(1)

Direktivom 2009/138/EZ uspostavlja se regulatorni sustav solventnosti za društva za osiguranje i reosiguranje u Uniji zasnovan na riziku. Potpuna primjena Direktive 2009/138/EZ za osiguravatelje i reosiguravatelje u Uniji počet će 1. siječnja 2016.

(2)

U skladu s člankom 311. Direktive 2009/138/EZ Komisija može donijeti i delegirane akte predviđene u toj Direktivi prije datuma početka njezine primjene.

(3)

Članak 172. Direktive 2009/138/EZ odnosi se na istovjetnost regulatornog sustava solventnosti treće zemlje ili jurisdikcije koji se primjenjuje na djelatnosti reosiguranja društava sa sjedištem u toj trećoj zemlji. Pozitivnom odlukom o istovjetnosti omogućuje se da se ugovori o reosiguranju sklopljeni s društvima koja imaju sjedište u toj jurisdikciji tretiraju na isti način kao ugovori o reosiguranju sklopljeni s društvima koja imaju odobrenje za rad u skladu s tom Direktivom.

(4)

Člankom 172. stavkom 4. Direktive 2009/138/EZ predviđa se određivanje na određeno vrijeme privremene istovjetnosti trećih zemalja ili jurisdikcija čiji regulatorni sustavi solventnosti reosiguranja ispunjuju određene kriterije. Odluka o privremenoj istovjetnosti vrijedi do 31. prosinca 2020. s mogućnošću obnove za razdoblje od najviše godinu dana, kako je utvrđeno u članku 172. stavku 5.

(5)

Članak 227. Direktive 2009/138/EZ odnosi se na istovjetnost za osiguravatelje iz trećih zemalja koji su dio grupe sa sjedištem u Uniji. Pozitivnom odlukom o istovjetnosti omogućuje se da takve grupe, ako je za izvještavanje na razini grupe kao metoda konsolidacije odobrena metoda odbitaka i agregiranja, za potrebe izračuna zahtjeva solventnosti i prihvatljivih vlastitih sredstava grupe uzmu u obzir izračun kapitalnih zahtjeva i raspoloživi kapital (vlastita sredstva) u skladu s pravilima jurisdikcije izvan Unije umjesto da ih izračunavaju na temelju Direktive 2009/138/EZ.

(6)

Člankom 227. stavkom 5. Direktive 2009/138/EZ predviđa se određivanje na određeno vrijeme privremene istovjetnosti trećih zemalja ili jurisdikcija čiji regulatorni sustavi solventnosti osiguranja ispunjuju određene kriterije. Odluka o privremenoj istovjetnosti vrijedi za razdoblje od deset godina s mogućnošću obnove.

(7)

Za procjenu privremene istovjetnosti iz članka 172. stavka 4. Direktive 2009/138/EZ i privremene istovjetnosti iz članka 227. stavka 5. Direktive 2009/138/EZ uzima se u obzir niz kriterija. Ti kriteriji uključuju određene zajedničke zahtjeve, posebno one koji se odnose na uspostavljeni regulatorni sustav solventnosti te ovlasti, sredstva i odgovornosti nadzornika. Ostali kriteriji razlikuju se za dvije vrste istovjetnosti, a posebno oni koji se odnose na konvergenciju prema potpuno istovjetnom regulatornom sustavu, razmjenu informacija s nadzornim tijelima i poslovnu tajnu.

(8)

Japanski regulatorni sustav solventnosti utvrđen je u Zakonu o djelatnosti osiguranja i Pravilniku o djelatnosti osiguranja, kako su zadnje izmijenjeni 2010. Za izdavanje odobrenja za rad osiguravateljima postoji sveobuhvatni sustav za izdavanje dozvola. Za obavljanje djelatnosti reosiguranja u Japanu potrebna je dozvola za neživotno osiguranje. Norme u pogledu upravljanja, upravljanja rizikom i objave djelomično su utvrđeni u Smjernicama za nadzor Agencije za financijske usluge Japana (Japan Financial Services Agency, JFSA). Smjernice za nadzor nemaju snagu zakona, ali ih pomno prati JFSA, koja ima ovlast uvesti korektivne mjere ako ih smatra potrebnima.

(9)

U ožujku 2015. Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA) dostavilo je Komisiji mišljenje u skladu s člankom 33. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (2) o regulatornom i nadzornom sustavu koji je u Japanu na snazi za društva za osiguranje i reosiguranje. Kasnije, EIOPA je isto tako pomogla Komisiji svojim doprinosom u pogledu procjene japanskog sektora osiguranja u skladu s člankom 227. stavkom 5. Direktive 2009/138/EZ. Komisija svoju procjenu temelji na informacijama koje joj je dostavila EIOPA.

(10)

Japan ima neovisno nadzorno tijelo za osiguranje, JFSA-u, s ovlastima i sredstvima potrebnima za izvršavanje svojih zadaća. JFSA je 2013. imala oko 100 članova osoblja koji su u punom radnom vremenu posvećeni nadzoru osiguranja, dok su ostali članovi osoblja bili na raspolaganju iz drugih dijelova organizacije. Istražne ovlasti uključuju izravni nadzor, a sankcije uključuju upravne naloge kojima mogu biti obuhvaćeni čak i povlačenje dozvole i pojedinačne sankcije. JFSA isto tako može dostaviti dosjee državnim odvjetnicima.

(11)

Osiguravatelji i reosiguravatelji moraju JFSA-i dostaviti opširne izvještaje, a JFSA ima široke ovlasti za restrukturiranje ili likvidaciju osiguravatelja i reosiguravatelja u poteškoćama, koje su se tijekom posljednjih desetljeća učinkovito upotrebljavale u odnosu na određeni broj osiguravatelja u sektoru životnog osiguranja koji su bili u ozbiljnim poteškoćama.

(12)

JFSA ima uspostavljen određeni broj sporazuma o suradnji s drugim nadzornim tijelima diljem svijeta. Od 2011. potpisnica je Multilateralnog memoranduma o razumijevanju o razmjeni informacija među osiguravateljnim nadzornim tijelima Međunarodnog udruženja osiguravateljnih nadzornih tijela. Potpisala je određeni broj bilateralnih i multilateralnih sporazuma o suradnji s drugim nadzornim tijelima, uključujući nekoliko nadzornih tijela u Uniji.

(13)

Osoblje JFSA-e podliježe strogim zahtjevima u pogledu čuvanja poslovne tajne. Pravilima i praksama JFSA-e na odgovarajući su način zaštićene povjerljive informacije koje su dostavila strana nadzorna tijela. Svi sadašnji ili bivši članovi osoblja JFSA-e obvezni su čuvati povjerljivost svih informacija koje prime tijekom obavljanja svojih dužnosti. Posljedica neovlaštene objave mogu biti disciplinske sankcije, kaznene istrage i kazna. S informacijama koje su primljene od stranih nadzornih tijela i označene kao povjerljive postupa se na odgovarajući način, a upotrebljavat će se samo u one svrhe koje su dogovorene sa stranim nadzornim tijelom.

(14)

Vrednovanje imovine za društva za životno osiguranje i društva za neživotno osiguranje obavlja se u skladu s opće prihvaćenim računovodstvenim načelima Japana. Većina imovine, ali ne sva imovina, vrednuje se po fer vrijednosti. U određenim okolnostima, određeni se razredi imovine (kao što su obveznice i zajmovi) vrednuju po knjigovodstvenoj vrijednosti. Kada se imovina vrednuje po povijesnom trošku, većina nerealiziranih dobitaka i gubitaka uzima se u obzir za određivanje raspoloživih vlastitih sredstava. Tehničke pričuve životnog osiguranja i dugoročnog neživotnog osiguranja diskontirane su. JFSA periodički određuje diskontnu stopu koja se treba upotrebljavati za diskontiranje tehničkih pričuva. Počevši od datuma ugovora nadalje, tehničke pričuve mogu se ponovno procijeniti samo naviše (nikada se ne vrednuju na vrijednost manju od one koja je određena na datum ugovora). Stoga se zanemaruju događaji na tržištu i ostali događaji čija bi posljedica bilo smanjenje tehničkih pričuva (kao što je povećanje kamatnih stopa). Društva za osiguranje isto su tako svake fiskalne godine obvezna provesti analizu budućeg novčanog toka sa stajališta prikladnosti tehničkih pričuva i, ako se to smatra potrebnim, akumulirati dodatne pričuve.

(15)

U slučaju društava za životno osiguranje i u slučaju društava za neživotno osiguranje, nadzorna intervencija može se pokrenuti na temelju triju različitih pragova, koji su utvrđeni kao različiti „koeficijenti granice solventnosti” (engl. Solvency Margin Ratios, SRM), izraženi kao koeficijent dvostrukog iznosa vlastitih sredstava podijeljen s kapitalnim zahtjevom nazvanim „ukupni rizik”. Metrikom „ukupnog rizika” obuhvaćeni su preuzeti rizici, kamatni i tržišni rizici, operativni rizik i rizik katastrofe. Interni modeli prihvaćeni su za rizike katastrofe i minimalnog jamstva. JFSA ima ovlast odrediti određene korektivne mjere čak i ako nije prekršen najviši prag za nadzornu intervenciju (SRM iznad 200 %), na primjer na način da od osiguravatelja zatraži da donesu mjere kako bi poboljšali svoju profitabilnost, kreditni rizik, stabilnost ili rizik likvidnosti. Kada je SRM ispod 0 %, JFSA može naložiti potpunu ili djelomičnu obustavu djelatnosti.

(16)

Planom upravljanja rizikom poduzeća od japanskih se osiguravatelja zahtijeva da rizicima upravljaju pojedinačno i sveobuhvatno. Osiguravatelji su obvezni sustavno i sveobuhvatno provoditi odgovarajuće upravljanje rizikom. U to je uključeno uzimanje u obzir činjenice jesu li utvrđeni relevantni rizici, provjera objektivnosti i prikladnosti normi za kvantifikaciju te analiziranje buduće adekvatnosti kapitala s obzirom na srednjoročne i dugoročne poslovne strategije i poslovno okruženje. JFSA od osiguravatelja isto tako zahtijeva provođenje vlastite procjene rizika i solventnosti te da o njezinim rezultatima izvijeste upravni odbor.

(17)

Japanski osiguravatelji zakonski su obvezni JFSA-i podnositi polugodišnje i godišnje poslovne izvještaje. Osim toga, osiguravatelj je svake godine obvezan pripremiti određene dokumente s objašnjenjima te ih kao javno dostupne čuvati u svom sjedištu.

(18)

Japanski regulatorni sustav solventnosti se mijenja. Zahtjevi u pogledu solventnosti na razini grupe uvedeni su 2010. Otkako je 2011. EIOPA započela procjenu istovjetnosti japanskog nadzornog sustava u vezi s člankom 172. Direktive 2009/138/EZ, Japan provodi reforme kojima će se poboljšati njegov regulatorni sustav solventnosti. Nekoliko je izvješća i terenskih ispitivanja bilance koja se temelji na ekonomskim vrednovanjima provedeno 2011., 2012. i 2014. S obzirom na izmjene koje se razmatraju moguće je zaključiti da će buduće promjene japanskog regulatornog sustava solventnosti rezultirati jačom konvergencijom s Direktivom 2009/138/EZ.

(19)

Na osnovi te procjene trebalo bi smatrati da regulatorni sustav solventnosti osiguranja i reosiguranja Japana ispunjuje kriterije za privremenu istovjetnost utvrđene u članku 172. stavku 4. Direktive 2009/138/EZ i kriterije za privremenu istovjetnost utvrđene u članku 227. stavku 5. Direktive 2009/138/EZ.

(20)

Razdoblje privremene istovjetnosti određeno ovom Odlukom završava 31. prosinca 2020. u skladu s člankom 172. stavkom 5. Direktive 2009/138/EZ.

(21)

Razdoblje privremene istovjetnosti određeno ovom Odlukom trebalo bi trajati deset godina u skladu s člankom 227. stavkom 6. Direktive 2009/138/EZ,