<!DOCTYPE html PUBLIC "yes" "xhtml1-strict.dtd">
<html xmlns="http://www.w3.org/1999/xhtml">
<!--GENDOC2XHTML # converter_version: 1.2.15-->
  <head>
    <title>2026-07-202607C109202407680-00-TRA-DOC-HR-ARRET-C-0768-24-202606215-07_00</title>
    <meta content="text/html; charset=utf-8" http-equiv="Content-Type"/>
    <meta content="true" name="ParExtraits_2021"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGeneratedDate"/>
    <meta content="hr-HR" name="Gendoc_Lang"/>
    <meta content="" name="Gendoc_GenerationDate"/>
    <meta content="" name="IsFlattened"/>
    <meta content="1" name="NumProc"/>
    <meta content="Final" name="Gendoc_EditionType"/>
    <meta content="0001" name="Gendoc_CaseNumberSuite"/>
    <meta content="5/08/2026 14:56:20" name="Gendoc_LastVerificationDate"/>
    <meta content="" name="Gendoc_ProcedureNumber"/>
    <meta content="hr" name="Gendoc_LangCode"/>
    <meta content="ARR" name="TypeDoc"/>
    <meta content="tT/rcfNwzKu2nG9IA8YzYE+Z2rxzEfBU/hldeQKbP/GIKrR3kgSgga1tPYnmktAwf6XNuIxndWpMm254BU2sk9G1l+RQDlSc/hKUue3VYNqvSjZ4MB6GMT3VsGQmpudq8oiPQ+9q5Cept17f5ez2vcsiIK7AFEfe/NmhVMTVOAY=" name="GenDocUID"/>
    <meta content="P" name="TypeProc"/>
    <meta content="" name="CreateCustomParts"/>
    <meta content="OK" name="ReadyToPublish"/>
    <meta content="svc_wsgendoc" name="Gendoc_User"/>
    <meta content="" name="EP_Mode"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGenerated"/>
    <meta content="" name="Gendoc_Vademecum"/>
    <meta content="0768" name="NumeroOrdre"/>
    <meta content="2024" name="Annee"/>
    <meta content="P" name="Gendoc_ProcedureType"/>
    <meta content="" name="EP_Version"/>
    <meta content="HR" name="Langue"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGeneratedUser"/>
    <meta content="FAST_document_go_ok" name="Gendoc_LastVerificationStatus"/>
    <meta content="ARR_C" name="Gendoc_GendocTemplateType"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlockFlatP"/>
    <meta content="GenDoc 23-06-26 16:25:45" name="Created"/>
    <meta content="" name="Canevas3_Vademecum"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlock"/>
    <meta content="" name="Gendoc_CaseYear"/>
    <meta content="false" name="Generation_In_Progress"/>
    <meta content="C" name="Juridiction"/>
    <meta content="05276ac41072469db3aa4c77d847403f" name="DocumentIdentifier"/>
    <meta content="0768" name="Gendoc_CaseNumber"/>
    <meta content="ImportedWithoutSource" name="SdlIdentifier"/>
    <meta content="RP" name="NatureAff"/>
    <meta content="RP" name="Gendoc_CaseNature"/>
    <meta content="0001" name="NumSuite"/>
    <meta content="C" name="Gendoc_Juridiction"/>
  </head>
  <body>
    <div style="header">
      <div id="rId24" style="first"/>
      <div id="rId20" style="even">Presuda od 9. 7. 2026. – Predmet C‑768/24</div>
      <div id="rId21" style="default">Hortis</div>
    </div>
    <p class="C19Centre" id="para-1" title="page-1">
      PRESUDA SUDA (sedmo vijeće)
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-2" title="page-1">
      9. srpnja 2026. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-1" href="#t-1">*</a>
</span>)
    </p>
    <p class="C71Indicateur" id="para-3" title="page-1">
      „Zahtjev za prethodnu odluku – Konvencija o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze – Članak 3. – Izbor ugovornih stranaka – Članak 6. – Ugovor o radu – Prisilne norme prava koje bi se primjenjivalo u slučaju neizbora prava – Određivanje tog prava – Bliže veze ugovora o radu s drugom državom – Kriteriji ocjenjivanja – Bliže veze koje u okviru izvršenja ugovora o radu proizlaze iz izbora stranaka u pogledu mjerodavnog prava za taj ugovor”
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-4" title="page-1">
      U predmetu C‑768/24,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-5" title="page-1">
      povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Cour de cassation (Kasacijski sud, Francuska), odlukom od 23. listopada 2024., koju je Sud zaprimio 6. studenoga 2024., u postupku
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-6" title="page-1">
      Hortis GRC SA,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-7" title="page-1">
      protiv
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-8" title="page-1">
      JA,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-9" title="page-1">
      France Travail Île‑de‑France, prije Pôle emploi Île‑de‑France,
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-10" title="page-1">
      SUD (sedmo vijeće),
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-11" title="page-1">
      u sastavu: F. Schalin, predsjednik vijeća, M. Gavalec i Z. Csehi (izvjestitelj), suci,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-12" title="page-1">
      nezavisni odvjetnik: N. Emiliou,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-13" title="page-1">
      tajnik: A. Calot Escobar,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-14" title="page-1">
      uzimajući u obzir pisani dio postupka,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-15" title="page-1">
      uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za Hortis GRC SA, J.-J. Gatineau i V. Rebeyrol, avocats,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za JA, I. Goulet i F. Rocheteau, avocats,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za France Travail Île‑de‑France, N. Boullez, avocat,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za francusku vladu, B. Dourthe, F. du Couëdic i T. Lechevallier, u svojstvu agenata,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za češku vladu, A. Pagáčová, M. Smolek i J. Vláčil, u svojstvu agenata,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za Europsku komisiju, J. Hottiaux i S. Noë, u svojstvu agenata,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-22" title="page-1">
      odlučivši, nakon što je saslušao nezavisnog odvjetnika, da u predmetu odluči bez mišljenja,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-23" title="page-1">
      donosi sljedeću
    </p>
    <p class="C75Debutdesmotifs" id="para-24" title="page-1">
      Presudu
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 6. stavka 2. Konvencije o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze, otvorene za potpisivanje u Rimu 19. lipnja 1980. (SL 1980., L 266, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 13., str. 7.), u daljnjem tekstu: Rimska konvencija).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zahtjev je upućen u okviru spora između dioničkog društva Hortis GRC SA, osnovanog u skladu sa švicarskim pravom sa sjedištem u Švicarskoj, s jedne strane, i osobe JA, jednog od njegovih zaposlenika, kao i France Travaila Île‑de‑France, prije Pôle emploi Île‑de‑France, s druge strane, u vezi s otkazom ugovora o radu između tog društva i osobe JA.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravni okvir</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravo Unije</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Rimska konvencija</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 3. stavak 1. Rimske konvencije predviđa:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-31" title="page-1">
      „Na ugovor se primjenjuje pravo koje izaberu ugovorne stranke. Izbor mora biti izražen ili proizlaziti s razumnom sigurnošću iz uvjeta ugovora ili okolnosti slučaja. Stranke mogu odabrati pravo koje se primjenjuje na cijeli ugovor ili samo na neki dio ugovora.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">4</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 6. te konvencije, naslovljen „Pojedinačni ugovori o radu”, predviđa:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-33" title="page-2">
      „1. Neovisno o odredbama članka 3., u slučaju ugovora o radu, izbor prava stranaka radniku ne uskraćuje zaštitu koju mu daju prisilne norme prava koje bi se primjenjivalo na temelju stavka 2. u slučaju neizbora prava.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-34" title="page-2">
      2. Neovisno o odredbama članka 4., na ugovore o radu primjenjuje se, u slučaju nedostatka izbora u skladu s člankom 3.:
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-35" title="page-2">
      (a) pravo države u kojoj radnik obično obavlja svoj posao sukladno ugovoru, čak ako je privremeno zaposlen u drugoj državi; ili
    </p>
    <p class="C10Marge1" id="para-36" title="page-2">
      ili
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-37" title="page-2">
      (b) ako radnik obično ne obavlja svoj posao u samo jednoj državi, pravo one države u kojoj se nalazi mjesto poslovanja preko kojeg je zaposlen;
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-38" title="page-2">
      osim ako iz okolnosti u cjelini proizlazi da je ugovor više povezan s drugom državom, u kojem slučaju se na ugovor primjenjuje pravo te države.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uredba Rim I</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">5</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uredba (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (SL 2008., L 177, str. 6.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 6., str. 109. i ispravci SL 2015., L 66, str. 22. i SL 2019., L 149, str. 85.), u daljnjem tekstu: Uredba Rim I) zamijenila je Rimsku konvenciju. U skladu s njezinim člankom 28. ta se uredba primjenjuje na ugovore sklopljene od 17. prosinca 2009.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">6</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 8. Uredbe Rim I, naslovljen „Pojedinačni ugovor o radu”, glasi:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-42" title="page-2">
      „1. Individualni ugovor o radu podliježe pravu koje odaberu ugovorne stranke u skladu s člankom 3. Međutim, takav izbor prava ne može za posljedicu imati lišavanje zaposlenika zaštite koju im osiguravaju odredbe od kojih se ne može sporazumno odstupiti na temelju prava koje bi, u slučaju da ono nije odabrano, bilo mjerodavno na temelju stavaka 2., 3. i 4. ovog članka.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-43" title="page-2">
      2. Ako [ugovorne stranke nisu odabrale mjerodavno pravo za pojedinačni ugovor o radu], ugovor podliježe pravu države u kojoj, odnosno iz koje zaposlenik uobičajeno izvršava svoj posao na temelju ugovora. Ne smatra se da je država u kojoj se posao uobičajeno izvršava promijenjena, ako je zaposlenik privremeno zaposlen.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-44" title="page-2">
      3. Ako se mjerodavno pravo ne može utvrditi na temelju stavka 2., ugovor podliježe pravu države u kojoj se nalazi mjesto poslovanja u kojoj je zaposlenik zaposlen.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-45" title="page-2">
      4. Kad je jasno iz svih okolnosti slučaja da je ugovor u najbližoj vezi s državom koja nije država navedena u stavcima 2. i 3., mjerodavno je pravo te druge države.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Francusko pravo</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">7</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak L1232‑1 Zakonika o radu određuje:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-48" title="page-3">
      „Svako otpuštanje zbog osobnih razloga temelji se na uvjetima utvrđenima u ovom poglavlju.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-49" title="page-3">
      Mora biti opravdano stvarnim i ozbiljnim razlogom.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">8</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak L1232‑2 tog zakonika glasi kako slijedi:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-51" title="page-3">
      „Poslodavac koji namjerava otpustiti radnika poziva ga, prije donošenja bilo kakve odluke, na prethodni razgovor.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-52" title="page-3">
      Poziv se dostavlja preporučenom poštom ili se uručuje osobno uz potvrdu o primitku. U tom se dopisu navodi svrha poziva.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-53" title="page-3">
      Prethodni razgovor ne smije se održati prije isteka pet radnih dana od dostave preporučene pošte ili osobnog uručenja poziva.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">9</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom L1232‑3 navedenog zakonika predviđa se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-55" title="page-3">
      „Poslodavac tijekom prethodnog razgovora navodi razloge za namjeravanu odluku i saslušava objašnjenja zaposlenika.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">10</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom L1232‑6 tog zakonika određuje se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-57" title="page-3">
      „Kada poslodavac odluči otpustiti radnika, obavještava ga o svojoj odluci preporučenom poštom s povratnicom.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-58" title="page-3">
      U tom se dopisu navodi jedan ili više razloga na koje se poziva poslodavac.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-59" title="page-3">
      Ne može se poslati prije isteka najmanje dva radna dana nakon predviđenog datuma razgovora koji prethodi otkazu na koji je radnik pozvan.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-60" title="page-3">
      […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Glavni postupak i prethodna pitanja</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">11</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Društvo Hortis, čija se djelatnost sastoji od pružanja informatičkih usluga poduzetnicima, zaposlilo je osobu JA, koja živi u Francuskoj, u svojstvu direktora, počevši od 1. rujna 2007.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">12</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tijekom izvršavanja ugovora o radu između društva Hortis i osobe JA, na koji se primjenjivalo švicarsko pravo, osoba JA živjela je i obavljala svoje profesionalne djelatnosti u Francuskoj. Dopisom od 25. siječnja 2012. otkazan joj je ugovor o radu u skladu s pravilima za otkazivanje utvrđenima švicarskim pravom, koje ne predviđa ni razgovor prije otkaza ugovora o radu ni obvezu obrazlaganja odluke o otkazu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">13</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osoba JA osporavala je provedeni postupak i osnovanost tog otkaza pred conseilom de prud’hommes de Paris (Radni sud u Parizu, Francuska), koji je, nakon što se proglasio nadležnim za odlučivanje u sporu, odbio njezine zahtjeve presudom od 7. lipnja 2016.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">14</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Cour d’appel de Paris (Žalbeni sud u Parizu, Francuska), kojem je osoba JA podnijela žalbu, presudom od 29. siječnja 2020. proglasio je, među ostalim, da je francusko pravo jedino mjerodavno za spor, primjenom članka 6. Rimske konvencije, odlučio da je ugovor o radu otkazan bez stvarnog i ozbiljnog razloga te je društvu Hortis naložio da osobi JA plati iznose naknade štete.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">15</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kako bi odlučio da se francusko pravo primjenjuje na otkaz ugovora o radu o kojem je riječ u glavnom postupku, cour d’appel de Paris (Žalbeni sud u Parizu) utvrdio je da se ugovorom ne može odstupiti od odredbi tog prava koje se odnose na razgovor koji prethodi otkazu i obvezu obrazlaganja odluke o otkazu, s obzirom na to da je, u biti, mjesto obavljanja rada Francuska. Naime, budući da švicarsko pravo ne predviđa ni razgovor prije otkaza ni navođenje pisanog obrazloženja odluke o otkazu, osoba JA trebala bi imati pravo na zaštitu prisilnih normi francuskog prava koje su povoljnije u području otkazivanja s obzirom na postupovna jamstva koja pružaju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">16</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Društvo Hortis podnijelo je žalbu protiv presude coura d’appel de Paris (Žalbeni sud u Parizu) od 29. siječnja 2020. pred Courom de cassation (Kasacijski sud, Francuska), sudom koji je uputio zahtjev. U tom okviru tvrdi da cour d’appel de Paris (Žalbeni sud u Parizu) pogrešno nije istražio je li švicarsko pravo primjenjivo zbog bliže veze ugovora o radu o kojem je riječ u glavnom postupku sa Švicarskom, osobito s obzirom na to da je osoba JA primala pozamašnu plaću u švicarskim francima (CHF) koja joj se isplaćivala na švicarski bankovni račun, na članstvo osobe JA u švicarskim fondovima za socijalno osiguranje, primjenu povoljnijeg poreznog tretmana koji se primjenjuje na zaposlenike koji rade u Švicarskoj te činjenicu da osoba JA ima švicarsku adresu elektroničke pošte i švicarski broj mobilnog telefona.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">17</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu Hortis se poziva na sudsku praksu Coura de cassation (Kasacijski sud), prema kojoj kada su stranke izabrale mjerodavno pravo za ugovor o radu i kada sudovi koji odlučuju o meritumu odluče isključiti njegovu primjenu, oni, s jedne strane, moraju utvrditi da pravo koje smatraju mjerodavnim jest pravo mjesta izvršenja ugovora o radu i, s druge strane, da navedeni ugovor nema bliže veze s državom različitom od države uobičajenog obavljanja posla.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">18</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U okviru te žalbe, osoba JA pak tvrdi da je činjenica da dotični radnik uobičajeno obavlja svoj posao u istoj državi osobito relevantna poveznica tog ugovora s tom državom koja se može otkloniti samo ako postoje relevantnije poveznice s drugom državom. Prema mišljenju osobe JA, sudsku praksu Coura de cassation (Kasacijski sud) na koju se poziva društvo Hortis trebalo bi tumačiti na način da sudovi koji odlučuju o meritumu također trebaju ispitati ima li ugovor o radu bliže veze s državom koja nije Francuska, kada zaposlenik uobičajeno radi u više država.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">19</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud koji je uputio zahtjev izražava sumnje u pogledu primjene prisilnih normi francuskog prava, koje pružaju veću zaštitu od onih švicarskog prava, s obzirom na okolnosti spora koji se pred njim vodi u kojima su, s jedne strane, društvo Hortis i osoba JA izričito izabrali švicarsko pravo za uređenje ugovora o radu o kojem je riječ u glavnom postupku i, s druge strane, osoba JA je uobičajeno obavljala svoj posao u Francuskoj. U tom pogledu želi znati mora li, u skladu sa zadnjim dijelom rečenice članka 6. stavka 2. Rimske konvencije, istražiti postojanje veće povezanosti tog ugovora sa Švicarskom, uzimajući u obzir i veze koje u okviru izvršenja navedenog ugovora proizlaze iz izbora stranaka u pogledu mjerodavnog prava za taj ugovor. U slučaju potvrdnog odgovora, želi znati treba li izuzeti iz primjene odredbe francuskog prava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">20</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim je okolnostima Cour de cassation (Kasacijski sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-72" title="page-5">
      „1. Treba li članak 6. in fine [Rimske konvencije] tumačiti na način da nacionalni sud, u slučaju u kojem su stranke izabrale pravo mjerodavno za ugovor o radu, na temelju zadnjeg dijela rečenice te odredbe mora isključiti primjenu prisilnih normi – koje pružaju veću zaštitu od prisilnih normi izabranog prava – koje su dio prava čiju primjenu radnik zahtijeva i koje bi se na temelju stavka 2. tog članka primjenjivale u slučaju nedostatka izbora, kada iz okolnosti u cjelini proizlazi da postoji bliža veza između navedenog ugovora i države čije su pravo ugovorne strane izabrale kao mjerodavno za ugovor o radu?
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-73" title="page-5">
      2. U slučaju potvrdnog odgovora, je li nacionalni sud dužan uzeti u obzir bližu vezu koja, u okviru izvršavanja ugovora o radu, proizlazi iz odabira mjerodavnog prava koji su izvršile ugovorne strane ili je mora zanemariti kako bi utvrdio jesu li prisilne norme prava druge države, čiju primjenu radnik zahtijeva, mjerodavne na temelju članka 6. stavka 2. Rimske konvencije?”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">O prethodnim pitanjima</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prvo pitanje</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">21</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li zadnji dio rečenice članka 6. stavka 2. Rimske konvencije tumačiti na način da, kada stranke izaberu pravo mjerodavno za ugovor o radu, nacionalni sud mora dati prednost tom pravu izuzimanjem iz primjene prisilnih normi kojima se pruža veća zaštita, a koje proizlaze iz prava čiju primjenu zahtijeva radnik – iako bi se potonje pravo, u nedostatku izbora, primjenjivalo na temelju tog članka 6. stavka 2. točaka (a) i (b) – u slučaju da je, s obzirom na sve okolnosti, taj ugovor o radu više povezan s državom čije su pravo stranke izabrale kao pravo mjerodavno za navedeni ugovor.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">22</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Valja podsjetiti na to da se na ugovor, u skladu s općim pravilom iz članka 3. Rimske konvencije, primjenjuje pravo koje izaberu ugovorne stranke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">23</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, člankom 6. te konvencije utvrđuju se posebna kolizijska pravila o pojedinačnom ugovoru o radu kojima se odstupa od tog općeg pravila, s jedne strane, u okviru stavka 1. tog članka 6., ograničavanjem slobode stranaka u pogledu izbora mjerodavnog prava i, s druge strane, u okviru stavka 2. navedenog članka 6., utvrđivanjem kriterija za njegovo određivanje u slučaju neizbora tog prava (presuda od 11. prosinca 2025., Locatrans, C‑485/24, EU:C:2025:955, t. 34.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">24</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tako u skladu sa stavkom 1. članka 6. Rimske konvencije, u slučaju ugovora o radu, izbor mjerodavnog prava stranaka u skladu s člankom 3. te konvencije radniku ne uskraćuje zaštitu koju mu daju prisilne norme prava koje bi se primjenjivalo na temelju stavka 2. tog članka 6. u slučaju neizbora prava (presuda od 11. prosinca 2025., Locatrans, C‑485/24, EU:C:2025:955, t. 35.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">25</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom stavku 2. navedene su poveznice ugovora o radu na temelju kojih treba odrediti lex contractus u slučaju da ga stranke nisu izabrale. Međutim, iz upućivanja u stavku 1. članka 6. Rimske konvencije na stavak 2. tog članka 6. proizlazi da su kriteriji navedeni u potonjem stavku relevantni i kad su stranke izabrale pravo koje se primjenjuje na ugovor. Naime, ti kriteriji, i u tom slučaju omogućuju utvrditi koje je to potonje pravo, kako bi se radniku, u skladu s tim člankom 6. stavkom 1., zajamčila zaštita prisilnih normi prava koje bi se primjenjivalo na temelju tih kriterija. Njihova primjena može dakle dovesti do primjene nekog drugog prava, različitog od onog koje su izabrale ugovorne stranke (presuda od 11. prosinca 2025., Locatrans, C‑485/24, EU:C:2025:955, t. 36.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">26</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Konkretnije, dvije poveznice ugovora o radu predviđene u članku 6. stavku 2. točki (a) i članku 6. stavku 2. točki (b) Rimske konvencije jesu, na prvom mjestu, poveznica države u kojoj radnik „obično obavlja svoj posao”, a podredno, ako ne postoji takvo mjesto, mjesto u kojem se nalazi „mjesto poslovanja preko kojeg je zaposlen” (presuda od 15. prosinca 2011., Voogsgeerd, C‑384/10, EU:C:2011:842, t. 26.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">27</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Usto, u skladu sa zadnjim dijelom rečenice stavka 2. iz članka 6. Rimske konvencije, ako iz okolnosti u cjelini proizlazi da je ugovor više povezan s drugom državom, a ne onom određenom na temelju tih dviju poveznica, na nacionalnom je sudu da ih isključi i primjeni pravo te druge države (vidjeti u tom smislu presudu od 12. rujna 2013., Schlecker, C‑64/12, EU:C:2013:551, t. 36.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">28</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, iz sudske prakse Suda doista proizlazi da nacionalni sud može uzeti u obzir druge elemente radnog odnosa, ako je očito da elementi koji se odnose na jednu ili drugu poveznicu propisanu u članku 6. stavku 2. točkama (a) i (b) Rimske konvencije dovode do zaključka da je ugovor više povezan s državom različitom od one koja proizlazi na temelju primjene tih dviju poveznica (vidjeti u tom smislu presudu od 12. rujna 2013., Schlecker, C‑64/12, EU:C:2013:551, t. 37. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">29</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">To je tumačenje u skladu s tekstom nove odredbe o pravilima o sukobu zakona koja se odnose na ugovore o radu, uvedene Uredbom Rim I, koja međutim u glavnom predmetu nije primjenjiva ratione temporis. Naime, u skladu s člankom 8. stavkom 4. te uredbe, kad je iz svih okolnosti slučaja jasno da je ugovor u najbližoj vezi s državom koja nije država navedena u stavcima 2. i 3. tog članka 8., mjerodavno je pravo te druge države (presuda od 12. rujna 2013., Schlecker, C‑64/12, EU:C:2013:551, t. 38. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">30</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Valja istaknuti da, iako se sadržaj članka 8. stavaka 2. do 4. Uredbe Rim I ne razlikuje od sadržaja članka 6. stavka 2. Rimske konvencije, njegova struktura odražava volju zakonodavca Unije da primjenom različitih stavaka pojasni različite faze rasuđivanja koje nacionalni sud treba slijediti kako bi utvrdio mjerodavno pravo u nedostatku izbora stranaka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">31</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju prvo se pitanje konkretno odnosi na pitanje treba li nacionalni sud primijeniti odredbe prava države s kojom je predmetni ugovor o radu više povezan, u okolnostima u kojima je to pravo također ono koje su stranke odabrale kao pravo mjerodavno za taj ugovor.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">32</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja, s jedne strane, primijetiti da izraz „druga država” iz zadnjeg dijela rečenice članka 6. stavka 2. Rimske konvencije treba smatrati upućivanjem na „državu” određenu na temelju jedne od dviju poveznica predviđenih u tom članku 6. stavku 2. točkama (a) i (b). Stoga se na temelju teksta tih odredbi ne može isključiti da je ta „druga država” ona čije su pravo odabrale stranke u skladu s člankom 3. te konvencije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">33</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S druge strane, u točki 63. presude od 11. prosinca 2025., Locatrans (C‑485/24, EU:C:2025:955) Sud je presudio da je „stoga na sudu koji je uputio zahtjev da odredi proizlazi li iz svih okolnosti slučaja, u skladu sa posljednjim dijelom rečenice stavka 2. iz članka 6. Rimske konvencije, to da je ugovor o radu o kojem je riječ u glavnom postupku više povezan s Francuskom nego s Luksemburgom, čije su pravo stranke izabrale kao pravo koje se primjenjuje na taj ugovor”. Iz toga proizlazi da je Sud izričito priznao da ta odredba može obvezati sud koji je uputio zahtjev da da prednost pravu koje su stranke odabrale kao pravo mjerodavno za dotični ugovor o radu ako je potonji više povezan s državom čije je pravo tako izabrano.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">34</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, Sud je također pojasnio da, s obzirom na to da je cilj članka 6. Rimske konvencije osigurati odgovarajuću zaštitu radniku, taj članak 6. mora jamčiti da se na ugovor o radu primjenjuje pravo države s kojom je ugovor najviše povezan. Međutim, takvo tumačenje ne mora nužno u svim slučajevima dovesti do primjene prava koje je najpovoljnije za radnika (presuda od 12. rujna 2013., Schlecker, C‑64/12, EU:C:2013:551, t. 34.). Drugim riječima, primjenom prava države s kojom je ugovor više povezan osigurava se odgovarajuća zaštita radnika, a da to pravo za njega nije nužno povoljnije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">35</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga, u ovom slučaju, ako iz svih okolnosti proizlazi da je ugovor o radu o kojem je riječ u glavnom postupku više povezan sa Švicarskom, čije su pravo stranke izabrale kao pravo mjerodavno za taj ugovor, nego s Francuskom, u kojoj je osoba JA, izvršavajući navedeni ugovor, obično obavljala svoj posao, sud koji je uputio zahtjev trebao bi primjenom zadnjeg dijela rečenice članka 6. stavka 2. Rimske konvencije izuzeti iz primjene prisilne norme francuskog prava koje pružaju veću zaštitu od onih švicarskog prava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">36</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na sva prethodna razmatranja, na prvo pitanje valja odgovoriti tako da zadnji dio rečenice članka 6. stavka 2. Rimske konvencije treba tumačiti na način da, kada stranke izaberu pravo mjerodavno za ugovor o radu, nacionalni sud mora dati prednost tom pravu izuzimanjem iz primjene prisilnih normi kojima se pruža veća zaštita, a koje proizlaze iz prava čiju primjenu zahtijeva radnik – iako bi se potonje pravo, u nedostatku izbora, primjenjivalo na temelju tog članka 6. stavka 2. točaka (a) i (b) – u slučaju da je, s obzirom na sve okolnosti, taj ugovor o radu više povezan s državom čije su pravo stranke izabrale kao pravo mjerodavno za navedeni ugovor.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugo pitanje</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">37</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li zadnji dio rečenice članka 6. stavka 2. Rimske konvencije tumačiti na način da je nacionalni sud, kako bi utvrdio jesu li primjenjive prisilne norme prava države različite od one iz tog članka 6. stavka 2. točaka (a) i (b), dužan uzeti u obzir bliže veze koje u okviru izvršenja ugovora o radu proizlaze iz izbora stranaka u pogledu mjerodavnog prava za taj ugovor ili ih mora izuzeti iz primjene.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">38</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz sudske prakse Suda proizlazi da nacionalni sud, kako bi ocijenio veze koje ugovor o radu ima s državom različitom od one u kojoj dotični radnik obično obavlja svoj posao ili u državi u kojoj se nalazi mjesto poslovanja preko kojeg je zaposlen, mora uzeti u obzir sve elemente koji obilježavaju radni odnos. U tom pogledu mora ocijeniti koji su elementi, prema njegovu mišljenju, najvažniji. Međutim, taj sud ne može automatski zaključiti da pravilo iz članka 6. stavka 2. točaka (a) ili (b) Rimske konvencije treba izuzeti iz primjene samo zbog činjenice da, s obzirom na njihov broj, druge relevantne okolnosti, osim stvarnog mjesta rada ili države u kojoj se nalazi mjesto poslovanja preko kojeg je radnik zaposlen, označavaju drugu državu (vidjeti u tom smislu presudu od 12. rujna 2013., Schlecker, C‑64/12, EU:C:2013:551, t. 40.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">39</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Usto, Sud je već utvrdio da među relevantnim poveznicama posebno treba uzeti u obzir državu u kojoj dotični zaposlenik plaća porez i porez na dohodak iz svog rada, kao i onu u kojoj sudjeluje u sustavu socijalnog osiguranja i različitim mirovinskim sustavima, zdravstvenom te osiguranju za slučaj invalidnosti. Osim toga, nacionalni sud mora također uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, kao što su posebice parametri utvrđivanja plaće ili drugih uvjeta rada (presuda od 12. rujna 2013., Schlecker, C‑64/12, EU:C:2013:551, t. 41.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">40</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju sud koji je uputio zahtjev konkretnije želi znati trebaju li elementi koje treba uzeti u obzir kako bi se utvrdila država koja je više povezana s ugovorom o radu, u smislu zadnjeg dijela rečenice članka 6. stavka 2. Rimske konvencije, uključivati i one koji u okviru izvršenja ugovora o radu proizlaze iz izbora stranaka u pogledu mjerodavnog prava za taj ugovor.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">41</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kako bi se odgovorilo na to pitanje, najprije valja navesti da iz te odredbe proizlazi da, kako bi se ocijenilo je li ugovor o radu više povezan s drugom državom, valja uzeti u obzir „sve okolnosti”. Tekst navedene odredbe stoga ne omogućuje da se iz te ocjene isključe elementi koji u okviru izvršenja tog ugovora o radu proizlaze iz prava koje su stranke izabrale kao pravo koje je mjerodavno za njega.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">42</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nadalje, valja podsjetiti na to da, budući da je cilj Rimske konvencije u cjelini povećanje razine pravne sigurnosti, ojačavanjem povjerenja u stabilnost odnosa između stranaka ugovora o radu, što pretpostavlja jasnoću sustava određivanja mjerodavnog prava i njegovu predvidljivost s određenim stupnjem sigurnosti, primjena poveznice predviđene u zadnjem dijelu rečenice stavka 2. iz članka 6. Rimske konvencije, u skladu sa zahtjevom pravne sigurnosti i predvidljivosti, mora se temeljiti na objektivnim elementima (vidjeti u tom smislu presudu od 11. prosinca 2025., Locatrans, C‑485/24, EU:C:2025:955, t. 61. i 62.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">43</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga izbor stranaka ugovora o radu u pogledu prava mjerodavnog za taj ugovor ne može kao takav biti kriterij koji se može uzeti u obzir kako bi se utvrdilo je li taj ugovor više povezan s državom različitom od one u kojoj dotični radnik obično obavlja svoj posao ili od države u kojoj se nalazi sjedište mjesta poslovanja preko kojeg je zaposlen.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">44</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naposljetku, kad je konkretno riječ o cilju članka 6. Rimske konvencije, on se sastoji od osiguravanja odgovarajuće zaštite radniku, koji se tradicionalno smatra slabijom stranom sa socioekonomskog stajališta u okviru radnog odnosa, uzimajući u obzir odnos podređenosti koji obilježava takav odnos (vidjeti u tom smislu presudu od 15. ožujka 2011., Koelzsch, C‑29/10, EU:C:2011:151, t. 40.). Stoga je cilj tog članka 6. spriječiti opasnost od toga da poslodavac radniku nametne primjenu prava države koja nije objektivno povezana sa stvarnošću ugovornog odnosa koji ih povezuje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">45</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dakle, kako bi se osiguralo da se taj odnos uređuje pravom države koje najbolje odražava stvarnost ugovornog odnosa stranaka ugovora o radu, valja uzeti u obzir sve objektivne elemente koji obilježavaju takav odnos, uključujući one koji proizlaze iz izbora stranaka u pogledu prava koje je mjerodavno za njega.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">46</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Suprotno tomu, u okviru takve sveobuhvatne ocjene, težina koja se pripisuje svakom elementu radnog odnosa o kojem je riječ može se razlikovati. Stoga je na nacionalnom sudu da odvagne, prema njihovoj važnosti i relevantnosti, svaki od tih elemenata koji su mu podneseni i da ocijeni one od njih za koje se čini da su najrelevantniji, neovisno o njihovu broju. U tom pogledu, kako bi se spriječila poslodavčeva instrumentalizacija poveznica u pogledu ugovora o radu, nacionalni sud trebao bi osobito ispitati proizlaze li navedeni elementi iz zajedničkog dogovora ili ih je poslodavac nametnuo radniku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">47</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom je slučaju stoga na sudu koji je uputio zahtjev da utvrdi proizlazi li, u skladu s člankom 6. stavkom 2. zadnjim dijelom rečenice Rimske konvencije, iz svih okolnosti da je ugovor o radu o kojem je riječ u glavnom postupku više povezan s Francuskom ili Švicarskom. U okviru tog ispitivanja taj će sud morati uzeti u obzir sve objektivne elemente koji obilježavaju radni odnos o kojem je riječ i odvagnuti ih kako bi utvrdio državu čije pravo najbolje odražava stvarnost tog odnosa.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">48</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na sva prethodna razmatranja, na drugo pitanje valja odgovoriti tako da zadnji dio rečenice članka 6. stavka 2. Rimske konvencije treba tumačiti na način da, kako bi se utvrdilo je li ugovor o radu više povezan s državom različitom od one iz tog članka 6. stavka 2. točaka (a) i (b), nacionalni sud u okviru sveobuhvatne ocjene mora uzeti u obzir sve objektivne elemente koji obilježavaju predmetni radni odnos, uključujući one koji u okviru izvršenja tog ugovora proizlaze iz izbora stranaka u pogledu mjerodavnog prava za taj ugovor. U okviru te sveobuhvatne ocjene, na tom je sudu da provede odgovarajuće odvagivanje tih elemenata.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Troškovi</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">49</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C41DispositifIntroduction" id="para-107" title="page-10">
      Slijedom navedenog, Sud (sedmo vijeće) odlučuje:
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zadnji dio rečenice članka 6. stavka 2. Konvencije o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze, otvorene za potpisivanje u Rimu 19. lipnja 1980.,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C32Dispositifmarge1" id="para-109" title="page-10">
      treba tumačiti na način da:
    </p>
    <p class="C32Dispositifmarge1" id="para-110" title="page-11">
      kada stranke izaberu pravo mjerodavno za ugovor o radu, nacionalni sud mora dati prednost tom pravu izuzimanjem iz primjene prisilnih normi kojima se pruža veća zaštita, a koje proizlaze iz prava čiju primjenu zahtijeva radnik – iako bi se potonje pravo, u nedostatku izbora, primjenjivalo na temelju tog članka 6. stavka 2. točaka (a) i (b) – u slučaju da je, s obzirom na sve okolnosti, taj ugovor o radu više povezan s državom čije su pravo stranke izabrale kao pravo mjerodavno za navedeni ugovor.
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zadnji dio rečenice članka 6. stavka 2. Konvencije o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze, otvorene za potpisivanje u Rimu 19. lipnja 1980.,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C32Dispositifmarge1" id="para-112" title="page-11">
      treba tumačiti na način da:
    </p>
    <p class="C32Dispositifmarge1" id="para-113" title="page-11">
      kako bi se utvrdilo je li ugovor o radu više povezan s državom različitom od one iz tog članka 6. stavka 2. točaka (a) i (b), nacionalni sud u okviru sveobuhvatne ocjene mora uzeti u obzir sve objektivne elemente koji obilježavaju predmetni radni odnos, uključujući one koji u okviru izvršenja tog ugovora proizlaze iz izbora stranaka u pogledu mjerodavnog prava za taj ugovor. U okviru te sveobuhvatne ocjene, na tom je sudu da provede odgovarajuće odvagivanje tih elemenata.
    </p>
    <div class="signatures">
<p class="C77Signatures" id="para-114" title="page-11">
<span class="signatory">Potpisi</span>
</p>
</div>
    <div/>
  <hr class="note"/>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-1" href="#c-1">*</a>
</span>) Jezik postupka: francuski</p>
</body>
</html>
