<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><JUDGMENT xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.JUDGMENT><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-405/21</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62021CJ0405</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2022:793">EU:C:2022:793</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>8</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>8</PAGE.TOTAL><AUTHOR>CJ</AUTHOR></BIB.JUDGMENT><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Presuda od <DATE ISO="20221013">13. 10. 2022</DATE>. – Predmet C‑405/21</HT></P><P>NOVA KREDITNA BANKA MARIBOR</P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Presuda Suda</HT> (deseto vijeće)</P><P><DATE ISO="20221013">13. listopada 2022.</DATE><NOTE NUMBERING="STAR" TYPE="FOOTNOTE" NOTE.ID="E0001"><P>Jezik postupka: slovenski</P></NOTE></P></TI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Zaštita potrošača</KEYWORD><KEYWORD>Direktiva 93/13/EEZ</KEYWORD><KEYWORD>Nepošteni uvjeti u potrošačkim ugovorima</KEYWORD><KEYWORD>Članak 3. stavak 1. i članak 8.</KEYWORD><KEYWORD>Kriteriji ocjene nepoštenosti ugovorne odredbe</KEYWORD><KEYWORD>Znatnija neravnoteža u pravima i obvezama stranaka proizišlima iz ugovora</KEYWORD><KEYWORD>Zahtjev dobre vjere trgovca</KEYWORD><KEYWORD>Mogućnost jamčenja više razine zaštite od one predviđene Direktivom</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><JUDGMENT.INIT><P>U predmetu C‑405/21,</P><P>povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputilo Višje sodišče v Mariboru (Žalbeni sud u Mariboru, Slovenija), odlukom od <DATE ISO="20210608">8. lipnja 2021.</DATE>, koju je Sud zaprimio <DATE ISO="20210630">30. lipnja 2021.</DATE>, u postupku</P></JUDGMENT.INIT><PARTIES><PLAINTIFS><P><HT TYPE="BOLD">FV</HT></P></PLAINTIFS><AGAINST>protiv</AGAINST><DEFENDANTS><P><HT TYPE="BOLD">NOVA KREDITNA BANKA MARIBOR d.d.,</HT></P></DEFENDANTS></PARTIES><PREAMBLE><PREAMBLE.INIT><P>SUD (deseto vijeće),</P><P>u sastavu: M. Ilešič, u svojstvu predsjednika vijeća, I. Jarukaitis i Z. Csehi (izvjestitelj), suci,</P><P>nezavisni odvjetnik: G. Pitruzzella,</P><P>tajnik: A. Calot Escobar,</P></PREAMBLE.INIT><GR.VISA><VISA>uzimajući u obzir pisani dio postupka,</VISA></GR.VISA><GR.CONSID><CONSID><P>uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:</P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>za osobu FV, R. Preininger, <HT TYPE="ITALIC">odvetnik</HT>,</P></ITEM><ITEM><P>za slovensku vladu, B. Jovin Hrastnik, u svojstvu agenta,</P></ITEM><ITEM><P>za Europsku komisiju, B. Rous Demiri i N. Ruiz García, u svojstvu agenata,</P></ITEM></LIST></CONSID></GR.CONSID><GR.VISA><VISA>odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez mišljenja,</VISA></GR.VISA><?PAGE NO="2"?><PREAMBLE.FINAL>donosi sljedeću</PREAMBLE.FINAL></PREAMBLE><CONTENTS.JUDGMENT><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Presudu</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1</NO.P><TXT>Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 3. stavka 1. te članaka 8. i 8.a Direktive Vijeća 93/13/EEZ od <DATE ISO="19930405">5. travnja 1993.</DATE> o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="095" PAGE.FIRST="29" DATE.PUB="1993">SL 1993., L 95, str. 29</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.), kako je izmijenjena Direktivom 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20111025">25. listopada 2011.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="304" PAGE.FIRST="64" DATE.PUB="2011">SL 2011., L 304, str. 64</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 8., str. 260.; u daljnjem tekstu: Direktiva 93/13).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2</NO.P><TXT>Zahtjev je upućen u okviru spora između osobe FV, potrošača, i društva NOVA KREDITNA BANKA MARIBOR d.d., banke slovenskog prava, u vezi s ugovorom o kreditu i pravnim aktima koji se odnose na taj ugovor.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Pravo Unije</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3</NO.P><TXT>Dvanaesta i šesnaesta uvodna izjava Direktive 93/13 glase:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><CONSID><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0001" ID="QS0001"/>budući […] da nacionalni zakoni za sada dozvoljavaju samo djelomičnu mogućnost usklađivanja; budući da ova Direktiva obuhvaća samo one ugovorne odredbe o kojima nisu vođeni pojedinačni pregovori; budući da bi državama članicama trebalo omogućiti da svojim nacionalnim propisima, strožim od onih iz ove Direktive, uz dužno poštovanje ugovora, svojim potrošačima pruže višu razinu zaštite;</P><P>[…]</P><P>budući da se ta procjena nepoštenosti odredaba koja se provodi u skladu s odabranim općim kriterijima, posebno u prodaji ili pružanju javnih usluga gdje se usluge pružaju kolektivno čime se u obzir uzima čimbenik solidarnosti među korisnicima, mora upotpuniti tako da se najprije općenito ocijene različiti uključeni interesi; budući da to predstavlja uvjet o dobroj vjeri; budući da prilikom donošenja procjene o dobroj vjeri posebnu pozornost treba posvetiti jačini polazišta pregovaračkih strana, zatim je li potrošač bio naveden da prihvati odredbu i je li roba ili usluga prodana ili pružena na temelju posebne narudžbe potrošača; budući da prodavatelj robe ili pružatelj usluga možda ispunjava uvjet o dobroj vjeri ako postupa pošteno i pravedno u odnosu na drugu stranu o čijim zakonitim interesima mora voditi računa<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/>.</P></CONSID></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4</NO.P><TXT>Članak 3. stavak 1. te direktive propisuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0002" ID="QS0002"/>Ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><?PAGE NO="3"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5</NO.P><TXT>U članku 5. navedene direktive određuje se:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0003" ID="QS0003"/>U slučaju ugovora u kojima se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Ako postoji sumnja oko značenja neke odredbe, prednost ima tumačenje koje je najpovoljnije za potrošača. […]<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/></P></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6</NO.P><TXT>Članak 8. iste direktive navodi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0004" ID="QS0004"/>Kako bi osigurale najviši stupanj zaštite potrošača, države članice mogu u području na koje se odnosi ova Direktiva usvojiti ili zadržati najstrože odredbe spojive s Ugovorom.<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7</NO.P><TXT>Članak 8.a Direktive 93/13 u stavcima 1. i 2. određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="008.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0005" ID="QS0005"/>1.</NO.PARAG><ALINEA><P>Kad država članica donosi odredbe u skladu s člankom 8. ona o tome kao i o naknadnim promjenama obavješćuje Komisiju, a posebno kad se tim odredbama:</P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>procjena nepoštenosti proširuje na pojedinačno dogovorene ugovorne uvjete ili na prikladnost cijene ili naknade; ili kad</P></ITEM><ITEM><P>one sadrže popise ugovornih uvjeta koje se smatra nepoštenim.</P></ITEM></LIST></ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="008.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Komisija osigurava da su informacije iz stavka 1. potrošačima i trgovcima lako dostupne, između ostalog, i na odgovarajućoj internetskoj stranici.<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Slovensko pravo</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8</NO.P><TXT>Članak 24. Zakona o varstvu potrošnikov (Zakon o zaštiti potrošača) (Uradni list RS, br. 98/04, pročišćena verzija, u daljnjem tekstu: ZVPot) u stavku 1. propisuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="024.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0006" ID="QS0006"/>1.</NO.PARAG><ALINEA><P>Ugovorne odredbe smatraju se nepoštenima ako:</P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>na štetu potrošača prouzroče znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora, ili</P></ITEM><ITEM><P>ako dovode do toga da je izvršenje ugovora neopravdano štetno za potrošača, ili</P></ITEM><ITEM><P>ako dovode do toga da je izvršenje ugovora znatno drukčije od onoga što je potrošač mogao opravdano očekivati, ili</P></ITEM><ITEM><P>ako su u suprotnosti s načelom dobre vjere i poštenja.<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/></P></ITEM></LIST></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Glavni postupak i prethodno pitanje</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9</NO.P><TXT>Dana <DATE ISO="20070919">19. rujna 2007.</DATE> NOVA KREDITNA BANKA MARIBOR i majka osobe FV sklopile su ugovor o kreditu. Budući da je potonja preminula, osoba FV se <DATE ISO="20140721">21. srpnja 2014.</DATE> na temelju ugovora o pristupanju dugu obvezala vratiti preostali iznos ugovora o kreditu tuženiku u glavnom postupku. Tim je ugovorom korisnica kredita primila iznos od <FT TYPE="NUMBER">149220</FT> švicarskih franaka (CHF) (oko <FT TYPE="NUMBER">89568</FT> eura na dan sklapanja ugovora o kreditu), koji je trebalo vratiti u roku od 240 mjeseci.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="4"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10</NO.P><TXT>Navedeni ugovor o kreditu ne sadržava odredbe o primjenjivom tečaju. Nasuprot tomu, u skladu s člankom 12. tog ugovora, rizik promjene tečaja u cijelosti snosi korisnica kredita.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev navodi da se u ovom slučaju ostvario rizik promjene tečaja jer je korisnica kredita na dan <DATE ISO="20180129">29. siječnja 2018.</DATE> tuženiku u glavnom postupku trebala još vratiti iznos od <FT TYPE="DECIMAL">72049,58</FT> eura.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12</NO.P><TXT>Osoba FV podnijela je <DATE ISO="20180409">9. travnja 2018.</DATE> tužbu Okrožnom sodišču v Mariboru (Okružni sud u Mariboru, Slovenija) radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu o kojem je riječ u glavnom postupku, ističući promjene tečaja između eura i švicarskog franka. Nakon što je taj sud odbio tu tužbu, osoba FV podnijela je žalbu Višjem sodišču v Mariboru (Žalbeni sud u Mariboru, Slovenija), sudu koji je uputio zahtjev.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13</NO.P><TXT>Prema mišljenju tog suda, rješavanje spora koji se pred njim vodi ovisi, u biti, o tome je li članak 24. stavak 1. ZVPot‑a u skladu s tekstom i ciljevima Direktive 93/13. Konkretnije, taj sud želi znati može li se članak 3. stavak 1. te direktive prenijeti u nacionalno pravo na način da su uvjeti <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0007" ID="QS0007"/>dobre vjere<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/> i <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0008" ID="QS0008"/>znatnije neravnoteže<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/> različiti i međusobno neovisni, tako da u okolnostima predmeta koji se pred njim vodi nije potrebno ispitati je li tuženik u glavnom postupku postupao u dobroj vjeri.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev smatra da iz zajedničkog tumačenja dvanaeste i šesnaeste uvodne izjave Direktive 93/13 kao i njezinih članaka 8. i 8.a proizlazi da države članice mogu donijeti odredbe kojima se osigurava viša razina zaštite potrošača od one zajamčene tom direktivom i da se u tom slučaju takve odredbe moraju priopćiti Komisiji. Međutim, prema njegovu mišljenju, Republika Slovenija Komisiji nije priopćila odredbe o uvjetima iz članka 3. stavka 1. Direktive 93/13.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15</NO.P><TXT>Osim toga, sud koji je uputio zahtjev navodi da iz sudske prakse Suda ne proizlazi nikakvo jasno tumačenje članka 3. stavka 1. Direktive 93/13, na temelju kojeg bi mogao odlučiti jesu li tumačenje i primjena relevantne odredbe nacionalnog prava u skladu s ciljevima te direktive. Sud koji je uputio zahtjev osim toga navodi da iz nekoliko odluka Vrhovnog sodišča (Vrhovni sud, Slovenija) proizlazi da dva uvjeta iz članka 3. stavka 1. Direktive 93/13 treba tumačiti kao kumulativna, što je protivno interesima potrošača i pruža manju zaštitu od one koju jamči nacionalno pravo. Sud koji je uputio zahtjev smatra da takvo stajalište nije u skladu sa sudskom praksom Suda koja, iako nacionalnim vrhovnim sudovima dopušta da preciznije definiraju kriterije koje je sam definirao Sud, njima ne dopušta da spriječe niže sudove da potrošačima zajamče puni učinak Direktive 93/13 kao i djelotvoran pravni lijek za obranu svojih prava.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16</NO.P><TXT>U tim je okolnostima Višje sodišče v Mariboru (Žalbeni sud u Mariboru, Slovenija) odlučilo prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0009" ID="QS0009"/>Treba li članak 3. stavak 1. u vezi s člancima 8. i 8.a Direktive Vijeća [93/13] tumačiti na način da im se ne protive nacionalne odredbe kojima se dva uvjeta, odnosno uvjeti <QUOT.START CODE="201A" REF.END="QE0010" ID="QS0010"/>dobre vjere<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="2019" ID="QE0010"/> i <QUOT.START CODE="201A" REF.END="QE0011" ID="QS0011"/>znatnije neravnoteže<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="2019" ID="QE0011"/> kvalificiraju kao alternativni (različiti, samostalni i međusobno neovisni uvjeti), tako da je u svrhu odlučivanja o nepoštenosti ugovorne odredbe dovoljno postojanje određenih činjenica koje se mogu pripisati samo jednom od dvaju navedenih uvjeta?<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/></P></QUOT.S></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="5"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">O prethodnom pitanju</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17</NO.P><TXT>Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 3. stavak 1. i članak 8. Direktive 93/13 tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis koji dopušta utvrđenje nepoštenosti ugovorne odredbe kada na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizišlima iz ugovora a da se u takvom slučaju ne ispituje zahtjev <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0012" ID="QS0012"/>dobre vjere<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/> u smislu tog članka 3. stavka 1.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18</NO.P><TXT>Najprije valja pojasniti da Direktiva 93/13 nalaže državama članicama da predvide mehanizam koji bi osigurao da se može provjeriti svaka ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori kako bi se ocijenila njezina eventualna nepoštenost. U tom kontekstu, na nacionalnom je sudu da utvrdi, uzimajući u obzir kriterije iz članka 3. stavka 1. i članka 5. Direktive 93/13, ispunjava li, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, takva odredba zahtjeve dobre vjere, ravnoteže i transparentnosti utvrđene tom direktivom (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191107">7. studenoga 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Profi Credit Polska</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑419/18 i C‑483/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:930">EU:C:2019:930</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0053">53.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19</NO.P><TXT>Na temelju članka 3. stavka 1. Direktive 93/13, odredba ugovora sklopljenog između potrošača i trgovca o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizišlima iz tog ugovora.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20</NO.P><TXT>Upućivanjem na pojmove <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0013" ID="QS0013"/>dobre vjere<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/> i <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0014" ID="QS0014"/>znatnije neravnoteže<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/> na štetu potrošača u pravima i obvezama stranaka proizišlima iz ugovora, članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 samo apstraktno definira elemente koji čine nepoštenom ugovornu odredbu o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20210127">27. siječnja 2021.</DATE>, <NAME.CASE>Dexia Nederland</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑229/19 i C‑289/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:68">EU:C:2021:68</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0047">47.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21</NO.P><TXT>Sud je tako presudio da, kako bi se utvrdilo stvara li neka odredba na štetu potrošača <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0015" ID="QS0015"/>znatniju neravnotežu<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/> u pravima i obvezama stranaka proizišlima iz ugovora, osobito valja uzeti u obzir pravila koja se primjenjuju u nacionalnom pravu u slučaju nepostojanja sporazuma stranaka u tom smislu. Na temelju takve usporedne analize nacionalni sudac moći će procijeniti stavlja li ugovor i, ako da, u kojoj mjeri, potrošača u nepovoljniji pravni položaj u odnosu na onaj predviđen nacionalnim pravom koje je na snazi. Isto tako, u tu se svrhu čini relevantnim ispitati pravnu situaciju u kojoj se nalazi taj potrošač s obzirom na sredstva kojima raspolaže, u skladu s nacionalnim propisom, za sprečavanje korištenja nepoštenih uvjeta (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20210127">27. siječnja 2021.</DATE>, <NAME.CASE>Dexia Nederland</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑229/19 i C‑289/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:68">EU:C:2021:68</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0048">48.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22</NO.P><TXT>Osim toga, ispitivanje postojanja eventualne <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0016" ID="QS0016"/>znatnije neravnoteže<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/> ne može se ograničiti na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije koja je bila predmet ugovora, s jedne strane, i troškova koji se potrošaču stavljaju na teret tom odredbom, s druge strane. Naime, znatnija neravnoteža može proizići iz same činjenice dovoljno ozbiljnog ugrožavanja pravnog položaja u kojem je potrošač, kao stranka predmetnog ugovora, stavljen na temelju primjenjivih nacionalnih odredbi, bilo u obliku ograničenja sadržaja prava koja, u skladu s tim odredbama, ima na temelju tog ugovora ili prepreke njihovu izvršavanju ili pak zbog stavljanja na njegov teret dodatne obveze koja nije predviđena nacionalnim pravilima (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20210127">27. siječnja 2021.</DATE>, <NAME.CASE>Dexia Nederland</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑229/19 i C‑289/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:68">EU:C:2021:68</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0049">49.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="6"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23</NO.P><TXT>Kad je riječ o pitanju je li ispunjen zahtjev <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0017" ID="QS0017"/>dobre vjere<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/> u smislu članka 3. stavka 1. Direktive 93/13, iz sudske prakse proizlazi da, s obzirom na šesnaestu uvodnu izjavu te direktive, nacionalni sud u tu svrhu mora provjeriti je li trgovac, postupajući pošteno i pravedno s potrošačem, mogao razumno očekivati da će potonji prihvatiti predmetnu odredbu nakon pojedinačnih pregovora (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191003">3. listopada 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Kiss i CIB Bank</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑621/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:820">EU:C:2019:820</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0050">50.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24</NO.P><TXT>Stoga, kao što to proizlazi iz šesnaeste uvodne izjave te direktive, zahtjev <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0018" ID="QS0018"/>dobre vjere<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/> u smislu članka 3. stavka 1. Direktive 93/13 element je koji omogućava provjeru je li trgovac postupao pošteno i pravedno s potrošačem, o čijim legitimnim interesima mora voditi računa. Iz te uvodne izjave također proizlazi da prilikom ocjene dobre vjere treba obratiti posebnu pozornost na snagu pregovaračkih stajališta stranaka, na pitanje je li potrošač na neki način bio potican da se složi s odredbom i jesu li roba ili usluge prodane ili isporučene na posebnu narudžbu potrošača.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25</NO.P><TXT>Osim toga, Sud je već pojasnio da je pojam <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0019" ID="QS0019"/>dobre vjere<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/> svojstven ispitivanju nepoštene naravi ugovorne odredbe (rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20211117">17. studenoga 2021.</DATE>, <NAME.CASE>Unión de Créditos Inmobiliarios</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑79/21</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:945">EU:C:2021:945</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26</NO.P><TXT>Slijedom toga, na nacionalnom je sudu da ocijeni, s obzirom na sve okolnosti predmetnog slučaja, kao prvo, moguće nepoštovanje zahtjeva dobre vjere i, kao drugo, postojanje eventualne znatnije neravnoteže na štetu potrošača u smislu članka 3. stavka 1. Direktive 93/13 (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191003">3. listopada 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Kiss i CIB Bank</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑621/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:820">EU:C:2019:820</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0049">49.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27</NO.P><TXT>U tim okolnostima valja smatrati da dva elementa iz članka 3. stavka 1. Direktive 93/13 zahtijevaju, s obzirom na sve okolnosti predmetnog slučaja, ocjenu nacionalnog suda s obzirom na njihove kriterije kako bi potom utvrdio je li odredba o kojoj je riječ nepoštena, pri čemu valja pojasniti da ocjena tih elemenata na temelju tih kriterija ne isključuje postojanje veze između njih.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28</NO.P><TXT>Osim toga, transparentnost ugovorne odredbe, kako se zahtijeva člankom 5. Direktive 93/13, također je jedan od elemenata koje treba uzeti u obzir u okviru ocjene nepoštenosti te odredbe koju nacionalni sud treba provesti na temelju članka 3. stavka 1. te direktive (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20210610">10. lipnja 2021.</DATE>, <NAME.CASE>BNP Paribas Personal Finance</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑609/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:469">EU:C:2021:469</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0062">62.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29</NO.P><TXT>U ovom slučaju sud koji je uputio zahtjev u biti želi znati može li sukladno slovenskim propisima odlučiti o sporu u glavnom postupku a da ne ispita je li trgovac postupao u dobroj vjeri. Stoga se postavlja pitanje može li postojanje znatnije neravnoteže između prava i obveza stranaka proizašlih iz ugovora na štetu potrošača, u skladu s pravom Unije, biti dovoljno za utvrđivanje nepoštenosti ugovorne odredbe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30</NO.P><TXT>U tom pogledu najprije valja istaknuti da se prema dvanaestoj uvodnoj izjavi Direktive 93/13 njome provodi samo djelomično i minimalno usklađivanje nacionalnih zakonodavstava o nepoštenim odredbama, ostavljajući mogućnost državama članicama da svojim nacionalnim propisima, strožim od onih iz te direktive, uz poštovanje UFEU‑a, svojim potrošačima pruže višu razinu zaštite. Osim toga, na temelju članka 8. navedene direktive, države članice mogu u području koje ona uređuje usvojiti ili zadržati strože odredbe spojive s tim Ugovorom kako bi osigurale višu razinu zaštite potrošača (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20211221">21. prosinca 2021.</DATE>, <NAME.CASE>Trapeza Peiraios</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑243/20</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:1045">EU:C:2021:1045</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0054">54.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31</NO.P><TXT>Nadalje, valja podsjetiti na to da je Direktiva 93/13 u slovenski pravni poredak prenesena ZVPot‑om. Tako članak 24. stavak 1. ZVPot‑a predviđa četiri slučaja, povezana veznikom <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0020" ID="QS0020"/>ili<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/>, u kojima se ugovorna odredba smatra nepoštenom. Među tim slučajevima nalaze se onaj da se ugovornom odredbom na štetu potrošača stvara znatnija neravnoteža u pravima i obvezama stranaka proizišlima iz ugovora (prva alineja) i onaj da se ugovornom odredbom povređuju načela dobre vjere i lojalnosti (četvrta alineja).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32</NO.P><TXT>U tom kontekstu, s obzirom na pisana očitovanja slovenske vlade o pojmu <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0021" ID="QS0021"/>načelo dobre vjere i lojalnosti<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/>, valja naglasiti da je, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, na Sudu da u okviru raspodjele nadležnosti između potonjeg i nacionalnih sudova uzme u obzir činjenični i pravni kontekst u kojem se nalaze prethodna pitanja, kako je definiran odlukom kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku, tako da se ispitivanje zahtjeva za prethodnu odluku ne može provesti s obzirom na tumačenje nacionalnog prava na koje se poziva vlada države članice ili stranka glavnog postupka (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20210415">15. travnja 2021.</DATE>, <NAME.CASE>État belge (Elementi nastali nakon donošenja odluke o transferu)</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑194/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:270">EU:C:2021:270</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0026">26.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33</NO.P><TXT>Uostalom, kao što je to navedeno u točkama 23. i 24. ove presude, zahtjev <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0022" ID="QS0022"/>dobre vjere<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/> u smislu članka 3. stavka 1. Direktive 93/13 treba tumačiti s obzirom na šesnaestu uvodnu izjavu te direktive.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34</NO.P><TXT>Naposljetku, u skladu s člankom 8. Direktive 93/13, države članice u načelu su slobodne proširiti zaštitu predviđenu člankom 3. stavkom 1. te direktive (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190919">19. rujna 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Lovasné Tóth</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑34/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:764">EU:C:2019:764</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0047">47.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), pod uvjetom da predmetni nacionalni propis potrošačima osigurava višu razinu zaštite i ne povređuje odredbe Ugovorâ (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20200402">2. travnja 2020.</DATE>, <NAME.CASE>Condominio di Milano, via Meda</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑329/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:263">EU:C:2020:263</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0037">37.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35</NO.P><TXT>Nacionalni propis poput onoga o kojem je riječ u glavnom postupku teži cilju zaštite potrošača zajamčenom Direktivom 93/13. Osim toga, on može potrošačima, u skladu s člankom 8. te direktive, osigurati višu razinu zaštite od one koja je njome uspostavljena, što je ipak na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri, uzimajući također u obzir nacionalnu sudsku praksu u tom području.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36</NO.P><TXT>Osim toga, uzimajući u obzir pitanja suda koji je uputio zahtjev, valja istaknuti da je Komisija u svojim očitovanjima podnesenima Sudu navela da su je slovenska tijela pravilno obavijestila o relevantnim pravilima koja se odnose na načine ocjene nepoštenosti ugovornih odredbi, u skladu s onim što je predviđeno člankom 8.a Direktive 93/13, tako da ta odredba u ovom slučaju ne može utjecati na zatraženo tumačenje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37</NO.P><TXT>S obzirom na prethodno navedeno, na postavljeno pitanje valja odgovoriti tako da članak 3. stavak 1. i članak 8. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da im se ne protivi nacionalni propis koji dopušta utvrđenje nepoštenosti ugovorne odredbe kada na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizišlima iz ugovora a da se u takvom slučaju ne ispituje zahtjev <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0023" ID="QS0023"/>dobre vjere<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/> u smislu tog članka 3. stavka 1.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="8"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Troškovi</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38</NO.P><TXT>Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><JURISDICTION><INTRO>Slijedom navedenog, Sud (deseto vijeće) odlučuje:</INTRO><P><HT TYPE="BOLD">Članak 3. stavak 1. i članak 8. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od <DATE ISO="19930405">5. travnja 1993.</DATE> o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima</HT></P><P><HT TYPE="BOLD">treba tumačiti na način da im se:</HT></P><P><HT TYPE="BOLD">ne protivi nacionalni propis koji dopušta utvrđenje nepoštenosti ugovorne odredbe kada na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizišlima iz ugovora a da se u takvom slučaju ne ispituje zahtjev <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0024" ID="QS0024"/>dobre vjere<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/> u smislu tog članka 3. stavka 1.</HT></P></JURISDICTION></CONTENTS.JUDGMENT><SIGNATURE.CASE><SIGNATORY><P>Potpisi</P></SIGNATORY></SIGNATURE.CASE></JUDGMENT>