<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.55-20141201.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C‑452/16 PPU</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62016CC0452</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:782">EU:C:2016:782</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>13</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>13</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P>MIŠLJENJE M. CAMPOSA SÁNCHEZ‑BORDONE – PREDMET C‑452/16 PPU</P><P>POLTORAK</P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje nezavisnog odvjetnika</HT></P><P><HT TYPE="UC">Manuela Camposa Sánchez‑Bordone</HT></P><P>od <DATE ISO="20161119">19. listopada 2016.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P>Izvorni jezik: španjolski</P></NOTE></P></TI><STI><P><HT TYPE="BOLD">Predmet C‑452/16 PPU</HT></P><P><HT TYPE="BOLD">Openbaar Ministerie</HT></P><P><HT TYPE="BOLD">protiv</HT></P><P><HT TYPE="BOLD">Krzysztofa Mareka Poltoraka</HT></P><P><HT TYPE="NORMAL">(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Rechtbank Amsterdam (sud u Amsterdamu, Nizozemska))</HT></P></STI></TITLE><INDEX><KEYWORD>Policijska i pravosudna suradnja u kaznenim stvarima</KEYWORD><KEYWORD>Okvirna odluka 2002/584/PUP</KEYWORD><KEYWORD>Europski uhidbeni nalog</KEYWORD><KEYWORD>Pojam <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>pravosudno tijelo<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="2019" ID="QE0001"/> i <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>sudska odluka<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="2019" ID="QE0002"/></KEYWORD></INDEX><CONTENTS.CONCLUSION><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>U okviru sustava uspostavljenog Okvirnom odlukom 2002/584/PUP<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P>Okvirna odluka Vijeća od <DATE ISO="20020613">13. lipnja 2002.</DATE> o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="190" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2002">SL 2002., L 190, str. 1.</REF.DOC.OJ>) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 83.), kako je izmijenjena Okvirnom odlukom Vijeća 2009/299/PUP od <DATE ISO="20090226">26. veljače 2009.</DATE> o izmjeni okvirnih odluka 2002/584/PUP, 2005/214/PUP, 2006/783/PUP, 2008/909/PUP i 2008/947/PUP radi jačanja postupovnih prava osoba i poticanja primjene načela uzajamnog priznavanja odluka donesenih na suđenju u odsutnosti dotične osobe (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="081" PAGE.FIRST="24" DATE.PUB="2009">SL 2009., L 81, str. 24.</REF.DOC.OJ>) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 16., str. 169.), (u daljnjem tekstu: Okvirna odluka).</P></NOTE>, kojom je zamijenjen tradicionalni mehanizam izručenja, glavnu ulogu imaju pravosudna tijela država članica. Konkretno, Okvirna odluka odnosi se kako na pravosudno tijelo koje izdaje europski uhidbeni nalog<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P>U daljnjem tekstu: EUN</P></NOTE> tako i na pravosudno tijelo izvršenja u državi primateljici naloga, koji ga mora pravilno izvršiti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>Od Suda se dosad nije zahtijevalo da tumači pojmove <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>pravosudno tijelo<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/> (iz članka 6. Okvirne odluke) i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>sudska odluka<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/> (iz članka 1. navedene odluke). Rechtbank Amsterdam (sud u Amsterdamu, Nizozemska) u okviru ovog zahtjeva za prethodnu odluku Sudu postavlja četiri pitanja kojima, ukratko, traži da se razjasni smisao tih izraza kako bi izvršio ili, po potrebi, odbio EUN koji je izdala švedska policija radi izvršenja pravomoćne presude.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>Usporedno s ovim predmetom isti sud koji je uputio zahtjev uputio je druga prethodna pitanja u vezi s pojmom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>sudska odluka<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/>, koji je naveden u okviru jednog od uvjeta iz članka 8. Okvirne odluke, iako se ta pitanja ne odnose na EUN, nego na nacionalni uhidbeni nalog koji mu treba prethoditi. Istoga dana iznosim i mišljenje u tom drugom predmetu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P>Predmet Özçelik, C‑453/16 PPU, u kojem Sud još uvijek odlučuje.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="2"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P>I –</NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P>A –</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Pravo Europske unije</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT>Ugovor o Europskoj uniji</TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 6.:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="006.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Unija priznaje prava, slobode i načela određena Poveljom Europske unije o temeljnim pravima [u daljnjem tekstu: Povelja], koja ima istu pravnu snagu kao Ugovori.</ALINEA><ALINEA>Odredbama Povelje ni na koji se način ne proširuju nadležnosti Unije kako su utvrđene u Ugovorima.</ALINEA><ALINEA>Prava, slobode i načela Povelje tumače se u skladu s općim odredbama glave VII. Povelje kojima se uređuje njezino tumačenje i primjena, uzimajući u obzir objašnjenja iz Povelje kojima se određuju izvori tih odredaba.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="006.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Unija pristupa Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda [potpisanoj u Rimu, <DATE ISO="19501104">4. studenoga 1950.</DATE> (u daljnjem tekstu: EKLJP)]. To pristupanje ne utječe na nadležnosti Unije kako su utvrđene u Ugovorima.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="006.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Temeljna prava, kako su zajamčena [EKLJP‑om] i kako proizlaze iz ustavnih tradicija zajedničkih državama članicama, čine opća načela prava Unije.<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Povelja</TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>Članak 47. pod naslovom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>Pravo na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/> određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>Svatko čija su prava i slobode zajamčeni pravom Unije povrijeđeni ima pravo na djelotvoran pravni lijek pred sudom, u skladu s uvjetima utvrđenima ovim člankom.</ALINEA><ALINEA>Svatko ima pravo da zakonom prethodno ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj. Svatko ima mogućnost biti savjetovan, branjen i zastupan.</ALINEA><ALINEA>[…]<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT>Okvirna odluka</TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>Uvodna izjava 5. glasi:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><CONSID><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>Cilj koji si je postavila Unija, da postane područje slobode, sigurnosti i pravde, vodi prema ukidanju izručenja između država članica i njegovu zamjenjivanju sustavom predaje osoba između pravosudnih tijela. […]<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/></P></CONSID></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>Uvodna izjava 6. utvrđuje:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><CONSID><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>Europski uhidbeni nalog, predviđen ovom Okvirnom odlukom, prva je konkretna mjera u području kaznenog prava kojom se primjenjuje načelo uzajamnog priznavanja, koje Europsko vijeće smatra <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>kamenom temeljcem<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="2019" ID="QE0011"/> pravosudne suradnje.<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/></P></CONSID></QUOT.S></NP.ECR><?PAGE NO="3"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>Osim toga, u uvodnoj izjavi 10. navedeno je:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><CONSID><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>Mehanizam europskog uhidbenog naloga temelji se na visokoj razini povjerenja između država članica. Njegova primjena može biti suspendirana samo u slučaju da neka država članica ozbiljno i neprekidno krši načela iz članka 6. stavka 1. Ugovora o Europskoj uniji. Kršenje utvrđuje Vijeće u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. spomenutog Ugovora, s posljedicama predviđenima u članku 7. stavku 2. Ugovora.<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/></P></CONSID></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>Članak 1., naslovljen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>Definicija europskog uhidbenog naloga i obveza njegova izvršenja<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/>, određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="001.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Europski uhidbeni nalog je sudska odluka koju izdaje država članica s ciljem uhićenja i predaje tražene osobe od strane druge države članice, zbog vođenja kaznenog progona, izvršenja kazne zatvora ili naloga za oduzimanje slobode.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="001.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Države članice izvršavaju svaki europski uhidbeni nalog na temelju načela uzajamnog priznavanja u skladu s odredbama ove Okvirne odluke.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="001.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Ova Okvirna odluka ne mijenja obvezu poštovanja temeljnih prava i temeljnih pravnih načela sadržanih u članku 6. Ugovora o Europskoj uniji.<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>Članak 6., naslovljen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>Utvrđivanje nadležnih pravosudnih tijela<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/> glasi kako slijedi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="006.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Pravosudno tijelo koje izdaje uhidbeni nalog jest pravosudno tijelo države članice koja izdaje uhidbeni nalog, nadležno za izdavanje europskog uhidbenog naloga u skladu s pravom te države.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="006.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Pravosudno tijelo izvršenja jest pravosudno tijelo države članice izvršenja nadležno za izvršenje europskog uhidbenog naloga u skladu s pravom te države.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="006.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Svaka država članica obavještava Glavno tajništvo Vijeća o nadležnim pravosudnim tijelima u skladu sa svojim pravom.<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>Članak 7., koji se odnosi na središnje tijelo, određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="007.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Svaka država članica može odrediti središnje tijelo ili, ako je to predviđeno u njezinu pravnom sustavu, više središnjih tijela za pružanje pomoći nadležnim pravosudnim tijelima.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="007.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Država članica može, ako je to nužno zbog unutarnje organizacije njezina pravosudnog sustava, jednom ili većem broju središnjih tijela povjeriti dužnost administrativnog slanja i primanja europskih uhidbenih naloga te ostale službene korespondencije koja se na to odnosi.</ALINEA><ALINEA>[…]<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>Kad je riječ o odnosu prema drugim pravnim instrumentima, članak 31. stavak 1. točka (a) glasi kako slijedi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="031.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0018" REF.END="QE0018"/>1.</NO.PARAG><ALINEA><P>Ne dovodeći u pitanje njihovu primjenu u odnosima između država članica i trećih zemalja, ova Okvirna odluka, počevši od <DATE ISO="20040101">1. siječnja 2004.</DATE>, zamjenjuje sve odgovarajuće odredbe sljedećih konvencija, primjenjivih na područje izručenja u odnosima između država članica:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>Europske konvencije o izručenju od <DATE ISO="19571213">13. prosinca 1957.</DATE>, njezina dodatnog protokola od <DATE ISO="19751115">15. listopada 1975.</DATE>, njezina drugog dodatnog protokola od <DATE ISO="19780317">17. ožujka 1978.</DATE> te Europske konvencije o suzbijanju terorizma od <DATE ISO="19770127">27. siječnja 1977.</DATE>, s obzirom na pitanja koje se odnose na izručenje;</TXT></NP></ITEM></LIST><?PAGE NO="4"?><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/></P></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P>B –</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Švedsko pravo</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>Švedska je <DATE ISO="20090529">29. svibnja 2009.</DATE>, u skladu s člankom 6. stavkom 3. Okvirne odluke, Glavnom tajništvu Vijeća Europske unije dostavila ažurirane informacije o nadležnim pravosudnim tijelima u skladu s njezinim pravom<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0019" REF.END="QE0019"/>Ažuriranje švedskih priopćenja i izjava u skladu s Okvirnom odlukom o europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/> (Dokument Vijeća br. 10400/09, str. 2.)</P></NOTE>, u kojima je navedeno:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><GR.SEQ><TITLE><TI><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0020" REF.END="QE0020"/>[U vezi s] člankom 6. stavkom 3.</P></TI></TITLE><P>U Švedskoj su sljedeća tijela nadležna za izdavanje i izvršenje europskog uhidbenog naloga:</P></GR.SEQ><GR.SEQ><TITLE><TI><P>Pravosudno tijelo koje izdaje nalog</P></TI></TITLE><P>[…]</P><P>Europski uhidbeni nalog zbog izvršenja kazne zatvora ili naloga za oduzimanje slobode donosi Glavna uprava nacionalne policije (Rikspolisstyrelsen) […]<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/>.</P></GR.SEQ></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>U skladu s odlukom kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku te kao što je švedska vlada potvrdila u svojim pisanim očitovanjima i na raspravi, za izvršenje pravomoćnih presuda i odluka koje u toj zemlji treba naknadno donijeti u vezi s tim, nadležna su tijela koja se razlikuju od pravosudnih tijela i posebice od sudova koji su donijeli navedene presude<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P>U objašnjenju navedene vlade, koje je u cijelosti sadržano u Dokumentu Vijeća br. 14876/11 (Evaluation report on the fourth round of mutual evaluations <QUOT.START CODE="00AB" ID="QS0021" REF.END="QE0021"/>the practical application of the European Arrest Warrant and corresponding surrender procedures between Member States<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="00BB" ID="QE0021"/> Follow‑up to Report on Sweden), str. 2., navedeno je: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0022" REF.END="QE0022"/>Sweden would like to stress that when a judgment is final all subsequent decisions concerning the enforcement of the sentence in our legal system are taken by other authorities than the court. […] In Sweden we have three different enforcement authorities and in order to coordinate the issuing of the EAWs: in these cases, the International Police Cooperation Division (IPO) was designated as the issuing authority. […] To conclude, the existing system is the most effective and in line with our national procedure and no complaints has been put forward. Thus, Sweden has not found any convincing reason to change the current system.<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>Također, u odgovoru na zahtjev za informacije koje je tražio Rechtbank Amsterdam (sud u Amsterdamu, Nizozemska), švedska je policija (<HT TYPE="ITALIC">Swedish Police Authority</HT>) u dopisu od <DATE ISO="20160801">1. kolovoza 2016.</DATE> navela:</TXT><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>da je to tijelo nadležno za donošenje EUN‑a čiji je predmet izvršenje kazne zatvora;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>da to tijelo izdaje EUN‑e isključivo na prijedlog švedske uprave za izvršenje kaznenih sankcija i socijalnu rehabilitaciju, od koje je pak nezavisno;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(c)</NO.P><TXT>da je to tijelo prenijelo ovlasti na jednog ili više policijskih službenika zaposlenih u Odjelu za međunarodnu policijsku suradnju;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(d)</NO.P><TXT>da to tijelo navedene ovlasti izvršava bez podložnosti sudovima, ministarstvu pravosuđa ili sudu koji je donio osuđujuću presudu, odnosno bez njihova nadzora.</TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P>II –</NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Glavni postupak i prethodna pitanja</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>Državni odvjetnik pri Rechtbank Amsterdam (sud u Amsterdamu) <DATE ISO="20160523">23. svibnja 2016.</DATE> zatražio je od tog suda da izvrši EUN, koji je švedska Glavna uprava nacionalne policije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P>U daljnjem tekstu: GUNP</P></NOTE> izdala <DATE ISO="20140630">30. lipnja 2014.</DATE>, a koji se odnosio na uhićenje i predaju K. M. Poltoraka, koji se nalazi u centru za pritvor u Alphen aan de Rijnu (Nizozemska).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="5"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>EUN se temelji na pravomoćnoj presudi koju je sud u Göteborgu (Švedska) donio <DATE ISO="20121221">21. prosinca 2012.</DATE> (oznaka B 9380/12), na temelju koje je K. M. Poltorak osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca kao počinitelj kaznenog djela nanošenja teških tjelesnih ozljeda<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P>U skladu s opisom u odjeljku (e) EUN‑a, K. M. Poltorak je <DATE ISO="20120504">4. svibnja 2012.</DATE> u Husargatanu (Göteborg, Švedska) fizički napao žrtvu te joj je u oko zabio dršku metle, što je dovelo do kidanja ligamenta i nazolakrimalnog kanala tog oka, koji krvari u slučaju konjunktivitisa, kao i do prijeloma donjih i gornjih koštanih zidova očne šupljine. Kazneno djelo ocjenjeno je kao kvalificirano kazneno djelo zbog osuđenikove grubosti i brutalnosti.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev želi saznati je li EUN izdalo <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0023" REF.END="QE0023"/>pravosudno tijelo<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/> u smislu članka 6. stavka 1. Okvirne odluke i je li stoga riječ o <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0024" REF.END="QE0024"/>sudskoj odluci<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/> u smislu članka 1. stavka 1. navedene Okvirne odluke. Dodaje da se to pitanje posebice postavlja s obzirom na razmatranja Suda u presudi od <DATE ISO="20160601">1. lipnja 2016.</DATE>, Bob‑Dogi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P>Predmet <REF.DOC.ECR><NO.CASE>C‑241/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:385">EU:C:2016:385</NO.ECLI></REF.DOC.ECR></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>U tim je okolnostima Rechtbank Amsterdam (sud u Amsterdamu) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0025" REF.END="QE0025"/>1.</NO.P><TXT>Jesu li izrazi <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0026" REF.END="QE0026"/>pravosudno tijelo<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="2019" ID="QE0026"/> u smislu članka 6. stavka 1. Okvirne odluke 2002/584/PUP i <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0027" REF.END="QE0027"/>sudska odluka<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="2019" ID="QE0027"/> u smislu članka 1. stavka 1. Okvirne odluke 2002/584/PUP autonomni pojmovi prava Unije?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: na temelju kojih se kriterija može utvrditi je li neko tijelo države članice izdavateljice takvo <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0028" REF.END="QE0028"/>pravosudno tijelo<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="2019" ID="QE0028"/> i je li slijedom toga [EUN] koji je ono izdalo takva <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0029" REF.END="QE0029"/>sudska odluka<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="2019" ID="QE0029"/>?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT>U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: [je] li [Glavna uprava švedske nacionalne policije] [obuhvaćena pojmom] <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0030" REF.END="QE0030"/>pravosudno tijelo<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="2019" ID="QE0030"/> u smislu članka 6. stavka 1. Okvirne odluke 2002/584/PUP i je [li] europski uhidbeni nalog koji je to tijelo izdalo slijedom toga <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0031" REF.END="QE0031"/>sudska odluka<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="2019" ID="QE0031"/> u smislu članka 1. stavka 1. Okvirne odluke 2002/584/PUP?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>4.</NO.P><TXT>U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje: je li imenovanje nacionalnog policijskog tijela poput [Glavne uprave švedske nacionalne policije] kao pravosudnoga tijela koje izdaje uhidbeni nalog u skladu s pravom Unije?<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/></TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>Prema ocjeni suda koji je uputio zahtjev, koju je istaknuo u točkama od 4.2. do 4.6. odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku:</TXT><P><LIST TYPE="DASH"><ITEM><P>Izraz <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0032" REF.END="QE0032"/>pravosudno tijelo<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/> iz članka 6. stavka 1. Okvirne odluke može se tumačiti na način da je pravu države članice izdavateljice prepušteno definiranje pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0033" REF.END="QE0033"/>pravosudno tijelo<QUOT.END REF.START="QS0033" CODE="201D" ID="QE0033"/> ili na način da je tom pravnom poretku prepušteno samo imenovanje nadležnog tijela<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P>Iako članak 1. stavak 1. Okvirne odluke ne upućuje na pravo država članica, uska povezanost između izraza <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0034" REF.END="QE0034"/>sudska odluka<QUOT.END REF.START="QS0034" CODE="201D" ID="QE0034"/> i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0035" REF.END="QE0035"/>pravosudno tijelo<QUOT.END REF.START="QS0035" CODE="201D" ID="QE0035"/>, prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, ide u prilog jednakom postupanja.</P></NOTE>. U prvom slučaju, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0036" REF.END="QE0036"/>pravosudno tijelo<QUOT.END REF.START="QS0036" CODE="201D" ID="QE0036"/> ne bi bio pojam prava Unije i stoga se ne bi zahtijevalo autonomno i jedinstveno tumačenje. U drugom slučaju, taj bi pojam predstavljao autonomni pojam prava Unije, ali bez razvidnog tumačenja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P>U smislu sudske prakse o <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0037" REF.END="QE0037"/>acte clair<QUOT.END REF.START="QS0037" CODE="201D" ID="QE0037"/> utvrđene u presudi od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19821106">6. listopada 1982.</DATE>, <NAME.CASE>CILFIT</NAME.CASE>(<NO.CASE>C‑283/81</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1982:335">EU:C:1982:335</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE> ni prethodnih odluka Suda zbog kojih bi postao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0038" REF.END="QE0038"/>acte éclairé<QUOT.END REF.START="QS0038" CODE="201D" ID="QE0038"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P>U skladu sa sudskom praksom koja je započela presudom od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19630327">27. ožujka 1963.</DATE>, <NAME.CASE>Da Costa en Schaake NV i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑28/62 do C‑30/62</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1963:6">EU:C:1963:6</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</P></ITEM><ITEM><P>Iz konteksta, a osobito iz Europske konvencije o izručenju (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0039" REF.END="QE0039"/>EKI<QUOT.END REF.START="QS0039" CODE="201D" ID="QE0039"/>), kao i iz povijesti donošenja propisa, osobito iz prijedloga Okvirne odluke<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P>Prijedlog Okvirne odluke Vijeća o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica, koji je Komisija predstavila <DATE ISO="20010919">19. rujna 2001.</DATE> (COM/2001/0522 <HT TYPE="ITALIC">final</HT> – CNS 2001/0215) (<REF.DOC.OJ COLL="C" NO.OJ="332E" PAGE.FIRST="305" DATE.PUB="2001">SL 2001., C 332E, str. 305.</REF.DOC.OJ>)</P></NOTE>, nije potpuno razvidno mogu li uz pravosudna tijela i druga tijela biti nadležna za izdavanje EUN‑a u smislu članka 6. stavka 1., unatoč tendenciji, zamijećenoj u normativnom razvoju nakon EKI‑ja, da se odnosi između država članica zamijene odnosima između pravosudnih tijela.</P></ITEM><?PAGE NO="6"?><ITEM><P>Cilj Okvirne odluke koji se odnosi na uspostavu pojednostavljenog sustava predaje osoba, a temelji se na načelu uzajamnog priznavanja i provodi se uz sudski nadzor<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130530">30. svibnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>F.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑168/13 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:358">EU:C:2013:358</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0046">46.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>, obuhvaća zaštitu na dvije razine postupovnih i temeljnih prava<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P>Presuda od <DATE ISO="20160601">1. lipnja 2016.</DATE>, Bob‑Dogi (C‑241/15, EU:2016:385), t. 57.</P></NOTE>, odnosno u državi članici izdavateljici i izvršiteljici tako da nepostojanje navedene zaštite na jednoj od dvije razine može negativno utjecati na ta načela uzajamnog priznavanja i povjerenja.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P>III –</NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Postupak pred Sudom</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>Tajništvo Suda zaprimilo je odluku kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku <DATE ISO="20160816">16. kolovoza 2016.</DATE>, u kojoj je zatraženo da se o potonjem odlučuje u hitnom prethodnom postupku (članak 267. četvrti podstavak UFEU‑a). Sud koji je uputio zahtjev je svoj zahtjev opravdao time da je K. M. Poltoraku oduzeta sloboda i da trajanje tog lišavanja slobode ovisi o rješavanju spora u glavnom postupku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>Sud je na upravnoj sjednici od <DATE ISO="20160901">1. rujna 2016.</DATE> odlučio da će o predmetu odlučivati u hitnom prethodnom postupku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>Pisana očitovanja podnijeli su obrana K. M. Poltoraka, nizozemska i švedska vlada te Europska komisija.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>Dana <DATE ISO="20161105">5. listopada 2016.</DATE> zajednički su održane rasprava u ovom predmetu i u predmetu C‑477/16 PPU (Kovalkovas), na kojoj su zainteresirane stranke, navedene u članku 23. Statuta Suda, točnije, švedska vlada, pozvane da odgovore na postavljena pitanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT>Zastupnici K. M. Poltoraka, nizozemske, njemačke, grčke, finske i švedske vlade te Komisija na toj su raspravi iznijeli svoja očitovanja.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P>IV –</NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Analiza</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P>A –</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Prvo pitanje</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT>Nizozemski sud pita treba li izraze <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0040" REF.END="QE0040"/>pravosudno tijelo<QUOT.END REF.START="QS0040" CODE="201D" ID="QE0040"/> iz članka 6. stavka 1. Okvirne odluke i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0041" REF.END="QE0041"/>sudska odluka<QUOT.END REF.START="QS0041" CODE="201D" ID="QE0041"/> iz članka 1. stavka 1. navedene odluke tumačiti kao autonomne pojmove prava Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT>U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, iz zahtjeva za ujednačenu primjenu prava Unije kao i načela jednakosti proizlazi da se pojmovi iz odredbe prava Unije koja ne sadržava nikakvo izričito upućivanje na pravo država članica za utvrđivanje njezina smisla i dosega moraju u pravilu autonomno i ujednačeno tumačiti u cijeloj Europskoj uniji. Ta sudska praksa je konkretno primijenjena na određene odredbe Okvirne odluke<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160728">28. srpnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>J. Z.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑294/16 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:610">EU:C:2016:610</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa.</P></NOTE> i na pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0042" REF.END="QE0042"/>sud koji je nadležan posebno u kaznenim stvarima<QUOT.END REF.START="QS0042" CODE="201D" ID="QE0042"/> iz članka 1. točke (a) podtočke iii. Okvirne odluke 2005/214/PUP od <DATE ISO="20050224">24. veljače 2005.</DATE> o primjeni načela uzajamnog priznavanja na novčane kazne<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131114">14. studenoga 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Baláž</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑60/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:733">ECLI:EU:C:2013:733</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0024">24.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> – 32.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT>Međutim, nijedan od dva članka Okvirne odluke ne upućuje na pravo država članica radi utvrđivanje njezina smisla i dosega. Točno je da članak 6. stavak 1. navodi pravosudno tijelo <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0043" REF.END="QE0043"/>nadležno […] u skladu s pravom te države [članice]<QUOT.END REF.START="QS0043" CODE="201D" ID="QE0043"/>. Međutim, to upućivanje ne odnosi se na definiranje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0044" REF.END="QE0044"/>pravosudnog tijela<QUOT.END REF.START="QS0044" CODE="201D" ID="QE0044"/>, nego samo na dodjeljivanje nadležnosti jednom ili više nacionalnih pravosudnih tijela za izdavanje EUN‑a u skladu s nacionalnim pravom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT>Stoga treba smatrati da su izrazi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0045" REF.END="QE0045"/>pravosudno tijelo<QUOT.END REF.START="QS0045" CODE="201D" ID="QE0045"/> i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0046" REF.END="QE0046"/>sudska odluka<QUOT.END REF.START="QS0046" CODE="201D" ID="QE0046"/>, navedeni u članku 6. stavku 1. odnosno članku 1. stavku 1. Okvirne odluke, autonomni pojmovi prava Unije te da ih treba tumačiti autonomno i ujednačeno na njezinom području, uzimajući u obzir njihov tekst, kontekst i ciljeve propisa čiji su dio<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160728">28. srpnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>J. Z.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑294/16 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:610">EU:C:2016:610</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0037">37.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT>Ipak, tu tvrdnju treba pojasniti: s obzirom na postupovni okvir u koji ulaze oba izraza, pri njihovom tumačenju treba uzeti u obzir slobodu zakonodavnog uređenja koju države članice imaju kako za određivanje nadležnih sudova tako i za donošenje postupovnih pravila za pravna sredstva namijenjena zaštiti prava koja pravni poredak Unije dodjeljuje svojim građanima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>Vidjeti sličnost s presudom od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160630">30. lipnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Toma</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑205/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:499">EU:C:2016:499</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT>Potvrdnim odgovorom na prvo pitanje bespredmetno postaje četvrto pitanje, koje je postavljeno samo u slučaju da je odgovor na prvo pitanje niječan.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P>B –</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Drugo i treće pitanje</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>Rechtbank Amsterdam (sud u Amsterdamu) drugim i trećim pitanjem u biti želi saznati ispunjava li tijelo kao što je to švedski GUNP uvjete koji su potrebni kako bi ga se okvalificiralo <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0047" REF.END="QE0047"/>pravosudnim tijelom<QUOT.END REF.START="QS0047" CODE="201D" ID="QE0047"/> u smislu članka 6. stavka 1. Okvirne odluke tako da je EUN koji je u predmetnom slučaju izdalo to tijelo <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0048" REF.END="QE0048"/>sudska odluka<QUOT.END REF.START="QS0048" CODE="201D" ID="QE0048"/> u smislu članka 1. stavka 1. navedene odluke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33.</NO.P><TXT>Kao što sam već istaknuo, za razliku od zahtjeva za prethodnu odluku u predmetu C‑453/16 PPU, pitanja suda koji je uputio zahtjev u ovom se predmetu ne odnose na tijelo nadležno za donošenje prethodnog nacionalnog naloga, nego na tijelo nadležno za izdavanje EUN‑a u skladu s Okvirnom odlukom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34.</NO.P><TXT>Uvodno želim napomenuti da preinaka drugog i trećeg pitanja koju predlažem proizlazi iz mojeg uvjerenja o postojanju uske povezanosti između naravi sudske odluke i svojstva pravosudnog tijela koje je donosi. Stoga u ovom predmetu u biti treba tumačiti pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0049" REF.END="QE0049"/>pravosudno tijelo<QUOT.END REF.START="QS0049" CODE="201D" ID="QE0049"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35.</NO.P><TXT>Bilo bi logično misliti da, ako se švedski GUNP ne može ubrojiti u subjekte i tijela koja su pravosudna tijela, onda EUN koji je izdao nema odlučujuće značajke te istodobno ne ispunjava prvi uvjet za <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0050" REF.END="QE0050"/>sudsku<QUOT.END REF.START="QS0050" CODE="201D" ID="QE0050"/> odluku, odnosno to da ga je izdalo jedno od tijela koja pripadaju sudskoj vlasti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36.</NO.P><TXT>Budući da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0051" REF.END="QE0051"/>pravosudno tijelo<QUOT.END REF.START="QS0051" CODE="201D" ID="QE0051"/> nije definirano<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0020"><P>Europski parlament je istaknuo razlike do kojih dolazi prilikom tumačenja pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0052" REF.END="QE0052"/>pravosudno tijelo<QUOT.END REF.START="QS0052" CODE="201D" ID="QE0052"/> iz Okvirne odluke, zbog čega je <DATE ISO="20140227">27. veljače 2014.</DATE> donio rezoluciju s preporukama Komisiji o reviziji EUN‑a, u kojoj je kritizirao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0053" REF.END="QE0053"/>to da ne postoji definicija pojma <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0054" REF.END="QE0054"/>pravosudnog tijela<QUOT.END REF.START="QS0054" CODE="2019" ID="QE0054"/> u Okvirnoj odluci 2002/584/PUP i drugim instrumentima uzajamnog priznavanja, što je dovelo do odstupanja u praksama država članica, odnosno stvaranja nesigurnosti, narušavanja uzajamnog povjerenja i sudskih sporova<QUOT.END REF.START="QS0053" CODE="201D" ID="QE0053"/> (postupak 2013/2019(INL)). Europski parlament pozvao je Komisiju da podnese <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0055" REF.END="QE0055"/>zakonodavne prijedloge koji proizlaze iz detaljnih preporuka utvrđenih u Prilogu ovoj Rezoluciji i kojima se osigurava […] (a) postupak u kojem mjeru uzajamnog priznavanja u državi izdavateljici može, ako je potrebno, potvrditi sudac, sud, istražni sudac ili [državni odvjetnik] radi nadilaženja različitih tumačenja pojma <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0056" REF.END="QE0056"/>pravosudnog tijela<QUOT.END REF.START="QS0056" CODE="2019" ID="QE0056"/> […]<QUOT.END REF.START="QS0055" CODE="201D" ID="QE0055"/>.</P></NOTE> u tekstu Okvirne odluke, u skladu s uobičajenim hermeneutičkim kriterijima Suda, valja ga tumačiti uzimajući u obzir doslovno značenje riječi, njihov kontekst i ciljeve.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37.</NO.P><TXT>Međutim, kako bi se izbjegli nesporazumi, smatram da odmah valja istaknuti da ne vidim pravnu osnovu za različito postupanje s EUN‑ima čiji je cilj izvršenje presude i EUN‑ima čiji je cilj izvršenje drugih radnji kaznenog progona, koje prethode objavi presude (kao što su uhidbeni nalozi i slično). Budući da se svi EUN‑i odnose na to da jedna država članica preda osobe koje se traže u drugoj državi članici, za tumačenje pojmova pravosudnog tijela koje izdaje EUN i koje ga izvršava nije važno obavlja li se potraga s ciljem da se pred nacionalni sud izvede osoba koja je osuđena temeljem presude ili osoba protiv koje se vodi kazneni postupak i kojoj još nije suđeno.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38.</NO.P><TXT>To je pojašnjenje neophodno jer bi se, kad ga se ne bi uzelo u obzir, moglo misliti da se, u slučaju EUN‑a s ciljem izvršenja osuđujuće presude, sudjelovanje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0057" REF.END="QE0057"/>pravosudnog tijela<QUOT.END REF.START="QS0057" CODE="201D" ID="QE0057"/> iscrpljuje donošenjem te presude te da se stoga više nema što reći u pogledu njezina izvršenja. Smatram da tomu nije tako i da u okviru sustava predaje kojemu je svojstvena judicijalizacija i naknadno uzajamno priznavanje sudskih odluka, EUN izdan nakon presude također podrazumijeva to da su prethodno donesene određene odluke koje mogu biti samo sudske jer se odnose na privremeno ili trajno oduzimanje slobode i na ispitivanje proporcionalnosti njegova izdavanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0021"><P>Što se tiče proporcionalnosti u okviru EUN‑a, upućujem na mišljenje (s kojim se u potpunosti slažem) nezavisnog odvjetnika Y. Bota u predmetu u kojem je donesena presuda od <DATE ISO="20160405">5. travnja 2016.</DATE>, Aranyosi i Căldăraru (C‑404/15 i C‑659/15 PPU, EU:2016:140), t. 137. i sljedeće, osobito u vezi s pravosudnim tijelom koje izdaje EUN, t. 145. – 155. Vidjeti i Dokument Vijeća 17195/1/10 REV 1, Revised version of the European handbook on how to issue a European Arrest Warrant, od <DATE ISO="20101217">17. prosinca 2010.</DATE>, str. 14., u kojem se tijela izdavatelje zahtijeva da prije izdavanja EUN‑a provedu test proporcionalnosti.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39.</NO.P><TXT>Kad je riječ o tumačenju članka 6. i, kao prvo, o <HT TYPE="ITALIC">uobičajenom značenju riječi</HT> <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0058" REF.END="QE0058"/>tijelo<QUOT.END REF.START="QS0058" CODE="201D" ID="QE0058"/> i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0059" REF.END="QE0059"/>pravosudno<QUOT.END REF.START="QS0059" CODE="201D" ID="QE0059"/>, valja istaknuti da se prvi od tih izraza odnosi na subjekt koji provodi ovlasti u određenom području javnog života jer ima nadležnosti i ovlasti te legitimitet da to čini. Pridjev <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0060" REF.END="QE0060"/>pravosudno<QUOT.END REF.START="QS0060" CODE="201D" ID="QE0060"/> imenici koja mu slijedi dodaje konotaciju da navedeno tijelo treba pripadati sudbenoj<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0022"><P>Pitanje o tome u kojoj se mjeri državno odvjetništvo može smatrati pravosudnim tijelom prilikom tumačenja Okvirne odluke ne razmatram u ovom mišljenju, nego u mišljenju u predmetu Özçelik, C‑453/16 PPU, u kojem Sud još uvijek odlučuje.</P></NOTE>, a ne, prema klasičnoj diobi vlasti, zakonodavnoj ili izvršnoj vlasti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40.</NO.P><TXT>Tako sve jezične verzije Okvirne odluke koje sam pregledao beziznimno navode pravosuđe: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0061" REF.END="QE0061"/>autorité judiciaire<QUOT.END REF.START="QS0061" CODE="201D" ID="QE0061"/> u francuskoj; <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0062" REF.END="QE0062"/>judicial authority<QUOT.END REF.START="QS0062" CODE="201D" ID="QE0062"/> u engleskoj; <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0063" REF.END="QE0063"/>Justizbehörde<QUOT.END REF.START="QS0063" CODE="201D" ID="QE0063"/> u njemačkoj; <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0064" REF.END="QE0064"/>autorità giudiziaria<QUOT.END REF.START="QS0064" CODE="201D" ID="QE0064"/> u talijanskoj; <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0065" REF.END="QE0065"/>autoridade judiciária<QUOT.END REF.START="QS0065" CODE="201D" ID="QE0065"/> u portugalskoj; <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0066" REF.END="QE0066"/>rättsliga myndighet<QUOT.END REF.START="QS0066" CODE="201D" ID="QE0066"/> u švedskoj i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0067" REF.END="QE0067"/>tiesu iestāde<QUOT.END REF.START="QS0067" CODE="201D" ID="QE0067"/> u latvijskoj verziji.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41.</NO.P><TXT>Već je sada razvidan prvi pokazatelj da tijelo na koje se osobito odnosi članak 6. Okvirne odluke treba biti uključeno u sudovanje. Kao što je ispravno naveo Rechtbank Amsterdam (sud u Amsterdamu), povijest donošenja propisa potvrđuje taj prvi pokazatelj. Kako EKI tako i prijedlog Okvirne odluke<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0023"><P>COM/2001/0522 <HT TYPE="ITALIC">final</HT>; vidjeti bilješku 13. ovog mišljenja</P></NOTE> zagovarali su upotrebu izraza <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0068" REF.END="QE0068"/>nadležno tijelo<QUOT.END REF.START="QS0068" CODE="201D" ID="QE0068"/> odnosno <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0069" REF.END="QE0069"/>pravosudno tijelo<QUOT.END REF.START="QS0069" CODE="201D" ID="QE0069"/> u tom smislu da se obuhvate sudovi i državno odvjetništvo, ali da se izričito isključi policija<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0024"><P>U objašnjenju članka 3. Prijedloga navodi se: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0070" REF.END="QE0070"/><HT TYPE="ITALIC">The procedure of the European arrest warrant is based on the principle of mutual recognition of court judgments. State‑to‑State relations are therefore substantially replaced by court‑to‑court relations between judicial authorities. The term <QUOT.START CODE="201C" ID="QS0071" REF.END="QE0071"/>judicial authority<QUOT.END REF.START="QS0071" CODE="201D" ID="QE0071"/> corresponds, as in the 1957 Convention (cf. Explanatory Report, Article 1), to the judicial authorities as such and the prosecution services, but not to the authorities of police force. The issuing judicial authority will be the judicial authority which has authority to issue the European arrest warrant in the procedural system of the Member State (Article 4)</HT><QUOT.END REF.START="QS0070" CODE="201D" ID="QE0070"/>.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42.</NO.P><TXT>Kao drugo, taj dojam potvrđuje <HT TYPE="ITALIC">kontekst</HT> navedenog članka 6. Zajedno s člankom 7., koji se odnosi na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0072" REF.END="QE0072"/>sudjelovanje središnjeg tijela<QUOT.END REF.START="QS0072" CODE="201D" ID="QE0072"/>, kao što proizlazi iz njegovog naslova, oblikuje institucionalni okvir pojednostavljenog postupka uspostavljenog Okvirnom odlukom. Taj sustav pak funkcionira u skladu s osnovnom shemom, koju ću ispitati u nastavku.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="9"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43.</NO.P><TXT>Kao što proizlazi iz uvodne izjave 5., izručenje između država članica načelno se zamjenjuje sustavom predaje osoba između pravosudnih tijela, koji se temelji na načelu uzajamnog priznavanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0025"><P>Presuda od <DATE ISO="20160405">5. travnja 2016.</DATE>, Aranyosi i Căldăraru (C‑404/15 i C‑659/15 PPU, EU:2016:198), t. 75.</P></NOTE>. Temelj tog priznavanja upravo je u dijalogu <HT TYPE="ITALIC">inter pares</HT>, koji je uspostavljen člankom 6., odnosno između pravosudnog tijela koje izdaje EUN i pravosudnog tijela koje zaprima EUN i koje ga treba izvršiti. Zahvaljujući takvom uređenju odnosa između država članica, odnosno posredovanjem njihovih odnosnih pravosudnih tijela, postiže se uzajamno povjerenje u to da njihovi nacionalni pravni sustavi mogu pružiti odgovarajuću i stvarnu zaštitu temeljnih prava priznatih na razini Unije i osobito onih u Povelji<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0026"><P>Presuda od <DATE ISO="20160601">1. lipnja 2016.</DATE>, Bob‑Dogi (C‑241/15, EU:2016:385), t. 33. i navedena sudska praksa.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44.</NO.P><TXT>Jedini odstupanje od funkcioniranja te sheme koje zakonodavac dopušta utvrđeno je u članku 7. Okvirne odluke, u kojem je iznimno dopušteno sudjelovanje tijelâ koja ne pripadaju u područje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0073" REF.END="QE0073"/>pravosuđa<QUOT.END REF.START="QS0073" CODE="201D" ID="QE0073"/>. Međutim, tekst navedene odredbe ovoga puta ne ostavlja prostora dvojbama: riječi upotrijebljene za opis podređenosti djelovanja tih <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0074" REF.END="QE0074"/>središnjih tijela<QUOT.END REF.START="QS0074" CODE="201D" ID="QE0074"/> pažljivo su birane radi razgraničenja zadaća koje ta tijela obavljaju u okviru dijaloga među pravosudnim tijelima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45.</NO.P><TXT>Tako, u skladu s člankom 7. stavkom 1. Okvirne odluke, države članice mogu odrediti takva središnja tijela za pružanje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0075" REF.END="QE0075"/>pomoći<QUOT.END REF.START="QS0075" CODE="201D" ID="QE0075"/> nadležnim pravosudnim tijelima. Iz toga jasno proizlazi njihova uloga koja je tek suradnička i koja ni u kojem slučaju ne obuhvaća odlučivanje ili upravljanje; radi se o instrumentalnoj funkciji osnaženoj izrazima upotrijebljenim u stavku 2. istog članka: dužnosti koje imenovano središnje tijelo može obavljati jesu dužnost administrativnog <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0076" REF.END="QE0076"/>slanja<QUOT.END REF.START="QS0076" CODE="201D" ID="QE0076"/> i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0077" REF.END="QE0077"/>primanja<QUOT.END REF.START="QS0077" CODE="201D" ID="QE0077"/> EUN‑a, kao i dužnost <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0078" REF.END="QE0078"/>ostale službene korespondencije koja se na to odnosi<QUOT.END REF.START="QS0078" CODE="201D" ID="QE0078"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46.</NO.P><TXT>Ako se te zadaće usporede sa zadaćama dodijeljenim pravosudnim tijelima (u skladu s člankom 6. stavkom 1. odnosno 2., pravosudno tijelo koje izdaje uhidbeni nalog nadležno [je] za <HT TYPE="ITALIC">izdavanje</HT> europskog uhidbenog naloga, dok je pravosudno tijelo izvršenja <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0079" REF.END="QE0079"/>nadležno za <HT TYPE="ITALIC">izvršenje</HT> europskog uhidbenog naloga<QUOT.END REF.START="QS0079" CODE="201D" ID="QE0079"/>), razvidno je da središnja tijela mogu obavljati samo administrativne zadaće te da nemaju nikakve ovlasti za pokretanje postupka, odnosno aktivaciju mehanizma izdavanja EUN‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47.</NO.P><TXT>Stoga, iako je zakonodavac predvidio da se u dijalog između pravosudnih tijela, koje predviđa Okvirna odluka, uključi posebna vrsta upravnog tijela, njegova je uloga veoma ograničena: a) s jedne strane, djelovati može samo tijelo koje je izričito imenovala država članica (koja je o tome obavijestila Glavno tajništvo Vijeća) i nijedno drugo tijelo; i b) s druge strane, zadaće koje može obavljati ograničene su na administrativnu potporu pravim tijelima odlučivanja, odnosno pravosudnim tijelima koja trebaju donositi odluke o izdavanju ili izvršenju EUN‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48.</NO.P><TXT>To tumačenje također proizlazi iz obrazloženja prijedloga Okvirne odluke<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0027"><P>Vidjeti t. 41. ovog mišljenja i tamo navedenu bilješku.</P></NOTE>. U obrazloženju po člancima, u vezi s važećim člankom 7., navodi se da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0080" REF.END="QE0080"/>se temelji na odredbama Konvencije Europske unije o izručenju iz 1996. i na odredbama Konvencije Europske unije o uzajamnoj <HT TYPE="ITALIC">pravnoj pomoći</HT> u kaznenim stvarima iz 2000. […], radi se o praktičnoj odredbi čija je svrha <HT TYPE="ITALIC">olakšati prijenos informacija</HT> između država članica<QUOT.END REF.START="QS0080" CODE="201D" ID="QE0080"/> i da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0081" REF.END="QE0081"/>uloga tih središnjih tijela treba biti da <HT TYPE="ITALIC">olakšaju širenje i izvršenje</HT> [EUN‑a] <HT TYPE="ITALIC">između država članica</HT> [i] osobito da zajamče prevođenje, kao i <HT TYPE="ITALIC">administrativnu potporu prilikom izvršenja</HT> naloga<QUOT.END REF.START="QS0081" CODE="201D" ID="QE0081"/>. [neslužbeni prijevod]<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0028"><P>Moje isticanje. Obrazloženje je dopuštalo administrativno sudjelovanje u taksativno nabrojenim slučajevima: ako u sustavu predmetne države članice upravno tijelo treba odlučiti o tome uživa li osoba imunitet (članak 31.); ako postoje važni humanitarni razlozi koji opravdavaju odgodu izvršenja naloga (članak 38.); ili radi ispitivanja jamstava koje je druga država članica pružila u vezi s tim da neće primijeniti kaznu doživotnog zatvora (članak 37.).</P></NOTE></TXT></NP.ECR><?PAGE NO="10"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49.</NO.P><TXT>Kao treće, tako oblikovan institucionalni okvir EUN‑a najbolje odgovara <HT TYPE="ITALIC">cilju</HT> uvođenja novog, pojednostavljenog i učinkovitijeg sustava predaje osuđenih osoba ili osoba osumnjičenih za povredu kaznenog zakona, čime se olakšava i ubrzava pravosudna suradnja u svrhu pridonošenja ostvarenju cilja dodijeljenog Uniji, da postane područje slobode, sigurnosti i pravde, zasnivajući se pri tome na visokoj razini povjerenja koja mora postojati između država članica<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0029"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160524">24. svibnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Dworzecki</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑108/16 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:346">EU:C:2016:346</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50.</NO.P><TXT>Dijalog između pravosudnih tijela, koja u biti dijele ustavne značajke pripadanja sudbenoj vlasti u svojim državama članicama, kao i njihova obveza jamstva poštovanja temeljnih prava i sloboda iz članka 6. UEU‑a, ključni su elementi tog uzajamnog povjerenja. Tom je dijalogu svojstven izostanak uplitanja druge vrste tijela, koja nisu pravosudna, čija bi zadaća mogla biti samo pomaganje u okviru ograničenja utvrđenih u članku 7. Okvirne odluke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51.</NO.P><TXT>Osim toga, kao što je Sud već ustvrdio, cjelokupni postupak predaje između država članica, predviđen Okvirnom odlukom, provodi se uz sudski nadzor<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0030"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130530">30. svibnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>F.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑168/13 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:358">EU:C:2013:358</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0046">46.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52.</NO.P><TXT>Postoji još jedan dodatan argument koji potvrđuje to da je suradnja u kaznenim stvarima u vezi s EUN‑ima ograničena na pravosudna tijela: materijalna pravna osnova sâme Okvirne odluke, odnosno članak 31. stavak 1. točke (a) i (b) UEU‑a. U verziji tog Ugovora, koja je bila na snazi 2002.<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0031"><P>Članak 31. stavak 1. točka (a) utvrđivao je: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0082" REF.END="QE0082"/>[Zajedničko djelovanje u području pravosudne suradnje u kaznenim stvarima uključuje:] olakšavanje i ubrzavanje suradnje među nadležnim ministarstvima te sudskim ili drugim odgovarajućim tijelima država članica, uključujući, prema potrebi, suradnju putem Eurojusta, u vezi sa sudskim postupkom i izvršenjem odluka<QUOT.END REF.START="QS0082" CODE="201D" ID="QE0082"/>.</P></NOTE>, još se uvijek spominjalo olakšavanje i ubrzavanje suradnje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0083" REF.END="QE0083"/>među nadležnim ministarstvima te sudskim ili drugim odgovarajućim tijelima država članica<QUOT.END REF.START="QS0083" CODE="201D" ID="QE0083"/>. Ta je odredba, međutim, nakon Lisabonskog ugovora premještena u UFEU i postala je članak 82., čijim je stavkom 1. uvedeno načelo uzajamnog priznavanja presuda i sudskih odluka u kaznenim stvarima, a čijom je točkom (d) preuzet sadržaj bivšeg članka 31. stavka 1. točke (a) UEU‑a, ali uz važnu izmjenu brisanja izričitog navođenja ministarstava<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0032"><P>Članak 82. stavak 1. točka (d) UFEU‑a glasi: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0084" REF.END="QE0084"/>olakšavanje suradnje među sudskim ili drugim odgovarajućim tijelima država članica u vezi s kaznenim postupcima i izvršenjem odluka<QUOT.END REF.START="QS0084" CODE="201D" ID="QE0084"/>.</P></NOTE>. Tu izmjenu valja uzeti u obzir prilikom tumačenja Okvirne odluke u novom duhu, koja taj oblik suradnje u kaznenim stvarima još više ograničava na područje pravosuđa<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0033"><P>Kako članak 30. UEU‑a prije Lisabonskog ugovora, tako i članci od 87. do 89. UFEU‑a koji su trenutačno na snazi (koji se nalaze u poglavlju 5. glave V. pod naslovom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0085" REF.END="QE0085"/>Policijska suradnja<QUOT.END REF.START="QS0085" CODE="201D" ID="QE0085"/>) uređuju policijsku suradnju, koja bi mogla uključivati odnose između švedske policije i policije drugih država članica. Suprotno tome, odredbe u vezi s EUN‑om, među ostalim mjerama, obuhvaćene su poglavljem 4. iste glave pod naslovom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0086" REF.END="QE0086"/>Pravosudna suradnja u kaznenim stvarima<QUOT.END REF.START="QS0086" CODE="201D" ID="QE0086"/>.</P></NOTE>. U vezi s tim valja navesti ustaljenu sudsku praksu Suda, u skladu s kojom se tekst sekundarnog prava Unije mora tumačiti u najvećoj mogućoj mjeri sukladno odredbama Ugovorâ<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0034"><P>Presuda od <DATE ISO="20150416">16. travnja 2015.</DATE>, Parlament/Vijeće (C‑540/13, EU:2015:224), t. 38. i navedena sudska praksa.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53.</NO.P><TXT>Kad je riječ o policijskoj i pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima, Sud je ustvrdio da je Lisabonski ugovor bitno izmijenio institucionalni okvir i da se člankom 9. Protokola br. 36 o prijelaznim odredbama osobito želi osigurati da se akti koji su doneseni u okviru te suradnje mogu i dalje učinkovito primjenjivati, bez obzira na izmjenu institucionalnog okvira koji je uređuju<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0035"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT>, t. 44.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54.</NO.P><TXT>Ta tvrdnja, navedena u okviru tužbe za poništenje, ne protivi se, nego ide u prilog evolutivnom tumačenju Okvirne odluke koja je, iako donesena na ranijoj pravnoj osnovi, usklađuje s tekstom i ciljevima nove osnove, odnosno još je više usklađuje s promjenom koju je zakonodavac predvidio za pravosudnu suradnju u kaznenim stvarima. Kad bi se taj normativni akt i dalje tumačio isključivo u duhu prijašnje pravne osnove, došlo bi do rizika skamenjivanja pravnog poretka, što bi bilo protivno sâmom UFEU‑u i kasnijoj izričitoj volji zakonodavca.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="11"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55.</NO.P><TXT>S obzirom na prethodna razmatranja, ako u predmetnom slučaju tijelo koje je izdalo EUN ulazi i pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0087" REF.END="QE0087"/>policija<QUOT.END REF.START="QS0087" CODE="201D" ID="QE0087"/>, a da iza njegove odluke ne stoji neki sud, logično je da se javlja dvojba glede toga može li policija imati narav <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0088" REF.END="QE0088"/>pravosudnog tijela<QUOT.END REF.START="QS0088" CODE="201D" ID="QE0088"/> u smislu Okvirne odluke. Iako je točno da je policija jedno od tijela prisile države, obično pod zapovjedništvom nositeljâ izvršne vlasti, točno je i to da pravosudnim tijelima često pomaže u istrazi kaznenih dijela i, ponekad, u izvršenju sudskih odluka. Međutim, zbog tog elementa suradnje ili pomoći ona ne može postati pravosudno tijelo.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56.</NO.P><TXT>Iz informacija koje je švedska policija<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0036"><P>Sljednica GUNP‑a</P></NOTE> dostavila u odgovoru na pitanja suda koji je uputio zahtjev proizlaze sljedeće značajke tijela zaduženog za izdavanje EUN‑a: a) policija je represivno tijelo sa širokim ovlastima djelovanja; b) navedeno tijelo od ministarstva pravosuđa ne dobiva upute u vezi s EUN‑ima; c) ono nije ni na koji način izravno ili neizravno povezano sa sudom koji je osudio traženu osobu; d) u području EUN‑a djeluje na zahtjev službe za izvršavanje kazne, ali od nje ne dobiva upute te raspolaže diskrecijskom ovlašću za njihovo donošenje; i e) prenijelo je na IPO<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0037"><P>International Police Cooperation Division (akronim <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0089" REF.END="QE0089"/>IPO<QUOT.END REF.START="QS0089" CODE="201D" ID="QE0089"/> proizlazi iz spisa koji je Sudu dostavio Rechtbank Amsterdam)</P></NOTE>, upravni pododjel sastavljen od pravnika, od kojih je samo troje ovlašteno za potpisivanje švedskih EUN‑a, ovlast donošenja EUN‑a s ciljem izvršenja pravomoćne presude kojom je izrečena kazna zatvora.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57.</NO.P><TXT>S obzirom na obavijest koju je švedska vlada poslala Vijeću 2009. godine u vezi s člankom 6. stavkom 3. navedene Okvirne odluke, od svih tih razlikovnih obilježja, najviše zabrinutosti uzrokuje upravo imenovanje tijela nadležnog za izdavanje EUN‑a na temelju švedskog zakona kojim je Okvirna odluka prenesena u nacionalno pravo<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0038"><P>Vidjeti t. 13. ovog mišljenja.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58.</NO.P><TXT>Naime, Vijeće je preporučilo Švedskoj<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0039"><P>Evaluation report on the fourth round of mutual evaluations <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0090" REF.END="QE0090"/>the practical application of the European Arrest Warrant and corresponding surrender procedures between Member States<QUOT.END REF.START="QS0090" CODE="201D" ID="QE0090"/> (Dokument Vijeća br. 9927/2/08 REV 2), str. 46.</P></NOTE> da donese odgovarajuće mjere radi jamstva da će, u slučaju izvršenja kazni, EUN‑e izdati pravosudno tijelo ili da će se on izdati uz nadzor pravosudnog tijela u skladu s Okvirnom odlukom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59.</NO.P><TXT>Negativan odgovor švedske vlade na tu preporuku očit je u pogledu načina prenošenja sustava EUN‑a u njezin pravni poredak. Ukratko<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0040"><P>Vidjeti t. 13. i bilješku 5. ovog mišljenja.</P></NOTE>, navedena vlada smatra da je pravilno da se za izvršenje osuđujuće presude, na temelju koje se zahtijeva da druga država članica preda osuđenika, ne zahtijeva da EUN treba izdati pravosudno tijelo <HT TYPE="ITALIC">stricto sensu</HT>. Suprotno tome, tvrdi da, s obzirom na to da nacionalni sustav izvršenja presuda koje su donijeli sudovi dodjeljuje nadležnost drugoj vrsti tijela, koja nisu nužno pravosudna, nije protivno Okvirnoj odluci to da ta tijela, za koje priznaje da nisu pravosudna tijela, također odlučuju o izdavanju EUN‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60.</NO.P><TXT>Uzimajući u obzir prethodna razmatranja, smatram da institucionalni sustav koji zagovara švedska vlada nije u skladu s Okvirnom odlukom. Možda bi mogao biti sukladan s tom odlukom samo kad bi policija koja izdaje EUN za izvršenje presude ispunjavala sljedeće uvjete, za koje smatram da su nužni kako bi se zadržala razina sudskih jamstava na kojima se temelji sustav EUN‑a: a) trebala bi djelovati po nalogu i pod nadzorom pravosudnog tijela u smislu članka 6. Okvirne odluke, i b) ne bi smjela imati diskrecijske ovlasti ni marginu prosudbe u pogledu izdavanja EUN‑a te bi trebala postupati prema nalogu pravosudnog tijela. Potonje tijelo bi se, osim toga, u slučaju dvojbi u vezi s nalogom, trebalo savjetovati sa Sudom o tumačenju Okvirne odluke u vidu zahtjeva za prethodnu odluku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61.</NO.P><TXT>Kao što je navedeno u spisu i kao što proizlazi iz podneska s pisanim očitovanjima švedske vlade, švedski GUNP ne ispunjava te uvjete. U okviru državne strukture nalazi se izvan pravosudnog sustava te, s obzirom na to da nije povezan sa sudovima i državnim odvjetništvom, ne postoji potreban nadzor koji bi nad izdavanjem EUN‑a, u vezi s kojima GUNP ima diskrecijske ovlasti, provodilo pravosudno tijelo.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="12"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62.</NO.P><TXT>Taj zaključak nije doveden u pitanje nezavisnošću koju policija može imati u odnosu na ministarstvo pravosuđa i upravu za izvršenje kaznenih sankcija i socijalnu rehabilitaciju, od kojih ne dobiva upute. Smatram da ta značajka nije važna kako bi se policiju okvalificiralo <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0091" REF.END="QE0091"/>pravosudnim tijelom<QUOT.END REF.START="QS0091" CODE="201D" ID="QE0091"/>. Kad je riječ o diskrecijskom pravu koje policija ima za izdavanje EUN‑a, ključno je to da od suda koji je osudio traženu osobu ne treba zahtijevati donošenje odluke niti mu polagati račune. Iako to osnažuje njezinu autonomiju u odnosu na sud koji je donio osuđujuću presudu, također ukazuje na izostanak sudskog nadzora, što je protivno sudskoj praksi, u skladu s kojom se cjelokupni postupak predaje između država članica, predviđen Okvirnom odlukom, provodi uz sudski nadzor<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0041"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130530">30. svibnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>F.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑168/13 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:358">EU:C:2013:358</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0046">46.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63.</NO.P><TXT>U konačnici, autonomija država članica osigurava im potrebnu diskrecijsku slobodu da u svojim pravnim porecima utvrde kojim će tijelima dodijeliti postupovne nadležnosti (u ovom slučaju, u vezi s izdavanjem EUN‑a). Iz ustaljene sudske prakse Suda proizlazi da je, u nedostatku propisa Unije u nekom području, na nacionalnom pravnom poretku svake države članice da odredi nadležne sudove i utvrdi postupovna pravila o pravnim sredstvima namijenjenima zaštiti pravâ koja pojedinci uživaju na temelju prava Unije, uz uvjet da ta pravila nisu manje povoljna od onih koja uređuju slična pravna sredstva nacionalnog prava (načelo ekvivalentnosti) i da u praksi ne onemogućavaju ili pretjerano otežavaju ostvarivanje pravâ koja se dodjeljuju pravnim poretkom Unije (načelo djelotvornosti)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0042"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151106">6. listopada 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Târșia</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑69/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:662">EU:C:2015:662</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, i presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19980915">15. rujna 1998.</DATE>, <NAME.CASE>Ansaldo Energia i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑279/96, C‑280/96 i C‑281/96</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1998:403">EU:C:1998:403</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0016">16.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, koja upućuje na pionirske presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19761216">16. prosinca 1976.</DATE>, <NAME.CASE>Rewe</NAME.CASE> (<NO.CASE>33/76</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1976:188">EU:C:1976:188</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0005">5.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, i <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Comet</NAME.CASE> (<NO.CASE>45/76</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1976:191">EU:C:1976:191</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0013">13.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0016">16.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, kao i na presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19951214">14. prosinca 1995.</DATE>, <NAME.CASE>Peterbroeck</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑312/93</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1995:437">EU:C:1995:437</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0012">12.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64.</NO.P><TXT>Nakon odobrenja Okvirne odluke neke su države članice, u skladu s člankom 6. stavkom 3. te odluke, obavijestile Glavno tajništvo Vijeća koja su tijela u skladu s njihovim nacionalnim pravom nadležna za izdavanje ili izvršenje EUN‑a, a Švedska je među ta tijela uključila policiju (Glavna uprava nacionalne policije ili <HT TYPE="ITALIC">Rikspolisstyrelsen</HT>) kad je riječ o EUN‑ima za izvršenje kazne zatvora ili naloga za oduzimanje slobode.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0065"><NO.P>65.</NO.P><TXT>Međutim, sa strogo pravne točke gledišta, te obavijesti ne utječu na usklađenost mjera koje donosi svaka država članica sa sadržajem Okvirne odluke niti su uvjet za nju. Navedena odredba ovlašćuje države da među svojim pravosudnim tijelima utvrde ili izaberu ona koja će biti nadležna za izvršavanje ili izdavanje EUN‑a, ali im ne dopušta da pojam pravosudnog tijela prošire na tijela koja ne uživaju taj status.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0066"><NO.P>66.</NO.P><TXT>S tim u vezi, smatram da nije riječ o pretjeranom uplitanju u model koji je navedena država, u okviru svoje postupovne autonomije, izabrala za izvršenje presuda, ako se zahtijeva da (u skladu s preporukom koju je Vijeće dalo švedskoj vladi) država donese potrebne mjere da , ako želi da policija nastavi sudjelovati u EUN‑ima, to učini na način da policija djeluje po nalogu i pod nadzorom pravog pravosudnog tijela. Ta izmjena ne bi ugrozila temelje njezinog nacionalnog sustava te bi olakšala njegovo usklađivanje s ustrojem pravosudne suradnje, koji je u tom području uspostavljen Okvirnom odlukom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0067"><NO.P>67.</NO.P><TXT>Stoga smatram da policija s ovlastima kao što su to ona švedskog GUNP‑a nije obuhvaćena pojmom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0092" REF.END="QE0092"/>pravosudnog tijela<QUOT.END REF.START="QS0092" CODE="201D" ID="QE0092"/> iz članka 6. stavka 1. Okvirne odluke, zbog čega se ni EUN koji je izdalo navedeno tijelo ne može smatrati <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0093" REF.END="QE0093"/>sudskom odlukom<QUOT.END REF.START="QS0093" CODE="201D" ID="QE0093"/> u smislu članka 1. stavka 1. navedene Okvirne odluke.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><?PAGE NO="13"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P>V –</NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">O vremenskom ograničenju učinaka presude Suda</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0068"><NO.P>68.</NO.P><TXT>Neke od vlada koje su sudjelovale na raspravi, kao i Komisija, su Sudu predložile da ograniči vremenske učinke svoje presude na način da se ona primjenjuje samo <HT TYPE="ITALIC">pro futuro</HT>, za slučaj da u konačnici odluči da EUN‑i koje je izdao švedski GUNP nisu sudska odluka (što bi, naravno, onemogućilo da ih izvrši pravosudno tijelo države izvršiteljice).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0069"><NO.P>69.</NO.P><TXT>Smatram da taj prijedlog ne treba prihvatiti. Kao što sam podsjetio u drugom nedavnom mišljenju<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0043"><P>Mišljenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160713">13. srpnja 2016.</DATE> u predmetu <NAME.CASE>Eco‑Emballages i Melitta France i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑313/15 i C‑530/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:551">EU:C:2016:551</NO.ECLI>), t. <REF.NP.ECR REF="NP0056">56.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR></P></NOTE>, opće je pravilo da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0094" REF.END="QE0094"/>način na koji Sud, izvršavajući svoju nadležnost koja mu pripada na temelju članka 267. UFEU‑a, tumači pravilo Unije razjašnjava i podrobnije objašnjava značenje i opseg tog pravila, kako ga se treba ili ga se trebalo shvatiti i primjenjivati od trenutka njegova stupanja na snagu. Iz prethodnoga proizlazi da sudac ovako protumačeno pravilo može i trebao bi primjenjivati čak i na pravne odnose nastale i uspostavljene prije presude kojom se odlučuje o zahtjevu za tumačenje, ako su uz to ispunjeni uvjeti koji omogućuju da se pred nadležnim sudovima vodi spor o primjeni navedenog pravila<QUOT.END REF.START="QS0094" CODE="201D" ID="QE0094"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0070"><NO.P>70.</NO.P><TXT>Smatram da ne postoje razlozi da se u ovom predmetu odstupi od tog pravila jer:</TXT><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>a)</NO.P><TXT>sud koji je uputio zahtjev nije postavio nijedno pitanje o vremenskim učincima presude Suda (točnije, nije ni postavio pitanja o njezinim izravnim posljedicama u pogledu EUN‑a) jer je svoje dvojbe ograničio na pitanja koja su već ispitana;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>b)</NO.P><TXT>sudovi svake države trebaju u svakom pojedinačnom slučaju ocijeniti ispunjavaju li već izdani EUN‑i kriterije koje Sud odredi u svojoj presudi, što može utjecati i na neriješene predmete, tim više ako se odlučuje o oduzimanju slobode osobama koje su u pritvoru i čekaju na predaju. Rješenje u svakom pojedinačnom slučaju ovisit će o promjenjivim vrijednostima koje je sada teško predvidjeti, među ostalim, primjerice, o mogućem <HT TYPE="ITALIC">a posteriori</HT> otklanjanju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0095" REF.END="QE0095"/>pogreške<QUOT.END REF.START="QS0095" CODE="201D" ID="QE0095"/> koja je postojala u prvotnom EUN‑u;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>c)</NO.P><TXT>u konačnici, u slučaju već izvršenih predaja (oko kojih je Komisija pokazivala najveću zabrinutost), nacionalni će sudovi ponovno trebati ocijeniti kako na njih utječe presuda Suda, pri čemu ne smiju zanemariti zahtjeve svojstvene načelu pravomoćnosti.</TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P>VI –</NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zaključak</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0071"><NO.P>71.</NO.P><TXT>Uzimajući u obzir sve ranije navedeno, predlažem Sudu da na pitanja koja je postavio Rechtbank Amsterdam (sud u Amsterdamu, Nizozemska) odgovori sljedeće:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0096" REF.END="QE0096"/>1.</NO.P><TXT>Izrazi <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0097" REF.END="QE0097"/>sudska odluka<QUOT.END REF.START="QS0097" CODE="2019" ID="QE0097"/> i <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0098" REF.END="QE0098"/>pravosudno tijelo<QUOT.END REF.START="QS0098" CODE="2019" ID="QE0098"/> sadržani u članku 1. stavku 1. odnosno članku 6. stavku 1. Okvirne odluke Vijeća 2002/584/PUP od <DATE ISO="20020613">13. lipnja 2002.</DATE> o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje između država članica, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom Vijeća 2009/299/PUP od <DATE ISO="20090226">26. veljače 2009.</DATE>, autonomni su pojmovi prava Unije i treba ih tumačiti na jedinstven način u cijeloj Europskoj uniji.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Policija s ovlastima kao što su to ona Glavne uprave švedske nacionalne policije ne ispunjava potrebne uvjete kako bi je se moglo smatrati <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0099" REF.END="QE0099"/>pravosudnim tijelom<QUOT.END REF.START="QS0099" CODE="2019" ID="QE0099"/> u smislu članka 6. stavka 1. Okvirne odluke 2002/584/PUP, a europski uhidbeni nalog koji je u predmetnom slučaju izdalo to tijelo nije <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0100" REF.END="QE0100"/>sudska odluka<QUOT.END REF.START="QS0100" CODE="2019" ID="QE0100"/> u smislu članka 1. stavka 1. navedene Okvirne odluke.<QUOT.END REF.START="QS0096" CODE="201D" ID="QE0096"/></TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>