<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-12/17</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62017CC0012</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:195">EU:C:2018:195</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>8</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>8</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Mišljenje P. Mengozzija – Predmet C‑12/17</HT></P><P><HT TYPE="SC">Dicu</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje nezavisnog odvjetnika</HT></P><P><HT TYPE="UC">Paola Mengozzija</HT></P><P>od <DATE ISO="20180320">20. ožujka 2018.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P>Izvorni jezik: francuski</P></NOTE></P></TI><STI><P><HT TYPE="BOLD">Predmet C‑12/17</HT></P><P>Ministerul Justiţiei,</P><P>Curtea de Apel Suceava i</P><P>Tribunalul Botoşani</P><P>protiv</P><P>Marije Dicu i</P><P>Consiliul Superior al Magistraturii</P><P><HT TYPE="NORMAL">(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputila Curtea de Apel Cluj (Žalbeni sud u Cluju, Rumunjska))</HT></P></STI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Socijalna politika</KEYWORD><KEYWORD>Organizacija radnog vremena</KEYWORD><KEYWORD>Pravo na plaćeni godišnji odmor</KEYWORD><KEYWORD>Trajanje</KEYWORD><KEYWORD>Pojam <QUOT.START CODE="201A" REF.END="QE0001" ID="QS0001"/>razdoblje stvarnog rada<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="2019" ID="QE0001"/></KEYWORD><KEYWORD>Pravo na roditeljski dopust</KEYWORD><KEYWORD>Neuzimanje u obzir trajanja roditeljskog dopusta u svrhu utvrđivanja prava na plaćeni godišnji odmor</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><CONTENTS.CONCLUSION><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Uvod</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>Cilj ovog zahtjeva za prethodnu odluku je odrediti nameće li pravo Unije, i osobito članak 7. stavak 1. Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20031104">4. studenoga 2003.</DATE> o određenim vidovima organizacije radnog vremena<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P><REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="299" PAGE.FIRST="9" DATE.PUB="2003">SL 2003., L 299, str. 9</REF.DOC.OJ>. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 31.)</P></NOTE> – kojim je propisano da <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0002" ID="QS0002"/>[d]ržave članice poduzimaju potrebne mjere kako bi svaki radnik imao pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje četiri tjedna, ovisno o uvjetima za stjecanje prava i za odobravanje takvog odmora utvrđenim nacionalnim propisima i/ili praksom<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/> – državama članicama da vrijeme koje radnik posveti svojem roditeljskom dopustu izjednače s razdobljem stvarnog rada koje daje pravo na plaćeni godišnji odmor.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>Činjenice glavnog postupka su sljedeće.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>Maria Dicu, tuženica u glavnom postupku, sutkinja je. Ona je koristila rodiljni dopust od <DATE ISO="20141001">1. listopada 2014.</DATE> do <DATE ISO="20150203">3. veljače 2015.</DATE> Od <DATE ISO="20150204">4. veljače 2015.</DATE> do <DATE ISO="20150916">16. rujna 2015.</DATE> koristila je takozvani <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0003" ID="QS0003"/>dopust za uzdržavano dijete koje još nije navršilo dvije godine<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/>. Taj dopust je uređen člankom 2. stavkom 1. Ordonanţa de urgenţă a Guvernului nr. 111/2010 privind concediul şi indemnizaţia lunară pentru creşterea copiilor (Hitna vladina uredba br. 111/2010 o roditeljskom dopustu i mjesečnoj naknadi za uzdržavano dijete), kojim je u bitnome predviđeno da osobe koje su tijekom dvije godine koje su prethodile datumu rođenja djeteta u razdoblju od najmanje dvanaest mjeseci primale plaću ili istovjetne dohotke, imaju pravo na dopust za uzdržavano dijete koje još nije navršilo dvije godine i na mjesečnu naknadu.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="2"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>Nakon što se vratila s dopusta za uzdržavano dijete, tuženica u glavnom postupku je od suda na kojem je bila zaposlena, to jest Tribunalula Botoşani (Okružni sud u Botoşaniju, Rumunjska), zatražila da joj od <DATE ISO="20150917">17. rujna 2015.</DATE> odobri plaćeni godišnji odmor za 2015.<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P>Sudac poput M. Dicu ima pravo na plaćeni godišnji odmor od 35 dana godišnje, kako to proizlazi iz članka 2. stavka 1. odluke Višeg sudbenog vijeća br. 325/2005 o potvrđivanju uredbe koja se odnosi na dopuste sudaca i državnih odvjetnika.</P></NOTE>, što joj je odobreno. Njoj je najprije odobreno 30 dana plaćenog godišnjeg odmora do <DATE ISO="20151017">17. listopada 2015.</DATE> te je zatim zatražila da preostalih pet dana iskoristi tijekom prosinca 2015., što je odbijeno, s obzirom na to da je sud na kojem je bila zaposlena smatrao da se dopust koji je koristila ne može izjednačiti s razdobljem stvarnog rada koje daje pravo na plaćeni godišnji odmor. Tribunalul Botoşani (Okružni sud u Botoşaniju) je usto tom prilikom naznačio da će se u konačnici smatrati da joj je unaprijed odobreno sedam dana plaćenog godišnjeg odmora za 2016.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>M. Dicu je tu odluku osporila pred Tribunalulom Cluj (Okružni sud u Cluju, Rumunjska), koji je <DATE ISO="20160517">17. svibnja 2016.</DATE> prihvatio njezinu tužbu zaključivši da se dopust za odgoj djeteta koji je koristila trebao smatrati razdobljem stvarnog rada, isto kao i razdoblja privremene nesposobnosti za rad ili kao rodiljni dopust, i da se njime nastojao postići cilj koji se razlikuje od onog koji se želi postići godišnjim odmorom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>Tribunalul Botoşani (Okružni sud u Botoşaniju) i Ministerul Justiţiei (Ministarstvo pravosuđa, Rumunjska) protiv te su odluke podnijeli žalbu sudu koji je uputio zahtjev. Ističu da je nacionalni zakonodavac svjesno isključio dopust za odgoj djeteta koje još nije navršilo dvije godine iz članka 145. stavaka 4. do 6. rumunjskog Zakonika o radu, iz kojeg proizlazi da se samo razdoblja privremene nesposobnosti za rad, rodiljnog dopusta, dopusta zbog izloženosti posebnim rizicima tijekom trudnoće ili dojenja i dopusta zbog bolesti djeteta smatraju razdobljima stvarnog rada u svrhu određivanja trajanja godišnjeg odmora. Tvrde da se dopust za odgoj djeteta koje još nije navršilo dvije godine razlikuje od navedenih razdoblja zato što ovisi samo o volji predmetnog radnika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>Tuženica u glavnom postupku pred sudom koji je uputio zahtjev tvrdi da iz nacionalne sudske prakse proizlazi da zadaci koje žene obavljaju u vezi s odgojem djeteta predstavljaju rad koji bi, kada ga ne bi obavljale same majke, obavljale plaćene dadilje, što bi išlo u prilog tomu da se vrijeme posvećeno dopustu za odgoj malog djeteta izjednači s vremenom stvarnog rada. Nadalje, dopust za odgoj djeteta koje još nije navršilo dvije godine rizik je pojedinačnog ugovora o radu koji bi mogao nastupiti zbog objektivnih razloga vezanih uz najbolji interes djeteta, dok godišnji odmor štiti osobni i subjektivni interes radnika. Dopust za odgoj djeteta koje još nije navršilo dvije godine stoga se ne bi mogao smatrati dobrovoljnim dopustom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev primjećuje da se Consiliul Superior al Magistraturii (Više sudbeno vijeće, Rumunjska), koji također ima svojstvo tuženika u glavnom postupku, izjasnio na način da smatra da dopust koji je zajamčen pravom Unije ne može, s obzirom na sudsku praksu Suda<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P>Sud koji je uputio zahtjev tu spominje presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20090120">20. siječnja 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Schultz‑Hoff i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑350/06 i C‑520/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:18">EU:C:2009:18</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0026">26.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>, utjecati na drugi dopust koji je također zajamčen pravom Unije, poput roditeljskog dopusta koji je utvrđen Direktivom Vijeća 2010/18/EU od <DATE ISO="20100308">8. ožujka 2010.</DATE> o provedbi revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu koji su sklopili BUSINESSEUROPE, UEAPME, CEEP i ETUC te o stavljanju izvan snage Direktive 96/34/EZ (u daljnjem tekstu: revidirani Okvirni sporazum)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P><REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="068" PAGE.FIRST="13" DATE.PUB="2010">SL 2010., L 68, str. 13</REF.DOC.OJ>. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 276.)</P></NOTE>. Upravo je pravo na plaćeni godišnji odmor zajamčeno člankom 7. Direktive 2003/88. Posebna važnost prava na plaćeni godišnji odmor u pravu Unije trebala bi ići u prilog tomu da se u svrhu utvrđivanja prava na godišnji odmor u obzir uzme razdoblje roditeljskog dopusta, tim više što se tim dvama dopustima žele postići različiti ciljevi (odmor radnika u prvom slučaju, odgoj djeteta u drugom) i što su korisnici zaštite koja je dodijeljena odobravanjem navedenih dopusta različiti (radnik u slučaju godišnjeg odmora, dijete u slučaju roditeljskog dopusta).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="3"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>S druge strane, sud koji je uputio zahtjev primjećuje da se u članku 7. Direktive 2003/88 upućuje na nacionalna zakonodavstva i praksu kako bi se definirali uvjeti za stjecanje prava na plaćeni godišnji odmor. Iako je rumunjski zakonodavac izmijenio zakon povodom presuda Schultz‑Hoff i dr.<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20090120">20. siječnja 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Schultz‑Hoff i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑350/06 i C‑520/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:18">EU:C:2009:18</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE> i Dominguez<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120124">24. siječnja 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Dominguez</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑282/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:33">EU:C:2012:33</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE> kako bi šire razmatrao takozvana razdoblja <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0004" ID="QS0004"/>stvarnog rada<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/>, sud koji je uputio zahtjev ipak sumnja u mogućnost da se u navedena razdoblja uključi roditeljski dopust s kojim je izjednačen dopust za odgoj koji je koristila M. Dicu, što među strankama glavnog postupka nije sporno. Naime, sud koji je uputio zahtjev smatra da je plaćeni godišnji odmor jedna od obveza poslodavca koju je dužan ispuniti kao protučinidbu za rad koji obavi radnik; međutim, dok je na roditeljskom dopustu radnik ne obavlja činidbu zbog koje se stječe pravo na plaćeni godišnji odmor. Usto, Direktiva 2010/18 propisuje da države članice mogu odobriti roditeljski dopust u trajanju od najviše osam godina i čini se pretjeranim da bi poslodavac bio dužan odobriti plaćeni godišnji odmor za jedno tako dugo razdoblje tijekom kojeg se radnik posvetio odgoju svojeg djeteta. Država je uostalom ta koja je na ime mjera promicanja obiteljske kohezije dužna pružiti zaštitu koja se radniku nudi tijekom njegova roditeljskog dopusta, a ne poslodavac. Rasuđivanje Suda u presudama Schultz‑Hoff i dr.<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20090120">20. siječnja 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Schultz‑Hoff i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑350/06 i C‑520/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:18">EU:C:2009:18</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE> i Dominguez<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120124">24. siječnja 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Dominguez</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑282/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:33">EU:C:2012:33</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE> ne može se prenijeti na slučaj u kojem je radnik na roditeljskom dopustu. Sudac koji je uputio zahtjev također primjećuje da je u skladu s Direktivom 2010/18 definiranje ugovornog odnosa tijekom roditeljskog dopusta ostavljeno ocjeni država članica. Međutim, članak 51. točka (a) rumunjskog Zakonika o radu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P>Ta odredba glasi: <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0005" ID="QS0005"/>Pojedinačni ugovor o radu može se suspendirati na prijedlog radnika u sljedećim slučajevima: (a) roditeljskog dopusta za odgoj djeteta koje još nije navršilo dvije godine […]<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/>. Članak 49. stavak 2. rumunjskog Zakonika o radu određuje učinke suspenzije ugovora na sljedeći način: <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0006" ID="QS0006"/>[s]uspenzija pojedinačnog ugovora o radu dovodi do suspenzije radnikova obavljanja rada i suspenzije poslodavčevih isplata davanja vezanih uz radni odnos<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/>.</P></NOTE> propisuje suspenziju ugovora o radu tijekom roditeljskog dopusta za odgoj malog djeteta. Sud koji je uputio zahtjev također smatra da je cilj koji se želi postići plaćenim godišnjim odmorom različit od onoga koji se želi postići roditeljskim dopustom. Naposljetku, u pogledu utvrđivanja prava na plaćeni godišnji odmor odbija prigovor diskriminatornog postupanja prema radniku koji je na roditeljskom dopustu u odnosu na radnika koji se nije koristio tim dopustom, s obzirom na to da te dvije situacije nisu usporedive.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>U tim je okolnostima Curtea de Apel Cluj (Žalbeni sud u Cluju, Rumunjska) odlučila prekinuti postupak i odlukom kojom se upućuje prethodno pitanje, koju je tajništvo Suda zaprimilo <DATE ISO="20170110">10. siječnja 2017.</DATE>, uputila je Sudu sljedeće prethodno pitanje:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0007" ID="QS0007"/>[P]rotivi li se članak 7. Direktive [2003/88] odredbi nacionalnog propisa prema kojoj se prilikom određivanja trajanja radnikova godišnjeg odmora ne uzima u obzir razdoblje u kojem je on bio na roditeljskom dopustu za odgoj djeteta koje još nije navršilo dvije godine kao razdoblje stvarnog rada[?]<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/></P></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>U ovom predmetu Consiliul Superior al Magistraturii (Više sudbeno vijeće), rumunjska, njemačka, estonska, španjolska, talijanska i poljska vlada te Europska komisija podnijeli su pisana očitovanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>Na raspravi koja je <DATE ISO="20180115">15. siječnja 2018.</DATE> održana pred Sudom rumunjska, njemačka i španjolska vlada kao i Europska komisija iznijele su svoja usmena očitovanja.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="4"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Analiza</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>Kako bi se utvrdilo nameće li pravo Unije državama članicama da u obzir uzmu razdoblje koje je radnik proveo na roditeljskom dopustu u svrhu izračuna njegova prava na plaćeni godišnji odmor, trebat će najprije podsjetiti na zahtjeve kako Direktive 2003/88 tako i sudske prakse Suda koja se odnosi na navedeni godišnji odmor, prije nego što se nakon toga u tom pogledu ispitaju eventualne odredbe revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Doseg prava na plaćeni godišnji odmor</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>Članak 7. Direktive 2003/88 utvrđuje pravo na plaćeni godišnji odmor jamčeći svakom radniku takav dopust u trajanju od najmanje četiri tjedna. Samo će se iznimno najkraće razdoblje plaćenog godišnjeg odmora moći zamijeniti novčanom naknadom, to jest samo u slučaju prestanka radnog odnosa<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P>Vidjeti članak 7. stavak 2. Direktive 2003/88.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>Posebno mjesto koje u pravu Unije ima pravo na plaćeni godišnji odmor potvrđeno je kako Poveljom Europske unije o temeljnim pravima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P><REF.DOC.OJ COLL="C" NO.OJ="303" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2007">SL 2007., C 303, str. 1</REF.DOC.OJ>. (<REF.DOC.OJ COLL="C" NO.OJ="202" PAGE.FIRST="389" DATE.PUB="20160607">SL C 202, 7. 6. 2016., str. 389</REF.DOC.OJ>.)</P></NOTE> (u daljnjem tekstu: Povelja), koja mu u svojem članku 31. daje status temeljnog prava<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P>U skladu s člankom 31. stavkom 2. Povelje <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0008" ID="QS0008"/>[s]vaki radnik ima pravo na ograničenje najduljeg radnog vremena, na dnevni i tjedni odmor te na plaćeni godišnji odmor<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/>.</P></NOTE>, tako i sudskom praksom Suda.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>Sud je tako više puta presudio da <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0009" ID="QS0009"/>pravo na plaćeni godišnji odmor svakog radnika treba smatrati načelom socijalnog prava Unije od osobite važnosti, od kojeg se ne smije odstupiti i koje nadležna nacionalna tijela mogu provesti samo u granicama koje su izričito propisane Direktivom [2003/88]<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120124">24. siječnja 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Dominguez</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑282/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:33">EU:C:2012:33</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0016">16.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>Cilj koji se želi postići pravom na godišnji odmor objašnjava posebnu važnost koju mu priznaje Sud jer je riječ o tome da se <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0010" ID="QS0010"/>radniku omogući odmor i raspolaganje vremenom za opuštanje i razonodu<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20090120">20. siječnja 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Schultz‑Hoff i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑350/06 i C‑520/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:18">EU:C:2009:18</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0025">25.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Riječ je o cilju koji je nužan za zdravlje i sigurnost radnika, kako je to navedeno u uvodnoj izjavi 4. Direktive 2003/88<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P>U skladu s kojom <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0011" ID="QS0011"/>[p]oboljšanje sigurnosti, higijene i zdravlja radnika na radu ciljevi su koji ne smiju biti podređeni isključivo ekonomskim interesima<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/>.</P></NOTE>. Tu vezu između stvarnog odmora radnika i učinkovite zaštite njegove sigurnosti i zdravlja istaknuo je i Sud<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P>Vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20090120">20. siječnja 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Schultz‑Hoff i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑350/06 i C‑520/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:18">EU:C:2009:18</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0023">23.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu kao i t. 30. i navedenu sudsku praksu). Vidjeti također presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20090910">10. rujna 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Vicente Pereda</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑277/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:542">EU:C:2009:542</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0020">20.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Drugim riječima, razdoblje stvarnog rada mora dati pravo na razdoblje odmora koje je isto tako stvarno.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>Smatram da poseban cilj koji se želi postići pravom na plaćeni godišnji odmor objašnjava to da je Sud presudio da <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0012" ID="QS0012"/>kad je riječ o radnicima kojima je pravilno određeno bolovanje, pravo na plaćeni godišnji odmor koje sama Direktiva 2003/88 daje svim radnicima […] država članica ne može uvjetovati obvezom da se tijekom referentnog razdoblja koje je navedena država odredila <HT TYPE="ITALIC">stvarno radilo</HT><QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20090120">20. siječnja 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Schultz‑Hoff i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑350/06 i C‑520/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:18">EU:C:2009:18</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Moje isticanje.</P></NOTE>. U okolnostima tog slučaja bila je međutim riječ o radniku koji zbog bolesti nije mogao uzeti plaćeni godišnji odmor na koji je imao pravo nakon okončanja razdoblja tijekom kojeg je <HT TYPE="ITALIC">stvarno</HT> radio. Stoga, u točkama 44. i 45. presude Schultz‑Hoff i dr.<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20090120">20. siječnja 2009.</DATE> (<NO.CASE>C‑350/06 i C‑520/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:18">EU:C:2009:18</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE> Sud je najprije utvrdio <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0013" ID="QS0013"/>da je radnik koji […] je na bolovanju tijekom cijelog referentnog razdoblja i nakon razdoblja do kojega se godišnji odmor može prenijeti utvrđenog nacionalnim pravom <HT TYPE="ITALIC">lišen</HT> svakog razdoblja koje daje mogućnost da se koristi svojim plaćenim godišnjim odmorom<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0020"><P>Moje isticanje</P></NOTE>, i to prije nego što je pojasnio da bi <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0014" ID="QS0014"/>[p]riznanje da se, <HT TYPE="ITALIC">u opisanim posebnim okolnostima nesposobnosti za rad</HT> […], mjerodavnim nacionalnim odredbama […]<?PAGE NO="5"?> može predvidjeti <HT TYPE="ITALIC">prestanak</HT> prava radnika na plaćeni godišnji odmor zajamčenog člankom 7. stavkom 1. Direktive 2003/88, a da radnik pritom zapravo nije imao <HT TYPE="ITALIC">mogućnost ostvariti</HT> pravo koje mu ta direktiva daje, značilo da bi navedene odredbe dovodile u pitanje socijalno pravo koje članak 7. navedene direktive izravno dodjeljuje svakom radniku<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0021"><P>Moje isticanje</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>Pravom na plaćeni godišnji odmor želi se postići autonoman cilj omogućavanja radniku da se, nakon što je stvarno bio radno aktivan, odmori. Sud je stoga zbog cilja koji je svojstven svakom dopustu u presudi Merino Gómez<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0022"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20040318">18. ožujka 2004.</DATE>, <NAME.CASE>Merino Gómez</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑342/01</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2004:160">EU:C:2004:160</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE> podsjetio da <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0015" ID="QS0015"/>dopust zajamčen pravom Zajednice ne može utjecati na pravo da se uzme drugi dopust koji je zajamčen tim pravom<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0023"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20090120">20. siječnja 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Schultz‑Hoff i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑350/06 i C‑520/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:18">EU:C:2009:18</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0026">26.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa)</P></NOTE>. U tom je predmetu bila riječ o situaciji u kojoj su se datumi rodiljnog dopusta i datumi plaćenog kolektivnog godišnjeg odmora preklapali. Budući da je svrha rodiljnog dopusta zaštititi biološko stanje žene tijekom i nakon njezine trudnoće te zaštititi posebne odnose između žene i njezina djeteta tijekom razdoblja koje je uslijedilo nakon trudnoće i poroda<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0024"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20040318">18. ožujka 2004.</DATE>, <NAME.CASE>Merino Gómez</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑342/01</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2004:160">EU:C:2004:160</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa). Vidjeti također presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20050414">14. travnja 2005.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Luksemburg</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑519/03</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:234">EU:C:2005:234</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20070920">20. rujna 2007.</DATE>, <NAME.CASE>Kiiski</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑116/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2007:536">EU:C:2007:536</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0046">46.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>, u slučaju takvog preklapanja razdoblja zahtjevi iz članka 7. stavka 1. Direktive 2003/88 ne mogu se smatrati ispunjenima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0025"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20040318">18. ožujka 2004.</DATE>, <NAME.CASE>Merino Gómez</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑342/01</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2004:160">EU:C:2004:160</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Za radnicu o kojoj je riječ se stoga nije moglo smatrati da je koristila svoj plaćeni godišnji odmor zato što je bila na rodiljnom dopustu, s obzirom na to da svrha potonjeg nije omogućiti navedenoj radnici da se odmori od rada koji je stvarno obavila.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>Iako iz navoda u tim dvjema presudama<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0026"><P>To jest presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20090120">20. siječnja 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Schultz‑Hoff i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑350/06 i C‑520/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:18">EU:C:2009:18</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20040318">18. ožujka 2004.</DATE>, <NAME.CASE>Merino Gómez</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑342/01</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2004:160">EU:C:2004:160</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE> proizlazi da razdoblje jedne vrste dopusta ne može zamijeniti drugo razdoblje druge vrste dopusta – drugim riječima, za radnika koji je na rodiljnom dopustu ili bolovanju ne može se smatrati da je samo zbog tog razloga stvarno ostvario svoje pravo na plaćeni godišnji odmor, s obzirom na to da se tim trima dopustima žele postići različiti ciljevi – valja pojasniti da Sud u tim dvama predmetima nije zauzeo stajalište o tome mora li se razdoblje koje su radnik ili radnica proveli na bolovanju ili rodiljnom dopustu uzeti u obzir za izračun samog plaćenog godišnjeg odmora.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>Čini se da je Sud u svojoj presudi Dominguez<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0027"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120124">24. siječnja 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Dominguez</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑282/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:33">EU:C:2012:33</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE> prekinuo vezu, za koju smo smatrali da je bitna, između obavljanja stvarnog rada, s jedne strane, i prava na plaćeni godišnji odmor, s druge strane. Predmetna radnica je u tom predmetu zahtijevala da joj se prizna pravo na dane plaćenog godišnjeg odmora na ime razdoblja – koje je duže od godinu dana – tijekom kojeg ona nije radila i za koje je smatrala da je izjednačeno s razdobljem stvarnog rada. Sud je upravo u tom posebnom kontekstu podsjetio da <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0016" ID="QS0016"/>s obzirom na to da Direktiva 2003/88 ne pravi nikakvu razliku između radnika koji su tijekom referentnog razdoblja odsutni s posla zbog bolovanja i onih koji su tijekom navedenog razdoblja stvarno radili […], proizlazi da, kad je riječ o radnicima na pravilno određenom bolovanju, država članica ne može pravo na plaćeni godišnji odmor koje ta direktiva daje svim radnicima podvrgnuti obvezi stvarnog rada tijekom referentnog razdoblja koje je odredila navedena država<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0028"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120124">24. siječnja 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Dominguez</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑282/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:33">EU:C:2012:33</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0020">20.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Stoga se na pravo <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0017" ID="QS0017"/>svakog radnika, neovisno o tome je li na bolovanju tijekom navedenog referentnog razdoblja zbog nezgode do koje je došlo na radnom mjestu ili na nekom drugom mjestu, ili zbog bolesti bilo kakve naravi ili uzroka, na plaćeni godišnji odmor od najmanje četiri tjedna<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/> ne može utjecati<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0029"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120124">24. siječnja 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Dominguez</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑282/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:33">EU:C:2012:33</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0030">30.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="6"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>Međutim, zbog bitne razlike između situacije radnika na bolovanju i one radnika na roditeljskom dopustu, koja se osobito sastoji u tome da u drugom slučaju više nije riječ o stvarnoj nesposobnosti za rad koja ne ovisi o volji navedenog radnika, smatram da se to rješenje ne može primijeniti i na slučaj radnika na roditeljskom dopustu.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Šutnja revidiranog Okvirnog sporazuma</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>Isto kao i pravo na plaćeni godišnji odmor, pravo na roditeljski dopust je upisano u članak 33. stavak 2. Povelje. Sud ga je razlikovao od rodiljnog dopusta jer se odobrava roditeljima kako bi se mogli skrbiti o svojem djetetu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0030"><P>Vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20050414">14. travnja 2005.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Luksemburg</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑519/03</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:234">EU:C:2005:234</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20070920">20. rujna 2007.</DATE>, <NAME.CASE>Kiiski</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑116/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2007:536">EU:C:2007:536</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150716">16. srpnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Maïstrellis</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑222/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:473">EU:C:2015:473</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160616">16. lipnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Rodríguez Sánchez</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑351/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:447">EU:C:2016:447</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>). Vidjeti također klauzulu 2. točku 1. revidiranog Okvirnog sporazuma.</P></NOTE>. Dakle u okviru roditeljskog dopusta više nije riječ o zaštiti biološkog stanja žene koje se spominje u ovom mišljenju, nego o pomoći zaposlenim roditeljima da usklade profesionalne i obiteljske obaveze<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0031"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150716">16. srpnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Maïstrellis</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑222/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:473">EU:C:2015:473</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Razlikovanje između rodiljnog i roditeljskog dopusta nadalje izričito proizlazi iz točke 15. općih odredaba revidiranog Okvirnog sporazuma (vidjeti također presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160616">16. lipnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Rodríguez Sánchez</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑351/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:447">EU:C:2016:447</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0043">43.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)).</P></NOTE> omogućujući im da <HT TYPE="ITALIC">prekinu</HT> svoju profesionalnu aktivnost, istodobno im jamčeći da će se po svojem povratku vratiti na svoje ili jednakovrijedno radno mjesto<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0032"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140213">13. veljače 2014.</DATE>, <NAME.CASE>TSN i YTN</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑512/11 i C‑513/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:73">EU:C:2014:73</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0039">39.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). O primjenjivosti revidiranog Okvirnog sporazuma na radnike sa statusom državnih službenika, vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170907">7. rujna 2017.</DATE>, <NAME.CASE>H.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑174/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:637">EU:C:2017:637</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>Proizlazi dakle da je roditeljski dopust u svakom pogledu poseban dopust, koji je uređen posebnim propisom, to jest Direktivom 2010/18. Valja se stoga pitati postoji li eventualna povezanost između plaćenog godišnjeg odmora i roditeljskog dopusta. U tom pogledu, potrebno je utvrditi da Direktiva 2010/18 i konkretno revidirani Okvirni sporazum nigdje ne spominju eventualno pravo na plaćeni godišnji odmor koje bi trebalo biti priznato i ostvarivo tijekom razdoblja kad je radnik na roditeljskom dopustu. Treba također posjetiti da se u prvoj alineji preambule revidiranog Okvirnog sporazuma podsjeća na to da potonji predstavlja obvezu koju su socijalni partneri, koje predstavljaju opće međusektorske organizacije, preuzeli kako bi se pomoću minimalnih zahtjeva<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0033"><P>Vidjeti također klauzulu 1. revidiranog Okvirnog sporazuma.</P></NOTE> o roditeljskom dopustu uvele mjere čija je svrha omogućiti usklađivanje profesionalnih i obiteljskih obveza te promicanje jednakih mogućnosti i postupanja prema muškarcima i ženama<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0034"><P>Vidjeti također presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140213">13. veljače 2014.</DATE>, <NAME.CASE>TSN i YTN</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑512/11 i C‑513/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:73">EU:C:2014:73</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170907">7. rujna 2017.</DATE>, <NAME.CASE>H.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑174/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:637">EU:C:2017:637</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0029">29.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT>Revidiranim Okvirnim sporazumom utvrđeno je individualno pojedinačno pravo na roditeljski dopust koje se zaposlenim muškarcima i ženama daje za rođenje ili posvojenje djeteta kako bi se o tom djetetu skrbili do određene dobi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0035"><P>Vidjeti klauzulu 2. stavak 1. revidiranog Okvirnog sporazuma.</P></NOTE>. Najmanje trajanje roditeljskog dopusta utvrđeno je na četiri mjeseca<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0036"><P>Vidjeti klauzulu 2. stavak 2. revidiranog Okvirnog sporazuma.</P></NOTE>. Uvjeti za pristup korištenju i detaljna pravila za primjenu roditeljskog dopusta i dalje se pretežno definiraju nacionalnim pravima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0037"><P>Vidjeti klauzulu 3. stavak 1. revidiranog Okvirnog sporazuma.</P></NOTE>. Radnik na roditeljskom dopustu ima pravo na zaštitu svojih prava u području zaposlenja i nediskriminacije: pravo na kraju roditeljskog dopusta vratiti se na isti posao ili na jednakovrijedan posao<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0038"><P>Vidjeti klauzulu 5. stavak 1. revidiranog Okvirnog sporazuma.</P></NOTE>, očuvanje svojih prava koja je stekao ili stječe na datum kad započinje roditeljski dopust<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0039"><P>Vidjeti klauzulu 5. stavak 2. revidiranog Okvirnog sporazuma. Iz spisa proizlazi da prava koja je u smislu plaćenog godišnjeg odmora M. Dicu stekla u trenutku svojeg odlaska na roditeljski dopust nisu bila dovedena u pitanje nakon što je on prestao.</P></NOTE> ili još zaštitu od postupaka koji su za njega nepovoljniji ili od otpuštanja zbog prijavljene potrebe za uzimanjem roditeljskog dopusta ili zbog uzimanja roditeljskog dopusta<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0040"><P>Vidjeti klauzulu 5. stavak 4. revidiranog Okvirnog sporazuma.</P></NOTE>.<?PAGE NO="7"?> Nasuprot tome, države članice i, ako je to slučaj, socijalni partneri su i dalje odgovorni za definiranje statusa ugovora o radu ili radnog odnosa za razdoblje roditeljskog dopusta<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0041"><P>Vidjeti klauzulu 5. stavak 3. revidiranog Okvirnog sporazuma.</P></NOTE> kao i za odlučivanje o pitanjima s područja socijalne sigurnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0042"><P>Vidjeti klauzulu 5. stavak 5. prvi podstavak revidiranog Okvirnog sporazuma.</P></NOTE> i o <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0018" ID="QS0018"/>[s]vim pitanjima [vezanim za revidirani Okvirni sporazum] koja se odnose na prihod<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0043"><P>Vidjeti klauzulu 5. stavak 5. drugi podstavak revidiranog Okvirnog sporazuma.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT>U ovoj fazi obrazlaganja treba podsjetiti da se odluka o kojoj je riječ u glavnom postupku, da se u svrhu utvrđivanja prava na plaćeni godišnji odmor M. Dicu s osnova 2015. ne uračuna razdoblje tijekom kojeg je bila na roditeljskom dopustu, temelji na članku 51. stavku 1. točki (a) rumunjskog Zakonika o radu, kojim je propisana suspenzija ugovora o radu tijekom roditeljskog dopusta za odgoj djeteta. Zbog te suspenzije potonji dopust nije izjednačen s razdobljem stvarnog rada u svrhu utvrđivanja trajanja plaćenog godišnjeg odmora, kako to proizlazi iz članka 145. stavaka 4. do 6. navedenog zakonika<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0044"><P>O učincima suspenzije ugovora o radu tijekom trajanja roditeljskog dopusta, kako su definirani rumunjskim pravom, vidjeti bilješku 10. ovoga mišljenja.</P></NOTE>. Međutim, proizlazi da je ta suspenzija u skladu s odredbama revidiranog Okvirnog sporazuma.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT>Usto, zbog same te suspenzije, ne čini se da je situacija o kojoj je riječ u glavnom postupku protivna članku 7. Direktive 2003/88. Budući da se u skladu s nacionalnim pravom, koje je u potpunosti u skladu s pravom Unije, smatra da je radni odnos suspendiran zbog razloga koji nisu vezani uz bolest predmetne radnice<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0045"><P>U skladu s onim na što je podsjetio Sud, iako Konvencija br. 132 Međunarodne organizacije rada od <DATE ISO="19700624">24. lipnja 1970.</DATE> o plaćenom godišnjem odmoru izričito predviđa da će se izostanci s posla zbog bolesti uračunati u razdoblje provedeno na radu (vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20090120">20. siječnja 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Schultz‑Hoff i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑350/06 i C‑520/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:18">EU:C:2009:18</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)), u njoj se ne spominje do čega će doći u slučaju roditeljskog dopusta.</P></NOTE>, čini mi se da je situacija M. Dicu u pogledu prava na plaćeni godišnji odmor usporediva s onom radnika čije je radno vrijeme privremeno skraćeno. Međutim, kad je riječ o potonjem, Sud je presudio da <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0019" ID="QS0019"/>[iako] je isključeno da se pravo radnika na minimalni plaćeni godišnji odmor, koje je zajamčeno pravom Unije, smanjuje u situaciji u kojoj radnik nije mogao izvršiti svoju radnu obvezu zbog bolesti tijekom referentnog razdoblja<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0046"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20121108">8. studenoga 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Heimann i Toltschin</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑229/11 i C‑230/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:693">EU:C:2012:693</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0026">26.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>, sudska praksa u skladu s kojom se članku 7. Direktive 2003/88 protive nacionalne odredbe koje predviđaju da se, kada dođe do prestanka radnog odnosa, nikakva novčana naknada za neiskorišteni plaćeni godišnji odmor ne isplaćuje radniku koji je bio na bolovanju tijekom cijelog ili dijela referentnog razdoblja i/ili razdoblja do kojega se može prenijeti godišnji odmor, zbog čega nije iskoristio svoje pravo na plaćeni godišnji odmor<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0047"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20090120">20. siječnja 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Schultz‑Hoff i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑350/06 i C‑520/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:18">EU:C:2009:18</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0062">62.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE> <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0020" ID="QS0020"/>ne može se <HT TYPE="ITALIC">mutatis mutandis</HT> primijeniti na situaciju radnika čije je radno vrijeme skraćeno<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0048"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20121108">8. studenoga 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Heimann i Toltschin</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑229/11 i C‑230/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:693">EU:C:2012:693</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0026">26.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Sud je nadalje jasno naveo da su <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0021" ID="QS0021"/>situacija radnika koji je zbog bolesti nesposoban za rad, s jedne strane, i ona radnika koji radi u skraćenom radnom vremenu, s druge strane, suštinski različite<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0049"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20121108">8. studenoga 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Heimann i Toltschin</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑229/11 i C‑230/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:693">EU:C:2012:693</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT>Kontekst u okviru kojeg je Sud provodio to ocjenjivanje je, s druge strane, doista usporediv s onim ovog zahtjeva za prethodnu odluku s obzirom na to da je skraćivanje radnog vremena predmetnih radnika bilo rezultat socijalnog plana u kojem je bila određena <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0022" ID="QS0022"/><HT TYPE="ITALIC">suspenzija</HT>, s obzirom na [navedeno skraćivanje], <HT TYPE="ITALIC">uzajamnih obveza</HT> poslodavca i radnika što se tiče činidaba<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0050"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20121108">8. studenoga 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Heimann i Toltschin</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑229/11 i C‑230/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:693">EU:C:2012:693</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0028">28.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Moje isticanje. Vidjeti također točku 32. navedene presude.</P></NOTE>. U takvom slučaju, Sud je priznao da se pravo na plaćeni godišnji odmor može odrediti primjenom pravila <HT TYPE="ITALIC">pro rata temporis</HT><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0051"><P>Sud je najprije prekvalificirao predmetne ranike u <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0023" ID="QS0023"/>radnike koji rade u nepunom radnom vremenu<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/> (vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20121108">8. studenoga 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Heimann i Toltschin</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑229/11 i C‑230/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:693">EU:C:2012:693</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)), zatim je na njih primijenio svoju sudsku praksu koja je mjerodavna za to područje (u pogledu predmetne sudske prakse, vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20100422">22. travnja 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Zentralbetriebsrat der Landeskrankenhäuser Tirols</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑486/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:215">EU:C:2010:215</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i u odnosu na njezinu primjenu na predmetne radnike, vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20121108">8. studenoga 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Heimann i Toltschin</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑229/11 i C‑230/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:693">EU:C:2012:693</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)).</P></NOTE>. Naime, s obzirom na slobodu koja se državama članicama priznaje za definiranje ugovornog odnosa<?PAGE NO="8"?> između radnika na roditeljskom dopustu i njegova poslodavca i na to da pravo Unije ne zadire u osjetljiva pitanja novčane naknade tijekom roditeljskog dopusta, potrebno je utvrditi da to što se potonji ne uzima u obzir za izračun prava na plaćeni godišnji odmor nije ništa drugo nego posljedica suspenzije uzajamnih obveza koje su do tada M. Dicu povezivale s njezinim poslodavcem<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0052"><P>U svrhu cjelovitosti, podsjećam da suspenzija ugovora te stoga i uzajamnih činidbi ne utječe na kontinuitet radnog odnosa, to jest radnik na roditeljskom dopustu i dalje ima svojstvo radnika u radnom odnosu (vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20070920">20. rujna 2007.</DATE>, <NAME.CASE>Kiiski</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑116/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2007:536">EU:C:2007:536</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)).</P></NOTE>. Činjenica da ta suspenzija dovodi do <HT TYPE="ITALIC">pro rata temporis</HT> smanjenja prava potonje na plaćeni godišnji odmor ne može se, prema trenutačnom stanju prava Unije, dovesti u pitanje. Stoga, u tim okolnostima, ni navod koji Sud ponavlja i u skladu s kojim dopust koji je zajamčen pravom Unije ne može utjecati na drugi dopust koji je zajamčen tim pravom<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0053"><P>Vidjeti sudsku praksu navedenu u točki 19. ovoga mišljenja.</P></NOTE> nije osporen upravo zato što pravom Unije nije zajamčeno pravo na plaćeni godišnji odmor u razdoblju kada su uzajamne obveze radnika i poslodavca suspendirane i kada se ne smatra da postoji razdoblje stvarnog rada. Tumačenjem koje stoga predlažem Sudu u cijelosti bi se očuvao kako plaćeni godišnji odmor tako i roditeljski dopust.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT>Naposljetku, isključivo je na državama članicama da odluče, po potrebi, da daju veća prava od onoga što je minimalno propisano revidiranim Okvirnim sporazumom tako što će, ako je to njihov izbor, u svrhu utvrđivanja prava na plaćeni godišnji odmor izjednačiti razdoblje roditeljskog dopusta s razdobljem stvarnog rada.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT>Naposljetku, imam namjeru protiviti se svakom nastojanju da se revidirani Okvirni sporazum tumači na način da, kada ga se tumači s obzirom na odredbe kojima se utvrđuje pravo na plaćeni godišnji odmor, stvara obvezu za države članice da za određivanje prava na plaćeni godišnji odmor predmetnih radnika uzmu u obzir samo najmanje trajanje roditeljskog dopusta zajamčeno klauzulom 2. stavkom 2. revidiranog Okvirnog sporazuma – to jest četiri mjeseca. Osim što smatram da bi pravna osnova takvog tumačenja bila posve neizvjesna i zato što za to nema nikakve osnove u sudskoj praksi Suda posvećenoj revidiranom Okvirnom sporazumu, već sam u drugom kontekstu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0054"><P>Vidjeti točku 20. mojeg mišljenja u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>H.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑174/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:306">EU:C:2017:306</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE> izričito upozorio Sud o rizicima kojima bi se izložio da to najmanje trajanje proglasi temeljem zaštite koju pravo Unije daje radnicima na roditeljskom dopustu. <HT TYPE="ITALIC">Mutatis mutandis</HT>, to upozorenje ostaje relevantno kad je riječ o odgovoru koji treba dati sudu koji je uputio zahtjev u ovom predmetu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT>Slijedom toga, valja zaključiti da članak 7. stavak 1. Direktive 2003/88 treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, koji za određivanje trajanja plaćenog godišnjeg odmora radnice iz izračuna isključuje razdoblje tijekom kojeg je ona bila na roditeljskom dopustu za odgoj malog djeteta, ne izjednačavajući ga s razdobljem stvarnog rada.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Zaključak</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>S obzirom na sva prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na prethodno pitanje koje je postavila Curtea de Apel Cluj (Žalbeni sud u Cluju, Rumunjska) odgovori na sljedeći način.</TXT><P>Članak 7. stavak 1. Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20031104">4. studenoga 2003.</DATE> o određenim vidovima organizacije radnog vremena treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, koji u svrhu određivanja trajanja plaćenog godišnjeg odmora radnice iz izračuna isključuje razdoblje tijekom kojeg je ona bila na roditeljskom dopustu za odgoj malog djeteta, ne izjednačavajući ga s razdobljem stvarnog rada.</P></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>