<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><JUDGMENT xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.55-20141201.xd"><BIB.JUDGMENT><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C‑221/13</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62013CJ0221</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2286">EU:C:2014:2286</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>6</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>6</PAGE.TOTAL><AUTHOR>CJ</AUTHOR></BIB.JUDGMENT><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P>PRESUDA OD <DATE ISO="20141015">15. 10. 2014.</DATE> – PREDMET C‑221/13</P><P>MASCELLANI</P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Presuda Suda</HT> (treće vijeće)</P><P><DATE ISO="20141015">15. listopada 2014.</DATE><NOTE NUMBERING="STAR" TYPE="FOOTNOTE" NOTE.ID="E0001"><P>Jezik postupka: talijanski</P></NOTE></P></TI></TITLE><INDEX><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Socijalna politika</KEYWORD><KEYWORD>Direktiva 97/81/EZ</KEYWORD><KEYWORD>Okvirni sporazum o radu s nepunim radnim vremenom koji su sklopili UNICE, CEEP i ETUC</KEYWORD><KEYWORD>Promjena ugovora o radu s nepunim radnim vremenom u ugovor o radu s punim radnim vremenom bez suglasnosti radnika</KEYWORD></INDEX><JUDGMENT.INIT><P>U predmetu C‑221/13,</P><P>povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a koji je uputio Tribunale ordinario di Trento (Italija), odlukom od <DATE ISO="20130411">11. travnja 2013.</DATE>, koju je Sud zaprimio <DATE ISO="20130425">25. travnja 2013.</DATE>, u postupku</P></JUDGMENT.INIT><PARTIES><PLAINTIFS><P><HT TYPE="BOLD">Teresa Mascellani</HT></P></PLAINTIFS><AGAINST>protiv</AGAINST><DEFENDANTS><P><HT TYPE="BOLD">Ministero della Giustizia,</HT></P></DEFENDANTS></PARTIES><PREAMBLE><PREAMBLE.INIT><P>SUD (treće vijeće),</P><P>u sastavu: M. Ilešič, predsjednik vijeća, A. Ó Caoimh, C. Toader i E. Jarašiūnas (izvjestitelj), i C. G. Fernlund, suci,</P><P>nezavisni odvjetnik: N. Wahl,</P><P>tajnik: A. Impellizzeri, administratorica,</P></PREAMBLE.INIT><GR.VISA><VISA>uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane <DATE ISO="20140320">20. ožujka 2014.</DATE>,</VISA></GR.VISA><GR.CONSID><CONSID><P>uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:</P><LIST TYPE="DASH"><ITEM><P>za T. Mascellani, F. Valcanover, <HT TYPE="ITALIC">avvocato</HT>,</P></ITEM><ITEM><P>za talijansku vladu, G. Palmieri, u svojstvu agenta, uz asistenciju M. Russo i G. Fiengo, <HT TYPE="ITALIC">avvocati dello Stato</HT>,</P></ITEM><ITEM><P>za češku vladu, M. Smolek, u svojstvu agenta,</P></ITEM><ITEM><P>za Europsku komisiju, C. Cattabriga i D. Martin, svojstvu agenata,</P></ITEM></LIST></CONSID></GR.CONSID><GR.VISA><VISA>saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj <DATE ISO="20140522">22. svibnja 2014.</DATE>,</VISA></GR.VISA><PREAMBLE.FINAL>donosi sljedeću</PREAMBLE.FINAL></PREAMBLE><?PAGE NO="2"?><CONTENTS.JUDGMENT><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Presudu</HT></P></TI></TITLE><NP><NO.P>1</NO.P><TXT>Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje Okvirnog sporazuma o radu s nepunim radnim vremenom, zaključenog <DATE ISO="19970606">6. lipnja 1997.</DATE> (u daljnjem tekstu: Okvirni sporazum), koji se nalazi u prilogu Direktivi Vijeća 97/81/EZ od <DATE ISO="19971215">15. prosinca 1997.</DATE> o Okvirnom sporazumu o radu s nepunim radnim vremenom koji su sklopili UNICE, CEEP i ETUC (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="014" PAGE.FIRST="9" DATE.PUB="1998">SL 1998, L 14, str. 9</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 131.).</TXT></NP><NP><NO.P>2</NO.P><TXT>Zahtjev je podnesen u okviru spora između T. Mascellani i Ministero della Giustizia (ministarstva pravosuđa) povodom odluke kojom se određuje promjena ugovora o radu tužiteljice iz glavnog postupka s nepunim radnim vremenom u ugovor s punim radnim vremenom.</TXT></NP><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Pravo Unije</HT></P></TI></TITLE><NP><NO.P>3</NO.P><TXT>Članak 1. Direktive 97/81 određuje da je cilj ove direktive provedba Okvirnog sporazuma o radu s nepunim radnim vremenom zaključenog <DATE ISO="19970606">6. lipnja 1997.</DATE> između međustrukovnih organizacija, Unije industrijskih saveza europskih poslodavaca (UNICE), Europskog centra poduzeća s javnim udjelom (CEEP) i Europske konfederacije sindikata (ETUC), koji se nalazi u prilogu toj direktivi.</TXT></NP><NP><NO.P>4</NO.P><TXT>Na temelju drugog odlomka preambule okvirnog sporazuma:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>Poštujući različitost situacija u državama članicama i priznajući da je rad s nepunim radnim vremenom značajka zapošljavanja u određenim sektorima i djelatnostima, ovaj Sporazum propisuje opća načela i minimalne uvjete koji se odnose na rad s nepunim radnim vremenom. Sporazum je odraz želje socijalnih partnera da uspostave opći okvir za uklanjanje diskriminacije radnika s nepunim radnim vremenom i doprinesu razvoju mogućnosti za rad s nepunim radnim vremenom na temelju koji je prihvatljiv za poslodavce i radnike.<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201C" ID="QE0001"/></P></QUOT.S></P></NP><NP><NO.P>5</NO.P><TXT>Članak 1. tog sporazuma određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>Svrha je ovog Okvirnog sporazuma:</P><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>omogućiti uklanjanje diskriminacije radnika s nepunim radnim vremenom i poboljšati kvalitetu rada s nepunim radnim vremenom;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>olakšati razvoj rada s nepunim radnim vremenom na dobrovoljnoj osnovi i pridonijeti fleksibilnoj organizaciji radnog vremena, vodeći računa o potrebama poslodavaca i radnika.<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201C" ID="QE0002"/></TXT></NP></ITEM></LIST></P></QUOT.S></P></NP><NP><NO.P>6</NO.P><TXT>Članak 3. Okvirnog sporazuma glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>Za potrebe ovog Sporazuma:</P><P>[...]</P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>2)</NO.P><TXT>Pojam ,usporedivi radnik s punim radnim vremenom' znači radnik s punim radnim vremenom u istom poduzeću, koji ima istu vrstu ugovora o radu ili radnog odnosa te isti ili sličan posao/zanimanje, vodeći računa o drugim okolnostima koje uključuju duljinu radnog staža i kvalifikacije/sposobnosti.</TXT><?PAGE NO="3"?><P>Ako u istom poduzeću nema usporedivog radnika s punim radnim vremenom, usporedba se provodi pozivanjem na primjenjivi kolektivni ugovor ili, ako nema primjenjivog kolektivnog ugovora, u skladu s nacionalnim pravom, kolektivnim ugovorima ili praksom.<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201C" ID="QE0003"/></P></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></P></NP><NP><NO.P>7</NO.P><TXT>Članak 4. tog sporazuma naslovljen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>Načelo nediskriminacije<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201C" ID="QE0004"/> u svojem stavku 1. predviđa:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>Što se tiče uvjeta zapošljavanja, radnici s nepunim radnim vremenom ne smiju se tretirati na manje povoljan način od usporedivih radnika s punim radnim vremenom samo zato što rade s nepunim radnim vremenom, osim ako je različito postupanje opravdano objektivnim razlozima.<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201C" ID="QE0005"/></P></QUOT.S></P></NP><NP><NO.P>8</NO.P><TXT>Na temelju članka 5. stavka 2. Okvirnog sporazuma:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>Radnikovo odbijanje da prijeđe s punog radnog vremena na nepuno radno vrijeme ili obrnuto ne bi samo po sebi trebalo predstavljati opravdan razlog za prekid radnog odnosa, ne dovodeći u pitanje mogućnost prekida radnog odnosa u skladu s nacionalnim pravom, kolektivnim ugovorima i praksom, iz drugih razloga koji mogu proizaći iz načela postupanja poduzeća o kojem je riječ.<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201C" ID="QE0006"/></P></QUOT.S></P></NP></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Talijansko pravo</HT></P></TI></TITLE><NP><NO.P>9</NO.P><TXT>Članak 16. Zakona br. 183 o prenošenju ovlasti na vladu u području teških i napornih zanimanja, reorganizaciji subjekata, dopustima, dostupnosti i odobrenim odsutnostima, mjerama socijalne zaštite, službama za zapošljavanje, mjerama za poticanje zapošljavanja, osposobljavanju i zapošljavanju žena, mjerama protiv neprijavljenog rada i odredbama o zaposlenju u javnom sektoru i o radnim sporovima (Legge n. 183 - Deleghe al Governo in materia di lavori usuranti, di riorganizzazione di enti, di congedi, aspettative e permessi, di ammortizzatori sociali, di servizi per l’impiego, dì incentivi all’occupazione, di apprendistato, di occupazione femminile, nonché misure contro il lavoro sommerso e disposizioni in tema di lavoro pubblico e di controversie di lavoro), od <DATE ISO="20101104">4. studenoga 2010.</DATE> (redovni dodatak Službenom listu Republike Italije (GURI) br. 262 od <DATE ISO="20101109">9. studenoga 2010.</DATE>, u daljnjem tekstu: Zakon br. 183/2010), predviđa da u vrijeme prve primjene odredaba koje uvodi članak 73. Zakonodavne uredbe br. 112 od <DATE ISO="20080625">25. lipnja 2008.</DATE> (redovni dodatak Službenom listu Republike Italije (GURI) br. 147 od <DATE ISO="20080625">25. lipnja 2008.</DATE>), tijela javne uprave iz članka 1. stavka 2. Zakonodavne uredbe br. 165 od <DATE ISO="20010330">30. ožujka 2001.</DATE>, kako je kasnije izmijenjena, imaju mogućnost u roku od 180 dana od stupanja na snagu zakona br. n<HT TYPE="SUP">o</HT> 183/2010, poštujući načela korektnosti i dobre vjere, ponovno ocijeniti odluke kojima se odobrava promjena ugovora o radu s punim radnim vremenom u ugovor o radu s nepunim radnim vremenom koje su donesene prije stupanja na snagu prethodno navedene Zakonodavne uredbe br. 112 iz 2008., koju je s izmjenama preuzeo Zakon br. 133 od <DATE ISO="20080806">6. kolovoza 2008.</DATE> (redovna dopuna GURI‑ju br. 195 od <DATE ISO="20080821">21. kolovoza 2008.</DATE>).</TXT></NP></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Glavni postupak i prethodna pitanja</HT></P></TI></TITLE><NP><NO.P>10</NO.P><TXT>Tužiteljica u glavnom postupku zaposlenica je Ministero della Giustizia, u službi suda koji je uputio zahtjev gdje izvršava svoje dužnosti u nepunom radnom vremenu. Od <DATE ISO="20000828">28. kolovoza 2000.</DATE> ona radi pola radnog vremena, raspoređenog na tri dana u tjednu.</TXT></NP><NP><NO.P>11</NO.P><TXT>Nakon stupanja Zakona br. 183/2010 na snagu Ministero della Giustizia je Odlukom br. 20384 od <DATE ISO="20110208">8. veljače 2011.</DATE> pristupio preispitivanju režima rada s nepunim radnim vremenom odobrenog tužiteljici u glavnom postupku i, primijenivši članak 16. tog zakona, jednostrano okončao taj režim i odredio režim rada s punim radnim vremenom, raspoređen na šest dana u tjednu, računajući od <DATE ISO="20110401">1. travnja 2011.</DATE></TXT></NP><?PAGE NO="4"?><NP><NO.P>12</NO.P><TXT>Tužiteljica u glavnom postupku obavijestila je <DATE ISO="20110316">16. ožujka 2011.</DATE> Ministero della Giustizia da se ne slaže s promjenom režima rada s nepunim radnim vremenom u režim rada s punim radnim vremenom. Administrativni direktor Tribunale ordinario di Trento (prvostupanjski sud u Trentu) je Odlukom br. 1882 od <DATE ISO="20110321">21. ožujka 2011.</DATE> naložio tužiteljici u glavnom postupku da prihvati novi režim.</TXT></NP><NP><NO.P>13</NO.P><TXT>Tužiteljica u glavnom postupku pokrenula je postupak pred sudom koji je uputio zahtjev s ciljem poništenja spomenutih odluka Ministero della Giustizia i administrativnog direktora. Ona navodi da je zahvaljujući režimu rada s nepunim radnim vremenom mogla posvetiti vrijeme obitelji i profesionalnom usavršavanju. Ističe da je Direktiva 97/81 ustanovila načelo na temelju kojega se radniku ne može protiv njegove volje pretvoriti rad s nepunim radnim vremenom u rad s punim radnim vremenom te da je stoga članak 16. Zakona br. 183/2010 protivan toj direktivi.</TXT></NP><NP><NO.P>14</NO.P><TXT>Ministero della Giustizia ističe da članak 16. Zakona br. 183/2010 nije protivan Direktivi 97/81.</TXT></NP><NP><NO.P>15</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev smatra, poput tužiteljice u glavnom postupku, da je navedeni članak 16., dopuštajući poslodavcu da protiv volje radnika promijeni njegov ugovor o radu s nepunim radnim vremenom u ugovor o radu s punim radnim vremenom, protivan Direktivi 97/81 jer je diskriminatoran u pogledu radnika s nepunim radnim vremenom koji su, za razliku od radnika s punim radnim vremenom, podložni ovlasti poslodavca u javnom sektoru da jednostrano promijeni trajanje njihovog radnog vremena. Prema tom sudu, takva mjera ne pridonosi razvoju mogućnosti rada s nepunim radnim vremenom ni za poslodavce ni za radnike. Osim toga, smatra da je ta nacionalna mjera protivna članku 5. točki 2. Okvirnog sporazuma koji, prema mišljenju suda, uzimajući u obzir zabranu otkaza koju predviđa, zahtijeva suglasnost radnika ako poslodavac planira takvu promjenu ugovora o radu.</TXT></NP><NP><NO.P>16</NO.P><TXT>U tim je okolnostima Tribunale ordinario di Trento odlučio prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeća prethodna pitanja:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>1.</NO.P><TXT>[...] Treba li se članak 5. stavak 2. [Okvirnog] sporazuma koji se provodi Direktivom [97/81] […] tumačiti u smislu da nacionalnim zakonodavstvima država članica ne dopušta da za poslodavca predvide mogućnost da protiv volje radnika odredi pretvorbu ugovora o radu s nepunim radnim vremenom u ugovor o radu s punim radnim vremenom?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>[...] Je li istoj Direktivi 97/81 [...] protivan nacionalni propis (kao što je članak 16. Zakona [br. 183/2010]) koji predviđa mogućnost za poslodavca da čak i protiv volje radnika odredi promjenu ugovora o radu s nepunim radnim vremenom u ugovor o radu s punim radnim vremenom?<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201C" ID="QE0007"/></TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></P></NP></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">O prethodnim pitanjima</HT></P></TI></TITLE><NP><NO.P>17</NO.P><TXT>Kako se sud koji je uputio zahtjev u svom drugom pitanju poziva na Direktivu br. 97/81, početno valja istaknuti da je prema njenom članku 1. cilj te direktive provedba Okvirnog sporazuma. U ovom slučaju, iz odluke kojom se upućuje zahtjev proizlazi da taj sud pita je li promjena ugovora o radu s nepunim radnim vremenom u ugovor o radu s punim radnim vremenom primjenjujući članak 16. Zakona br. 183/2010, bez suglasnosti T. Mascellani, protivna odredbama Okvirnog sporazuma.</TXT></NP><NP><NO.P>18</NO.P><TXT>Prema tome, valja smatrati da svojim pitanjima sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li se Okvirni sporazum, posebice njegov članak 5. stavak 2., tumačiti u smislu da mu je suprotan nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka na temelju kojega poslodavac može odrediti promjenu ugovora o radu s nepunim radnim vremenom u ugovor o radu s punim radnim vremenom bez suglasnosti dotičnog radnika.</TXT></NP><?PAGE NO="5"?><NP><NO.P>19</NO.P><TXT>Valja napomenuti da Direktiva br. 97/81 i Okvirni sporazum imaju, s jedne strane, za cilj promicanje rada s nepunim radnim vremenom i, s druge strane, uklanjanje diskriminacije između radnika s nepunim radnim vremenom i radnika s punim radnim vremenom (vidjeti u tom smislu presude Bruno i dr., C‑395/08 i C‑396/08, <REF.DOC.ECR><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:329">EU:C:2010:329</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, t. 24. i 77., kao i Michaeler i dr., C‑55/07 i C‑56/07, <REF.DOC.ECR><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:248">EU:C:2008:248</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, t. 21.).</TXT></NP><NP><NO.P>20</NO.P><TXT>Uvodna izjava 5. Direktive br. 97/81 propisuje da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>budući da je u zaključcima Europskog vijeća iz Essena naglašena potreba da se poduzmu mjere za poticanje zapošljavanja i jednakih mogućnosti za žene i muškarce, kao i mjere za povećanje intenzivnosti zapošljavanja rasta, posebno uvođenjem fleksibilnije organizacije posla koja ispunjava želje radnika i zahtjeve konkurentnosti.<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201C" ID="QE0008"/> Osim toga, iz uvodne izjave 11. te direktive, kao i iz drugog odlomka preambule Okvirnog sporazuma, proizlazi da potonja predstavlja volju socijalnih partnera da pridonesu razvoju mogućnosti rada s nepunim radnim vremenom na temelju koji će biti prihvatljiv poslodavcima i radnicima.</TXT></NP><NP><NO.P>21</NO.P><TXT>U tom kontekstu uvodna izjava 14. Direktive br. 97/81 određuje da Okvirni sporazum obvezuje države članice u smislu rezultata koji je potrebno ostvariti, prepuštajući nacionalnim tijelima izbor oblika i metoda. Iz drugog odlomka preambule Okvirnog sporazuma također proizlazi da potonji određuje opća načela i minimalne uvjete koji se odnose na rad s nepunim radnim vremenom. Prema uvodnoj izjavi 6. Okvirnog sporazuma, taj sporazum državama članicama i socijalnim partnerima prepušta određivanje načina primjene ovih općih načela, minimalnih zahtjeva i odredbi, kako bi se vodilo računa o situaciji u svakoj državi članici.</TXT></NP><NP><NO.P>22</NO.P><TXT>Među navedenim minimalnim uvjetima nalaze se i oni utvrđeni u članku 5. stavku 2. Okvirnog sporazuma, na temelju kojih <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>radnikovo odbijanje da prijeđe s punog radnog vremena na nepuno radno vrijeme ili obrnuto ne bi samo po sebi trebalo predstavljati opravdan razlog za prekid radnog odnosa, ne dovodeći u pitanje mogućnost prekida radnog odnosa, [...] iz drugih razloga koji mogu proizaći iz načela postupanja poduzeća o kojem je riječ.<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201C" ID="QE0009"/></TXT></NP><NP><NO.P>23</NO.P><TXT>Iz tog članka proizlazi da se njime državama članicama ne nameće obveza usvajanja propisa koji bi za promjenu ugovora o radu s nepunim radnim vremenom u ugovor o radu s punim radnim vremenom tražio suglasnost radnika. Naime, navedenom se odredbom samo želi isključiti da odbijanje radnika u pogledu promjene njegovog ugovora o radu, ako nema drugih objektivnih razloga, bude jedini razlog za otkaz.</TXT></NP><NP><NO.P>24</NO.P><TXT>Slijedi da članku 5. stavku 2. Okvirnog sporazuma nije protivan propis koji poslodavcu dopušta da iz takvih razloga odredi promjenu ugovora o radu s nepunim radnim vremenom u ugovor o radu s punim radnim vremenom bez suglasnosti dotičnog radnika.</TXT></NP><NP><NO.P>25</NO.P><TXT>Nadalje, takav propis treba biti u skladu s ciljem Okvirnog sporazuma koji se, kao što je određeno u njegovom članku 1. točki (b), osobito sastoji od doprinosa fleksibilnoj organizaciji radnog vremena, vodeći računa o potrebama poslodavaca i radnika.</TXT></NP><NP><NO.P>26</NO.P><TXT>Iako sud koji je uputio zahtjev smatra da je mogućnost promjene ugovora o radu s nepunim radnim vremenom u ugovor o radu s punim radnim vremenom diskriminatorna, valja podsjetiti da, sukladno cilju Okvirnog sporazuma koji se odnosi na uklanjanje diskriminacije između radnika s nepunim radnim vremenom i radnika s punim radnim vremenom, njegov se članak 4., što se tiče uvjeta zaposlenja, protivi tome da se radnici s nepunim radnim vremenom tretiraju na manje povoljan način od usporedivih radnika s punim radnim vremenom samo zato što rade s nepunim radnim vremenom, osim ako različito postupanje nije opravdano objektivnim razlozima (presuda Bruno i dr., <REF.DOC.ECR><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:329">EU:C:2010:329</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, t. 25).</TXT></NP><NP><NO.P>27</NO.P><TXT>U ovom slučaju valja ustvrditi, kao što je istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 51. svog mišljenja, da se ne mogu smatrati usporedivima situacija u kojoj je ugovor o radu s nepunim radnim vremenom promijenjen u ugovor o radu s punim radnim vremenom bez suglasnosti dotičnog radnika i situacija u<?PAGE NO="6"?> kojoj je radniku protiv njegove volje promijenjen ugovor o radu s punim radnim vremenom u ugovor o radu s nepunim radnim vremenom, jer smanjenje radnog vremena nema iste posljedice kao njegovo povećanje, osobito za radnikovu plaću koja predstavlja protučinidbu njegovom radu.</TXT></NP><NP><NO.P>28</NO.P><TXT>Imajući u vidu sva prethodna razmatranja, na postavljena pitanja valja odgovoriti da Okvirni sporazum, osobito njegov članak 5. stavak 2., treba tumačiti u smislu da mu, u okolnostima poput ovih iz glavnog postupka, nije protivan nacionalni propis na temelju kojega poslodavac bez suglasnosti dotičnog radnika može odrediti promjenu ugovora o radu s nepunim radnim vremenom u ugovor o radu s punim radnim vremenom.</TXT></NP></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Troškovi</HT></P></TI></TITLE><NP><NO.P>29</NO.P><TXT>Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.</TXT></NP></GR.SEQ></GR.SEQ><JURISDICTION><INTRO>Slijedom navedenoga, Sud (treće vijeće) odlučuje:</INTRO><P><HT TYPE="BOLD">Okvirni sporazum o radu s nepunim radnim vremenom, zaključen <DATE ISO="19970606">6. lipnja 1997.</DATE>, koji se nalazi u prilogu Direktivi Vijeća br. 97/81/EZ od <DATE ISO="19971215">15. prosinca 1997.</DATE>, a koji se odnosi na Okvirni sporazum o radu s nepunim radnim vremenom koji su sklopili UNICE, CEEP i ETUC, osobito njegov članak 5. stavak 2., treba tumačiti u smislu da mu, u okolnostima poput ovih iz glavnog postupka, nije protivan nacionalni propis na temelju kojega poslodavac bez suglasnosti dotičnog radnika može odrediti promjenu ugovora o radu s nepunim radnim vremenom u ugovor o radu s punim radnim vremenom.</HT></P></JURISDICTION></CONTENTS.JUDGMENT><SIGNATURE.CASE><SIGNATORY><P>Potpisi</P></SIGNATORY></SIGNATURE.CASE></JUDGMENT>