<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-257/17</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62017CC0257</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:503">EU:C:2018:503</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>16</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>16</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Mišljenje P. Mengozzija – Predmet C‑257/17</HT></P><P><HT TYPE="SC">C i A</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje Nezavisnog Odvjetnika</HT></P><P><HT TYPE="UC">Paola Mengozzija</HT></P><P>od <DATE ISO="20180627">27. lipnja 2018.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P>Izvorni jezik: francuski</P></NOTE></P></TI><STI><P><HT TYPE="BOLD">Predmet C‑257/17</HT></P><P>C,</P><P>A</P><P>protiv</P><P>Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie</P><P><HT TYPE="NORMAL">(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Raad van State (Državno vijeće, Nizozemska))</HT></P></STI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Isključivanje iz područja primjene Direktive 2003/86</KEYWORD><KEYWORD>Odredbe prava Unije koje su u skladu s nacionalnim pravom postale izravno i bezuvjetno primjenjive</KEYWORD><KEYWORD>Nadležnost Suda</KEYWORD><KEYWORD>Pravo na spajanje obitelji</KEYWORD><KEYWORD>Članak 15. stavci 1. i 4.</KEYWORD><KEYWORD>Odbijanje odobravanja autonomne dozvole boravka državljaninu treće zemlje nakon pet godina boravka u državi članici</KEYWORD><KEYWORD>Nacionalni propis kojim se predviđa obveza polaganja ispita građanske integracije</KEYWORD><KEYWORD>Postupovni uvjet</KEYWORD><KEYWORD>Datum podnošenja zahtjeva za autonomnu dozvolu boravka kao datum stupanja na snagu autonomne dozvole boravka</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><CONTENTS.CONCLUSION><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">I.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Uvod</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>Sud je u ovom zahtjevu za prethodnu odluku, koji je uputio Raad van State (Državno vijeće, Nizozemska), s jedne strane, pozvan odlučiti o vlastitoj nadležnosti za tumačenje Direktive Vijeća 2003/86/EZ od <DATE ISO="20030922">22. rujna 2003.</DATE> o pravu na spajanje obitelji<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P><REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="251" PAGE.FIRST="12" DATE.PUB="2003">SL 2003., L 251, str. 12</REF.DOC.OJ>. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 8., str. 70.)</P></NOTE> u kontekstu u kojem su situacije o kojima je riječ u glavnom predmetu izričito isključene iz područja primjene tog akta. Nacionalno pravo kojim se prenosi ta direktiva jednostrano je proširilo područje primjene navedene direktive kako bi se obuhvatile takve situacije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>S druge strane, Sud je pozvan odgovoriti na pitanje protivi li se pravu Unije to da država članica, kada državljani trećih zemalja koji imaju pravo boravka na temelju spajanja obitelji žele dobiti autonomnu dozvolu boravka, neovisnu o sponzorovoj dozvoli boravka, zahtijeva da ti državljani prethodno polože novi ispit građanske integracije i, stoga, od kojeg datuma ta autonomno dozvola proizvodi učinke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>Iako je Sud već imao priliku izjasniti se o integracijskoj mjeri iz članka 7. Direktive 2003/86 i ocijeniti je li ispit građanske integracije koji se zahtijeva u Nizozemskoj prihvatljiva <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0001" ID="QS0001"/>integracijska mjera<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/> koju država članica na temelju te odredbe može naložiti državljaninu treće zemlje koji želi ostvariti pravo na spajanje obitelji, suprotno tomu, nikad mu nije postavljeno pitanje može li se na temelju članka 15. stavka 4. te direktive od podnositelja zahtjeva za autonomnu dozvolu boravka zahtijevati da ponovno polaže ispit građanske integracije kako bi ostvario pravo boravka koje bi bilo neovisno o sponzorovu pravu boravka.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="2"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">II.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">A.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Pravo Unije</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>Iz uvodne izjave 2. Direktive Vijeća 2003/86 proizlazi da bi se <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0002" ID="QS0002"/>[u] skladu s obvezom zaštite obitelji i poštovanja obiteljskog života, ugrađenoj u mnogim instrumentima međunarodnog prava, trebale […] usvojiti mjere koje se odnose na spajanje obitelji. Ova Direktiva poštuje temeljna prava i pridržava se načela priznatih posebno u članku 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te u Povelji Europske unije o temeljnim pravima<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>U skladu s uvodnom izjavom 4. Direktive 2003/86: <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0003" ID="QS0003"/>[s]pajanje obitelji prijeko je potreban način omogućavanja obiteljskog života. Ono pomaže stvaranju sociokulturne stabilnosti koja omogućava integraciju državljana trećih zemalja u državama članicama, što također služi promicanju ekonomske i socijalne kohezije, temeljnom cilju Zajednice navedenom u Ugovoru<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>Uvodnom izjavom 6. Direktive 2003/86 određuje se da bi <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0004" ID="QS0004"/>[u] svrhu zaštite obitelji, zasnivanja i očuvanja obiteljskog života, materijalni uvjeti za ostvarenje prava na spajanje obitelji trebali […] biti utvrđeni na osnovu zajedničkih kriterija<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>U skladu s uvodnom izjavom 15. Direktive 2003/86, <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0005" ID="QS0005"/>[t]rebalo bi promicati integraciju članova obitelji. U tu svrhu trebalo bi im odobriti status koji je neovisan od onoga sponzora, posebno u slučajevima raspada brakova i partnerstva, kao i pristup obrazovanju, zaposlenju i stručnom osposobljavanju pod istim uvjetima kao i osobi s kojom se ponovno spajaju, pod odgovarajućim uvjetima<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>Prvi članak Direktive 2003/86 glasi kako slijedi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0006" ID="QS0006"/>Cilj ove Direktive je utvrditi uvjete za ostvarenje prava na spajanje obitelji državljana trećih zemalja koji zakonito borave na teritoriju država članica<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/>.</ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>U članku 2. točki (d) Direktive 2003/86 navodi se kako u smislu te direktive:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0007" ID="QS0007"/>(d)</NO.P><TXT><QUOT.START CODE="201A" REF.END="QE0008" ID="QS0008"/>spajanje obitelji<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="2019" ID="QE0008"/> znači ulazak i boravište [boravak] u državi članice [državi članici] članova obitelji državljanina treće zemlje koji zakonito boravi u toj državi članici da bi se očuvala obiteljska zajednica<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/>.</TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>Člankom 3. stavkom 3. Direktive 2003/86 određuje se da se <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0009" ID="QS0009"/>[o]va […] Direktiva ne primjenjuje na članove obitelji državljanina Unije<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>U članku 7. stavku 2. Direktive 2003/86 pojašnjava se kako <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0010" ID="QS0010"/>[d]ržave članice mogu tražiti od državljana trećih zemalja da udovolje integracijskim mjerama u skladu s nacionalnim zakonom<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 15. stavcima 1., 3. i 4. Direktive 2003/86:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="015.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0011" ID="QS0011"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Nakon najviše pet godina boravka i pod uvjetom da članu obitelji nije odobrena boravišna dozvola [dozvola boravka] zbog razloga koji se ne odnose na spajanje obitelji, supružnik ili nevjenčani partner i dijete koje je postalo punoljetno imaju po podnošenju zahtjeva, ako se isti traži, pravo na autonomnu boravišnu dozvolu [dozvolu boravka], neovisno o dozvoli sponzora.</ALINEA></PARAG><P>[…]</P><?PAGE NO="3"?><PARAG IDENTIFIER="015.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>U slučaju udovištva, razvoda, rastave ili smrti rodbine prvog stupnja u izravnoj uzlaznoj ili silaznoj liniji, autonomna boravišna dozvola [dozvola boravka] može se izdati na zahtjev, ako se traži, osobama koje su ušle na temelju okupljanja obitelji. Države članice utvrđuju odredbe kojima se osigurava odobravanje autonomnih boravišnih dozvola [dozvola boravka] u slučaju posebno teških okolnosti.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="015.004"><NO.PARAG>4.</NO.PARAG><ALINEA>Nacionalnim pravom utvrđeni su uvjeti koji se odnose na odobravanje i trajanje autonomne boravišne dozvole [dozvole boravka]<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/>.</ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">B.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Nizozemsko pravo</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, odobrenje ograničenog boravka uvjetovano <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0012" ID="QS0012"/>trajnim humanitarnim razlozima<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/> u biti preuzima sadržaj članka 15. Direktive 2003/86 u pogledu uvjeta za odobravanje autonomne dozvole.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>Člankom 26. stavkom 1. Vreemdelingenweta 2000 (Zakon o strancima, u daljnjem tekstu: Vw 2000) od <DATE ISO="20001123">23. studenoga 2000.</DATE> određuje se da se <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0013" ID="QS0013"/>[d]ozvola boravka, koja u pravnom smislu znači zakonit boravak, odobrava od dana kada je stranac dokazao da ispunjava sve uvjete, a najranije od dana zaprimanja zahtjeva<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>Člankom 3.51. uvodnom rečenicom stavka 1. točkom (a) i člankom 3.51. stavkom 5. Vreemdelingenbesluita 2000 (Uredba o strancima iz 2000., u daljnjem tekstu: Vb 2000) određuje se da <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0014" ID="QS0014"/>odobrenje dozvole boravka na određeno vrijeme u smislu članka 14. Vw‑a 2000 može se uvjetovati trajnim humanitarnim razlozima u pogledu stranca koji:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>boravi pet godina u Nizozemskoj kao nositelj odobrenja boravka s ograničenjem iz podtočke 1. […]:</TXT><P><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P>1<HT TYPE="SUP">o</HT>.</NO.P><TXT>boravak u svojstvu člana obitelji osobe koja je nositelj prava na stalni boravak;</TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP></ITEM></LIST><P>[…]</P><PARAG IDENTIFIER="003.005"><NO.PARAG>5.</NO.PARAG><ALINEA>Članak 3.80.a [Vb‑a 2000] primjenjuje se na strance iz stavka 1. točke (a) podtočke 1<HT TYPE="SUP">o</HT>. […].<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>Člankom 3.80.a stavcima 1., 2. i 4. Vb‑a 2000 određuje se</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="003.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0015" ID="QS0015"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Zahtjev za izmjenu odobrenja boravka […] u odobrenje boravka uvjetovano trajnim humanitarnim razlozima odbija se kada je zahtjev podnio stranac u smislu članka 3.51. uvodne rečenice stavka 1. točke (a) podtočke 1. koji nije položio ispit iz članka 7. stavka 2. točke (a) Weta inburgering [(Zakon o građanskoj integraciji, u daljnjem tekstu: Wi)] ili nije stekao diplomu, certifikat ili drugi dokument u smislu članka 5. stavka 1. točke (c) istog zakona.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="003.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA><P>Prvi se stavak ne primjenjuje ako je stranac:</P><P>[…]</P><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>e.</NO.P><TXT>bio oslobođen obveze građanske integracije na temelju članka 6. stavka 1. točke (a) ili (b) Wi‑ja, […].</TXT></NP></ITEM></LIST></P></ALINEA></PARAG><P>[…]</P><PARAG IDENTIFIER="003.004"><NO.PARAG>4.</NO.PARAG><ALINEA>Ministar može odlučiti ne primijeniti stavak 1. ako smatra da bi primjena te odredbe dovela do situacija koje bi prouzročile tešku nepravdu<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/>.</ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><?PAGE NO="4"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>Na temelju članka 6. stavka 1. točke (a) ili (b) Wi‑ja:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="006.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0016" ID="QS0016"/>1.</NO.PARAG><ALINEA><P>Ministar oslobađa osobu obveze građanske integracije ako:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>a.</NO.P><TXT>je ta osoba dokazala da zbog tjelesnog ili duševnog invaliditeta ili mentalnog oštećenja trajno nije sposobna položiti ispit građanske integracije;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>b.</NO.P><TXT>na temelju dokaza koje je dostavila osoba koja podliježe obvezi građanske integracije zaključi da ta osoba zbog opravdanih razloga ne može ispuniti obvezu građanske integracije. […]<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/>.</TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">III.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Glavni postupci, prethodna pitanja i postupak pred Sudom</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">A.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Činjenice u glavnom postupku</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>Prvi tužitelj u glavnom postupku, gospođa C (u daljnjem tekstu: tužitelj C ili osoba C), državljanka je treće zemlje (Kina). Od <DATE ISO="20081105">5. studenoga 2008.</DATE> nositeljica je dozvole boravka u svrhu boravka kod supružnika koja je vrijedila do <DATE ISO="20141105">5. studenoga 2014.</DATE> Rechtbank Den Haag (Sud u Haagu, Nizozemska) proglasio je <DATE ISO="20150202">2. veljače 2015.</DATE> razvod između osobe C i njezina supružnika, koji je nizozemski državljanin.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>Osoba C podnijela je državnom tajniku na temelju članka 3.51. uvodne rečenice stavka 1. točke (a) Vb‑a 2000 zahtjev za izmjenu dozvole boravka kod supružnika u autonomnu dozvolu boravka pred Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie (državni tajnik za sigurnost i pravosuđe, Nizozemska). Državni tajnik odbio je zahtjev za autonomnu dozvolu boravka prvom odlukom od <DATE ISO="20150202">2. veljače 2015.</DATE> Također je ukinuo dozvolu boravka kod supružnika s retroaktivnim učinkom od <DATE ISO="20140210">10. veljače 2014.</DATE> jer od tog datuma osoba C u Basisregistratie Personen (u daljnjem tekstu: registar BRP)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P>Riječ je o nizozemskom registru koji sadržava podatke o rezidentima i nerezidentima koji imaju odnos s nizozemskim tijelima.</P></NOTE> više nije bila prijavljena na istoj adresi kao i njezin supružnik. Prema mišljenju državnog tajnika, dozvola boravka kod supružnika postala je pravno neutemeljena. Drugom je odlukom od <DATE ISO="20150724">24. srpnja 2015.</DATE> državni tajnik odobrio osobi C zahtjev za autonomnu dozvolu boravka u dijelu u kojem je osoba C podnijela dokaz da je oslobođena uvjeta polaganja ispita građanske integracije na temelju članka 3.80.a Vb‑a 2000. Državni tajnik retroaktivno joj je odobrio autonomnu dozvolu boravka od datuma na koji je osoba C ispunila uvjet koji se odnosi na obvezu građanske integracije, odnosno od <DATE ISO="20150216">16. veljače 2015.</DATE> Zbog toga je zakoniti boravak osobe C bio prekinut tijekom međurazdoblja od <DATE ISO="20140210">10. veljače 2014.</DATE> (datum završetka zajedničkog boravka sa supružnikom u skladu s registrom BRP) do <DATE ISO="20150216">16. veljače 2015.</DATE> (datum izdavanja autonomne dozvole boravka). Zato interes osobe C u glavnom predmetu proizlazi iz pravnog prekida njezina razdoblja zakonitog boravka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>Osoba C podnijela je tužbu protiv odluke o ukidanju njezine dozvole boravka kod supružnika s retroaktivnim učinkom od <DATE ISO="20140210">10. veljače 2014.</DATE> pred rechtbank Den Haag zittingsplaats Rotterdam (Sud u Haagu, stalna služba u Rotterdamu, Nizozemska, u daljnjem tekstu: prvostupanjski sud), koji je presudom od <DATE ISO="20160105">5. siječnja 2016.</DATE> tužbu proglasio neosnovanom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>Drugi tužitelj u glavnom postupku, A (u daljnjem tekstu: tužitelj A ili osoba A), također je državljanin treće zemlje (Kongo). Bio je nositelj dozvole boravka kod supružnika od <DATE ISO="19971220">20. prosinca 1997.</DATE> do <DATE ISO="20161015">15. listopada 2016.</DATE> Raskidanje braka između osobe A i njezina supružnika nizozemskog državljanstva upisano je u registar BRP <DATE ISO="20150728">28. srpnja 2015.</DATE></TXT></NP.ECR><?PAGE NO="5"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>Tužitelj A podnio je na temelju članka 3.51. uvodne rečenice stavka 1. točke (a) Vb‑a 2000 zahtjev za izmjenu dozvole boravka kod supružnika u autonomnu dozvolu boravka. Odlukama od <DATE ISO="20150226">26. veljače</DATE> i <DATE ISO="20150921">21. rujna 2015.</DATE> državni tajnik potvrdio je odluku o odbijanju zahtjeva za autonomnu dozvolu boravka jer osoba A nije podnijela dokaz o polaganju drugog ispita građanske integracije ili dokaz o oslobođenju ili izuzeću od te obveze na temelju članka 3.80.a Vb‑a 2000. Državni tajnik obavijestio je <DATE ISO="20160208">8. veljače 2016.</DATE> pisanim putem tužitelja A o svojoj namjeri da mu retroaktivno ukine dozvolu boravka kod supružnika od <DATE ISO="20140903">3. rujna 2014.</DATE> jer od tog datuma osoba A i njezin supružnik više nisu bili upisani u registar BRP kao rezidenti na istoj adresi. Stoga je prema mišljenju državnog tajnika dozvola boravka kod supružnika bila pravno neutemeljena.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>Tužitelj A podnio je tužbu pred prvostupanjskim sudom koji ju je odbio presudom od <DATE ISO="20160525">25. svibnja 2016.</DATE></TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">B.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Postupci pred sudom koji je uputio zahtjev i prethodna pitanja</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>Tužitelji C i A podnijeli su žalbu protiv presuda donesenih u prvom stupnju pred Raad van State (Državno vijeće). Kao prvo, prema mišljenju tužitelja C i A, mogućnost da se stjecanje autonomne dozvole boravka podredi uvjetima utvrđenima u nacionalnom pravu, kao što je ispunjavanje, u skladu s člankom 3.80.a stavkom 1. Vb‑a 2000, uvjeta polaganja drugog ispita građanske integracije prije odobravanja autonomne dozvole boravka, ne proizlazi iz članka 15. Direktive 2003/86, čiji se stavak 4. odnosi samo na postupovne uvjete, a ne na materijalne uvjete. Kao drugo, osobe C i A prigovaraju prvostupanjskom sudu da se pogrešno oslonio na presudu od <DATE ISO="20150709">9. srpnja 2015.</DATE>, K i A (C‑153/14, u daljnjem tekstu: presuda <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>K i A</NAME.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:453">EU:C:2015:453</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), kako bi opravdao usklađenost uvjeta polaganja drugog ispita građanske integracije s Direktivom 2003/86. Naime, za tužitelje C i A, presuda K i A odnosi se na obvezu građanske integracije državljanina treće zemlje u okviru prava na spajanje obitelji prilikom dopuštanja ulaska u Nizozemsku. Presuda K i A različita je od slučaja u glavnom postupku. Prema mišljenju osobe C, autonomna dozvola boravka trebala joj je biti izdana, a da pritom nije morala ispuniti uvjet povezan s polaganjem drugog ispita građanske integracije, <DATE ISO="20140210">10. veljače 2014.</DATE>, na dan od kojeg je zakonito boravila u Nizozemskoj već pet godina. Tužitelj A navodi da je cilj članka 15. stavka 1. Direktive 2003/86 upravo ograničavanje na pet godina razdoblja tijekom kojeg članovi obitelji ovise o sponzoru. Kao treće, tužitelj C tvrdi da je dozvola boravka kod supružnika trebala biti ukinuta na dan proglašenja razvoda, <DATE ISO="20150202">2. veljače 2015.</DATE>, a ne kao što je smatrao prvostupanjski sud, <DATE ISO="20140210">10. veljače 2014.</DATE>, dan od kojeg osoba C i njezin supružnik više nisu bili upisani kao rezidenti na istoj adresi u registru BRP. Osim toga, osoba C tvrdi da ukidanje dozvole boravka kod supružnika s retroaktivnim učinkom ima za posljedicu to da tijekom međurazdoblja nije imala zakonit boravak.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT>Kao prvo, sud koji je uputio zahtjev napominje da nadležnost Suda nije očita jer članak 3. stavak 3. Direktive 2003/86 isključuje <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0017" ID="QS0017"/>članove obitelji državljanina Unije<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/>, a dotični supružnici osoba C i A nizozemski su državljani. U interesu je Unije da se odredbe preuzete iz prava Unije tumače ujednačeno<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P>Sud koji je uputio zahtjev ovdje navodi presude od <DATE ISO="20121018">18. listopada 2012.</DATE>, Nolan (t. 46.); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131107">7. studenoga 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Romeo</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑313/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:718">EU:C:2013:718</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0022">22.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160616">16. lipnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Rodríguez Sánchez</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑351/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:447">EU:C:2016:447</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0061">61.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0062">62.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Međutim, iz presude od <DATE ISO="20121018">18. listopada 2012.</DATE>, Nolan (C‑583/10, u daljnjem tekstu: presuda <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Nolan</NAME.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:638">EU:C:2012:638</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), proizlazi da Unija nema interes za ujednačeno tumačenje akta koji se odnosi na situaciju koja je izričito isključena iz tog akta. Budući da se navedena presuda više nije citirala, među ostalim, u presudi velikog vijeća od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20161115">15. studenoga 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Ullens de Schooten</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑268/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:874">EU:C:2016:874</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), sudu koji je uputio zahtjev nije jasno primjenjuje li se i dalje presuda Nolan i može li dovesti do toga da se Sud proglasi nenadležnim odgovoriti na ovaj zahtjev za prethodnu odluku.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="6"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT>Kao drugo, sud koji je uputio zahtjev kaže da ne zna na što se odnose <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0018" ID="QS0018"/>uvjeti koji se odnose na odobravanje […] autonomne [dozvole boravka]<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/> u smislu članka 15. stavka 4. Direktive 2003/86, koji su utvrđeni nacionalnim pravom. Sud koji je uputio zahtjev pita se mogu li se ti uvjeti odnositi na uvjete integracije, a stoga i na materijalne uvjete. Također pojašnjava da se Sud djelomično izjasnio o tom pitanju u dvjema presudama, u presudi od <DATE ISO="20150604">4. lipnja 2015.</DATE>, P i S (C‑579/13, u daljnjem tekstu: presuda <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>P i S</NAME.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:369">EU:C:2015:369</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) i presudi K i A, a da iz tih presuda ipak ne proizlazi potpun odgovor primjenjiv na glavne postupke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT>Kao treće, što se tiče prekida zakonitog boravka osobe C, sud koji je uputio zahtjev pita se od kojeg datuma autonomna dozvola boravka proizvodi učinke. Budući da je zahtjev za odobravanje autonomne dozvole boravka podnesen nakon zakonitog boravka od pet godina i u svrhu spajanja obitelji, sud koji je uputio zahtjev smatra da u tekstu članka 15. Direktive 2003/86 nije jasno naveden datum od kojeg treba odobriti autonomnu dozvolu boravka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT>U tim je okolnostima Raad van State (Državno vijeće) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0019" ID="QS0019"/>1.</NO.P><TXT>Uzimajući u obzir članak 3. stavak 3. Direktive [2003/86] i presudu [Nolan], je li Sud nadležan za davanje odgovora na prethodna pitanja nizozemskog suda o tumačenju odredbi navedene direktive u sporu koji se odnosi na pravo boravka članova obitelji sponzora koji imaju nizozemsko državljanstvo ako je ta direktiva u nizozemskom pravu proglašena izravno i bezuvjetno primjenjivom na te članove obitelji?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Treba li članak 15. stavke 1. i 4. Direktive [2003/86] tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis poput onoga o kojemu je riječ u glavnim postupcima, kojim se predviđa da se zahtjev za autonomnu dozvolu boravka stranca koji u okviru spajanja obitelji već više od pet godina zakonito boravi na državnom području neke države članice može odbiti jer stranac nije poštovao uvjete integracije koji se zahtijevaju nacionalnim pravom?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT>Treba li članak 15. stavke 1. i 4. Direktive [2003/86] tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis poput onoga o kojemu je riječ u glavnom postupku na temelju kojega se autonomna dozvola boravka može odobriti najranije od datuma podnošenja zahtjeva?<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/></TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT>U ovom predmetu pisana očitovanja podnijeli su tužitelji C i A, nizozemska i austrijska vlada te Europska komisija.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT>Na zajedničkoj raspravi s povezanim predmetom C‑380/17, K i B, koja je <DATE ISO="20180319">19. ožujka 2018.</DATE> održana pred Sudom, svoja usmena očitovanja iznijeli su tužitelji C i A, potom tužitelji K i B, nizozemska vlada te Komisija.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">IV.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Analiza</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">A.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Nadležnost Suda</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT>Tužiteljima C i A odobrena je dozvola boravka kod supružnika na temelju spajanja obitelji jer su boravili kod svojih supružnika nizozemskog državljanstva koji se nisu koristili svojim pravom na slobodu kretanja.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>U nedvosmislenom tekstu članka 3. stavka 3. Direktive 2003/86 pojašnjeno je da se ona <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0020" ID="QS0020"/>ne primjenjuje na članove obitelji državljanina Unije<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P>Izvorno se člankom 1. i člankom 3. stavkom 1. točkom (c) prijedlogâ Direktive Vijeća o spajanju obitelji od <DATE ISO="19991201">1. prosinca 1999.</DATE> (COM (1999) 638 <HT TYPE="ITALIC">final</HT>) i od <DATE ISO="20001010">10. listopada 2000.</DATE> (COM (2000) 624 <HT TYPE="ITALIC">final</HT>) građanima Unije koji se ne koriste svojim pravom na slobodno kretanje dodjeljivalo pravo na spajanje s članovima njihove obitelji. Međutim, Vijeće je zatražilo ograničenje područja primjene navedenog prijedloga direktive. Komisija ga je stoga trećim prijedlogom Direktive o spajanju obitelji od <DATE ISO="20020502">2. svibnja 2002.</DATE> (COM (2002) 225 <HT TYPE="ITALIC">final</HT>) izmijenila kako bi iz njega isključila građane Unije koji se ne koriste svojim pravom na slobodno kretanje. Situacija građana Unije koji se ne koriste svojim pravom na slobodno kretanje trebala se razmotriti kasnije u zasebnom prijedlogu kad je donesena preinaka prava na slobodno kretanje osoba.</P></NOTE>. Supružnici tužitelja, nizozemski državljani koji se nisu koristili svojim pravom na slobodu kretanja, nisu dakle obuhvaćeni <HT TYPE="ITALIC">ratione materiae</HT> Direktivom 2003/86.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33.</NO.P><TXT>Međutim, nizozemski zakonodavac jednostrano je odlučio proširiti područje primjene odredbi Direktive 2003/86 na nizozemske sponzore koji se ne koriste svojim pravom na slobodu kretanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P>Ovdje uopće nije riječ o primjenjivosti uređenja Direktive 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20040429">29. travnja 2004.</DATE> o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica, o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1612/68 i stavljanju izvan snage direktiva 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="158" PAGE.FIRST="77" DATE.PUB="2004">SL 2004., L 158, str. 77</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 42. i ispravak <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="087" PAGE.FIRST="36" DATE.PUB="2016">SL 2016., L 87, str. 36</REF.DOC.OJ>.).</P></NOTE>, ali koji žele ostvariti pravo na spajanje obitelji<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P>U skladu s izvješćem Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od <DATE ISO="20081008">8. listopada 2008.</DATE> o primjeni Direktive [2003/86] (COM (2008) 610 <HT TYPE="ITALIC">final</HT>), str. 4. Ako na građane koji se ne koriste svojim pravom na slobodu kretanja država članica primjenjuje nepovoljnija pravila od odredbi Direktive, pravni položaj državljana trećih zemalja mogao bi se pogoršati prilikom stjecanja državljanstva države članice čija su pravila nepovoljnija za njezine građane u tom području. To je slučaj u četirima zemljama: Saveznoj Republici Njemačkoj, Republici Cipru, Republici Latviji i Kraljevini Nizozemskoj.</P></NOTE>. Situacije u glavnom predmetu potpuno su unutarnje situacije, što stranke u ovom predmetu ne osporavaju. Drugim riječima, riječ je o proširenju područja primjene <HT TYPE="ITALIC">ratione materiae</HT> nizozemskog uređenja, Vb 2000, u korist nizozemskih državljana koji se ne koriste svojim pravom na slobodu kretanja. U tim okolnostima valja ispitati je li opravdano tumačenje Suda u pogledu odredbi na koje se odnose postavljena pitanja, te stoga je li utvrđena nadležnost Suda, kao što to tvrde sud koji je uputio zahtjev, nizozemska vlada i tužitelji u glavnom postupku, ali osporavaju Komisija i austrijska vlada.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 267. UFEU‑a Sud je nadležan odlučivati o prethodnim pitanjima koja se tiču tumačenja Ugovorâ i akata institucija Unije. Iz toga proizlazi da je samo na nacionalnom sudu da s obzirom na posebne okolnosti svakog predmeta ocijeni nužnost upućivanja zahtjeva za prethodnu odluku za potrebe donošenja presude, kao i relevantnost pitanja koja upućuje Sudu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P>Vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19901018">18. listopada 1990.</DATE>, <NAME.CASE>Dzodzi</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑297/88 i C‑197/89</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1990:360">EU:C:1990:360</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110707">7. srpnja 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Agafiţei i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑310/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:467">EU:C:2011:467</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0024">24.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111221">21. prosinca 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Cicala</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑482/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:868">EU:C:2011:868</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0015">15.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Slijedom toga, ako se pitanja nacionalnih sudova odnose na tumačenje odredbe prava Unije, Sud je u načelu dužan donijeti odluku<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P>Vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19901018">18. listopada 1990.</DATE>, <NAME.CASE>Dzodzi</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑297/88 i C‑197/89</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1990:360">EU:C:1990:360</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20060316">16. ožujka 2006.</DATE>, <NAME.CASE>Poseidon Chartering</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑3/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2006:176">EU:C:2006:176</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0015">15.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20101028">28. listopada 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Volvo Car Germany</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑203/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:647">EU:C:2010:647</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0024">24.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110707">7. srpnja 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Agafiţei i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑310/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:467">EU:C:2011:467</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0026">26.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111221">21. prosinca 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Cicala</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑482/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:868">EU:C:2011:868</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0016">16.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35.</NO.P><TXT>U tom pogledu valja podsjetiti da se Sud u više navrata proglasio nadležnim za odlučivanje o zahtjevima za prethodnu odluku koji se odnose na odredbe prava Unije u situacijama u kojima se činjenice iz glavnog postupka nalaze izvan područja primjene prava Unije. Naime, u interesu je Unije da osigura ujednačeno tumačenje odredbe akta Unije i odredbi nacionalnog prava kojima se ona prenosi i na temelju kojih je primjenjiva izvan područja primjene tog akta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36.</NO.P><TXT>U tom je kontekstu Sud pojasnio da je njegovo tumačenje odredbi prava Unije u situacijama koje nisu obuhvaćene njegovim područjem primjene opravdano kad je nacionalno pravo na izravan i bezuvjetan način te odredbe učinilo primjenjivima na takve situacije kako bi se osiguralo istovjetno postupanje u tim situacijama i u onima koje su obuhvaćene područjem primjene prava Unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P>Vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19950328">28. ožujka 1995.</DATE>, <NAME.CASE>Kleinwort Benson</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑346/93</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1995:85">EU:C:1995:85</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0016">16.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111221">21. prosinca 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Cicala</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑482/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:868">EU:C:2011:868</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0017">17.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0019">19.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <DATE ISO="20121018">18. listopada 2012.</DATE>, Nolan (t. 45. i 47.) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20171019">19. listopada 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Solar Electric Martinique</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑303/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:773">EU:C:2017:773</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Stoga<?PAGE NO="8"?> je Sud pozvan provjeriti postoje li dovoljno precizne naznake da bi se moglo utvrditi upućuje li se nacionalnim pravom izravno i bezuvjetno na pravo Unije. Sud u biti može odrediti je li nadležan odgovoriti na pitanja koja su mu postavljena samo na temelju podataka koja je nacionalni sud dostavio u svojoj odluci kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P>Vidjeti u tom smislu rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160512">12. svibnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Sahyouni</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑281/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:343">EU:C:2016:343</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0029">29.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i moje mišljenje u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Solar Electric Martinique</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑303/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:507">EU:C:2017:507</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37.</NO.P><TXT>Točno je da se, u skladu s presudom Nolan, ne može potvrditi ili pretpostaviti da je postojao interes Unije da se, u području koje je zakonodavac Unije isključio iz područja primjene akta koji je donio, odredbe tog akta tumače ujednačeno<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <DATE ISO="20121018">18. listopada 2012.</DATE>, Nolan (t. 53., 54. i 56.).</P></NOTE>. Naime, prema toj logici, <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0021" ID="QS0021"/>ako zakonodavac Unije jednoznačno navodi da se akt koji je donio ne primjenjuje na određeno područje, on se, […], odriče cilja ujednačenog tumačenja i primjene pravnih pravila na tom isključenom području<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <DATE ISO="20121018">18. listopada 2012.</DATE>, Nolan (t. 55.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38.</NO.P><TXT>Presudom od <DATE ISO="20171019">19. listopada 2017.</DATE>, Solar Electric Martinique (C‑303/16, u daljnjem tekstu: presuda <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Solar Electric Martinique</NAME.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:773">EU:C:2017:773</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), koja se također odnosila na slučaj izričitog isključivanja iz područja primjene direktive Unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>Riječ je bila o slučaju isključivanja <HT TYPE="ITALIC">ratione loci</HT> iz područja primjene Direktive Vijeća 2006/112/EZ od <DATE ISO="20061128">28. studenoga 2006.</DATE> o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (u daljnjem tekstu: Direktiva o PDV‑u), ali ta razlika u odnosu na isključivanje <HT TYPE="ITALIC">ratione materiae</HT> iz presude Nolan nema nikakav utjecaj: vidjeti moje mišljenje u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Solar Electric Martinique</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑303/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:507">EU:C:2017:507</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0049">49.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>, prema mojem su mišljenju ipak prilagođena određena obrazloženja presude Nolan. Naime, Sud je u točki 29. presude Solar Electric Martinique pojasnio da je <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0022" ID="QS0022"/>[p]ostojanje interesa Unije da, kako bi se izbjeglo buduće različito tumačenje, [pojmovi iz predmetne direktive] dobiju ujednačeno tumačenje <HT TYPE="ITALIC">doista […] zamislivo</HT><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P>Moje isticanje</P></NOTE><QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/>. Stoga, iako je presuda Nolan ostavila dojam da takav interes nestaje u slučaju izričitog isključivanja koje provede zakonodavac Unije, u presudi Solar Electric Martinique to tumačenje nije potvrđeno. I dalje u pogledu situacije izričitog isključivanja iz područja primjene direktive, čini se da se u presudi od <DATE ISO="20180627">27. lipnja 2018.</DATE>, SGI i Valériane (C‑459/17 i C‑460/17), konačno odbacuje pristup koji je prethodno donesen u presudi Nolan, pri čemu se tvrdi da, unatoč tom izričitom isključivanju, <HT TYPE="ITALIC">postoji jasan interes Unije</HT><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P>Moje isticanje</P></NOTE> da se, radi izbjegavanja budućih razlika u tumačenju, odredbe i pojmovi iz prava Unije ujednačeno tumače, bez obzira na okolnosti u kojima ih treba primijeniti, jer se u nacionalnom pravu izravno i bezuvjetno upućuje na odredbu direktive čije se tumačenje traži od Suda<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <DATE ISO="20180627">27. lipnja 2018.</DATE>, SGI i Valériane (C‑459/17 i C‑460/17, t. 27. i 28.). Ta se presuda, kao i presuda Solar Electric Martinique, odnosila na situaciju isključivanja <HT TYPE="ITALIC">ratione loci</HT> iz područja primjene Direktive o PDV‑u.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39.</NO.P><TXT>To je također slučaj u ovom predmetu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40.</NO.P><TXT>Naime, navodi suda koji je uputio zahtjev dovoljno su precizni i potvrđuju da se u nacionalnom pravu, u skladu s pravom Unije, izravno i bezuvjetno upućuje na to potonje pravo. Sud koji je uputio zahtjev tako pojašnjava da se nizozemskim zakonodavstvom i propisima uspostavlja zajedničko pravno uređenje za spajanje obitelji državljana trećih zemalja i spajanje obitelji nizozemskih državljana koji se ne koriste svojim pravom na slobodu kretanja i da se u njima ne pravi razlika između tih dvaju uređenja. Iz obrazloženja Vb‑a 2000 proizlazi da je rok iz članka 3.51. Vb‑a 2000<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P>Tim se člankom provodi članak 15. Direktive 2003/86.</P></NOTE>, u kojem državni tajnik može odobriti autonomnu dozvolu boravka<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>Sud koji je uputio zahtjev navodi članak 3.51. uvodnu rečenicu stavka 1. točku (a) Vb‑a 2000.</P></NOTE>, postrožen i proširen s tri godine na pet godina boravka i da se također primjenjuje na spajanja obitelji nizozemskih državljana koji se ne koriste svojim pravom na slobodu kretanja. Uvjet polaganja drugog ispita građanske integracije naveden u članku 3.80.a stavku 1. Vb‑a 2000 kao i produljenje roka primjenjuju se bez razlike na spajanja obitelji državljana trećih zemalja i spajanja obitelji nizozemskih državljana koji se ne koriste svojim pravom na slobodu kretanja.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="9"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41.</NO.P><TXT>Osim toga, sud koji je uputio zahtjev dodaje da će, ako Sud u ovom slučaju nije nadležan za tumačenje članka 15. Direktive 2003/86, on sâm morati tumačiti taj članak kako bi odlučio o meritumu spora. U praksi bi tumačenje odredbe prava Unije koje provede nacionalni sud moglo utjecati na sadržaj tog prava i dovesti do bitno drukčijeg pristupa od onog koji bi mogao usvojiti Sud. Osim toga, ono bi moglo obeshrabriti nacionalne sudove dotične države članice da u budućnosti postave takvo pitanje Sudu. U svakom slučaju, pojmovi za koje sud koji je uputio zahtjev traži tumačenje itekako su obuhvaćeni pravom Unije te se mogu primijeniti u situacijama obuhvaćenima područjem primjene direktive.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42.</NO.P><TXT>Stoga smatram da postoji interes Unije za ujednačeno tumačenje, s jedne strane, kako bi se izbjegla različita primjena prava Unije i, s druge strane, zbog potrebe da se ne postupa različito u situacijama koje je neka država članica odlučila uskladiti s rješenjima utvrđenima u pravu Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43.</NO.P><TXT>U tim okolnostima predlažem da Sud utvrdi da je nadležan odgovoriti na upućena pitanja.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">B.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Tumačenje članka 15. stavaka 1. i 4. Direktive 2003/86 i usklađenost uvjeta koji se odnosi na drugi ispit građanske integracije</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44.</NO.P><TXT>Podsjećam da su tužitelji C i A nositelji dozvole boravka kod supružnika na temelju spajanja obitelji. Oni su podnijeli zahtjev za autonomnu dozvolu boravka na temelju članka 3.51. uvodne rečenice stavka 1. točke (a) Vb‑a 2000. Zahtjev je odbačen jer tužitelji C i A nisu položili ispit iz članka 7. stavka 2. točke (a) Wi‑ja ili nisu podnijeli dokaz da su položili taj ispit ili da su oslobođeni polaganja ispita. U tim je okolnostima, u slučaju neuspjeha, tužiteljima C i A uskraćena autonomna dozvola boravka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45.</NO.P><TXT>Drugo prethodno pitanje odnosi se dakle na usklađenost s člankom 15. stavcima 1. i 4. Direktive 2003/86 odbijanja zahtjeva za autonomnu dozvolu boravka članu obitelji koji boravi na nacionalnom području više od pet godina u svrhu spajanja obitelji zbog nepoštovanja uvjeta integracije koji se zahtijevaju nacionalnim pravom. Konkretnije, Sud je pozvan odlučiti o smislu izraza <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0023" ID="QS0023"/>uvjeti koji se odnose na odobravanje […] autonomne dozvole boravka<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/> navedenog u članku 15. stavku 4. Direktive 2003/86 i utvrditi nalazi li se među tim uvjetima obveza polaganja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0020"><P>Na temelju članka 6. stavka 1. točke (a) ili (b) Wi‑ja, <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0024" ID="QS0024"/>[m]inistar oslobađa osobu obveze građanske integracije ako dokaže da zbog tjelesnog ili duševnog invaliditeta ili mentalnog oštećenja trajno nije sposobna položiti ispit građanske integracije ili [kada ministar] na temelju dokaza koje je dostavila osoba koja podliježe obvezi građanske integracije zaključi da ta osoba zbog opravdanih razloga ne može ispuniti obvezu građanske integracije<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/>.</P></NOTE> drugog ispita građanske integracije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46.</NO.P><TXT>Prije razmatranja tumačenja članka 15. stavka 4. Direktive 2003/86 valja istaknuti da se u Nizozemskoj, čini se, postupak integracije odvija u dvije faze.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47.</NO.P><TXT>Prva je faza uređena člankom 7. stavkom 2. Direktive 2003/86 u kojem se pojašnjava da države članice <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0025" ID="QS0025"/>mogu tražiti od državljana trećih zemalja da udovolje integracijskim mjerama […]<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/>. Sud je presudio<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0021"><P>Vidjeti u tom smislu presudu P i S (t. 38.) i presudu K i A (t. 52. do 55.).</P></NOTE> da države članice mogu zahtijevati da državljani trećih zemalja polože ispit građanske integracije. Taj ispit obuhvaća procjenu osnovnog poznavanja jezika i društva dotične države članice te podrazumijeva plaćanje različitih troškova. U Komunikaciji Komisije Vijeću i Europskom parlamentu o smjernicama za primjenu Direktive 2003/86/EZ o pravu na spajanje obitelji (u daljnjem tekstu: smjernice Komisije)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0022"><P>COM(2014) 210 <HT TYPE="ITALIC">final</HT> od <DATE ISO="20140403">3. travnja 2014.</DATE>, str. 15.‑16.</P></NOTE> integracijske mjere iz članka 7. stavka 2. navedene direktive definiraju se kao provjera <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0026" ID="QS0026"/>spremnosti državljana trećih zemalja na integraciju<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/> koja u tu svrhu može poprimiti oblik ispita o osnovnim vještinama koje se smatraju potrebnima. Integracijska mjera koju mogu zahtijevati države članice <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0027" ID="QS0027"/>ne može podrazumijevati obvezu postizanja rezultata<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/> koja bi dovela do uvođenja<?PAGE NO="10"?> mjere kojom se ograničava mogućnost spajanja obitelji. Naprotiv, ona mora <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0028" ID="QS0028"/>pridonijeti uspješnom spajanju obitelji<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/>. Naime, osnovno poznavanje jezika, povijesti i institucija društva domaćina neophodni su za integraciju te ih Komisija potiče<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0023"><P>Vidjeti u tom smislu Komunikaciju Komisije Vijeću, Europskom parlamentu, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, Zajednički program za integraciju – okvir za integraciju državljana trećih zemalja u Europsku uniju (COM(2005) 389 <HT TYPE="ITALIC">final</HT>, <DATE ISO="20050901">1. rujna 2005.</DATE>, temeljno načelo br. 4).</P></NOTE>. U tom se smislu ispit može polagati prije ulaska na područje Unije u veleposlanstvima i konzulatima ili državi članici domaćinu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48.</NO.P><TXT>U nizozemskom pravu postoji druga faza integracije koja se temelji na odredbama članka 15. stavka 4. Direktive 2003/86. U toj novoj fazi integracije nalaže se uspješno polaganje novog ispita ako član obitelji želi steći neovisan status i ne ovisiti više o sponzorovoj dozvoli boravka. Prema mišljenju nizozemske vlade, odobravanjem autonomne dozvole boravka učvršćuje se pravni položaj državljanina treće zemlje koji već pet godina zakonito boravi na području neke države članice te se zbog toga od podnositelja zahtjeva za autonomnu dozvolu boravka može zahtijevati da dokaže da je u međuvremenu dovršio svoju integraciju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49.</NO.P><TXT>Imajući u vidu navedeno, sada ću se osvrnuti na tumačenje koje je sud koji je uputio zahtjev zatražio u pogledu pojma <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0029" ID="QS0029"/>uvjeti<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/> predviđenog u članku 15. stavku 4. Direktive 2003/86 koji, prema mišljenju nizozemske vlade, može obuhvaćati drugi ispit građanske integracije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50.</NO.P><TXT>Valja istaknuti da se ni u tekstu članka 15. Direktive 2003/86 ni u smjernicama Komisije ne pojašnjava može li se, i u kojoj mjeri, propisivanje obveze građanske integracije predvidjeti za stjecanje autonomne dozvole boravka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51.</NO.P><TXT>Međutim, ističem da se u članku 15. stavku 4. Direktive 2003/86 upotrebljava izraz <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0030" ID="QS0030"/>uvjeti koji se odnose na odobravanje<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/>, a ne izraz <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0031" ID="QS0031"/>uvjeti integracije<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0024"><P>Taj je pojam Sud razvio u presudi P i S, u točkama 34. do 38.</P></NOTE>, kao što je slučaj u članku 5. stavku 2. Direktive Vijeća 2003/109/EZ od <DATE ISO="20031125">25. studenoga 2003.</DATE> o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravkom<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0025"><P><REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="016" PAGE.FIRST="44" DATE.PUB="2004">SL 2004., L 16, str. 44</REF.DOC.OJ>. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 6., str. 41.)</P></NOTE> ili izraz <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0032" ID="QS0032"/>integracijske mjere<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0026"><P>Taj je pojam Sud razvio u presudi K i A, u točkama 52. do 55.</P></NOTE> koji se nalazi u članku 7. stavku 2. Direktive 2003/86.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52.</NO.P><TXT><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0033" ID="QS0033"/>Integracijske mjere<QUOT.END REF.START="QS0033" CODE="201D" ID="QE0033"/> i <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0034" ID="QS0034"/>uvjeti integracije<QUOT.END REF.START="QS0034" CODE="201D" ID="QE0034"/> moraju biti bitno različiti te se nipošto ne mogu smatrati sinonimima jer integracijske mjere treba smatrati blažima od uvjeta integracije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0027"><P>Ta je razlika osobito očita u Direktivi 2003/109. Vidjeti u tom smislu moje mišljenje uz presudu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Dogan</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑138/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:287">EU:C:2014:287</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0052">52.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Istom smislu teži sustavno tumačenje članka 7. stavka 1. Direktive 2003/86. U njemu se navodi niz uvjeta za koje državljanin treće zemlje mora podnijeti dokaz da ih je ispunio. Suprotno tomu, integracijska je mjera navedena u sljedećem stavku, dok bi europski zakonodavac, da je državljanina treće zemlje htio podvrgnuti integracijskoj mjeri i izvršiti probir na temelju nje, tu mjeru naveo u stavku 1. u, primjerice, četvrtoj točki. Ali to nije učinio. Cilj integracijskih mjera iz članka 7. stavka 2. Direktive 2003/86 nije probir, nego, naprotiv, njihov glavni cilj mora biti olakšavanje integracije u državama članicama<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0028"><P>Vidjeti u tom smislu moje mišljenje u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Dogan</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑138/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:287">EU:C:2014:287</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0052">52.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i presudu K i A (t. 52. i 57.) u kojima se tvrdi da su integracijske mjere zakonite samo ako olakšavaju integraciju članova obitelji. Njihov cilj ne smije biti odabir osoba koje mogu ostvarivati svoje pravo na spajanje obitelji, nego olakšanje njihove integracije u državama članicama.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53.</NO.P><TXT>Već je na temelju te razlike u terminologiji jasno zašto smatram, kao i sud koji je uputio zahtjev, da se ni u presudi K i A, koja se odnosila na kvalifikaciju ispita građanske integracije kao <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0035" ID="QS0035"/>integracijske mjere<QUOT.END REF.START="QS0035" CODE="201D" ID="QE0035"/> u smislu članka 7. stavka 2. Direktive 2003/86, ni u presudi P i S, koja se odnosila na tumačenje pojma <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0036" ID="QS0036"/>uvjeti integracije<QUOT.END REF.START="QS0036" CODE="201D" ID="QE0036"/> iz članka 5. stavka 2. Direktive 2003/109, ne daje odgovor u pogledu tumačenja izraza <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0037" ID="QS0037"/>uvjeti koji se odnose na odobravanje […] [dozvole boravka]<QUOT.END REF.START="QS0037" CODE="201D" ID="QE0037"/> koji se navodi u članku 15. stavku 4. Direktive 2003/86, osobito što se tiče pitanja može li taj izraz obuhvaćati uvjet povezan s polaganjem drugog ispita građanske integracije kao što je onaj koji se primjenjuje u glavnim postupcima.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="11"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54.</NO.P><TXT>Osim razlika u terminologiji koje su upravo navedene, za tumačenje članka 15. Direktive 2003/86, osobito njegova stavka 4., također valja uzeti u obzir ciljeve, strukturu i nastanak odredbi navedene direktive.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55.</NO.P><TXT>Što se tiče teleološkog tumačenja Direktive 2003/86, valja podsjetiti da je Sud, s jedne strane, potvrdio da u sustavu Direktive 2003/86 dopuštenje za spajanje obitelji čini opće pravilo, dok se odredbe koje omogućavaju njegovo ograničenje moraju usko tumačiti, te je, s druge strane, pojasnio da države članice ne mogu koristiti manevarski prostor koji im se priznaje na temelju tih odredbi na način koji ugrožava cilj te direktive, koji se sastoji od promicanja spajanja obitelji, kao i njezin koristan učinak<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0029"><P>Vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20100304">4. ožujka 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Chakroun</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑578/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:117">EU:C:2010:117</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0043">43.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20121206">6. prosinca 2012.</DATE>, <NAME.CASE>O i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑356/11 i C‑357/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:776">EU:C:2012:776</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0074">74.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i presudu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>K i A</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑153/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:453">EU:C:2015:453</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0050">50.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56.</NO.P><TXT>U sustavu Direktive 2003/86 neovisan status članova sponzorove obitelji znači vlastiti status kojim završava ovisnost o tom sponzoru. Tako u slučaju teških okolnosti ili ako je sponzorova dozvola boravka ukinuta ili uskoro istječe, član obitelji koji ima autonomnu dozvolu boravka za to neće biti kažnjen.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57.</NO.P><TXT>Kad bi se izraz <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0038" ID="QS0038"/>uvjeti koji se odnose na odobravanje […] [dozvole boravka]<QUOT.END REF.START="QS0038" CODE="201D" ID="QE0038"/>, upotrijebljen u članku 15. stavku 4. Direktive 2003/86, tumačio kao prilika da države članice predvide drugi ispit građanske integracije, time bi se nanijela šteta svrsi i korisnom učinku tog akta te bi se prekomjerno zakompliciralo pravo na spajanje obitelji.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58.</NO.P><TXT>U ovom slučaju valja imati na umu da su uvjeti koji se primjenjuju na temelju nizozemskog propisa osobito strogi. Kao što sam već istaknuo, državljanin treće zemlje mora ispuniti uvjete građanske integracije koji prekoračuju granice uvjeta koji su postavljeni prilikom prvog ulaska u Nizozemsku na temelju prava na spajanje obitelji. Člankom 7. stavkom 2. točkom (a) Wi‑ja utvrđeni su uvjeti koje mora ispuniti državljanin treće zemlje. Prvo mora, u roku od tri godine, steći vještine u govoru i pismu na nizozemskom jeziku koje odgovaraju najmanje razini A2 europskog referentnog okvira za suvremene strane jezike. Te se vještine sastoje od usmenog izražavanja, slušanja, pismenog izražavanja i čitanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0030"><P>Prema tvrdnjama suda koji je uputio zahtjev, to proizlazi iz članka 2.9. Besluit inburgering (Uredba o građanskoj integraciji) kojim je propisano: <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0039" ID="QS0039"/>[o]bveznik građanske integracije stječe vještine [usmenog izražavanja, slušanja, pismenog izražavanja i čitanja] nizozemskog jezika koje odgovaraju najmanje razini A2 europskog referentnog okvira za suvremene strane jezike<QUOT.END REF.START="QS0039" CODE="201D" ID="QE0039"/>.</P></NOTE>. Državljanin treće zemlje mora, kao drugo, tijekom te tri godine steći znanja o nizozemskom društvu. Ono se sastoji od dijela koji se odnosi na poznavanje nizozemskog društva i dijela koji se odnosi na snalaženje na nizozemskom tržištu rada<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0031"><P>Prema tvrdnjama suda koji je uputio zahtjev, to proizlazi iz članka 2.10. stavka 1. Uredbe o građanskoj integraciji kojim je propisano: <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0040" ID="QS0040"/>[o]bveznik građanske integracije stječe znanja o nizozemskom društvu na razini koja odgovara ciljevima koje propisuje ministar u pogledu sljedećih elemenata: (a) poznavanje nizozemskog društva; (b) snalaženje na nizozemskom tržištu rada<QUOT.END REF.START="QS0040" CODE="201D" ID="QE0040"/>.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59.</NO.P><TXT>Stoga smatram da se svrhom Direktive 2003/86 ne može opravdati teza prema kojoj pojam <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0041" ID="QS0041"/>uvjeti koji se odnose na odobravanje […] [dozvole boravka]<QUOT.END REF.START="QS0041" CODE="201D" ID="QE0041"/> može obuhvaćati materijalni uvjet kao što je polaganje drugog ispita građanske integracije. Prema mojem mišljenju, taj izraz zapravo treba tumačiti na način da se odnosi samo na mogućnost da države članice zahtijevaju podnošenje zahtjeva za autonomnu dozvolu boravka i odrede koje je podatke potrebno dostaviti u prilog takvom zahtjevu. Drugim riječima, riječ je o formalnim ili administrativnim uvjetima, a ne o materijalnim uvjetima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60.</NO.P><TXT>Strukturom Direktive 2003/86, osobito položajem članka 15. u strukturi navedene direktive, potvrđuje se teza prema kojoj uvjet iz članka 15. stavka 4. nije materijalni uvjet. U skladu s tekstom uvodne izjave 6. u kojoj se ističe da bi <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0042" ID="QS0042"/>materijalni uvjeti za ostvarenje prava na spajanje obitelji trebali […] biti utvrđeni na osnovu zajedničkih kriterija<QUOT.END REF.START="QS0042" CODE="201D" ID="QE0042"/>, u člancima 6., 7., 8. i 12. Direktive 2003/86 utvrđuje se niz kriterija ili pravila koja se odnose na ispitivanje zahtjeva, podnošenje zahtjeva i uvjete u pogledu izdavanja dozvole boravka. Suprotno tomu, izuzev članka 15. stavka 1. Direktive 2003/86 kojim se utvrđuju <HT TYPE="ITALIC">ratione personae</HT> članovi obitelji adresati kojima se može odobriti takva autonomna dozvola<?PAGE NO="12"?> boravka<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0032"><P>Člankom 15. stavkom 1. Direktive 2003/86 određuje se da <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0043" ID="QS0043"/>[n]akon […] pet godina boravka i pod uvjetom da članu obitelji nije odobrena boravišna dozvola [dozvola boravka] zbog razloga koji se ne odnose na spajanje obitelji, supružnik ili nevjenčani partner i dijete koje je postalo punoljetno [imaju pravo na autonomnu dozvolu boravka]<QUOT.END REF.START="QS0043" CODE="201D" ID="QE0043"/>.</P></NOTE>, u tom članku 15. ne utvrđuje se nijedan zajednički kriterij ili zajedničko materijalno pravilo. Članci 6. do 8. nalaze se u poglavlju IV., <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0044" ID="QS0044"/>Uvjeti za ostvarenje prava na spajanje obitelji<QUOT.END REF.START="QS0044" CODE="201D" ID="QE0044"/>, Direktive 2003/86, dok je članak 15. izdvojen i unesen u njezino poglavlje VI., <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0045" ID="QS0045"/>Ulazak i [boravak] članova obitelji<QUOT.END REF.START="QS0045" CODE="201D" ID="QE0045"/>. Usto, u članku 15. navedene direktive ne upućuje se na odredbe njezina poglavlja IV., za razliku od članka 12. stavka 1. iste direktive (koji se odnosi na spajanje obitelji izbjeglica), u kojem se upućuje na te odredbe. Stoga se čini da zakonodavac Unije nije htio odobravanje autonomne dozvole boravka podrediti materijalnim uvjetima, nego samo postupovnim uvjetima koje utvrđuju države članice. Zakonodavac Unije zamislio je autonomnu dozvolu boravka kao posljedicu neprekinutog boravka člana sponzorove obitelji na području države članice.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61.</NO.P><TXT>Naposljetku, također se slažem s tumačenjem za koje se zalaže sud koji je uputio zahtjev, prema kojem nastanak članka 15. Direktive 2003/86 dokazuje da su uvjeti koji se primjenjuju na odobravanje dozvole boravka postupovni uvjeti zbog sljedećih razloga.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62.</NO.P><TXT>Kao prvo, iz uvodne izjave 15. Direktive 2003/86, obrazloženja Prijedloga Direktive 2003/86<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0033"><P>Obrazloženje prijedloga Direktive 2003/86 koji je podnijela Europska komisija (COM(1999) 638 <HT TYPE="ITALIC">final</HT>; str. 22. do 23.).</P></NOTE> i radnog dokumenta Vijeća ministara Europske unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0034"><P>Vidjeti dokument Vijeća ministara Europske unije (u daljnjem tekstu: dokument Vijeća) br. 10857/02.</P></NOTE> od <DATE ISO="20020809">9. kolovoza 2002.</DATE> proizlazi da autonomna dozvola boravka uvedena člankom 15. Direktive 2003/86 ima za učinak da članovi obitelji više ne ovise o sponzoru za svoju dozvolu boravka, na primjer ako sponzor napusti državu članicu u kojoj boravi s članom obitelji, ako premine ili u slučaju raspada braka ili partnerstva između sponzora i člana obitelji. Autonomnom dozvolom boravka nastoji se učvrstiti pravni položaj člana sponzorove obitelji te mu pružiti veću pravnu sigurnost.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63.</NO.P><TXT>Kao drugo, nastanak članka 15. Direktive 2003/86 promatran u cijelosti upućuje na to da se autonomna dozvola boravka izvorno stjecala <HT TYPE="ITALIC">ex lege</HT><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0035"><P>Vidjeti u tom smislu izmijenjeni prijedlog Direktive Vijeća o pravu na spajanje obitelji (COM(2002) 225 <HT TYPE="ITALIC">final</HT>).</P></NOTE>, ali je tijekom zakonodavnih rasprava o tom prijedlogu istaknuto da se ta dozvola ne bi smjela steći automatski nakon razdoblja boravka od pet godina, nego na zahtjev. Ta je napomena dovela do izrade izmijenjenog prijedloga kojim se predvidjela mogućnost, koja se sada nalazi u članku 15. stavcima 1. i 3. Direktive 2003/86, da se autonomna dozvola boravka podredi podnošenju zahtjeva u tu svrhu. Dodavanje stavka 4. članku 15. povezano je s dodavanjem izraza <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0046" ID="QS0046"/>ako se isti traži<QUOT.END REF.START="QS0046" CODE="201D" ID="QE0046"/> koji se nalazi u članku 15. stavku 1. prvom podstavku odnosno izraza <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0047" ID="QS0047"/>ako se traži<QUOT.END REF.START="QS0047" CODE="201D" ID="QE0047"/>, u članku 15. stavku 3. Direktive 2003/86<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0036"><P>Vidjeti u tom smislu dokumente Vijeća br. 10857 od <DATE ISO="20020809">9. kolovoza 2002.</DATE>, br. 11787/02 od <DATE ISO="20020930">30. rujna 2002.</DATE> i br. 13053/02 od <DATE ISO="20021023">23. listopada 2002.</DATE></P></NOTE>. Bilo je dakle potrebno uvesti odredbu u navedenom stavku 4. koja se odnosi na načine podnošenja tog zahtjeva i naknadno odobravanje dozvole boravka. Stoga su države članice ovlaštene prenijeti tu odredbu na dva načina: s jedne strane, ako ne postoji poseban postupak, države članice mogu predvidjeti da se autonomna dozvola boravka stječe primjenom prava nakon pet godina boravka ili, s druge strane, mogu predvidjeti da se autonomna dozvola boravka stječe na zahtjev te je popraćena postupovnim pravilima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64.</NO.P><TXT>Kao treće, nastanak pojma <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0048" ID="QS0048"/>uvjeti<QUOT.END REF.START="QS0048" CODE="201D" ID="QE0048"/> otkriva da se članak 15. stavak 4. Direktive 2003/86 našao u prijedlogu direktive prije nego što je članku 7. dodan stavak 2.<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0037"><P>Vidjeti dokument Vijeća br. 14272/02 od <DATE ISO="20021126">26. studenoga 2002.</DATE> Člankom 7. stavkom 2. Direktive 2003/86 određuje se da <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0049" ID="QS0049"/>[d]ržave članice mogu tražiti od državljana trećih zemalja da udovolje integracijskim mjerama u skladu s nacionalnim zakonom. […]<QUOT.END REF.START="QS0049" CODE="201D" ID="QE0049"/>.</P></NOTE>. Kao što sam već istaknuo<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0038"><P>Vidjeti točke 51. i 52. ovog mišljenja.</P></NOTE>, u tom se stavku izričito upućuje na <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0050" ID="QS0050"/>integracijske mjere<QUOT.END REF.START="QS0050" CODE="201D" ID="QE0050"/>. Međutim, dodavanje stavka 2. članku 7. prijedloga nakon članka 15. stavka 4. nije dovelo do naknadne izmjene članka 15. stavka 4. kako bi se navelo upućivanje ili uskladili izrazi upotrijebljeni u članku 15. stavku 4. i članku 7. stavku 2. Direktive 2003/86. Stoga taj pojam treba smatrati neovisnim o pojmu <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0051" ID="QS0051"/>integracijske mjere<QUOT.END REF.START="QS0051" CODE="201D" ID="QE0051"/> upotrijebljenom u članku 7. stavku 2. Direktive 2003/86.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="13"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0065"><NO.P>65.</NO.P><TXT>Iz toga dakle zaključujem da odredbe članka 15. stavaka 1. i 4. Direktive 2003/86 treba tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis kojim se predviđa da se zahtjev za autonomnu dozvolu boravka, koji podnosi državljanin treće zemlje koji već pet godina zakonito boravi na državnom području neke države članice u svrhu spajanja obitelji, može odbiti zbog nepoštovanja uvjeta integracije koji se zahtijevaju nacionalnim pravom ako su ti uvjeti materijalni uvjeti koji nisu predviđeni u članku 15. stavcima 1. i 4. Direktive 2003/86.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0066"><NO.P>66.</NO.P><TXT>U svakom slučaju, ako bi Sud smatrao da se <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0052" ID="QS0052"/>uvjeti<QUOT.END REF.START="QS0052" CODE="201D" ID="QE0052"/> iz članka 15. stavka 4. Direktive 2003/86 odnose na materijalne uvjete, ističem da je Sud presudio da su integracijske mjere u smislu članka 7. stavka 2. Direktive 2003/86, koje uvodi država članica, u skladu s tom direktivom samo ako uvjeti primjene takve obveze ne čine nemogućim ili pretjerano otežanim ostvarivanje prava na spajanje obitelji<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0039"><P>Vidjeti po analogiji presudu P i S (t. 45. i navedenu sudsku praksu).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0067"><NO.P>67.</NO.P><TXT>U tom pogledu, sukladno načelu proporcionalnosti koje je dio općih načela prava Unije, sredstva provedbe kojima se u nacionalni propis prenosi članak 7. stavak 2. prvi podstavak Direktive 2003/86 moraju biti sposobna ostvariti ciljeve tog propisa i ne smiju prekoračivati granice onoga što je nužno za njihovo ostvarenje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0040"><P>Vidjeti po analogiji presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120426">26. travnja 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Nizozemska</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑508/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:243">EU:C:2012:243</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0075">75.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i u tom smislu presudu K i A (t. 51.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0068"><NO.P>68.</NO.P><TXT>Prema mojem mišljenju, to vrijedi, tim više što se tiče uvjeta koji se odnose na odobravanje autonomne dozvole boravka, u smislu članka 15. stavka 4. Direktive 2003/86.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0069"><NO.P>69.</NO.P><TXT>Međutim, u ovom mi se slučaju uvjet koji se odnosi na ispit građanske integracije postavljen u nizozemskom propisu čini neproporcionalnim iz dva razloga.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0070"><NO.P>70.</NO.P><TXT>Najprije podsjećam da nositelji prava na spajanje obitelji moraju ispuniti mjere građanske integracije prije svojeg boravka, čime im se omogućuje da steknu osnovna znanja, osobito jezična, koja će nedvojbeno biti korisna u uspostavi veze s državom članicom domaćinom<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0041"><P>Presuda P i S (t. 47. i 48.) i presuda K i A (t. 54. i 55.)</P></NOTE>. Međutim, propisivanjem drugog ispita mogle bi se dovesti u pitanje <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0053" ID="QS0053"/>integrativna učinkovitost<QUOT.END REF.START="QS0053" CODE="201D" ID="QE0053"/> i korisnost prvog ispita građanske integracije u smislu članka 7. stavka 2. Direktive 2003/86. U skladu s njezinom uvodnom izjavom 15., <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0054" ID="QS0054"/>[t]rebalo bi promicati integraciju članova obitelji<QUOT.END REF.START="QS0054" CODE="201D" ID="QE0054"/>. U tu bi svrhu članovi sponzorove obitelji trebali biti integrirani kako bi državljani koji to žele mogli steći neovisan i autonoman status u odnosu na sponzorov status te kako više ne bi ovisili o njegovoj dozvoli boravka. Naime, ti bi državljani trebali biti integrirani zahvaljujući osnovnom poznavanju nizozemskog jezika stečenom tijekom tog prvog ispita, a da nizozemska tijela pritom nemaju potrebu izvršiti drugu selekciju na temelju poboljšanog jezičnog i kulturološkog znanja državljana trećih zemalja. Usto, prema tvrdnjama tužitelja C i A, stopa uspješnosti na navedenom ispitu je niska<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0042"><P>Samo je 49 % članova sponzorove obitelji koji su imali obvezu građanske integracije početkom 2013. uspješno položilo ispit građanske integracije tri godine kasnije.</P></NOTE>. Budući da bi ih taj drugi ispit građanske integracije mogao staviti u položaj pravne nesigurnosti u slučaju neuspjeha, navedeni ispit obeshrabruje državljane trećih zemalja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0071"><NO.P>71.</NO.P><TXT>Nadalje, pristupanje ispitu, a stoga i uspješno polaganje tog ispita čine nemogućim ili pretjerano otežanim stjecanje prava na autonomnu dozvolu boravka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0072"><NO.P>72.</NO.P><TXT>S jedne strane, cjenovna pristupačnost ispita građanske integracije može biti prepreka. Prema tvrdnjama tužitelja C i A, troškove obrazovanja (tečaj jezika i građanske integracije) te pripreme za ispit i pristupanja ispitu, koji iznose između 4000 i <FT TYPE="NUMBER">10000</FT> eura, snosi osoba koja polaže ispit, a ne država. Točno je da je nizozemska vlada navela da postoji sustav zajmova koji je uveden na temelju sposobnosti otplate dužnika. Međutim, prema mišljenju tužitelja C i A, to se ne primjenjuje na državljane trećih zemalja na koje se odnose odredbe članka 15. Direktive 2003/86. Usto, valja<?PAGE NO="14"?> napomenuti da pozajmljeni iznos treba vratiti i da je, u svakom slučaju, riječ o velikom iznosu novca, čak i za europske državljane. K tome, prema tvrdnjama tužitelja C i A, ti troškovi uključuju troškove prijave za ispit (350 eura)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0043"><P>U skladu s izvješćem Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o primjeni Direktive 2003/86/EZ o pravu na spajanje obitelji (COM (2008) 610 <HT TYPE="ITALIC">final</HT> od <DATE ISO="20081008">8. listopada 2008.</DATE>, str. 10. i 11.), iznos plaćanja troškova utvrđen je u Nizozemskoj na 1368 eura, 830 eura odnosi se na vizu za spajanje obitelji, a iznos za ispit integracije utvrđen je na 350 eura.</P></NOTE> koje treba uplatiti kako bi se steklo pravo na ponovno polaganje ispita u slučaju neuspjeha prilikom ranijih pokušaja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0044"><P>Ispit se može polagati do četiri puta.</P></NOTE>. Budući da taj zahtjev zbog svoje iznimno obvezujuće naravi obeshrabruje podnošenje zahtjeva za autonomnu dozvolu boravka, on čini uvjet kojim se sprečava navedeno spajanje umjesto da ga olakšava. Riječ je stoga o ograničenju kojim se članku 15. Direktive 2003/86 može oduzeti koristan učinak.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0073"><NO.P>73.</NO.P><TXT>S druge strane, u praksi sâmo pristupanje ispitu čini prepreku koja otežava ostvarivanje cilja integracije. Naime, treba uzeti u obzir posebne osobne okolnosti kao što su dob, stupanj obrazovanja, financijska situacija ili zdravstveno stanje dotičnih članova sponzorove obitelji da bi ih se moglo izuzeti od obveze polaganja ispita kao što je onaj u glavnom postupku kad mu, zbog tih okolnosti, potonji članovi nisu u mogućnosti pristupiti niti ga položiti. Ako bi bilo drugačije, u takvim bi okolnostima takva obveza mogla biti prepreka koju bi bilo teško svladati prilikom ostvarivanja prava na autonomnu dozvolu boravka predviđenog Direktivom 2003/86<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0045"><P>Vidjeti po analogiji presudu P i S (t. 49.) i presudu K i A (t. 58. do 60.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0074"><NO.P>74.</NO.P><TXT>Međutim, čini se da se u nizozemskom sustavu pojedinačne okolnosti, u smislu članka 17. Direktive 2003/86, državljanina treće zemlje koji je član sponzorove obitelji uzimaju u obzir tek nakon što je podnositelj zahtjeva za autonomnu dozvolu boravka neuspješno pokušao položiti ispite. Naime, člankom 6. stavkom 1. točkom (b) Wi‑ja određuje se da osoba koja podliježe obvezi građanske integracije, kako bi mogla ostvariti pravo na oslobođenje, mora dokazati da zbog opravdanih razloga nije položila ispit sudjelovanjem na tečajevima izobrazbe i da je više puta pokušala položiti ispit građanske integracije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0046"><P>Osobi C je odobreno oslobođenje jer je pristupila ispitu četiri puta i dostavila potvrdu obrazovne ustanove da je odslušala traženih 648 sati tečajeva.</P></NOTE>. To oslobođenje državljaninu treće zemlje, koji mora podnijeti dokaz o uloženim naporima, odobrava državni tajnik. U tom bi se sustavu pojedinačne okolnosti podnositelja zahtjeva za autonomnu dozvolu boravka, kao što su njihove kognitivne sposobnosti, njihova ranjivost<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0047"><P>Komisijine Smjernice, str. 16.: <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0055" ID="QS0055"/>Posebnu pažnju treba obratiti na činjenicu da u određenim dijelovima svijeta žene i djevojčice imaju manji pristup obrazovanju, a možda imaju i manju razinu pismenosti od muškaraca<QUOT.END REF.START="QS0055" CODE="201D" ID="QE0055"/>.</P></NOTE>, dob, stupanj obrazovanja i zdravstveno stanje, morale uzeti u obzir prije polaganja ispita. Tako bi taj sustav, prema mojem mišljenju, bio proporcionalniji.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0075"><NO.P>75.</NO.P><TXT>Na nadležnim je nacionalnim tijelima (uključujući nacionalne sudove) da tijekom provedbe Direktive 2003/86 i ispitivanja zahtjevâ za spajanje obitelji provedu uravnoteženu i razumnu ocjenu svih prisutnih interesa, osobito uzimajući u obzir interese djece<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0048"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20121206">6. prosinca 2012.</DATE>, <NAME.CASE>O i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑356/11 i C‑357/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:776">EU:C:2012:776</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0081">81.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0076"><NO.P>76.</NO.P><TXT>Stoga valja, prema mojem mišljenju, na drugo prethodno pitanje odgovoriti na sljedeći način: članak 15. stavke 1. i 4. Direktive 2003/86 treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis kojim se predviđa da se zahtjev za autonomnu dozvolu boravka, koji podnosi državljanin treće zemlje koji na temelju spajanja obitelji već pet godina zakonito boravi na državnom području države članice, može odbiti zbog nepoštovanja uvjeta integracije koji se zahtijevaju nacionalnim pravom ako su ti uvjeti materijalni uvjeti koji nisu predviđeni u članku 15. stavcima 1. i 4. Direktive 2003/86.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="15"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">C.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Datum od kojega zahtjev za autonomnu dozvolu boravka proizvodi učinke u smislu članka 15. stavaka 1. i 4. Direktive 2003/86</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0077"><NO.P>77.</NO.P><TXT>Tužitelj C nositelj je dozvole boravka kod supružnika od <DATE ISO="20081105">5. studenoga 2008.</DATE> Prema tvrdnjama nizozemskih tijela, s obzirom na to da osoba C od <DATE ISO="20140210">10. veljače 2014.</DATE> više nije boravila kod supružnika, državni tajnik retroaktivno je ukinuo dozvolu boravka kod supružnika jer je ta dozvola postala pravno neutemeljena. Stoga je zakoniti boravak osobe C bio prekinut<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0049"><P>Prekid zakonitog boravka može imati posljedice na mogućnost podnošenja zahtjeva za odobrenje boravka kao rezidenta s dugotrajnim boravkom i na prava na nizozemsko državljanstvo za koje je potrebno razdoblje zakonitog i propisnog boravka na području države članice.</P></NOTE>. Državni tajnik odobrio joj je autonomnu dozvolu boravka od datuma na koji je osoba C ispunila uvjet koji se odnosi na obvezu građanske integracije, odnosno od <DATE ISO="20150216">16. veljače 2015.</DATE> Osoba C tvrdi da je već ispunila uvjete za dobivanje autonomne dozvole boravka na dan kad je u Nizozemskoj boravila zakonito više od pet godina u svrhu spajanja obitelji.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0078"><NO.P>78.</NO.P><TXT>Ako je zahtjev za odobravanje autonomne dozvole boravka podnesen nakon zakonitog boravka od pet godina i u svrhu spajanja obitelji, sud koji je uputio zahtjev želi znati je li nacionalni propis<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0050"><P>U ovom slučaju članak 26. stavak 1. Vw‑a 2000</P></NOTE> koji se odnosi na autonomnu dozvolu boravka i kojim se određuje da autonomnu dozvolu boravka treba odobriti od datuma na koji državljanin treće zemlje dokaže da ispunjava sve uvjete integracije, među kojima i uvjet polaganja ispita integracije, i/ili najranije od datuma zaprimanja navedenog zahtjeva, u skladu s člankom 15. stavcima 1. i 4. Direktive 2003/86.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0079"><NO.P>79.</NO.P><TXT>Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, u tekstu članka 15. Direktive 2003/86 nije nedvosmisleno naveden datum od kojeg treba odobriti navedenu dozvolu. Sud koji je uputio zahtjev predlaže dva tumačenja članka 15. stavaka 1. i 4. navedene direktive. S jedne strane, čini se da iz članka 15. stavka 4. proizlazi da države članice utvrđuju postupovne uvjete koji se odnose na odobravanje i trajanje autonomne dozvole boravka u nacionalnom pravu. Države članice stoga utvrđuju datum stupanja na snagu navedene dozvole. S druge strane, sud koji je uputio zahtjev smatra da pravo na autonomnu dozvolu boravka nastaje na temelju članka 15. stavka 1. Direktive 2003/86 najkasnije nakon pet godina zakonitog boravka te se stječe automatski na dan podnošenja zahtjeva. Stoga, čak i kad državljanin treće zemlje podnese zahtjev za autonomnu dozvolu boravka nakon više od pet godina boravka, to ne znači da pravo na autonomnu dozvolu boravka nije nastalo ranije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0080"><NO.P>80.</NO.P><TXT>Ja pak smatram da, ako je u nacionalnom zakonodavstvu pravo na autonomnu dozvolu boravka uvjetovano prethodnim podnošenjem zahtjeva, učinci prava na autonomnu dozvolu boravka trebaju započeti <HT TYPE="ITALIC">najkasnije</HT> na dan podnošenja navedenog zahtjeva. Ta bi dozvola boravka trebala biti deklaratorna.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0081"><NO.P>81.</NO.P><TXT>U tom pogledu podsjećam da se člankom 15. stavkom 1. Direktive 2003/86 predviđa da <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0056" ID="QS0056"/>[n]akon najviše pet godina boravka i pod uvjetom da članu obitelji nije odobrena dozvola boravka zbog razloga koji se ne odnose na spajanje obitelji, [oni] imaju <HT TYPE="ITALIC">po podnošenju zahtjeva, ako se isti traži</HT>, pravo na autonomnu boravišnu dozvolu [dozvolu boravka], neovisno o dozvoli sponzora<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0051"><P>Moje isticanje</P></NOTE><QUOT.END REF.START="QS0056" CODE="201D" ID="QE0056"/>. Na temelju upotrebe izraza <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0057" ID="QS0057"/>ako se isti traži<QUOT.END REF.START="QS0057" CODE="201D" ID="QE0057"/> u tekstu članka 15. stavka 1. Direktive 2003/86 podnošenje zahtjeva za autonomnu dozvolu boravka nije obvezno. Obveza podnošenja takvog zahtjeva odgovara jednom od <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0058" ID="QS0058"/>uvjet[a] koji se odnose na odobravanje […] autonomne [dozvole boravka]<QUOT.END REF.START="QS0058" CODE="201D" ID="QE0058"/> koje države članice mogu utvrditi, u skladu s člankom 15. stavkom 4. Direktive 2003/86. Člankom 15. stavcima 1. i 4. te direktive odobrava se različita primjena u državama članicama. U državama članicama u kojima je pravo na autonomnu dozvolu boravka podređeno podnošenju zahtjeva, autonomna dozvola boravka materijalizira se i stupa na snagu prilikom podnošenja tog zahtjeva nadležnim nacionalnim tijelima. Stoga učinci autonomne dozvole boravka počinju od datuma podnošenja navedenog zahtjeva, što je u skladu sa sadržajem članka 15. stavka 1. Direktive 2003/86 kojim se određuje da pravo na autonomnu dozvolu boravka postoji <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0059" ID="QS0059"/>nakon najviše pet godina boravka<QUOT.END REF.START="QS0059" CODE="201D" ID="QE0059"/>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="16"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0082"><NO.P>82.</NO.P><TXT>Osim toga, dan podnošenja zahtjeva trebalo bi, prema mojem mišljenju, smatrati krajnjim datumom od kojeg autonomna dozvola boravka proizvodi učinke jer omogućava jamčenje jednakog postupanja svim podnositeljima koji se vremenski nalaze u istoj situaciji, osiguravajući da uspjeh zahtjeva ovisi ponajprije o okolnostima koje se mogu pripisati podnositelju, a ne upravi, poput trajanja obrade zahtjeva<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0052"><P>Vidjeti po analogiji presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140717">17. srpnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Noorzia</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑338/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2092">EU:C:2014:2092</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0017">17.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180412">12. travnja 2018.</DATE>, <NAME.CASE>A i S</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑550/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:248">EU:C:2018:248</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0060">60.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Takvo je rješenje u skladu s tekstom članka 15. stavka 1. Direktive 2003/86.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0083"><NO.P>83.</NO.P><TXT>Usto, na temelju tumačenja članka 15. stavka 1. Direktive 2003/86 na način koji je upravo predložen mogla bi se zajamčiti još veća pravna sigurnost podnositeljima zahtjeva za autonomnu dozvolu boravka. U slučaju posebno teških okolnosti, kao što su one navedene u članku 15. stavku 3. navedene direktive, državljaninu treće zemlje koji podnosi zahtjev za autonomnu dozvolu boravka odmah nakon prekida bračnih, roditeljskih ili obiteljskih odnosa ne prijeti opasnost od prekida razdoblja njegova zakonitog boravka. Kad bi se za državljane trećih zemalja koji nisu obuhvaćeni područjem primjene članka 15. stavka 3. Direktive 2003/86 datum podnošenja zahtjeva utvrdio kao datum od kojeg autonomna dozvola boravka proizvodi učinke, time bi im se omogućilo da predvide eventualni prekid zakonitog boravka, a stoga i osiguranje veće pravne sigurnosti. Ako je neki formalni uvjet, na primjer zahtjev za identifikacijsku ispravu ili administrativni dokument, ispunjen tek naknadno, pravo na autonomnu dozvolu boravka odobrit će se retroaktivno od dana podnošenja zahtjeva.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0084"><NO.P>84.</NO.P><TXT>Na temelju prethodno navedenog, predlažem kao zaključak da se članku 15. stavcima 1. i 4. Direktive 2003/86 ne protivi to da se autonomna dozvola boravka može izdati na datum podnošenja zahtjeva za navedenu dozvolu i, po potrebi, retroaktivno od tog datuma.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">V.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zaključak</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0085"><NO.P>85.</NO.P><TXT>S obzirom na sva prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na prethodna pitanja koja je postavio Raad van State (Državno vijeće, Nizozemska) odgovori kako slijedi:</TXT><P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT>Sud je nadležan odgovoriti na prethodna pitanja koja je postavio sud koji je uputio zahtjev, a koja se odnose na tumačenje odredbi Direktive Vijeća 2003/86/EZ od <DATE ISO="20030922">22. rujna 2003.</DATE> o pravu na spajanje obitelji, u sporovima koji se odnose na pravo boravka članova obitelji sponzora koji imaju nizozemsko državljanstvo ako je ta direktiva u nizozemskom pravu proglašena izravno i bezuvjetno primjenjivom na te članove obitelji;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Članak 15. stavke 1. i 4. Direktive 2003/86 treba tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis kojim se predviđa da se zahtjev za autonomnu dozvolu boravka, koji podnosi državljanin treće zemlje koji na temelju spajanja obitelji već pet godina zakonito boravi na državnom području države članice, može odbiti zbog nepoštovanja uvjeta integracije koji se zahtijevaju nacionalnim pravom ako su ti uvjeti materijalni uvjeti koji nisu predviđeni u članku 15. stavcima 1. i 4. Direktive 2003/86;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT>Članku 15. stavcima 1. i 4. Direktive 2003/86 ne protivi se to da se autonomna dozvola boravka može izdati na datum podnošenja zahtjeva za navedenu dozvolu i, po potrebi, retroaktivno od tog datuma.</TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>