PRESUDA SUDA (drugo vijeće)
15. svibnja 2025.(*)
„Zahtjev za prethodnu odluku – Sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova – Registar Unije – Uredba (EU) br. 389/2013 – Zapis povrata emisijskih jedinica u taj registar – Konačnost transakcije – Članak 40. – Poništenje završenih procesa – Članak 70. – Povrat na temelju odredbe prava Unije koju je Sud kasnije poništio – Nemogućnost operatora da povrati emisijske jedinice o kojima je riječ za predmetno razdoblje – Valjanost”
U predmetu C‑414/23,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Helsingin hallinto‑oikeus (Upravni sud u Helsinkiju, Finska), odlukom od 30. lipnja 2023., koju je Sud zaprimio 6. srpnja 2023., u postupku
Metsä Fibre Oy,
uz sudjelovanje:
Energiavirasto,
SUD (drugo vijeće),
u sastavu: K. Jürimäe, predsjednica vijeća, K. Lenaerts, predsjednik Suda, u svojstvu suca drugog vijeća, M. Gavalec, Z. Csehi (izvjestitelj) i F. Schalin, suci,
nezavisni odvjetnik: M. Campos Sánchez‑Bordona,
tajnik: C. Strömholm, administratorica,
uzimajući u obzir pisani dio postupka i nakon rasprave održane 17. listopada 2024.,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
– za Metsä Fibre Oy, A.-S. Roubier i M. af Schultén, asianajajat, kao i J. Kauppinen, oikeustieteenmaisteri,
– za Energiavirasto, N. Kankaanrinta i J. Pakkala, u svojstvu agenata,
– za finsku vladu, A. Laine i H. Leppo, u svojstvu agenata,
– za Europsku komisiju, B. De Meester, I. Söderlund i G. Wils, u svojstvu agenata,
saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 12. prosinca 2024.,
donosi sljedeću
Presudu
1 Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na valjanost i tumačenje članaka 40. i 70. Uredbe Komisije (EU) br. 389/2013 od 2. svibnja 2013. o uspostavi Registra Unije u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, odlukama br. 280/2004/EZ i br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o ukidanju uredbi Komisije (EU) br. 920/2010 i (EU) br. 1193/2011 (SL 2013., L 122, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 31., str. 190.) kao i na tumačenje članka 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja).
2 Zahtjev je upućen u okviru tužbe koju je društvo Metsä Fibre Oy podnijelo protiv odluke Energieavirasta (Agencija za energiju, Finska) u vezi s emisijskim jedinicama stakleničkih plinova koje je to društvo moralo predati na temelju odredaba prava Unije o sustavu trgovanja tim emisijskim jedinicama koje postoje unutar Europske unije, a koje je Sud kasnije proglasio nevaljanima.
Pravni okvir
Direktiva 2003/87/EZ
3 Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (SL 2003., L 275, str. 32.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 9., str. 28.), kako je izmijenjena Direktivom 2009/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. (SL 2009., L 140, str. 63.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 30., str. 3. i ispravak SL 2023., L 125, str. 61.; u daljnjem tekstu: Direktiva 2003/87), uspostavljen je, u skladu s njezinim člankom 1., sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice s ciljem promicanja smanjenja emisija stakleničkih plinova na način koji je učinkovit u troškovnom i gospodarskom smislu.
4 Članak 19. te direktive, naslovljen „Registri”, predviđa:
„1. Emisijske jedinice izdane od 1. siječnja 2012. nadalje se vode u Registru Zajednice za provedbu postupaka povezanih s održavanjem računa otvorenih u državi članici te s dodjelom, predavanjem i poništavanjem emisijskih jedinica u skladu s aktima [Europske] [k]omisije iz stavka 3.
[...]
3. Za provedbu ove Direktive, Komisija donosi uredbu o standardiziranom i sigurnom sustavu registara u obliku standardiziranih elektroničkih baza podataka koje sadrže uobičajene elemente podataka za praćenje izdavanja, držanja, prijenosa i poništenja emisijskih jedinica, da bi omogućila pristup javnosti i čuvanje tajnosti, već prema potrebi, te spriječila prijenose koji nisu u skladu s obvezama koje proizlaze iz Kyotskog protokola [uz Okvirnu konvenciju Ujedinjenih naroda o promjeni klime koji je u ime Europske zajednice odobren Odlukom Vijeća 2002/358/EZ od 25. travnja 2002. (SL 2002., L 130, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 16., str. 245.; u daljnjem tekstu: Kyotski protokol)]. [...]”
Uredba br. 389/2013
5 Uredba br. 389/2013 donesena je na temelju članka 19. Direktive 2003/87. Iako je stavljena izvan snage, s učinkom od 1. siječnja 2021., Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2019/1122 оd 12. ožujka 2019. o dopuni Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu funkcioniranja Registra Unije (SL 2019., L 177, p. 3.), ona se ipak, u skladu s člankom 88. drugim stavkom te delegirane uredbe, i dalje primjenjuje do 1. siječnja 2026. na sve potrebne operacije povezane s razdobljem trgovanja od 2013. do 2020., na drugo obvezujuće razdoblje Kyotskog protokola te na razdoblje obveze kako je definirano u članku 3. točki 30. Uredbe br. 389/2013.
6 Uvodna izjava 8. Uredbe br. 389/2013 glasi kako slijedi:
„Kako i emisijske i Kyotske jedinice postoje samo u nematerijalnom obliku i zamjenjive su, vlasništvo nad njima trebalo bi biti utvrđeno njihovom evidencijom na računu Registra Unije na kojem se vode. Također bi trebalo osigurati da su emisijske jedinice i Kyotske jedinice potpuno zamjenjive kako bi smanjili rizike povezane s povratom transakcija unesenih u registar i posljedičnim poremećajem sustava i tržišta koje takav povrat može izazvati. Posebno je važno da ne može doći do povrata, opoziva ili poništenja transakcija, osim na način utvrđen pravilima registra nakon roka utvrđenog tim pravilima. Nijedna odredba te uredbe ne smije sprječavati vlasnika računa ili treću stranu da ostvari bilo koje pravo ili potraživanje nastalo kao ishod transakcije koje im zakonski može pripasti, uključujući povrat ili nadoknadu u vezi transakcije koja je ušla u sustav, primjerice u slučaju prijevare ili tehničke greške, sve dok to ne vodi do povrata, opoziva ili poništenja transakcije. Nadalje, trebalo bi zaštititi stjecanje emisijske ili Kyotske jedinice u dobroj vjeri.”
7 Članak 40. te uredbe, naslovljen „Narav emisijskih jedinica i konačnost transakcija”, u stavcima 3. i 4. predviđa:
„3. Zamjenjivost emisijskih ili Kyotskih jedinica podrazumijeva da se sve obveze obnavljanja ili vraćanja koje mogu nastati sukladno nacionalnom zakonodavstvu u odnosu na emisijsku ili Kyotsku jedinicu primjenjuju samo na emisijsku ili Kyotsku jedinicu u naravi.
U skladu s člankom 70. i postupkom usuglašavanja iz članka 103. transakcija postaje konačna i neopoziva po njenom dovršenju sukladno članku 104. Ne dovodeći u pitanje bilo koju odredbu ili pravno sredstvo iz nacionalnog prava koji mogu za ishod imati zahtjev ili nalog za izvršenje nove transakcije u Registru Unije, ni jedan zakon, propis, pravilo ili praksa u vezi izdvajanja ugovora ili transakcija ne može poništiti transakciju koja je postala konačna i neopoziva u skladu s odredbama ove Uredbe.
Vlasnika računa ili treću stranu ne sprječava se da ostvari bilo koje pravo ili potraživanje nastalo kao ishod transakcije koje im zakonski može pripasti, uključujući povrat, nadoknadu ili odštetu u vezi transakcije koja je postala konačna u Registru Unije, primjerice u slučaju prijevare ili tehničke greške, sve dok to ne vodi do povrata, opoziva ili poništenja transakcije u Registru Unije.
4. Emisijska ili Kyotska jedinica čije vlasništvo u dobroj vjeri stječe kupac i vlasnik emisijske jedinice ili Kyotske jedinice ne smije imati nikakvih nedostataka u smislu vlasništva osobe koja je izvršila prijenos.”
8 Članak 70. navedene uredbe, naslovljen „Povrat završenih procesa pokrenutih greškom”, u stavcima 1. i 2. predviđa:
„1. Ako vlasnik računa ili nacionalni administrator u ime vlasnika računa nehotice ili greškom pokrene jednu od transakcija iz stavka 2., vlasnik računa može administratoru svog računa u pismenom zahtjevu predložiti da izvrši povrat izvršene transakcije. Ovlašteni predstavnik ili predstavnici vlasnika računa ovlašteni za pokretanje vrste transakcije koja je predmet povrata pravovremeno potpisuju zahtjev i šalju ga u roku od pet radnih dana od dovršenja procesa. Zahtjev sadržava izjavu da je transakcija pokrenuta nenamjerno ili pogreškom.
2. Vlasnici računa mogu predložiti povrat sljedećih transakcija:
(a) predaje emisijskih jedinica;
(b) brisanja emisijskih jedinica;
(c) razmjene međunarodnih jedinica.”
Glavni postupak i prethodna pitanja
9 Društvo Metsä Fibre operator je tvornice biokemikalija u Äänekoskiju (Finska). U razdoblju od 2013. do 2017. taj je poduzetnik predao emisije stakleničkih plinova koje su mu dodijeljene za to postrojenje.
10 Presudom od 19. siječnja 2017., Schaefer Kalk (C‑460/15, EU:C:2017:29; u daljnjem tekstu: presuda Schaefer Kalk) Sud je proglasio nevaljanima određene odredbe Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012 od 21. lipnja 2012. o praćenju i izvješćivanju o emisijama stakleničkih plinova u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2012., L 181, str. 30.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 9., str. 308.), koje su bile na snazi od 2013. do 2018. i koje su sustavno ubrajale ugljikov dioksid (CO2) prenesen u drugo postrojenje radi proizvodnje precipitiranog kalcijevog karbonata u emisije postrojenja za kalcinaciju vapna, neovisno o tome je li taj CO2 ispušten u atmosferu ili nije.
11 Odlukom od 26. travnja 2022. Agencija za energiju provela je novu procjenu ukupnih količina emisija CO2 iz postrojenja u Äänekoskiju za razdoblje od 2013. do 2017. Smatrala je, s obzirom na presudu Schaefer Kalk, da je za te godine društvo Metsä Fibre predalo višak od oko 115 000 emisijskih jedinica stakleničkih plinova u registar Unije te mu je dopustila da prenese taj višak za 2021. godinu. Suprotno tomu, ta je agencija smatrala da na račun postrojenja ne treba izvršiti povrat količine jednake predanom višku emisijskih jedinica, s obzirom na to da su istekli rokovi utvrđeni Uredbom br. 389/2013 za povrat greškom provedene transakcije u Registru. Usto, u toj se odluci navodi da ta uredba ne predviđa mogućnost da se pozitivno stanje ispunjenja obveze na računu za ispunjenje obveze prenese na račun drugog postrojenja društva Metsä Fibre.
12 Prema mišljenju društva Metsä Fibre, ispravak koji je tako provela Agencija za energiju nije, međutim, poštovao sve posljedice iz presude Schaefer Kalk jer mu nije omogućila da u potpunosti raspolaže viškom emisijskih jedinica stakleničkih plinova. Naime, s obzirom na to da nisu unesene u registar Unije, te emisijske jedinice nisu zapravo postojale, tako da ih društvo Metsä Fibre ne može prodati.
13 Međutim, društvo Metsä Fibre navodi da nakon znatnih ulaganja u svoje postrojenje u Äänekoskiju ono gotovo više ne ispušta ugljikov dioksid. Stoga ono praktički ne može koristiti višak od 115 000 emisijskih jedinica stakleničkih plinova kojima raspolaže u okviru budućih predaja emisijskih jedinica. U tom pogledu, sama Agencija za energiju priznaje da je, s trenutačnom razinom godišnjih emisija u postrojenju, koja je niža od 20 tona ugljikova dioksida, za korištenje tih 115 000 emisijskih jedinica potrebno oko šest do sedam tisuća godina.
14 U tom je kontekstu društvo Metsä Fibre zahtijevalo poništenje navedene odluke pred Helsingin hallinto‑oikeusom (Upravni sud u Helsinkiju, Finska), sudom koji je uputio zahtjev. Tvrdi da je navedena odluka protivna primarnom pravu Unije, osobito zbog toga što situacija u kojoj operator ne uspije ostvariti stvarnu korist od ispravka emisijskih jedinica stakleničkih plinova povređuje pravo vlasništva i načelo jednakosti te je usto protivna gospodarskoj logici. Društvo Metsä Fibre de facto smatra da mu je uskraćena pravna zaštita jer se na njega ne primjenjuje pravno pravilo koje proizlazi iz presude Schaefer Kalk.
15 U tim je okolnostima Helsingin hallinto‑oikeus (Upravni sud u Helsinkiju) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
„1. Jesu li odredbe članaka 70. i 40. Uredbe br. 389/2013 koje se odnose na rokove za povrat transakcija te na konačnost i nemogućnost opoziva transakcija nevaljane s obzirom na pravo vlasništva iz članka 17. Povelje [...] i druga prava zaštićena tom poveljom ako se navedenim odredbama sprečava povrat emisijskih jedinica društvu Metsä Fibre Oy u situaciji u kojoj se predaja viška emisijskih jedinica u Registar Unije temelji na odredbama koje su proglašene nevaljanima u presudi [Schaefer Kalk] i ako društvo zbog trenutačne niske razine emisija postrojenja u Äänekoskiju ne može iskoristiti pozitivno stanje ispunjenja obveze na računu za ispunjenje obveze?
2. U slučaju niječnog odgovora na prvo pitanje, jesu li odredbe članaka 70. i 40. Uredbe br. 389/2013 uopće primjenjive u situaciji u kojoj se predaja viška emisijskih jedinica u Registar Unije temelji na primjeni odredbi koje su proglašene nevaljanima u presudi [Schaefer Kalk], a ne na transakciji koju je nehotice ili greškom pokrenuo vlasnik računa ili nacionalni administrator u ime vlasnika računa?
3. U slučaju niječnog odgovora na prvo pitanje i potvrdnog odgovora na drugo pitanje, postoji li na temelju prava Unije neki drugi način na koji se društvo Metsä Fibre Oy u pogledu korištenja emisijskih jedinica može staviti u položaj u kojem bi bilo da ne postoje odredbe proglašene nevaljanima u presudi [Schaefer Kalk] i da društvo zbog tog razloga nije predalo višak emisijskih jedinica?”
O prethodnim pitanjima
Prvo pitanje
16 Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita jesu li odredbe članaka 40. i 70. Uredbe br. 389/2013 o konačnosti i nemogućnosti opoziva transakcija i rokovima za njihovo poništenje valjane s obzirom na Povelju.
17 Taj sud koji je uputio zahtjev polazi od pretpostavke prema kojoj se tim odredbama protivi poništenje predaje emisijskih jedinica stakleničkih plinova u situaciji u kojoj je, s jedne strane, predaja tih emisijskih jedinica stakleničkih plinova od strane društva Metsä Fibre u Registar Unije posljedica primjene odredbi Uredbe br. 601/2012 koje su proglašene nevaljanima presudom Schaefer Kalk i u kojoj, s druge strane, taj operator neće moći koristiti 115 000 emisijskih jedinica stakleničkih plinova kojima raspolaže zbog niske razine emisija koje odsada proizvede postrojenje u Äänekoskiju.
18 Smatrajući da članci 40. i 70. Uredbe br. 389/2013 sprečavaju poštovanje posljedica iz presude Schaefer Kalk u odnosu na društvo Metsä Fibre, sud koji je uputio zahtjev dvoji o njihovoj valjanosti osobito s obzirom na pravo vlasništva zajamčeno člankom 17. Povelje.
19 U skladu s člankom 40. stavkom 3. drugim podstavkom Uredbe br. 389/2013, transakcija u okviru sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova postaje konačna i neopoziva po njenom dovršenju sukladno pravilima predviđenima tom uredbom. Ta odredba usto pojašnjava da, u načelu, niti jedan zakon, uredba, pravilo ili praksa u vezi izdvajanja ugovora ili transakcije ne može poništiti transakciju u registru koja je, prema navedenoj uredbi, postala konačna i neopoziva.
20 Kao što to proizlazi iz članka 40. stavka 3. drugog podstavka Uredbe br. 389/2013, taj se sustav primjenjuje podložno odredbama članka 70. te uredbe i ne dovodeći u pitanje bilo koju odredbu ili pravno sredstvo iz nacionalnog zakonodavstva koji mogu imati za ishod zahtjev ili nalog za izvršenje nove transakcije u Registru Unije.
21 U tom pogledu, iz članka 70. stavka 1. Uredbe br. 389/2013 proizlazi da se transakcija može poništiti ako je pokrenuta greškom ili nenamjerno i pod uvjetom da vlasnik računa zatraži njezino poništenje u roku od pet radnih dana od završetka transakcije.
22 Uredbom br. 389/2013 tako je uveden strogi sustav poništenja transakcija kojim se nastoji zajamčiti, koliko je to moguće, njihova konačnost.
23 Taj sustav osobito ne dopušta pozivanje na proglašenje nevaljanosti odredaba prava Unije koje uređuju izračun emisija postrojenja obuhvaćenog sustavom trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova kako bi se zatražilo poništenje završene transakcije u smislu članka 70. Uredbe br. 389/2013.
24 Osim toga, situacije predviđene člankom 70. stavkom 1. Uredbe br. 389/2013 odnose se na pogreške koje su počinili operatori o kojima je riječ i stoga se odnose na slučajeve koji su bitno različiti od situacije o kojoj je riječ u glavnom postupku, u kojoj se ističe nezakonitost odredbe prava Unije utvrđena ex post. Stoga se ta odredba ne može po analogiji primijeniti u ovom slučaju. To vrijedi tim više što takva primjena zahtijeva zanemarivanje strogih rokova propisanih navedenom odredbom.
25 Iako se odredbe članka 40. stavka 3. drugog podstavka i članka 70. stavka 1. Uredbe br. 389/2013 stoga protive tomu da se presuda Schaefer Kalk uzme u obzir kako bi se omogućilo poništenje predaje viška emisijskih jedinica stakleničkih plinova, ta okolnost ipak ne može dovesti do njihove nevaljanosti s obzirom na pravo vlasništva operatora koji se nalazi u situaciji kao što je ona društva Metsä Fibre, zajamčeno člankom 17. Povelje, s obzirom na to da se člankom 40. stavkom 3. trećim podstavkom te uredbe može zajamčiti da se, u svakom slučaju, primjenom tih odredbi takvog operatora ne opterećuje nerazmjerno.
26 Naime, u članku 40. stavku 3. trećem podstavku Uredbe br. 389/2013, u vezi s uvodnom izjavom 8. te uredbe, navodi se da se vlasnika računa ili treću stranu ne sprječava da ostvari bilo koje pravo ili potraživanje nastalo kao ishod transakcije koje im zakonski može pripasti, uključujući povrat, nadoknadu ili odštetu u vezi transakcije koja je postala konačna u Registru Unije, primjerice u slučaju prijevare ili tehničke greške, sve dok to ne vodi do povrata, opoziva ili poništenja transakcije u Registru Unije.
27 Stoga je očito da taj članak 40. stavak 3. treći podstavak izričito predviđa slučaj u kojem je transakcija postala konačna u Registru Unije. U takvom je slučaju osobito na vlasniku računa da ostvari pravo na povrat, nadoknadu ili odštetu, pod uvjetom da ta tužba ne dovodi do povrata, opoziva ili poništenja transakcije u tom registru, pri čemu alternativna narav tih triju tužbi svjedoči o njihovoj jednakovrijednosti.
28 Ta mogućnost traženja povrata, nadoknade ili odštete, za koju članak 40. stavak 3. treći podstavak Uredbe br. 389/2013 predviđa da je dostupna „primjerice u slučaju prijevare ili tehničke greške”, mora, a fortiori, biti dostupna vlasniku računa koji je pravilno primijenio propis Unije koji je Sud kasnije poništio. To vrijedi tim više što, kao što o tome svjedoči izraz „primjerice”, niz događaja iz te odredbe ne sadržava iscrpan popis.
29 Navedena odredba tako omogućuje vlasniku računa o kojem je riječ da se pozove i na svoje pravo na naknadu prouzročene štete zbog transakcije koja se ex post pokazala viškom, ali se u pogledu nje više ne može izvršiti povrat jer je neopoziva i konačna. Budući da predmetna transakcija nije poništena u Registru Unije, rad tog registra nije doveden u pitanje.
30 U tom pogledu, vlasnik računa o kojem je riječ mora se moći pozvati na svoje pravo na povrat, nadoknadu ili odštetu pred nadležnim nacionalnim tijelom, pri čemu su države članice dužne osigurati poštovanje članka 40. stavka 3. trećeg podstavka Uredbe br. 389/2013, među ostalim, uvođenjem u tu svrhu djelotvornih pravnih lijekova.
31 U tim okolnostima, u skladu s razmatranjima iz točaka 26. do 30. ove presude, operator postrojenja kao što je društvo Metsä Fibre može ostvariti prava ili zahtjeve iz članka 40. stavka 3. trećeg podstavka Uredbe br. 389/2013, uključujući pravo na odštetu, kako bi ga se u pogledu korištenja emisijskih jedinica stakleničkih plinova stavilo u istu situaciju u kojoj bi bio da nisu postojale odredbe za koje je presudom Schaefer Kalk utvrđeno da su nevaljane i da taj operator stoga nije predao višak emisijskih jedinica.
32 Iako se na zahtjev za takvu odštetu primjenjuju pravila i uvjeti koji se uobičajeno primjenjuju na zahtjeve te naravi, valja još pojasniti da, s obzirom na činjenicu da je Agencija za energiju knjižila račune drugih postrojenja na koja se odnosi presuda Schaefer Kalk za broj emisijskih jedinica stakleničkih plinova koji odgovara predanom višku emisijskih jedinica radi korištenja u budućim razdobljima trgovanja emisijskim jedinicama, odšteta koja se temelji na članku 40. stavku 3. trećem podstavku Uredbe br. 389/2013 u načelu mora, u situaciji poput one u glavnom postupku, dovesti do toga da se operator predmetnog postrojenja stavi u položaj stvarno istovjetan onom operatora postrojenja čiji su računi tako knjiženi.
33 Naime, operator postrojenja koji je izmijenio svoj proizvodni proces kako bi smanjio emisije CO2 i tako u većoj mjeri poštovao ciljeve Unije u pogledu zaštite okoliša ne smije biti stavljen u nepovoljniji položaj zbog toga što niska razina emisija koje od tog trenutka proizvodi to postrojenje smanjuje za njega interes da mu se dodijele emisijske jedinice za korištenje u budućim razdobljima trgovanja emisijskim jedinicama.
34 Iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da članci 40. i 70. Uredbe br. 389/2013 nisu prepreka tomu da se učinkovito isprave učinci nastali primjenom odredbi prava Unije koje su presudom Suda naknadno proglašene nevaljanima.
35 U tim okolnostima valja utvrditi da ispitivanje prvog pitanja nije otkrilo nijedan element koji bi mogao utjecati na valjanost odredbi članaka 40. i 70. Uredbe br. 389/2013 o konačnosti i nemogućnosti opoziva transakcija i rokovima za njihovo poništenje.
Drugo i treće pitanje
36 Uzimajući u obzir odgovor na prvo pitanje, nije potrebno odgovoriti na drugo i treće pitanje.
Troškovi
37 Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.
Slijedom navedenog, Sud (drugo vijeće) odlučuje:
Ispitivanjem prvog prethodnog pitanja nije utvrđen nijedan element koji bi mogao utjecati na valjanost odredbi članaka 40. i 70. Uredbe Komisije (EU) br. 389/2013 od 2. svibnja 2013. o uspostavi Registra Unije u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, odlukama br. 280/2004/EZ i br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o ukidanju uredbi Komisije (EU) br. 920/2010 i (EU) br. 1193/2011 o konačnosti i nemogućnosti opoziva transakcija i rokovima za njihovo poništenje.
Potpisi
* Jezik postupka: finski