<!DOCTYPE html PUBLIC "yes" "xhtml1-strict.dtd">
<html xmlns="http://www.w3.org/1999/xhtml">
<!--GENDOC2XHTML # converter_version: 1.2.15-->
  <head>
    <title>2026-07-202607C109202402420-00-TRA-DOC-HR-ARRET-C-0242-24-202606536-07_00</title>
    <meta content="text/html; charset=utf-8" http-equiv="Content-Type"/>
    <meta content="true" name="ParExtraits_2021"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGeneratedDate"/>
    <meta content="hr-HR" name="Gendoc_Lang"/>
    <meta content="" name="Gendoc_GenerationDate"/>
    <meta content="" name="IsFlattened"/>
    <meta content="1" name="NumProc"/>
    <meta content="Final" name="Gendoc_EditionType"/>
    <meta content="0001" name="Gendoc_CaseNumberSuite"/>
    <meta content="20/08/2026 14:37:42" name="Gendoc_LastVerificationDate"/>
    <meta content="" name="Gendoc_ProcedureNumber"/>
    <meta content="hr" name="Gendoc_LangCode"/>
    <meta content="ARR" name="TypeDoc"/>
    <meta content="Xk3uWGP5Ipk38ypxyfZln1m8/mA9EERS+7QOPCLeNpO6UhjbOW3LBdBYz7yXNGmvlkZPhkyb83HUNIQFhQbvthaQjMuUgSjDQpK9lTeZ/E48iPQiw6SDwmwxpBpSfoaU1mpNexBOzHbTg3huMfwxdLCJMEoEBOBCeWOBmREkHo4=" name="GenDocUID"/>
    <meta content="P" name="TypeProc"/>
    <meta content="" name="CreateCustomParts"/>
    <meta content="OK" name="ReadyToPublish"/>
    <meta content="svc_wsgendoc" name="Gendoc_User"/>
    <meta content="" name="EP_Mode"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGenerated"/>
    <meta content="" name="Gendoc_Vademecum"/>
    <meta content="0242" name="NumeroOrdre"/>
    <meta content="2024" name="Annee"/>
    <meta content="P" name="Gendoc_ProcedureType"/>
    <meta content="" name="EP_Version"/>
    <meta content="HR" name="Langue"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGeneratedUser"/>
    <meta content="FAST_document_go_ok" name="Gendoc_LastVerificationStatus"/>
    <meta content="ARR_C" name="Gendoc_GendocTemplateType"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlockFlatP"/>
    <meta content="GenDoc 03-07-26 15:47:04" name="Created"/>
    <meta content="" name="Canevas3_Vademecum"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlock"/>
    <meta content="" name="Gendoc_CaseYear"/>
    <meta content="false" name="Generation_In_Progress"/>
    <meta content="C" name="Juridiction"/>
    <meta content="6d64f87b099145b8984345e978983e5e" name="DocumentIdentifier"/>
    <meta content="0242" name="Gendoc_CaseNumber"/>
    <meta content="ImportedWithoutSource" name="SdlIdentifier"/>
    <meta content="PV" name="NatureAff"/>
    <meta content="PV" name="Gendoc_CaseNature"/>
    <meta content="0001" name="NumSuite"/>
    <meta content="C" name="Gendoc_Juridiction"/>
  </head>
  <body>
    <div style="header">
      <div id="rId25" style="first"/>
      <div id="rId21" style="even">Presuda od 9. 7. 2026. – Predmet C‑242/24 P</div>
      <div id="rId22" style="default">Komisija/Njemačka (Potpore za kogeneraciju)</div>
    </div>
    <p class="C19Centre" id="para-1" title="page-1">
      PRESUDA SUDA (četvrto vijeće)
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-2" title="page-1">
      9. srpnja 2026. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-1" href="#t-1">*</a>
</span>)
    </p>
    <p class="C71Indicateur" id="para-3" title="page-1">
      „Žalba – Državne potpore – Sektor kogeneracije toplinske i električne energije – Reforma programa potpore za kogeneraciju – Odluka Europske komisije kojom se potpore proglašavaju spojivima s unutarnjim tržištem – Pojam ‚državna potpora’ – Mjere dodijeljene putem državnih sredstava – Uvjet koji se odnosi na postojanje obveznog davanja”
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-4" title="page-1">
      U predmetu C‑242/24 P,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-5" title="page-1">
      povodom žalbe na temelju članka 56. Statuta Suda Europske unije, podnesene 3. travnja 2024.,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-6" title="page-1">
      Europska komisija, koju zastupaju A. Bouchagiar, C.-M. Carrega i C. Kovács, u svojstvu agenata,
    </p>
    <p class="C72Alineadroite" id="para-7" title="page-1">
      žalitelj,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-8" title="page-1">
      a druga stranka u postupku je:
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-9" title="page-1">
      Savezna Republika Njemačka, koju zastupaju J. Möller i R. Kanitz, u svojstvu agenata,
    </p>
    <p class="C72Alineadroite" id="para-10" title="page-1">
      tužitelj u prvostupanjskom postupku,
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-11" title="page-1">
      SUD (četvrto vijeće),
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-12" title="page-1">
      u sastavu: I. Jarukaitis, predsjednik vijeća, T. von Danwitz, potpredsjednik Suda, u svojstvu suca četvrtog vijeća, M. Condinanzi (izvjestitelj), N. Jääskinen i R. Frendo, suci,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-13" title="page-1">
      nezavisni odvjetnik: D. Spielmann,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-14" title="page-1">
      tajnik: D. Dittert, načelnik odjela,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-15" title="page-1">
      uzimajući u obzir pisani dio postupka i nakon rasprave održane 11. lipnja 2025.,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-16" title="page-1">
      saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 23. listopada 2025.,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-17" title="page-1">
      donosi sljedeću
    </p>
    <p class="C75Debutdesmotifs" id="para-18" title="page-1">
      Presudu
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojom žalbom Europska komisija zahtijeva ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 24. siječnja 2024., Njemačka/Komisija (T‑409/21, u daljnjem tekstu: pobijana presuda, EU:T:2024:34), kojom je taj sud poništio Odluku Komisije C(2021) 3918 final od 3. lipnja 2021. o državnoj potpori SA.56826 (2020/N) – Njemačka – Reforma programa potpore za kogeneraciju iz 2020. i državna potpora SA.53308 (2019/N) – Njemačka – Izmjena programa potpore postojećim kogeneracijskim postrojenjima za toplinsku i električnu energiju [članak 13. Gesetza zur Neuregelung des Kraft‑Wärme‑Kopplungsgesetzes (Zakon o novom uređenju Zakona o kogeneraciji toplinske i električne energije) od 21. prosinca 2015. (BGBl. 2015. I, str. 2498., u daljnjem tekstu: KWKG iz 2016.)] (u daljnjem tekstu: sporna odluka), kojom je Komisija utvrdila da razne mjere (u daljnjem tekstu: sporne mjere) sa svrhom potpore proizvodnji električne energije u kogeneracijskim postrojenjima toplinske i električne energije (combined heat and power, u daljnjem tekstu: CHP) čine državne potpore.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Okolnosti spora i sporna odluka</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Okolnosti spora i sporna odluka iznesene su u točkama 2. do 26. pobijane presude. Za potrebe ove presude mogu se sažeti na sljedeći način.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sporne mjere i njihovo financiranje</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Njemačka tijela su 28. siječnja 2019. i 23. rujna 2020. obavijestila Komisiju o nizu mjera koje proizlaze iz izmjena KWKG‑a iz 2016., od kojih su neke još bile izmijenjene tijekom prosinca 2020. Te izmjene, promatrane zajedno, i mjere koje sadržavaju odgovaraju zakonodavstvu o potpori CHP‑u koje je na snazi od 1. siječnja 2021. (u daljnjem tekstu: KWKG iz 2020.), čemu se dodaje posljednja izmjena koja se odnosi na ograničenje davanja u korist proizvođača vodika, kako je to predviđeno člankom 27. KWKG‑a iz 2020.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">4</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">KWKG iz 2020. ima za cilj, među ostalim, poboljšati energetsku učinkovitost te zaštititi klimu i okoliš povećanjem neto proizvodnje električne energije CHP do 2025. godine.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">5</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tu svrhu predviđa se niz mjera potpore, kao prvo, za proizvodnju električne energije u novoizgrađenim, moderniziranim i obnovljenim visokoučinkovitim CHP postrojenjima, kao drugo, za energetski učinkovite mreže centraliziranog grijanja i hlađenja, kao treće, za postrojenja za skladištenje topline i hladnoće i, kao četvrto, za proizvodnju električne energije u postojećim visokoučinkovitim plinskim CHP elektranama u sektoru centraliziranog grijanja (u daljnjem tekstu zajedno: mjere potpore CHP‑u). Kao peto, KWKG‑om iz 2020. predviđa se i mjera potpore sektoru proizvodnje industrijskih plinova u kojem većinu ukupne dodane vrijednosti čini proizvodnja vodika.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">6</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Te različite mjere, koje čine sporne mjere, imaju oblik ili premije, koja u određenim slučajevima može biti popraćena bonusom i koja se dodaje prihodima od prodaje proizvedene električne energije po tržišnoj cijeni ili, samo za sektor proizvodnje industrijskih plinova u kojem proizvodnja vodika čini većinu ukupne dodane vrijednosti, ograničenja iznosa davanja koje operatori sustava mogu naplatiti od proizvođača vodika.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">7</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Potpora se dodjeljuje putem natječaja koje organizira nacionalno regulatorno tijelo, odnosno Bundesnetzagentur (Savezna agencija za mreže, Njemačka, u daljnjem tekstu: BNetzA), ili pak izravno na temelju KWKG‑a iz 2020. U potonjem slučaju korisnici te potpore imaju pravo primiti je ako ispunjavaju kriterije prihvatljivosti, podnošenjem zahtjeva koji provjerava Bundesamt für Wirtschaft und Ausfuhrkontrolle (Savezni ured za gospodarstvo i kontrolu izvoza, Njemačka, u daljnjem tekstu: BAFA). Ako korisnici ispunjavaju sve te kriterije, BAFA mora izdati odobrenje kojim se potvrđuje njihova prihvatljivost.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">8</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći sud opisuje mehanizam financiranja mjera potpore CHP‑u na sljedeći način.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">9</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S jedne strane, svaki operator distribucijskog ili prijenosnog sustava zakonski je obvezan korisnicima mjera potpore CHP‑u priključenima na njegovu mrežu isplatiti iznose predviđene KWKG‑om iz 2020. i ti korisnici imaju pravo primiti te iznose (u daljnjem tekstu: potpora KWKG).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">10</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Konkretno, operatori distribucijskih sustava isplaćuju potporu KWKG za električnu energiju proizvedenu kogeneracijom u novoizgrađenim, moderniziranim i obnovljenim visokoučinkovitim kogeneracijskim postrojenjima, kao i u postojećim i amortiziranim kogeneracijskim postrojenjima koja su visokoučinkovita i koja se opskrbljuju plinom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">11</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Operatori prijenosnih sustava isplaćuju potporu KWKG za izgradnju i proširenje energetski učinkovitih mreža centraliziranoga grijanja i hlađenja, kao i za izgradnju i obnovu postrojenja za skladištenje topline i hladnoće.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">12</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kako bi se svakom operatoru sustava nadoknadilo dodatno financijsko opterećenje koje proizlazi iz njegovih obveza na temelju KWKG‑a iz 2020., tim je zakonom uspostavljen mehanizam kojim se to opterećenje pravedno raspodjeljuje među operatorima distribucijskog ili prijenosnog sustava, razmjerno potrošnji kupaca priključenih na njihovu mrežu, a zatim nadoknađuje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">13</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tako, u prvom koraku, operatori prijenosnog sustava nadoknađuju operatorima distribucijskog sustava ukupan iznos koji su potonji isplatili korisnicima mjera potpore CHP‑u.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">14</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U drugom koraku operatori prijenosnog sustava izračunavaju ukupan iznos plaćanja koja su izvršili korisnicima mjera potpore CHP‑u odnosno operatorima distribucijskog sustava, kao što je to navedeno u točkama 11. i 13. ove presude. Taj se ukupan iznos zatim dijeli s ukupnom potrošnjom električne energije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">15</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Rezultat te operacije predstavlja prosječno opterećenje po kilovatsatu (kWh) električne energije za sporne mjere. Operatori distribucijskih sustava dužni su operatorima prijenosnog sustava platiti iznos koji odgovara tom prosječnom opterećenju za svaki kWh električne energije koju su distribuirali krajnjim kupcima (u daljnjem tekstu: davanje KWKG).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">16</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iznos davanja KWKG svake godine izračunavaju operatori prijenosnog sustava prema metodologiji predviđenoj KWKG‑om iz 2020., pod nadzorom BAFA‑e i BNetzA‑a. Izražava se kao jedinstven iznos po kWh‑u potrošene električne energije, uz pridržaj smanjene stope na koju imaju pravo određene kategorije potrošača.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">17</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S druge strane, operatori sustava imaju pravo, a da to nisu zakonski obvezni, prenijeti davanje KWKG u izračun mrežnih naknada koje naplaćuju svojim kupcima za svaki kWh električne energije isporučene u Njemačkoj putem elektroenergetske mreže. Odstupajući od toga, operatori prijenosnog sustava imaju pravo naplatiti smanjeno davanje KWKG velikim potrošačima energije kao što su to proizvođači vodika.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">18</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">KWKG‑om iz 2020. predviđa se godišnja proračunska granica od 1,8 milijardi eura za financiranje spornih mjera, a time i za ukupno davanje KWKG.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sporna odluka</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">19</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija je 3. lipnja 2021. donijela spornu odluku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">20</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija je sporne mjere kvalificirala kao državne potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a, utvrdivši, među ostalim, da su financirane iz državnih sredstava. Konkretno, Komisija je u točkama 220. i 221. te odluke zaključila, s jedne strane, da su mjere potpore CHP‑u bile financirane prihodima od obveznog doprinosa koji je država de iure nametnula, kojima se upravljalo i koji su bili namijenjeni u skladu sa zakonodavnim odredbama. S druge strane, Komisija je smatrala da mjera koja se odnosi na ograničenje davanja KWKG u korist proizvođača vodika čini odricanje od državnih sredstava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">21</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija je ipak utvrdila da su sporne mjere bile spojive s unutarnjim tržištem na temelju članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU‑a, tako da je odlučila ne istaknuti prigovore.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužba pred Općim sudom i pobijana presuda</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">22</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 9. srpnja 2021. Savezna Republika Njemačka pokrenula je postupak za poništenje sporne odluke u dijelu u kojem se njome utvrđuje da sporne mjere čine državne potpore. U prilog toj tužbi istaknula je jedan tužbeni razlog, koji se temeljio na pogrešnom tumačenju i primjeni članka 107. stavka 1. UFEU‑a, jer je Komisija utvrdila da su poduzetnici na koje se odnose sporne mjere koristili potpore dodijeljene putem državnih sredstava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">23</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U točki 36. pobijane presude Opći sud, oslanjajući se na presudu od 12. siječnja 2023., DOBELES HES (C‑702/20 i C‑17/21, EU:C:2023:1, t. 38., 39. i 42.), smatrao je da se kao državna sredstva u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a mogu kvalificirati, s jedne strane, sredstva financirana porezom ili drugim obveznim davanjima na temelju nacionalnog zakonodavstva i kojima se upravlja i koja se raspoređuju u skladu s tim zakonodavstvom te, s druge strane, iznosi koji su cijelo vrijeme pod javnim nadzorom i stoga na raspolaganju nadležnim nacionalnim tijelima, pri čemu ta dva kriterija čine alternativne kriterije pojma „državna sredstva” u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">24</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći sud najprije je u točkama 41. do 118. pobijane presude analizirao jesu li se mjere potpore CHP‑u financirale iz državnih sredstava, a zatim je u točkama 119. do 126. te presude ispitao je li se ograničenje davanja KWKG u korist proizvođača vodika financiralo takvim sredstvima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">25</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče mjera potpore CHP‑u, Opći sud najprije je u točkama 56. do 90. pobijane presude ispitao jesu li potpora KWKG ili davanje KWKG činili porez ili drugo obvezno davanje u smislu prvog od kriterija navedenih u točki 23. ove presude. Zatim je Opći sud u točkama 91. do 100. pobijane presude provjerio jesu li iznosi potpore KWKG ili davanja KWKG bili pod stalnim javnim nadzorom u smislu drugog od tih kriterija. Naposljetku, Opći sud je u točkama 101. do 117. te presude odbio Komisijine argumente koji se odnose na primjenu u ovom slučaju sudske prakse proizišle iz presude od 13. ožujka 2001., PreussenElektra (C‑379/98, EU:C:2001:160).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">26</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, kad je riječ o prvom od navedenih kriterija, Opći sud je u točki 57. pobijane presude podsjetio na sudsku praksu prema kojoj sredstva treba smatrati „državnim sredstvima” u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a ako potječu od obveznih doprinosa nametnutih zakonodavstvom dotične države članice i ako se njima upravlja i ona se raspoređuju u skladu s tim zakonodavstvom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">27</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Primjenjujući tu sudsku praksu u ovom slučaju, Opći sud je najprije u točki 67. pobijane presude smatrao, među ostalim, da su se obvezna plaćanja koja su operatori sustava izvršavali korisnicima mjera potpore CHP‑u, odnosno plaćanja koja su se izvršavala na razini koju je utvrdio kao „prvu razinu” lanca opskrbe električnom energijom, odnosila isključivo na raspodjelu sredstava u skladu sa zakonom jer su ti operatori bili zakonski obvezni dodijeliti financijsku potporu tim korisnicima. Međutim, Opći sud smatrao je da ta plaćanja ne pružaju nikakvu naznaku o podrijetlu sredstava koja su upotrebljavali operatori sustava. Prema mišljenju Općeg suda, smatrati da navedena plaćanja čine porez ili drugo obvezno davanje značilo bi smatrati da se financiranje mjera potpore CHP‑u podudara s dodjelom sredstava njihovim korisnicima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">28</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nadalje, u točkama 68. do 70. te presude Opći sud razlikovao je situaciju u ovom slučaju, u kojoj operatori sustava nemaju nikakvu zakonsku obvezu prenijeti davanje KWKG na svoje kupce na nižoj razini, odnosno na razini koju je utvrdio kao „drugu razinu” lanca opskrbe električnom energijom, od situacije iz sudske prakse na koju se Komisija oslonila kako bi tvrdila da su sredstva koja su operatori sustava upotrebljavali za ispunjavanje svojih obveza plaćanja korisnicima mjera potpore CHP‑u imala državno podrijetlo.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">29</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Usto, u točkama 71. i 72. navedene presude Opći sud je smatrao da Komisija nije objasnila tko je i u kojem trenutku upravljao sredstvima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">30</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku, Opći sud je u točkama 73. do 77. iste presude smatrao da je mogućnost operatora sustava da opterećenje mjera potpore CHP‑u prebace na svoje kupce dovoljna da se isključi to da su ti operatori „konačni dužnici tog opterećenja” i, slijedom toga, da podliježu pravno obveznom doprinosu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">31</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, što se tiče drugog od kriterija navedenih u točki 23. ove presude, odnosno stalnog javnog nadzora nad predmetnim iznosima, Opći sud je u točkama 93. i 94. pobijane presude utvrdio da Komisija u spornoj odluci nije provjerila je li on ispunjen, ali da takva okolnost ne čini pogrešku koja se tiče prava, s obzirom na to da su dva predmetna kriterija alternativna. U svakom slučaju, Opći sud je u točki 98. te presude smatrao da taj drugi kriterij u ovom slučaju nije ispunjen.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">32</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, Opći sud je u točkama 101. do 117. pobijane presude smatrao da je Komisija u ovom slučaju pogrešno isključila primjenu sudske prakse proizišle iz presude od 13. ožujka 2001., PreussenElektra (C‑379/98, EU:C:2001:160), oslanjajući se na činjenicu da mjere potpore CHP‑u nisu „obično reguliranje cijena” u smislu te presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">33</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zaključivši da mjere potpore CHP‑u nisu bile financirane iz državnih sredstava, Opći sud je u točkama 119. do 126. pobijane presude smatrao da se ograničenje davanja KWKG u korist proizvođača vodika ne može izjednačiti s odricanjem od državnih sredstava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">34</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na temelju tog obrazloženja Opći sud prihvatio je jedini tužbeni razlog Savezne Republike Njemačke i poništio spornu odluku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zahtjevi stranaka</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">35</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojom žalbom Komisija od Suda zahtijeva da:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">ukine pobijanu presudu;</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">odbije tužbu u prvostupanjskom postupku kao neosnovanu;</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">podredno:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">ukine pobijanu presudu u dijelu u kojem se odnosi na mjere iz uvodne izjave 198. točke (a) do (d) sporne odluke, odnosno mjere potpore CHP‑u;</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">odbije tužbu u prvostupanjskom postupku kao neosnovanu i</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">naloži Saveznoj Republici Njemačkoj snošenje troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">36</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Savezna Republika Njemačka od Suda zahtijeva da:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">odbije žalbu i</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">naloži Komisiji snošenje troškova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">O žalbi</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">37</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U prilog svojoj žalbi Komisija ističe jedan žalbeni razlog, koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava koju je Opći sud počinio prilikom tumačenja pojma „državna sredstva” u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a i prilikom pravne kvalifikacije činjenica.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">38</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Taj se žalbeni razlog sastoji od dvaju dijelova, od kojih se prvi odnosi na pogrešku koja se tiče prava u pogledu ocjene financijskog opterećenja mjera potpore CHP‑u, a drugi na nepoštovanje sudske prakse proizišle iz presude od 13. ožujka 2001., PreussenElektra (C‑379/98, EU:C:2001:160).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prvi dio jedinog žalbenog razloga</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Argumenti stranaka</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">39</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prvim dijelom jedinog žalbenog razloga Komisija tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je smatrao da financijsko opterećenje mjera potpore CHP‑u, koje snose operatori distribucijskog sustava, ne čini porez ili drugo obvezno davanje u smislu sudske prakse Suda i da stoga u ovom slučaju nije došlo do upotrebe državnih sredstava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">40</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ističe da se Opći sud u tom pogledu oslonio na tri ocjene, od kojih su sve zahvaćene pogreškom koja se tiče prava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">41</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, prema Komisijinu mišljenju, Opći sud je u točkama 65. do 70. i 89. pobijane presude smatrao da je, kako bi se utvrdilo postojanje državnih sredstava, nužno ne poistovjetiti upotrebu sredstava s njihovim podrijetlom. Stoga bi osobu koja je dužna platiti obvezno davanje trebalo razlikovati od osobe koja je odgovorna za plaćanje potpore i koja na toj osnovi korisniku isplaćuje iznose koji odgovaraju takvom davanju. Polazeći od toga da u ovom slučaju ista osoba ima oba ta svojstva, s obzirom na to da je svaki operator distribucijskog sustava obveznik davanja KWKG i da je odgovoran za isplatu potpore KWKG korisnicima mjera potpore CHP‑u, Opći sud smatrao je da ne postoje državna sredstva.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">42</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Suprotno tomu, Komisija smatra da ništa u članku 107. stavku 1. UFEU‑a ni u sudskoj praksi na koju se oslonio Opći sud ne dopušta da se zahtijeva postojanje trostranog odnosa između obveznika obveznog davanja, osobe odgovorne za dodjelu potpore i njezina korisnika. Odlučujuće je samo postojanje obveznog davanja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">43</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, Komisija ističe to da je Opći sud u točkama 71., 72. i 88. pobijane presude utvrdio da ona nije dokazala da su sredstva ostvarena davanjem KWKG prikupljena i da se njima upravljalo u skladu s nacionalnim zakonodavstvom. Opći sud to smatra dodatnim uvjetom uz uvjet postojanja obveznog davanja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">44</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Suprotno tomu, Komisija smatra da nije potrebno ispuniti druge kriterije, poput onih koji se odnose na upravljanje sredstvima i njihovu raspodjelu u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, jer je samo svojstvo poreza ili obveznog davanja dovoljno za utvrđivanje postojanja državnih sredstava, s obzirom na to da porez mogu naplaćivati i privatni subjekti. U ovom je predmetu riječ o obvezi plaćanja koja je zakonom jednostrano nametnuta određenoj kategoriji osoba i, prema tome, o porezu ili obveznom davanju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">45</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Upućivanje, sadržano u točki 35. presude od 12. siječnja 2023., DOBELES HES (C‑702/20 i C‑17/21, EU:C:2023:1), na činjenicu da se iznosima „upravlja i da se oni raspoređuju u skladu sa zakonodavstvom” povezano je s potrebom razlikovanja situacije o kojoj je riječ u predmetu u kojem je donesena ta presuda od onih o kojima je riječ u predmetima u kojima su donesene presude od 15. srpnja 2004., Pearle i dr. (C‑345/02, EU:C:2004:448), i od 30. svibnja 2013., Doux Élevage i Coopérative agricole UKL‑ARREE (C‑677/11, EU:C:2013:348), u kojima su tijela javne vlasti samo učinila obveznim davanje koje je udruga privatnog prava uvela i kojim je upravljala za skupinu pravnih subjekata također privatnog prava. Te situacije nisu usporedive sa situacijom u ovom slučaju, s obzirom na to da je, prema Komisijinu mišljenju, njemačka država uvela potporu KWKG i poduzela sve potrebne mjere za to da se odgovarajućim iznosima „upravlja i da se oni raspoređuju” u skladu s njemačkim zakonodavstvom. Smatrajući suprotno, Opći sud također je počinio pogrešku u pravnoj kvalifikaciji činjenica.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">46</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Podredno, Komisija dodaje da se, u svakom slučaju, prve dvije ocjene Općeg suda temelje na drugoj pogrešci, počinjenoj u točkama 71. i 72. pobijane presude, u dijelu u kojem je taj sud pogrešno smatrao da se mehanizam raspodjele financijskog opterećenja među operatorima sustava ne može smatrati „upravljanjem sredstvima” jer se tim mehanizmom samo uspostavlja nadoknada tog opterećenja među operatorima sustava. Naime, s jedne strane, financijsko opterećenje koje snose operatori distribucijskih sustava ne proizlazi iz isplate potpore KWKG, koju su im nadoknađivali operatori prijenosnog sustava, nego iz plaćanja davanja KWKG koje su operatori distribucijskih sustava morali platiti potonjima. S druge strane, Opći sud zanemario je ulogu BAFA‑e i BNetzA‑a u odabiru korisnika mjera potpore CHP‑u i određivanju iznosa plaćanja na temelju zakona. Takav bi mehanizam stoga omogućio „upravljanje i raspodjelu” financijskog opterećenja koje se odnosi na te mjere.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">47</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, Komisija primjećuje da je Opći sud u točkama 73. do 76. pobijane presude smatrao da ona nije dokazala da operatori distribucijskog sustava stvarno podliježu obveznom davanju, s obzirom na to da su potonji imali mogućnost prenijeti davanje KWKG na svoje kupce.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">48</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, prema Komisijinu mišljenju, sama mogućnost prenošenja dodatnih troškova na treće osobe nije relevantna u svrhu utvrđivanja postojanja državnih sredstava, kao što to, prema njezinu mišljenju, proizlazi iz presude od 28. ožujka 2019., Njemačka/Komisija (C‑405/16 P, EU:C:2019:268, t. 65. do 71.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">49</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Savezna Republika Njemačka smatra da valja odbiti cijelu argumentaciju iznesenu u prilog prvom dijelu jedinog žalbenog razloga.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ocjena Suda</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">50</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s ustaljenom sudskom praksom, kvalifikacija „državne potpore” u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a pretpostavlja ispunjenje četiriju uvjeta, odnosno postojanje intervencije države ili intervencije „putem državnih sredstava”, mogućnost da ta intervencija utječe na trgovinu među državama članicama, da ona daje selektivnu prednost svojem korisniku i da narušava ili prijeti da će narušiti tržišno natjecanje (presuda od 26. rujna 2024., Covestro Deutschland i Njemačka/Komisija, C‑790/21 P i C‑791/21 P, EU:C:2024:792, t. 146. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">51</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kada je riječ o prvom od tih uvjeta, iz ustaljene sudske prakse proizlazi to da se mjera može kvalificirati kao intervencija države ili potpora dodijeljena „putem državnih sredstava” ako je, s jedne strane, izravno ili neizravno dodijeljena putem tih sredstava i ako je, s druge strane, pripisiva državi članici (presuda od 26. rujna 2024., Covestro Deutschland i Njemačka/Komisija, C‑790/21 P i C‑791/21 P, EU:C:2024:792, t. 147. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">52</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Konkretnije, kad je riječ o uvjetu dodjeljivanja prednosti „putem državnih sredstava”, Sud je u okviru svoje sudske prakse razvio dva kriterija koji omogućuju da se utvrdi da su sredstva putem kojih se dodjeljuje cjenovna prednost na temelju nacionalnog zakonodavstva „državna sredstva” u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a (presuda od 26. rujna 2024., Covestro Deutschland i Njemačka/Komisija, C‑790/21 P i C‑791/21 P, EU:C:2024:792, t. 148. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">53</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tako, kao prvo, sredstva ostvarena naplatom poreza ili drugih obveznih nameta na temelju nacionalnog zakonodavstva, kojima se upravlja i koja se raspoređuju sukladno tom zakonodavstvu, čine „državna sredstva” u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a (presuda od 26. rujna 2024., Covestro Deutschland i Njemačka/Komisija, C‑790/21 P i C‑791/21 P, EU:C:2024:792, t. 149. i navedena sudska praksa). U tom pogledu, činjenica da financijsko opterećenje takvog davanja u stvarnosti snosi određena kategorija osoba nije dovoljna da bi se utvrdilo da su sredstva koja proizlaze iz tog davanja „državna sredstva” u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a. Također je potrebno da navedeno davanje bude obvezno na temelju nacionalnog prava (presuda od 12. siječnja 2023., DOBELES HES, C‑702/20 i C‑17/21, EU:C:2023:1, t. 36.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">54</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, činjenica da iznosi cijelo vrijeme ostaju pod javnim nadzorom i tako su na raspolaganju nadležnim nacionalnim tijelima dovoljna je da bi ih se kvalificiralo kao „državna sredstva” u smislu te odredbe (presuda od 26. rujna 2024., Covestro Deutschland i Njemačka/Komisija, C‑790/21 P i C‑791/21 P, EU:C:2024:792, t. 150. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">55</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kriteriji navedeni u točkama 53. i 54. ove presude alternativni su kriteriji na temelju kojih se može utvrditi da se mjera dodjeljuje „putem državnih sredstava” u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a (presuda od 26. rujna 2024., Covestro Deutschland i Njemačka/Komisija, C‑790/21 P i C‑791/21 P, EU:C:2024:792, t. 151. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">56</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga slijedi da se državni karakter sredstava u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a može utvrditi na temelju dvaju alternativnih kriterija, od kojih se jedan tiče postojanja obveznog troška za potrošače ili krajnje kupce, a drugi javnog nadzora nad upravljanjem sustavom, osobito nad sredstvima odnosno nad upraviteljima tih sredstava (vidjeti u tom smislu presudu od 26. rujna 2024., Covestro Deutschland i Njemačka/Komisija, C‑790/21 P i C‑791/21 P, EU:C:2024:792, t. 152.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">57</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz točke 93. pobijane presude, koja nije osporena u okviru žalbe, proizlazi da se Komisija u spornoj odluci ograničila na primjenu prvog od tih dvaju kriterija. Točno je da je Opći sud, nakon što je u točkama 56. do 90. pobijane presude ispitao taj prvi kriterij, u točkama 91. do 100. te presude ipak provjerio je li u ovom slučaju ispunjen drugi od kriterija navedenih u točki 56. ove presude, ali je smatrao da nijedan od tih kriterija nije ispunjen. S obzirom na to da se prvi dio jedinog žalbenog razloga odnosi samo na analizu koju je Opći sud proveo u točkama 65. do 89. pobijane presude, u okviru tog dijela riječ je samo o prvom od navedenih kriterija.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">58</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče argumentacije iznesene u prilog navedenom dijelu žalbenog razloga, kao prvo, u dijelu u kojem Komisija svojim prvim prigovorom u biti tvrdi da je Opći sud u točkama 65. do 70. i 89. pobijane presude počinio pogrešku koja se tiče prava time što je smatrao da utvrđivanje državnih sredstava zahtijeva postojanje „trostranog odnosa” između obveznika obveznog davanja, osobe odgovorne za dodjelu potpore i njezina korisnika, dovoljno je istaknuti da, iako je Savezna Republika Njemačka upotrijebila te izraze u okviru svoje tužbe u prvostupanjskom postupku, kao što to proizlazi iz točke 47. te presude, Opći sud ih nije preuzeo u tim osporavanim točkama pobijane presude. Slijedom toga, taj prigovor nije činjenično utemeljen.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">59</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na navedeno, Komisija tim prigovorom također tvrdi da je postojanje obveznog davanja odlučujuće za utvrđivanje „državnih sredstava” u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a te prigovara Općem sudu da je smatrao da obvezno namjenjivanje sredstava kojima raspolaže jedna kategorija privatnih gospodarskih subjekata u korist druge kategorije privatnih gospodarskih subjekata nije dovoljno za utvrđivanje upotrebe državnih sredstava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">60</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja istaknuti to da je Opći sud u točki 64. pobijane presude pravilno podsjetio na sudsku praksu navedenu u točki 53. ove presude prema kojoj, kako bi se sredstva smatrala „državnim sredstvima” u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a, ona moraju, među ostalim, potjecati od poreza ili drugih obveznih davanja na temelju nacionalnog zakonodavstva.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">61</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Primjenjujući to načelo na ovaj slučaj, Opći sud je u točkama 67. i 70. pobijane presude utvrdio da je Komisija pogrešno smatrala da je obveza operatora sustava da korisnicima mjera potpore CHP‑u isplate potporu KWKG dovoljna kako bi se utvrdilo postojanje poreza ili drugog obveznog davanja koje može upućivati na upotrebu državnih sredstava. Pojasnio je da se na temelju te okolnosti može samo utvrditi namjena sredstava u skladu sa zakonom, bez davanja ikakve naznake o podrijetlu sredstava koja su operatori sustava upotrebljavali za ispunjavanje svojih obveza. Kako bi potkrijepio to utvrđenje, Opći sud se u točkama 68. i 69. te presude pozvao na kriterij prenošenja financijskog opterećenja koje proizlazi iz namjene sredstava na treću osobu kako bi se utvrdilo podrijetlo predmetnih sredstava i, slijedom toga, eventualna upotreba državnih sredstava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">62</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, Sud je već ocijenio da, kako bi se utvrdila upotreba državnih sredstava, nije dovoljno to da operatori sustava dodatne troškove proizišle iz obveze kupnje električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije po cijenama utvrđenima zakonom nadoknađuju višom prodajnom cijenom te energije krajnjim kupcima ako ta nadoknada proizlazi isključivo iz prakse, a ne iz zakonske obveze (vidjeti u tom smislu presude od 28. ožujka 2019., Njemačka/Komisija, C‑405/16 P, EU:C:2019:268, t. 70. i 71. kao i od 12. siječnja 2023., DOBELES HES, C‑702/20 i C‑17/21, EU:C:2023:1, t. 37.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">63</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, postojanje obveznog opterećenja koje snose krajnji potrošači električne energije na „drugoj razini” lanca opskrbe električnom energijom, kojim se osiguravaju sredstva upotrijebljena za dodjelu potpore na „prvoj razini” tog lanca, u biti se, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točkama 66. i 67. svojeg mišljenja, dosljedno uzimalo u obzir u sudskoj praksi, a osobito u presudama od 17. srpnja 2008., Essent Netwerk Noord i dr. (C‑206/06, EU:C:2008:413, t. 66.), od 19. prosinca 2013., Association Vent De Colère! i dr. (C‑262/12, EU:C:2013:851, t. 22. do 24.); od 28. ožujka 2019., Njemačka/Komisija (C‑405/16 P, EU:C:2019:268, t. 64. do 71.); od 15. svibnja 2019., Achema i dr. (C‑706/17, EU:C:2019:407, t. 57. i 64.) i od 12. siječnja 2023., DOBELES HES (C‑702/20 i C‑17/21, EU:C:2023:1, t. 30., 36. i 37.), od 7. ožujka 2024., Fallimento Esperia i GSE (C‑558/22, EU:C:2024:209, t. 76. i 77.), od 26. rujna 2024., Covestro Deutschland i Njemačka/Komisija (C‑790/21 P i C‑791/21 P, EU:C:2024:792, t. 178.) i od 26. rujna 2024., WEPA Hygieneprodukte i dr./Komisija (C‑795/21 P i C‑796/21 P, EU:C:2024:807, t. 124.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">64</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sudska praksa navedena u točkama 62. i 63. ove presude odražava potrebu da, kako bi se mogla kvalificirati kao državna potpora, potpora dodijeljena korisniku mora opterećivati državni proračun, što pretpostavlja postojanje dovoljno izravne veze između, s jedne strane, te potpore i, s druge strane, smanjenja navedenog proračuna, pa čak i dovoljno konkretnog gospodarskog rizika od njegova opterećenja. U tom smislu Sud je također utvrdio da je, kad je riječ o subjektima različitima od tijela javne vlasti koji imaju obvezu otkupa električne energije, odlučujući element činjenica da je takve subjekte država ovlastila za upravljanje državnim sredstvom, a ne samo to da su obvezani na otkup iz vlastitih financijskih sredstava (vidjeti u tom smislu presudu od 28. ožujka 2019., Njemačka/Komisija, C‑405/16 P, EU:C:2019:268 t. 58. do 60. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">65</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga slijedi da se, u nedostatku obveznog prenošenja na krajnje kupce financijskog opterećenja koje odgovara doplati koju operatori sustava duguju na prodajnu cijenu električne energije, ne može smatrati da sredstva kojima se financira ta doplata potječu od poreza ili drugog obveznog davanja i da stoga čine državna sredstva u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">66</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju iz utvrđenja Općeg suda u točki 60. pobijane presude, koje Komisija ne osporava, proizlazi da operatori distribucijskog sustava, iako su dužni isplatiti potporu KWKG korisnicima predmetnih mjera, doduše imaju pravo prenijeti financijsko opterećenje koje iz toga proizlazi, a koje odgovara davanju KWKG, na svoje krajnje kupce, ali to nisu pravno obvezni učiniti. U tim okolnostima Opći sud nije počinio nikakvu pogrešku koja se tiče prava time što je smatrao da Komisija nije dokazala da mjere potpore CHP‑u uključuju upotrebu državnih sredstava u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">67</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Slijedom toga, argumenti izneseni u prilog prvom prigovoru prvog dijela Komisijina jedinog žalbenog razloga, usmjereni protiv točaka 65. do 70. i 89. pobijane presude, nisu osnovani.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">68</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, što se tiče drugog prigovora koji je istaknula Komisija, usmjerenog protiv točaka 71., 72. i 88. pobijane presude, u kojima je Opći sud u biti smatrao da, kako bi sredstva činila državna sredstva, nije dovoljno to da se financiraju porezom ili drugim obveznim davanjima na temelju nacionalnog zakonodavstva, nego se tim sredstvima također mora upravljati i ona se moraju raspoređivati u skladu s tim zakonodavstvom, dovoljno je utvrditi da je taj prigovor bespredmetan.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">69</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 53. ove presude, na koju je Opći sud pravilno uputio u točkama 57. i 64. pobijane presude, kriterij upravljanja predmetnim sredstvima i njihove raspodjele u skladu s nacionalnim zakonodavstvom dodaje se kriteriju prema kojem ta sredstva moraju potjecati od poreza ili drugih obveznih davanja. U tom pogledu Komisija pogrešno tumači točku 35. presude od 12. siječnja 2023., DOBELES HES (C‑702/20 i C‑17/21, EU:C:2023:1), kada tvrdi da se navođenjem prvog od tih kriterija samo nastoji razlikovati situacija o kojoj je bila riječ u toj presudi od onih o kojima je bila riječ u presudama navedenima u točki 45. ove presude, pri čemu navedena presuda od 12. siječnja 2023. ne sadržava nikakvo ograničenje u tom smislu. Uostalom, navedeni kriterij utvrđen je kao samostalan kriterij za utvrđivanje upotrebe državnih sredstava, uz kriterij podrijetla predmetnih sredstava, već u presudi od 2. srpnja 1974., Italija/Komisija (173/73, EU:C:1974:71, t. 35.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">70</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, iz točaka 58. do 66. ove presude proizlazi da Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava kada je smatrao da sredstva kojima se financiraju sporne mjere ne čine obvezno davanje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">71</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Slijedom toga, čak i pod pretpostavkom da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava u tumačenju kriterija prema kojem se sredstvima financiranima obveznim davanjem mora upravljati i ona se moraju raspoređivati u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, takva pogreška ne bi ni na koji način utjecala na osnovanost utvrđenja nepostojanja takvog davanja u ovom slučaju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">72</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz istih je razloga bespredmetna i argumentacija koju je Komisija podredno istaknula i koja je iznesena u točki 46. ove presude, prema kojoj je Opći sud u biti pogrešno primijenio kriterij kojim se zahtijeva da se sredstvima upravlja i da se ona raspoređuju u skladu s nacionalnim zakonodavstvom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">73</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, kad je riječ o trećem prigovoru koji je istaknula Komisija, a koji se odnosi na točke 73. do 76. pobijane presude, dovoljno je istaknuti da iz analize prvog prigovora ovog dijela jedinog žalbenog razloga proizlazi da je obvezno prenošenje financijskog opterećenja mjera potpore CHP‑u doista bilo relevantno za ocjenu postojanja državnih sredstava. Konkretno, iz točke 62. ove presude proizlazi da Komisija pogrešno tumači presudu od 28. ožujka 2019., Njemačka/Komisija (C‑405/16 P, EU:C:2019:268), kada tvrdi da je Sud u njoj utvrdio da sama mogućnost prenošenja dodatnih troškova na treće osobe ne utječe na pitanje jesu li upotrijebljena državna sredstva. Slijedom toga, taj je prigovor neosnovan.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">74</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodno navedeno, prvi dio jedinog žalbenog razloga valja odbiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugi dio jedinog žalbenog razloga</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Argumenti stranaka</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">75</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugim dijelom jedinog žalbenog razloga, koji je istaknut podredno, Komisija ističe da je Opći sud u točkama 101. do 117. pobijane presude zanemario sudsku praksu proizišlu iz presude od 13. ožujka 2001., PreussenElektra (C‑379/98, EU:C:2001:160).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">76</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Najprije, Komisija smatra da se tom sudskom praksom Sud ograničava na ocjenu toga da samo slučajevi u kojima država intervenira reguliranjem tržišnih cijena, primjerice određivanjem najnižih ili reguliranih cijena ili minimalnih količina kupnje, ne dovode do upotrebe državnih sredstava. U ovom slučaju Komisija smatra da se KWKG‑om iz 2020. ne predviđa takvo reguliranje cijena. Naime, operatori sustava dužni su isplatiti potporu KWKG korisnicima mjera potpore CHP‑u priključenima na njihovu mrežu, neovisno o tome jesu li potonji kupovali električnu energiju. Tako država nameće izravne obveze plaćanja između privatnih stranaka, a da se te obveze ne temelje ni na kakvom ugovornom odnosu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">77</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nadalje, prema Komisijinu mišljenju, široko tumačenje iznimke iz te sudske prakse omogućilo bi državi članici koja uvodi obveze plaćanja na teret privatnih gospodarskih subjekata da promiče bilo koji industrijski sektor ili bilo kojeg pojedinačnog poduzetnika.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">78</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku, Komisija podsjeća na sudsku praksu koja proizlazi, među ostalim, iz presude od 11. kolovoza 1995., Dubois i Général cargo services (C‑16/94, EU:C:1995:268, t. 15. i 21.), o pojmu „porez” u smislu članaka 30. i 110. UFEU‑a. Smatra da se iz toga može zaključiti da je odlučujući element pitanje predstavlja li plaćanje protučinidbu za određenu, stvarno i pojedinačno pruženu uslugu gospodarskom subjektu, u kojem slučaju to plaćanje nije obuhvaćeno pojmom „porez”, ili pak služi financiranju ispunjavanja zadaće javne službe, u kojem slučaju to plaćanje jest obuhvaćeno tim pojmom. U takvom kontekstu privatno podrijetlo sredstava, na koje se oslanja Opći sud, nije relevantno, s obzirom na to da svaki oblik davanja podrazumijeva upotrebu privatnih sredstava. U tom se pogledu Komisija također poziva na presudu od 28. ožujka 2019., Njemačka/Komisija (C‑405/16 P, EU:C:2019:268), koju je Opći sud pogrešno protumačio u točki 111. pobijane presude, i na presudu od 7. ožujka 2024., Fallimento Esperia i GSE (C‑558/22, EU:C:2024:209), kojom se potvrđuje da situaciju „obveze kupnje” treba razlikovati od situacije u kojoj država nameće obvezu plaćanja, koja je zapravo obvezno davanje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">79</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Savezna Republika Njemačka osporava tu argumentaciju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ocjena Suda</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">80</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kako bi se odlučilo o tom dijelu jedinog žalbenog razloga, valja podsjetiti na to da je Sud u točki 59. presude od 13. ožujka 2001., PreussenElektra (C‑379/98, EU:C:2001:160), utvrdio da obveza nametnuta privatnim poduzetnicima za opskrbu električnom energijom da po utvrđenim najnižim cijenama kupuju električnu energiju proizvedenu iz obnovljivih izvora energije ne dovodi ni do kakvog izravnog ili neizravnog prijenosa državnih sredstava poduzetnicima koja proizvode tu vrstu električne energije. U točkama 60. i 61. te presude Sud je iz toga u biti zaključio da, u nedostatku takvog prijenosa državnih sredstava, činjenica da je obveza kupnje nametnuta zakonom i da određenim poduzetnicima daje nedvojbenu prednost ne znači da je riječ o državnoj potpori u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">81</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga je dovoljno prije svega istaknuti da je, suprotno onomu što tvrdi Komisija, Opći sud u točkama 105. do 108. pobijane presude u biti pravilno ocijenio da Sud nije smatrao da samo reguliranje cijena nametnuto zakonodavstvom države članice izmiče kvalifikaciji državne potpore. U stvarnosti, Sud je samo naveo da nametanje privatnim poduzetnicima za opskrbu električnom energijom obveze da po utvrđenim najnižim cijenama kupuju električnu energiju proizvedenu iz obnovljivih izvora energije ne čini državnu potporu ako ta obveza ne dovodi ni do kakvog izravnog ili neizravnog prijenosa državnih sredstava poduzetnicima koji proizvode tu vrstu električne energije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">82</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, u predmetu u kojem je donesena presuda od 13. ožujka 2001., PreussenElektra (C‑379/98, EU:C:2001:160), isplata koja je proizlazila iz razlike između tržišne cijene i najniže cijene propisane zakonom nije se financirala državnim sredstvima, nego je bila pokrivena vlastitim financijskim sredstvima predmetnih poduzetnika za opskrbu električnom energijom, pri čemu se to opterećenje samo raspodjeljivalo između tih poduzetnika i privatnih operatora mreža električne energije na višoj razini.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">83</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, iz analize prvog dijela ovog jedinog žalbenog razloga proizlazi da Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava time što je smatrao da isto vrijedi i u ovom slučaju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">84</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga slijedi da Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava ni time što je u točki 112. pobijane presude smatrao da je Komisija, kako bi isključila primjenu sudske prakse proizišle iz presude od 13. ožujka 2001., PreussenElektra (C‑379/98, EU:C:2001:160), trebala utvrditi, neovisno o tome predstavljaju li mjere potpore CHP‑u mjeru „obične regulacije cijena”, da prednost korisnicima tih mjera nisu dodijelili operatori sustava, koji su privatni subjekti, vlastitim financijskim sredstvima. Opći sud nije počinio pogrešku ni time što je u točki 114. pobijane presude zaključio da, s obzirom na to da Komisija nije utvrdila da je ispunjen jedan od alternativnih kriterija navedenih u točkama 53. i 54. ove presude, operatori sustava koriste vlastita financijska sredstva kako bi korisnicima mjera potpore CHP‑u dodijelili iznose predviđene KWKG‑om iz 2020., u smislu sudske prakse proizišle iz presude od 13. ožujka 2001., PreussenElektra (C‑379/98, EU:C:2001:160).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">85</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nadalje, iz toga proizlazi da je prigovor koji se odnosi na potrebu uskog tumačenja navodne iznimke koja proizlazi iz te sudske prakse također neosnovan. Naime, kao što to već proizlazi iz točke 80. ove presude, u presudi od 13. ožujka 2001., PreussenElektra (C‑379/98, EU:C:2001:160), Sud nije uveo iznimku, već je samo protumačio članak 107. stavak 1. UFEU‑a i, osobito, zahtjev postavljen tom odredbom prema kojem, kao što je to navedeno u točki 50. ove presude, kvalifikacija „državne potpore” pretpostavlja, među ostalim, postojanje intervencije države ili intervencije „putem državnih sredstava”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">86</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, u dijelu u kojem Komisija smatra da bi takvo tumačenje omogućilo državi članici koja uvodi obveze plaćanja na teret privatnih gospodarskih subjekata da promiče bilo koji industrijski sektor ili bilo kojeg pojedinačnog poduzetnika, dovoljno je podsjetiti na to da se, prema ustaljenoj sudskoj praksi, samo prednosti dodijeljene izravno ili neizravno putem državnih sredstava smatraju državnim potporama u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a. Naime, razlika utvrđena tom odredbom između „potpora koje dodijeli država članica” i potpora koje se dodjeljuju „putem državnih sredstava” ne znači da sve prednosti koje država odobri predstavljaju potpore, neovisno o tome financiraju li se državnim sredstvima, nego joj je samo cilj u taj pojam uključiti i prednosti koje država članica izravno dodjeljuje, kao i prednosti koje dodjeljuje preko javnih ili privatnih tijela, koja sama određuje ili uspostavlja radi upravljanja potporom (presude od 13. ožujka 2001., PreussenElektra, C‑379/98, EU:C:2001:160, t. 58. i od 27. siječnja 2022., Fondul Proprietatea, C‑179/20, EU:C:2022:58, t. 91.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">87</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku, što se tiče relevantnosti sudske prakse na koju se poziva Komisija, valja istaknuti, kao prvo, da u presudi od 11. kolovoza 1995., Dubois i Général cargo services (C‑16/94, EU:C:1995:268), Sud nije bio upitan o tumačenju članka 107. UFEU‑a, nego o tome je li davanje koje opterećuje robu zbog njezina prelaska granice obuhvaćeno zabranom predviđenom člancima Ugovora o EZ‑u koji su zamijenjeni člancima 28. i 30. UFEU‑a. Usto, iako je Sud u točki 21. te presude utvrdio da se te odredbe primjenjuju na „pristojbu za prijelaz” namijenjenu nadoknadi troškova koje je preuzeo privatni poduzetnik i koji proizlaze iz izvršavanja zadaće javne službe, u ovom slučaju ni potpora KWKG ni davanje KWKG nisu na prvoj razini opskrbnog lanca električne energije namijenjeni nadoknadi troškova koji proizlaze iz izvršavanja zadaće javne službe. Stoga se Komisija uzalud poziva na navedenu presudu kako bi dokazala da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je smatrao da Komisija nije dokazala da su mjere potpore CHP‑u bile financirane iz državnih sredstava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">88</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, kad je riječ o presudi od 28. ožujka 2019., Njemačka/Komisija (C‑405/16 P, EU:C:2019:268), dovoljno je utvrditi da, kao što je to u biti istaknuo nezavisni odvjetnik u točkama 108. i 109. svojeg mišljenja, ta presuda ne sadržava razloge na temelju kojih bi se moglo smatrati da samo postojanje reguliranja tržišnih cijena u okviru odnosa protučinidbe među pojedincima opravdava utvrđenje nepostojanja upotrebe državnih sredstava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">89</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, isto vrijedi i za presudu od 7. ožujka 2024., Fallimento Esperia i GSE (C‑558/22, EU:C:2024:209). Naime, kao što to proizlazi iz točaka 74. do 77. te presude, upotreba državnih sredstava mogla se utvrditi zato što je subjekt koji se može izjednačiti s državom kupovao viškove zelenih certifikata o kojima je bila riječ u predmetu u kojem je donesena navedena presuda, koristeći se prihodima od tarifne sastavnice koja je nacionalnim zakonodavstvom nametnuta potrošačima električne energije i koji su se, u svrhu kupnje tih certifikata, uplaćivali navedenom subjektu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">90</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodno navedeno, drugi dio jedinog žalbenog razloga također je neosnovan, tako da žalbu treba odbiti u cijelosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Troškovi</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">91</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na temelju članka 184. stavka 2. Poslovnika Suda, kad žalba nije osnovana, Sud odlučuje o troškovima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">92</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 138. stavkom 1. tog poslovnika, koji se na temelju njegova članka 184. stavka 1. primjenjuje na žalbeni postupak, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">93</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Budući da je Savezna Republika Njemačka postavila zahtjev da se Komisiji naloži snošenje troškova i da Komisija nije uspjela u postupku sa svojim jedinim žalbenim razlogom, Komisiji valja naložiti da, osim vlastitih troškova, snosi i troškove koje je Savezna Republika Njemačka imala povodom ove žalbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C41DispositifIntroduction" id="para-133" title="page-16">
      Slijedom navedenog, Sud (četvrto vijeće) proglašava i presuđuje:
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Žalba se odbija.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Europskoj komisiji nalaže se da, uz vlastite troškove, snosi i troškove koje je Savezna Republika Njemačka imala povodom ove žalbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <div class="signatures">
<p class="C77Signatures" id="para-136" title="page-16">
<span class="signatory">Potpisi</span>
</p>
</div>
    <div/>
  <hr class="note"/>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-1" href="#c-1">*</a>
</span>) Jezik postupka: njemački</p>
</body>
</html>
