugrozilo proces odlučivanja institucije, osim ako za njegovo otkrivanje ne postoji prevladavajući javni interes.</ALINEA></PARAG><P>[…]</P><PARAG IDENTIFIER="004.005"><NO.PARAG>5.</NO.PARAG><ALINEA>Država članica može od institucije zatražiti da bez njezine prethodne suglasnosti ne objavi dokument koji potječe iz te države članice.<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>Članak 6. Uredbe br. 1367/2006, pod naslovom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>Primjena izuzetaka u vezi sa zahtjevima za pristup informacijama o okolišu<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/>, u stavku 1. određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>Što se tiče odredaba prve i treće alineje članka 4. stavka 2. [Uredbe br. 1049/2001], uz izuzetak istraga, posebno onih koje se odnose na moguće povrede prava [Unije], smatra se da je otkrivanje informacija pitanje od prevladavajućeg društvenog interesa ako se tražene informacije odnose na emisije u okoliš. Što se tiče ostalih izuzetaka iz članka 4. [Uredbe br. 1049/2001], razlozi za odbijanje tumače se restriktivno, uzimajući u obzir društveni interes sadržan u otkrivanju tih informacija i moguću povezanost traženih informacija s emisijama u okoliš.<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P>Okolnosti spora</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>Okolnosti spora, kako proizlaze iz pobijane presude, mogu se opisati na sljedeći način.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="3"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>Saint‑Gobain Glass Deutschland društvo je koje djeluje na svjetskom tržištu stakla i koje upravlja postrojenjima koja ulaze u područje primjene Direktive 2003/87.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>Žalitelj je dopisom od <DATE ISO="20120703">3. srpnja 2012.</DATE> od Europske komisije zatražio otkrivanje dokumenta koji je Savezna Republika Njemačka poslala Europskoj komisiji u okviru postupka besplatne dodjele emisijskih jedinica stakleničkih plinova iz članka 10.a Direktive 2003/87. Taj dokument sadržava informacije o određenim žaliteljevim postrojenjima koja se nalaze na državnom području Njemačke, osobito podatke o <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>prvotno instaliranim kapacitetima<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/> i o privremenom broju emisijskih jedinica dodijeljenih za razdoblje od 2013. do 2020.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>Nakon odbijanja njegova izvornog zahtjeva, žalitelj je dopisom od <DATE ISO="20120807">7. kolovoza 2012.</DATE> podnio ponovljeni zahtjev za pristup dokumentima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>Njemačke su vlasti objavile neke od dotičnih informacija.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>Komisija je spornom odlukom dodijelila djelomičan pristup traženim informacijama, to jest onima koje su objavile njemačke vlasti, kao i određenim drugim informacijama koje nisu ključne, te je odbila pristup ostatku navedenih informacija.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>Komisija je, s jedne strane, svoju odluku o odbijanju temeljila na članku 4. stavku 3. prvom podstavku Uredbe br. 1049/2001, smatrajući da bi potpuno otkrivanje traženih informacija ozbiljno ugrozilo njezin proces odlučivanja koji je još bio u tijeku i koji se odnosio na gotovo <FT TYPE="NUMBER">12000</FT> postrojenja u tadašnjih 27 država članica. Prema Komisijinu mišljenju, cjelovito priopćavanje navedenih informacija omogućilo bi javnosti i posebice predmetnim poduzetnicima da postavljaju pitanja ili iznose kritike u pogledu informacija koje su poslale države članice, što bi moglo omesti proces odlučivanja, kako pred Komisijom tako i u državama članicama. Ta bi ometanja mogla znatno odgoditi navedeni proces odlučivanja i naštetiti dijalogu između Komisije i država članica.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>Komisija nije utvrdila postojanje prevladavajućeg javnog interesa u smislu članka 4. stavka 3. prvog podstavka Uredbe br. 1049/2001 koji bi opravdao otkrivanje traženih informacija te je pobliže navela da su interesi na koje se žalitelj poziva u svojem zahtjevu bili isključivo privatne naravi. U ovom slučaju glavni su interesi bili osigurati odlučivanje bez ikakva vanjskog ometanja i očuvati klimu povjerenja između Komisije i njemačkih vlasti. Osim toga, Komisija je podsjetila da su njemačke vlasti već bile objavile velik dio traženih informacija te je navela da je javnost stoga bila imala pristup glavnim elementima prijedloga usklađene besplatne dodjele emisijskih jedinica.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>Konačno, Komisija pobliže navodi da, čak i pod pretpostavkom da su informacije koje je tražio žalitelj bile informacije o okolišu, članak 6. Uredbe br. 1367/2006 ne sadržava nijednu odredbu koja bi omogućila isključivanje primjene izuzeća propisanog u članku 4. stavku 3. prvom podstavku Uredbe br. 1049/2001.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>S druge strane, budući da je informacije kojima se traži pristup bila dostavila Savezna Republika Njemačka, Komisija se za potrebe članka 4. stavka 5. Uredbe br. 1049/2001 savjetovala s navedenom državom članicom, koja se usprotivila otkrivanju tih informacija. Ta je država članica svoje protivljenje opravdala upućivanjem na izuzeće iz članka 4. stavka 3. prvog podstavka Uredbe br. 1049/2001. Posebice, Savezna Republika Njemačka istaknula je da Komisija još nije bila donijela odluku o predmetnim informacijama i da je postojao znatan pritisak da se odluka donese u roku. Komisija je smatrala da su ti razlozi <HT TYPE="ITALIC">prima facie</HT> bili relevantni.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P>Postupak pred Općim sudom i pobijana presuda</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>Žalitelj je tužbom od <DATE ISO="20121031">31. listopada 2012.</DATE> pred Općim sudom podnio pravno sredstvo protiv Komisijine prešutne odluke o odbijanju pristupa.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="4"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>Nakon donošenja sporne odluke, žalitelj je preinačio svoje zahtjeve u tužbi u prvom stupnju u pogledu traženja poništenja te odluke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>Žalitelj je u prilog svojoj tužbi u biti istaknuo dva tužbena razloga, koji su se temeljili, kao prvo, na povredi članka 4. stavka 3. Uredbe br. 1049/2001 u vezi s člankom 6. stavkom 1. Uredbe br. 1367/2006 i, kao drugo, na povredi članka 4. stavka 5. Uredbe br. 1049/2001.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>Opći sud u pobijanoj presudi odbio je tužbu kao neosnovanu i naložio žalitelju snošenje troškova.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P>Zahtjevi stranaka</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>Žalitelj svojom žalbom od Suda traži da ukine pobijanu presudu, poništi spornu odluku ili, podredno, uputi predmet Općem sudu i da naloži Komisiji snošenje troškova.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>Komisija zahtijeva odbijanje žalbe i nalaganje žalitelju snošenja troškova.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P>Analiza žalbe</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>Žalitelj u prilog svojoj žalbi ističe dva žalbena razloga, od kojih se prvi temelji na pogrešnom tumačenju članka 4. stavka 3. prvog podstavka Uredbe br. 1049/2001 u vezi s člankom 6. stavkom 1. Uredbe br. 1367/2006, a drugi na pogrešnoj primjeni članka 4. stavka 5. Uredbe br. 1049/2001.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Prvi žalbeni razlog</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P>Argumentacija stranaka</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>Žalitelj tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava preširoko tumačeći razlog za odbijanje pristupa iz članka 4. stavka 3. prvog podstavka Uredbe br. 1049/2001 u vezi s člankom 6. stavkom 1. Uredbe br. 1367/2006.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>Žalitelj navodi da je Opći sud pogrešno presudio da se institucija može pozvati na taj razlog za odbijanje za dokument <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>koji se odnosi na pitanje o kojem nije odlučivala<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/> i da stoga primjena tog razloga nije ograničena na dokumente koji su sastavljeni u okviru procesa odlučivanja tijela vlasti, već se odnosi i na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>dokumente koji su izravno povezani s pitanjima na koja se odnosi navedeni proces odlučivanja<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/> (točke 87. i 88. pobijane presude).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT>Žalitelj ističe da je to tumačenje, koje se temelji na sudskoj praksi koja se ne odnosi na područje pristupa informacijama o okolišu, proturječno cilju Arhuške konvencije, a to je učiniti proces odlučivanja tijela vlasti u području okoliša transparentnim i omogućiti javnosti da utječe na taj proces. Prema žaliteljevu mišljenju, s tim je ciljem nespojivo obrazloženje pobijane presude u kojem se navodi da treba zajamčiti mogućnost neometanog vođenja upravnih postupaka i zaštititi ih od vanjskih pritisaka (točka 81. pobijane presude).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT>Prema žaliteljevu mišljenju, mjerodavna odredba Arhuške konvencije, to jest članak 4. stavak 4. točka (a), ne štiti cijeli upravni postupak, već samo povjerljivost postupka u užem smislu. Pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>postupak<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/> u užem smislu odnosi se samo na unutarnji proces savjetovanja i odlučivanja tog tijela u odnosu na odluku o meritumu, uz isključenje činjenica na temelju kojih se taj proces odvija, koje nisu zaštićene. Sama mogućnost da to otkrivanje informacija može dovesti do pitanja i kritika ne može opravdati odbijanje pristupa dokumentima, s obzirom na to da su ta pitanja i kritike svojstveni cilju transparentnosti.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="5"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT>Komisija se pita o dopuštenosti prvog žalbenog razloga. S jedne strane, ističe da žalitelju nije u ovom stadiju dopušteno isticati navodnu neusklađenost Uredbe br. 1367/2006 s Arhuškom konvencijom. S druge strane, navodi da, ako se žalitelj želi pozivati na zahtjev usklađenog tumačenja s navedenom konvencijom, to bi bio novi razlog na koji se žalitelj nije pozvao pred Općim sudom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT>Glede merituma, Komisija tvrdi da je tumačenje članka 4. stavka 3. prvog podstavka Uredbe br. 1049/2001 u vezi s člankom 6. stavkom 1. Uredbe br. 1367/2006 koje je Opći sud usvojio u pobijanoj presudi pravilno. Komisija smatra da pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>postupak tijela vlasti<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/> iz članka 4. stavka 4. točke (a) Arhuške konvencije nije ograničen na proces vijećanja tijela. Prema Komisijinu mišljenju, čak i da se dokument poput onoga koji je predmet sporne odluke ne odnosi na interni postupak tijela vlasti, već mu samo služi kao temelj, pristup tom dokumentu može biti odbijen sukladno članku 4. stavku 4. točki (a) Arhuške konvencije.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P>Dopuštenost</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT>Komisija osporava dopuštenost prvog žalbenog razloga i tvrdi da je argument koji se temelji na članku 4. stavku 4. točki (a) Arhuške konvencije novi razlog koji je prvi put istaknut u žalbenom postupku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT>Podsjećam da iz ustaljene sudske prakse proizlazi da stranka ne može prvi put pred Sudom istaknuti žalbeni razlog koji nije bio istaknut pred Općim sudom. U žalbenom postupku nadležnost Suda ograničena je na ispitivanje ocjene Općeg suda u pogledu tužbenih razloga o kojima se pred njim raspravljalo. Međutim, to se ograničenje ne primjenjuje na argumente koji su samo dopuna argumentacije koja je već razvijena u prvom stupnju<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140410">10. travnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Areva i dr./Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑247/11 P i C‑253/11 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:257">EU:C:2014:257</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0113">113.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0114">114.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT>U ovom se slučaju žalitelj pred Općim sudom pozvao na povredu članka 4. stavka 3. prvog podstavka Uredbe br. 1049/2001 u vezi s člankom 6. stavkom 1. Uredbe br. 1367/2006 tvrdeći da se razlozi za odbijanje pristupa moraju usko tumačiti. Žalitelj se pozvao na svrhu Uredbe br. 1367/2006, odnosno osiguranje provedbe Arhuške konvencije. Žalitelj je tvrdio da razlog koji je Komisija navela nije dopuštao odbijanje pristupa informacijama o činjenicama koje se ne odnose na proces odlučivanja <HT TYPE="ITALIC">stricto sensu</HT>, već samo onima koje se odnose na činjeničnu osnovu tog procesa (vidjeti osobito točke 41. i 86. pobijane presude).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>U okviru prvog žalbenog razloga žalitelj je istaknuo slične argumente, navodeći usto da tumačenje koje on zagovara također proizlazi iz članka 4. stavka 4. točke (a) Arhuške konvencije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33.</NO.P><TXT>Napominjem da se, kao što to proizlazi iz njegovih argumenata iznesenih tijekom rasprave, žalitelj ne poziva na Arhušku konvenciju kako bi osporio valjanost Uredbe br. 1367/2006, što bi u stvarnosti izmijenilo opseg spora, već se oslanja samo na zahtjev usklađenog tumačenja te uredbe s Arhuškom konvencijom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34.</NO.P><TXT>Doista, budući da se žalitelj u prvom stupnju bio pozvao na povredu članka 6. stavka 1. Uredbe br. 1367/2006, kojom se provodi članak 4. Arhuške konvencije, Opći sud treba tumačiti odredbu uredbe na koju se žalitelj poziva vodeći računa o mjerodavnim odredbama te konvencije, u skladu s načelom usklađenog tumačenja s međunarodnim pravom<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19960910">10. rujna 1996.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Njemačka</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑61/94</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1996:313">EU:C:1996:313</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0052">52.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Vidjeti točku 39. ovog mišljenja.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35.</NO.P><TXT>U tim uvjetima, smatram da je argument koji se temelji na članku 4. stavku 4. točki (a) Arhuške konvencije jednostavno dopuna argumentacije koju je žalitelj već razvio u prvom stupnju, a koja se temelji na povredi članka 6. stavka 1. Uredbe br. 1367/2006.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="6"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36.</NO.P><TXT>Iz toga slijedi da je prvi žalbeni razlog dopušten.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P>Meritum</P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P>–</NO.P><TXT>Obveza usklađenog tumačenja s Arhuškom konvencijom</TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37.</NO.P><TXT>Arhuška konvencija, odobrena Odlukom 2005/370, sastavni je dio pravnog poretka Unije. Postavši strankom Arhuške konvencije, Europska unija obvezala se, među ostalim, u području primjene prava Unije osigurati pristup informacijama o okolišu u skladu s odredbama te konvencije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131219">19. prosinca 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Fish Legal i Shirley</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑279/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:853">EU:C:2013:853</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Vidjeti u tom smislu također presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20101222">22. prosinca 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Ville de Lyon</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑524/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:822">EU:C:2010:822</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0036">36.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120214">14. veljače 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Flachglas Torgau</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑204/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:71">EU:C:2012:71</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0030">30.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38.</NO.P><TXT>Kako bi odgovorio na tu obvezu, zakonodavac Unije donio je dva akta, Direktivu 2003/4/EZ<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P>Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20030128">28. siječnja 2003.</DATE>, o javnom pristupu informacijama o okolišu i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/313/EEZ (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="041" PAGE.FIRST="26" DATE.PUB="2003">SL 2003., L 41, str. 26</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 1., str. 128.)</P></NOTE>, upućenu državama članicama, i Uredbu br. 1367/2006, koja se odnosi na institucije i druga tijela Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39.</NO.P><TXT>Budući da je zakonodavac Unije donoseći ta dva akta namjeravao osigurati usklađenost prava Unije s Arhuškom konvencijom, pri njihovu tumačenju treba voditi računa o tekstu i svrsi te konvencije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P>Vidjeti u tom smislu, glede Direktive 2003/4, presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120214">14. veljače 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Flachglas Torgau</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑204/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:71">EU:C:2012:71</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0040">40.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131219">19. prosinca 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Fish Legal i Shirley</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑279/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:853">EU:C:2013:853</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0037">37.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40.</NO.P><TXT>Usto napominjem da je poželjno osigurati dosljednost u tumačenju tih dvaju akata – Direktive 2003/4 i Uredbe br. 1367/2006 – utoliko što provode iste odredbe Arhuške konvencije. Osim ako postoje izričito suprotni pokazatelji, razumno je smatrati da je zakonodavac Unije namjeravao ujednačeno provesti tu konvenciju u pravu Unije, kako za države članice tako i za institucije Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41.</NO.P><TXT>Napominjem da su stranke prihvatile ta stajališta. Komisija je posebice u svojem odgovoru na žalbu priznala da razlog odbijanja na koji se pozvala treba tumačiti u svjetlu članka 4. stavka 4. točke (a) Arhuške konvencije i u skladu s člankom 4. stavkom 2. točkom (a) Direktive 2003/4.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P>–</NO.P><TXT>Pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>postupak tijela vlasti<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42.</NO.P><TXT>Članak 4. stavak 4. točka (a) Arhuške konvencije propisuje mogućnost odbijanja pristupa informacijama o okolišu u slučaju ugrožavanja povjerljivosti postupka tijela vlasti, kada je to propisano zakonom. Isti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P>Članak 4. stavak 2. točka (a) Direktive 2003/4 upotrebljava sličan izraz, to jest <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>confidentialité<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/> [<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>povjerljivost<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/>] postupka.</P></NOTE> razlog za odbijanje predviđen je člankom 4. stavkom 2. točkom (a) Direktive 2003/4.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43.</NO.P><TXT>Valja navesti da tekst tih dviju odredbi sadržava određene jezične razlike. Što se tiče vjerodostojnog teksta Arhuške konvencije, verzija na francuskom jeziku upućuje na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>délibérations des autorités publiques<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/>, dok verzija na engleskom jeziku upotrebljava izraz <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>proceedings [of public authorities]<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/>, koji se može shvatiti šire.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44.</NO.P><TXT>Isto tako, što se tiče Direktive 2003/4, određene jezične verzije upotrebljavaju izraz koji odgovara <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>postupku<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/> u užem smislu ili <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>internom postupku<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/> u užem smislu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P>Osobito verzija na njemačkom (<HT TYPE="ITALIC">Beratungen von Behörden</HT>), francuskom i talijanskom jeziku (<HT TYPE="ITALIC">deliberazioni interne delle autorità pubbliche</HT>).</P></NOTE>, dok druge upućuju šire na povjerljivost postupka, rada ili postupovnih radnji tijela vlasti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>Osobito verzije na engleskom, litavskom ([<HT TYPE="ITALIC">valdžios institucijų]procesinių veiksmų konfidencialumas</HT>), nizozemskom (<HT TYPE="ITALIC">handelingen van overheidsinstanties</HT>) i poljskom jeziku (<HT TYPE="ITALIC">poufność działań organów władzy publicznej</HT>). Španjolski tekst Direktive 2003/4 (<HT TYPE="ITALIC">procedimientos de las autoridades públicas</HT>) odstupa od službenog prijevoda Konvencije (<HT TYPE="ITALIC">deliberaciones de las autoridades públicas</HT>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45.</NO.P><TXT>Kako bi se dalo ujednačeno tumačenje predmetne odredbe sadržane u Arhuškoj konvenciji i u aktima koji tu konvenciju prenose u pravo Unije, treba voditi računa o kontekstu i svrsi tih akata<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P>U pravu Unije, u slučaju nepodudarnosti između različitih jezičnih verzija nekog teksta Unije, predmetna odredba mora se tumačiti s obzirom na opću strukturu i svrhu dotičnog propisa. Vidjeti osobito presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140409">9. travnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>GSV</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑74/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:243">EU:C:2014:243</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46.</NO.P><TXT>Arhuška konvencija i Direktiva 2003/4 teže osigurati veći pristup javnosti informacijama o okolišu, propisujući pravo pristupa kao opće pravilo i ograničavajući mogućnost odbijanja u nekoliko pojedinačnih i jasno određenih slučajeva<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P>Uvodna izjava 16. Direktive 2003/4</P></NOTE>. Ti akti utvrđuju načelo prema kojem razlozi za odbijanje moraju biti usko tumačeni<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P>Članak 4. stavak 4. drugi podstavak Arhuške konvencije i članak 4. stavak 2. drugi podstavak Direktive 2003/4</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47.</NO.P><TXT>S obzirom na taj cilj, smatram da pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0018" REF.END="QE0018"/>postupak tijela vlasti<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/> ne može biti tumačen na način da se odnosi na cjelokupni postupak pred tijelom vlasti. Takvo preširoko tumačenje ne bi omogućilo ograničavanje dosega dotičnog razloga za odbijanje i njegovo usko tumačenje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48.</NO.P><TXT>Čini mi se da izbor užeg tumačenja pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0019" REF.END="QE0019"/>postupak<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/>, osobito kao što to proizlazi iz francuske jezične verzije Arhuške konvencije, potvrđuju pripremni akti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49.</NO.P><TXT>Slična se odredba već nalazila u članku 3. stavku 2. prvom podstavku Direktive 90/313/EEZ<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P>Direktiva Vijeća od <DATE ISO="19900607">7. lipnja 1990.</DATE> o slobodi pristupa informacijama o okolišu (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="158" PAGE.FIRST="56" DATE.PUB="1990">SL 1990., L 158, str. 56</REF.DOC.OJ>.)</P></NOTE>, koja je poslužila kao model tijekom priprema Arhuške konvencije. Verzija Direktive 90/313 na francuskom jeziku upućivala je na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0020" REF.END="QE0020"/>délibérations<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/>, a taj je isti izraz ponovno upotrijebljen u Arhuškoj konvenciji. Autori te konvencije odabrali su, dakle, ne mijenjati taj izraz općenitijim.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50.</NO.P><TXT>Prema mojem mišljenju, uže tumačenje dotičnog razloga za odbijanje, na način da je ograničen na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0021" REF.END="QE0021"/>interni<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/> postupak tijela, može se također temeljiti na analizi koja se nalazi u Vodiču za primjenu Arhuške konvencije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>Vidjeti Stec, S. i dr., <HT TYPE="ITALIC">The Aarhus Convention: An Implementation Guide</HT>, Ujedinjeni narodi, New York, Ženeva, 2000., str. 81. Prema tom vodiču, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0022" REF.END="QE0022"/>la convention d’Aarhus ne donne pas de définition des <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0023" REF.END="QE0023"/>délibérations des autorités publiques<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="2019" ID="QE0023"/>, mais l’une des interprétations est qu’il peut s’agir de délibérations concernant les opérations internes d’une autorité publique et non de délibération des autorités publiques sur des questions de fond relevant de leur domaine de compétence<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/> (str. 74. francuske jezične verzije) (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0024" REF.END="QE0024"/>The Convention does not define <QUOT.START CODE="2018" ID="QS0025" REF.END="QE0025"/>proceedings of public authorities<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="2019" ID="QE0025"/> but one interpretation is that these may be proceedings concerning the internal operations of a public authority and not substantive proceedings conducted by the public authority in its area of competence<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/>). Isto je stajalište izraženo u drugom izdanju vodiča (str. 86. engleske jezične verzije). Vidjeti dokument dostupan na internetskoj stranici: http://www.unece.org/environmental‑policy/conventions/public‑participation/aarhus‑convention/key‑guidance‑material.html.</P></NOTE>, objašnjavajućem dokumentu koji je relevantan za tumačenje te konvencije, iako bez ikakve obvezujuće snage<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0020"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131219">19. prosinca 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Fish Legal i Shirley</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑279/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:853">EU:C:2013:853</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51.</NO.P><TXT>Stoga smatram da pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0026" REF.END="QE0026"/>postupak<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/> u užem smislu treba shvatiti tako da se odnosi samo na stadij vijećanja u postupku odlučivanja, kao što na to upućuju izrazi upotrijebljeni u francuskoj jezičnoj verziji Arhuške konvencije i u njemačkoj, francuskoj i talijanskoj verziji Direktive 2003/4.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52.</NO.P><TXT>U tom pogledu, napominjem da je Sud već imao priliku tumačiti članak 4. stavak 2. točku (a) Direktive 2003/4, doduše iz drukčije perspektive, u predmetu koji je doveo do presude Flachglas Torgau<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0021"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120214">14. veljače 2012.</DATE> (<NO.CASE>C‑204/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:71">EU:C:2012:71</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53.</NO.P><TXT>Sud je, tumačeći uvjet da povjerljivost postupka tijela vlasti mora biti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0027" REF.END="QE0027"/>predviđena zakonom<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/>, presudio da taj uvjet osobito zahtijeva da nacionalno pravo jasno utvrdi doseg pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0028" REF.END="QE0028"/>postupak<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/> iz članka 4. stavka 2. točke (a) Direktive 2003/4, koji <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0029" REF.END="QE0029"/>upućuje na završne stadije procesa odlučivanja tijela javnih vlasti<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0022"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120214">14. veljače 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Flachglas Torgau</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑204/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:71">EU:C:2012:71</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0063">63.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54.</NO.P><TXT>Čak iako Sud u toj presudi nije izričito odlučio o dosegu pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0030" REF.END="QE0030"/>postupak<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/>, smatram da se iz nje može izvesti da taj pojam treba jasno ograničiti i da se ne može odnositi na cjelokupni postupak pred nekim tijelom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55.</NO.P><TXT>U svojem mišljenju u istom predmetu nezavisna odvjetnica E. Sharpston, ističući razlike među jezičnim verzijama, smatrala je da se koncept <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0031" REF.END="QE0031"/>postupak tijela vlasti<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/> mora odnositi samo na razmjenu gledišta i rasprave o političkim opcijama u okviru postupka odlučivanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0023"><P>Mišljenje nezavisne odvjetnice E. Sharpston u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Flachglas Torgau</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑204/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:413">EU:C:2011:413</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0083">83.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Stoga je slijedila restriktivan pristup, koji je u tom predmetu zauzela Komisija, na temelju francuske i njemačke jezične verzije Direktive 2003/4<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0024"><P>Mišljenje nezavisne odvjetnice E. Sharpston u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Flachglas Torgau</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑204/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:413">EU:C:2011:413</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0081">81.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). U tom je predmetu njemačka vlada tvrdila da izraz <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0032" REF.END="QE0032"/>postupak<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/> uključuje razmjenu gledišta između službi, ali ne i podatke ili statistike koje su služile kao temelj takve razmjene i naknadnih odluka.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56.</NO.P><TXT>Bundesverwaltungsgericht (Savezni upravni sud, Njemačka) u presudi donesenoj nakon presude Flachglas Torgau<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0025"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120214">14. veljače 2012.</DATE> (<NO.CASE>C‑204/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:71">EU:C:2012:71</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>, na koju se poziva žalitelj, tumačio je predmetni razlog za odbijanje kao ograničen na postupak vijećanja kao takav, osobito na sam postupak promišljanja, uz isključenje informacija koje su činjenična osnova donesenih odluka, a koje mogu biti zaštićene samo ako omogućavaju donošenje jasnih zaključaka o postupku vijećanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0026"><P>Presuda od <DATE ISO="20120802">2. kolovoza 2012.</DATE>, 7 C 7.12, t. 26. i 27. (ECLI:DE:BVerwG:2012:020812U7C7.12.0)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57.</NO.P><TXT>Predlažem Sudu da u ovom predmetu u biti usvoji isto tumačenje. Takav bi pristup omogućio osigurati dosljednost u primjeni istog razloga za odbijanje koji se na temelju Arhuške konvencije primjenjuje i na države članice i na institucije Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58.</NO.P><TXT>Uistinu, nije isključeno da zakonodavac Unije, provodeći pravni pojam koji se odnosi na međunarodnu obvezu, vodi računa o posebnosti funkcioniranja Unije, koje može biti različito od funkcioniranja jedne države članice<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0027"><P>Osobito vodeći računa o tim posebnostima, Unija je u ispravi predanoj primjenom članka 19. Arhuške konvencije istaknula da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0033" REF.END="QE0033"/>će institucije Zajednice primjenjivati Konvenciju u okviru svojih postojećih i budućih pravila o pristupu dokumentima i drugih relevantnih pravila iz prava Zajednice u području na koje se odnosi Konvencija<QUOT.END REF.START="QS0033" CODE="201D" ID="QE0033"/>. Vidjeti također presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150716">16. srpnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>ClientEarth/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑612/13 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:486">EU:C:2015:486</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0040">40.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Međutim, u ovom slučaju ne vidim kako bi takve posebnosti mogle opravdati tumačenje pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0034" REF.END="QE0034"/>postupak<QUOT.END REF.START="QS0034" CODE="201D" ID="QE0034"/> na različit način od onoga koji proizlazi iz Direktive 2003/4.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59.</NO.P><TXT>Kao što sam to već naveo, članak 4. stavak 3. prvi podstavak Uredbe br. 1049/2001 u vezi s člankom 6. stavkom 1. Uredbe br. 1367/2006 treba tumačiti u skladu s člankom 4. stavkom 4. točkom (a) Arhuške konvencije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60.</NO.P><TXT>Izuzeće koje se odnosi na zahtjev za pristup informacijama propisano tim odredbama prava Unije mora biti shvaćeno na način da se odnosi na povjerljivost <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0035" REF.END="QE0035"/>postupka javnih tijela<QUOT.END REF.START="QS0035" CODE="201D" ID="QE0035"/> i da obuhvaća informacije čije bi otkrivanje moglo ugroziti povjerljivost procesa vijećanja u okviru postupka odlučivanja. Kao što to tvrdi žalitelj, takvo usko tumačenje <HT TYPE="ITALIC">a priori</HT> isključuje informacije koje su samo činjenična osnova potrebna za proces odlučivanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61.</NO.P><TXT>Svjestan sam činjenice da se to tumačenje udaljava od teksta članka 4. stavka 3. prvog podstavka Uredbe br. 1049/2001, koji se odnosi na svaki <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0036" REF.END="QE0036"/>dokument koji je sastavila institucija za internu uporabu ili koji je institucija zaprimila, a koji se odnosi na pitanje o kojem nije odlučivala<QUOT.END REF.START="QS0036" CODE="201D" ID="QE0036"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0028"><P>Drugi podstavak istog stavka, na koji se ne poziva u ovom slučaju, odnosi se na pristup <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0037" REF.END="QE0037"/>dokumentu koji sadrži mišljenja za internu uporabu kao dio rasprava i preliminarnih konzultacija u dotičnoj instituciji<QUOT.END REF.START="QS0037" CODE="201D" ID="QE0037"/>.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="9"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62.</NO.P><TXT>To je tako jer je zakonodavac Unije, provodeći Uredbom br. 1367/2006 Arhušku konvenciju u pogledu institucija Unije, odabrao da ne prenese razloge za odbijanje sadržane u toj konvenciji, već da uputi na Uredbu br. 1049/2001, u kojoj se ne upotrebljava ista terminologija<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0029"><P>Određeni su autori u vrijeme prenošenja Arhuške konvencije napomenuli da Uredba br. 1049/2001 sadržava elemente koji nisu s njom u skladu. Vidjeti Krämer, L., <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0038" REF.END="QE0038"/>Access to Environmental Information in an Open European Society – Directive 2003/4<QUOT.END REF.START="QS0038" CODE="201D" ID="QE0038"/>, <HT TYPE="ITALIC">College of Europe Research Papers</HT>, 5/2003, str. 28.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P>–</NO.P><TXT>Analiza utvrđenja Općeg suda</TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63.</NO.P><TXT>Kritike koje je iznio žalitelj odnose se, s jedne strane, na točke 80. do 82. i, s druge strane, na točke 87. do 89. pobijane presude.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64.</NO.P><TXT>Opći sud u točkama 79. do 85. ispitao je žaliteljev argument prema kojem, s obzirom na to da transparentnost i sudjelovanje građana podrazumijevaju mogućnost iznošenja kritika i postavljanja pitanja o točnosti podataka, rizik od tih kritika ne može biti razlog za odbijanje pristupa informacijama (točka 79. pobijane presude).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0065"><NO.P>65.</NO.P><TXT>U tom pogledu Opći je sud presudio, temeljeći se na sudskoj praksi koja se odnosi na članak 4. stavke 2. i 3. Uredbe br. 1049/2001<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0030"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110721">21. srpnja 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Švedska/MyTravel i Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑506/08 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:496">EU:C:2011:496</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0086">86.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0087">87.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>mišljenje nezavisne odvjetnice J. Kokott u tom predmetu</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑506/08 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:107">EU:C:2011:107</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0065">65.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0067">67.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>, da predmetni upravni postupak zaslužuje pojačanu zaštitu, s obzirom na to da bi pristup informacijama povezanima s tim postupkom omogućio zainteresiranim osobama da pokušaju utjecati na postupak, i da stoga taj upravni postupak treba štititi od vanjskih pritisaka kako oni ne bi ugrozili neometano vođenje postupaka (točke 80. i 81. pobijane presude).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0066"><NO.P>66.</NO.P><TXT>Napominjem da se taj pravni argument – koji je savršeno valjan u području kontrole koncentracija, na koje se odnosi presuda Švedska/MyTravel i Komisija<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0031"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110721">21. srpnja 2011.</DATE> (<NO.CASE>C‑506/08 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:496">EU:C:2011:496</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>, koju navodi Opći sud – ne može bezuvjetno prenijeti u područje pristupa informacijama o okolišu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0067"><NO.P>67.</NO.P><TXT>Kao što to pravilno ističe žalitelj, sâm cilj Arhuške konvencije i zakonodavnih akata koji je provode u pravo Unije jest osigurati veću transparentnost u upravi i dodijeliti javnosti pristup informacijama u području okoliša, kako bi joj se omogućilo da izrazi svoju zabrinutost<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0032"><P>Vidjeti uvodnu izjavu 9. Arhuške konvencije, uvodnu izjavu 1. Direktive 2003/4 i uvodnu izjavu 2. Uredbe br. 1367/2006.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0068"><NO.P>68.</NO.P><TXT>Stoga se u području na koje se odnosi Arhuška konvencija uprava ne može pozvati na mogućnost iznošenja kritika i pokušaja utjecaja na proces odlučivanja kao razlog za odbijanje pristupa informacijama.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0069"><NO.P>69.</NO.P><TXT>Iz toga slijedi da se Opći sud, utoliko što je utvrdio da se tražene informacije odnose na područje obuhvaćeno Arhuškom konvencijom i Uredbom br. 1367/2006, nije mogao a da pritom ne počini pogrešku koja se tiče prava osloniti na stajalište koje se temelji na drugom području aktivnosti Unije, prema kojem se upravna aktivnost Komisije mora zaštititi, poput sudskih postupaka<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0033"><P>U mišljenju koje navodi Opći sud nezavisna odvjetnica J. Kokott smatrala je da upravni postupci, osobito u području kontrole koncentracija, trebaju biti zaštićeni od vanjskih pritisaka na isti način kao i sudski postupci. Vidjeti mišljenje nezavisne odvjetnice J. Kokott u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Švedska/MyTravel i Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑506/08 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:107">EU:C:2011:107</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0065">65.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0067">67.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>, kako bi se osiguralo neometano vođenje postupaka (točka 81. pobijane presude).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="10"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0070"><NO.P>70.</NO.P><TXT>Osim toga, razlog koji Opći sud navodi u točki 82. pobijane presude, prema kojem upravna aktivnost ne zahtijeva toliko opsežan pristup informacijama kao zakonodavna aktivnost, također nije primjenjiv u području na koje se odnosi Arhuška konvencija. Naime, ona teži povećati transparentnost uglavnom u kontekstu upravne aktivnosti, s obzirom na to da je provedba zakonodavne ovlasti isključena iz njezina područja primjene<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0034"><P>Iako je zakonodavac Unije odabrao proširiti doseg sustava Konvencije i na zakonodavnu aktivnost Unije. Vidjeti članak 2. stavak 2. drugi podstavak Arhuške konvencije i uvodnu izjavu 7. Uredbe br. 1367/2006.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0071"><NO.P>71.</NO.P><TXT>Stoga su razlozi koji se nalaze u točkama 80. do 82. pobijane presude nespojivi s ciljevima Arhuške konvencije i Uredbe br. 1367/2006 te krše načelo uskog tumačenja razloga za odbijanje pristupa informacijama iz članka 4. stavka 4. drugog podstavka Arhuške konvencije i članka 6. stavka 1. Uredbe br. 1367/2006.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0072"><NO.P>72.</NO.P><TXT>Nadalje, Opći je sud u točkama 86. do 89. pobijane presude ispitao žaliteljev argument prema kojem tražene informacije ne ulaze u područje primjene istaknutog razloga za odbijanje, s obzirom na to da se ne može smatrati kao da se odnose na sâm proces odlučivanja, već samo na njegovu činjeničnu osnovu (točka 86. pobijane presude).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0073"><NO.P>73.</NO.P><TXT>U tom pogledu Opći je sud naveo da institucija može, upućujući na članak 4. stavak 3. prvi podstavak Uredbe br. 1049/2001, odbiti pristup dokumentu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0039" REF.END="QE0039"/>koji se odnosi na pitanje o kojem nije odlučivala<QUOT.END REF.START="QS0039" CODE="201D" ID="QE0039"/> te smatra da uporaba tog izraza omogućuje primjenu te odredbe na dokumente koji su izravno povezani s pitanjima na koja se odnosi proces odlučivanja (točke 87. i 88. pobijane presude).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0074"><NO.P>74.</NO.P><TXT>Opći je sud utvrdio da je to bio slučaj sa spornim informacijama jer se radilo o podacima koje države članice moraju poslati Komisiji u svrhu izračunavanja besplatnih emisijskih jedinica stakleničkih plinova, u skladu s člankom 11. Direktive 2003/87 i člankom 15. Odluke 2011/278/EU<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0035"><P>Odluka Komisije od <DATE ISO="20110427">27. travnja 2011.</DATE> o utvrđivanju prijelaznih propisa na razini Unije za usklađenu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica na temelju članka 10.a Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="130" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2011">SL 2011., L 130, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 29., str. 257.)</P></NOTE>. Stoga su navedene informacije bile <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0040" REF.END="QE0040"/>izravno povezane s pitanjima na koja se odnosi navedeni proces odlučivanja<QUOT.END REF.START="QS0040" CODE="201D" ID="QE0040"/> i odnosile su se na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0041" REF.END="QE0041"/>pitanje o kojem [institucija] nije odlučivala<QUOT.END REF.START="QS0041" CODE="201D" ID="QE0041"/> (točke 89. i 90. pobijane presude).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0075"><NO.P>75.</NO.P><TXT>Navodim da obrazloženje koje je Opći sud usvojio ne vodi računa o tome da se izuzeće koje se odnosi na zahtjeve za pristup dokumentima iz članka 4. stavka 3. prvog podstavka Uredbe br. 1049/2001 mora u području na koje se odnose Arhuška konvencija i Uredba br. 1367/2006 tumačiti usko i u svjetlu zatvorenog popisa razloga za odbijanje propisanog tom konvencijom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0076"><NO.P>76.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 4. stavkom 4. točkom (a) Arhuške konvencije, zahtjev za informacije o okolišu može se odbiti u slučaju narušavanja <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0042" REF.END="QE0042"/>povjerljivost[i] postupka tijela vlasti, ako je takva povjerljivost predviđena domaćim zakonodavstvom<QUOT.END REF.START="QS0042" CODE="201D" ID="QE0042"/>. Prema mojem mišljenju, taj razlog za odbijanje treba shvatiti kao da se odnosi na proces vijećanja u postupku odlučivanja i da ne obuhvaća cjelokupni upravni postupak<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0036"><P>Vidjeti točku 60. ovog mišljenja.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0077"><NO.P>77.</NO.P><TXT>S obzirom na taj razlog za odbijanje propisan Arhuškom konvencijom, tumačenje članka 4. stavka 3. prvog podstavka Uredbe br. 1049/2001 koje je usvojio Opći sud u točkama 87. do 90. pobijane presude je preširoko jer potencijalno obuhvaća svaki dokument koji se odnosi na pitanje o kojem tijelo vlasti još nije odlučilo<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0037"><P>Napominjem da je Opći sud u nedavnoj sudskoj praksi koja se odnosi na pristup informacijama o okolišu usvojio znatno uže tumačenje te odredbe Uredbe br. 1049/2001. Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160920">20. rujna 2016.</DATE>, <NAME.CASE>PAN Europe/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑51/15</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2016:519">EU:T:2016:519</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0030">30.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0037">37.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="11"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0078"><NO.P>78.</NO.P><TXT>Opći sud stoga je prekršio načelo uskog tumačenja razloga za odbijanje iz članka 6. stavka 1. Uredbe br. 1367/2006 kao i obvezu usklađenog tumačenja s Arhuškom konvencijom<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0038"><P>Vidjeti točku 39. ovog mišljenja.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P>Privremeni zaključak</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0079"><NO.P>79.</NO.P><TXT>Zbog svih navedenih razloga, smatram da se Opći sud u točkama 80. do 90. pobijane odluke temeljio na pogrešnom tumačenju članka 4. stavka 3. prvog podstavka Uredbe br. 1049/2001 u vezi s člankom 6. stavkom 1. Uredbe br. 1367/2006.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0080"><NO.P>80.</NO.P><TXT>Stoga, prema mojem mišljenju, pobijanu presudu treba ukinuti a da nije potrebno ispitati drugi žalbeni razlog.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Posljedice ukidanja pobijane presude</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0081"><NO.P>81.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 61. stavkom 1. Statuta Suda Europske unije, kad ukine pobijanu presudu, Sud može sam konačno odlučiti o sporu, ako stanje postupka to dopušta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0082"><NO.P>82.</NO.P><TXT>Smatram da je u ovom slučaju taj uvjet ispunjen.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0083"><NO.P>83.</NO.P><TXT>Žalitelj je pred Općim sudom svoj zahtjev za poništenje sporne odluke u biti temeljio na dvama tužbenim razlozima, od kojih se prvi temeljio na povredi članka 4. stavka 3. Uredbe br. 1049/2001 u vezi s člankom 6. stavkom 1. Uredbe br. 1367/2006.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0084"><NO.P>84.</NO.P><TXT>Iz točaka 76. do 78. ovog mišljenja proizlazi da taj tužbeni razlog treba prihvatiti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0085"><NO.P>85.</NO.P><TXT>Kao što to valjano ističe žalitelj u svojoj tužbi i tužbi s preinačenim tužbenim zahtjevima koje su podnesene u prvom stupnju, Komisija je, smatrajući da su tražene informacije bile obuhvaćene razlogom za odbijanje zbog rizika ozbiljnog ugrožavanja njezina procesa odlučivanja, prekršila članak 4. stavak 3. Uredbe br. 1049/2001 u vezi s člankom 6. stavkom 1. Uredbe br. 1367/2006.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0086"><NO.P>86.</NO.P><TXT>Što se tiče zahtjeva za pristup koji se odnosi na informacije o okolišu u smislu članka 2. stavka 1. točke (d) Uredbe br. 1367/2006, među strankama je nesporno da se taj razlog za odbijanje, u svjetlu članka 4. stavka 4. točke (a) Arhuške konvencije, mora shvatiti na način da teži zaštiti povjerljivosti postupka tijela vlasti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0087"><NO.P>87.</NO.P><TXT>Međutim, u ovom slučaju Komisija nije dokazala da pristup informacijama koje su samo činjenična osnova njezine buduće odluke – to jest podacima koje je poslala Savezna Republika Njemačka, a koji su potrebni za izračun besplatnih emisijskih jedinica stakleničkih plinova, u skladu s člankom 11. Direktive 2003/87 i člankom 15. Odluke 2011/278 – može ugroziti postupak vijećanja koji je povezan s donošenjem te odluke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0088"><NO.P>88.</NO.P><TXT>Obrazloženje koje je Komisija usvojila u spornoj odluci – koje se temelji se na činjenici da bi potpuna dostava navedenih informacija omogućila javnosti da postavlja pitanja ili iznosi kritike u pogledu informacija koje su poslale države članice, što bi moglo omesti proces odlučivanja, odgoditi ga i naštetiti dijalogu između Komisije i država članica – nije relevantno ni u pogledu svrhe Uredbe br. 1367/2006 ni Arhuške konvencije, koje teže povećati transparentnost upravnih aktivnosti u području okoliša.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="12"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0089"><NO.P>89.</NO.P><TXT>Osim toga, sporna odluka, protivno članku 6. stavku 1. Uredbe br. 1367/2006, propušta pobliže navesti odnose li se tražene informacije na emisije u okoliš i uzeti u obzir javni interes za otkrivanje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0039"><P>U sličnom kontekstu, glede pristupa informacijama koje se odnose na prodaju emisija stakleničkih plinova, vidjeti mišljenje nezavisne odvjetnice J. Kokott u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Ville de Lyon</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑524/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:613">EU:C:2010:613</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0069">69.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0074">74.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Navodim da članak 4. stavak 2. drugi podstavak Direktive 2003/4 isključuje mogućnost pozivanja na razlog za odbijanje koji se odnosi na povjerljivost postupka tijela vlasti kad se zahtjev za pristup odnosi na informacije o emisijama. Iako Uredba br. 1367/2006 ne sadržava takvo ograničenje, sumnjam da se Komisija u istoj situaciji može učinkovito pozvati na taj razlog, s obzirom na to da takva mogućnost nije otvorena državama članicama.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0090"><NO.P>90.</NO.P><TXT>Glede javnog interesa, napominjem da je jedan od ciljeva prava na pristup informacijama o okolišu osvješćivanje javnosti o okolišnim pitanjima i omogućavanje da izrazi svoju zabrinutost. Doista, kao što to valjano ističe žalitelj u svojoj replici u prvom stupnju, eventualne informacije javnosti o mogućim pogreškama koje se odnose na podatke država članica omogućile bi Komisiji da bolje obavi svoju ulogu, propisanu člankom 15. stavkom 1. Odluke 2011/278.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0091"><NO.P>91.</NO.P><TXT>Konačno, navodim da nije relevantno to što u ovom slučaju zahtjev za pristup dolazi od poduzetnika koji je sâm korisnik sustava besplatnih jedinica. Pravo na pristup informacijama o okolišu zajamčeno je svakoj osobi, fizičkoj ili pravnoj, bez obveze navođenja interesa<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0040"><P>Uvodna izjava 8. Direktive 2003/4. Vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131219">19. prosinca 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Fish Legal i Shirley</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑279/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:853">EU:C:2013:853</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0036">36.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151006">6. listopada 2015.</DATE>, <NAME.CASE>East Sussex County Council</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑71/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:656">EU:C:2015:656</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0056">56.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Stoga eventualna prisutnost takvog interesa nije relevantna. Usto, čak i ako žalitelj, kao korisnik jedinica, ima poseban interes da su informacije koje se koriste za izračun jedinica točne, nije isključeno da se taj interes podudara s javnim interesom da Komisija donosi odluke koje se tiču okoliša na temelju točnih i ažuriranih informacija.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0092"><NO.P>92.</NO.P><TXT>Slijedom toga, treba prihvatiti prvi tužbeni razlog i poništiti spornu odluku, pri čemu nije potrebno ispitati drugi tužbeni razlog iz prvog stupnja, koji se temelji na povredi članka 4. stavka 5. Uredbe br. 1049/2001.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0093"><NO.P>93.</NO.P><TXT>U svakom slučaju, potonja odredba u ovom slučaju nije stvarno samostalan razlog za odbijanje koji bi mogao opravdati zadržavanje sporne odluke. Naime, protivljenje koje je izrazila Savezna Republika Njemačka na temelju članka 4. stavka 5. Uredbe br. 1049/2001 također je obrazloženo zaštitom Komisijina procesa odlučivanja, koja je propisana člankom 4. stavkom 3. prvim podstavkom te iste uredbe (točka 127. pobijane presude).</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P>Zaključak</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0094"><NO.P>94.</NO.P><TXT>U svjetlu prethodnih razmatranja, predlažem Sudu da:</TXT><P><LIST TYPE="DASH"><ITEM><P>ukine presudu Općeg suda Europske unije od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20141211">11. prosinca 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Saint‑Gobain Glass Deutschland/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑476/12</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2014:1059">EU:T:2014:1059</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>);</P></ITEM><ITEM><P>poništi odluku Komisije od <DATE ISO="20130117">17. siječnja 2013.</DATE> (GestDem 3273/2012) kojom je djelomično odbijen zahtjev za pristup dokumentu što ga je Savezna Republika Njemačka poslala Komisiji u okviru postupka dodjele emisijskih jedinica stakleničkih plinova iz članka 10.a Direktive 2003/87/EZ i</P></ITEM><ITEM><P>naloži Europskoj komisiji snošenje troškova u obama stupnjevima postupka</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>