<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><JUDGMENT xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.JUDGMENT><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-779/18</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62018CJ0779</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:236">EU:C:2020:236</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>13</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>13</PAGE.TOTAL><AUTHOR>CJ</AUTHOR></BIB.JUDGMENT><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Presuda od <DATE ISO="20200326">26. 3. 2020</DATE>. – Predmet C‑779/18</HT></P><P><HT TYPE="SC">Mikrokasa i Revenue Niestandaryzowany Sekurytyzacyjny Fundusz Inwestycyjny Zamknięty w Warszawie</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Presuda Suda</HT> (prvo vijeće)</P><P><DATE ISO="20200326">26. ožujka 2020.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="STAR" NOTE.ID="E0001"><P>Jezik postupka: poljski</P></NOTE></P></TI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Zaštita potrošača</KEYWORD><KEYWORD>Ugovori o potrošačkim kreditima</KEYWORD><KEYWORD>Direktiva 2008/48/EZ</KEYWORD><KEYWORD>Članak 3. točka (g), članak 10. stavak 2. i članak 22. stavak 1.</KEYWORD><KEYWORD>Razina usklađivanja</KEYWORD><KEYWORD>Pojam <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>nekamatni troškovi kredita<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="2019" ID="QE0001"/></KEYWORD><KEYWORD>Direktiva 93/13/EEZ</KEYWORD><KEYWORD>Članak 1. stavak 2.</KEYWORD><KEYWORD>Nepoštene odredbe u potrošačkim ugovorima</KEYWORD><KEYWORD>Gornja granica ukupnih nekamatnih troškova kredita</KEYWORD><KEYWORD>Ugovorne odredbe koje su odraz obaveznih zakonskih ili regulatornih odredaba</KEYWORD><KEYWORD>Isključenost</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><JUDGMENT.INIT><P>U predmetu C‑779/18,</P><P>povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Sąd Rejonowy w Siemianowicach Śląskich (Općinski sud u Siemianowicama Śląskiem, Poljska), odlukom od <DATE ISO="20181109">9. studenoga 2018.</DATE>, koju je Sud zaprimio <DATE ISO="20181212">12. prosinca 2018.</DATE>, u postupku</P></JUDGMENT.INIT><PARTIES><PLAINTIFS><P><HT TYPE="BOLD">Mikrokasa S. A.,</HT></P><P><HT TYPE="BOLD">Revenue Niestandaryzowany Sekurytyzacyjny Fundusz Inwestycyjny Zamknięty</HT></P></PLAINTIFS><AGAINST>protiv</AGAINST><DEFENDANTS><P><HT TYPE="BOLD">XO,</HT></P></DEFENDANTS></PARTIES><PREAMBLE><PREAMBLE.INIT><P>SUD (prvo vijeće),</P><P>u sastavu: J.-C. Bonichot, predsjednik vijeća, M. Safjan, L. Bay Larsen, C. Toader (izvjestiteljica) i N. Jääskinen, suci,</P><P>nezavisni odvjetnik: G. Hogan,</P><P>tajnik: M. Aleksejev, načelnik odjela,</P></PREAMBLE.INIT><GR.VISA><VISA>uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane <DATE ISO="20191113">13. studenoga 2019.</DATE>,</VISA></GR.VISA><GR.CONSID><CONSID><P>uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:</P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>za Mikrokasu S. A., M. Kamiński, <HT TYPE="ITALIC">radca prawny</HT>,</P></ITEM><ITEM><P>za poljsku vladu, B. Majczyna, M. Kamejsza‑Kozłowska i D. Lutostańska, u svojstvu agenata,</P></ITEM><ITEM><P>za Europsku komisiju, G. Goddin, K. Herbout‑Borczak, A. Szmytkowska i N. Ruiz García, u svojstvu agenata,</P></ITEM></LIST></CONSID></GR.CONSID><GR.VISA><VISA>saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj <DATE ISO="20191219">19. prosinca 2019.</DATE>,</VISA></GR.VISA><?PAGE NO="2"?><PREAMBLE.FINAL>donosi sljedeću</PREAMBLE.FINAL></PREAMBLE><CONTENTS.JUDGMENT><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Presudu</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1</NO.P><TXT>Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje Direktive Vijeća 93/13/EEZ od <DATE ISO="19930405">5. travnja 1993.</DATE> o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="095" PAGE.FIRST="29" DATE.PUB="1993">SL 1993., L 95, str. 29</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.) i Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20080423">23. travnja 2008.</DATE> o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="133" PAGE.FIRST="66" DATE.PUB="2008">SL 2008., L 133, str. 66</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 13., str. 58. i ispravak <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="283" PAGE.FIRST="66" DATE.PUB="2014">SL 2014., L 283, str. 66</REF.DOC.OJ>.).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2</NO.P><TXT>Zahtjev je upućen u okviru dvaju sporova, koja je sud koji je uputio zahtjev spojio, između Mikrokase S. A. odnosno Revenue Niestandaryzowany Sekurytyzacyjny Fundusz Inwestycyjny Zamknięty (u daljnjem tekstu: Revenue) i osobe XO u pogledu zahtjevâ za plaćanje iznosa dugovanih na temelju dva ugovora o potrošačkom kreditu.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Pravo Unije</HT></HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Direktiva 93/13</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3</NO.P><TXT>Trinaesta i dvadeset četvrta uvodna izjava Direktive 93/13 glase:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><CONSID><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>budući da se pretpostavlja da zakonske ili regulatorne odredbe država članica kojima se izravno ili neizravno utvrđuju uvjeti potrošačkih ugovora ne sadrže nepoštene odredbe; budući da se ne čini potrebnim da budu podložni oni uvjeti koji odražavaju obvezne zakonske ili regulatorne odredbe i načela ili odredbe međunarodnih konvencija u kojima su države članice ili Zajednica stranke; budući da se u tom pogledu izrazom iz članka 1. stavka 2. koji glasi <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>obveznih zakonskih ili regulatornih odredaba<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="2019" ID="QE0003"/> obuhvaćaju i propisi koji se u skladu sa zakonom primjenjuju na ugovorne stranke ako nisu utvrđena nikakva drukčija rješenja;</P><P>[…]</P><P>budući da sudovi ili upravna tijela država članica moraju na raspolaganju imati odgovarajuća i djelotvorna sredstva za sprečavanje stalne primjene nepoštenih odredaba u potrošačkim ugovorima.<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/></P></CONSID></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4</NO.P><TXT>Člankom 1. te direktive određeno je:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="001.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Svrha ove Direktive je uskladiti zakone i druge propise država članica koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i potrošača.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="001.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Ugovorne odredbe koje su odraz obaveznih zakonskih ili regulatornih odredaba i odredaba ili načela međunarodnih konvencija u kojima su države članice ili Zajednica stranke, posebno u području prijevoza, ne podliježu odredbama ove Direktive.<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5</NO.P><TXT>Članak 3. Direktive 93/13 definira pretpostavke pod kojima se odredba sadržana u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem smatra nepoštenom.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="3"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6</NO.P><TXT>Člankom 6. stavkom 1. te direktive određeno je:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>Države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba.<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7</NO.P><TXT>Članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 glasi kako slijedi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>U interesu potrošača i tržišnih konkurenata države članice osiguravaju da postoje primjerena i djelotvorna sredstva za sprečavanje stalnog korištenja nepoštenih odredaba u ugovorima koji prodavatelji robe i pružatelji usluga sklapaju s potrošačima.<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Direktiva 2008/48</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8</NO.P><TXT>Uvodne izjave 7., 9., 19., 20. i 44. Direktive 2008/48 glase:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><CONSID><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>(7)</NO.P><TXT>Kako bi se što lakše došlo do unutarnjeg tržišta potrošačkih kredita koje dobro funkcionira, usklađeni okvir Zajednice potrebno je predvidjeti u čitavom nizu osnovnih područja. S ciljem neprestanog razvoja tržišta potrošačkih kredita i povećane mobilnosti europskih građana, uspostavi suvremenog prava o potrošačkim kreditima trebalo bi pomoći zakonodavstvom Zajednice koje će biti usmjereno na budućnost, sposobno za prilagodbu budućim oblicima kredita i koje će državama članicama omogućiti odgovarajući stupanj fleksibilnosti u njihovoj provedbi.</TXT></NP></CONSID><P>[…]</P><CONSID><NP><NO.P>(9)</NO.P><TXT>Potpuno usklađivanje potrebno je kako bi se osiguralo da svi potrošači u Zajednici uživaju visoku i ekvivalentnu razinu zaštite svojih interesa i stvaranja istinskog unutarnjeg tržišta. […]</TXT></NP></CONSID><P>[…]</P><CONSID><NP><NO.P>(19)</NO.P><TXT>Kako bi se potrošačima omogućilo da odluke donose potpuno upoznati s činjenicama, treba im odgovarajuće informacije o uvjetima i troškovima kredita te o njihovim obvezama, a koje potrošači mogu ponijeti sa sobom i razmotriti, pružiti prije donošenja odluke o ugovoru o kreditu. Kako bi se osigurala najveća moguća transparentnost i mogućnost usporedbe ponuda, takve informacije trebaju obuhvaćati posebno efektivnu kamatnu stopu koja se primjenjuje na taj kredit, određenu na isti način diljem Zajednice. […]</TXT></NP></CONSID><CONSID><NP><NO.P>(20)</NO.P><TXT>Ukupni troškovi kredita za potrošača trebali bi obuhvaćati sve troškove, uključujući i kamate, provizije, takse, naknade za kreditne posrednike i sve druge naknade koje potrošači moraju platiti u vezi s ugovorom o kreditu, izuzev troškova javnog bilježnika. Stvarno poznavanje troškova od strane vjerovnika trebalo bi procjenjivati objektivno, uzimajući u obzir zahtjeve u pogledu profesionalne pažnje.</TXT></NP></CONSID><P>[…]</P><CONSID><NP><NO.P>(44)</NO.P><TXT>S ciljem osiguravanja tržišne transparentnosti i stabilnosti te čekajući daljnje usklađivanje, države bi članice trebale osigurati da su uvedene odgovarajuće mjere za uređenje ili nadzor vjerovnikâ.<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/></TXT></NP></CONSID></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9</NO.P><TXT>U skladu s člankom 1. Direktive 2008/48, njezina svrha je usklađivanje određenih aspekata zakona i drugih propisa država članica o ugovorima koji obuhvaćaju potrošačke kredite.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="4"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10</NO.P><TXT>Člankom 3. te direktive određeno je:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT><QUOT.START CODE="201A" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>potrošač<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="2019" ID="QE0009"/> znači fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenima ovom Direktivom djeluje u svrhe izvan svojeg obrta, poslovanja ili profesije;</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(g)</NO.P><TXT><QUOT.START CODE="201A" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>ukupni troškovi kredita za potrošača<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="2019" ID="QE0010"/> znači svi troškovi, uključujući i kamate, provizije, pristojbe ili bilo koju drugu vrstu naknade koju potrošač mora platiti u vezi s ugovorom o kreditu i koji su poznati vjerovniku, osim troškova javnog bilježnika; troškovi u pogledu dodatnih usluga koje se odnose na ugovor o kreditu, a posebno premije osiguranja, također su uključeni ako je, povrh toga, sklapanje ugovora o pružanju drugih usluga obvezno s ciljem dobivanja kredita ili dobivanja kredita prema uvjetima koje vrijede na tržištu;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(h)</NO.P><TXT><QUOT.START CODE="201A" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>ukupan iznos koji plaća potrošač<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="2019" ID="QE0011"/> znači zbroj ukupnog iznosa kredita i ukupnih troškova kredita za potrošača;</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/></P></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11</NO.P><TXT>Člankom 5. navedene direktive, naslovljenim <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>Informacije prije sklapanja ugovora<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/>, određeno je:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="005.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Pravodobno, prije nego što se potrošač obveže ugovorom o kreditu ili ponudom, vjerovnik i, kada je to primjereno, kreditni posrednik, na temelju kreditnih uvjeta i odredaba koje nudi vjerovnik i, prema potrebi, želja i informacija koje je izrazio odnosno dostavio potrošač, potrošaču pružaju sve informacije koje su mu potrebne za uspoređivanje različitih ponuda s ciljem donošenja informirane odluke o tome hoće li sklopiti ugovor o kreditu. Takve informacije, na papiru ili nekom trajnom mediju, daju se putem obrasca Standardnih informacija o kreditu za potrošače u Europskoj uniji navedenog u Prilogu II. Smatra se da je vjerovnik ispunio sve zahtjeve za informiranjem u ovom stavku i u članku 3. stavcima 1. i 2. Direktive 2002/65/EZ ako je dao Standardne informacije o kreditu za potrošače u Europskoj uniji.</ALINEA><ALINEA><P>Predmetne informacije definiraju:</P><P>[…]</P><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(c)</NO.P><TXT>ukupan iznos kredita i uvjete kojima je uređeno povlačenje tranše;</TXT></NP></ITEM></LIST></P><P>[…]</P><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(g)</NO.P><TXT>efektivnu kamatnu stopu i ukupan iznos koji potrošač treba platiti, ilustrirane reprezentativnim primjerom u kojemu se spominju sve pretpostavke primijenjene u izračunu te stope; ako je potrošač obavijestio vjerovnika o jednoj komponenti ili većem broju komponenata koje želi da njegov kredit ima, kao što je trajanje ugovora o kreditu i ukupan iznos kredita, vjerovnik u obzir uzima i te komponente; ako su ugovorom o kreditu predviđeni različiti načini povlačenja tranše s različitim pristojbama ili stopama zaduživanja te ako vjerovnik primjenjuje pretpostavku navedenu u točki (b) dijela II. Priloga I., on je dužan naznačiti da drukčiji mehanizmi povlačenja tranše za tu vrstu kredita mogu rezultirati višim efektivnim kamatnim stopama;</TXT></NP></ITEM></LIST></P><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/></P></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><?PAGE NO="5"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12</NO.P><TXT>Članak 10. navedene direktive, naslovljen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>Informacije koje treba uključiti u ugovore o kreditu<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/>, predviđa:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="010.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Ugovori o kreditu sastavljaju se na papiru ili na nekom drugom trajnom mediju. Sve ugovorne stranke dobivaju primjerak ugovora o kreditu. Ovaj članak ne dovodi u pitanje bilo kakva nacionalna pravila koja se odnose na valjanost sklapanja ugovora o kreditu koji su u skladu s pravom Zajednice.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="010.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA><P>Ugovor o kreditu jasno i sažeto definira:</P><P>[…]</P><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(d)</NO.P><TXT>ukupan iznos kredita i uvjete koji uređuju povlačenje novca na temelju ugovora o kreditu;</TXT></NP></ITEM></LIST></P><P>[…]</P><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(g)</NO.P><TXT>efektivnu kamatnu stopu i ukupan iznos koji je potrošač dužan platiti izračunan u trenutku sklapanja ugovora o kreditu; treba spomenuti sve pretpostavke primijenjene u izračunu te stope;</TXT></NP></ITEM></LIST></P><P>[…]</P><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(u)</NO.P><TXT>prema potrebi, ostale ugovorne uvjete i odredbe;</TXT></NP></ITEM></LIST></P></ALINEA><ALINEA>[…]<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13</NO.P><TXT>Člankom 22. Direktive 2008/48, naslovljenim <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>Usklađivanje i imperativna narav ove Direktive<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/>, određeno je:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="022.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Ako ova Direktiva sadrži usklađene odredbe, države članice ne smiju zadržati niti uvoditi nove odredbe u svoje nacionalno pravo osim onih utvrđenih ovom Direktivom.</ALINEA><ALINEA>[…]</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="022.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Nadalje, države članice osiguravaju da se odredbe koje one donesu u provedbi ove Direktive ne mogu zaobići kao rezultat načina formuliranja ugovora, posebno integriranjem povlačenja tranše ili ugovora o kreditu koji potpadaju pod područje primjene ove Direktive u ugovore o kreditu čija bi narav ili svrha omogućili izbjegavanje njegove primjene.</ALINEA><ALINEA>[…]<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Poljsko pravo</HT></HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Građanski zakonik</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14</NO.P><TXT>U skladu s člankom 359. Kodeksa cywilnog (Građanski zakonik):</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="359.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0018" REF.END="QE0018"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Kamate na novčani iznos duguju se samo ako proizlaze iz pravnog akata ili zakona, sudske odluke ili odluke drugog nadležnog tijela.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="359.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Ako osim toga nije određen iznos kamata, duguju se zakonske kamate, čiji je iznos jednak zbroju referente stope Poljske narodne banke i 3,5 postotna boda.</ALINEA></PARAG><?PAGE NO="6"?><PARAG IDENTIFIER="359.002A"><NO.PARAG>2<HT TYPE="SUP">1</HT>.</NO.PARAG><ALINEA>Najviši iznos kamata koji proizlazi iz pravnog posla ne može biti veći od dvostrukog iznosa zakonskih kamata na godišnjoj razini (najviši iznos kamata).</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="359.002B"><NO.PARAG>2<HT TYPE="SUP">2</HT>.</NO.PARAG><ALINEA>Ako iznos kamata koji proizlazi iz pravnog posla prelazi najviši iznos kamata, kamate se duguju do najvišeg iznosa kamata.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="359.002C"><NO.PARAG>2<HT TYPE="SUP">3</HT>.</NO.PARAG><ALINEA>Ugovorne odredbe ne mogu isključiti ili ograničiti odredbe o najvišem iznosu kamata, čak i ako se primjenjuje strano pravo. U tom slučaju primjenjuju se zakonske odredbe.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="359.004"><NO.PARAG>4.</NO.PARAG><ALINEA>Objavom u Službenom listu Republike Poljske, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0019" REF.END="QE0019"/>Monitor Polski<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/> ministar pravosuđa utvrđuje iznos zakonskih kamata.<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15</NO.P><TXT>Člankom 385<HT TYPE="SUP">1</HT> navedenog zakonika određeno je:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="385.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0020" REF.END="QE0020"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Odredbe ugovora sklopljenog s potrošačem o kojima se nije pojedinačno pregovaralo ne obvezuju potrošača ako definiraju njegova prava i obveze protivno dobrim običajima i nanose znatnu štetu njegovim interesima (nezakonite odredbe). Ova se odredba ne odnosi na ugovorne odredbe kojima se uređuju glavne obveze strana, među kojima su cijena ili naknada, ako su sastavljene na nedvosmislen način.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="385.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Kada primjenom stavka 1. pojedina odredba ugovora ne obvezuje potrošača, strane i dalje obvezuju ostale ugovorne odredbe.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="385.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Odredbe ugovora sklopljenog s potrošačem koje nisu bile predmet pojedinačnih pregovora jesu ugovorne odredbe na čiji sadržaj potrošač nije mogao imati konkretni utjecaj. Osobito je riječ o ugovornim odredbama preuzetim iz obrasca ugovora koji je suugovarač predložio potrošaču.</ALINEA><ALINEA>[…]<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Zakon o potrošačkom kreditu</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16</NO.P><TXT>Ustawom o kredycie konsumenckim (Zakon o potrošačkom kreditu), od <DATE ISO="20110512">12. svibnja 2011.</DATE> (Dz. U. br. 126, poz. 715), u verziji koja je bila na snazi u vrijeme nastanka činjenica o kojima je riječ u glavnom postupku (u daljnjem tekstu: Zakon o potrošačkom kreditu), u poljski pravni poredak prenesena je Direktiva 2008/48.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17</NO.P><TXT>Članak 5. stavak 1., točke 6. do 8. tog zakona definiraju sljedeće pojmove:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0021" REF.END="QE0021"/>ukupni troškovi kredita – svi troškovi koje potrošač mora platiti u vezi s ugovorom o kreditu, osobito: (a) kamate, provizije, naknade, pristojbe i marže, ako su poznate vjerovniku i (b) troškovi dodatnih usluga, a osobito troškovi osiguranja, ako je njihovo plaćanje obvezno u cilju dobivanja kredita ili dobivanja kredita pod oglašenim uvjetima, osim troškova javnog bilježnika koje plaća potrošač;</ALINEA><ALINEA>nekamatni troškovi kredita – svi troškovi koje potrošač plaća u vezi s ugovorom o potrošačkom kreditu, osim kamata;</ALINEA><ALINEA>ukupan iznos kredita – maksimalan iznos novca, ne uključujući troškove kredita, koji vjerovnik na temelju ugovora o kreditu stavlja na raspolaganje potrošaču ili, u slučaju ugovora u pogledu kojih ništa nije predviđeno kada je riječ o tom maksimalnom iznosu, ukupan iznos novca, ne uključujući troškove kredita, koji vjerovnik na temelju ugovora o kreditu stavlja na raspolaganje potrošaču;</ALINEA><ALINEA>ukupan iznos koji plaća potrošač – zbroj ukupnih troškova kredita i ukupnog iznosa kredita<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/>.</ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18</NO.P><TXT>Člankom 13. navedenog zakona određeno je::</TXT><P><PARAG IDENTIFIER="013.001"><NO.PARAG>„1.</NO.PARAG><ALINEA><P>Prije sklapanja ugovora o potrošačkom kreditu, vjerovnik ili kreditni posrednik mora potrošaču, na trajnom mediju, pravodobno pružiti sljedeće informacije kako bi se potonji mogao s njima upoznati:</P><P>[…]</P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>(5)</NO.P><TXT>ukupan iznos kredita;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(6)</NO.P><TXT>datume i načine otplate kredita;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(7)</NO.P><TXT>ukupan iznos koji potrošač plaća;</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]</P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>(10)</NO.P><TXT>kada je to primjenjivo, informacije o ostalim troškovima koje potrošač mora platiti u vezi s ugovorom o potrošačkom kreditu, osobito informacije o kamatama, naknadama, maržama i pristojbama, uključujući pristojbe za vođenje jednog ili većeg broja računa na kojima su vidljive i transakcije uplata i povlačenja tranše, zajedno s pristojbama za uporabu određenog sredstva plaćanja i za transakcije uplate i za transakcije povlačenja tranše, te informacije o troškovima dodatnih usluga, osobito usluga osiguranja, ako su oni poznati vjerovniku, i uvjetima pod kojima se ti troškovi smiju mijenjati;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(11)</NO.P><TXT>informacije o troškovima javnog bilježnika koje je eventualno potrebno platiti;</TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA><ALINEA>[…]</ALINEA></PARAG></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19</NO.P><TXT>Članak 30. tog zakona predviđa:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="030.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0022" REF.END="QE0022"/>1.</NO.PARAG><ALINEA><P>Ne dovodeći u pitanje članke 31. do 33., ugovor o potrošačkom kreditu treba sadržavati:</P><P>[…]</P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>(2)</NO.P><TXT>vrstu kredita;</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]</P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>(4)</NO.P><TXT>ukupan iznos kredita;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(5)</NO.P><TXT>datume i načine otplate kredita;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(6)</NO.P><TXT>kreditnu kamatnu stopu […];</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(7)</NO.P><TXT>efektivnu kamatnu stopu i ukupan iznos koji potrošač mora platiti izračunan u trenutku sklapanja ugovora o potrošačkom kreditu, kao i sve pretpostavke kojima se koristilo u izračunu tog iznosa;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(8)</NO.P><TXT>pravila i rokove otplate kredita, […];</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(9)</NO.P><TXT>informacije o rokovima i pravilima plaćanja kamata i bilo kojih drugih troškova kredita ako vjerovnik ili kreditni posrednik omogućuje odgodu plaćanja kredita;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(10)</NO.P><TXT>informacije o drugim troškovima koje potrošač mora platiti u vezi s ugovorom o potrošačkom kreditu, osobito o pristojbama, uključujući pristojbe za vođenje jednog ili većeg broja računa na kojima su vidljive i transakcije uplata i povlačenja tranše, zajedno s pristojbama za uporabu<?PAGE NO="8"?> određenog sredstva plaćanja i za transakcije uplate i za transakcije povlačenja tranše, te informacije o naknadama, maržama i troškovima dodatnih usluga, osobito usluga osiguranja, ako su poznati vjerovniku, i uvjetima pod kojima se ti troškovi smiju mijenjati;</TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA><ALINEA>[…]<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20</NO.P><TXT>U skladu s člankom 36a tog zakona:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="036A.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0023" REF.END="QE0023"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Maksimalan iznos nekamatnih troškova kredita izračunava se prema formuli:</ALINEA><ALINEA>MPKK ≤ (K × 25 %) + (K × N/R × 30 %)</ALINEA><ALINEA>pri čemu pojedini simboli znače sljedeće:</ALINEA><ALINEA>MPKK - maksimalan iznos nekamatnih troškova kredita,</ALINEA><ALINEA>K - ukupan iznos kredita,</ALINEA><ALINEA>n – rok otplate u danima,</ALINEA><ALINEA>R –broj dana u godini.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="036A.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Nekamatni troškovi kredita tijekom cjelokupnog trajanja ugovora o kreditu ne smiju premašiti ukupan iznos kredita.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="036A.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Nekamatni troškovi kredita koji proizlaze iz ugovora o potrošačkom kreditu ne plaćaju se u dijelu u kojem premašuju maksimalan iznos nekamatnih troškova kredita izračunan na način opisan u stavku 1. ili ukupan iznos kredita.<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21</NO.P><TXT>Člankom 47. Zakona o potrošačkom kreditu određeno je:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0024" REF.END="QE0024"/>Nijedna ugovorna odredba ne smije isključiti ili ograničiti prava potrošačâ utvrđena zakonom. U tom slučaju primjenjuju se zakonske odredbe.<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Glavni postupak i prethodna pitanja</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22</NO.P><TXT>Postupak u dvama predmetima povodom kojih je podnesen zahtjev za prethodnu odluku, a koje je sud koji je uputio zahtjev spojio odlukom od <DATE ISO="20181108">8. studenoga 2018</DATE>, pokrenule su bankarske ustanove Mikrokasa i Revenue protiv osobe XO.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23</NO.P><TXT>U prvom predmetu je osoba XO je u svojstvu potrošača u smislu Direktive 2008/48 s društvom Mikrokasa <DATE ISO="20161221">21. prosinca 2016.</DATE> sklopila ugovor o zajmu iznosa od 4000 poljskih zlota (PLN, oko 940 eura), koje je mogla vratiti u 30 mjesečnih obroka do <DATE ISO="20190628">28. lipnja 2019.</DATE> Na temelju tog ugovora potrošač se također obvezao platiti 600 PLN (oko 139 eura) na ime naknade za obradu kredita i 3400 PLN (oko 790 eura) na ime administrativnih naknada. Zaračunane su i ugovorne kamate po godišnjoj stopi od 7 %, za iznos od 371,87 PLN (oko 86 eura).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24</NO.P><TXT>Nakon što nije plaćen nijedan obrok, društvo Mikrokasa podnijelo je tužbu Sądu Rejonowy w Siemianowicach Śląskich I Wydział Cywilny (Općinski sud u Siemianowicama Śląskiem, prvi građanski odjel, Poljska) protiv osobe XO kojom je zahtijevalo da se potonjoj naloži plaćanje 8184,53 PLN (oko <FT TYPE="NUMBER">1927</FT> eura).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="9"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25</NO.P><TXT>Što se tiče drugog predmeta, isti je potrošač <DATE ISO="20161121">21. studenoga 2016.</DATE> s društvom IPF Polska sp. z. o. o., internetski sklopio ugovor o zajmu 3000 PLN (oko 703,18 eura), koje je mogao vratiti do <DATE ISO="20180528">28. svibnja 2018.</DATE> U skladu s odredbama tog ugovora, potrošač je bio dužan platiti naknadu od 2084 PLN (oko 488,46 eura). Ugovorne kamate zaračunane su po godišnjoj stopi od 10 %, a u ukupnom iznosu od 248,41 PLN (oko 57 eura).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26</NO.P><TXT>Tražbinu koja proizlazi iz tog ugovora društvo IPF Polska prenijelo je društvu Revenue ugovorom o ustupu tražbine <DATE ISO="20170816">16. kolovoza 2017.</DATE> Potonji je <DATE ISO="20171027">27. listopada 2017.</DATE> podnio tužbu protiv osobe XO kojom je zahtijevao plaćanje 5196,68 PLN (oko <FT TYPE="DECIMAL">1218,09</FT> eura) na ime neispunjenja obveze plaćanja. Sąd Rejonowy Lublin Zachód w Lublinie (Općinski sud u zapadnom Lublinu, Poljska) donio je rješenje o nalogu za plaćanje. Potrošač je podnio žalbu protiv tog rješenja Sądu Rejonowy w Siemianowicach Śląskich (Općinski sud u Siemianowicama Śląskiem, Poljska).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27</NO.P><TXT>Taj sud navodi da su nekamatni troškovi kredita u dvama ugovorima o kojima je riječ u glavnom postupku izračunani na temelju formule utvrđene nacionalnim zakonodavstvom u članku 36a Zakona o potrošačkom kreditu i ne prekoračuju najviši dopušteni iznos.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28</NO.P><TXT>Međutim, taj sud dvoji o usklađenosti s Direktivom 2008/48, a osobito s obzirom na potpuno usklađivanje provedeno tom direktivom, nacionalnog zakonodavstva koje uvodi pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0025" REF.END="QE0025"/>ukupnih nekamatnih troškova kredita<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/>, koji nije predviđen navedenom direktivom. Osobito, valjat će se zapitati o tome može li uvođenje takvog pojma povrijediti ciljeve utvrđene Direktivom 2008/48.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29</NO.P><TXT>Usto, u slučaju da su ukupni nekamatni troškovi kredita izračunani na način koji je zakonodavac uspostavio u članku 36a Zakona o potrošačkom kreditu, te će se troškove odrediti na temelju formule koja ne ovisi o uslugama koje je stvarno pružio prodavatelj robe ili pružatelj usluge i sredstvima koja je uložio. Tako potrošač ne bi mogao saznati prave troškove kredita niti bi mogao biti pravilno obaviješten o svojoj pravnoj situaciji na dan sklapanja ugovora.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev dvoji i o primjenjivosti Direktive 93/13 kad postoje ugovorne odredbe koje su u skladu s nacionalnim odredbama o najvišim dopuštenim troškovima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31</NO.P><TXT>Taj sud naglašava da je poljski zakonodavac donošenjem članka 36a Zakona o potrošačkom kreditu želio zajamčiti granice troškova koji se zaračunavaju potrošačima time što je u tom članku navedeno da ukupni troškovi kredita, izuzev kamata, ne smiju biti veći od 55 % ukupnog iznosa kredita na godišnjoj razini, 85 % za dvogodišnje razdoblje i 100 % neovisno o trajanju kredita.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32</NO.P><TXT>Međutim, prema mišljenju navedenog suda, u praksi prodavatelji robe ili pružatelji usluge često izabiru najviši dopušteni iznos prema zakonskoj formuli a da pritom nužno ne uzimaju u obzir stvarno nastale troškove.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33</NO.P><TXT>Slijedom toga, postoji bojazan da prodavatelj robe ili pružatelj usluge ostvario pretjeranu i neopravdanu prednost na štetu potrošača, što bi potrošaču prouzrokovalo znatnu neravnotežu koja proizlazi iz usporedbe ukupnog iznosa kredita i ukupnih troškova kredita.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev također ističe da se trenutna praksa poljskih sudova razlikuje, pri čemu neki od njih iz nadzora nepoštenosti isključuju troškove utvrđene na temelju članka 36a Zakona o potrošačkom kreditu, dok drugi te troškove ocjenjuju s obzirom na kriterije uspostavljene nacionalnim zakonodavstvom kojim se prenosi članak 3. Direktive 93/13.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="10"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35</NO.P><TXT>U tim je okolnostima Sąd Rejonowy w Siemianowicach Śląskich (Općinski sud u Siemianowicama Śląskiem) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0026" REF.END="QE0026"/>1.</NO.P><TXT>Treba li odredbe Direktive 2008/48, osobito njezin članak 3. točku (g), članak 10. stavak 1. i članak 22. stavak 1., tumačiti na način da im se protivi odvajanje takozvanih <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0027" REF.END="QE0027"/>nekamatnih troškova kredita<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="2019" ID="QE0027"/>, utvrđenih u paušalnom iznosu prema zakonskoj formuli za izračun opisanoj u članku 36.a Zakona o potrošačkim kreditima, od takozvanih <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0028" REF.END="QE0028"/>ukupnih troškova kredita za potrošača<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="2019" ID="QE0028"/> iz navedene direktive na način koji omogućava da se od potrošača sakriju stvarni nekamatni troškovi kredita koje snosi poduzetnik?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Treba li odredbe Direktive 93/13, osobito njezin članak 1. stavak 2., članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1., tumačiti na način da im se protivi provjera uvjeta ugovorâ o potrošačkim kreditima iz perspektive uvjeta navedenih u članku 3. te direktive, u dijelu koji obuhvaća takozvane nekamatne troškove kredita, koji se utvrđuju na temelju kriterija navedenih u članku 36.a Zakona o potrošačkim kreditima?<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/></TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">O prethodnim pitanjima</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Prvo pitanje</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36</NO.P><TXT>Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 3. točku (g), članak 10. stavak 1. i članak 22. stavak 1. Direktive 2008/48 tumačiti na način da im se protivi nacionalna odredba koja određuje metodu izračuna najvišeg iznosa nekamatnih troškova kredita koji se mogu nametnuti potrošaču u okviru ugovorâ o potrošačkom kreditu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37</NO.P><TXT>Najprije valja podsjetiti na to da je svrha Direktive 2008/48, u skladu s njezinim člankom 1., usklađivanje određenih aspekata zakona i drugih propisa država članica o ugovorima koji obuhvaćaju potrošačke kredite.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38</NO.P><TXT>Nadalje, iz članka 22. stavka 1. te direktive proizlazi da, ako ona sadržava usklađene odredbe, države članice ne smiju zadržati niti uvoditi nove odredbe u svoje nacionalno pravo osim onih utvrđenih njome.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39</NO.P><TXT>Naposljetku, kao što proizlazi iz ustaljene sudske prakse Suda, radi osiguranja široke zaštite potrošača, zakonodavac Unije se u članku 3. točki (g) te direktive odlučio za široku definiciju pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0029" REF.END="QE0029"/>ukupni troškovi kredita za potrošača<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/> na način da oni obuhvaćaju troškove, uključujući i kamate, provizije, pristojbe ili bilo koju drugu vrstu naknade koju potrošač mora platiti u vezi s ugovorom o kreditu, koji su poznati vjerovniku, osim troškova javnog bilježnika (vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150226">26. veljače 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Matei</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑143/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:127">EU:C:2015:127</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0048">48.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>; od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20161208">8. prosinca 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Verein für Konsumenteninformation</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑127/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:934">EU:C:2016:934</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190911">11. rujna 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Lexitor</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑383/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:702">EU:C:2019:702</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0023">23.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40</NO.P><TXT>Međutim, Direktiva 2008/48 ne sadržava ni pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0030" REF.END="QE0030"/>nekamatni troškovi kredita<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/> ni odredbe koje uređuju ograničenje troškova kredita ili njihovu raspodjelu na trgovca i potrošača. Iz elemenata spisa podnesenog Sudu proizlazi da navedeni <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0031" REF.END="QE0031"/>nekamatni troškovi kredita<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/> čine potkategoriju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0032" REF.END="QE0032"/>ukupnih troškova kredita<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/> u smislu članka 3. točke (g) Direktive 2008/48, pri čemu potonji troškovi obuhvaćaju sve troškove, uključujući osobito i kamate.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41</NO.P><TXT>Članak 5. stavak 1. točka (g) navedene direktive, u kojoj su navedene informacije koje se prije sklapanja ugovora trebaju pružiti potrošaču i njezin članak 10. stavak 2. točka (g), koji sadržava informacije koje moraju biti jasno i sažeto definirane, predviđaju obvezu informiranja potrošača o <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0033" REF.END="QE0033"/>ukupnom iznosu koji<?PAGE NO="11"?> plaća potrošač<QUOT.END REF.START="QS0033" CODE="201D" ID="QE0033"/>, koji je u članku 3. točki (h) Direktive 2008/48 definiran kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0034" REF.END="QE0034"/>zbroj ukupnog iznosa kredita i ukupnih troškova kredita za potrošača<QUOT.END REF.START="QS0034" CODE="201D" ID="QE0034"/>. U tim odredbama nije predviđena obveza informiranja o nekamatnim troškovima kredita ili metodi njihova izračuna.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42</NO.P><TXT>Slijedom toga, valja utvrditi da Direktiva 2008/48 ne sadržava nikakvu usklađenu odredbu o <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0035" REF.END="QE0035"/>nekamatnim troškovima kredita<QUOT.END REF.START="QS0035" CODE="201D" ID="QE0035"/> ili načinu na koji oni trebaju biti izračunani.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43</NO.P><TXT>Iako Direktiva 2008/48 usklađuje tek određene aspekte pravila država članica u području ugovora o potrošačkim kreditima, iz njezine uvodne izjave 44. proizlazi da bi, s ciljem osiguravanja tržišne transparentnosti i stabilnosti te čekajući daljnje usklađivanje, države članice trebale osigurati da su uvedene odgovarajuće mjere za uređenje ili nadzor vjerovnikâ (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190606">6. lipnja 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Schyns</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑58/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:467">EU:C:2019:467</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0044">44.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Međutim, valja se uvjeriti da te mjere ne povrjeđuju područja usklađena Direktivom 2008/48.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44</NO.P><TXT>S tim u vezi valja podsjetiti na to da je Direktiva 2008/48 donesena s dvostrukim ciljem osiguranja visoke i jednake razine zaštite interesa svih potrošača u Europskoj uniji i stvaranja učinkovitog unutarnjeg tržišta potrošačkog kreditiranja (presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190905">5. rujna 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Pohotovosť</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑331/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:665">EU:C:2019:665</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191219">19. prosinca 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Home Credit Slovakia</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑290/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:1130">EU:C:2019:1130</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0028">28.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45</NO.P><TXT>U članku 10. te direktive sadržane su informacije koje moraju jasno i sažeto biti definirane u ugovoru. Sud je već presudio da članak 10. stavak 2. navedene direktive provodi takvo usklađivanje u vezi s elementima koji moraju obvezno biti uključeni u ugovor o kreditu (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190905">5. rujna 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Pohotovosť</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑331/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:665">EU:C:2019:665</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0050">50.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46</NO.P><TXT>Usto, kao što je navedeno u točki 38. ove presude, u skladu s člankom 22. stavkom 1. Direktive 2008/48, ako ona sadržava usklađene odredbe, države članice ne smiju zadržati niti uvoditi nove odredbe u svoje nacionalno pravo osim onih utvrđenih njome.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47</NO.P><TXT>U predmetnom slučaju iz elemenata spisa podnesenog Sudu proizlazi da nacionalne odredbe o nekamatnim troškovima kredita samo utvrđuju gornju granicu i metodu izračuna tih troškova kao i posljedice nepoštovanja te gornje granice. U svakom slučaju, kao što je nezavisni odvjetnik istaknuo u točkama 59. i 60. svojega mišljenja, zadaća je suda koji je uputio zahtjev da provjeri nameće li nacionalno zakonodavstvo dodatne obveze informiranja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48</NO.P><TXT>S obzirom na prethodno navedeno članak 3. točku (g), članak 10. stavak 2. i članak 22. stavak 1. Direktive 2008/48 treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalni propis koji predviđa metodu izračuna najvišeg iznosa nekamatnih troškova kredita koji se mogu nametnuti potrošaču, pod uvjetom da taj propis ne sadržava dodatne obveze informiranja koje se odnose na te nekamatne troškove kredita uz one predviđene navedenim člankom 10. stavkom 2.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Drugo pitanje</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49</NO.P><TXT>Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 1. stavak 2. Direktive 93/13 tumačiti na način da je iz njezina područja primjene isključena ugovorna odredba kojom se utvrđuju nekamatni troškovi kredita uz poštovanje gornje granice predviđene nacionalnom odredbom a da se pritom nužno ne uzimaju u obzir stvarno nastali troškovi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50</NO.P><TXT>S tim u vezi valja podsjetiti na to da je člankom 1. stavkom 2. Direktive 93/13, koji se odnosi na ugovorne odredbe koje su odraz obveznih zakonskih ili regulatornih odredbi, ustanovljeno isključenje iz njezina područja primjene koje je, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, podvrgnuto dvama uvjetima. S jedne strane, ugovorna odredba mora biti odraz zakonske ili regulatorne odredbe, a, s druge<?PAGE NO="12"?> strane, ta odredba mora biti obvezna (presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191107">7. studenoga 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Kanyeba i dr</NAME.CASE>., <NO.CASE>C‑349/18 do C‑351/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:936">EU:C:2019:936</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0060">60.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20200303">3. ožujka 2020.</DATE>, <NAME.CASE>Gómez del Moral Guasch</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑125/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:138">EU:C:2020:138</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51</NO.P><TXT>Kako bi se utvrdilo jesu li ti uvjeti ispunjeni, Sud je zaključio da je na nacionalnom sudu da provjeri je li konkretna ugovorna odredba odraz odredbi nacionalnog prava koje se prisilno primjenjuju među ugovornim stranama neovisno o njihovoj volji ili onih koje su dispozitivne naravi i stoga automatski primjenjive, odnosno ako se ugovorne strane u tom smislu nisu drukčije sporazumjele (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20200303">3. ožujka 2020.</DATE>, <NAME.CASE>Gómez del Moral Guasch</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑125/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:138">EU:C:2020:138</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52</NO.P><TXT>Sud je također presudio da nacionalni sud mora voditi računa o tome da, osobito s obzirom na cilj navedene direktive, odnosno zaštitu potrošača od nepoštenih odredbi u ugovorima koje su prodavatelji robe ili pružatelji usluga sklopili s njima, iznimku uspostavljenu njezinim člankom 1. stavkom 2. treba tumačiti usko kako bi se osigurao njezin korisni učinak (vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140910">10. rujna 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Kušionová</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑34/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2189">EU:C:2014:2189</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0077">77.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180920">20. rujna 2018.</DATE>, <NAME.CASE>OTP Bank i OTP Faktoring</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑51/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:750">EU:C:2018:750</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0054">54.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53</NO.P><TXT>U svakom slučaju valja podsjetiti na to da je ugovorna odredba sadržana u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem isključena iz područja primjene te direktive samo ako je ta ugovorna odredba odraz sadržaja obvezne zakonske ili regulatorne odredbe u smislu članka 1. stavka 2. Direktive 93/13, u vezi s njezinom trinaestom uvodnom izjavom (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140910">10. rujna 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Kušionová</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑34/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2189">EU:C:2014:2189</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0080">80.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54</NO.P><TXT>Takvo je isključenje opravdano činjenicom da se može pretpostaviti da je nacionalni zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza strana u određenim ugovorima, a koju je zakonodavac Unije izričito namjeravao očuvati (presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130321">21. ožujka 2013.</DATE>, <NAME.CASE>RWE Vertrieb</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑92/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:180">EU:C:2013:180</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0028">28.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190403">3. travnja 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Aqua Med</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑266/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:282">EU:C:2019:282</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55</NO.P><TXT>Iako je Sud u svojoj sudskoj praksi razvio kriterije tumačenja članka 1. stavka 2. Direktive 93/13, sud koji je uputio zahtjev je taj koji iz njih treba izvući konkretne zaključke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56</NO.P><TXT>U predmetnom slučaju valja podsjetiti na to da, uz pridržaj provjera koje su s tim u vezi zadaća suda koji je uputio zahtjev, ugovorna odredba kojom se samo provodi metoda izračuna gornje granice nekamatnih troškova kredita „odražava, strogo govoreći, predmetnu nacionalnu odredbu (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190403">3. travnja 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Aqua Med</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑266/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:282">EU:C:2019:282</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0036">36.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57</NO.P><TXT>Naime, čini se da navedena odredba sama po sebi ne određuje prava i obveze ugovornih strana, nego samo ograničava njihovu slobodu utvrđivanja nekamatnih troškova kredita iznad određene razine te ni na koji način ne sprječava nacionalni sud da nadzire eventualnu nepoštenost takvog utvrđivanja, čak i ispod najviše zakonske gornje granice.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58</NO.P><TXT>S obzirom na prethodno navedeno, članak 1. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da iz njezina područja primjene nije isključena ugovorna odredba kojom se utvrđuju ukupni nekamatni troškovi kredita uz poštovanje gornje granice predviđene nacionalnom odredbom a da se pritom nužno ne uzimaju u obzir stvarno nastali troškovi.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Troškovi</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59</NO.P><TXT>Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="13"?><JURISDICTION><INTRO>Slijedom navedenog, Sud (prvo vijeće) odlučuje:</INTRO><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Članak 3. točku (g), članak 10. stavak 2. i članak 22. stavak 1. Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20080423">23. travnja 2008.</DATE> o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalni propis koji predviđa metodu izračuna najvišeg iznosa nekamatnih troškova kredita koji se mogu nametnuti potrošaču, pod uvjetom da taj propis ne sadržava dodatne obveze informiranja koje se odnose na te nekamatne troškove kredita uz one predviđene navedenim člankom 10. stavkom 2.</HT></TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Članak 1. stavak 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od <DATE ISO="19930405">5. travnja 1993.</DATE> o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da iz njezina područja primjene nije isključena ugovorna odredba kojom se utvrđuju ukupni nekamatni troškovi kredita uz poštovanje gornje granice predviđene nacionalnom odredbom a da se pritom nužno ne uzimaju u obzir stvarno nastali troškovi.</HT></TXT></NP></ITEM></LIST></JURISDICTION></CONTENTS.JUDGMENT><SIGNATURE.CASE><SIGNATORY><P>Potpisi</P></SIGNATORY></SIGNATURE.CASE></JUDGMENT>