<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><JUDGMENT xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.JUDGMENT><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-563/20</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62020CJ0563</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2022:113">EU:C:2022:113</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>15</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>15</PAGE.TOTAL><AUTHOR>CJ</AUTHOR></BIB.JUDGMENT><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Presuda od <DATE ISO="20220224">24. 2. 2022</DATE>. – Predmet C‑563/20</HT></P><P><HT TYPE="SC">ORLEN KolTrans</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Presuda Suda</HT> (četvrto vijeće)</P><P><DATE ISO="20220224">24. veljače 2022.</DATE><NOTE NUMBERING="STAR" TYPE="FOOTNOTE" NOTE.ID="E0001"><P>Jezik postupka: poljski</P></NOTE></P></TI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Željeznički prijevoz</KEYWORD><KEYWORD>Direktiva 2001/14/EZ</KEYWORD><KEYWORD>Članak 4.</KEYWORD><KEYWORD>Određivanje infrastrukturnih pristojbi odlukom upravitelja</KEYWORD><KEYWORD>Članak 30. stavak 2.</KEYWORD><KEYWORD>Pravo žalbe željezničkih prijevoznika</KEYWORD><KEYWORD>Članak 30. stavak 6.</KEYWORD><KEYWORD>Sudski nadzor odluka regulatornog tijela</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><JUDGMENT.INIT><P>U predmetu C‑563/20,</P><P>povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Sąd Okręgowy w Warszawie (Okružni sud u Varšavi, Poljska), odlukom od <DATE ISO="20201006">6. listopada 2020.</DATE>, koju je Sud zaprimio <DATE ISO="20201028">28. listopada 2020.</DATE>, u postupku</P></JUDGMENT.INIT><PARTIES><PLAINTIFS><P><HT TYPE="BOLD">ORLEN KolTrans sp. z o.o.</HT></P></PLAINTIFS><AGAINST>protiv</AGAINST><DEFENDANTS><P><HT TYPE="BOLD">Prezes Urzędu Transportu Kolejowego,</HT></P></DEFENDANTS></PARTIES><PREAMBLE><PREAMBLE.INIT><P>SUD (četvrto vijeće),</P><P>u sastavu: C. Lycourgos, predsjednik vijeća, S. Rodin, J.-C. Bonichot (izvjestitelj), L. S. Rossi i O. Spineanu‑Matei, suci,</P><P>nezavisni odvjetnik: M. Campos Sánchez‑Bordona,</P><P>tajnik: A. Calot Escobar,</P></PREAMBLE.INIT><GR.VISA><VISA>uzimajući u obzir pisani postupak,</VISA></GR.VISA><GR.CONSID><CONSID><P>uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:</P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>za ORLEN KolTrans sp. z o.o., A. Salbert, <HT TYPE="ITALIC">radca prawny</HT>,</P></ITEM><ITEM><P>za Prezesa Urzędu Transportu Kolejowego, M. Trela, <HT TYPE="ITALIC">radca prawny</HT>,</P></ITEM><ITEM><P>za poljsku vladu, B. Majczyna, u svojstvu agenta,</P></ITEM><ITEM><P>za Europsku komisiju, B. Sasinowska, C. Vrignon i S. L. Kalėda, u svojstvu agenata,</P></ITEM></LIST></CONSID></GR.CONSID><GR.VISA><VISA>odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez mišljenja,</VISA></GR.VISA><?PAGE NO="2"?><PREAMBLE.FINAL>donosi sljedeću</PREAMBLE.FINAL></PREAMBLE><CONTENTS.JUDGMENT><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Presudu</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1</NO.P><TXT>Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 30. stavaka 2., 5. i 6. Direktive 2001/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20010226">26. veljače 2001.</DATE> o dodjeli željezničkog infrastrukturnog kapaciteta i ubiranju pristojbi za korištenje željezničke infrastrukture (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="075" PAGE.FIRST="29" DATE.PUB="2001">SL 2001., L 75., str. 29</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 5., str. 27.), kako je izmijenjena Direktivom 2007/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20071023">23. listopada 2007.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="315" PAGE.FIRST="44" DATE.PUB="2007">SL 2007., L 315., str. 44</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 4., str. 86.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 2001/14).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2</NO.P><TXT>Zahtjev je upućen u okviru spora između društva ORLEN KolTrans sp. z o.o., željezničkog prijevoznika sa sjedištem u Płocku (Poljska), i Prezesa Urzędu Transportu Kolejowego (predsjednik Ureda za željeznički promet, u daljnjem tekstu: predsjednik UŽP‑a), u vezi s određivanjem visine pristojbi za upotrebu željezničke infrastrukture u vlasništvu društva PKP Polskie Linie Kolejowe S. A. u Poljskoj (u daljnjem tekstu: PKP PLK).</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Pravo Unije</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3</NO.P><TXT>Uvodne izjave 5., 11., 12., 16. i 20. Direktive 2001/14 glase:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><CONSID><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0001" ID="QS0001"/>(5)</NO.P><TXT>Kako bi se osigurala transparentnost i nediskriminirajući pristup željezničkoj infrastrukturi svim željezničkim prijevoznicima, sve se potrebne informacije za korištenje prava na pristup moraju objaviti u izvješću o mreži.</TXT></NP></CONSID><P>[…]</P><CONSID><NP><NO.P>(11)</NO.P><TXT>Programi ubiranja pristojbi i dodjele kapaciteta trebaju omogućiti jednaki i nediskriminirajući pristup svim prijevoznicima te što je više moguće pokušati udovoljiti potrebama svih korisnika i vrsta prometa na pravedan i nediskriminirajući način.</TXT></NP></CONSID><CONSID><NP><NO.P>(12)</NO.P><TXT>Unutar okvira koje su utvrdile države članice programi ubiranja pristojbi i dodjele kapaciteta trebaju potaknuti upravitelje željezničkih infrastruktura da optimalno iskoriste svoju infrastrukturu.</TXT></NP></CONSID><P>[…]</P><CONSID><NP><NO.P>(16)</NO.P><TXT>Programi ubiranja pristojbi i dodjele kapaciteta trebaju omogućiti pošteno tržišno natjecanje u pružanju usluga željezničkog prijevoza.</TXT></NP></CONSID><P>[…]</P><CONSID><NP><NO.P>(20)</NO.P><TXT>Poželjno je upraviteljima infrastrukture osigurati određeni stupanj fleksibilnosti kako bi se omogućilo učinkovitije korištenje infrastrukturne mreže.<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/></TXT></NP></CONSID></QUOT.S></NP.ECR><?PAGE NO="3"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4</NO.P><TXT>U skladu s člankom 1. stavkom 1. te direktive:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0002" ID="QS0002"/>Ova se Direktiva odnosi na načela i postupke koji se primjenjuju u vezi s određivanjem i ubiranjem pristojbi željezničke infrastrukture i dodjelom željezničkog infrastrukturnog kapaciteta.</ALINEA><ALINEA>Države članice moraju osigurati da programi ubiranja pristojbi i dodjele kapaciteta poštuju načela utvrđena ovom Direktivom te time omoguće upravitelju infrastrukture prodaju na tržištu i najbolju iskoristivost raspoloživog infrastrukturnog kapaciteta.<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5</NO.P><TXT>Članak 2. te direktive sadržava definicije. Glasi kako slijedi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0003" ID="QS0003"/>Za potrebe ove Direktive, primjenjuju se sljedeće definicije:</P><P>[…]</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT><QUOT.START CODE="201A" REF.END="QE0004" ID="QS0004"/>podnositelj zahtjeva<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="2019" ID="QE0004"/> znači željeznički prijevoznik koji ima dozvolu za obavljanje usluga u željezničkom prometu […] [i] javni ili tržišni interes za nabavu infrastrukturnog kapaciteta za pružanje usluge željezničkog prijevoza svaki na svojem državnom području […];</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(h)</NO.P><TXT><QUOT.START CODE="201A" REF.END="QE0005" ID="QS0005"/>upravitelj infrastrukture<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="2019" ID="QE0005"/> znači svako tijelo ili poduzeće koje je posebno odgovorno za uspostavu i održavanje željezničke infrastrukture. Ovo također može uključivati upravljanje prometno‑upravljačkim i signalno‑sigurnosnim sustavom infrastrukture. Funkcije upravitelja infrastrukture na mreži ili dijelu mreže mogu biti dodijeljene različitim tijelima ili poduzećima;</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(k)</NO.P><TXT><QUOT.START CODE="201A" REF.END="QE0006" ID="QS0006"/>željeznički prijevoznik<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="2019" ID="QE0006"/> znači svako javno ili privatno poduzeće kojemu je izdana dozvola za obavljanje usluga u željezničkom prometu u skladu sa zakonodavstvom Zajednice i čija je primarna djelatnost pružanje usluga željezničkog prijevoza robe i/ili putnika željeznicom s tim da poduzeće mora osigurati vuču; ovo uključuje i poduzeća koja pružaju samo usluge vuče;</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/></P></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6</NO.P><TXT>Članak 4. te direktive, naslovljen <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0007" ID="QS0007"/>Uvođenje, utvrđivanje i ubiranje pristojbi<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/>, koji se nalazi u njezinu poglavlju II., koje se odnosi na infrastrukturne pristojbe, predviđa:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="004.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0008" ID="QS0008"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Države članice dužne su donijeti okvirna pravila za ubiranje pristojbi te pritom poštovati neovisnost uprave predviđenu u članku 4. Direktive 91/440/EEZ.</ALINEA><ALINEA>Prema spomenutom uvjetu o neovisnosti uprave, države članice donose i posebna pravila ubiranja pristojbi ili te ovlasti povjeravaju upravitelju infrastrukture. Upravitelj infrastrukture utvrđuje pristojbe za korištenje infrastrukture i ubire te pristojbe.</ALINEA></PARAG><P>[…]</P><PARAG IDENTIFIER="004.004"><NO.PARAG>4.</NO.PARAG><ALINEA>Osim u slučaju posebnih sporazuma, na temelju članka 8. stavka 2. upravitelji infrastruktura vode brigu o tome da se programi ubiranja pristojbi, koji su u uporabi na području njihove cijele mreže, zasnivaju na istim načelima.</ALINEA></PARAG><?PAGE NO="4"?><PARAG IDENTIFIER="004.005"><NO.PARAG>5.</NO.PARAG><ALINEA>Upravitelji infrastruktura moraju osigurati da primjena programa ubiranja pristojbi rezultira jednakim i nediskriminirajućim pristojbama za različite željezničke prijevoznike koji pružaju usluge jednake prirode na sličnim dijelovima tržišta te da pristojbe, koje se u stvarnosti primjenjuju, udovoljavaju pravilima koja su predviđena u izvješću o mreži.</ALINEA><ALINEA>[…]<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7</NO.P><TXT>Članak 5. stavak 1. Direktive 2001/14 određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0009" ID="QS0009"/>Željeznički prijevoznici, na nediskriminirajućoj osnovi, imaju pravo na minimalni pristupni paket i pristup prugom do uslužnih objekata koji su opisani u Prilogu II. Pružanje usluga navedenih u Prilogu II. točki 2. izvršava se na nediskriminirajući način te se zahtjevi željezničkih prijevoznika mogu odbiti jedino ako postoje druga rješenja održiva u tržišnim uvjetima. Ako usluge pruža više upravitelja infrastrukture, pružatelj usluga <QUOT.START CODE="201A" REF.END="QE0010" ID="QS0010"/>glavne infrastrukture<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="2019" ID="QE0010"/> dužan je nastojati olakšati pružanje tih usluga.<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8</NO.P><TXT>Članak 6. te direktive, koji se odnosi na trošak infrastrukture i poslovne knjige, glasi:</TXT><P><PARAG IDENTIFIER="006.001"><NO.PARAG>1.</NO.PARAG><ALINEA>Države članice utvrđuju uvjete, uključujući prema potrebi predujme, kako bi osigurale da u normalnim poslovnim uvjetima i u razumnom vremenskom razdoblju poslovne knjige upravitelja infrastrukture barem uravnoteže dobit od infrastrukturnih pristojbi, viškove od drugih komercijalnih poslova i državnog financiranja s jedne strane, te izdatke infrastrukture s druge.</ALINEA><ALINEA>[…]</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="006.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>[…] [U]pravitelje infrastrukture se potiče na smanjenje troškova infrastrukture i visine pristupnih pristojbi.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="006.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Države članice moraju osigurati provedbu odredaba utvrđenih u stavku 2., bilo ugovorom između nadležnog tijela i upravitelja infrastrukture za razdoblju od najmanje tri godine, kojim je predviđeno državno financiranje, ili uvođenjem odgovarajućih regulatornih mjera s odgovarajućim ovlastima.</ALINEA></PARAG><P>[…]</P><PARAG IDENTIFIER="006.005"><NO.PARAG>5.</NO.PARAG><ALINEA>Uvodi se metoda za dodjelu troškova. Države članice mogu zatražiti prethodno odobrenje. Ova se metoda treba s vremena na vrijeme ažurirati, u skladu s međunarodnom praksom.”</ALINEA></PARAG></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9</NO.P><TXT>U skladu s člankom 7. navedene direktive, koji se odnosi na načela ubiranja pristojbi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="007.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0011" ID="QS0011"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Upravitelj infrastrukture ubire pristojbe za korištenje željezničke infrastrukture i koristi ih za financiranje svog poslovanja.</ALINEA></PARAG><P>[…]</P><PARAG IDENTIFIER="007.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Ne dovodeći u pitanje stavak 4. ili 5. ili članak 8., pristojbe za minimalni pristupni paket i pristup prugom do uslužnih objekata jednake su iznosu troška koji je izravno nastao iz pružanja usluge željezničkog prijevoza.</ALINEA></PARAG><P>[…]</P><?PAGE NO="5"?><PARAG IDENTIFIER="007.007"><NO.PARAG>7.</NO.PARAG><ALINEA>Pružanje usluga na koje se odnosi Prilog II. točka 2., nije obuhvaćeno ovim člankom. Ne dovodeći u pitanje prije spomenuto, prilikom određivanja naknada za usluge utvrđene u Prilogu II. točki 2., vodit će se računa o stanju tržišnog natjecanja u željezničkom prijevozu.</ALINEA><ALINEA>[…]<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10</NO.P><TXT>Članci 8. do 12. te direktive predviđaju iznimke od načela ubiranja pristojbi, mogućnost popusta na infrastrukturne pristojbe, program naknade za određene troškove, program izvedbe i mogućnost ubiranja pristojbi za rezervaciju kapaciteta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11</NO.P><TXT>U poglavlju III. Direktive 2001/14, koje je odnosi na dodjelu infrastrukturnog kapaciteta, nalazi se članak 17., čiji stavak 1. glasi kako slijedi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0012" ID="QS0012"/>Ne dovodeći u pitanje članke 81., 82. i 86. Ugovora, s podnositeljem zahtjeva je moguće sklopiti okvirni sporazum. Taj okvirni sporazum određuje značajke infrastrukturnog kapaciteta koji je podnositelj zahtjeva zatražio […]. Okvirni sporazum ne određuje detaljno trasu vlaka, no treba biti takav da nastoji udovoljiti opravdanim komercijalnim potrebama podnositelja zahtjeva. Država članica može zatražiti da regulatorno tijelo navedeno u članku 30. ove Direktive prethodno odobri takav okvirni sporazum.<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12</NO.P><TXT>Članak 26. te direktive, naslovljen <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0013" ID="QS0013"/>Plan povećanja kapaciteta<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/>, određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="026.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0014" ID="QS0014"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>U roku od šest mjeseci nakon dovršenja analize kapaciteta upravitelj infrastrukture sastavlja plan povećanja kapaciteta.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="026.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA><P>Plan povećanja kapaciteta se donosi nakon savjetovanja s korisnicima odgovarajuće zakrčene infrastrukture.</P><P>On utvrđuje:</P><P>[…]</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(d)</NO.P><TXT>mogućnosti i troškove povećanja kapaciteta, uključujući moguće izmjene pristupnih pristojbi.</TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA><ALINEA>Na temelju analize koristi i troškova mogućih mjera, on također određuje koje će se radnje poduzeti kako bi se povećao infrastrukturni kapacitet, uključujući i kalendar za provedbu mjera.</ALINEA><ALINEA>Plan može ovisiti o prethodnom odobrenju država članica.</ALINEA><ALINEA>[…]<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13</NO.P><TXT>Članak 30. Direktive 2001/14, naslovljen <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0015" ID="QS0015"/>Regulatorno tijelo<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/>, propisuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="030.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0016" ID="QS0016"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Ne dovodeći u pitanje članak 21. stavak 6. države članice ustanovljuju regulatorno tijelo. To tijelo, koje može biti ministarstvo nadležno za promet ili svako drugo tijelo, neovisno je o upraviteljima infrastrukture, tijelima za ubiranje pristojbi, tijelu za dodjelu kapaciteta ili podnositeljima zahtjeva po pitanju organizacije, odluka o financiranju, pravne strukture i donošenja odluka. Ono je, nadalje, funkcionalno neovisno o bilo kakvom nadležnom tijelu uključenom u dodjeljivanje ugovora o obavljanju javne usluge. Tijelo djeluje u skladu s načelima izloženim u ovom članku po kojima se regulatorne funkcije i funkcije žalbe mogu dodijeliti odvojenim tijelima.</ALINEA></PARAG><?PAGE NO="6"?><PARAG IDENTIFIER="030.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA><P>Podnositelj zahtjeva se ima pravo žaliti regulatornom tijelu ako smatra da se prema njemu nepošteno postupilo, da ga se diskriminiralo ili da mu se na bilo koji drugi način naškodilo, a posebno protiv odluka koje je donio upravitelj infrastrukture ili prema potrebi željeznički prijevoznik, a odnose se na:</P><P>[…]</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(d)</NO.P><TXT>program ubiranja pristojbi;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(e)</NO.P><TXT>razinu ili strukturu infrastrukturnih naknada koje treba ili može trebati platiti;</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]</P></ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="030.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Regulatorno tijelo vodi brigu o tome da pristojbe koje je odredio upravitelj infrastrukture budu u skladu s poglavljem II. te da su nediskriminirajuće. Pregovori između podnositelja zahtjeva i upravitelja infrastrukture koji se odnose na razinu infrastrukturnih pristojbi dozvoljeni su samo ako se odvijaju pod nadzorom regulatornog tijela. Regulatorno tijelo intervenira ako postoji vjerojatnost da su pregovori u suprotnosti sa zahtjevima ove Direktive.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="030.004"><NO.PARAG>4.</NO.PARAG><ALINEA>Regulatorno je tijelo ovlašteno da zatraži odgovarajuće informacije od upravitelja infrastrukture, podnositelja zahtjeva i bilo koje uključene treće strane unutar dotične države članice, a te informacije moraju biti dostavljene bez nepotrebnog kašnjenja.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="030.005"><NO.PARAG>5.</NO.PARAG><ALINEA>Regulatorno tijelo dužno je donijeti odluku o svakoj pritužbi i poduzeti mjere da popravi situaciju u roku od najviše dva mjeseca po primitku svih informacija.</ALINEA><ALINEA>Neovisno o stavku 6., odluka regulatornog tijela obvezuje sve stranke obuhvaćene tom odlukom.</ALINEA><ALINEA>U slučaju žalbe protiv odbijanja dodjele infrastrukturnog kapaciteta ili protiv uvjeta ponude kapaciteta, regulatorno tijelo je dužno ili potvrditi da nisu potrebne izmjene odluke upravitelja infrastrukture ili zatražiti izmjene te odluke u skladu s uputama koje je odredilo regulatorno tijelo.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="030.006"><NO.PARAG>6.</NO.PARAG><ALINEA>Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da odluke koje donese regulatorno tijelo podliježu sudskoj kontroli.<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14</NO.P><TXT>U točkama 1. i 2. Priloga II. toj direktivi, naslovljenog <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0017" ID="QS0017"/>Usluge koje treba pružiti željezničkim prijevoznicima<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/>, navodi se:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0018" ID="QS0018"/>1. Minimalni pristupni paket obuhvaća:</P><P>(a) obradu zahtjeva za dodjelu infrastrukturnog kapaciteta;</P><P>[…]</P><P>2. Pristup prugom do uslužnih objekata i njihovo korištenje obuhvaćaju:</P><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>uporabu opreme za opskrbu električnom energijom potrebnom za vuču, prema mogućnosti;</TXT></NP></ITEM></LIST></P><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/></P></QUOT.S></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="7"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Poljsko pravo</HT></HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Zakonik o upravnom postupku</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15</NO.P><TXT>Ustawa kodeks postępowania administracyjnego (Zakon kojim se uvodi Zakonik o upravnom postupku) od <DATE ISO="19600614">14. lipnja 1960.</DATE> (Dz. U. 2013., pozicija 267.) (u daljnjem tekstu: Zakonik o upravnom postupku) u članku 28. određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0019" ID="QS0019"/>Stranka je svaka osoba čiji je pravni interes ili obveza predmet postupka ili koja, zbog svojeg pravnog interesa ili obveze, od tijela zahtijeva određeno postupanje.<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16</NO.P><TXT>U skladu s člankom 61. tog zakona:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0020" ID="QS0020"/>Upravni postupak pokreće se na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17</NO.P><TXT>Članak 61.a stavak 1. navedenog zakona glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0021" ID="QS0021"/>Ako zahtjev iz članka 61. podnese osoba koja nije stranka ili ako se postupak ne može pokrenuti zbog drugih opravdanih razloga, upravno tijelo odlukom će odbiti pokretanje postupka. […]<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18</NO.P><TXT>Članak 157. stavak 2. tog zakona predviđa:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0022" ID="QS0022"/>Postupak poništavanja odluke pokreće se na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti.<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Zakon o željezničkom prometu</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19</NO.P><TXT>Ustawa o transporcie kolejowym (Zakon o željezničkom prometu) od <DATE ISO="20030328">28. ožujka 2003.</DATE> (Dz. U. 2013., pozicija 1594.) u članku 13. stavcima 1. i 6. određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="013.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0023" ID="QS0023"/>1.</NO.PARAG><ALINEA><P>U području propisa o željezničkom prijevozu predsjednik [Ureda za željeznički promet (u daljnjem tekstu: UŽP)] […]:</P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>1)</NO.P><TXT>odobrava i usklađuje pristojbe za upotrebu dodijeljenih trasa vlakova željezničke infrastrukture na temelju provjere njihove usklađenosti s pravilima za njihovo određivanje;</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]</P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>4)</NO.P><TXT>nadzire je li upravitelj pravilno odredio osnovne pristojbe za upotrebu željezničke infrastrukture i dodatne pristojbe za pružanje dodatnih usluga;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>5)</NO.P><TXT>odlučuje o pravnim lijekovima željezničkih prijevoznika koji se odnose na:</TXT><P>[…]</P><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>b)</NO.P><TXT>dodjelu trasa vlakova i pristojbe za upotrebu željezničke infrastrukture;</TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP></ITEM></LIST></ALINEA></PARAG><P>[…]</P><PARAG IDENTIFIER="013.006"><NO.PARAG>6.</NO.PARAG><ALINEA>Ako se utvrdi da je došlo do povrede odredbe, odluke ili rješenja u području željezničkog prijevoza, predsjednik UŽP‑a donosi odluku kojom se određuje opseg povrede i rok za ispravak nepravilnosti.<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20</NO.P><TXT>U skladu s člankom 29. stavcima 3. i 4. tog zakona:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="029.003"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0024" ID="QS0024"/>3.</NO.PARAG><ALINEA>Željeznički prijevoznik dobiva pravo korištenja trasa vlakova koje su dodijeljene i određene u voznom redu usluge nakon sklapanja odgovarajućeg sporazuma s upraviteljem.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="029.004"><NO.PARAG>4.</NO.PARAG><ALINEA>Za stavljanje na raspolaganje željezničke infrastrukture njezin upravitelj ubire pristojbe iz članka 33.<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21</NO.P><TXT>U skladu s člankom 33. tog zakona:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="033.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0025" ID="QS0025"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Upravitelj određuje iznos pristojbi koje željeznički prijevoznici moraju platiti za upotrebu infrastrukture.</ALINEA></PARAG><P>[…]</P><PARAG IDENTIFIER="033.006"><NO.PARAG>6.</NO.PARAG><ALINEA>Upravitelj infrastrukture dužan je objaviti […] iznos i vrste stopa osnovne pristojbe i dodatnih pristojbi.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="033.007"><NO.PARAG>7.</NO.PARAG><ALINEA>Jedinične vrijednosti osnovne pristojbe i dodatnih pristojbi, uz iznimku pristojbi za upotrebu električne energije za vuču, podnose se predsjedniku UŽP‑a uz izračun njihova iznosa.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="033.008"><NO.PARAG>8.</NO.PARAG><ALINEA>Predsjednik UŽP‑a odobrava vrijednosti iz stavka 7. u roku od 30 dana od dana njihova primitka ili ih odbija odobriti ako utvrdi kršenje pravila iz članka 34. stavaka 2. do 6. ili odredaba donesenih na temelju članka 35.<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P><HT TYPE="ITALIC">Uredba o uvjetima pristupa i upotrebi željezničke infrastrukture</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22</NO.P><TXT>Rozporządzenie Ministra Infrastruktury w sprawie warunków dostępu i korzystania z infrastruktury kolejowej (Uredba ministra infrastrukture o uvjetima pristupa i upotrebe željezničke infrastrukture) od <DATE ISO="20090227">27. veljače 2009.</DATE> (Dz. U. 2009., br. 35, pozicija 274.) u članku 16. predviđa:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="016.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0026" ID="QS0026"/>1.</NO.PARAG><ALINEA><P>Upravitelj najkasnije 9 mjeseci prije dana stupanja na snagu voznog reda za vlakove podnosi predsjedniku UŽP‑a na odobrenje prijedlog:</P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>1)</NO.P><TXT>jediničnih vrijednosti osnovne pristojbe;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2)</NO.P><TXT>vrijednosti pristojbi za usluge navedene u dijelu II. Priloga zakonu.</TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></PARAG><P>[…]</P><PARAG IDENTIFIER="016.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Na zahtjev prijevoznika upravitelj mu mora omogućiti upoznavanje s prijedlogom iz stavka 1. kao i s popisom iz stavka 2.</ALINEA><ALINEA>[…]<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23</NO.P><TXT>Članak 17. stavak 1. te uredbe glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0027" ID="QS0027"/>Predsjednik UŽP‑a neće odobriti podneseni prijedlog iz članka 16. stavka 1. samo ako je on donesen protivno odredbama iz članka 33. stavka 8. Zakona [o željezničkom prijevozu].<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><?PAGE NO="9"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Glavni postupak i prethodna pitanja</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24</NO.P><TXT>ORLEN KolTrans je poduzeće sa sjedištem u Poljskoj koje obavlja, među ostalim, željeznički prijevoz robe. U tu svrhu ono upotrebljava željezničku infrastrukturu koja pripada upravitelju te infrastrukture, odnosno društvu PKP PLK.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25</NO.P><TXT>Društvo PKP PLK podnijelo je poljskom regulatornom tijelu, odnosno UŽP‑u, osnovanom na temelju članka 30. Direktive 2001/14, prijedlog izmjene jediničnih vrijednosti osnovne pristojbe za minimalni pristup svojoj infrastrukturi. Te su vrijednosti jedna od varijabli na temelju kojih upravitelj infrastrukture određuje iznos pristojbi koje željeznički prijevoznik mora platiti za upotrebu željezničke infrastrukture. Predsjednik UŽP‑a odlukom od <DATE ISO="20100929">29. rujna 2010.</DATE> (u daljnjem tekstu: odluka o odobrenju iz 2010.) odobrio je taj prijedlog.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26</NO.P><TXT>Pozivajući se na tu odluku, društvo PKP PLK primijenilo je nove jedinične vrijednosti kako bi odredilo iznos infrastrukturnih pristojbi koje društvo ORLEN KolTrans treba platiti u skladu s ugovorom koji su sklopila ta dva poduzeća.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27</NO.P><TXT>Sud je u svojoj presudi od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130530">30. svibnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Poljska</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑512/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:338">EU:C:2013:338</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), među ostalim, presudio da je Republika Poljska povrijedila obveze koje ima na temelju članka 6. stavka 2. i članka 7. stavka 3. Direktive 2001/14 time što je dopustila da u izračun naknada za minimalni pristupni paket i za pristup prugom do infrastrukture uđu troškovi za koje se ne može smatrati da su izravno nastali iz pružanja usluga željezničkog prijevoza.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28</NO.P><TXT>Nakon objave te presude, društvo ORLEN KolTrans preispitalo je pristojbe koje je plaćalo društvu PKP PLK. Smatrajući da je način izračuna tih pristojbi protivan Direktivi 2001/14, to je društvo dopisom od <DATE ISO="20140407">7. travnja 2014.</DATE> zatražilo od predsjednika UŽP‑a da pokrene upravni postupak u smislu Zakonika o upravnom postupku radi poništenja odluke o odobrenju iz 2010.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29</NO.P><TXT>Predsjednik UŽP‑a rješenjem od <DATE ISO="20140611">11. lipnja 2014.</DATE> odbio je taj zahtjev, uz obrazloženje da društvo ORLEN KolTrans na temelju Zakonika o upravnom postupku nije imalo svojstvo <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0028" ID="QS0028"/>stranke<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/> u postupku odobravanja jediničnih vrijednosti osnovne pristojbe i da stoga ne može zahtijevati poništenje odluke o odobrenju iz 2010., čak ni u slučaju da je ta odluka protivna pravu Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30</NO.P><TXT>Društvo ORLEN KolTrans podnijelo je žalbu protiv navedenog rješenja od <DATE ISO="20140611">11. lipnja 2014.</DATE> sudu koji je uputio zahtjev, odnosno Sądu Okręgowom w Warszawie (Okružni sud u Varšavi, Poljska). Žalbom traži nadzor zakonitosti odluke o odobrenju iz 2010., koja je, s obzirom na presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130530">30. svibnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Poljska</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑512/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:338">EU:C:2013:338</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), donesena protivno Direktivi 2001/14.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31</NO.P><TXT>To je poduzeće istodobno podnijelo zahtjev za naknadu štete od poljske države jer je pogrešno prenošenje Direktive 2001/14 dovelo do štete zbog plaćanja prekomjernih pristojbi za infrastrukturu. Slične zahtjeve podnijeli su i drugi željeznički prijevoznici. Sąd Najwyższy (Vrhovni sud, Poljska), pred kojim je pokrenut jedan od tih postupaka, odlučio je prekinuti postupak i uputiti Sudu <DATE ISO="20200303">3. ožujka 2020.</DATE> prethodna pitanja, kako bi se, među ostalim, utvrdilo može li željeznički prijevoznik, kada nadležni sud nije proveo nadzor nad odlukom regulatornog tijela, zahtijevati naknadu štete od države članice zbog nepravilne provedbe Direktive 2001/14. Sud je na ta pitanja odgovorio svojom presudom od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20210708">8. srpnja 2021.</DATE>, <NAME.CASE>Koleje Mazowieckie</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑120/20</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:553">EU:C:2021:553</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="10"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev usto podsjeća na to da je Sud presudom od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20171109">9. studenoga 2017.</DATE>, <NAME.CASE>CTL Logistics</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑489/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:834">EU:C:2017:834</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) presudio da se Direktivi 2001/14 protivi to da redovni sudovi nadziru pravičnost pristojbi za korištenje željezničke infrastrukture za svaki pojedinačni slučaj, kao i mogućnost izmjene iznosa tih pristojbi, neovisno o nadzoru koji provodi regulatorno tijelo predviđeno člankom 30. te direktive.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33</NO.P><TXT>U tom kontekstu naglašava da on na temelju poljskog prava mora odlučiti o pravnim lijekovima protiv odluka regulatornog tijela.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34</NO.P><TXT>Što se tiče provedbe Direktive 2001/14, sud koji je uputio zahtjev ističe da u Poljskoj upravitelj željezničke infrastrukture podnosi jedinične vrijednosti osnovne pristojbe regulatornom tijelu na odobrenje. Željeznički prijevoznici nisu stranke tog postupka i ne mogu osporavati odluke predsjednika UŽP‑a o odobrenju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35</NO.P><TXT>Točno je da članak 13. stavak 1. točka 5. podtočka (b) Zakona o željezničkom prometu dopušta podnošenje prigovora nadzornom tijelu u pogledu infrastrukturnih pristojbi koje zahtijeva upravitelj infrastrukture. Nadalje, na temelju stavka 6. tog članka, u slučaju povrede odredaba, odluka ili rješenja u području željezničkog prijevoza, predsjednik UŽP‑a donosi odluku kojom se određuje opseg povrede i rok za ispravak. Međutim, primjena tih odredbi poljskog prava ne može dovesti do smanjenja jediničnih vrijednosti osnovne pristojbe koje je odobrilo regulatorno tijelo.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36</NO.P><TXT>Osim toga, sud koji je uputio zahtjev tvrdi da na temelju Zakonika o upravnom postupku samo osobe koje imaju svojstvo stranke mogu zahtijevati poništenje odluke. Budući da željeznički prijevoznici nisu stranke u postupku odobrenja jediničnih vrijednosti osnovne pristojbe, oni, prema njegovu mišljenju, ne raspolažu djelotvornim pravnim lijekom za osporavanje visine tih vrijednosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37</NO.P><TXT>S obzirom na ta razmatranja, sud koji je uputio zahtjev želi znati daje li članak 30. Direktive 2001/14 željezničkim prijevoznicima pravo osporavati odluke o odobrenju jediničnih vrijednosti osnovne pristojbe koje je donio predsjednik UŽP‑a. Smatra da se takvo pravo može izvesti, s jedne strane, iz stavka 2. točke (e) tog članka, pod pretpostavkom da tu odredbu treba tumačiti na način da se njome zahtijeva priznavanje željezničkih prijevoznika kao stranaka u postupku potvrđivanja jediničnih vrijednosti osnovne pristojbe. S druge strane, ako bi se pokazalo da bi odluka o odobrenju mogla povrijediti prava željezničkih prijevoznika, pravo na pravno sredstvo moglo bi proizlaziti iz stavaka 5. i 6. istog članka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38</NO.P><TXT>U tim je okolnostima Sąd Okręgowy w Warszawie (Okružni sud u Varšavi) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0029" ID="QS0029"/>1.</NO.P><TXT>Treba li članak 30. stavak 2. točku (e) Direktive [2001/14] tumačiti na način da se njime priznaje pravo željezničkog prijevoznika koji upotrebljava ili namjerava upotrebljavati željezničku infrastrukturu da sudjeluje u postupku koji vodi regulatorno tijelo s ciljem da upravitelj željezničke infrastrukture utvrdi iznos pristojbi za pristup željezničkoj infrastrukturi?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>U slučaju niječnog odgovora na prvo pitanje, treba li članak 30. stavke 5. i 6. Direktive 2001/14/EZ tumačiti na način da se njime priznaje pravo željezničkog prijevoznika koji upotrebljava ili namjerava upotrebljavati željezničku infrastrukturu da osporava odluku regulatornog tijela kojom se odobrava iznos pristojbi za pristup željezničkoj infrastrukturi koji je utvrdio upravitelj te infrastrukture?<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/></TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="11"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">O prethodnim pitanjima</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Uvodne napomene</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39</NO.P><TXT>Valja istaknuti da iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da Zakon o željezničkom prometu, među ostalim, predviđa da predsjednik UŽP‑a treba odobriti jednu od varijabli koje upravitelju infrastrukture omogućuju da odredi iznos infrastrukturnih pristojbi koje željeznički prijevoznik mora platiti, odnosno jedinične vrijednosti osnovne pristojbe za minimalni pristup željezničkoj infrastrukturi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40</NO.P><TXT>Iz te odluke također proizlazi da, prema poljskom pravu, samo osobe kojima se na temelju Zakonika o upravnom postupku priznaje status stranke u postupku odobrenja imaju pravo zahtijevati poništenje odluke o odobrenju tih vrijednosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41</NO.P><TXT>Iz toga slijedi da željeznički prijevoznici koji, poput tužitelja u glavnom postupku, upotrebljavaju ili namjeravaju upotrebljavati željezničku infrastrukturu ne mogu osporavati jedinične vrijednosti osnovne pristojbe koje je odredilo regulatorno tijelo, s obzirom na to da nemaju svojstvo <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0030" ID="QS0030"/>stranke<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/>, koje poljsko pravo traži za pokretanje sudskog postupka u tom smislu. Sud koji je uputio zahtjev stoga želi znati treba li članak 30. Direktive 2001/14 tumačiti na način da im se mora priznati svojstvo <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0031" ID="QS0031"/>stranke<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/> ili im se mora priznati pravo na podnošenje takvog pravnog sredstva i bez priznavanja tog svojstva.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Prvo pitanje</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42</NO.P><TXT>Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 30. stavak 2. točku (e) Direktive 2001/14 tumačiti na način da željeznički prijevoznik koji upotrebljava ili namjerava upotrebljavati željezničku infrastrukturu mora biti u mogućnosti sudjelovati u postupku koji vodi regulatorno tijelo radi donošenja odluke o odobrenju ili odbijanju prijedloga jediničnih vrijednosti osnovne pristojbe za minimalni pristup infrastrukturi koji je podnio upravitelj infrastrukture, što mu daje svojstvo stranke u takvom postupku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43</NO.P><TXT>U tom pogledu valja istaknuti da ni članak 30. Direktive 2001/14 ni bilo koja druga njezina odredba ne predviđaju postupak odobravanja infrastrukturnih pristojbi ili varijabli na temelju kojih se one mogu odrediti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44</NO.P><TXT>Konkretno, nijedna odredba poglavlja II. Direktive 2001/14 o infrastrukturnim pristojbama ne uspostavlja takav postupak odobravanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45</NO.P><TXT>Točno je da se člankom 6. stavkom 5. te direktive predviđa da države članice mogu <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0032" ID="QS0032"/>metodu za dodjelu troškova<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/> podvrgnuti prethodnom odobrenju. Međutim, kao što to proizlazi iz drugih stavaka tog članka, predmetna metoda utvrđuje se u knjigovodstvene svrhe, u okviru financijske potpore koju države članice mogu dodijeliti upraviteljima infrastrukture. Ona se ne odnosi na infrastrukturne pristojbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46</NO.P><TXT>Isto tako, postupak odobravanja koji se može uspostaviti na temelju članka 17. Direktive 2001/14, koji se nalazi u njezinu poglavlju III. o dodjeli infrastrukturnog kapaciteta, ne odnosi se na određivanje infrastrukturnih pristojbi, nego na okvirne sporazume koje su sklopili upravitelji infrastrukture kako bi se za podnositelja zahtjeva odredile značajke zatraženog željezničkog infrastrukturnog kapaciteta.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="12"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47</NO.P><TXT>Isto vrijedi i za prethodno odobrenje planova povećanja kapaciteta, navedeno u članku 26. te direktive, koji se nalazi u tom istom poglavlju III. Iako taj plan sadržava predviđanja u pogledu troškova povećanja infrastrukturnog kapaciteta i njegova vjerojatnog učinka na infrastrukturne pristojbe, iz toga se ne može zaključiti da on unaprijed određuje utvrđivanje tih pristojbi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48</NO.P><TXT>Što se tiče članka 30. Direktive 2001/14, njime se, s jedne strane, uređuju nadležnosti koje mora imati regulatorno tijelo osnovano na temelju stavka 1. tog članka i, s druge strane, kao što to proizlazi iz njegova stavka 6., predviđa da se nad odlukama koje donosi to tijelo mora moći provesti sudska kontrola.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49</NO.P><TXT>Što se tiče nadležnosti regulatornog tijela, u skladu s člankom 30. stavkom 2. Direktive 2001/14, odluke upravitelja infrastrukture, osobito odluke o programu ubiranja pristojbi ili razini i strukturi infrastrukturnih pristojbi, mogu se osporavati pred tim tijelom. Stavkom 5. tog članka pojašnjava se da je regulatorno tijelo dužno odlučiti o svakoj pritužbi koja mu je podnesena. Osim toga, iz stavka 3. navedenog članka proizlazi da je to tijelo odgovorno za nadzor usklađenosti pristojbi koje su odredili upravitelji infrastrukture s odredbama te direktive i za nadzor pregovora između tih upravitelja i željezničkih prijevoznika. Kako bi ispunilo te zadaće, regulatorno tijelo ovlašteno je, na temelju članka 30. stavka 4. Direktive 2001/14, zatražiti informacije, među ostalim, od upravitelja infrastrukture.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50</NO.P><TXT>Iz prethodno navedenog proizlazi da članak 30. Direktive 2001/14 ne predviđa postupak odobravanja infrastrukturnih pristojbi. Konkretno, u stavcima 2. do 5. tog članka ne zahtijeva se da upravitelji infrastrukture podnose infrastrukturne pristojbe koje namjeravaju naplaćivati ili varijable koje omogućuju njihov izračun na odobrenje regulatornom tijelu. Naprotiv, te odredbe samo predviđaju nadzor već utvrđenih pristojbi, što osobito proizlazi iz stavka 2. i stavka 3. prve rečenice navedenog članka. Taj nadzor provodi regulatorno tijelo, koje odlučuje na temelju podnesenog pravnog lijeka ili po službenoj dužnosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51</NO.P><TXT>Osim toga, sustavom uspostavljenim Direktivom 2001/14 nastoji se osigurati neovisnost u upravljanju upraviteljima infrastrukture. Oni se moraju koristiti sustavom ubiranja pristojbi kao instrumentom upravljanja. Tako iz uvodne izjave 12. te direktive proizlazi da unutar okvira koji su utvrdile države članice programi ubiranja pristojbi i dodjele kapaciteta trebaju potaknuti upravitelje željezničkih infrastruktura da se optimalno koriste svojom infrastrukturom. Kako bi se omogućila takva optimizacija, navedeni upravitelji moraju raspolagati određenim stupnjem fleksibilnosti, kao što se to navodi u uvodnoj izjavi 20. navedene direktive (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130228">28. veljače 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Njemačka</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑556/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:116">EU:C:2013:116</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0082">82.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52</NO.P><TXT>U tom se pogledu člankom 4. stavkom 1. Direktive 2001/14 utvrđuje podjela nadležnosti između država članica i upravitelja infrastrukture u pogledu programa ubiranja pristojbi. Naime, države članice nadležne su za uspostavljanje okvira za ubiranje pristojbi, dok je utvrđivanje i naplata pristojbe u ovlasti upravitelja infrastrukture, koji mora voditi brigu o primjeni ujednačenih načela, kao što to osobito predviđa članak 4. stavci 4. i 5. te direktive (presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20171109">9. studenoga 2017.</DATE>, <NAME.CASE>CTL Logistics</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑489/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:834">EU:C:2017:834</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0049">49.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130228">28. veljače 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Njemačka</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑556/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:116">EU:C:2013:116</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0084">84.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53</NO.P><TXT>Stoga upravitelji infrastrukture, koji su dužni na nediskriminirajući način odrediti i naplaćivati pristojbe, moraju ne samo primjenjivati uvjete upotrebe željezničke mreže na jednak način prema svim korisnicima te mreže nego i voditi brigu o tome da pristojbe koje su doista naplaćene ispunjavaju te uvjete (presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20171109">9. studenoga 2017.</DATE>, <NAME.CASE>CTL Logistics</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑489/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:834">EU:C:2017:834</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0050">50.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20210708">8. srpnja 2021.</DATE>, <NAME.CASE>Koleje Mazowieckie</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑120/20</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:553">EU:C:2021:553</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0043">43.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="13"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54</NO.P><TXT>Budući da, kao što to proizlazi iz prethodnih razmatranja, Direktiva 2001/14 ne predviđa postupak odobravanja infrastrukturnih pristojbi ili varijabli na temelju kojih se te pristojbe mogu odrediti, na temelju te direktive ne može se ni utvrditi ima li neka pravna ili fizička osoba status <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0033" ID="QS0033"/>stranke<QUOT.END REF.START="QS0033" CODE="201D" ID="QE0033"/> u takvom postupku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55</NO.P><TXT>Osim toga, pojam <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0034" ID="QS0034"/>stranka<QUOT.END REF.START="QS0034" CODE="201D" ID="QE0034"/>, koji se koristi u Zakoniku o upravnom postupku, nema veze s tom direktivom. Konkretno, pravo žalbe na odluke upravitelja infrastrukture, predviđeno u njezinu članku 30. stavku 2., priznaje se <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0035" ID="QS0035"/>podnositeljima zahtjeva<QUOT.END REF.START="QS0035" CODE="201D" ID="QE0035"/>. Taj pojam, definiran u članku 2. točki (b) Direktive 2001/14, obuhvaća, među ostalim, sve željezničke prijevoznike koji imaju dozvolu za obavljanje usluga u željezničkom prometu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56</NO.P><TXT>Osim toga, važno je istaknuti da za potrebe odgovora na prvo pitanje nije potrebno ispitati protivi li se članku 30. Direktive 2001/14, a osobito njegovim stavcima 2. i 3., postupak odobrenja poput onog predviđenog poljskim pravom. Konkretno, nije potrebno utvrditi protivi li se tim odredbama, osobito s obzirom na ciljeve te direktive i načelo djelotvornosti, to da predsjednik UŽP‑a odobrava jednu od varijabli na temelju kojih upravitelj infrastrukture može odrediti iznos infrastrukturnih pristojbi koje treba platiti željeznički prijevoznik, odnosno jedinične vrijednosti osnovne pristojbe za minimalni pristup željezničkoj infrastrukturi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57</NO.P><TXT>S obzirom na sva prethodna razmatranja, na prvo pitanje valja odgovoriti da članak 30. stavak 2. točku (e) Direktive 2001/14 treba tumačiti na način da se njime ne uređuje pravo željezničkog prijevoznika koji upotrebljava ili namjerava upotrebljavati željezničku infrastrukturu da sudjeluje u eventualnom postupku koji vodi regulatorno tijelo u svrhu donošenja odluke o odobrenju ili odbijanju prijedloga upravitelja infrastrukture o jediničnim vrijednostima osnovne pristojbe za minimalni pristup infrastrukturi.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Drugo pitanje</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58</NO.P><TXT>Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 30. stavke 5. i 6. Direktive 2001/14 tumačiti na način da željeznički prijevoznik koji upotrebljava ili namjerava upotrebljavati željezničku infrastrukturu mora imati mogućnost pred nadležnim sudom osporavati odluku regulatornog tijela kojom se odobravaju jedinične vrijednosti osnovne pristojbe za minimalni pristup infrastrukturi, koje je utvrdio upravitelj te infrastrukture.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59</NO.P><TXT>Kao što to proizlazi iz točaka 48. i 49. ove presude, stavak 5. članka 30. Direktive 2001/14, na koji se izričito pozvao sud koji je uputio zahtjev, nije relevantan za odgovor na drugo pitanje, s obzirom na to da se odnosi samo na nadležnost regulatornog tijela. Samo se stavak 6. tog članka odnosi na sudsku kontrolu odluka koje donosi to tijelo.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60</NO.P><TXT>U tom pogledu valja istaknuti da članak 30. stavak 6. Direktive 2001/14 državama članicama nameće obvezu da općenito predvide pravni lijek protiv odluka regulatornog tijela i ne određuje komu se mora priznati aktivna procesna legitimacija.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61</NO.P><TXT>U tom pogledu, iako je načelno stvar nacionalnog prava da utvrdi aktivnu procesnu legitimaciju i pravni interes pojedinca, pravo Unije ipak zahtijeva da se nacionalnim zakonodavstvom ne povređuje pravo na djelotvornu sudsku zaštitu, u skladu s člankom 19. stavkom 1. drugim podstavkom UEU‑a (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191121">21. studenoga 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Deutsche Lufthansa</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑379/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:1000">EU:C:2019:1000</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0060">60.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="14"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62</NO.P><TXT>Stoga je na sudovima država članica da osiguraju sudsku zaštitu prava koja stranke imaju na temelju prava Unije, u ovom slučaju Direktive 2001/14 (vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20070313">13. ožujka 2007.</DATE>, <NAME.CASE>Unibet</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑432/05</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2007:163">EU:C:2007:163</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191121">21. studenoga 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Deutsche Lufthansa</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑379/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:1000">EU:C:2019:1000</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0059">59.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63</NO.P><TXT>U nedostatku propisa prava Unije, na državama članicama je da odrede nadležne sudove i utvrde postupovna pravila za pravna sredstva namijenjena zaštiti prava koja pojedinci uživaju na temelju prava Unije (presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20070313">13. ožujka 2007.</DATE>, <NAME.CASE>Unibet</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑432/05</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2007:163">EU:C:2007:163</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0039">39.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170914">14. rujna 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Petrea</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑184/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:684">EU:C:2017:684</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0058">58.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64</NO.P><TXT>Valja pak utvrditi da Direktiva 2001/14 dodjeljuje prava željezničkim prijevoznicima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0065"><NO.P>65</NO.P><TXT>Naime, među ciljevima Direktive 2001/14 je, među ostalim, i osiguravanje nediskriminirajućeg pristupa infrastrukturi, kao što je to izloženo, među ostalim, u uvodnim izjavama 5. i 11. te direktive. Osim toga, tom se direktivom želi zajamčiti postizanje cilja poštenog tržišnog natjecanja. U uvodnoj izjavi 16. te direktive s tim u vezi navodi se da programi ubiranja pristojbi i dodjele kapaciteta trebaju omogućiti pošteno tržišno natjecanje u pružanju usluga željezničkog prijevoza (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20171109">9. studenoga 2017.</DATE>, <NAME.CASE>CTL Logistics</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑489/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:834">EU:C:2017:834</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0036">36.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0037">37.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0066"><NO.P>66</NO.P><TXT>Iz toga slijedi da upravitelji infrastruktura, na temelju članka 4. stavka 5. te direktive, moraju osigurati da primjena programa ubiranja pristojbi rezultira jednakim i nediskriminirajućim pristojbama za različite željezničke prijevoznike koji pružaju usluge jednake prirode na sličnim dijelovima tržišta i da pristojbe koje se u stvarnosti primjenjuju udovoljavaju pravilima koja su predviđena u izvješću o mreži (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20171109">9. studenoga 2017.</DATE>, <NAME.CASE>CTL Logistics</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑489/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:834">EU:C:2017:834</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0045">45.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0067"><NO.P>67</NO.P><TXT>S druge strane, željeznički prijevoznici, u skladu s člankom 5. stavkom 1. Direktive 2001/14, imaju pravo na minimalan pristupni paket i pristup prugom do uslužnih objekata koji su opisani u Prilogu II. toj direktivi na nediskriminirajućoj osnovi. Pristup uslugama iz točke 2. istog priloga mora također biti nediskriminirajući, ali se može odbiti ako postoje druga rješenja održiva u tržišnim uvjetima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0068"><NO.P>68</NO.P><TXT>Valja istaknuti da je pravo na pristup željezničkoj infrastrukturi upotpunjeno pravilima o ubiranju pristojbi iz poglavlja II. Direktive 2001/14 koja se odnose na infrastrukturne pristojbe, a osobito iz njezina članka 7. Stavak 3. tog članka predviđa da, ne dovodeći u pitanje stavak 4. ili 5. tog članka ili članak 8. te direktive, pristojbe za minimalni pristupni paket, navedene u Prilogu II. točki 1. navedene direktive, i za pristup prugom do uslužnih objekata moraju biti jednake iznosu troška koji je izravno nastao iz pružanja usluge željezničkog prijevoza. Osim toga, što se tiče pristupa uslugama iz točke 2. tog priloga, članak 7. stavak 7. Direktive 2001/14 zahtijeva da se u obzir uzme stanje tržišnog natjecanja u željezničkom prijevozu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0069"><NO.P>69</NO.P><TXT>Iz prethodnih razmatranja proizlazi da Direktiva 2001/14, konkretno njezin članak 5. stavak 1., u vezi s njezinim člankom 7. stavcima 3. i 7., dodjeljuje željezničkim prijevoznicima koji upotrebljavaju ili namjeravaju upotrebljavati željezničku infrastrukturu, poput tužitelja u glavnom postupku, prava koja moraju biti predmet sudske zaštite.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0070"><NO.P>70</NO.P><TXT>Nacionalni propis koji ne predviđa pravno sredstvo koje omogućuje tim prijevoznicima da osporavaju odluku regulatornog tijela koja može povrijediti prava koja su im dodijeljena pravom Unije može onemogućiti ostvarivanje tih prava.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="15"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0071"><NO.P>71</NO.P><TXT>Korisno je još i podsjetiti na to da je Sud već presudio da su odredbe članka 30. stavaka 2. i 6. Direktive 2001/14 bezuvjetne i dovoljno precizne te da stoga imaju izravan učinak. Stoga su te odredbe obvezujuće za sva tijela država članica, odnosno ne samo nacionalne sudove nego i sva upravna tijela, uključujući decentralizirana tijela, i ta su ih tijela dužna primjenjivati (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20210708">8. srpnja 2021.</DATE>, <NAME.CASE>Koleje Mazowieckie</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑120/20</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:553">EU:C:2021:553</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0058">58.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0072"><NO.P>72</NO.P><TXT>S obzirom na sva prethodna razmatranja, na drugo pitanje valja odgovoriti da članak 30. stavak 6. Direktive 2001/14 treba tumačiti na način da željeznički prijevoznik koji upotrebljava ili namjerava upotrebljavati željezničku infrastrukturu mora imati mogućnost da pred nadležnim sudom osporava odluku regulatornog tijela kojom se odobravaju jedinične vrijednosti osnovne pristojbe za minimalni pristup infrastrukturi, koje je utvrdio upravitelj te infrastrukture.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Troškovi</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0073"><NO.P>73</NO.P><TXT>Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><JURISDICTION><INTRO>Slijedom navedenog, Sud (četvrto vijeće) odlučuje:</INTRO><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Članak 30. stavak 2. točku (e) Direktive 2001/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20010226">26. veljače 2001.</DATE> o dodjeli željezničkog infrastrukturnog kapaciteta i ubiranju pristojbi za korištenje željezničke infrastrukture, kako je izmijenjena Direktivom 2007/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20071023">23. listopada 2007.</DATE>, treba tumačiti na način da se njime ne uređuje pravo željezničkog prijevoznika koji upotrebljava ili namjerava upotrebljavati željezničku infrastrukturu da sudjeluje u eventualnom postupku koji vodi regulatorno tijelo u svrhu donošenja odluke o odobrenju ili odbijanju prijedloga upravitelja infrastrukture o jediničnim vrijednostima osnovne pristojbe za minimalni pristup infrastrukturi.</HT></TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Članak 30. stavak 6. Direktive 2001/14, kako je izmijenjena Direktivom 2007/58, treba tumačiti na način da željeznički prijevoznik koji upotrebljava ili namjerava upotrebljavati željezničku infrastrukturu mora imati mogućnost da pred nadležnim sudom osporava odluku regulatornog tijela kojom se odobravaju jedinične vrijednosti osnovne pristojbe za minimalni pristup infrastrukturi, koje je utvrdio upravitelj te infrastrukture.</HT></TXT></NP></ITEM></LIST></JURISDICTION></CONTENTS.JUDGMENT><SIGNATURE.CASE><SIGNATORY><P>Potpisi</P></SIGNATORY></SIGNATURE.CASE></JUDGMENT>