27. veljače 2025. ( *1 )
„Zahtjev za prethodnu odluku – Sloboda poslovnog nastana – Usluge na unutarnjem tržištu – Direktiva 2006/123/EZ – Članak 15. stavci 2. i 3. – Fiksne najviše tarife – Pružatelj usluga posredovanja u prometu nekretninama – Nacionalni propis kojim se ograničava najviša naknada koja se primjenjuje na usluge posredovanja u prometu nekretninama u okviru kupnje, prodaje ili najma nekretnine koju provodi fizička osoba – Proporcionalnost – Članci 16. i 38. Povelje Europske unije o temeljnim pravima – Sloboda poduzetništva – Zaštita potrošača”
U predmetu C‑674/23,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputilo Ustavno sodišče (Ustavni sud, Slovenija), odlukom od 26. listopada 2023., koju je Sud zaprimio 13. studenoga 2023., u postupcima
AEON NEPREMIČNINE d. o. o. i dr.
Stan nepremičnine d. o. o.,
Državni svet Republike Slovenije,
uz sudjelovanje:
Državnog zbora Republike Slovenije,
SUD (treće vijeće),
u sastavu: C. Lycourgos (izvjestitelj), predsjednik vijeća, S. Rodin, N. Piçarra, O. Spineanu‑Matei i N. Fenger, suci,
nezavisni odvjetnik: A. Rantos,
tajnik: A. Calot Escobar,
uzimajući u obzir pisani dio postupka,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
|
– |
za AEON NEPREMIČNINE d. o. o. i dr., B. Sedmak, odvetnik, |
|
– |
za STAN nepremičnine d. o. o., B. Mrva, odvetnik, |
|
– |
za nizozemsku vladu, M. K. Bulterman i J. M. Hoogveld, u svojstvu agenata, |
|
– |
za Europsku komisiju, M. Mataija, G. Meessen i B. Rous Demiri, u svojstvu agenata, |
odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez mišljenja,
donosi sljedeću
Presudu
|
1 |
Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 15. Direktive 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL 2006., L 376, str. 36.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 47., str. 160.) i članaka 7., 16. i 38. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja). |
|
2 |
Zahtjev je upućen u okviru dvaju postupaka ocjene ustavnosti koje su pokrenula društva za poslovanje nekretninama, među kojima AEON nepremiČnine d. o. o. i dr. i STAN nepremičnine d. o. o., kao i Državni svet Republike Slovenije (Državno vijeće Republike Slovenije), u vezi s nacionalnim zakonodavstvom o uslugama posredovanja u prometu nekretninama kojim se ograničava najviši dopušteni iznos naknade za djelatnosti posredovanja u kupnji ili prodaji, odnosno najmu nekretnina. |
Pravni okvir
Pravo Unije
|
3 |
U uvodnim izjavama 5. do 7., 33., 40. i 64. Direktive 2006/123 navodi se:
[…]
[…]
[…]
|
|
4 |
Točke 5. i 8. članka 4. Direktive 2006/123 predviđaju sljedeće definicije:
[…]
|
|
5 |
Člankom 15. te direktive, naslovljenim „Zahtjevi koji se trebaju ocijeniti”, određuje se: „[…] 2. Države članice ispituju je li u njihovom pravnom sustavu pristup ili izvođenje uslužne djelatnosti uvjetovano ispunjavanjem nekih od sljedećih nediskriminirajućih zahtjeva: […]
[…] 3. Države članice provjeravaju da zahtjevi iz stavka 2. ispunjavaju sljedeće uvjete:
|
Slovensko pravo
|
6 |
Članak 5. Zakona o nepremičninskem posredovanju – ZNPosr (Uradni list RS, br. 72/06 – pročišćena verzija, 49/11 i 47/19) (Zakon o posredovanju u prometu nekretninama), u verziji koja se primjenjuje u glavnim postupcima (u daljnjem tekstu: Zakon o posredovanju u prometu nekretninama), predviđa: „1. U slučaju kupnje ili prodaje najviši dopušteni iznos posredničke naknade za istu nekretninu ne može iznositi više od 4 % ugovorne cijene, ali to ograničenje ne vrijedi kad je ugovorna vrijednost nekretnine manja od 10000 eura. 2. U slučaju ugovora o najmu najviši dopušteni iznos posredničke naknade za istu nekretninu ne može iznositi više od 4 % ugovorne vrijednosti, a u svakom slučaju navedena naknada ne može biti veća od iznosa pojedinačne mjesečne najamnine niti manja od 150 eura. Ugovorna vrijednost iz prethodne rečenice umnožak je iznosa mjesečne najamnine i broja mjeseci na koje se nekretnina iznajmljuje. 3. Društvo za poslovanje nekretninama može izdati račun za posredničku naknadu samo nalogodavcu na temelju ugovora o posredovanju u prometu nekretninama. 4. Ništav je ugovor o posredovanju koji je sklopljen protivno stavcima 1., 2. i 3. ovog članka. 5. Ništava je svaka odredba ugovora o prodaji, najmu ili kupnji odnosno odredba nekog drugog ugovora (u daljnjem tekstu: ugovor) u pogledu određene nekretnine koja se protivi stavcima 1., 2. i 3. ovog članka. 6. Ministar nadležan za stanovanje može propisima i u dogovoru s ministrom gospodarstva odrediti kriterije za određivanje cijena usluga posredovanja u prometu nekretninama u granicama maksimalne naknade dopuštene za posredovanje u prometu nekretninama iz stavka 1. ovog članka. 7. Odredbe stavka 2. ovog članka ne primjenjuju se na ugovore o posredovanju u prometu nekretninama sklopljene između gospodarskih subjekata.” |
|
7 |
U skladu s člankom 13. stavkom 1. Zakona o posredovanju u prometu nekretninama: „U pisanom ugovoru o posredovanju u prometu nekretninama društvo za poslovanje nekretninama obvezuje se pronaći i povezati nalogodavca s trećom stranom koja će s nalogodavcem pregovarati o sklapanju posebnog ugovora čiji je predmet nekretnina, a nalogodavac se obvezuje platiti društvu za poslovanje nekretninama za posredovanje ako je ugovor sklopljen.” |
|
8 |
Članak 20. tog zakona određuje: „(1) U obavljanju svojih djelatnosti posredovanja društvo za poslovanje nekretninama mora s jednakom pažnjom paziti na zaštitu interesa nalogodavca i treće strane s kojom je povezalo nalogodavca i djelovati nepristrano, osim ako, uz izričit sporazum s nalogodavcem, ono zastupa samo interese nalogodavca. (2) Kada društvo za poslovanje nekretninama, u dogovoru s nalogodavcem ili ulagačem, zastupa isključivo interese nalogodavca u okviru posredovanja, ono mora u pisanom obliku trećoj strani s kojom je povezalo nalogodavca izričito navesti da djeluje u svojstvu opunomoćenika, a ne u svojstvu posrednika.” |
|
9 |
U skladu s člankom 25. navedenog zakona: „(1) Društvo za poslovanje nekretninama stječe pravo na naknadu za usluge posredovanja pri sklapanju ugovora u kojem je sudjelovalo kao posrednik. (2) Društvo za poslovanje nekretninama ne može zahtijevati plaćanje za posredovanje, čak ni djelomično, prije zaključenja transakcije u kojoj je posredovalo. (3) Društvo za poslovanje nekretninama također ima pravo na naknadu za posredovanje ako stranke naknadno raskinu ugovor. (4) Društvo za poslovanje nekretninama također ima pravo na naknadu za posredovanje ako nalogodavac ili član njegove bliske obitelji sklopi ugovor o nekretnini koja je bila predmet posredovanja s trećom stranom koju je zastupnik za nekretnine povezao s nalogodavcem i ako je taj ugovor sklopljen u roku od šest mjeseci od raskida ugovora o posredovanju. (5) Neovisno o stavku 1. ovog članka, društvo za poslovanje nekretninama i nalogodavac mogu se dogovoriti da društvo za poslovanje nekretninama ima pravo na isplatu za posredovanje u skladu s uvjetima iz članka 25.a ovog zakona, čak i ako nalogodavac sam pronađe treću stranu s kojom sklapa ugovor koji je bio predmet posredovanja. […]” |
|
10 |
U skladu s člankom 2. stavkom 2. Stanovanjski zakona (Zakon o stanovanju) (Uradni list RS, br. 69/03, 57/08, 87/11, 27/17, 59/19 i 90/21), u verziji koja se primjenjuje u glavnim postupcima, obiteljske kuće su osobito samostojeće pojedinačne kuće, vile, atrijske kuće, kuće u nizu i kuće za odmor. |
Glavni postupci i prethodna pitanja
|
11 |
Društva AEON nepremiČnine i dr. i STAN nepremičnine koja pružaju usluge posredovanja u prometu nekretninama te Državno vijeće Republike Slovenije, podnijeli su Ustavnom sodišču (Ustavni sud, Slovenija), sudu koji je uputio zahtjev, dvije tužbe i zahtjev za pokretanje postupaka ocjene ustavnosti Zakona o posredovanju u prometu nekretninama, kojim se ograničava najviši dopušteni iznos naknade za djelatnosti posredovanja u kupnji ili prodaji, odnosno najmu nekretnina. |
|
12 |
Konkretnije, ti se postupci ocjene ustavnosti odnose na odredbe članka 5. stavaka 1. i 2. tog zakona, kojima se predviđa takvo ograničenje, kao i na odredbe stavaka 4. i 5. tog članka, kojima se predviđa ništavost ugovora o posredovanju ili relevantnih odredbi bilo kojeg drugog ugovora u slučaju povrede stavaka 1. i 2. navedenog članka. |
|
13 |
Ustavno sodišče (Ustavni sud) objašnjava da je ograničenje najviše dopuštene naknade koja se primjenjuje na usluge posredovanja u prometu nekretninama koje se odnose na kupnju ili prodaju na 4 % ugovorne cijene uvedeno 2003. donošenjem Zakona o posredovanju u prometu nekretninama. Ograničenje za ugovore o najmu primjenjuje se od 10. kolovoza 2019. |
|
14 |
Sud koji je uputio zahtjev navodi da mora ocijeniti usklađenost Zakona o posredovanju u prometu nekretninama s člankom 15. Direktive 2006/123, kao i s člancima 7., 16. i 38. Povelje. |
|
15 |
Uvodno, s jedne strane, sud koji je uputio zahtjev pojašnjava da je uvjet nediskriminacije, predviđen u članku 15. stavku 3. točki (a) te direktive, ispunjen jer se ograničenje naknada propisano Zakonom o posredovanju u prometu nekretninama primjenjuje neovisno o državljanstvu ili mjestu sjedišta pružatelja usluga u vezi s prometom nekretnina. S druge strane, naglašava da je donošenjem tog zakona nacionalni zakonodavac slijedio ciljeve za koje je utvrđeno da su važni razlozi u općem interesu u smislu članka 15. stavka 3. točke (b) navedene direktive i sudske prakse Suda. Naime, donošenjem navedenog zakona nastoji se riješiti nedostupnost stambenih prostora, osobito za ranjive osobe, odnosno mlade ljude, posebno studente, kao i za starije osobe, te zaštititi potrošače u pogledu transparentnosti cijena i nedostatka dostupnih stambenih prostora. |
|
16 |
Osim toga, sud koji je uputio zahtjev smatra da je u ovom slučaju relevantno više temeljnih prava koja proizlaze iz Povelje, odnosno, s jedne strane, sloboda poduzetništva predviđena člankom 16. Povelje i, s druge strane, pravo na dom, kao i zaštita potrošača, zajamčene njezinim člancima 7. i 38. U tom pogledu, u okviru razmatranja usklađenosti Zakona o posredovanju u prometu nekretninama s pravom Unije, valja osigurati pravednu ravnotežu između tih različitih prava. |
|
17 |
Kad je riječ o zahtjevu proporcionalnosti koji proizlazi iz članka 15. stavka 3. točke (c) Direktive 2006/123, taj se sud pita omogućuje li taj zakon postizanje ciljeva na koje se poziva nacionalni zakonodavac. |
|
18 |
U tom pogledu, sud koji je uputio zahtjev navodi da ograničenje naknada za usluge posredovanja u prometu nekretninama ne utječe izravno na cijene na tržištu nekretnina. Međutim, on smatra da se zbog napetosti na tržištima nekretnina, na kojima je tržišna snaga koncentrirana na strani ponude, razumno može smatrati da će se iznos naknade za posredovanje prenijeti na osobe koje traže smještaj. |
|
19 |
Osim toga, sud koji je uputio zahtjev navodi da se, s obzirom na nedostatak pojašnjenja nacionalnog zakonodavca, ne može zaključiti da ograničenje iznosa naknade koje se primjenjuje na usluge posredovanja u prometu nekretninama doprinosi, na odlučujući način, dostupnosti smještaja. Međutim, priznaje da ta mjera može, zajedno s drugim mjerama, doprinijeti postizanju zadanih ciljeva. Stoga smatra da Zakon o posredovanju u prometu nekretninama omogućuje postizanje ciljeva na koje se poziva nacionalni zakonodavac, čak i ako, zbog nepostojanja pojašnjenja tog zakonodavca, nije moguće zaključiti da taj zakon znatno pridonosi tim ciljevima, u smislu sudske prakse Suda. Naime, ocjena učinkovitosti mogućih mjera na temelju stambene politike iznimno je složena. |
|
20 |
Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, utvrđivanje najviših dopuštenih tarifa, s obzirom na to da ne sprečavaju cjenovno tržišno natjecanje, manje je ograničavajuće od utvrđivanja najnižih tarifa. |
|
21 |
Sud koji je uputio zahtjev ističe da nije moguće sa sigurnošću zaključiti da je nacionalni zakonodavac raspolagao drugom jednakom mjerom kojom bi se u manjoj mjeri mogla povrijediti prava dodijeljena Poveljom. |
|
22 |
Osim toga, činjenica da ta mjera nije ograničena na posebno ranjive osobe ne znači nužno da je navedena mjera neproporcionalna. |
|
23 |
Sud koji je uputio zahtjev također se pita utječe li na proporcionalnost ograničenja naknade koje se primjenjuje na usluge posredovanja u prometu nekretninama činjenica da su određena društva za poslovanje nekretninama prestala ili bi mogla prestati obavljati djelatnost posredovanja u pogledu najma nekretnina od strane fizičkih osoba, osobito kada je riječ o kratkoročnom najmu na temelju kojeg se mogu ostvarivati samo niski iznosi naknada. |
|
24 |
U tom pogledu, uzimajući u obzir činjenicu da ta mjera ne utječe negativno na druge djelatnosti društava za poslovanje nekretninama u području usluga posredovanja i da je naknada koja se primjenjuje na usluge posredovanja u vezi s ugovorom o najmu, prije novog zakonodavstva, iznosila jedan i pol, do dva mjeseca iznosa najamnine, što, uzimajući u obzir druge troškove koji su uobičajeno povezani s najmom, poput troškova koji se odnose na sigurnosni polog, troškove selidbe i opremu, nije beznačajan trošak, taj sud smatra da ograničenje takve naknade ispunjava uvjete proporcionalnosti predviđene člankom 15. stavkom 3. točkom (c) Direktive 2006/123. |
|
25 |
Naposljetku, sud koji je uputio zahtjev pojašnjava da zahtjev za prethodnu odluku ograničava na situaciju u kojoj se usluge posredovanja u prometu nekretninama odnose na obiteljsku kuću, stan ili stambenu jedinicu, a kupac ili najmoprimac je fizička osoba. |
|
26 |
U tim okolnostima Ustavno sodišče (Ustavni sud) odlučilo je prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeća prethodna pitanja:
|
Nadležnost Suda
|
27 |
Društvo STAN nepremičnine osporava nadležnost Suda za odlučivanje o zahtjevu za prethodnu odluku. Ističe da samo Ustavno sodišče (Ustavni sud) može odlučiti o predmetima u glavnom postupku na temelju slovenskog prava, osobito članka 74. Ustava Republike Slovenije (Ustav Republike Slovenije), kojim se jamči sloboda poduzetništva. Osim toga, čak i nakon odgovora Suda na navedeni zahtjev, pitanje koje se odnosi na neustavnost nacionalnog zakonodavstva o kojem je riječ u glavnom postupku ne bi bilo riješeno. Postupak pred Sudom samo bi produljio nezakonitu pravnu situaciju, a bitno je da Ustavno sodišče (Ustavni sud) donese odluku u najkraćem mogućem roku. |
|
28 |
U tom pogledu treba podsjetiti na to da se, s jedne strane, sustav suradnje koji je ustanovljen člankom 267. UFEU‑a zasniva na jasnoj razdiobi ovlasti između nacionalnih sudova i Suda. U okviru postupka koji je uveden tim člankom, odredbe unutarnjeg prava tumače sudovi država članica, a ne Sud, te Sud nema nadležnost za odlučivanje o usklađenosti propisa unutarnjeg prava s odredbama prava Unije. Nasuprot tomu, Sud je nadležan pružiti nacionalnom sudu sve odgovarajuće elemente tumačenja prava Unije koji mu omogućuju ocjenu usklađenosti propisa unutarnjeg prava s propisima Unije (presuda od 13. lipnja 2024., DG de la Función Pública, Generalitat de Catalunya i Departamento de Justicia de la Generalitat de Catalunya, C‑331/22 i C‑332/22, EU:C:2024:496, t. 33. i navedena sudska praksa). |
|
29 |
Doista, valja utvrditi da se zahtjev za prethodnu odluku odnosi na tumačenje prava Unije, osobito članka 15. Direktive 2006/123, što je očito u nadležnosti Suda (vidjeti u tom smislu presudu od 29. srpnja 2024., CU i ND (Socijalna pomoć – Neizravna diskriminacija), C‑112/22 i C‑223/22, EU:C:2024:636, t. 26. i navedenu sudsku praksu). |
|
30 |
S druge strane, treba podsjetiti na to da je, u okviru suradnje između Suda i nacionalnih sudova, uređene člankom 267. Ugovora, isključivo u nadležnosti nacionalnog suda na temelju činjenica svakog spora utvrditi potrebu za prethodnom odlukom koja će mu pomoći u donošenju presude, kao i relevantnost pitanja koja upućuje Sudu. Stoga, ako se pitanja koja je postavio nacionalni sud odnose na tumačenje odredbe prava Unije, Sud je u načelu dužan donijeti odluku (presuda od 29. srpnja 2024., LivaNova, C‑713/22, EU:C:2024:642, t. 41. i navedena sudska praksa). |
|
31 |
Iz toga slijedi da okolnost da nakon donošenja ove presude sud koji je uputio zahtjev treba odlučiti u postupcima ocjene ustavnosti Zakona o posredovanju u prometu nekretninama ili činjenica, pod pretpostavkom da je točna, da je dužan odlučiti u najkraćem mogućem roku, ne mogu imati nikakav utjecaj na nadležnost Suda da odgovori na zahtjev za prethodnu odluku. |
|
32 |
Iz prethodno navedenog proizlazi da je Sud nadležan odlučivati o ovom zahtjevu za prethodnu odluku. |
O prethodnim pitanjima
|
33 |
Stoga, budući da postavljenim pitanjima sud koji je uputio zahtjev traži tumačenje članaka 7., 16. i 38. Povelje, kao i članka 15. Direktive 2006/123, kako bi se na njih dao koristan odgovor, valja provjeriti primjenjivost tih članaka na glavne postupke. |
|
34 |
Kao prvo, kad je riječ o članku 15. Direktive 2006/123, države članice moraju, u skladu sa stavkom 1. tog članka, najprije razmotriti predviđa li njihov pravni sustav neki od zahtjeva iz stavka 2. navedenog članka, a u slučaju potvrdnog odgovora, osigurati da je taj zahtjev u skladu s uvjetima iz stavka 3. istog članka i, naposljetku, prema potrebi, prilagoditi svoje zakone i druge propise kako bi ih uskladile s tim uvjetima. |
|
35 |
U tom pogledu valja istaknuti da članak 15. stavak 2. točka (g) Direktive 2006/123 predviđa, među „zahtjevima” nacionalnih pravnih sustava čiju sukladnost s uvjetima iz stavka 3. tog članka 15. treba provjeriti „fiksne najniže i/ili najviše tarife s kojima se pružatelj usluga mora uskladiti”. |
|
36 |
Nacionalni propis poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, koji ograničava najvišu dopuštenu naknadu za usluge posredovanja u prometu nekretninama u okviru kupnje, prodaje ili najma nekretnine, kada je kupac ili najmoprimac fizička osoba, uvjetuje obavljanje djelatnosti pružanja usluga posredovanja u prometu nekretninama zahtjevom koji je iste vrste poput onih iz tog članka 15. stavka 2. točke (g) i stoga mora poštovati uvjete predviđene u stavku 3. tog članka 15. |
|
37 |
Iz toga slijedi da je članak 15. Direktive 2006/123 primjenjiv na glavne postupke. |
|
38 |
Kao drugo, kad je riječ o primjenjivosti članaka Povelje navedenih u upućenim prethodnim pitanjima i, ako je primjenjivo, mjeri u kojoj Sud mora uzeti u obzir te članke prilikom tumačenja članka 15. Direktive 2006/123, iz sudske prakse Suda proizlazi da, kada država članica tvrdi da je mjera čiji je ona autor i kojom se ograničava temeljna sloboda zajamčena UFEU‑om, kako je konkretizirana u tom članku 15., opravdana važnim razlogom u općem interesu priznatim pravom Unije, treba smatrati da se tom mjerom provodi pravo Unije u smislu članka 51. stavka 1. Povelje, tako da mora biti u skladu s temeljnim pravima koja su potonjom zajamčena (vidjeti u tom smislu presudu od 6. listopada 2020., Komisija/Mađarska (Visoko obrazovanje), C‑66/18, EU:C:2020:792, t. 214.). |
|
39 |
Najprije, kad je riječ o članku 7. Povelje, njime se svim osobama priznaje pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, doma i komuniciranja. |
|
40 |
U tom pogledu Sud je presudio da je pravo na dom temeljno pravo zajamčeno tim člankom 7. (presude od 10. rujna 2014., Kušionová, C‑34/13, EU:C:2014:2189, t. 65. i od 9. studenoga 2023., Všeobecná úverová banka, C‑598/21, EU:C:2023:845, t. 85.). |
|
41 |
Međutim, valja istaknuti da je u predmetima u kojima su donesene te presude bila riječ o situaciji u kojoj su se osobe o kojima je bila riječ suočavale s gubitkom svojeg obiteljskog doma. U ovom se slučaju propis o kojem je riječ u glavnom postupku odnosi na situaciju u kojoj fizička osoba želi kupiti ili iznajmiti svoj budući dom. U takvoj situaciji ne može biti riječ o „poštovanju doma” u smislu navedenog članka 7. |
|
42 |
Usto, valja podsjetiti na to da u skladu s člankom 52. stavkom 3. Povelje, čiji je cilj osigurati potrebnu usklađenost u njoj sadržanih prava i odgovarajućih prava sadržanih u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisanoj u Rimu 4. studenoga 1950., a da se pritom ne nanese šteta autonomiji prava Unije, kada Sud tumači prava zajamčena člancima 7. Povelje, on mora uzeti u obzir odgovarajuća prava zajamčena člankom 8. stavkom 1. te konvencije, kako ih tumači Europski sud za ljudska prava, kao prag minimalne zaštite (vidjeti u tom smislu presudu od 8. prosinca 2022., Orde van Vlaamse Balies i dr., C‑694/20, EU:C:2022:963, t. 26. i navedenu sudsku praksu). |
|
43 |
U tom pogledu, iz sudske prakse Europskog suda za ljudska prava proizlazi da članak 8. navedene konvencije ne priznaje, kao takvo, pravo na pružanje doma (ESLJP od 18. siječnja 2001., Chapman protiv Ujedinjene Kraljevine, CE:ECHR:2001:0118JUD002723895, t. 99.). |
|
44 |
Iz toga slijedi da na zahtjev za prethodnu odluku nije potrebno odgovoriti s obzirom na članak 7. Povelje. |
|
45 |
Kao drugo, kad je riječ o eventualnom razmatranju nacionalnog propisa o kojem je riječ u glavnom postupku s obzirom na članak 16. Povelje, Sud je presudio da razmatranje ograničenja uspostavljenog nacionalnim propisom na temelju članka 49. UFEU‑a obuhvaća i eventualna ograničenja ostvarivanja prava i sloboda predviđenih u člancima 15. do 17. Povelje, tako da zasebno razmatranje slobode poduzetništva iz članka 16. Povelje nije potrebno (presuda od 7. rujna 2022., Cilevičs i dr., C‑391/20, EU:C:2022:638, t. 56. i navedena sudska praksa). |
|
46 |
Doista, kao što to proizlazi iz uvodnih izjava 5. do 7. i 64. Direktive 2006/123, potonjom se konkretizira sloboda poslovnog nastana iz članka 49. UFEU‑a (vidjeti u tom smislu presudu od 16. lipnja 2015., Rina Services i dr., C‑593/13, EU:C:2015:399, t. 40.). |
|
47 |
Iz toga slijedi da, kada se nacionalna mjera razmatra s obzirom na članak 15. Direktive 2006/123, nije potrebno zasebno razmatranje slobode poduzetništva iz članka 16. Povelje. |
|
48 |
Međutim, taj članak 15. Direktive 2006/123 treba u svakom slučaju tumačiti s obzirom na članak 16. Povelje. |
|
49 |
Kao treće, isto tako, prilikom tumačenja članka 15. stavka 3. Direktive 2006/123 treba uzeti u obzir članak 38. Povelje, kojim se zahtijeva da se politikama Unije osigura visoka razina zaštite potrošača. |
|
50 |
Stoga iz prethodnih razmatranja proizlazi da svojim pitanjima, koja valja razmotriti zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 15. stavak 3. Direktive 2006/123, u vezi s člancima 16. i 38. Povelje, tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis, poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku, kojim se, kad je riječ o situaciji u kojoj fizička osoba kupuje ili unajmljuje obiteljsku kuću, stan ili stambenu jedinicu, predviđa ograničenje najviše dopuštene naknade koja se primjenjuje na usluge posredovanja u prometu nekretninama:
|
|
51 |
Mjera poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, kojom se predviđa ograničenje najviše dopuštene naknade za usluge posredovanja u prometu nekretninama može se prihvatiti, s obzirom na kumulativne uvjete predviđene u članku 15. stavku 3. Direktive 2006/123, ako ta mjera nije izravno ili neizravno diskriminirajuća s obzirom na državljanstvo zainteresirane osobe ili, kad je riječ o društvima, s obzirom na njihovo sjedište navedeno u osnivačkom aktu, ako je opravdana važnim razlogom u općem interesu, ako je prikladna za jamčenje ostvarenja postavljenog cilja i ne prekoračuje ono što je nužno za postizanje tog cilja, jer druge manje ograničavajuće mjere ne omogućuju postizanje istog rezultata. |
|
52 |
Kao prvo, kad je riječ o uvjetu predviđenom u članku 15. stavku 3. točki (a) Direktive 2006/123, sud koji je uputio zahtjev navodi da ograničenje najviše dopuštene naknade za usluge posredovanja u prometu nekretninama nije diskriminatorno jer se to ograničenje primjenjuje neovisno o mjestu sjedišta društva za poslovanje nekretninama o kojem je riječ. |
|
53 |
Kao drugo, kad je riječ o uvjetu predviđenom u članku 15. stavku 3. točki (b) te direktive, prema kojem predmetni zahtjevi moraju biti opravdani važnim razlogom u općem interesu, sud koji je uputio zahtjev navodi da je određivanjem ograničenja najviše dopuštene naknade za usluge posredovanja u prometu nekretninama za kupnju, prodaju i najam nekretnina nacionalni zakonodavac nastojao, s jedne strane, promicati dostupnost primjerenog smještaja po pristupačnim cijenama za ranjive osobe, to jest za mlade, osobito studente, kao i za starije osobe te, s druge strane, doprinijeti zaštiti potrošača povećanjem transparentnosti cijena, s obzirom na nedostatak dostupnih stambenih prostora, osobito onih za najam. |
|
54 |
U tom pogledu Sud je priznao da zaštita potrošača predstavlja važan razlog u općem interesu (presude od 15. listopada 2015., Grupo Itevelesa i dr., C‑168/14, EU:C:2015:685, t. 74. i od 4. srpnja 2019., Komisija/Njemačka, C‑377/17, EU:C:2019:562, t. 70.). To je uostalom potvrđeno uvodnom izjavom 40. Direktive 2006/123 i pridonosi njezinoj usklađenosti sa zahtjevima iz članka 38. Povelje. |
|
55 |
Također mogu predstavljati važan razlog u općem interesu zahtjevi kojima se promiče dostupnost smještaja za ranjive osobe ili osobe s niskim prihodima (vidjeti u tom smislu presude od 8. svibnja 2013., Libert i dr., C‑197/11 i C‑203/11, EU:C:2013:288, t. 50. do 52. i od 22. rujna 2020., Cali Apartments, C‑724/18 i C‑727/18, EU:C:2020:743, t. 68.). |
|
56 |
Iz toga slijedi da mjera ograničenja najviše dopuštene naknade za usluge posredovanja u prometu nekretninama poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku ispunjava uvjet iz članka 15. stavka 3. točke (b) Direktive 2006/123. |
|
57 |
Kao treće, uvjet proporcionalnosti iz članka 15. stavka 3. točke (c) te direktive pretpostavlja da predmetna mjera može jamčiti ostvarenje zadanog cilja, da ne prekoračuje ono što je nužno za njegovo postizanje i da ne postoje manje ograničavajuće mjere kojima se može postići isti rezultat. |
|
58 |
Najprije valja naglasiti da je u konačnici na sudu koji je uputio zahtjev, koji je jedini nadležan za ocjenu činjenica u glavnom postupku i tumačenje nacionalnog zakonodavstva, da utvrdi ispunjava li i u kojoj mjeri to zakonodavstvo taj uvjet proporcionalnosti. U tu je svrhu taj sud dužan, uz pomoć statističkih podataka ili na drugi način, objektivno razmotriti dokaze koje su podnijela tijela države članice o kojoj je riječ (vidjeti u tom smislu presude od 23. prosinca 2015., Scotch Whisky Association i dr., C‑333/14, EU:C:2015:845, t. 56. i od 17. listopada 2024., FA.RO. di YK & C., C‑16/23, EU:C:2024:886, t. 92.). |
|
59 |
Međutim, Sud, koji tom sudu treba dati koristan odgovor, ovlašten je dati mu upute na temelju spisa glavnog postupka, kao i pisanih očitovanja koja su mu podnesena, tako da omogući navedenom sudu donošenje odluke (presuda od 17. listopada 2024., FA.RO. di YK & C., C‑16/23, EU:C:2024:886, t. 93. i navedena sudska praksa). |
|
60 |
Osim toga, Sud je presudio da se od države članice o kojoj je riječ ne zahtijeva da pozitivno dokaže da se cilj koji se želi postići ne može ostvariti nijednom drugom zamislivom mjerom pod istim uvjetima. Naime, takav bi zahtjev u praksi doveo do toga da dotičnoj državi članici oduzima njezinu regulatornu nadležnost u predmetnom području (vidjeti u tom smislu presude od 4. srpnja 2019., Komisija/Njemačka, C‑377/17, EU:C:2019:562, t. 64.). |
|
61 |
Tomu je tako tim više s obzirom na to da država članica „zahtjev koji se treba ocijeniti” mora biti u mogućnosti opravdati važnim razlogom u općem interesu od trenutka njegova uvođenja pa se, dakle, pretpostavlja da ne raspolaže nužno empiričkim dokazima u pogledu rezultata koje proizvodi taj zahtjev u odnosu na rezultat koji proizvode druge mjere (presuda od 4. srpnja 2019., Komisija/Njemačka, C‑377/17, EU:C:2019:562, t. 65.). |
|
62 |
U tom pogledu valja podsjetiti na to da, iako države članice raspolažu širokom marginom prosudbe prilikom odabira mjera kojima mogu ostvariti ciljeve svoje socijalne politike, ta margina prosudbe ipak ne može opravdati ugrožavanje prava koja pojedinci uživaju prema odredbama Ugovorâ kojima se propisuju njihove temeljne slobode (presuda od 21. prosinca 2016., AGET Iraklis, C‑201/15, EU:C:2016:972, t. 81. i navedena sudska praksa), kako su konkretizirana, osobito kad je riječ o slobodi poslovnog nastana zajamčenoj člankom 49. UFEU‑a, Direktivom 2006/123. |
|
63 |
S obzirom na ta uvodna razmatranja, kao prvo, valja podsjetiti na to da je, kao što je to navedeno u točki 53. ove presude, cilj ograničenja najviše dopuštene naknade za usluge posredovanja u prometu nekretninama, s jedne strane, promicati dostupnost odgovarajućeg smještaja po pristupačnim cijenama za ranjive osobe, odnosno mlade, osobito studente, kao i za starije osobe i, s druge strane, pridonijeti zaštiti potrošača povećanjem transparentnosti cijena. |
|
64 |
Budući da se tako povećava transparentnost tarifa koje primjenjuju društva za poslovanje nekretninama i sprečava ih da primjenjuju previsoke cijene posredovanja, očito je da ograničenje najviše dopuštene naknade za usluge posredovanja u prometu nekretninama može doprinijeti zaštiti potrošača. Sud koji je uputio zahtjev u tom pogledu navodi da takvo ograničenje može, naime, pridonijeti transparentnosti cijena jer omogućuje potrošačima da predvide iznos naknade koji će se primijeniti, osobito udio koji ona predstavlja u prodajnoj cijeni ili u cijeni najamnine. |
|
65 |
Naime, sud koji je uputio zahtjev pojašnjava da se, s obzirom na pogoršanje uvjeta pristupa stambenom prostoru i kretanje cijena na tržištima nekretnina u Sloveniji, iznos naknade koji se primjenjuje na usluge posredovanja u prometu nekretninama vjerojatno odražava u prodajnoj cijeni ili cijeni najma nekretnina. |
|
66 |
Ako je to slučaj, valja smatrati da je ograničenje te naknade takve prirode da promiče dostupnost primjerenih stambenih prostora po pristupačnim cijenama, osobito za ranjive osobe. |
|
67 |
Kao drugo, kad je riječ o ograničenju predmetne mjere na ono što je nužno za postizanje postavljenih ciljeva i nepostojanje drugih manje ograničavajućih mjera kojima se može postići isti rezultat, valja istaknuti da, s jedne strane, iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da se ograničenje najviše dopuštene naknade koja se primjenjuje na usluge posredovanja u prometu nekretninama ne odnosi samo na ranjive osobe, nego na sve fizičke osobe koje kupuju ili unajmljuju nekretninu. |
|
68 |
Iz toga slijedi da se ta mjera odnosi na neodređen i potencijalno velik broj osoba te nije osmišljena kako bi se posebno zaštitilo samo ranjive osobe, iako je ta zaštita jedan od ciljeva koje je slovenski zakonodavac nastojao postići prilikom donošenja navedene mjere. |
|
69 |
Usto, sud koji je uputio zahtjev navodi da se usluge posredovanja u prometu nekretninama na koje se primjenjuje ograničenje predmetnih naknada odnose na kupnju, prodaju ili najam obiteljske kuće, stana ili stambene jedinice. |
|
70 |
Međutim, u skladu s člankom 2. stavkom 2. Zakona o stanovanju, u verziji koja se primjenjuje u glavnim postupcima, obiteljske kuće su osobito samostojeće pojedinačne kuće, vile, atrijske kuće, kuće u nizu i kuće za odmor. Iz toga slijedi da je, podložno provjerama koje mora izvršiti taj sud, ograničenje najviše dopuštene naknade za usluge posredovanja u prometu nekretninama primjenjivo, osobito kada se te usluge odnose na kupnju, prodaju ili najam stambenih prostora koji se koriste u svrhe različite od glavnog boravišta. |
|
71 |
Međutim, valja istaknuti da, iako takve okolnosti u načelu mogu biti naznaka na temelju koje se može smatrati da mjera prekoračuje ono što bi moglo biti nužno za postizanje cilja zaštite ranjivih osoba koji se njome želi postići, načelo proporcionalnosti ipak nije nužno prepreka tomu da od te mjere imaju koristi svi potrošači (vidjeti po analogiji presude od 20. travnja 2010., Federutility i dr., C‑265/08, EU:C:2010:205, t. 40. i od 11. travnja 2019., Repsol Butano i DISA Gas, C‑473/17 i C‑546/17, EU:C:2019:308, t. 64.). |
|
72 |
Na sudu koji je uputio zahtjev je da razmotri osobito mogućnost i svrsishodnost donošenja mjera posebno usmjerenih na ranjive potrošače. U tom su pogledu relevantni elementi ostvarivost i ekonomski učinci takvih mjera. |
|
73 |
S tim u vezi, sud koji je uputio zahtjev navodi da je pitanje raspona mogućih mjera koje slovenski zakonodavac može donijeti i njihove djelotvornosti u stambenoj politici iznimno složeno, s obzirom na to da postoje određena materijalna ograničenja u području prostornog i urbanističkog planiranja i javnih financija koja sprečavaju državu da proizvoljno intervenira na ponudu stambenih prostora. |
|
74 |
Tužitelji u glavnom postupku navode manje ograničavajuće mjere za koje smatraju da je ih je bilo moguće donijeti u okviru najma, odnosno povećanje broja socijalnih stanova namijenjenih najmu, subvencioniranje tržišnih najamnina i porezne mjere, zoniranje i druge regulatorne mjere namijenjene poticanju izgradnje socijalnog smještaja. Komisija pak navodi mjere koje se sastoje od podupiranja ponude cjenovno pristupačnog smještaja ili pružanja korisnih informacija kupcima i najmoprimcima o cijenama posredovanja. |
|
75 |
Na sudu koji je uputio zahtjev je da provjeri postoje li druge manje ograničavajuće mjere od ograničenja najviše dopuštene naknade za usluge posredovanja u prometu nekretninama kojima se može postići cilj koji se nastoji ostvariti tim ograničenjem, a to je promicanje dostupnosti prikladnog smještaja po pristupačnim cijenama za ranjive osobe. |
|
76 |
Osim toga, kad je riječ o visini ograničenja naknada za usluge posredovanja u prometu nekretninama, sud koji je uputio zahtjev tvrdi da su određena društva za poslovanje nekretninama prestala ili bi mogla prestati obavljati svoju djelatnost posredovanja u pogledu najma nekretnina od strane fizičkih osoba, osobito kada je riječ o kratkoročnom najmu na temelju kojeg se mogu ostvarivati samo niske naknade. Naime, cijena usluga posredovanja u prometu nekretninama ograničena je na iznos koji tim društvima ne omogućuje da pokriju troškove svojih usluga. |
|
77 |
U tom pogledu valja podsjetiti na to da članak 16. Povelje obuhvaća slobodu obavljanja gospodarske ili komercijalne djelatnosti, slobodu ugovaranja i slobodno tržišno natjecanje i podrazumijeva, među ostalim, slobodu određivanja cijene usluge (vidjeti u tom smislu presudu od 21. prosinca 2021., Bank Melli Iran, C‑124/20, EU:C:2021:1035, t. 79.). |
|
78 |
Međutim, u skladu sa sudskom praksom Suda, sloboda poduzetništva nije apsolutna, nego je se mora promatrati u vezi s njezinom socijalnom funkcijom. Ona može biti podvrgnuta zadiranjima javnih tijela, koja u javnom interesu mogu ograničiti ostvarivanje te slobode (vidjeti u tom smislu presude od 22. siječnja 2013., Sky Österreich, C‑283/11, EU:C:2013:28, t. 45. i 46. i od 2. lipnja 2022., Skeyes, C‑353/20, EU:C:2022:423, t. 48. i 65.). |
|
79 |
U tom pogledu, na sudu koji je uputio zahtjev je da razmotri konkretnu visinu naknade koju ostvaruju društva koja pružaju usluge posredovanja u prometu nekretninama i, osobito, je li iznos koji proizlazi iz ograničenja naknada za usluge posredovanja u prometu nekretninama o kojima je riječ u glavnom postupku prenizak da bi pokrio troškove tih društava i omogućio im da ostvare razumnu dobit, kao i da omogući cjenovno tržišno natjecanje. U ovom slučaju valja navesti da iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da to ograničenje ne utječe na druge djelatnosti posredovanja koje obavljaju navedena društva, poput posredovanja između gospodarskih subjekata i posredovanja u najmu u vezi s nekretninama koje nisu namijenjene za stanovanje. |
|
80 |
Kad je riječ, s druge strane, o razmatranju s obzirom na drugi cilj mjere o kojoj je riječ u glavnom postupku, koji se sastoji od doprinosa zaštiti potrošača povećanjem transparentnosti cijena, pitanju prekoračuje li ta mjera ono što je nužno i postoje li druge manje ograničavajuće mjere koje omogućuju postizanje istog rezultata, na sudu koji je uputio zahtjev je da provjeri, osobito, bi li donošenje mjera kojima se potrošačima, kao kupcima i najmoprimcima, stavljaju na raspolaganje korisne informacije o cijenama usluga posredovanja omogućilo postizanje istog rezultata kao što je onaj koji se želi postići ograničenjem predmetnih naknada. U tom pogledu moglo bi biti dovoljno zahtijevati od društava za poslovanje nekretninama koja pružaju usluge posredovanja da jasno i dovoljno unaprijed navedu tim kupcima i najmoprimcima iznos naknade koji će primijeniti i hoće li takav iznos biti uključen u konačnu cijenu predviđenu predmetnim ugovorom. |
|
81 |
Međutim, informacije kojima Sud raspolaže nisu dovoljne kako bi sudu koji je uputio zahtjev pružio dodatne upute za provjeru mogu li takve mjere osigurati isti rezultat, kad je riječ o zaštiti potrošača povećanjem transparentnosti cijena, kao što je onaj postignut mjerom ograničenja naknada o kojoj je riječ u glavnom postupku. |
|
82 |
Naposljetku, važno je primijetiti da, ako sud koji je uputio zahtjev smatra da su, kao što se to čini da proizlazi iz zahtjeva za prethodnu odluku, dva cilja koja navodi slovenski zakonodavac kako bi opravdao ograničenje naknada za usluge posredovanja u prometu nekretninama, odnosno, s jedne strane, promicanje dostupnosti primjerenih stambenih prostora po pristupačnim cijenama za ranjive osobe i, s druge strane, doprinos zaštiti potrošača povećanjem transparentnosti cijena – neodvojiva i da jedan nije sporedan u odnosu na drugi, eventualno utvrđenje da ta mjera ne prekoračuje ono što je nužno za postizanje jednog od tih ciljeva i da za postizanje tog cilja ne postoje druge manje ograničavajuće mjere koje omogućuju postizanje istog rezultata, podrazumijevalo bi da navedena mjera u cijelosti ispunjava uvjete iz članka 15. stavka 3. točke (c) Direktive 2006/123. |
|
83 |
Iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da na prethodna pitanja valja odgovoriti tako da članak 15. stavak 3. Direktive 2006/123, u vezi s člancima 16. i 38. Povelje, treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis kojim se, kad je riječ o situaciji u kojoj fizička osoba kupuje ili unajmljuje obiteljsku kuću, stan ili stambenu jedinicu, predviđa ograničenje najviše dopuštene naknade koja se primjenjuje na usluge posredovanja u prometu nekretninama:
pod uvjetom da taj propis ne prekoračuje ono što je nužno za postizanje postavljenih ciljeva i da ne postoje druge manje ograničavajuće mjere kojima se može postići isti rezultat. |
Troškovi
|
84 |
Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se. |
|
Slijedom navedenog, Sud (treće vijeće) odlučuje: |
|
Članak 15. stavak 3. Direktive 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu, u vezi s člancima 16. i 38. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, |
|
treba tumačiti na način da mu se: |
|
ne protivi nacionalni propis kojim se, kad je riječ o situaciji u kojoj fizička osoba kupuje ili unajmljuje obiteljsku kuću, stan ili stambenu jedinicu, predviđa ograničenje najviše dopuštene naknade koja se primjenjuje na usluge posredovanja u prometu nekretninama: |
|
|
|
pod uvjetom da taj propis ne prekoračuje ono što je nužno za postizanje postavljenih ciljeva i da ne postoje druge manje ograničavajuće mjere kojima se može postići isti rezultat. |
|
Potpisi |
( *1 ) Jezik postupka: slovenski