(1)

Institucije bi trebale utvrditi činitelje rizika transakcije izvedenicama određivanjem faktora rizika o kojima ovise novčani tokovi te transakcije. Kako bi se osiguralo da institucije primjenjuju usklađeni pristup za to utvrđivanje, trebale bi uzeti u obzir barem čimbenike rizika navedene u dijelu trećem glavi IV. poglavlju 1.a odjeljku 3. Uredbe (EU) br. 575/2013.

(2)

Metoda za utvrđivanje transakcija izvedenicama sa samo jednim značajnim činiteljem rizika, za potrebe raspoređivanja tih transakcija izvedenicama u relevantnu kategoriju rizika, trebala bi biti jednostavna za sve slučajeve u kojima je primarni i jedini značajni činitelj rizika transakcije izvedenicama odmah vidljiv iz prirode i novčanih tokova te transakcije.

(3)

Institucije upotrebljavaju međuvalutne kamatne ugovore o razmjeni za zaštitu od valutnog rizika koji proizlazi iz financiranja ili ulaganja u stranim valutama. Iako takve transakcije prvenstveno ovise o činiteljima valutnog rizika, one mogu ovisiti i o drugim činiteljima rizika, kao što su činitelji kamatnog rizika. Međutim, s obzirom na to da iskustvo na tržištu pokazuje da učinak tih drugih činitelja rizika vrlo često nije značajan za te konkretne vrste transakcija, to bi trebalo biti dovoljno da se za transakcije te vrste utvrdi da je riječ o transakcijama izvedenicama sa samo jednim značajnim činiteljem rizika.

(4)

Bez obzira na prirodu i novčane tokove transakcije izvedenicama, kamatne stope upotrijebljene za diskontiranje novčanih tokova transakcije („diskontna stopa”) ne bi se trebale smatrati značajnim činiteljem rizika. Zahtijevati da institucije u metodi za utvrđivanje transakcija izvedenicama sa samo jednim značajnim činiteljem rizika uzmu u obzir diskontnu stopu bilo bi nerazmjerno i opterećujuće jer empirijsko iskustvo pokazuje da taj činitelj rizika obično ima ograničeniji učinak na vrijednost transakcija izvedenicama od ostalih činitelja rizika iz kojih proizlaze njihovi novčani tokovi.

(5)

Za transakcije izvedenicama s više činitelja rizika institucije bi trebale uzeti u obzir osjetljivosti i volatilnost odnosnog instrumenta kako bi utvrdile činitelje rizika koji su značajni u svakoj kategoriji rizika i najznačajniji od tih činitelja rizika u svakoj kategoriji rizika.

(6)

Za transakcije izvedenicama s više činitelja rizika u kojima se ti činitelji rizika odnose na različite kategorije rizika možda neće biti moguće zaključiti koji su od tih činitelja rizika značajni, čak i ako se uzmu u obzir osjetljivosti i volatilnost odnosnog instrumenta transakcije. U tim bi slučajevima institucije trebale primijeniti jednostavan, konzervativan zamjenski pristup i smatrati sve činitelje rizika transakcije značajnima te, posljedično, transakciju izvedenicama raspodijeliti u kategorije rizika koje odgovaraju tim činiteljima rizika na temelju najznačajnijih činitelja rizika u svakoj kategoriji rizika.

(7)

Metoda za utvrđivanje transakcija izvedenicama sa samo jednim značajnim činiteljem rizika trebala bi se primijeniti samo pri sklapanju transakcija, ako je za takve transakcije izvedenicama pri sklapanju utvrđeno da imaju samo jedan činitelj rizika, jer je taj jedini činitelj rizika osnovno obilježje tih transakcija te se stoga ne očekuje da će se promijeniti. Ako se pri sklapanju transakcija utvrdi da transakcije izvedenicama imaju više činitelja rizika, postupak za utvrđivanje značajnih i najznačajnijih činitelja rizika trebalo bi provesti jednom u tri mjeseca kako bi se sve promjene tih transakcija mogle na odgovarajući način odraziti na raspoređivanje tih transakcija izvedenicama u odgovarajuću kategoriju rizika.

(8)

Člankom 279.a stavkom 3. točkom (a) Uredbe (EU) br. 575/2013 zahtijeva se da se formula koja se upotrebljava za izračun regulatorne delte opcija kupnje i prodaje raspoređenih u kategoriju kamatnog rizika u skladu s tržišnim uvjetima u kojima kamatne stope mogu biti negativne određuje u skladu s međunarodnim regulatornim kretanjima. Bazelski odbor za nadzor banaka (BCBS) (2) objavio je 22. ožujka 2018. „Najčešća pitanja o standardiziranom pristupu Basel III za mjerenje izloženosti kreditnom riziku druge ugovorne strane”, u kojima se objašnjava da bi regulatornu deltu za kamatne opcije u slučaju okruženja s negativnim kamatnim stopama trebalo odrediti u skladu s posebnom formulom u kojoj se pomak lambda (λ) primjenjuje na promptnu ili terminsku kamatnu stopu i na izvršnu cijenu opcije koje se upotrebljavaju u toj formuli kako bi se osiguralo da su ta promptna ili terminska kamatna stopa i izvršna cijena opcije pozitivne.

(9)

Kako bi promptna ili terminska kamatna stopa i izvršna cijena opcije bile pozitivne, pomak λ trebao bi biti dovoljno velik da institucijama omogući izračun regulatorne delte transakcije u skladu s formulom iz članka 279.a stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013, ali istodobno i dovoljno malen da se izbjegne nepotrebna pristranost u rezultatu izračuna regulatorne delte.

(10)

Regulatorni korektivni faktori, koji su jedan od parametara za izračun regulatorne delte, trebali bi se odrediti s obzirom na posebnu formulu za izračun regulatorne delte opcija kupnje i prodaje u kategoriji kamatnog rizika. U tom se pogledu vrijednost regulatornih korektivnih faktora za opcije kupnje i prodaje u kategoriji kamatnog rizika kako je utvrđena u međunarodnim standardima koje je donio BCBS smatra prikladnom za primjenu u skladu s pravom Unije.

(11)

Kako bi se institucijama omogućilo da odrede je li transakcija duga ili kratka pozicija u primarnom činitelju rizika, u značajnom činitelju rizika ili u najznačajnijem činitelju rizika određene kategorije rizika, trebalo bi utvrditi koje bi informacije o transakciji institucije trebale upotrebljavati za to određivanje. Kako bi se izbjeglo nepotrebno opterećenje za institucije, trebalo bi im dopustiti da upotrebljavaju iste informacije koje upotrebljavaju za utvrđivanje značajnih činitelja rizika.

(12)

Ova se Uredba temelji na nacrtu regulatornih tehničkih standarda koji je Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo dostavilo Komisiji.

(13)

Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo provelo je otvoreno javno savjetovanje o nacrtu regulatornih tehničkih standarda na kojem se temelji ova Uredba, analiziralo je moguće povezane troškove i koristi te zatražilo savjet Interesne skupine za bankarstvo osnovane u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1093/2010 (3).