<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-819/19</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62019CC0819</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:373">EU:C:2021:373</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>22</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>22</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Mišljenje M. Bobeka – predmet C‑819/19</HT></P><P><HT TYPE="SC">Stichting Cartel Compensation i dr.</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje nezavisnog odvjetnika</HT></P><P><HT TYPE="UC">Michala Bobeka</HT></P><P>od <DATE ISO="20210506">6. svibnja 2021.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P>Izvorni jezik: engleski</P></NOTE></P></TI><STI><P>Predmet C‑819/19</P><P>Stichting Cartel Compensation,</P><P>Equilib Netherlands BV</P><P>protiv</P><P>Koninklijke Luchtvaart Maatschappij NV,</P><P>Martinair Holland NV,</P><P>Deutsche Lufthansa AG,</P><P>Lufthansa Cargo AG,</P><P>British Airways plc,</P><P>Société Air France SA,</P><P>Singapore Airlines Ltd,</P><P>Singapore Airlines Cargo Pte Ltd,</P><P>Swiss International Air Lines AG,</P><P>Air Canada,</P><P>Cathay Pacific Airways Ltd,</P><P>Scandinavian Airlines System Denmark‑Norway‑Sweden<BR/>SAS AB<BR/>SAS Cargo Group A/S</P><P><HT TYPE="NORMAL">(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Rechtbank Amsterdam (Sud u Amsterdamu, Nizozemska))</HT></P></STI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Članak 101. UFEU‑a i članak 53. Sporazuma o EGP‑u</KEYWORD><KEYWORD>Provedbena pravila članka 103. UFEU‑a</KEYWORD><KEYWORD>Prijelazna odredba iz članaka 104. i 105. UFEU‑a</KEYWORD><KEYWORD>Sporazumi i usklađena djelovanja u vezi s nekoliko elemenata cijene usluga zračnog prijevoza tereta (određivanje naknada za gorivo i sigurnost, odbijanje plaćanja provizije na naknade)</KEYWORD><KEYWORD>Tužba za naknadu štete</KEYWORD><KEYWORD>Izravan učinak</KEYWORD><KEYWORD>Nadležnost nacionalnih sudova</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><?PAGE NO="2"?><CONTENTS.CONCLUSION><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">I.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Uvod</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>Društva Stichting Cartel Compensation i Equilib Netherlands BV (u daljnjem tekstu: tužitelji) zahtijevaju da se protiv tuženikâ<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P>Društva Koninklijke Luchtvaart Maatschappij NV; Martinair Holland NV; Deutsche Lufthansa AG; Lufthansa Cargo AG; British Airways plc; Société Air France SA; Singapore Airlines Ltd; Singapore Airlines Cargo Pte Ltd; Swiss International Air Lines AG; Air Canada; Cathay Pacific Airways Ltd; Scandinavian Airlines System Denmark‑Norway‑Sweden; SAS AB; i SAS Cargo Group A/S (u daljnjem tekstu zajedno: tuženici)</P></NOTE> donese deklaratorna presuda te da im se naloži plaćanje štete zato što su povrijedili članak 101. stavak 1. UFEU‑a i članak 53. stavak 1. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru (u daljnjem tekstu: Sporazum o EGP‑u) time što su usklađivali razne elemente cijene usluga zračnog prijevoza tereta na letovima unutar i iz Europske unije i Europskog gospodarskog prostora (u daljnjem tekstu: EGP).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>Ta se praksa navodno odvijala prije nego što je Vijeće usvojilo provedbene odredbe za određene dijelove sektora zračnog prijevoza s ciljem <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>pune primjene<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/> načela određenih člankom 101. UFEU‑a. Tuženici zato navode da je, u skladu s <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>prijelaznom odredbom<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/> iz članaka 104. i 105. UFEU‑a, nadležnost za izvršavanje članka 101. UFEU‑a bila isključivo na upravnim tijelima država članica i na Europskoj komisiji.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>Ovaj predmet otvara pitanje nadležnosti nacionalnih sudova da članak 101. stavak 1. UFEU‑a i članak 53. stavak 1. Sporazuma o EGP‑u primjenjuju na prakse protivne tržišnom natjecanju koje su se odvijale tijekom primjene te <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>prijelazne odredbe<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/>. Međutim, to pitanje, koje u tehničkom i vremenskom smislu možda ima ograničeni doseg, otvara bitnije pitanje u pogledu (među)ovisnosti javnopravnog (upravnog) i privatnopravnog (sudskog) izvršavanja Unijinih pravila o tržišnom natjecanju.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">II.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">A.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">UFEU</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>Članci 101. do 105. UFEU‑a propisuju pravila o tržišnom natjecanju. Za ovaj su predmet relevantne sljedeće odredbe:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>Članak 101.</P><P>(bivši članak 81. UEZ‑a)</P><P>1. Budući da su nespojivi s unutarnjim tržištem, zabranjuju se: svi sporazumi među poduzetnicima, odluke udruženja poduzetnika i usklađeno djelovanje koji bi mogli utjecati na trgovinu među državama članicama i koji imaju za cilj ili posljedicu sprečavanje, ograničivanje ili narušavanje tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu, a osobito oni kojima se:</P><P>[…]</P><P>2. Svi sporazumi ili odluke zabranjeni na temelju ovog članka ništavi su.</P><P>3. Međutim, odredbe stavka 1. mogu se proglasiti neprimjenjivima u slučaju:</P><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>svakog sporazuma ili vrste sporazuma među poduzetnicima,</P></ITEM><?PAGE NO="3"?><ITEM><P>svake odluke ili vrste odluka udruženja poduzetnika,</P></ITEM><ITEM><P>svakog usklađenog djelovanja ili vrste usklađenog djelovanja,</P></ITEM></LIST></P><P>koji doprinose poboljšanju proizvodnje ili distribucije robe ili promicanju tehničkog ili gospodarskog napretka, a istodobno potrošačima omogućuju pravedan udio u koristi koja iz njih proizlazi te koji:</P><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>tim poduzetnicima ne nameću ograničenja koja nisu nužna za postizanje ovih ciljeva;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>tim poduzetnicima ne omogućuju isključivanje konkurencije s tržišta s obzirom na znatan dio dotičnih proizvoda.</TXT></NP></ITEM></LIST></P><P>[…]</P><P>Članak 103.</P><P>(bivši članak 83. UEZ‑a)</P><P>1. Vijeće, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom, utvrđuje odgovarajuće uredbe ili direktive za primjenu načela određenih člancima 101. i 102.</P><P>2. Uredbe ili direktive iz stavka 1. imaju za cilj osobito:</P><P>[…]</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>utvrditi detaljna pravila za primjenu članka 101. stavka 3., vodeći računa o potrebi osiguravanja učinkovitog nadzora s jedne, te najvećeg mogućeg pojednostavnjenja administracije s druge strane;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(c)</NO.P><TXT>po potrebi, utvrditi područje primjene odredaba članaka 101. i 102. u različitim gospodarskim granama;</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]</P><P>Članak 104.</P><P>(bivši članak 84. UEZ‑a)</P><P>Do stupanja na snagu odredaba donesenih na temelju članka 103., nadležna tijela država članica odlučuju o dopuštenosti sporazumâ, odluka i usklađenog djelovanja te o zloporabi vladajućeg položaja na unutarnjem tržištu sukladno pravu njihove zemlje i odredbama članka 101., osobito stavka 3., te članka 102.</P><P>Članak 105.</P><P>(bivši članak 85. UEZ‑a)</P><?PAGE NO="4"?><P>1. Ne dovodeći u pitanje članak 104., Komisija osigurava primjenu načela utvrđenih člancima 101. i 102. Na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu, a u suradnji s nadležnim tijelima država članica koje joj pružaju pomoć, Komisija istražuje slučajeve kod kojih se sumnja na povredu tih načela. Ako ustanovi da je došlo do povrede, Komisija predlaže odgovarajuće mjere za njezino otklanjanje.</P><P>2. Ako povreda nije uklonjena, Komisija navodi postojanje te povrede načela u obrazloženoj odluci. Komisija može objaviti svoju odluku i ovlastiti države članice da poduzmu mjere za otklanjanje štetnih učinaka takvog stanja, čije uvjete i pojedinosti utvrđuje Komisija.</P><P>3. Komisija može donijeti uredbe koje se odnose na kategorije sporazumâ za koje je Vijeće donijelo uredbu ili direktivu na temelju članka 103. stavka 2. točke (b).<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/></P></ALINEA></QUOT.S></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">B.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Sporazum o EGP‑u</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>Cilj Sporazuma o EGP‑u je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>promicanje stalnog i uravnoteženog jačanja trgovačkih i gospodarskih odnosa između ugovornih stranaka s jednakim uvjetima tržišnog natjecanja te poštovanje istih pravila radi stvaranja ujednačenog [EGP‑a] […]<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P>Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="001" PAGE.FIRST="3" DATE.PUB="1994">SL 1994., L 1, str. 3</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 106., str. 4.), članak 1. stavak 1.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>Članak 6. Sporazuma o EGP‑u glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>Ne dovodeći u pitanje budući razvoj sudske prakse, odredbe ovog Sporazuma, u mjeri u kojoj su po sadržaju istovjetne odgovarajućim pravilima Ugovora o [funkcioniranju Europske unije] i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik te aktima koji su usvojeni primjenom tih dvaju Ugovora, u njihovoj se provedbi i primjeni tumače u skladu s mjerodavnim presudama Suda Europskih zajednica donesenima prije datuma potpisivanja ovog Sporazuma.<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>Članak 53. Sporazuma o EGP‑u sadržajno je istovjetan članku 101. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>Prema članku 55. Sporazuma o EGP‑u:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="055.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Ne dovodeći u pitanje odredbe o primjeni članaka 53. i 54. sadržane u Protokolu 21. i Prilogu XIV. ovom Sporazumu, Komisija EZ‑a i Nadzorno tijelo EFTA‑e predviđeno u članku 108. stavku 1. osiguravaju primjenu načela utvrđenih u člancima 53. i 54.</ALINEA><ALINEA>Nadležno nadzorno tijelo iz članka 56. na vlastitu inicijativu ili na zahtjev države na dotičnom području ili drugog nadzornog tijela istražuje slučajeve u kojima se sumnja na povredu ovih načela. Nadležno nadzorno tijelo provodi ove istrage u suradnji s nadležnim nacionalnim tijelima na dotičnom području te u suradnji s drugim nadzornim tijelom koje mu pomaže u skladu sa svojim internim pravilima.</ALINEA><ALINEA>Ako utvrdi da je došlo do povrede, predložit će odgovarajuće mjere radi njezinog uklanjanja.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="055.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Ako povreda ne bude uklonjena, nadležno […] nadzorno tijelo zabilježava tu povredu načela u obrazloženoj odluci.</ALINEA><?PAGE NO="5"?><ALINEA>Nadležno nadzorno tijelo može objaviti svoju odluku i ovlastiti države na dotičnom području da pod uvjetima i na način koje ono odredi poduzmu mjere potrebne za popravljanje situacije. Također, može zatražiti od drugih nadležnih nadzornih tijela da države na dotičnom području ovlaste za poduzimanje takvih mjera.<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">III.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Činjenično stanje, nacionalni postupak i prethodno pitanje</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>Europska komisija donijela je <DATE ISO="20101109">9. studenoga 2010.</DATE> Odluku C(2010) 7694 <HT TYPE="ITALIC">final</HT> u vezi s postupkom u skladu s člankom 101. UFEU‑a, člankom 53. Sporazuma o EGP‑u i člankom 8. Sporazuma između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o zračnom prometu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P>U daljnjem tekstu: Švicarski sporazum</P></NOTE> (Predmet COMP/39258 – zračni prijevoz tereta) (u daljnjem tekstu: Odluka iz 2010.)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P>Predmet C.39258 – zračni prijevoz tereta (<REF.DOC.OJ COLL="C" NO.OJ="371" PAGE.FIRST="11" DATE.PUB="2014">SL 2014., C 371, str. 11</REF.DOC.OJ>.)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>U člancima 1. do 4. Odluke iz 2010. utvrđeno je da je nekoliko prijevoznika, protivno članku 101. UFEU‑a, članku 53. Sporazuma o EGP‑u i članku 8. Švicarskog sporazuma, tijekom različitih razdoblja sudjelovalo u usklađivanju raznih elemenata cijene usluga zračnog prijevoza tereta na letovima između zračnih luka unutar Europske unije i/ili EGP‑a; zračnih luka unutar Unije i/ili EGP‑a i zračnih luka u trećim zemljama; i zračnih luka unutar Unije i zračnih luka u Švicarskoj (u daljnjem tekstu: sporno postupanje). Prema Odluci iz 2010., ta je povreda ukupno trajala od prosinca 1999. do veljače 2006.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>Opći sud Europske unije je presudom od <DATE ISO="20151216">16. prosinca 2015.</DATE> u predmetima koje je razmatrao djelomično poništio Odluku iz 2010. u dijelu u kojem se odnosila na tužitelje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P>Presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151216">16. prosinca 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Air Canada/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑9/11</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2015:994">EU:T:2015:994</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151216">16. prosinca 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Koninklijke Luchtvaart Maatschappij/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑28/11</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2015:995">EU:T:2015:995</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151216">16. prosinca 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Japan Airlines/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑36/11</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2015:992">EU:T:2015:992</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151216">16. prosinca 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Cathay Pacific Airways/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑38/11</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2015:985">EU:T:2015:985</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151216">16. prosinca 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Cargolux Airlines/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑39/11</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2015:991">EU:T:2015:991</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151216">16. prosinca 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Latam Airlines Group i Lan Cargo/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑40/11</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2015:986">EU:T:2015:986</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151216">16. prosinca 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Singapore Airlines i Singapore Airlines Cargo/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑43/11</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2015:989">EU:T:2015:989</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151216">16. prosinca 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Deutsche Lufthansa i dr./Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑46/11</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2015:987">EU:T:2015:987</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151216">16. prosinca 2015.</DATE>, <NAME.CASE>British Airways/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑48/11</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2015:988">EU:T:2015:988</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151216">16. prosinca 2015.</DATE>, <NAME.CASE>SAS Cargo Group i dr./Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑56/11</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2015:990">EU:T:2015:990</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151216">16. prosinca 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Air France‑KLM/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑62/11</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2015:996">EU:T:2015:996</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151216">16. prosinca 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Air France/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑63/11</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2015:993">EU:T:2015:993</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>); i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151216">16. prosinca 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Martinair Holland/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑67/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2015:984">EU:T:2015:984</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Opći je sud u bitnome utvrdio da su u Odluci iz 2010. postojala proturječja između njezina obrazloženja i izreke<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P>Vidjeti, primjerice, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151216">16. prosinca 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Air Canada/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑9/11</NO.CASE>, neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2015:994">EU:T:2015:994</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0060">60.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>Komisija je <DATE ISO="20170317">17. ožujka 2017.</DATE> donijela Odluku C(2017) 1742 <HT TYPE="ITALIC">final</HT> u vezi s postupkom u skladu s člankom 101. UFEU‑a, člankom 53. Sporazuma o EGP‑u i člankom 8. Švicarskog sporazuma (Predmet AT.39258 – zračni prijevoz tereta) (u daljnjem tekstu: Odluka iz 2017.)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P>Odluka iz 2017. nije objavljena. Međutim, dostupan je sažetak utvrđenja koja su u njoj donesena. Vidjeti Sažetak Odluke Komisije od <DATE ISO="20170317">17. ožujka 2017.</DATE> u vezi s postupkom u skladu s člankom 101. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, člankom 53. Sporazuma o EGP‑u i člankom 8. Sporazuma između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o zračnom prometu (<REF.DOC.OJ COLL="C" NO.OJ="188" PAGE.FIRST="14" DATE.PUB="2017">SL 2017., C 188, str. 14</REF.DOC.OJ>.) (u daljnjem tekstu: Sažetak Odluke iz 2017.).</P></NOTE>. Odlukom iz 2017. zadržana je bit Odluke iz 2010. Usto je potvrđeno ukupno trajanje povrede od prosinca 1999. do veljače 2006.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>Prema Sažetku Odluke iz 2017., Komisija je utvrdila da je u zabranjenom sporazumu o spornom postupanju sudjelovalo nekoliko prijevoznika. To je postupanje povrjeđivalo članak 101. UFEU‑a, članak 53. Sporazuma o EGP‑u i članak 8. Švicarskog sporazuma. Odnosilo se na (i.) letove između zračnih luka unutar Unije (u daljnjem tekstu: letovi unutar Europske<?PAGE NO="6"?> unije); (ii.) letove između zračnih luka unutar Unije i zračnih luka izvan EGP‑a (u daljnjem tekstu: letovi između Unije i trećih zemalja); (iii.) letove između zračnih luka unutar EGP‑a (u daljnjem tekstu: letovi unutar EGP‑a); (iv.) letove između zračnih luka u zemljama koje su stranke Sporazuma o EGP‑u, ali nisu države članice Unije i zračnih luka u trećim zemljama (u daljnjem tekstu: letovi između zemalja EGP‑a koje nisu članice Unije i trećih zemalja); i na (v.) letove između zračnih luka unutar Unije i zračnih luka u Švicarskoj (u daljnjem tekstu: letovi između Unije i Švicarske).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>U Odluci iz 2017. na sljedeći je način utvrđena povreda te su izrečene kazne za pojedina razdoblja u odnosu na pojedine letove:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>U odnosu na letove unutar Unije, Komisija je bila nadležna utvrditi povredu i izreći novčane kazne za postupanje u vezi sa zračnim prijevozom između zračnih luka unutar Unije koji se odvijao prije <DATE ISO="20040501">1. svibnja 2004.</DATE> To je zato što je, za razdoblje <HT TYPE="ITALIC">prije</HT> <DATE ISO="20040501">1. svibnja 2004.</DATE>, Uredba (EEZ) br. 3975/87<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P>Uredba Vijeća od <DATE ISO="19871214">14. prosinca 1987.</DATE> o utvrđivanju postupka za primjenu pravila o tržišnom natjecanju na poduzetnike u sektoru zračnog prijevoza (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="374" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="1987">SL 1987., L 374, str. 1</REF.DOC.OJ>.)</P></NOTE> Komisiji davala provedbene ovlasti za primjenu članka 101. UFEU‑a samo u pogledu zračnog prijevoza između zračnih luka unutar Unije. Međutim, zračni prijevoz između zračnih luka unutar Unije i zračnih luka u trećim zemljama bio je isključen iz područja primjene te uredbe.</P></ITEM><ITEM><P>U odnosu na letove između Unije i trećih zemalja, Komisijina je nadležnost, zbog istih razloga, bila ograničena na postupanje <HT TYPE="ITALIC">nakon</HT> <DATE ISO="20040501">1. svibnja 2004.</DATE></P></ITEM><ITEM><P>U odnosu na letove unutar EGP‑a, Komisija je bila nadležna utvrditi povredu i izreći novčane kazne za čitavo razdoblje od 1999. do 2006.</P></ITEM><ITEM><P>U odnosu na letove između zemalja EGP‑a koje nisu članice Unije i trećih zemalja, Odluka br. 130/2004<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P>Odluka Zajedničkog odbora EGP‑a od <DATE ISO="20040924">24. rujna 2004.</DATE> o izmjeni Priloga XIV. (Tržišno natjecanje), Protokola 21. (o provedbi pravila tržišnog natjecanja koja se primjenjuju na poduzetnike) i Protokola 23. (o suradnji između nadzornih tijela) uz Sporazum o EGP‑u (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="064" PAGE.FIRST="57" DATE.PUB="2005">SL 2005., L 64, str. 57</REF.DOC.OJ>.)</P></NOTE> i Odluka br. 40/2005<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P>Odluka Zajedničkog odbora EGP‑a od <DATE ISO="20050311">11. ožujka 2005.</DATE> o izmjeni Priloga XIII. (Promet) i Protokola 21. (o provedbi pravila tržišnog natjecanja koja se primjenjuju na poduzetnike) uz Sporazum o EGP‑u (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="198" PAGE.FIRST="38" DATE.PUB="2005">SL 2005., L 198, str. 38</REF.DOC.OJ>.)</P></NOTE> stupile su na snagu <DATE ISO="20050519">19. svibnja 2005.</DATE> Od tog su se datuma nadalje u okviru Sporazuma o EGP‑u počele primjenjivati Uredba (EZ) br. 411/2004<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P>Uredba Vijeća od <DATE ISO="20040226">26. veljače 2004.</DATE> o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 3975/87 te izmjeni Uredbe (EEZ) br. 3976/87 i Uredbe (EZ) br. 1/2003 u vezi sa zračnim prijevozom između Zajednice i trećih zemalja (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="068" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2004">SL 2004., L 68, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 2., str. 57.)</P></NOTE> i Uredba (EZ) br. 1/2003<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P>Uredba Vijeća od <DATE ISO="20021216">16. prosinca 2002.</DATE> o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ‑u (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="001" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2003">SL 2003., L 1, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165. i ispravak <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="173" PAGE.FIRST="108" DATE.PUB="2016">SL 2016., L 173, str. 108</REF.DOC.OJ>.)</P></NOTE>. Komisija stoga nije utvrdila povredu niti izrekla novčane kazne za postupanje u pogledu letova koji su se između zemalja EGP‑a koje nisu članice Unije i trećih zemalja odvijali prije <DATE ISO="20050519">19. svibnja 2005.</DATE></P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>Odluka iz 2017. također se pobija pred Općim sudom<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>Predmeti Air Canada/Komisija (T‑326/17), Koninklijke Luchtvaart Maatschappij/Komisija (T‑325/17), Japan Airlines/Komisija (T‑340/17), Cathay Pacific Airways/Komisija (T‑343/17), Cargolux Airlines/Komisija (T‑334/17), Latam Airlines Group i Lan Cargo/Komisija (T‑344/17), Singapore Airlines i Singapore Airlines Cargo PTE/Komisija (T‑350/17), Deutsche Lufthansa i dr./Komisija (T‑342/17), British Airways/Komisija (T‑341/17), SAS Cargo Group i dr./Komisija (T‑324/17), Air France – KLM/Komisija (T‑337/17), Air France/Komisija (T‑338/17), i Martinair Holland/Komisija (T‑323/17)</P></NOTE>. Ti su predmeti u tijeku.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>Tužitelji su pred Rechtbankom Amsterdam (Sud u Amsterdamu, Nizozemska) istovremeno pokrenuli građanski postupak protiv tuženikâ. Taj sud objašnjava da su društva koja su podnijela tužbu izričito osnovana radi utuživanja ustupljenih im potraživanja za naknadu štete koja su proizašla iz Komisijina utvrđenja o povredi prava tržišnog natjecanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>Tužitelji zahtijevaju donošenje deklaratorne presude i naknadu štete. Kao prvo, zahtijevaju da se utvrdi da su tuženici nezakonito postupali tijekom razdoblja od 1999. do 2006. Dakle, zahtijevaju da se postojanje nezakonitog postupanja utvrdi i pogledu razdoblja prije (i.) <DATE ISO="20040501">1. svibnja 2004.</DATE> (u odnosu na letove između Unije i trećih zemalja); (ii.) <DATE ISO="20050519">19. svibnja 2005.</DATE> (u odnosu na letove između zemalja EGP‑a koje nisu članice Unije i trećih zemalja); i (iii.) <DATE ISO="20020601">1. lipnja 2002.</DATE> (u odnosu na letove između Švicarske i Unije) (u daljnjem tekstu: sporna razdoblja). Kao drugo, zahtijevaju da sud koji je uputio zahtjev naloži tuženicima solidarno plaćanje naknade štete i kamata za odnosno postupanje protivno tržišnom natjecanju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>Prema navodu suda koji je uputio zahtjev, tužitelji se u svojim zahtjevima pozivaju na izravni učinak članka 101. UFEU‑a kako bi uspostavili nadležnost nacionalnog suda za sporna razdoblja, neovisno o upravnom izvršavanju prava tržišnog natjecanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev se u odluci kojom je taj zahtjev uputio smatra nadležnim primijeniti članak 101. UFEU‑a na sporno postupanje i na sporna razdoblja. Međutim, on izričito ističe da to stajalište odstupa od presude High Court of Justice (England and Wales) (Visoki sud, Engleska i Wales, Ujedinjena Kraljevina) u predmetu Emerald Supplies Ltd v British Airways Plc<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P>Presuda High Court of Justice of England and Wales (Chancery Division)(Visoki sud, Engleska i Wales, Odjel Chancery) od <DATE ISO="20171004">4. listopada 2017.</DATE> u predmetu Emerald Supplies Ltd v British Airways Plc [2017] EWHC 2420 (Ch)</P></NOTE>, kako ju je Court of Appeal (England and Wales) (Žalbeni sud, Engleska i Wales, Ujedinjena Kraljevina) potvrdio u presudi La Gaitana Farms SA &amp; Ors v British Airways Plc<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P>Presuda Court of Appeal of England and Wales (Civil Division) (Žalbeni sud, Engleska i Wales) od <DATE ISO="20190129">29. siječnja 2019.</DATE> u predmetu La Gaitana Farms SA &amp; Ors v British Airways Plc [2019] EWCA Civ 37</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>Dvojeći je li nadležan primijeniti članak 101. stavak 1. UFEU‑a i članak 53. stavak 1. Sporazuma o EGP‑u na sporna razdoblja, Rechtbank Amsterdam (Sud u Amsterdamu) odlučio je prekinuti postupak i Sudu uputiti sljedeće prethodno pitanje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>Jesu li nacionalni sudovi u pogledu spora između oštećenih strana (u ovom slučaju otpremnika, korisnika usluga u zračnom prijevozu tereta) i zračnih prijevoznika, bilo na temelju izravnog učinka članka 101. UFEU‑a ili, u svakom slučaju, članka 53. Sporazuma o EGP‑u bilo na temelju (izravnog učinka) članka 6. Uredbe br. 1/2003, nadležni bez ograničenja primijeniti članak 101. UFEU‑a ili, u svakom slučaju, članak 53. Sporazuma o EGP‑u na sporazume, odnosno na usklađena djelovanja prijevoznika koja se odnose na usluge zračnog prijevoza tereta na letovima koji su se izvodili prije <DATE ISO="20040501">1. svibnja 2004.</DATE> između zračnih luka unutar [Unije] i zračnih luka izvan EGP‑a, odnosno letovima koji su se izvodili prije <DATE ISO="20050519">19. svibnja 2005.</DATE> između Islanda, Lihtenštajna i Norveške i zračnih luka izvan EGP‑a, odnosno letovima koji su se izvodili prije <DATE ISO="20020601">1. lipnja 2002.</DATE> između zračnih luka unutar [Unije] i Švicarske, čak i ako je pritom riječ o razdoblju u kojem se primjenjivala prijelazna odredba članaka 104. i 105. UFEU‑a, ili je navedeno u suprotnosti s tom prijelaznom odredbom?<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>Pisana očitovanja podnijeli su tužitelji, tuženici, norveška vlada, Nadzorno tijelo EFTA‑e i Komisija. Te su stranke, uz iznimku norveške vlade, iznijele i usmena očitovanja na raspravi održanoj <DATE ISO="20210121">21. siječnja 2021.</DATE></TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="8"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">IV.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Analiza</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>Ovo je mišljenje strukturirano na sljedeći način. Kao prvo, započet ću s raspravom o pravnom okviru ovog predmeta (A). Potom ću se okrenuti primjeni članka 101. stavka 1. UFEU‑a od strane suda koji je uputio zahtjev (B). Nakon toga ću razmatrati ekvivalentna pravila Sporazuma o EGP‑u (C). Zaključit ću s općenitijim zapažanjima o sudskom izvršavanju pravila o tržišnom natjecanju (D).</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">A.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Okvir koji Ugovor postavlja i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>prijelazna odredba<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/></HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>S obzirom na važnost koju u ovom predmetu ima okvir koji postavljaju pravila Ugovora koja se odnose na tržišno natjecanje, smatram potrebnim ovo mišljenje započeti s izlaganjem raznih elemenata članka 101. UFEU‑a i detaljnim razmatranjem navodne <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>prijelaznosti<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/> odredbe o izvršavanju predviđene u člancima 104. i 105. UFEU‑a (1.). Nakon toga ću ukratko iznijeti argumente stranaka te ih smjestiti u kontekst pitanja suda koji je uputio zahtjev (2.).</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC"><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>Prijelaznost<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/> u odnosu na što?</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>Članak 101. UFEU‑a ima jednostavnu strukturu. Njegov stavak 1. zabranjuje <HT TYPE="ITALIC">sve</HT> sporazume koji imaju za cilj ili posljedicu sprečavanje tržišnog natjecanja. U stavku 2. objašnjena je posljedica te zabrane: da su ništavi <HT TYPE="ITALIC">svi</HT> sporazumi obuhvaćeni stavkom 1. U stavku 3. potom je predviđena iznimka od zabrane iz stavka 1.: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>odredbe stavka 1. mogu se proglasiti neprimjenjivima<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/> u određenim slučajevima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT>Članak 101. UFEU‑a sadržajno je potpuna i samostojeća odredba. Sročen je općenitim izrazima. Ne upućuje ni na kakve provedbene mjere niti u njemu ima ičega što bi kao takvo upućivalo na to da su njegovi doseg ili primjena ograničeni. Za ovaj je predmet najvažnije to da je članak 101. UFEU‑a institucionalno nepristran. On ne daje jednoj instituciji (vrsti institucije) prednost pred drugom. U tom je pogledu možda moguće suprotstaviti tekst te odredbe s člankom 65. stavkom 4. Ugovora o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik. U potonjoj je odredbi bilo propisano da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>Visoko tijelo ima isključivu nadležnost<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/> [neslužbeni prijevod] utvrditi je li zabranjeni sporazum u skladu s tom odredbom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT>Dakle, ako se vodimo samo njegovim tekstom, teško je tvrditi da bi se članak 101. UFEU‑a trebao drukčije primjenjivati od <HT TYPE="ITALIC">bilo koje druge</HT> odredbe Ugovora koja upućuje na instituciju koja primjenjuje pravo Unije, bila to institucija država članica ili institucija Europske unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT>Razlikovni elementi i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>prijelaznost<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/> se u primjenu članka 101. UFEU‑a uvode tek putem članaka 103. do 105. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT>U tom smislu, članak 103. UFEU‑a u svojem stavku 1. objašnjava da je na Vijeću da utvrdi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>odgovarajuće uredbe ili direktive za primjenu načela određenih<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/> člankom 101. UFEU‑a. U stavku 2. su pruženi netaksativni primjeri načina izvršavanja te ovlasti. Za ovaj su predmet od najvećeg interesa točke (b) i (c). Te se točke odnose na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>detaljna pravila za primjenu članka 101. stavka 3., vodeći računa o potrebi osiguravanja učinkovitog nadzora […] te […] pojednostavnjenja administracije<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/> odnosno na utvrđivanje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>područj[a] primjene odredaba član[ka 101. UFEU‑a] u različitim gospodarskim granama<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/>. Drugim riječima, članak 103. UFEU‑a na Vijeće stavlja teret određivanja dosega i upravnog nadzora članka 101. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="9"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT>Međutim, što se događa do trenutka kada Vijeće odluči izvršiti svoje ovlasti, kako je predviđeno člankom 103. UFEU‑a?</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT>Ovdje su relevantni članci 104. i 105. UFEU‑a. Ti članci uspostavljaju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0018" REF.END="QE0018"/>prijelaznu odredbu<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/>. Tom su odredbom (upravna) tijela država članica bila zadužena za primjenu načela koja su (trenutno) sadržana u članku 101. UFEU‑a. To je uključivalo priznavanje izuzeća na temelju članka 101. stavka 3. UFEU‑a. Komisija je tijekom razdoblja primjene tog sustava igrala malu ulogu u izvršavanju pravila o tržišnom natjecanju te je to činila isključivo <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0019" REF.END="QE0019"/>ne dovodeći u pitanje<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/> zadaće nacionalnih tijela država članica.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT>S obzirom na taj ustavni okvir, pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0020" REF.END="QE0020"/>prijelazna<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/> odredba nosi donekle pogrešan naziv. Točno je da je članak 87. Ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice (u daljnjem tekstu: UEEZ) u <HT TYPE="ITALIC">izvornoj</HT> verziji obvezivao Vijeće da svoje ovlasti na temelju (sada) članka 103. UFEU‑a izvrši <HT TYPE="ITALIC">unutar tri godine</HT>. To je razdoblje proteklo, a da Vijeće nije izvršilo te ovlasti. Unatoč tomu, Ugovorom iz Amsterdama je (tada već zastarjelo) spominjanje roka od tri godine za provedbu zamijenjeno općom obvezom Vijeća da utvrdi odgovarajuće uredbe i direktive kako bi se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0021" REF.END="QE0021"/>primjenio<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/> (sada) članak 101. UFEU‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P>Članak 6. točka 46. Ugovora iz Amsterdama o izmjeni Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o osnivanju Europskih zajednica i određenih s njima povezanih akata (<REF.DOC.OJ COLL="C" NO.OJ="340" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="1997">SL 1997., C 340, str. 1</REF.DOC.OJ>.)</P></NOTE>. Na taj je način, potvrđujući <HT TYPE="ITALIC">de iure</HT> ono što je <HT TYPE="ITALIC">de facto</HT> već neko vrijeme bio slučaj, nestala navodna <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0022" REF.END="QE0022"/>prijelaznost<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/> <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0023" REF.END="QE0023"/>prijelazne odredbe<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/> uspostavljena (sada) člancima 104. i 105. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>Ako se promatra iz te perspektive, člankom 104. UFEU‑a pruženo je <HT TYPE="ITALIC">opće pravilo</HT> postupanja s dopuštenosti sporazuma obuhvaćenih područjem primjene članka 101. UFEU‑a. Tom je odredbom predviđeno da tijela država članica na neodređeno vrijeme budu nadležna za osiguravanje poštovanja pravila Ugovora koja se odnose na tržišno natjecanje, <HT TYPE="ITALIC">do</HT> trenutka kada Vijeće poduzme mjere uspostavom drukčijeg upravnog modela za izvršavanje pravila Ugovora koja se odnose na tržišno natjecanje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33.</NO.P><TXT>Drugim riječima, iako je izvorno uspostavljena na ograničeno razdoblje, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0024" REF.END="QE0024"/>prijelazna<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/> odredba je s vremenom postajala sve manje i manje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0025" REF.END="QE0025"/>prijelazna<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/>, jer više nije bilo <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0026" REF.END="QE0026"/>prijelaza<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/> u uobičajenom smislu te riječi s jedne situacije na drugu. Umjesto toga, ta je odredba bila <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0027" REF.END="QE0027"/>potencijalno modularna<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/> u odnosu na pojedine elemente decentralizacije (i preraspodjele) nadležnosti za izvršavanje određenih dijelova članka 101. UFEU‑a. Tom potonjem navodu u prilog ide razvoj cjelokupnog sustava, koji je tijekom godina nastavio ići naprijed‑nazad: od potpune decentralizacije prema centralizaciji nekih elemenata te potom ponovno nazad do djelomične decentralizacije, pri čemu su pravila o nadležnosti iz članka 103. stavka 2. UFEU‑a bez problema omogućavala te promjene.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Uloga nacionalnih sudova u okviru <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0028" REF.END="QE0028"/>prijelazne odredbe<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34.</NO.P><TXT>Članci 103. do 105. UFEU‑a ne govore ništa o ulozi nacionalnih sudova u primjeni članka 101. UFEU‑a, bilo u kontekstu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0029" REF.END="QE0029"/>prijelazne<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/> odredbe ili u nekom drugom kontekstu. To je glavna tema ovog predmeta. U biti, sud koji je uputio zahtjev propitkuje mogu li nacionalni sudovi primjenjivati zabranu iz članka 101. stavka 1. UFEU‑a ako su se dane prakse protivne tržišnom natjecanju uglavnom odvijale tijekom razdoblja primjene <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0030" REF.END="QE0030"/>prijelazne odredbe<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="10"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35.</NO.P><TXT>Ta se rasprava na prvi pogled tiče završenog doba. Sve stranke ovog predmeta slažu se da je Uredba (EZ) br. 1/2003 nacionalnim sudovima dala ovlast pune primjene članka 101. UFEU‑a ili da je barem potvrdila njezino postojanje. Međutim, u praksi, odgovor na pitanje koje je postavio Rechtbank Amsterdam (Sud u Amsterdamu) utjecat će na širu potvrdu privatnih prava namijenjenih postizanju dodjele naknade štete uzrokovane postupanjem koje može ograničiti ili narušiti tržišno natjecanje – neovisno o tome kada se to postupanje odvijalo i koje je upravno tijelo istraživalo to postupanje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36.</NO.P><TXT>Tužitelji u glavnom postupku nastoje potvrditi privatna prava na taj način. To je zato što je Komisija, u Odluci iz 2017., utvrdila postojanje dokaza o trajnim praksama usklađivanja cijena tijekom razdoblja od 1999. do 2006. u sektoru zračnog prijevoza tereta. Međutim, ona je zbog sustava sekundarnog zakonodavstva koji je Vijeće uspostavilo na temelju članka 103. UFEU‑a svoja utvrđenja o postojanju povrede članka 101. stavka 1. UFEU‑a i članka 53. stavka 1. Sporazuma o EGP‑u ograničila na letove između Unije i trećih zemalja koji su se izvodili nakon <DATE ISO="20040501">1. svibnja 2004.</DATE> odnosno na letove između zemalja EGP‑a koje nisu članice Unije i trećih zemalja, koji su se izvodili nakon <DATE ISO="20050519">19. svibnja 2005.</DATE> Posljedično, ako bi se prihvatili prigovori tuženikâ na nadležnost nacionalnog suda, razdoblje koje je prethodilo navedenim datumima praktički bi bilo isključeno iz dosega privatnih tužbi za ispravljanje posljedica postupanja protivnog tržišnom natjecanju u smislu članka 101. stavka 1. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37.</NO.P><TXT>Dakle, temeljno i opće pitanje ovog predmeta uvelike je to može li sekundarno zakonodavstvo koje ograničava upravno izvršavanje Unijinih pravila o tržišnom natjecanju ograničiti ili potpuno isključiti primjenu članka 101. stavka 1. UFEU‑a od strane nacionalnih sudova.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38.</NO.P><TXT>Odgovor na to pitanje je u očitovanjima zainteresiranih strana skriven ispod mnoštva slojeva sudske prakse i sekundarnog zakonodavstva. U bitnome, tužitelji, Nadzorno tijelo EFTA‑e i norveška vlada objašnjavaju da je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0031" REF.END="QE0031"/>prijelaznom odredbom<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/> ograničeno <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0032" REF.END="QE0032"/>upravno<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/> izvršavanje načela utvrđenih člankom 101. stavkom 1. UFEU‑a. Međutim, to nije ograničilo izravan učinak članka 101. stavka 1. UFEU‑a i članka 53. stavka 1. Sporazuma o EGP‑u u postupcima pred nacionalnim sudovima, to jest neovisno <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0033" REF.END="QE0033"/>sudsko<QUOT.END REF.START="QS0033" CODE="201D" ID="QE0033"/> izvršavanje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39.</NO.P><TXT>Tuženici, koje Komisija većim dijelom podupire, to osporavaju. Prema njihovu mišljenju, nacionalni sudovi nisu bili nadležni primjenjivati članak 101. stavak 1. UFEU‑a zbog dvaju razloga. Kao prvo, Vijeće je na temelju članka 103. UFEU‑a ograničilo materijalni doseg članka 101. UFEU‑a. Posljedično, sektor zračnog prijevoza prije stupanja na snagu Uredbe br. 1/2003 nije bio potpuno izložen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0034" REF.END="QE0034"/>načelima<QUOT.END REF.START="QS0034" CODE="201D" ID="QE0034"/> sadržanima u toj odredbi. Kao drugo, u skladu s <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0035" REF.END="QE0035"/>prijelaznom odredbom<QUOT.END REF.START="QS0035" CODE="201D" ID="QE0035"/>, samo su nadležno nacionalno tijelo i, u nekim slučajevima, Komisija mogli odlučivati o usklađenosti sporazuma protivnog tržišnom natjecanju s člankom 101. UFEU‑a. S obzirom na ta ograničenja članka 101. stavka 1. UFEU‑a, načelo homogenosti nalaže da se na isti način ograniči i izravan učinak članka 53. stavka 1. Sporazuma o EGP‑u.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40.</NO.P><TXT>Smatram da pravilan odgovor na to stajalište izravno proizlazi iz članka 101. UFEU‑a, članka 53. Sporazuma o EGP‑u i iz pravilâ o tržišnom natjecanju. Stoga ću se sada okrenuti tom pitanju.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><?PAGE NO="11"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">B.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Primjena članka 101. stavka 1. UFEU‑a od strane suda koji je uputio zahtjev u ovom predmetu</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41.</NO.P><TXT>Općenito govoreći, potrebno je razmotriti tri pitanja u pogledu primjene članka 101. stavka 1. UFEU‑a od strane nacionalnih sudova. Kao prvo, moguće ograničavajuće učinke <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0036" REF.END="QE0036"/>prijelazne odredbe<QUOT.END REF.START="QS0036" CODE="201D" ID="QE0036"/> propisane člancima 104. i 105., na članak 101. UFEU‑a u pogledu standardne nadležnosti nacionalnog suda (1.). Kao drugo, mjeru u kojoj se stranka koja pred nacionalnim sudovima želi ostvariti svoja prava poziva na izravan učinak načela koja su sada sadržana u članku 101. stavku 1. UFEU‑a (2.). Kao treće, je li ovaj konkretan predmet, to jest sektor zračnog prijevoza, obuhvaćen materijalnim dosegom člankom 101. stavkom 1. UFEU‑a (3.). Redom ću razmotriti svako od tih pitanja.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Učinak <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0037" REF.END="QE0037"/>prijelazne odredbe<QUOT.END REF.START="QS0037" CODE="201D" ID="QE0037"/> na članak 101. UFEU‑a</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42.</NO.P><TXT>Tuženici u svojim očitovanjima u bitnome tvrde da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0038" REF.END="QE0038"/>prijelazna odredba<QUOT.END REF.START="QS0038" CODE="201D" ID="QE0038"/> iz članaka 104. i 105. UFEU‑a lišava nacionalne sudove nadležnosti da primjenjuju članak 101. UFEU‑a. Komisija je odgovarajući na pitanje Suda zauzela isto stajalište. Prema njezinim riječima, članci 104. i 105. UFEU‑a mogu u određenim okolnostima <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0039" REF.END="QE0039"/>pauzirati<QUOT.END REF.START="QS0039" CODE="201D" ID="QE0039"/> nadležnost nacionalnog pravosuđa da primjenjuje članak 101. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43.</NO.P><TXT>Ne slažem se.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44.</NO.P><TXT>U tekstovima članaka 104. i 105. UFEU‑a ne vidim ništa što bi činilo <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0040" REF.END="QE0040"/>tipku za pauziranje<QUOT.END REF.START="QS0040" CODE="201D" ID="QE0040"/> u pogledu nadležnosti nacionalnih sudova. U biti, niti jedna od tih odredbi ne ograničava primjenu članka 101. UFEU‑a u odnosu na nacionalne sudove. Članci 104. i 105. UFEU‑a samo predviđaju kako se članak 101. UFEU‑a treba upravno izvršavati dok Vijeće ne odluči postupiti u skladu s člankom 103. UFEU‑a. Međutim, to postupanje nije vezano za <HT TYPE="ITALIC">sudsko</HT> izvršavanje članka 101. UFEU‑a od strane nacionalnih sudova.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45.</NO.P><TXT>Da budem precizan: smatram da sudska primjena članka 101. stavka 1. UFEU‑a, logično, <HT TYPE="ITALIC">nije ograničena na sudsko preispitivanje</HT> upravnih odluka kojima su prethodno primijenjena i izvršena Unijina pravila o tržišnom natjecanju. Preispitivanje upravne odluke kojom je primijenjen članak 101. stavak 1. UFEU‑a zasigurno jest jedan od načina na koji nacionalni sudovi mogu primijeniti tu odredbu. Međutim postoje druga pravna područja ili drugi oblici pravnih postupaka u okviru kojih nacionalni sudovi potencijalno mogu, u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom, primijeniti tu odredbu: primjerice, druge vrste upravnog nadzora, građanske tužbe ili čak kazneni progoni.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46.</NO.P><TXT>Smatram da je taj element važno na samom početku naglasiti. To je zato što su očitovanja tuženikâ i Komisije u tom pogledu sklona redukcionizmu. Oni su u bitnome mišljenja da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0041" REF.END="QE0041"/>primjena<QUOT.END REF.START="QS0041" CODE="201D" ID="QE0041"/> članka 101. UFEU‑a podrazumijeva <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0042" REF.END="QE0042"/>izvršavanje<QUOT.END REF.START="QS0042" CODE="201D" ID="QE0042"/> te odredbe, što je pak povezano s <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0043" REF.END="QE0043"/>istragom i izricanjem upravnih kazni<QUOT.END REF.START="QS0043" CODE="201D" ID="QE0043"/>. To je povjereno isključivo Komisiji ili nacionalnim upravnim tijelima. Prema toj logici, nacionalni sudovi bi, implicitno, prema <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0044" REF.END="QE0044"/>prijelaznoj odredbi<QUOT.END REF.START="QS0044" CODE="201D" ID="QE0044"/> bili nadležni samo ako bi sudski preispitivali upravno izvršenje od strane nacionalnog upravnog tijela.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47.</NO.P><TXT>Ne slažem se. Da je nacionalni sud bio pozvan primijeniti članak 101. stavak 1. UFEU‑a unutar okvira svoje nadležnosti i postojećeg postupka prije nego što je Vijeće uspostavilo sekundarno zakonodavstvo radi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0045" REF.END="QE0045"/>primjene<QUOT.END REF.START="QS0045" CODE="201D" ID="QE0045"/> načela na kojima počiva članak 101. UFEU‑a, <HT TYPE="ITALIC">naravno</HT> da bi tada<?PAGE NO="12"?> taj nacionalni sud morao u potpunosti primijeniti tu odredbu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P>U skladu s presudom od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19761216">16. prosinca 1976.</DATE>, <NAME.CASE>Rewe‑Zentralfinanz and Rewe‑Zentral</NAME.CASE> (<NO.CASE>33/76</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1976:188">EU:C:1976:188</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0005">5.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48.</NO.P><TXT>To ilustrira značajku koju članak 101. UFEU‑a dijeli s nekoliko odredbi Ugovora, kao što su članci 45. i 46. UFEU‑a (slobodno kretanje radnika), članak 49. i članak 50. stavak 2. UFEU‑a (sloboda poslovnog nastana) i članak 157. UFEU‑a (načelo jednake plaće za jednak rad). U svim tim slučajevima, kao i u ostalima, predmetna odredba Ugovora prvo propisuje načelo, a potom određuje odgovarajuću instituciju ili institucije Unije koje će <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0046" REF.END="QE0046"/>konkretizirati<QUOT.END REF.START="QS0046" CODE="201D" ID="QE0046"/> to načelo usvajanjem dodatnih, posebnih pravila koja ponekad čak i predviđaju što točno ta <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0047" REF.END="QE0047"/>provedbena<QUOT.END REF.START="QS0047" CODE="201D" ID="QE0047"/> pravila trebaju obuhvaćati. Međutim, desetljećima je pristup Suda bio taj da je sâmo <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0048" REF.END="QE0048"/>osnovno načelo<QUOT.END REF.START="QS0048" CODE="201D" ID="QE0048"/>, kako je utvrđeno u Ugovoru, izravno primjenjivo čak i ako potrebna <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0049" REF.END="QE0049"/>provedbena<QUOT.END REF.START="QS0049" CODE="201D" ID="QE0049"/> pravila još ne postoje, a imaju ga neovisno primjenjivati sva nadležna nacionalna tijela, osobito uključujući nacionalne sudove, kada te odredbe primjenjuju na predmete o kojima odlučuju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49.</NO.P><TXT>Članak 157. UFEU‑a i načelo jednake plaće za jednak rad mogu biti ilustrativni u tom pogledu: čak i prije nego što je zakonodavac Unije usvojio sekundarno zakonodavstvo u tom području, bilo je jasno da su nacionalni sudovi bili odgovorni za osiguravanje pune primjene te odredbe te da su navedeno načelo morali primjenjivati na (građanske) predmete o kojima su odlučivali neovisno o mogućem <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0050" REF.END="QE0050"/>upravnom izvršenju<QUOT.END REF.START="QS0050" CODE="201D" ID="QE0050"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>Kako proizlazi još iz presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19760408">8. travnja 1976.</DATE>, <NAME.CASE>Defrenne</NAME.CASE> (<NO.CASE>43/75</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1976:56">EU:C:1976:56</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0012">12.</REF.NP.ECR>, <REF.NP.ECR REF="NP0024">24.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0039">39.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Taj zaključak nije iznenađujuć: Sud je više puta utvrdio da izostanak provedbenih mjera, neovisno o obliku, ne sprječava pojedince da se oslanjaju na to da odredbe prava Unije imaju izravan učinak<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0020"><P>Vidjeti, za ilustraciju, presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19780309">9. ožujka 1978.</DATE>, <NAME.CASE>Simmenthal</NAME.CASE> (<NO.CASE>106/77</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1978:49">EU:C:1978:49</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0019">19.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0020">20.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20020917">17. rujna 2002.</DATE>, <NAME.CASE>Baumbast i R</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑413/99</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2002:493">EU:C:2002:493</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0080">80.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160204">4. veljače 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Ince</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑336/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:72">EU:C:2016:72</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0059">59.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50.</NO.P><TXT>Shodno tomu, iz strukturne perspektive Ugovora, nacionalni sudovi (odredbu koja je danas) članak 101. UFEU‑a mogu primjenjivati od trenutka stupanja UEEZ‑a na snagu. Osim toga, stavci 1. i 2. (odredbe koja je danas) članak 101. UFEU‑a potpuno su se primjenjivali i prije nego što je Vijeće postupilo u skladu sa svojim <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0051" REF.END="QE0051"/>ovlaštenjem<QUOT.END REF.START="QS0051" CODE="201D" ID="QE0051"/> iz članka 103. stavka 1. UFEU‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0021"><P>Osim toga, kako je objašnjeno u nastavku, u točkama 58. i 70. do 78. ovog mišljenja, Vijeće nikada nije ograničilo tu primjenjivost.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51.</NO.P><TXT>S obzirom na navedeno, ipak je potrebno razmotriti u kojoj je mjeri članak 101. stavak 1. UFEU‑a doista <HT TYPE="ITALIC">imao izravni učinak</HT> prije nego što je Vijeće utvrdilo <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0052" REF.END="QE0052"/>detaljna pravila za primjenu članka 101. stavka 3. [UFEU‑a]<QUOT.END REF.START="QS0052" CODE="201D" ID="QE0052"/>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Izravan učinak članka 101. stavka 1. UFEU‑a</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52.</NO.P><TXT>Odgovarajući na pitanje Suda, tuženici i Komisija naveli su da članak 101. stavak 1. UFEU‑a nije imao izravan učinak prije nego što je Vijeće postupilo u skladu s člankom 103. stavkom 2. točkom (b) UFEU‑a. Ne može se donijeti drukčiji zaključak jer je Sud, još 1962., članak 101. UFEU‑a protumačio na način da čini <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0053" REF.END="QE0053"/>nedjeljivu cjelinu<QUOT.END REF.START="QS0053" CODE="201D" ID="QE0053"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0022"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19620406">6. travnja 1962.</DATE>, <NAME.CASE>de Geus</NAME.CASE> (<NO.CASE>13/61</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1962:11">EU:C:1962:11</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, str. 52.)</P></NOTE>. Osim toga, presuda Suda u predmetu Courage i Crehan<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0023"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20010920">20. rujna 2001.</DATE>, <NAME.CASE>Courage i Crehan</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑453/99</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2001:465">EU:C:2001:465</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) (u daljnjem tekstu: presuda Courage)</P></NOTE> dokaz je potrebe za prethodnim djelovanjem Vijeća, jer je tom presudom zapravo priznato da izravni učinak postoji tek <HT TYPE="ITALIC">nakon</HT> što Vijeće uspostavi provedbene mjere u odnosu na članak 101. UFEU‑a. Ta odredba stoga ne može sama po sebi imati izravan učinak.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="13"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53.</NO.P><TXT>Tužitelji pak osporavaju to stajalište, pozivajući se prvenstveno na presudu SABAM<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0024"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19740130">30. siječnja 1974.</DATE>, <NAME.CASE>BRT i Société belge des auteurs</NAME.CASE>, compositeurs et éditeurs (<NO.CASE>127/73</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1974:6">EU:C:1974:6</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) (u daljnjem tekstu: presuda SABAM)</P></NOTE> u prilog tvrdnji da za izravni učinak članka 101. stavka 1. UFEU‑a nisu potrebne prethodne provedbene mjere.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54.</NO.P><TXT>Slažem se s tužiteljima. Smatram da stajalište tuženikâ i Komisije stavlja, figurativno rečeno, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0054" REF.END="QE0054"/>kočiju ispred konja<QUOT.END REF.START="QS0054" CODE="201D" ID="QE0054"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55.</NO.P><TXT>Iz ustaljene sudske prakse proizlazi da se postojanje izravnog učinka mora utvrditi s obzirom na narav, strukturu i tekst odredbe o kojoj je riječ<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0025"><P>Vidjeti, primjerice, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19741204">4. prosinca 1974.</DATE>, <NAME.CASE>Van Duyn</NAME.CASE> (<NO.CASE>41/74</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1974:133">EU:C:1974:133</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0012">12.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Odredba će imati izravan učinak ako je dovoljno jasna i precizna<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0026"><P>Vidjeti, primjerice, presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20100701">1. srpnja 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Gassmayr</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑194/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:386">EU:C:2010:386</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0045">45.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170907">7. rujna 2017.</DATE>, <NAME.CASE>H.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑174/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:637">EU:C:2017:637</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0069">69.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20181106">6. studenoga 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Bauer i Willmeroth</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑569/16 i C‑570/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:871">EU:C:2018:871</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0072">72.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE> i ako je bezuvjetna<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0027"><P>Vidjeti, primjerice, presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140515">15. svibnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Almos Agrárkülkereskedelmi</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑337/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:328">EU:C:2014:328</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20171012">12. listopada 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Lombard Ingatlan Lízing</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑404/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:759">EU:C:2017:759</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0036">36.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20210114">14. siječnja 2021.</DATE>, <NAME.CASE>RTS infra i Aannemingsbedrijf Norré-Behaegel</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑387/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:13">EU:C:2021:13</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0046">46.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Stoga nije potrebno da cijela odredba ima izravan učinak ili da bude izravno doslovno primjenjiva. Umjesto toga, Sud koristi metodu ekstrakcije: to jest, nastoji utvrditi može li se iz (možda šire i složenije) odredbe prava Unije izvući konkretno, primjenjivo pravilo ponašanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0028"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19760408">8. travnja 1976.</DATE>, <NAME.CASE>Defrenne</NAME.CASE> (<NO.CASE>43/75</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1976:56">EU:C:1976:56</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0030">30.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0039">39.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Vidjeti također mišljenje nezavisnog odvjetnika A. Trabucchija u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Defrenne</NAME.CASE> (<NO.CASE>43/75</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1976:39">EU:C:1976:39</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, izreku) i moje mišljenje u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Klohn</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑167/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:387">EU:C:2018:387</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0042">42.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56.</NO.P><TXT>Presude SABAM i Courage i Crehan prikladni su primjeri tog <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0055" REF.END="QE0055"/>relacijskog<QUOT.END REF.START="QS0055" CODE="201D" ID="QE0055"/> pristupa izravnom učinku. Sud je u presudi SABAM utvrdio da se zabrana iz članka 85. stavka 1. UEEZ‑a (sada članka 101. stavka 1. UFEU‑a) može koristiti kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0056" REF.END="QE0056"/>štit<QUOT.END REF.START="QS0056" CODE="201D" ID="QE0056"/> <HT TYPE="ITALIC">u odnosu na</HT> konkretna prava tekstopisca da se isključiva klauzula o prijenosu prava sadržana u ugovoru sklopljenom s društvom za kolektivno ostvarivanje autorskih prava ne izvrši protiv njega<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0029"><P>Presuda SABAM, t. 16.</P></NOTE>. Slično tomu, Sud je u presudi Courage i Crehan utvrdio da se ista odredba može koristiti kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0057" REF.END="QE0057"/>mač<QUOT.END REF.START="QS0057" CODE="201D" ID="QE0057"/> <HT TYPE="ITALIC">u odnosu na</HT> zahtjev za naknadu štete utemeljen na ugovornoj odredbi protivnoj članku 85. UEEZ‑a (sada članku 101. UFEU‑a)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0030"><P>Presuda Courage, t. 24. do 26.</P></NOTE>. Dakle, Sud je u obama slučajevima iz članka 101. UFEU‑a <HT TYPE="ITALIC">kao cjeline</HT> izvukao onaj dio norme koji proizvodi izravan učinak između pojedinaca: zabranu određenih sporazuma protivnih tržišnom natjecanju sadržanu u stavku 1. te odredbe<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0031"><P>Presuda SABAM, t. 16., i presuda Courage, t. 23. i 24.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57.</NO.P><TXT>Ta zabrana je nedvosmislena, u smislu da predviđa jasnu i izvršivu pravnu obvezu: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0058" REF.END="QE0058"/>ne sklapaj zabranjene sporazume<QUOT.END REF.START="QS0058" CODE="201D" ID="QE0058"/>. Ta je uputa bezuvjetna: <HT TYPE="ITALIC">svi</HT> takvi sporazumi između poduzetnika <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0059" REF.END="QE0059"/>nespojivi su s unutarnjim tržištem<QUOT.END REF.START="QS0059" CODE="201D" ID="QE0059"/>. Pojedinci iz Ugovora izvode upravo to samoizvršivo pravo, na koje se mogu pozivati u prilog svojim zahtjevima te koje nacionalni sudovi moraju štititi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0032"><P>Vidjeti, u tom pogledu, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140605">5. lipnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Kone i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑557/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:1317">EU:C:2014:1317</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0020">20.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0022">22.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58.</NO.P><TXT>Protivno tvrdnji koju je Komisija iznijela na raspravi, priroda prava zaštićenih člankom 101. stavkom 1. UFEU‑a neovisna je o <HT TYPE="ITALIC">postupovnom pravilu</HT> (donesenom na temelju članka 103. stavka 2. točke (b) UFEU‑a) o tome koja institucija može postupovno <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0060" REF.END="QE0060"/>odobriti<QUOT.END REF.START="QS0060" CODE="201D" ID="QE0060"/> sporazum u skladu s člankom 101. stavkom 3. UFEU‑a. Naime, samo po sebi je očito da sud u određenim slučajevima samo treba primijeniti članak 101. stavak 1. UFEU‑a kako bi dodijelio građansku naknadu štete u predmetu koji se tiče aktivnosti protivne tržišnom natjecanju<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0033"><P>Vidjeti, primjerice, presudu Courage, t. 26.</P></NOTE>. Isto tako, Sudu je dovoljno pozvati se na članak 101. stavak 2. UFEU‑a kako bi nespojive ugovorne odredbe proglasio<?PAGE NO="14"?> ništavima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0034"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19861218">18. prosinca 1986.</DATE>, <NAME.CASE>VAG France</NAME.CASE> (<NO.CASE>10/86</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1986:502">EU:C:1986:502</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0015">15.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Drugim riječima, u vidu <HT TYPE="ITALIC">posebne prirode određenih zahtjeva</HT> pred nacionalnim sudom, pojedinačne sastavnice članka 101. UFEU‑a doista mogu biti <HT TYPE="ITALIC">odvojive</HT>. S obzirom na te okolnosti, nacionalni sudovi se ne moraju pozivati na članak 101. stavak 3. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59.</NO.P><TXT>U biti, presude SABAM i Courage i Crehan savršeno pokazuju neovisnost između stavka 1. i stavka 3. članka 101. UFEU‑a. Oba su predmeta nastala u razdoblju u kojem je Vijeće izvršilo svoje ovlasti na temelju članka 103. stavka 2. točke (b) UFEU‑a i Komisiji dodijelilo isključivu nadležnost donošenja odluke u skladu s člankom 85. stavkom 3. UEEZ‑a (sada člankom 101. stavkom 3. UFEU‑a). Činjenica da je za donošenje odluke o primjenjivosti (tada) članka 85. stavka 3. UEEZ‑a bila zadužena druga institucija (Komisija), nije dovodila u pitanje izvršivost prava predviđenih u članku 85. stavku 1. UEEZ‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0035"><P>Vidjeti također presudu SABAM, t. 21., i presudu Courage, t. 22. i 28.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60.</NO.P><TXT>Taj zaključak ne dovodi u pitanje kvalifikacija članka 85. UEEZ‑a kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0061" REF.END="QE0061"/>nedjeljive cjeline<QUOT.END REF.START="QS0061" CODE="201D" ID="QE0061"/> u presudi de Geus<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0036"><P>Vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19620406">6. travnja 1962.</DATE>, <NAME.CASE>de Geus</NAME.CASE> (<NO.CASE>13/61</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1962:11">EU:C:1962:11</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, str. 52.), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19690709">9. srpnja 1969.</DATE>, <NAME.CASE>Portelange</NAME.CASE> (<NO.CASE>10/69</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1969:36">EU:C:1969:36</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0010">10.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0013">13.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. U tom se predmetu njemački distributer hladnjaka Bosch pozivao na članak 85. UEEZ‑a radi poništavanja klauzule o <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0062" REF.END="QE0062"/>zabrani izvoza<QUOT.END REF.START="QS0062" CODE="201D" ID="QE0062"/> u ugovoru o isključivoj distribuciji koji je sklopio s društvom Bosch. Međutim, činjenično stanje tog predmeta nastalo je prije nego što je Uredba br. 17/62 stupila na snagu. To znači da nije postojao <HT TYPE="ITALIC">nikakav upravni postupak</HT> za postupanje s učincima članka 85. stavaka 1. i 2. UEEZ‑a (sada članka 101. stavaka 1. i 2. UFEU‑a). Sud u toj situaciji nije imao izbora nego dopustiti nastavak primjene spornog ugovora, <HT TYPE="ITALIC">do uspostave bilo kakvog upravnog postupka</HT> za postupanje s mogućom primjenom članka 85. stavka 3. UEEZ‑a (sada članka 101. stavka 3. UFEU‑a)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0037"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19620406">6. travnja 1962.</DATE>, <NAME.CASE>de Geus</NAME.CASE> (<NO.CASE>13/61</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1962:11">EU:C:1962:11</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, str. 51. do 53.)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61.</NO.P><TXT>Sud je u tim činjeničnim okvirima članak 85. UEEZ‑a proglasio <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0063" REF.END="QE0063"/>nedjeljivom cjelinom<QUOT.END REF.START="QS0063" CODE="201D" ID="QE0063"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0038"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibid</HT>., str. 52.</P></NOTE>. Drukčije tumačenje dovelo bi do nedopuštenog ishoda: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0064" REF.END="QE0064"/>ništavost sporazumâ prije nego što bi se uopće moglo odrediti sporazume na koje se članak 85. primjenjuje kao cjelina<QUOT.END REF.START="QS0064" CODE="201D" ID="QE0064"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0039"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibid.</HT></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62.</NO.P><TXT>Dakle, presuda de Geus donesena je u vidu institucionalnog neuspjeha da osigura upravni model za postupanje s učincima <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0065" REF.END="QE0065"/>primjenjivosti [članka 85. UEEZ‑a] od trenutka stupanja Ugovora na snagu<QUOT.END REF.START="QS0065" CODE="201D" ID="QE0065"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0040"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibid</HT>., str. 51.</P></NOTE>. Kako Nadzorno tijelo EFTA‑e pravilno ističe, pitanje izravnog učinka (te stoga i pojedinačnog pozivanja na članak 85. stavak 1. UEEZ‑a pred nacionalnim sudovima) tada se nije pojavilo, jer je presuda de Geus donesena <HT TYPE="ITALIC">prije</HT> nego što je Sud prvi put razjasnio koncept izravnog učinka odredbi UEEZ‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0041"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19630205">5. veljače 1963.</DATE>, <NAME.CASE>van Gend &amp; Loos</NAME.CASE> (<NO.CASE>26/62</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1963:1">EU:C:1963:1</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, str. 13.)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63.</NO.P><TXT>Zbog svih tih razloga smatram da se iz presude Suda koja je donesena 1962. u mnogo drukčijim pravnim i ustavnim okolnostima može izvući vrlo malo smjernica. Osobito, logično je da se iz te presude, u nedostatku izravnog učinka odredbi Ugovora u to vrijeme, konkretne smjernice mogu izvući samo u pogledu pitanja izričito dodijeljene nadležnosti upravnog izvršavanja, odnosno izostanka te nadležnosti.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="15"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64.</NO.P><TXT>Osim toga, neuvjerljivi su mi navodi tuženikâ u pogledu presuda Asjes i dr.<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0042"><P>Presuda od <DATE ISO="19860430">30. travnja 1986.</DATE>, <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Asjes i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>209/84 do 213/84</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1986:188">EU:C:1986:188</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>). (u daljnjem tekstu: presuda Asjes)</P></NOTE> i Saeed Flugreisen i Silver Line Reisebüro<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0043"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19890411">11. travnja 1989.</DATE>, <NAME.CASE>Saeed Flugreisen i Silver Line Reisebüro</NAME.CASE> (<NO.CASE>66/86</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1989:140">EU:C:1989:140</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) (u daljnjem tekstu: presuda Saeed)</P></NOTE>, na koje se pozivaju u prilog svojem stajalištu o pitanju izravnog učinka članka 101. stavka 1. UFEU‑a. U tim predmetima nije bila riječ o strankama koje su se pozivale na izravan učinak te odredbe. Umjesto toga, u njima se postavljalo pitanje jesu li tarife zračnog prijevoza koje je vlada odobrila bile automatski <HT TYPE="ITALIC">nevaljane</HT>, na temelju članka 85. stavka 2. UEEZ‑a, i prije nego što je upravno tijelo donijelo odluku o njihovoj usklađenosti s člankom 85. stavkom 3. UEEZ‑a, bilo prema sustavu primjenjivom tijekom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0066" REF.END="QE0066"/>prijelaznog razdoblja<QUOT.END REF.START="QS0066" CODE="201D" ID="QE0066"/> predviđenog člancima 88. i 89. UEEZ‑a (sada člancima 104. i 105. UFEU‑a) ili prema Uredbi br. 3975/87<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0044"><P>Presuda Saeed, t. 29., i presuda Asjes, t. 52. do 56. i 59.</P></NOTE>. Budući da ni <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0067" REF.END="QE0067"/>tijela država članica<QUOT.END REF.START="QS0067" CODE="201D" ID="QE0067"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0045"><P>Presuda Saeed, t. 4. i 29., i presuda Asjes, t. 57.</P></NOTE> ni Komisija<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0046"><P>Presuda Saeed, t. 4. i 29., i presuda Asjes, t. 59.</P></NOTE> nisu odlučili o primjenjivosti članka 85. UEEZ‑a na odnosne sporazume, Sud je utvrdio da se na temelju puke činjenice da bi članak 85. UEEZ‑a mogao biti primjenjiv na predmetne sporazume nije moglo pretpostaviti da su automatski ništavi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0065"><NO.P>65.</NO.P><TXT>Dakle, presude Asjes i dr. i Saeed Flugreisen i Silver Line Reisebüro također su zarobljene u logici svojeg vremena: u situaciji u kojoj ni tijela država članica ni Komisija nisu donijeli nikakvu upravnu odluku na temelju članka 85. stavka 3. UEEZ‑a u pogledu navodnih sporazuma ili prakse protivnih tržišnom natjecanju, ali je <HT TYPE="ITALIC">postojala mogućnost budućeg retroaktivnog odobrenja</HT> tih sporazuma na temelju tada važećeg sustava, gospodarski subjekti su očito morali moći pretpostaviti, u dobroj vjeri, da njihovi poslovni odnosi nisu automatski okončani <HT TYPE="ITALIC">dok</HT> odnosna upravna tijela ne donesu odluku o njihovim sporazumima ili praksama<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0047"><P>Vidjeti, po analogiji, pristup Suda u presudi od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19610322">22. ožujka 1961.</DATE>, <NAME.CASE>Snupat/Visoka vlast</NAME.CASE> (<NO.CASE>42/59 i 49/59</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1961:5">EU:C:1961:5</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, str. 87.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0066"><NO.P>66.</NO.P><TXT>U ovom je predmetu važnije istaknuti da se tuženici <HT TYPE="ITALIC">ne mogu pozivati na rizik od sukoba</HT> koji je mogao nastati u slučaju mogućeg retroaktivnog odobrenja spornog postupanja. Naime, sustav <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0068" REF.END="QE0068"/>izuzeća<QUOT.END REF.START="QS0068" CODE="201D" ID="QE0068"/> predviđen u izmijenjenoj Uredbi br. 1/2003, kojim je izvan snage stavljeno ranije uređenje iz uredbi br. 17/62 i br. 3975/87, ne dopušta retroaktivno djelovanje. Nadalje, kako članak 34. stavak 1. Uredbe br. 1/2003 pokazuje, sporazumi koji nisu bili obuhvaćeni područjem primjene uredbi br. 17/62 i br. 3975/87, a <HT TYPE="ITALIC">priopćeni su</HT> Komisiji, prestali su važiti s učinkom od <DATE ISO="20040501">1. svibnja 2004.</DATE> Drugim riječima, čak i da su tuženici svoje sporazume priopćili Komisiji<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0048"><P>Što je element koji tužitelji u glavnom postupku opovrgavaju, ali koji u konačnici sud koji je uputio zahtjev treba provjeriti</P></NOTE>, ta priopćenja u svakom slučaju ne bi djelovala kao sigurnosna mreža za postupanje s tim sporazumima u skladu sa sustavom uspostavljenim Uredbom br. 1/2003.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0067"><NO.P>67.</NO.P><TXT>Stoga ponovno valja izričito istaknuti da u okolnostima ovog predmeta izostaje ključna unutarnja dosljednost <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0069" REF.END="QE0069"/>imperativa članka 101. UFEU‑a<QUOT.END REF.START="QS0069" CODE="201D" ID="QE0069"/>, kao i potreba za pravnom sigurnosti za gospodarske subjekte. Taj je prozor već neko vrijeme zatvoren.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0068"><NO.P>68.</NO.P><TXT>Dakle, ukratko, jasno je da su članak 101. stavak 1. UFEU‑a i odredbe koje su mu prethodile bili izravno primjenjivi od stupanja UEEZ‑a na snagu. Pojedinci su se tijekom čitavog tog razdoblja mogli pozivati na njihov izravan učinak kako bi ostvarili svoja prava pred nadležnim nacionalnim sudovima. Najvažnije od svega je to da Vijeće putem primjene odredbe koja je danas članak 103. UFEU‑a nikada nije ograničilo neovisnu ovlast dodijeljenu nacionalnim sudovima da primjenjuju članak 101. stavak 1. UFEU‑a u skladu s tom ovlasti i u skladu s vrstom postupka koji su pred njima pokrenuti prema nacionalnom pravu.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="16"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0069"><NO.P>69.</NO.P><TXT>Međutim, ostaje pitanje postoje li ili su postojala ikakva ograničenja materijalnog područja primjene članka 101. stavka 1. UFEU‑a u odnosu na specifičan slučaj sektora zračnog prijevoza.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">3.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Materijalno područje primjene članka 101. stavka 1. UFEU‑a</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0070"><NO.P>70.</NO.P><TXT>Tuženici i Komisija tvrde da nacionalni sudovi, s obzirom na to da Vijeće nije izvršilo svoju nadležnost na temelju članka 103. stavka 2. točke (c) kako bi čitav sektor zračnog prijevoza otvorilo pravilima Ugovora koja se odnose na tržišno natjecanje, nisu mogli odlučivati o tužbi podnesenoj na temelju članka 101. stavka 1. UFEU‑a kako bi takve sporazume proglasili nespojivima. Dakle, tvrde da nacionalni sudovi to nisu mogli čak i ako je postojao izravan učinak. Te stranke upućuju na izričito isključenje čitavog sektora zračnog prijevoza iz Uredbe br. 17/62 te na činjenicu da je Uredbom br. 3975/87 zračni prijevoz tek ograničeno otvoren pravilima o tržišnom natjecanju – samo u odnosu na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0070" REF.END="QE0070"/>letove unutar Unije<QUOT.END REF.START="QS0070" CODE="201D" ID="QE0070"/>. Sektor zračnog prijevoza Unijinim je pravilima o tržišnom natjecanju otvoren tek od <DATE ISO="20040501">1. svibnja 2004.</DATE>, datuma stupanja na snagu Uredbe br. 1/2003, kako je izmijenjena<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0049"><P>Vidjeti članak 45. Uredbe br. 1/2003.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0071"><NO.P>71.</NO.P><TXT>Ne slažem se s tim argumentima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0072"><NO.P>72.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 103. stavkom 1. UFEU‑a, Vijeće utvrđuje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0071" REF.END="QE0071"/>odgovarajuće uredbe ili direktive za primjenu načela određenih<QUOT.END REF.START="QS0071" CODE="201D" ID="QE0071"/> člankom 101. UFEU‑a. U članku 103. stavku 2. UFEU‑a potom su izloženi primjeri načina na koje Vijeće to može učiniti. U točki (c) je navedeno da Vijeće može, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0072" REF.END="QE0072"/>po potrebi, utvrditi područje primjene odredaba član[ka 101. UFEU‑a] u različitim gospodarskim granama<QUOT.END REF.START="QS0072" CODE="201D" ID="QE0072"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0073"><NO.P>73.</NO.P><TXT>Izričito <HT TYPE="ITALIC">fakultativna</HT> priroda tog djelovanja je ono što točku (c) razlikuje od točke (b) članka 103. stavka 2. UFEU‑a i od <HT TYPE="ITALIC">zahtjeva</HT> <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0073" REF.END="QE0073"/>konkretizacije<QUOT.END REF.START="QS0073" CODE="201D" ID="QE0073"/> članka 101. stavka 3. UFEU‑a. Naime, korištenje izraza <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0074" REF.END="QE0074"/>po potrebi<QUOT.END REF.START="QS0074" CODE="201D" ID="QE0074"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0050"><P>U sličnom smislu, u češkoj se verziji koristi izraz <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0075" REF.END="QE0075"/>v případě potřeby<QUOT.END REF.START="QS0075" CODE="201D" ID="QE0075"/>; u nizozemskoj izraz <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0076" REF.END="QE0076"/>in voorkomende gevallen<QUOT.END REF.START="QS0076" CODE="201D" ID="QE0076"/>; u talijanskoj izraz <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0077" REF.END="QE0077"/>eventualmente<QUOT.END REF.START="QS0077" CODE="201D" ID="QE0077"/>; u francuskoj izraz <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0078" REF.END="QE0078"/>le cas échéant<QUOT.END REF.START="QS0078" CODE="201D" ID="QE0078"/>; u njemačkoj izraz <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0079" REF.END="QE0079"/>gegebenfalls<QUOT.END REF.START="QS0079" CODE="201D" ID="QE0079"/>; a u španjolskoj izraz <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0080" REF.END="QE0080"/>eventualmente<QUOT.END REF.START="QS0080" CODE="201D" ID="QE0080"/>.</P></NOTE> u točki (c) članka 103. stavka 2. UFEU‑a jasno upućuje na to da se područjem primjene načela sadržanih u članku 101. UFEU‑a htjelo, <HT TYPE="ITALIC">načelno</HT>, obuhvatiti čitavo gospodarstvo, pri čemu bi Vijeće odlučivalo o odstupanju od tog načelnog stanja stvari u odnosu na pojedine gospodarske grane.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0074"><NO.P>74.</NO.P><TXT>Takvo je uređenje očito ponukano nužnošću ostvarenja jedinstvenog tržišta: naravno, područje primjene članka 101. UFEU‑a moglo se odrediti s ciljem postupnog proširivanja, u <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0081" REF.END="QE0081"/>probavljivim<QUOT.END REF.START="QS0081" CODE="201D" ID="QE0081"/> zalogajima, područja primjene Unijina prava tržišnog natjecanja. Na taj se način, za područje prijevoza konkretno, sektorskim (posebnim) pristupima mogla dati prednost pred (općim) pravilima o tržišnom natjecanju, kako je učinjeno u pogledu zajedničke poljoprivredne politike<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0051"><P>Vidjeti, u tom pogledu, članak 42. UFEU‑a i presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20171114">14. studenoga 2017.</DATE>, <NAME.CASE>APVE i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑671/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:860">EU:C:2017:860</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0036">36.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0075"><NO.P>75.</NO.P><TXT>Međutim, to nije slučaj<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0052"><P>Presuda Asjes, t. 45.</P></NOTE>. Stoga smatram, osobito u vidu strukture članaka 101. i 103. UFEU‑a, da Ugovor polazi iz točke pune primjene pravila o tržišnom natjecanju na sve gospodarske grane. U njemu je radi izvršenja te zadaće, a u interesu ostvarenja funkcionalnog jedinstvenog tržišta,<?PAGE NO="17"?> određeno načelno neograničeno materijalno područje primjene članka 101. UFEU‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0053"><P>Vidjeti, u tom pogledu, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19990601">1. lipnja 1999.</DATE>, <NAME.CASE>Eco Swiss</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑126/97</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1999:269">EU:C:1999:269</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0036">36.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>, koje podliježe samo mogućnosti – predviđenoj u članku 103. stavku 2. točki (c) UFEU‑a – posebnog sektorskog izuzeća <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0082" REF.END="QE0082"/>po potrebi<QUOT.END REF.START="QS0082" CODE="201D" ID="QE0082"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0076"><NO.P>76.</NO.P><TXT>Protivno navodima tuženikâ i Komisije, uredbe br. 17/62 i br. 3975/87 ne pokazuju da je Vijeće htjelo ograničiti materijalno područje primjene članka 101. stavka 1. UFEU‑a. Naime, Uredbom br. 17/62 prvenstveno je uspostavljen <HT TYPE="ITALIC">postupovni</HT> sustav za primjenu (tada) članka 85. stavaka 1. i 3. UEEZ‑a (sada članka 101. stavaka 1. i 3. UEEZ‑a) od strane Komisije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0054"><P>Vidjeti, primjerice, drugu, šestu i osmu uvodnu izjavu Uredbe br. 17/62. Vidjeti također članak 2., članak 6. stavak 1., članak 8. stavak 1. i članak 9. stavak 3. te uredbe.</P></NOTE>. U njoj nije bilo navedeno ništa u pogledu materijalnog područja primjene članka 101. stavka 1. UFEU‑a. Slično tomu, Uredba Vijeća (EEZ) br. 141/62, kojom je Uredba br. 17/62 izmijenjena, samo je propisivala da se <HT TYPE="ITALIC">upravni</HT> sustav uspostavljen Uredbom br. 17/62 ne treba primjenjivati na sektor prijevoza (te stoga ni na sektor zračnog prijevoza)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0055"><P>Kako je objašnjeno u prvoj uvodnoj izjavi Uredbe br. 141/62 (SL, posebno izdanje na engleskom jeziku, serija I. svezak 1959.‑1962., str. 291.). Vidjeti također članak 1. te uredbe.</P></NOTE>. Međutim, to se isključenje ne tiče materijalnog područja primjene članka 101. stavka 1. UFEU‑a kada tu odredbu na sektor zračnog prijevoza primjenjuju nacionalni sudovi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0077"><NO.P>77.</NO.P><TXT>Naposljetku, sektor zračnog prijevoza je Uredbom br. 3975/87 djelomično <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0083" REF.END="QE0083"/>uključen<QUOT.END REF.START="QS0083" CODE="201D" ID="QE0083"/> samo u odnosu na <HT TYPE="ITALIC">upravnu</HT> primjenu Unijinih pravila o tržišnom natjecanju. Kako je objašnjeno u drugoj uvodnoj izjavi te uredbe, to je djelomično uključivanje bilo potrebno zato što <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0084" REF.END="QE0084"/>Komisija [nije mogla] […] izravno istraživati slučajeve moguće povrede članaka 85. i 86. Ugovora u zračnom prijevozu<QUOT.END REF.START="QS0084" CODE="201D" ID="QE0084"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0056"><P>Druga uvodna izjava Uredbe br. 3975/87</P></NOTE> [neslužbeni prijevod]. Međutim, podsjećam da ta uredba ne predviđa nikakva ograničenja područja primjene članka 101. stavka 1. UFEU‑a u privatnopravnim sporovima za naknadu štete pred nacionalnim sudovima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0078"><NO.P>78.</NO.P><TXT>Drugim riječima, čitavo navodno isključenje zračnog prijevoza iz (odredbe koja je danas) članak 101. UFEU‑a bilo je ograničeno na <HT TYPE="ITALIC">upravno</HT> izvršavanje načela sadržanih u toj odredbi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0057"><P>Kako je sama Komisija objasnila u svojim očitovanjima u predmetu Asjes, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0085" REF.END="QE0085"/>nepostojanje provedbenih mjera iz članka 87. [u vezi s materijalnim područjem primjene članka 85. UEEZ‑a] ne znači da nacionalni sudovi ne mogu, po potrebi, odlučivati o usklađenosti sporazuma ili određene prakse s pravilima o tržišnom natjecanju, s obzirom na to da ta pravila imaju izravan učinak<QUOT.END REF.START="QS0085" CODE="201D" ID="QE0085"/>.</P></NOTE>. Uredbe br. 17/62 i br. 3975/87 nisu utjecale na <HT TYPE="ITALIC">sudsku</HT> primjenu načela sadržanih u članku 101. stavku 1. UFEU‑a od strane nacionalnih sudova, u okviru ovlasti koje su imali na temelju nacionalnog prava<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0058"><P>Kako je već objašnjeno u točkama 43. do 47. ovog mišljenja, te su uredbe pukom dodjelom upravne nadležnosti istraživanja mogućih povreda prava tržišnog natjecanja neizravno dodijelile i nadležnost sudskog preispitivanja tih upravnih odluka (vidjeti članak 9. Uredbe br. 17/62 odnosno članak 7. Uredbe br. 3975/87). Međutim, podsjećam da te odredbe, logično, nisu imale nikakav utjecaj na druge moguće oblike sudske primjene članka 101. UFEU‑a, u kojoj god <HT TYPE="ITALIC">drugoj vrsti postupka</HT> da se pitanje te primjene pojavilo pred nacionalnim sudovima.</P></NOTE>. U tom se pogledu slažem s tužiteljima i Nadzornim tijelom EFTA‑e da sekundarno zakonodavstvo Vijeća nije utjecalo na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0086" REF.END="QE0086"/>usporedni kanal<QUOT.END REF.START="QS0086" CODE="201D" ID="QE0086"/> mogućeg izvršavanja zabrane iz članka 101. stavka 1. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0079"><NO.P>79.</NO.P><TXT>Stoga, činjenica da u nacionalnom pravu nisu usvojena nikakva konkretna pravila o sudskoj primjeni članka 101. UFEU‑a ne može spriječiti Rechtbank Amsterdam (Sud u Amsterdamu) da primijeni članak 101. stavak 1. UFEU‑a u sektoru zračnog prijevoza ako se ta odredba pred njime ističe u prilog zahtjevu za donošenje deklaratorne presude i dodjelu naknade štete nastale zbog postupanja tuženikâ protivnog tržišnom natjecanju u odnosu na letove između Unije i trećih zemalja koji su se izvodili prije <DATE ISO="20040501">1. svibnja 2004.</DATE></TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><?PAGE NO="18"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">C.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Odnos između članka 53. Sporazuma o EGP‑u i Unijinih primarnih propisa o tržišnom natjecanju</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0080"><NO.P>80.</NO.P><TXT>Norveška vlada i Nadzorno tijelo EFTA‑e ističu da načelo homogenosti, s obzirom na to da da je članak 53. Sporazuma o EGP‑u sadržajno istovjetan članku 101. UFEU‑a, nalaže da se te odredbe ujednačeno tumače. Nadzorno tijelo EFTA‑e je na raspravi usto objasnilo da činjenica da u EGP‑u ne postoji odredba ekvivalentna članku 104. UFEU‑a ne dovodi u pitanje potrebu za ujednačenim tumačenjem članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u, jer članak 104. UFEU‑a ionako ne ograničava članak 101. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0081"><NO.P>81.</NO.P><TXT>Komisija se slaže da članak 101. UFEU‑a i članak 53. Sporazuma o EGP‑u treba usklađeno tumačiti. Međutim, ona je na raspravi priupitala dovodi li tu potrebu u pitanje činjenica da u EGP‑u ne postoji odredba ekvivalentna članku 104. UFEU‑a, posebice s obzirom na to da članci 104. i 105. UFEU‑a djeluju na način da nacionalnim sudovima oduzimaju nadležnost izravno primjenjivati članak 101. stavak 1. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0082"><NO.P>82.</NO.P><TXT>Tuženici se u bitnome slažu s Komisijom u tom pogledu. Prema njihovu mišljenju, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0087" REF.END="QE0087"/>prijelazna odredba<QUOT.END REF.START="QS0087" CODE="201D" ID="QE0087"/> iz članaka 104. i 105. UFEU‑a onemogućavala je izravan učinak članka 101. stavka 1. UFEU‑a pa i članak 53. stavak 1. Sporazuma o EGP‑u treba tumačiti na način da nije imao izravan učinak prije nego što je Zajednički odbor Uredbu br. 1/2003 proglasio primjenjivom u EGP‑u od <DATE ISO="20050519">19. svibnja 2005.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0083"><NO.P>83.</NO.P><TXT>U vidu zaključaka koje sam donio u odjeljku B ovog mišljenja, slažem se s navodima norveške vlade i Nadzornog tijela EFTA‑e.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0084"><NO.P>84.</NO.P><TXT>Nesporno je da Sporazum o EGP‑u čini sastavni dio prava Unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0059"><P>Presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19990615">15. lipnja 1999.</DATE>, <NAME.CASE>Andersson i Wåkerås‑Andersson</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑321/97</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1999:307">EU:C:1999:307</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0026">26.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20200402">2. travnja 2020.</DATE>, <NAME.CASE>Ruska Federacija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑897/19 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:262">EU:C:2020:262</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0049">49.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa)</P></NOTE>. Njegove bezuvjetne i dovoljno precizne odredbe imaju izravan učinak u državama članicama<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0060"><P>Vidjeti, u tom pogledu, presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19760205">5. veljače 1976.</DATE>, <NAME.CASE>Conceria Bresciani</NAME.CASE> (<NO.CASE>87/75</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1976:18">EU:C:1976:18</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19821026">26. listopada 1982.</DATE>, <NAME.CASE>Kupferberg</NAME.CASE> (<NO.CASE>104/81</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1982:362">EU:C:1982:362</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0023">23.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Vidjeti, u pogledu Sporazuma o EGP‑u, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19970122">22. siječnja 1997.</DATE>, <NAME.CASE>Opel Austrija/Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑115/94</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:1997:3">EU:T:1997:3</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0101">101.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0102">102.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Sud je usto utvrdio da se, sukladno načelu homogenosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0061"><P>Vidjeti članke 6., 105. i 106. Sporazuma o EGP‑u i članak 3. Sporazuma među državama EFTA‑e o osnivanju Nadzornog tijela i Suda.</P></NOTE>, odredbe Sporazuma o EGP‑u koje su sadržajno istovjetne odredbama Ugovora moraju tumačiti jednako kao potonje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0062"><P>Presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20030923">23. rujna 2003.</DATE>, <NAME.CASE>Ospelt i Schlössle Weissenberg</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑452/01</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2003:493">EU:C:2003:493</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0029">29.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20091006">6. listopada 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Španjolska</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑153/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:618">EU:C:2009:618</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0048">48.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0049">49.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0085"><NO.P>85.</NO.P><TXT>Članak 101. UFEU‑a odnosno članak 53. Sporazuma o EGP‑u utvrđuju zabranu; učinke te zabrane; i moguće odstupanje od te zabrane. Te dvije odredbe zbog načela homogenosti treba ujednačeno tumačiti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0063"><P>Vidjeti, po analogiji, presudu Suda EFTA‑e od <DATE ISO="20180530">30. svibnja 2018.</DATE>, Fjarskipti/Síminn (E-6/17, izvješće Suda EFTA‑e za 2018., str. 81., t. 28.).</P></NOTE>. Shodno tomu, i za članak 53. stavak 1. Sporazuma o EGP‑u se mora smatrati, kao što je slučaj s člankom 101. stavkom 1. UFEU‑a, da ima izravan učinak te da stvara prava u odnosu na pojedince, koja nacionalni sud mora štititi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0064"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibid</HT>., t. 29. i 32. i navedena sudska praksa. Vidjeti također presudu Suda EFTA‑e od <DATE ISO="20180917">17. rujna 2018.</DATE>, Nye Kystlink AS/Color Group AS i Color Line AS (E-10/17, izvješće Suda EFTA‑e za 2018., str. 293., t. 71.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0086"><NO.P>86.</NO.P><TXT>S obzirom na to da članak 101. UFEU‑a i članak 53. Sporazuma o EGP‑u imaju ekvivalentan učinak, ne vidim kako zaključci koje sam u točkama 55. do 68. donio u pogledu članka 101. stavka 1. UFEU‑a ovog mišljenja ne bi trebali u potpunosti vrijediti i za članak 53. stavak 1.<?PAGE NO="19"?> Sporazuma o EGP‑u. Posljedično, nacionalni sudovi mogu primijeniti članak 53. stavak 1. Sporazuma o EGP‑u kako bi određeno postupanje protivno tržišnom natjecanju proglasili nespojivim s tom odredbom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0087"><NO.P>87.</NO.P><TXT>Zbog razloga sličnih onima u vezi s člankom 101. UFEU‑a, moram odbiti i argumente tuženikâ koji se odnose na ograničeno materijalno područje primjene članka 53. stavka 1. Sporazuma o EGP‑u. Točno je da je u članku 1. Protokola 21. uz Sporazum o EGP‑u objašnjeno da Nadzorno tijelo EFTA‑e prvo mora <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0088" REF.END="QE0088"/>prove[sti] načela utvrđen[a] u<QUOT.END REF.START="QS0088" CODE="201D" ID="QE0088"/> članku 53. Sporazuma o EGP‑u. On barem u tom pogledu zrcali članak 103. UFEU‑a. Međutim, u spisu predmeta nema ničega što bi sugeriralo da se članak 1. Protokola 21. uz Sporazum o EGP‑u koristio za ograničavanje bilo dosega članka 53. Sporazuma o EGP‑u ili nadležnosti nacionalnih sudova da primjenjuju tu odredbu. Naime, kako sam objasnio u točkama 76. do 78. ovog mišljenja, razni akti sekundarnog prava koje je Vijeće usvojilo na temelju članka 103. stavka 2. točke (c) UFEU‑a, a koji su sastavni dio Sporazuma o EGP‑u od datuma njegove objave, nikada nisu djelovali na način da su ograničavali materijalno područje primjene članka 53. Sporazuma o EGP‑u.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0088"><NO.P>88.</NO.P><TXT>Taj zaključak ne dovodi u pitanje činjenica da u Sporazumu o EGP‑u nema odredbe ekvivalentne članku 104. UFEU‑a. Kako sam objasnio u točki 44. ovog mišljenja, članak 104. UFEU‑a ne djeluje na način da smanjuje strukturni doseg ili primjenu članka 101. UFEU‑a. Stoga, nepostojanje njemu ekvivalentne odredbe u Sporazumu o EGP‑u ne može utjecati na doseg ili primjenu članka 53. Sporazuma o EGP‑u. U svakom slučaju, člankom 104. UFEU‑a htjelo se premostiti razdoblje od stupanja na snagu odredbi Ugovora koje se odnose na tržišno natjecanje do trenutka u kojem bi Vijeće uspostavilo upravni model za postupanje s člankom 101. UFEU‑a, a osobito njegovim stavkom 3.<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0065"><P>Vidjeti točke 30. do 33. ovog mišljenja.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0089"><NO.P>89.</NO.P><TXT>Međutim, takvo prijelazno razdoblje u odnosu na Sporazum o EGP‑u nikada nije ni nastupilo. Uredbe br. 17/62, br. 141/62 i br. 3975/87 su na temelju Priloga XIV. Sporazuma o EGP‑u sastavni dio tog sporazuma od datuma njegove objave. Slično tomu, članak 56. Sporazuma o EGP‑u ne dovodi u pitanje taj zaključak jer samo predviđa dijeljenu (i duopoliziranu) nadležnost Komisije i Nadzornog tijela EFTA‑e da primjenjuju članak 53. Sporazuma o EGP‑u<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0066"><P>Vidjeti t. 29. Priopćenja o suradnji između nacionalnih sudova i Nadzornog tijela EFTA‑e u primjeni članaka 53. i 54. Sporazuma o EGP‑u (<REF.DOC.OJ COLL="C" NO.OJ="112" PAGE.FIRST="7" DATE.PUB="1995">SL 1995., C 112, str. 7</REF.DOC.OJ>.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0090"><NO.P>90.</NO.P><TXT>Stoga smatram da ne postoje ni ograničenja materijalnog dosega članka 53. stavka 1. Sporazuma o EGP‑u koja bi onemogućila tužitelje da se pred sudom koji je uputio zahtjev pozivaju na izravan učinak te odredbe u prilog svojem zahtjevu za donošenje deklaratorne presude i dodjelu naknade štete u odnosu na usklađivanje raznih elemenata cijene usluga zračnog prijevoza tereta na letovima koji su se između zemalja EGP‑a koje nisu članice Unije i trećih zemalja izvodili prije <DATE ISO="20050519">19. svibnja 2005.</DATE></TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">D.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Šira slika: javnopravno i privatnopravno izvršavanje pravila o tržišnom natjecanju</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0091"><NO.P>91.</NO.P><TXT>Iako se članak 6. Uredbe br. 1/2003 spominje u prethodnom pitanju suda koji je uputio zahtjev, smatram, u vidu zaključaka koje sam do sada donio u ovom mišljenju, da nije potrebno zasebno razmatrati prirodu te odredbe. Naime, kako je navedeno u prethodnim odjeljcima, sudovi država članica oduvijek su nadležni primjenjivati (materijalnu zabranu iz) članka 101. stavka 1. UFEU‑a <HT TYPE="ITALIC">u okviru svojih ovlasti</HT> i <HT TYPE="ITALIC">za potrebe postupaka koji su pred njima pokrenuti</HT>.<?PAGE NO="20"?> Stoga nema naročite potrebe za time da Sud u kontekstu ovog predmeta razmatra je li, i od kojeg točno trenutka, u sekundarnom pravu postojao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0089" REF.END="QE0089"/>izvor<QUOT.END REF.START="QS0089" CODE="201D" ID="QE0089"/> ovlaštenja u skladu s člankom 6. Uredbe br. 1/2003.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0092"><NO.P>92.</NO.P><TXT>Ponovno želim naglasiti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0090" REF.END="QE0090"/>u okviru ovlasti<QUOT.END REF.START="QS0090" CODE="201D" ID="QE0090"/> koje ti nacionalni sudovi imaju na temelju nacionalnog prava. Kako tuženici i Komisija pravilno ističu, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0091" REF.END="QE0091"/>prijelaznom odredbom<QUOT.END REF.START="QS0091" CODE="201D" ID="QE0091"/> iz članaka 103. i 104. UFEU‑a nacionalnim sudovima nisu dodijeljene nikakve izričite ovlasti. Naime, nacionalni sudovi, ako nema nikakvog nacionalnog propisa koji im izričito daje istražne ovlasti ili ovlasti kaznenog progona slične onima kakve imaju nadležna upravna tijela država članica koja su obično zadužena za istraživanje povreda prava tržišnog natjecanja u posebnim upravnim ili čak kaznenim postupcima, ne mogu te ovlasti izvesti iz članka 101. stavka 1. UFEU‑a ili članka 53. stavka 1. Sporazuma o EGP‑u. Međutim, u tom istom smislu, taj okvir <HT TYPE="ITALIC">nije mogao ništa oduzimati</HT> nacionalnim sudovima. Jednostavno rečeno, taj ustavni okvir nacionalnim sudovima nije ništa davao niti im je išta oduzimao. Niti jednim oblikom primarnog ili sekundarnog prava nije se pokušala ograničiti nadležnost nacionalnih sudova da izravno primjenjuju članak 101. stavak 1. UFEU‑a ili članak 53. stavak 1. Sporazuma o EGP‑u kada se te odredbe u postupcima koji se pred tim sudovima vode ističu radi zaštite subjektivnih prava izvedenih iz prava Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0093"><NO.P>93.</NO.P><TXT>Ilustracija toga je postupak za utvrđenje odgovornosti koji su tužitelji pokrenuli u ovom predmetu. Kao i bilo koji drugi nacionalni sud u Europskoj uniji, sud koji je uputio zahtjev nadležan je utvrditi takvu odgovornost na temelju relevantnih nacionalnih pravila. Prilikom ocjenjivanja prijestupa koji izaziva takvu odgovornost prvi element koji u tom pogledu treba utvrditi obično je pitanje je li poduzetnik povrijedio svoje pravne obveze ili nije. Međutim, ta je ocjena, naravno, dio (privatnopravne) odluke o mogućoj odgovornosti, a ne javnopravnog (i od strane upravnog tijela vođenog) sustava izvršavanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0094"><NO.P>94.</NO.P><TXT>U suprotnom bi takvi postupci izvršavanja mogli biti samo <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0092" REF.END="QE0092"/>naknadne<QUOT.END REF.START="QS0092" CODE="201D" ID="QE0092"/> prirode, u bitnome ovisni o prethodnom (i u pogledu dosega potpuno jednakom) javnopravnom utvrđenju u tom pogledu. U svim drugim slučajevima <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0093" REF.END="QE0093"/>samostojeći<QUOT.END REF.START="QS0093" CODE="201D" ID="QE0093"/> postupci bi bili isključeni iz područja primjene članka 101. stavka 1. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0095"><NO.P>95.</NO.P><TXT>Međutim, to stajalište (ili barem taj ishod) jednostavno je nespojivo s prirodom sustava i sudskom praksom Suda<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0067"><P>Vidjeti, među ostalima, presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20010920">20. rujna 2001.</DATE>, <NAME.CASE>Courage i Crehan</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑453/99</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2001:465">EU:C:2001:465</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0026">26.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20060713">13. srpnja 2006.</DATE>, <NAME.CASE>Manfredi i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑295/04 do C‑298/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2006:461">EU:C:2006:461</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0060">60.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20121106">6. studenoga 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Otis i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑199/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:684">EU:C:2012:684</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130606">6. lipnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Donau Chemie i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑536/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:366">EU:C:2013:366</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0021">21.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110614">14. lipnja 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Pfleiderer</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑360/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:389">EU:C:2011:389</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0028">28.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140605">5. lipnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Kone i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑557/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:1317">EU:C:2014:1317</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0021">21.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190314">14. ožujka 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Skanska Industrial Solutions i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑724/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:204">EU:C:2019:204</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191212">12. prosinca 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Otis Gesellschaft i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑435/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:1069">EU:C:2019:1069</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0022">22.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Istina, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0094" REF.END="QE0094"/>samostojeći<QUOT.END REF.START="QS0094" CODE="201D" ID="QE0094"/> privatnopravni sporovi zbog povrede prava tržišnog natjecanja u praksi će vjerojatno biti rijetki zbog poprilično teškog tereta dokazivanja koji tužitelji imaju u takvim sporovima. Odluka javnog tijela, kao što je Komisija, u usporednoj ili prethodnoj istrazi stoga će vjerojatno biti od ključne važnosti za takve sporove<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0068"><P>Kao i za sprječavanje opasnosti od donošenja međusobno proturječnih odluka – vidjeti, općenito, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20001214">14. prosinca 2000.</DATE>, <NAME.CASE>Masterfoods i HB</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑344/98</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2000:689">EU:C:2000:689</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0059">59.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0060">60.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), što po potrebi dovodi do <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0095" REF.END="QE0095"/>zahtjeva u smislu predmeta Zwartveld<QUOT.END REF.START="QS0095" CODE="201D" ID="QE0095"/> – vidjeti rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="19900713">13. srpnja 1990.</DATE>, <NAME.CASE>Zwartveld i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑2/88-IMM</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:1990:315">EU:C:1990:315</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0022">22.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Međutim, pogrešno je tvrditi da, u pravnom smislu, potreba za dosljednošću i usklađenošću u tom pravnom području znači da nacionalni sudovi ne mogu izvršavati dužnosti koje imaju na temelju prava Unije i nacionalnog prava: štititi pojedinačna prava koja proizlaze iz odredbi prava Unije s izravnim učinkom.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="21"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0096"><NO.P>96.</NO.P><TXT>Neobična priroda takve tvrdnje postaje još očitija ako se promotri uobičajen način izvršavanja bilo kojeg drugog područja upravnog prava, bilo to, primjerice, okolišno pravo, javno zdravlje, javna sigurnost ili drugi propisi o sigurnosti na radu. U tim područjima uglavnom postoji specijalizirano tijelo na nacionalnoj razini zaduženo za nadzor i izvršavanje relevantnih materijalnih standarda. Međutim, bi li itko tvrdio da puka činjenica da dano javno tijelo nije istražilo ili progonilo određeno postupanje (ili jest, ali je iz nekog razloga obustavilo ili ograničilo upravni postupak) znači da oštećenik u odnosu na to ponašanje ne može podnijeti privatnopravnu tužbu za naknadu štete?</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0097"><NO.P>97.</NO.P><TXT>Zbog svih tih razloga ne mogu se složiti s pronicljivom analizom High Courta of England and Wales (Visoki sud, Engleska i Wales) u presudi Emerald Supplies Ltd v British Airways Plc<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0069"><P>Presuda High Courta of Justice of England and Wales, Chancery Division (Visoki sud, Engleska i Wales, Odjel Chancery) od <DATE ISO="20171004">4. listopada 2017.</DATE> u predmetu Emerald Supplies Ltd v British Airways Plc [2017] EWHC 2420 (Ch), kako ju je potvrdio Court of Appeal of England and Wales (Žalbeni sud, Engleska i Wales) presudom od <DATE ISO="20190129">29. siječnja 2019.</DATE> u predmetu La Gaitana Farms SA &amp; Ors v British Airways Plc [2019] EWCA Civ 37</P></NOTE>, na koju se sud koji je uputio zahtjev poziva te o kojoj stranke raspravljaju u ovom postupku. Kako sam nastojao naglasiti u prethodnim odjeljcima, kao prvo, nadležnost nacionalnih sudova da, u okviru ovlasti koje već imaju na temelju nacionalnog prava, neovisno primjenjuju meritum članka 101. stavka 1. UFEU‑a, primjerice u postupcima za naknadu štete, nije, u suprotnosti s upravnim izvršavanjem, zahtijevala nikakvo izričito ovlaštenje u pravu Unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0070"><P>Usporediti s presudom Emerald Supplies Ltd v British Airways Plc [2017] EWHC 2420 (Ch), [41.] do [52.]</P></NOTE>. Kao drugo, smatram da su presude de Geus, Asjes i Saeed djelomično zastarjele. Ne mogu se primijeniti na konkretne okolnosti o kojima je riječ u glavnom postupku jer se u tim predmetima ne javlja niti jedno pitanje koje je uvjetovalo pristup upotrijebljen u tim presudama<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0071"><P>Usporediti s presudom Emerald Supplies Ltd v British Airways P<HT TYPE="ITALIC">lc</HT> [2017] EWHC 2420 (Ch), [53.] do [63.]</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0098"><NO.P>98.</NO.P><TXT>Drugim riječima, iako u potpunosti uvažavam potrebu za unutarnjom dosljednosti članka 101. UFEU‑a, jednostavno se ne slažem, u konkretnom kontekstu ovog predmeta, s redukcionističkim pristupom <HT TYPE="ITALIC">pars pro toto</HT> koji određene zainteresirane stranke zagovaraju. Činjenica da je <HT TYPE="ITALIC">dio postupka</HT> za upravnu primjenu članka 101. UFEU‑a u određenoj fazi bio <HT TYPE="ITALIC">centraliziran</HT> ne može značiti da <HT TYPE="ITALIC">nitko drugi</HT> nije mogao primijeniti <HT TYPE="ITALIC">meritum</HT> koji proizlazi iz te odredbe, uključujući slučajeve u kojima izuzeća ili iznimke očito nisu mogući.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0099"><NO.P>99.</NO.P><TXT>Ovaj je postupak doista bio zanimljivo putovanje u prošlost, ako ne i čin pravne arheologije, s obzirom na to da se dotiče još 1962. Međutim, iako je ovo mišljenje uvelike određeno tim sada već zastarjelim pravnim okvirom, njegova logika nije. Na strukturnoj razini, odredbe prava Unije s izravnim učinkom po definiciji se mogu izvršavati pred nacionalnim sudovima, neovisno o mogućoj centraliziranosti (dijela) upravne nadležnosti za njihovo izvršavanje pri određenim upravnim tijelima. U konkretnom kontekstu prava tržišnog natjecanja, to znači da se poduzetnici koji krše pravila poštenog tržišnog natjecanja ne mogu skrivati iza nedostatka upravnog izvršavanja te da moraju očekivati da će stranke koje su navodno oštetili podnijeti pravne lijekove izravno pred nadležnim sudovima država članica.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><?PAGE NO="22"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">V.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zaključak</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0100"><NO.P>100.</NO.P><TXT>Predlažem da Sud na prethodno pitanje koje je uputio Rechtbank Amsterdam (Sud u Amsterdamu, Nizozemska) odgovori na sljedeći način:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0096" REF.END="QE0096"/>Stranka koja je navodno pretrpjela štetu zbog usklađivanja raznih elemenata cijene usluga zračnog prijevoza tereta između zračnih luka unutar Europske unije i/ili Europskog gospodarskog prostora i između zračnih luka unutar tih područja i zračnih luka u trećim zemljama koje naplaćuju zračni prijevoznici može se pred nacionalnim sudom pozivati na povredu članka 101. stavka 1. UFEU‑a i članka 53. stavka 1. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru kako bi od odnosnih prijevoznika ostvarila naknadu štete, čak i u odnosu na razdoblje tijekom kojeg su se članci 104. i 105. UFEU‑a još primjenjivali.<QUOT.END REF.START="QS0096" CODE="201D" ID="QE0096"/></P></QUOT.S></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>