2004L0049 — HR — 30.07.2014 — 003.002

▼B

DIREKTIVA 2004/49/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 29. travnja 2004.

o sigurnosti željeznica Zajednice i izmjeni Direktive Vijeća 95/18/EZ o izdavanju dozvola za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu i Direktive 2001/14/EZ o dodjeli željezničkog infrastrukturnog kapaciteta i ubiranju pristojbi za korištenje željezničke infrastrukture i dodjeli rješenja o sigurnosti

(Direktiva o sigurnosti željeznice)

POGLAVLJE I.

UVODNE ODREDBE

Članak 1.

Svrha

Svrha je ove Direktive osigurati razvoj i unapređenje sigurnosti na željeznicama Zajednice i bolji pristup tržištu za usluge željezničkog prijevoza putem:

Članak 2.

Područje primjene

1.  Ova se Direktiva primjenjuje na željeznički sustav u državama članicama, koji se može raščlaniti na podsustave prema strukturnim i operativnim područjima. Ona obuhvaća sigurnosne zahtjeve sustava kao cjeline, uključujući sigurno upravljanje infrastrukturom i prometnim operacijama te međudjelovanje između željezničkih prijevoznika i upravitelja infrastrukture.

2.  Države članice mogu iz mjera koje donose u provedbi ove Direktive isključiti:

▼M2

▼B

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Direktive, primjenjuju se sljedeće definicije:

▼M2

▼B

POGLAVLJE II.

RAZVOJ I UPRAVLJANJE SIGURNOŠĆU

Članak 4.

Razvoj i unapređenje sigurnosti željeznica

1.  Države članice osiguravaju općenito održavanje sigurnosti željeznice i, kada je to praktično provedivo, njezino stalno unapređivanje, uzimajući u obzir razvoj zakonodavstva Zajednice i tehnički i znanstveni napredak pri čemu treba dati prednost sprečavanju ozbiljnih nesreća.

Države članice osiguravaju da se sigurnosna pravila donose, primjenjuju i provode na otvoreni i nediskriminirajući način, pospješujući razvoj jedinstvenog sustava europskog željezničkog prometa.

2.  Države članice osiguravaju da mjere za razvitak i unapređenje sigurnosti željeznice uzimaju u obzir potrebu za sustavnim pristupom.

3.  Države članice osiguravaju da odgovornost za sigurno funkcioniranje željezničkog sustava i nadziranje rizika koje su s tim povezane leži na upraviteljima infrastrukture i željezničkim prijevoznicima, obvezujući ih na provedbu potrebnih mjera za nadzor rizika - uz međusobnu suradnju kada je to primjereno, primjenu nacionalnih sigurnosnih pravila i normi te uspostavu sustava upravljanja sigurnošću u skladu s ovom Direktivom.

Ne dovodeći u pitanje građanskopravnu odgovornost u skladu sa zakonodavstvom država članica, svaki je upravitelj infrastrukture i željeznički prijevoznik odgovoran korisnicima, potrošačima, dotičnim radnicima i trećim strankama, za svoj dio sustava i njegov siguran rad, uključujući dobavu materijala i ugovaranje usluga.

4.  Ovime se ne dovodi u pitanje odgovornost svakog proizvođača, osobe zadužene za održavanje, ►M2  posjednik ◄ , pružatelja usluga i službe nabave, da željeznička vozila, postrojenja, pribor te oprema i usluge koje pružaju odgovaraju zahtjevima i uvjetima za predviđenu upotrebu, tako da ih željeznički prijevoznik i/ili upravitelj infrastrukture može na siguran način staviti u uporabu.

Članak 5.

Zajednički sigurnosni pokazatelji

1.  Kako bi se olakšala ocjena postizanja CST-a i osiguralo praćenje općeg razvoja sigurnosti željeznice, države članice prikupljaju informacije o zajedničkim sigurnosnim pokazateljima (CSI-jevima) kroz godišnja izvješća tijela nadležnih za sigurnost kako se navodi u članku 18.

Prva referentna godina za CSI je 2006. o njima treba izvijestiti u godišnjem izvješću sljedeće godine.

CSI se utvrđuju kako je određeno u Prilogu I.

▼M2

2.  Prilog I. mora se revidirati prije 30. travnja 2009., naročito kako bi se u njega uključile zajedničke definicije CSI-ja i zajedničkih metoda za izračun troškova nesreća. Ta mjera, namijenjena izmjenama elemenata ove Direktive koji nisu ključni, donosi se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 27. stavka 2.a.

▼B

Članak 6.

Zajedničke sigurnosne metode

▼M2

1.  Komisija do 30. travnja 2008. donosi prvu skupinu CSM-ova, koji obuhvaćaju barem metode opisane u stavku 3. točki (a). Oni se objavljuju u Službenom listu Europske unije.

Komisija do 30. travnja 2010. donosi drugu skupinu CSM-ova, koji obuhvaćaju preostale metode opisane u stavku 3. Oni se objavljuju u Službenom listu Europske unije.

Navedene mjere, koje su namijenjene izmjenama elemenata ove Direktive koji nisu ključni njihovim dopunjavanjem, donose se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 27. stavka 2.a.

▼B

2.  Nacrt CSM i revidirani nacrt CSM-ova donosi Agencija sukladno zaduženjima koja se dodjeljuju u skladu s postupkom navedenim u članku 27. stavku 2.

Nacrt CSM se zasniva na ispitivanju postojećih metoda u državama članicama.

3.  CSM-ovi opisuju na koji se način ocjenjuju razina sigurnosti kao i postignuće sigurnosnih ciljeva i usklađenost s drugim sigurnosnim zahtjevima, pomoću sljedećih objašnjenja i definicija:

▼M2

4.  CSM-ovi se moraju revidirati u redovitim vremenskim razmacima, uzimajući u obzir iskustvo stečeno njihovom primjenom te globalni razvoj sigurnosti na željeznicama i obveze država članica iz članka 4. stavka 1. Ta mjera, namijenjena izmjenama elemenata ove Direktive koji nisu ključni, među ostalim njihovim dopunjavanjem, donosi se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 27. stavka 2.a.

▼B

5.  Države članice izrađuju sve potrebne izmjene njihovih nacionalnih sigurnosnih pravila u svjetlu usvajanja CSM-ova i njihovih revizija.

Članak 7.

Zajednički sigurnosni ciljevi

1.  CST-ovi se razvijaju, donose i revidiraju slijedeći postupke utvrđene u ovom članku.

2.  Nacrt CST-ova i revidirani nacrt CST-ova izrađuje Agencija sukladno zaduženjima koja se dodijeljuju u skladu s postupkom navedenim u članku 27. stavku 2.

▼M2

3.  Prva skupina nacrta CST-ova temelji se na provjeravanju postojećih ciljeva i razine sigurnosti u državama članicama te osigurava da se razina sigurnosti željezničkog sustava ne smanji niti u jednoj državi članici. Njih donosi Komisija do 30. travnja 2009. i objavljuju se u Službenom listu Europske unije. Ta mjera, namijenjena izmjenama elemenata ove Direktive koji nisu ključni, među ostalim njihovim dopunjavanjem, donosi se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 27. stavka 2.a.

Druga skupina nacrta CST-ova temelji se na iskustvima stečenim s prvom skupinom CST-ova i njihovom provedbom. Ona mora odražavati prioritetna područja gdje sigurnost treba dodatno poboljšati. Donosi ih Komisija do 30. travnja 2011. i objavljuju se u Službenom listu Europske unije. Ta mjera, namijenjena izmjenama elemenata ove Direktive koji nisu ključni, među ostalim njihovim dopunjavanjem, donosi se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 27. stavka 2.a.

▼B

Svi prijedlozi nacrta i izmjena CST-ova uzimaju u obzir obveze država članica utvrđene u članku 4. stavku 1. Uz takve prijedloge prilaže se procjena proračunatih koristi i troškova, kojom se ukazuje na njihov mogući utjecaj na sve uključene izvođače i gospodarske subjekte te njihov utjecaj na društvenu prihvatljivost rizika. Oni, prema potrebi, moraju sadržavati vremenski plan postepene provedbe, posebno radi poštovanja prirode i opsega ulaganja potrebnog za njihovu primjenu. Moraju analizirati mogući utjecaj na TSI za podsustave i, kada je to primjereno, sadržavati prijedloge za izmjene TSI-ja.

4.  CST-ovi trebaju definirati najmanje razine sigurnosti koje trebaju doseći različiti dijelovi željezničkog sustava i sustav kao cjelina u svakoj državi članici, izraženo u kriterijima prihvatljivog rizika za:

▼M2

5.  CST-ovi se moraju revidirati u redovitim vremenskim razmacima, uzimajući u obzir globalni razvoj sigurnosti na željeznicama. Ta mjera, namijenjena izmjenama elemenata ove Direktive koji nisu ključni, među ostalim njihovim dopunjavanjem, donosi se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 27. stavka 2.a.

▼B

6.  Države članice donose sve potrebne izmjene njihovih nacionalnih sigurnosnih pravila kako bi dosegle najmanje CST-ove, i svaki revidirani CST, u skladu s provedbenim rasporedom koji im je pridružen. Ova pravila trebaju dostaviti Komisiji u skladu s člankom 8. stavkom 3.

Članak 8.

Nacionalna sigurnosna pravila

1.  U primjeni ove Direktive, države članice donose obvezujuća nacionalna sigurnosna pravila i osiguravaju da se oni objave na jasnom jeziku razumljivom zainteresiranim stranama i budu raspoloživi svim upraviteljima infrastrukture, željezničkim prijevoznicima, podnositeljima zahtjeva za izdavanje rješenja o sigurnosti za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu i podnositeljima zahtjeva za izdavanje rješenja o sigurnosti za upravljanje željezničkom infrastrukturom.

2.  Do 30. travnja 2005. države članice obavješćuju Komisiju o svim odgovarajućim nacionalnim sigurnosnim pravilima koji su na snazi, kako je navedeno u Prilogu II., te navode njihovo područje primjene.

Nadalje, obavijest sadrži informacije o glavnom sadržaju pravila s uputama na pravne tekstove, o vrsti pravnog akta i o tome koje tijelo ili organizacija je odgovorno za njegovu objavu.

3.  Najkasnije četiri godine nakon stupanja na snagu ove Direktive, Agencija procjenjuje na koji su način objavljena i stavljena na raspolaganje nacionalna sigurnosna pravila u skladu sa stavkom 1. Također daje primjerene preporuke Komisiji za objavu takvih pravila kako bi se odgovarajuće informacije učinile lakše dostupnima.

4.  Države članice odmah obavješćuju Komisiju o svim izmjenama dostavljenih nacionalnih sigurnosnih pravila i o svakom takvom novom pravilu koji se može donijeti, osim ako se pravilo u cijelosti odnosi na provedbu TSI-ja.

5.  Komisija prati uvođenje novih nacionalnih pravila od strane država članica kako bi se uvođenje novih specifičnih nacionalnih pravila svelo na najmanju moguću mjeru i tako spriječilo stvaranje daljnjih barijera te radi postepenog usklađivanja sigurnosnih pravila.

6.  Ako, nakon donošenja CST-ova, države članice namjeravaju uvesti novo nacionalno sigurnosno pravilo koji zahtijeva višu razinu sigurnosti nego CST, ili ako država članica namjerava uvesti novo nacionalno sigurnosno pravilo koje može utjecati na rad željezničkih prijevoznika iz drugih država članica na državnom području dotične države članice, država članica se u propisnom vremenu treba savjetovati sa svim zainteresiranim strankama pri čemu se primjenjuje stavak 7.

7.  Država članica dostavlja nacrt sigurnosnog pravila Komisiji na pregled, zajedno s razlozima za njegovo uvođenje.

Ako Komisija ustanovi da nacrt sigurnosnog pravila nije u skladu s CSM-ovima ili s postizanjem barem CST-ova, ili da oni predstavljaju sredstva samovoljne diskriminacije ili prikrivenog ograničavanja željezničkog prijevoza između država članica, donijet će se Odluka, upućena dotičnoj državi članici, u skladu s postupkom navedenim u članku 27. stavku 2.

Ako Komisija ima ozbiljne sumnje u vezi s usklađenošću nacrta sigurnosnog pravila s CSM-ovima ili s postizanjem barem CST-ova, ili smatra da oni predstavljaju sredstva samovoljne diskriminacije ili prikrivenog ograničavanja željezničkog prijevoza između država članica, Komisija odmah obavješćuje dotičnu državu članicu, koja zaustavlja donošenje, stupanje na snagu ili provedbu pravila sve dok se, u roku od šest mjeseci, ne donese odluka u skladu s postupkom navedenim u članku 27. stavku 2.

Članak 9.

Sustavi upravljanja sigurnošću

1.  Upravitelji infrastrukture i željeznički prijevoznici trebaju uspostaviti svoje sustave upravljanja sigurnošću kako bi se osiguralo da željeznički sustav može dosegnuti barem CST-ove, da je u skladu s nacionalnim sigurnosnim pravilima opisanim u članku 8. i Prilogu II. i sa sigurnosnim zahtjevima utvrđenim u TSI-ju, te da se primjenjuju odgovarajući dijelovi CSM-ova.

2.  Sustav upravljanja sigurnošću treba zadovoljiti zahtjeve i sadržavati elemente utvrđene u Prilogu III., prilagođene značajkama, opsegu i drugim uvjetima njihovih aktivnosti. On treba osigurati nadzor svih rizika povezanih s aktivnošću upravitelja infrastrukture ili željezničkog prijevoznika, uključujući nabavu usluge održavanja i nabavu materijala te ugovaranje vanjskih usluga. Ne dovodeći u pitanje postojeća nacionalna i međunarodna pravila o odgovornosti, sustav upravljanja sigurnošću također treba uzeti u obzir, kada je to primjereno i razumno, rizike koji proizlaze iz aktivnosti drugih strana.

3.  Sustav upravljanja sigurnošću bilo kojeg upravitelja infrastrukture treba uzeti u obzir učinke različitih željezničkih prijevoznika na mrežu i donijeti odredbe kojima se svim željezničkim prijevoznicima dopušta da rade u skladu s TSI-jem i nacionalnim sigurnosnim pravilima i uvjetima utvrđenim u njihovom rješenju o sigurnosti za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu. Nadalje, one moraju biti razvijene s ciljem usklađivanja postupaka u slučaju nužnosti koje provodi upravitelj infrastrukture s ovima željezničkih prijevoznika koja pružaju usluge na njegovoj infrastrukturi.

4.  Svake godine, do 30. lipnja, svi upravitelji infrastrukture i željeznički prijevoznici dostavljaju tijelu nadležnom za sigurnost godišnje izvješće o sigurnosti koje se odnosi na prethodnu kalendarsku godinu. Izvješće o sigurnosti treba sadržavati:

POGLAVLJE III.

IZDAVANJE RJEŠENJA O SIGURNOSTI ZA OBAVLJANJE USLUGA U ŽELJEZNIČKOM PRIJEVOZU I RJEŠENJA O SIGURNOSTI ZA UPRAVLJANJE ŽELJEZNIČKOM INFRASTRUKTUROM

Članak 10.

Rješenja o sigurnosti za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu

1.  Kako bi se dozvolio pristup željezničkoj infrastrukturi, željeznički prijevoznik mora imati rješenje o sigurnosti za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu kako se navodi u ovom poglavlju. Rješenje o sigurnosti za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu može obuhvaćati čitavu mrežu željeznica države članice ili samo njezinog određenog dijela.

▼M2

Svrha je rješenja o sigurnosti pružiti dokaz da je željeznički prijevoznik uspostavio svoj sustav upravljanja sigurnošću i može ispuniti zahtjeve utvrđene TSI-jem i ostalog odgovarajućeg zakonodavstva Zajednice i nacionalnih sigurnosnih pravila kako bi imao nadzor nad rizicima i pružao usluge prijevoza na mreži na siguran način.

▼B

2.  Rješenje o sigurnosti za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu mora sadržavati:

▼M2

▼B

3.  Tijelo nadležno za sigurnost u državi članici u kojoj željeznički prijevoznik prvo započne s obavljanjem djelatnosti dodjeljuje rješenje u skladu sa stavkom 2.

U rješenju koje se dodjeljuje u skladu sa stavkom 2. mora se navesti vrsta i opseg obuhvaćenih željezničkih usluga. Rješenje koje se izdaje u skladu sa stavkom 2.(a) važi u cijeloj Zajednici za istovrsne usluge željezničkog prijevoza.

4.  Tijelo nadležno za sigurnost u državi članici u kojoj željeznički prijevoznik namjerava obavljati dodatne usluge željezničkog prijevoza dodjeljuje dodatno nacionalno rješenje u skladu sa stavkom 2. (b).

5.  Rješenje o sigurnosti za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu se obnavlja u razmacima ne duljim od pet godina, na osnovu zahtjeva željezničkog prijevoznika. Mora se u cijelosti ili djelomično ažurirati uvijek kada se vrsta ili opseg djelatnosti značajno promjeni.

Imatelj rješenja o sigurnosti za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu mora bez odlaganja obavijestiti tijelo nadležno za sigurnost o svim većim izmjenama uvjeta bilo kojeg dijela rješenja o sigurnosti za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu. Nadalje, treba obavijestiti tijelo nadležno za sigurnost uvijek kada se zaposle nove kategorije osoblja ili uvedu nove vrste željezničkih vozila.

Tijelo nadležno za sigurnost može zahtijevati da se odgovarajući dio rješenja o sigurnosti za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu revidira u slučaju značajnijih promjena pravnog okvira u području sigurnosti.

Ako tijelo nadležno za sigurnost ustanovi da imatelj rješenja o sigurnosti za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu više ne zadovoljava uvjete rješenja koje je izdalo, ono povlači dio a) i/ili b) rješenja, navodeći razloge za takvu odluku. Tijelo nadležno za sigurnost koje povuče dodatno nacionalno rješenje dodijeljeno u skladu sa stavkom 4. mora, o svojoj odluci, odmah izvijestiti tijelo nadležno za sigurnost koje je dodijelilo svjedodžbu prema stavku 2. a).

Isto tako, tijelo nadležno za sigurnost mora staviti zvan snage rješenje o sigurnosti za obavljanje u željezničkom prijevozu ako je očigledno da ga njezin imatelj nije koristio u godini nakon njegovog izdavanja kao što je bilo namjeravano.

6.  Tijelo nadležno za sigurnost u roku jednog mjeseca obavješćuje Agenciju o izdanim, obnovljenim, izmijenjenim ili stavljenim izvan snage rješenjima o sigurnosti za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu navedenim u stavku 2.(a). Mora navesti naziv (tvrtku) i adresu željezničkog prijevoznika, datum izdavanja, opseg i rok valjanosti rješenja o sigurnosti i, u slučaju stavljanje izvan snage, razloge za njegovu odluku.

7.  Do 30. travnja 2009. Agencija ocjenjuje razvoj okolnosti u vezi s izdavanjem rješenja o sigurnosti za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu i dostavlja izvješće Komisiji s preporukama o strategiji prijelaza na jedinstveno rješenju o sigurnosti Zajednice. Komisija poduzima na osnovu preporuke odgovarajuće mjere.

Članak 11.

Rješenje o sigurnosti za upravljanje željezničkom infrastrukturom

1.  Kako bi se omogućilo upravljanje i vođenje željezničke infrastrukture upravitelj infrastrukture mora dobiti rješenje o sigurnosti za upravljanje željezničkom infrastrukturom od tijela nadležnog za sigurnost u državi članici u kojoj ima poslovni nastan.

Rješenje o sigurnosti za upravljanje željezničkom infrastrukturom mora sadržavati:

2.  Rješenje o sigurnosti za upravljanje željezničkom infrastrukturom se obnavlja, u razmacima ne duljim od pet godina, na osnovu zahtjeva upravitelja infrastrukture. Ono se mora u cijelosti ili djelomično ažurirati uvijek kada su učinjene značajne izmjene na građevinskom, prometno-upravljačkom i signalno-sigurnosnom ili elektroenergetskom podsustavu ili u načelima njihove uporabe i održavanja. Imatelj rješenja o sigurnosti za upravljanje željezničkom infrastrukturom bez odlaganja obavješćuje tijelo nadležno za sigurnost o svim takvim izmjenama.

Tijelo nadležno za sigurnost može zahtijevati da se rješenje o sigurnosti za upravljanje željezničkom infrastrukturom revidira u slučaju značajnih promjena pravnog okvira u području sigurnosti.

Ako tijelo nadležno za sigurnost ustanovi da upravitelj infrastrukture koji posjeduje rješenje o sigurnosti za upravljanje željezničkom infrastrukturom više ne zadovoljava uvjete za rješenje o sigurnosti za upravljanje željezničkom infrastrukturom ono to rješenje stavlja izvan snage, uz obrazloženje svoje odluke.

3.  Tijelo nadležno za sigurnost, u roku od jednog mjeseca, obavješćuje Agenciju o izdanim, obnovljenim, izmijenjenim ili stavljenim izvan snage rješenjima o sigurnosti za upravljanje željezničkom infrastrukturom. Ono navodi naziv (tvrtku) i adresu upravitelja infrastrukture, datum izdavanja, opseg i rok valjanosti rješenja o sigurnosti za upravljanje željezničkom infrastrukturom i, u slučaju stavljanja izvan snage, obrazloženje svoje odluke.

Članak 12.

Zahtjevi za podnošenje zahtjeva za izdavanje rješenja o sigurnosti za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu i rješenje o sigurnosti za upravljanje željezničkom infrastrukturom

1.  Tijelo nadležno za sigurnost bez odlaganja donosi odluku o podnesenom zahtjevu za izdavanje rješenja o sigurnosti za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu ili rješenja o sigurnosti za upravljanje željezničkom infrastrukturom, i to u svakom slučaju ne nakon proteka više od četiri mjeseca od dostave svih propisanih informacija i svih dodatnih informacija koje zahtijeva tijelo nadležno za sigurnost. Ako se od podnositelja molbe zahtijeva da dostavi dodatne informacije, takve informacije treba dostaviti odmah.

2.  Kako bi se olakšalo osnivanje novih željezničkih prijevoznika i dostavljanje zahtjeva za izdavanje rješenja za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu željezničkih prijevoznika iz drugih država članica, tijelo nadležno za sigurnost daje detaljne smjernice o tome kako ishoditi rješenje o sigurnosti za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu. U njima se navode svi zahtjevi koji su utvrđeni za potrebe članka 10. stavka 2., a svi potrebni dokumenti se stavljaju na raspolaganje podnositelju.

Željezničkim prijevoznicima koja podnose zahtjev za izdavanje rješenja o sigurnosti za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu u vezi s uslugama na određenom ograničenom dijelu infrastrukture daju se posebne smjernice, pri čemu se posebno navode specifični propisi koji vrijede za dio o kome je riječ.

3.  Vodič sa smjernicama za podnošenje zahtjeva za izdavanje rješenja u kojem se opisuju i objašnjavaju zahtjevi za rješenja o sigurnosti i navode isprave koje se moraju dostaviti je besplatno na raspolaganju podnositeljima zahtjeva. Svi zahtjevi za izdavanje rješenja o sigurnosti dostavljaju se na jeziku koji zahtjeva tijelo nadležno za sigurnost.

Članak 13.

Pristup osposobljavanju

1.  Države članice osiguravaju da svi željeznički prijevoznici koji podnose zahtjev za rješenje o sigurnosti za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu imaju pošten i nediskriminirajući pristup sredstvima za osposobljavanje strojovođa i pratećeg osoblja vlakova, uvijek kada je takvo osposobljavanje potrebno za ispunjenje zahtjeva za izdavanje rješenja o sigurnosti za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu.

Usluge koje se nude moraju uključivati obuku o potrebnom poznavanju trasa, prometnim pravilima i postupcima, signalno-sigurnosnom i prometno-upravljačkom sustavu te postupcima u slučaju opasnosti koji se primjenjuju na trasama na kojima se promet odvija.

Države članice također osiguravaju da upravitelji infrastrukture i njihovo osoblje koje provodi zadatke bitne za sigurnost imaju pošten i nediskriminirajući pristup osposobljavanju.

Ako osposobljavanje ne uključuje preglede i dodjelu ovlaštenja, države članice osiguravaju željezničkim prijevoznicima dobivanje ovlaštenja ako se to zahtijeva u rješenju o sigurnosti za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu.

Tijelo nadležno za sigurnost osigurava da pružanje usluga osposobljavanja ili, kada je primjereno, dodjela ovlaštenja ispunjavaju sigurnosne zahtjeve utvrđene u TSI-ju ili nacionalnim sigurnosnim pravilima opisanim u članku 8. i Prilogu II.

2.  Ako usluge osposobljavanja nudi samo jedan željeznički prijevoznik ili upravitelj infrastrukture, države članice osiguravaju pristup osposobljavanju drugim željezničkim prijevoznicima uz primjerenu i nediskriminirajuću cijenu, koja je povezana s troškovima i može uključivati profitnu maržu.

3.  Prilikom zapošljavanja novih strojovođa, osoblja vlaka i osoblja koje provodi zadatke bitne za sigurnost, željeznički prijevoznici moraju uzeti u obzir svako osposobljavanje, kvalifikacije i iskustvo prethodno stečeno u drugim željezničkim prijevoznicima. Zbog toga se tom osoblju odobrava pristup, preslikavanje te dostavljanje svih isprava koje svjedoče o njihovom osposobljavanju, kvalifikacijama i iskustvu.

4.  U svakom slučaju je svaki željeznički prijevoznik i svaki upravitelj infrastrukture odgovoran za razinu osposobljenosti i kvalifikacije svojeg osoblja koje provodi zadatke vezane uz sigurnost, kako se navodi u članku 9. i Prilogu III.

▼M1 —————

▼M2

Članak 14.a

Održavanje vozila

1.  Svakom se vozilu prije početka prometovanja ili korištenja na mreži dodjeljuje subjekt nadležan za njegovo održavanje, koji se upisuje u NRV, u skladu s člankom 33. Direktive o interoperabilnosti željeznica.

2.  Subjekt nadležan za održavanje može biti željeznički prijevoznik, upravitelj infrastrukture ili posjednik.

3.  Ne dovodeći u pitanje odgovornost željezničkog prijevoznika i upravitelja infrastrukture u pogledu sigurnog upravljanja vlakom, kako je predviđeno u članku 4., subjekt mora primjenom sustava održavanja osigurati da su vozila, za čije je održavanje nadležan, u stanju sigurnom za promet. U tom smislu subjekt nadležan za održavanje osigurava da su vozila održavana u skladu s:

Subjekt nadležan za održavanje obavlja održavanje sam ili za to koristi ugovorene radionice za održavanje.

4.  U slučaju teretnih vagona, svako tijelo nadležno za održavanje mora biti akreditirano ili priznato u skladu sa stavkom 5. ili potvrđeno od strane nacionalnog tijela nadležnog za sigurnost. Postupak akreditacije temelji se na mjerilima neovisnosti, stručnosti i nepristranosti, kao što su na primjer odgovarajući europski standardi serije EN 45 000 . Postupak priznavanja također se temelji na mjerilima neovisnosti, stručnosti i nepristranosti.

Tamo gdje je subjekt nadležan za održavanje željeznički prijevoznik ili upravitelj infrastrukture, sukladnost sa zahtjevima donesenim prema stavku 5. provjeravaju odgovarajuća nacionalna tijela nadležna za sigurnost u skladu s postupcima iz članaka 10. ili 11. i potvrđuju ju na rješenjima o sigurnosti navedenim u tim postupcima.

5.  Na temelju preporuke Agencije, Komisija do 24. prosinca 2010. donosi mjeru kojom se uvodi sustav ovlašćivanja subjekta nadležnog za održavanje teretnih vagona. Ovlaštenjima izdanim u skladu s tim sustavom potvrđuje se sukladnost sa zahtjevima iz stavka 3.

Navedena mjera uključuje zahtjeve u pogledu:

Ta mjera, namijenjena izmjenama elemenata ove Direktive koji nisu ključni njihovim dopunjavanjem, donosi se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 27. stavka 2.a.

Na temelju preporuke Agencije, Komisija do 24. prosinca 2018. pregledava tu mjeru radi uključivanja svih vozila i prema potrebi radi ažuriranja sustava ovlašćivanja za teretne vagone.

6.  Ovlaštenja izdana u skladu sa stavkom 5., valjana su u cijeloj Zajednici.

7.  Agencija ocjenjuje postupak izdavanja ovlaštenja koji se izvodi u skladu sa stavkom 5. te Komisiji dostavlja izvješće najkasnije tri godine nakon stupanja na snagu odgovarajuće mjere.

8.  Države članice mogu donijeti odluku da u sljedećim slučajevima svoje obveze utvrđivanja subjekta nadležnog za održavanje i njegovog ovlašćivanja ispune alternativnim mjerama:

Takve se alternativne mjere provode iznimkama koje odobrava odgovarajuće nacionalno tijelo nadležno za sigurnost:

Takve se iznimke utvrđuju i opravdavaju u godišnjem izvješću o sigurnosti iz članka 18. ove Direktive. Tamo gdje se primijeti da postoje preveliki rizici u pogledu sigurnosti u željezničkom sustavu Zajednice, Agencija o tome odmah obavješćuje Komisiju. Komisija stupa u kontakt s uključenim stranama i tamo gdje je to prikladno, od države članice zahtijeva da povuče svoju odluku o iznimci.

▼B

Članak 15.

Usklađivanje rješenja o sigurnosti za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu

1.  Odluke o zajedničkim usklađenim zahtjevima u skladu s člankom 10. stavkom 2. točkom (b) i Prilogom IV. te o zajedničkom obliku dokumenata sa smjernicama za podnošenje zahtjeva donosi se u skladu s postupkom navedenim u članku 27. stavku 2. do 30. travnja 2009.

2.  Agencija donosi preporuke o zajedničkim usklađenim zahtjevima i zajedničkom oblik dokumenata sa smjernicama za podnošenje zahtjeva sukladno ovlastima koja se dodjeljuju u skladu s postupkom navedenim u članku 27. stavku 2.

POGLAVLJE IV.

TIJELO NADLEŽNO ZA SIGURNOST

Članak 16.

Zadaci

1.  Svaka država članica osniva tijelo nadležno za sigurnost. Ovo tijelo može biti ministarstvo nadležno za promet, i ono je organizacijski, pravno i u donošenju odluka neovisno od svakog željezničkog prijevoznika, upravitelja infrastrukture, podnositelja zahtjeva i tijela za nabavu.

2.  Tijelu nadležnom za sigurnost povjereni su najmanje sljedeći zadaci:

▼M2

▼M2 —————

▼B

▼M2

▼B

3.  Zadaci na koje upućuje stavak 2. ne mogu se prenijeti na upravitelja infrastrukture, željezničkog prijevoznika ili tijelo za nabavu.

Članak 17.

Načela donošenja odluka

1.  Tijelo nadležno za sigurnost provodi svoje zadatke na otvoren, nediskriminirajući i transparentan način. Ono posebno mora svim stranama omogućiti da budu saslušane i obrazložiti svoje odluke.

Ono odmah odgovara na upite i podnesene zahtjeve te bez odlaganja upućuje svoje zahtjeve za podacima i donosi sve svoje odluke u roku od četiri mjeseca nakon što su sve zatražene informacije bile dostavljene. U bilo kojem trenutku može zatražiti tehničku pomoć upravitelja infrastrukture i željezničkih prijevoznika ili drugih kvalificiranih tijela kada provodi zadatke navedene u članku 16.

U postupku razvijanja nacionalnog pravnog okvira, tijelo nadležno za sigurnost se savjetuje sa svim uključenim osobama i zainteresiranim stranama, uključujući upravitelje infrastrukture, željezničke prijevoznike, proizvođače i subjekte nadležne za održavanje, korisnike i predstavnike osoblja.

2.  Tijelo nadležno za sigurnost je slobodno provoditi preglede i istraživanja koji su potrebni za ispunjavanje njegovih zadaća i treba ímati dozvoljen pristup svim odgovarajućim dokumentima i objektima, postrojenjima i opremi upravitelja infrastrukture i željezničkih prijevoznika.

3.  Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi se osiguralo da odluke koje donese tijelo nadležno za sigurnost podliježu sudskoj kontroli.

4.  Tijela nadležna za sigurnost provode aktivnu razmjenu stajališta i iskustava u svrhu usklađivanja njihovih kriterija odlučivanja širom Zajednice. Njihova suradnja je posebno usmjerena olakšavanju i koordinaciji izdavanja rješenja o sigurnosti za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu željezničkim prijevoznicima kojima su dodijeljene međunarodne trase u skladu s postupkom utvrđenim u članku 15. Direktive 2001/14/EZ.

Agencija podržava tijela nadležna za sigurnost u ovim zadacima.

Članak 18.

Godišnje izvješće

Svake godine tijelo nadležno za sigurnost objavljuje godišnje izvješće o svojim aktivnostima u prethodnoj godini i šalje ga Agenciji najkasnije do 30. rujna. Izvješće sadrži podatke o:

▼M2

▼B

POGLAVLJE V.

ISTRAŽIVANJE NESREĆA I POREMEĆAJA

Članak 19.

Obveza istraživanja

1.  Države članice osiguravaju da istražno tijelo navedeno u članku 21., nakon ozbiljnih nesreća na željezničkom sustavu provede istraživanje čiji je cilj moguće poboljšanje sigurnosti željeznica i sprečavanje nesreća.

2.  Pored ozbiljnih nesreća, istražno tijelo navedeno u članku 21. može istražiti i one nesreće i poremećaje koje su pod neznatno drugačijim uvjetima mogle dovesti do ozbiljnih nesreća, uključujući tehničke kvarove strukturnih podsustava ili interoperabilnih sastavnih dijelova transeuropskih sustava željezničkih pruga velikih brzina ili sustava konvencionalnih željezničkih pruga.

Istražno tijelo, prema vlastitoj diskreciji, odlučuje treba li provesti istraživanje u vezi s takvom nesrećom ili poremećajem. U svojoj odluci ono uzima u obzir:

3.  Opseg istraživanja i postupaka koji treba obuhvatiti u provođenju takvih istraživanja određuje istražno tijelo, vodeći računa o načelima i ciljevima iz članaka 20. i 22. i ovisno o spoznajama koje se od nesreća ili poremećaj očekuju u vezi s unapređenjem sigurnosti.

4.  Istraživanja se ni u kom slučaju ne treba baviti pitanjima krivnje ili odgovornosti.

Članak 20.

Status istraživanja

1.  Države članice, u okviru vlastitog pravnog sustava, određuju pravni status istraživanja koji omogućuje glavnim istražiteljima provođenje njihove zadaću na najučinkovitiji način i u najkraćem roku.

2.  U skladu sa zakonodavstvom koje je na snazi u državama članicama i, gdje je to primjereno, u suradnji s tijelima odgovornima za sudsku istragu, istražiteljima se, što je ranije moguće omogućuje:

3.  Istraživanje se provodi nezavisno od bilo koje sudske istrage.

Članak 21.

Istražno tijelo

1.  Svaka država članica osigurava da istraživanja nesreća i poremećaja navedenih u članku 19. provodi stalno tijelo, koje se sastoji od najmanje jednog istražitelja sposobnog za provođenje funkcija glavnog istražitelja u slučaju nesreće ili poremećaja. Ovo tijelo je organizacijski, pravno i u donošenju odluka nezavisno od bilo kojeg upravitelja infrastrukture, željezničkog prijevoznika, tijelo za ubiranje pristojbi, tijelo za dodjelu kapaciteta i prijavljenog tijela, i od bilo koje stranke čiji bi interesi mogli biti u sukobu sa zadaćama povjerenim istražnom tijelu. Nadalje, ono je funkcionalno nezavisno od tijela nadležnog za sigurnost i od bilo kojeg regulatornog tijela za željeznicu.

2.  Istražno tijelo provodi svoje zadaće neovisno od organizacija navedenih u stavku 1. i mora biti sposobno pribaviti dostatna sredstva za tu svrhu. Njegovim istražiteljima se dodjeljuje status koji im daje potrebna jamstva neovisnosti.

3.  Države članice obvezuju željezničke prijevoznike, upravitelje infrastrukture i, kada je primjereno, tijelo nadležno za sigurnost, da odmah izvijeste istražno tijelo o nesrećama i poremećajima navedenim u članku 19. Istražno tijelo ima mogućnost odgovoriti na takva izvješća i napraviti potrebne pripreme za početak istraživanja najkasnije jedan tjedan nakon primitka izvješća u vezi s nesrećom ili poremećajem.

4.  Istražno tijelo može osim zadaća vezanih uz istraživanje željezničkih nesreća i poremećaja prema ovoj Direktivi, obavljati istraživanja i drugih pojava, sve dok obavljanje tih istraživanja ne ugrožava njegovu neovisnost.

5.  Istražno tijelo može, prema potrebi, zatražiti pomoć istražnih tijela drugih država članica ili od Agencije kako bi pribavilo stručna znanja ili provelo tehničke preglede, analize ili vrednovanja.

6.  Države članice mogu istražnom tijelu povjeriti zadaću provedbe istraživanja i drugih željezničkih nesreća i poremećaja osim onih navedenih u članku 19.

7.  Istražna tijela provode aktivnu razmjenu stajališta i iskustava u svrhu razvoja zajedničkih metoda istraživanja, oblikovanja zajedničkih načela za sigurnosne preporuke koje treba slijediti i prilagođavanja tehničkom i znanstvenom napretku.

Agencija podržava istražna tijela pri izvršavanju ove zadaće.

Članak 22.

Istražni postupak

1.  Nesreću ili poremećaj navedenu u članku 19. istražuje istražno tijelo države članice u kojoj se desila. Ako nije moguće utvrditi u kojoj se državi članici desila, ili ako se desila na postrojenja na granici ili u blizini granice između dvije države članice, odgovarajuća se tijela dogovaraju o tome koje će od njih provesti istraživanje ili se dogovoriti da ju provedu u suradnji. Drugom tijelu se u prvom slučaju dozvoljava sudjelovanje u istrazi i u potpunosti se koriste njegovi rezultati.

Istražna tijela druge države članice pozvana su da sudjeluju u istrazi uvijek kada je željeznički prijevoznik koji je osnovan i ima dozvolu za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu u toj državi članici uključeno u nesreću ili poremećaj.

Ovaj stavak ne sprečava države članice da pristanu na to da odgovarajuća tijela, i u drugim okolnostima, provode istraživanja u suradnji.

2.  Tijelo odgovorno za istraživanje, za svaku nesreću ili poremećaj priprema odgovarajuća sredstva, koja uključuju potrebna operativna i tehnička stručna znanja za provođenje istraživanja. Stručna znanja se mogu pribaviti unutar samog tijela ili izvan njega, ovisno o vrsti nesreće ili poremećaja koja se istražuje.

3.  Istraživanje se provodi što je moguće otvorenije, tako da se svim strankama omogući saslušanje i pristup rezultatima. Odgovarajući upravitelj infrastrukture i željeznički prijevoznici, tijelo nadležno za sigurnost, žrtve i njihovi rođaci, vlasnici oštećene imovine, proizvođači, zadužene hitne službe i predstavnici osoblja i korisnika su redovito informirani o istrazi i njezinom napretku i, koliko je to izvedivo, omogućeno im je dostavljanje svojih mišljenja i stajališta u vezi s istraživanjem te dozvoliti komentiranje podataka u nacrtima izvješća.

4.  Istražno tijelo zaključuje svoja ispitivanja na mjestu nesreće u najkraćem mogućem vremenu kako bi upravitelju infrastrukture omogućilo popravljanje infrastrukture i njezino otvaranje željezničkom prijevozu što je ranije moguće.

Članak 23.

Izvješća

1.  Istraživanje o nesreći ili poremećaju navedenom u članku 19. je predmet izvješća koji se pripremaju u obliku primjerenom vrsti i težini nesreće ili poremećaja i relevantnosti nalaza istraživanja. U izvješćima se navode ciljevi istraživanja navedeni u članku 19. stavku 1. i, kada je primjereno, oni sadrže sigurnosne preporuke.

2.  Istražno tijelo objavljuje konačno izvješće u najkraćem mogućem vremenu i uobičajeno ne kasnije od 12 mjeseci nakon datuma događaja. Izvješće prati, u najvećoj mogućoj mjeri, strukturu izvješćivanja iz Priloga V. Izvješće se, zajedno sa sigurnosnim preporukama, dostavlja odgovarajućim stranama navedenim u članku 22. stavku 3. kao i dotičnim tijelima i stranama u drugim državama članicama.

3.  Svake godine, najkasnije do 30. rujna, istražno tijelo objavljuje godišnje izvješće koji uzima u obzir istraživanja provedene u prethodnoj godini, sigurnosne preporuke koje su bile izdane i aktivnosti poduzete u skladu s prethodno izdanim preporukama.

Članak 24.

Obavijesti koje se šalju Agenciji

1.  U roku jednog tjedna nakon odluke o pokretanju istraživanja, istražno tijelo o tome obavješćuje Agenciju. U obavijesti se navodi datum, vrijeme i mjesto događaja, kao i vrsta nesreće i njezine posljedice obzirom na smrtno stradale, ozlijeđene i materijalnu štetu.

2.  Istražno tijelo šalje Agenciji kopiju konačnog izvješća navedenog u članku 23. stavku 2. kao i godišnjeg izvješća navedenog u članku 23. stavku 3.

Članak 25.

Sigurnosne preporuke

1.  Sigurnosna preporuka koju izdaje istražno tijelo ni u kom slučaju ne stvara pretpostavku o krivnji ili odgovornosti za nesreću ili poremećaj.

2.  Preporuke se šalju tijelu nadležnom za sigurnost i, kada je to potrebno zbog prirode preporuke, drugim tijelima ili tijelima vlasti u državama članicama ili drugim državama članicama. Države članice i njihova tijela nadležna za sigurnost poduzimaju potrebne mjere kako bi se osiguralo prikladno uzimanje u obzir sigurnosnih preporuka koje izdaju istražna tijela i, kada je to primjereno, da se djeluje u skladu s njima.

3.  Tijelo nadležno za sigurnost i druga tijela ili organi vlasti, ili kada je primjereno, druge države članice kojima su poslane preporuke, najmanje jednom godišnje izvješćuju istražno tijelo o mjerama koje su poduzete ili se planiraju u vezi s preporukom.

POGLAVLJE VI.

PROVEDBENE OVLASTI

▼M2

Članak 26.

Prilagodba priloga

Prilozi se prilagođavaju znanstvenom i tehničkom napretku. Ta mjera, namijenjena izmjenama elemenata ove Direktive koji nisu ključni, među ostalim njihovim dopunjavanjem, donosi se u skladu s regulatornim postupkom s kontrolom iz članka 27. stavka 2.a.

▼B

Članak 27.

Postupak Odbora

1.  Komisiji pomaže Odbor osnovan prema članku 21. Direktive 96/48/EZ.

2.  Prilikom upućivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

Razdoblje utvrđeno u članku 5. stavku 6. Odluke 1999/468/EZ određuje se na tri mjeseca.

▼M2

2.a  Kod pozivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5.a stavci od 1. do 4. i članak 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezina članka 8.

▼B

3.  Prilikom upućivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članci 3. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uzimajući u obzir odredbe njezinog članka 8.

▼M2 —————

▼B

Članak 28.

Provedbene mjere

1.  Države članice mogu Komisiju upoznati s bilo kojom mjerom koja se tiče provedbe ove Direktive. Odgovarajuće odluke donose se u skladu s postupkom navedenim u članku 27. stavku 2.

2.  Na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu Komisija, u pojedinom slučaju, pregledava primjenu i provedbu odredaba koje se tiču izdavanja rješenja o sigurnosti za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu i rješenje o sigurnosti za upravljanje željezničkom infrastrukturom, i u roku dva mjeseca od primitka takvog zahtjeva odlučuje u skladu s postupkom navedenim u članku 27. stavku 2. o tome može li se dotična mjera i dalje primjenjivati. Komisija svoju odluku dostavlja Europskom parlamentu, Vijeću i državama članicama.

POGLAVLJE VII.

OPĆE I ZAVRŠNE ODREDBE

▼M4 —————

▼B

Članak 31.

Izvješće i daljnja aktivnost Zajednice

Komisija Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja prije 30. travnja 2007. i svakih pet godina nakon toga izvješće o provedbi ove Direktive.

Izvješću se prema potrebi prilažu prijedlozi za daljnju aktivnost Zajednice.

Članak 32.

Sankcije

Države članice utvrđuju pravila o sankcijama primjenjivim na povredu nacionalnih odredaba donesenih u skladu s ovom Direktivom i poduzimaju sve mjere potrebne za osiguravanje njihove provedbe. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, razmjerne, nediskriminirajuće i odvraćajuće.

Države članice odmah obavješćuju Komisiju o ovim propisima do datuma navedenog u članku 33. i o svim kasnijim izmjenama koje na njih utječu.

Članak 33.

Provedba

Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 30. travnja 2006. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

Članak 34.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 35.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

▼M5

PRILOG I.

ZAJEDNIČKI SIGURNOSNI POKAZATELJI

Tijela nadležna za sigurnost definirana u članku 3. točki (g) svake godine izvješćuju o zajedničkim sigurnosnim pokazateljima (CSI-jevima).

Ako se podnose pokazatelji koji se odnose na aktivnosti iz članka 2. stavka 2. točaka (a) i (b), njih treba prikazati odvojeno.

Ako se nakon podnošenja izvješća utvrde nove činjenice ili pogreške, tijelo nadležno za sigurnost prvom će odgovarajućom prilikom, a najkasnije u sljedećem godišnjem izvješću izmijeniti ili ispraviti pokazatelje za određenu godinu.

Zajedničke definicije za CSI-jeve i metode izračunavanja gospodarskog učinka nesreća navedene su u Dodatku.

1.    Pokazatelji koji se odnose na nesreće

2.    Pokazatelji koji se odnose na opasne tvari

Ukupan i relativan broj (prema vlak-kilometrima) nesreća kod željezničkog prijevoza opasnih tvari, podijeljen na sljedeće kategorije:

3.    Pokazatelji koji se odnose na samoubojstva

Ukupan i relativan broj (prema vlak-kilometrima) samoubojstava i pokušaja samoubojstva

4.    Pokazatelji koji se odnose na pretkazivače nesreća

Ukupan i relativan broj (prema vlak-kilometrima) pretkazivača nesreća i raščlamba na sljedeće vrste pretkazivača:

Potrebno je izvijestiti o svim pretkazivačima nesreća, kako o onima koji za posljedicu imaju nesreću, tako i o onima koji je nemaju. (O pretkazivačima koji za posljedicu imaju tešku nesreću izvješćuje se i prema pokazateljima koji se odnose na pretkazivače; o pretkazivačima koji za posljedicu nemaju tešku nesreću izvješćuje se samo prema pokazateljima koji se odnose na pretkazivače).

5.    Pokazatelji za izračunavanje gospodarskog učinka nesreća

Ukupno u eurima i relativno (prema vlak-kilometrima):

Tijela nadležna za sigurnost izvješćuju o gospodarskom učinku teških nesreća.

VPC je vrijednost koju društvo pripisuje sprečavanju stradavanja i kao takva nije referentna u slučaju nadoknade štete između sudionika u nesrećama.

6.    Pokazatelji koji se odnose na tehničku sigurnost infrastrukture i njezinu provedbu

Dodatak

Zajedničke definicije za CSI-jeve i metode izračunavanja gospodarskog učinka nesreća

1.    Pokazatelji koji se odnose na nesreće

2.    Pokazatelji koji se odnose na opasne tvari

3.    Pokazatelji koji se odnose na samoubojstva

4.    Pokazatelji koji se odnose na pretkazivače nesreća

5.    Zajedničke metodologije za izračunavanje gospodarskog učinka nesreća

6.    Pokazatelji koji se odnose na tehničku sigurnost infrastrukture i njezinu provedbu

7.    Definicije mjernih jedinica

▼B

PRILOG II.

OBAVIJEST O NACIONALNIM SIGURNOSNIM PRAVILIMA

Komisiju se obavješćuje o nacionalnim sigurnosnim pravilima u skladu s postupkom opisanim u članku 8. uključuju:

▼M2 —————

▼B

PRILOG III.

SUSTAVI UPRAVLJANJA SIGURNOŠĆU

1.    Zahtjevi u vezi sa sustavom upravljanja sigurnošću

Sustav upravljanja sigurnošću se mora dokumentirati u svim odgovarajućim dijelovima i mora posebno opisivati podjelu odgovornosti unutar organizacije upravitelja infrastrukture ili željezničkog prijevoznika. Mora pokazati na koji je način osiguran nadzor uprave na različitim razinama, na koji su način osoblje i njihovi predstavnici na svim razinama uključeni i kako se osigurava neprekidno poboljšanje sustava upravljanja sigurnošću.

2.    Osnovni elementi sustava upravljanja sigurnošću

Osnovni elementi sustava upravljanja sigurnošću su:

PRILOG IV.

POJAŠNJENJA U VEZI S DIJELOM RJEŠENJA O SIGURNOSTI ZA OBAVLJANJE USLUGA U ŽELJEZNIČKOM PRIJEVOZU ZA POJEDINU MREŽU

Sljedeći se dokumenti moraju dostaviti kako bi se omogućilo da tijelo nadležno za sigurnost izda poseban dio rješenja o sigurnosti za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu za mrežu:

Kako bi se izbjegla dvostrukost posla i smanjila količina informacija, u vezi s elementima koji zadovoljavaju TSI i ostale zahtjeve direktiva 96/48/EZ i 2001/16/EZ treba dostaviti samo sažetu dokumentaciju.

PRILOG V.

OSNOVNI SADRŽAJ IZVJEŠĆA O ISTRAŽIVANJU NESREĆA I POREMEĆAJA

1)    Sažetak

Sažetak treba sadržavati kratki opis događaja, vrijeme i mjesto nesreće te njezine posljedice. Mora navesti izravne uzroke kao i čimbenike koji su joj doprinijeli, te posredne uzroke utvrđene istraživanjem. Treba navesti glavne preporuke i informacije o adresatima.

2)    Neposredne činjenice o događaju:

3)    Zapisi o istrazi i ispitivanjima

4)    Analize i zaključci

5)    Poduzete mjere

6)    Preporuke

( 1 ) SL C 126 E, 28.5.2002., str. 332.

( 2 ) SL C 61, 14.3.2003., str. 131.

( 3 ) SL C 66, 19.3.2003., str. 5.

( 4 ) Mišljenje Europskog parlamenta od 14. siječnja 2003. (SL C 38 E, 12.2.2004., str. 92.), Zajedničko stajalište Vijeća od 26. lipnja 2003.SL C 270 E, 11.11.2003., str. 25.) i Stajalište Europskog parlamenta od 23. listopada 2003. (još nije objavljeno u Službenom listu). Zakonodavna Rezolucija Europskog parlamenta od 22. travnja 2004. i Odluka Vijeća od 26. travnja 2004.

( 5 ) SL L 237, 24.8.1991., str. 25. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 2001/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 75, 15.3.2001., str. 1.).

( 6 ) SL L 143, 27.6.1995., str. 70. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 2001/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 75, 15.3.2001., str. 26.).

( 7 ) SL L 75, 15.3.2001., str. 29. Direktiva kako je izmijenjena Odlukom Komisije 2002/844/EZ (SL L 289, 26.10.2002., str. 30.).

( 8 ) SL L 235, 17.9.1996., str. 6.

( 9 ) SL L 110, 20.4.2001., str. 1.

( 10 ) SL L 220, 21.6.2004. str. 3.

( 11 ) SL L 183, 29.6.1989., str. 1.

( 12 ) SL L 235, 17.9.1996., str. 25. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 2003/29/EZ (SL L 90, 8.4.2003., str. 47.).

( 13 ) Odluka Komisije 98/500/EZ od 20. svibnja 1998. o osnivanju Odbora za sektorski dijalog među socijalnim partnerima na europskoj razini (SL L 225, 12.8.1998., str. 27.).

( 14 ) SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

( 15 ) SL L 191, 18.7.2008., str. 1.

( 16 ) RID, Odredbe koje se odnose na međunarodni prijevoz opasnih tvari željeznicom, kako su donesene Direktivom 2008/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o kopnenom prijevozu opasnih tvari (SL L 260, 30.9.2008., str. 13.)