<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-862/19 P</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62019CC0862</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:877">EU:C:2020:877</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>17</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>17</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Mišljenje M. Camposa Sánchez‑Bordone – Predmet C‑862/19 P</HT></P><P><HT TYPE="SC">Češka Republika/Komisija</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje nezavisnog odvjetnika</HT></P><P><HT TYPE="UC">Manuela Camposa Sánchez‑Bordone</HT></P><P>od <DATE ISO="20201029">29. listopada 2020.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P>Izvorni jezik: španjolski</P></NOTE></P></TI><STI><P><HT TYPE="BOLD">Predmet C‑862/19 P</HT></P><P>Češka Republika</P><P>protiv</P><P>Europske komisije</P></STI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Žalba</KEYWORD><KEYWORD>Europski socijalni fond (ESF)</KEYWORD><KEYWORD>Europski fond za regionalni razvoj (EFRR)</KEYWORD><KEYWORD>Ukidanje dijela pomoći za operativne programe u Češkoj Republici</KEYWORD><KEYWORD>Direktiva 2004/18/EZ</KEYWORD><KEYWORD>Članak 16. točka (b)</KEYWORD><KEYWORD>Posebno izuzeće</KEYWORD><KEYWORD>Ugovori o javnoj nabavi usluga za programski materijal namijenjen radiotelevizijskom emitiranju</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><CONTENTS.CONCLUSION><GR.SEQ LEVEL="1"><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>Žalba se odnosi na tumačenje članka 16. točke (b) Direktive 2004/18/EZ<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P>Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20040331">31. ožujka 2004.</DATE> o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="134" PAGE.FIRST="114" DATE.PUB="2004">SL 2004., L 134, str. 114</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 1., str. 156.)</P></NOTE>, u skladu s kojim se ta direktiva ne primjenjuje na ugovore o javnoj nabavi za <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>stjecanje, razvoj, produkcija ili koprodukcija programskog materijala namijenjenog radiotelevizijskom emitiranju od strane radiotelevizijskih subjekata<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>Tijela Češke Republike izravno su dodijelila ugovore, sufinancirane sredstvima EFRR‑a i ESF‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P>Europski fond za regionalni razvoj i Europski socijalni fond</P></NOTE>, za izradu televizijskih oglasa kojima se promiče upotreba europskih fondova. Komisija je smatrala da te dodjele ugovora nisu u skladu s člankom 16. točkom (b) Direktive 2004/18, zbog čega je izvršila odgovarajući financijski ispravak, a tu je odluku Češka Republika pobijala pred Općim sudom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>Opći sud je u svojoj presudi od <DATE ISO="20190912">12. rujna 2019.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P>Predmet <REF.DOC.ECR><NO.CASE>T‑629/17</NO.CASE>, <NAME.CASE>Češka Republika/Komisija</NAME.CASE> (neobjavljena, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2019:596">EU:T:2019:596</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>; u daljnjem tekstu: pobijana presuda)</P></NOTE> odbio tužbu Češke Republike koja je sada Sudu podnijela žalbu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>U raspravi se ističu dva suprotna stajališta: (a) prema mišljenju Češke Republike, bilo koji javni naručitelj može imati pravo na sporno izuzeće<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P>Kako bih izbjegao ponavljanja, u daljnjem tekstu ću na njega upućivati samo upotrebom pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>izuzeće<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/> bez pridjeva.</P></NOTE>, pod uvjetom da poštuje predmet ugovorâ; (b) prema Komisijinu mišljenju, isključuju se samo ugovori koje dodjeljuju radiotelevizijski subjekti, što u ovom predmetu nije bio slučaj.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>Budući da je interes za to koje od tih dvaju tumačenja treba prevladati nedvojben, nadišla se opća važnost problema (i njegova rješenja) s obzirom na to da se, prema mojem mišljenju, u novoj Direktivi 2014/24/EU<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P>Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20140226">26. veljače 2014.</DATE> o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="094" PAGE.FIRST="65" DATE.PUB="2014">SL 2014., L 94, str. 65</REF.DOC.OJ>. i ispravci <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="275" PAGE.FIRST="68" DATE.PUB="2015">SL 2015., L 275, str. 68</REF.DOC.OJ>. i <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="311" PAGE.FIRST="26" DATE.PUB="2016">SL 2016., L 311, str. 26</REF.DOC.OJ>.)</P></NOTE> zagovara Komisijina teza<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P>Vidjeti u nastavku točku 53. i sljedeće.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="2"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">I.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">A.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Direktiva 92/50/EEZ<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P>Direktiva Vijeća od <DATE ISO="19920618">18. lipnja 1992.</DATE> o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim uslugama (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="209" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="1992">SL 1992., L 209, str. 1</REF.DOC.OJ>.)</P></NOTE></HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>Člankom 1. propisano je:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>Za potrebe ove Direktive:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>ugovori o javnoj nabavi usluga: naplatni ugovori sklopljeni u pisanom obliku između pružatelja usluga i javnog naručitelja, osim sljedećih ugovora:</TXT><P>[…]</P><P><LIST TYPE="roman"><ITEM><NP><NO.P>iv.</NO.P><TXT>ugovora za stjecanje, razvoj, produkciju ili koprodukciju programskog materijala od strane radiotelevizijskih subjekata i ugovora za emitiranje programa;</TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP></ITEM></LIST><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/> [neslužbeni prijevod]</P></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">B.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Direktiva 2004/18</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>U uvodnoj izjavi 25. navodi se:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>Sklapanje ugovora o javnoj nabavi za određene audiovizualne usluge u polju emitiranja trebala bi dopustiti uzimanje u obzir aspekata kulturnog ili socijalnog značaja koji čine primjenu pravila o nabavama neprikladnom. Iz tih razloga, mora se napraviti iznimka za ugovore o javnim uslugama za stjecanje, razvoj, produkciju i koprodukciju programa iz redovite proizvodnje i drugih pripremnih usluga poput onih koji se odnose na scenarije i umjetničke izvedbe nužne za produkciju programa i za ugovore koji se tiču vremena emitiranja. Međutim, ova se iznimka ne bi trebala primjenjivati na opskrbu tehničkom opremom nužnom za produkciju, koprodukciju i emitiranje takvih programa. Emitiranje bi trebalo biti definirano kao prijenos i distribucija korištenjem bilo kojeg oblika elektroničke mreže<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/>.</P></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 16.:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>Ova Direktiva ne primjenjuje se na ugovore o javnoj nabavi za:</P><P>[…]</P><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>stjecanje, razvoj, produkcija ili koprodukcija programskog materijala namijenjenog radiotelevizijskom emitiranju od strane radiotelevizijskih subjekata i ugovori za termine radiotelevizijskog emitiranja;</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/>.</P></P></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="3"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">C.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Direktiva 2014/24/EZ.</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>U uvodnoj izjavi 23. navodi se:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>Pri dodjeli ugovora o javnoj nabavi za određene audiovizualne i radijske usluge u okviru djelatnosti pružatelja medijskih usluga trebalo bi biti moguće uzeti u obzir aspekte od kulturnog ili društvenog značaja koji čine primjenu pravila o nabavama neprikladnom. Zbog tih razloga bilo bi potrebno uvesti iznimku za ugovore o javnoj nabavi usluga koje dodjeljuju sami pružatelji medijskih usluga za kupnju, razvoj, produkciju i koprodukciju programa iz redovite proizvodnje i drugih pripremnih usluga poput onih koji se odnose na scenarije i umjetničke izvedbe nužne za produkciju programa. Trebalo bi također pojasniti da bi se ta iznimka trebala jednako primjenjivati na medijske usluge emitiranja i usluge na zahtjev (nelinearne usluge). Međutim, ta se iznimka ne bi trebala primjenjivati na opskrbu tehničkom opremom nužnom za produkciju, koprodukciju i emitiranje takvih programa<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/>.</P></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>Člankom 10. propisuje se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>Ova se Direktiva ne primjenjuje na ugovore o javnoj nabavi usluga za:</P><P>[…]</P><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>stjecanje, razvoj, produkciju ili koprodukciju programskog materijala namijenjenog za audiovizualne medijske usluge ili radijske medijske usluge, koje su dodijelili pružatelji audiovizualnih ili radijskih medijskih usluga, ili na ugovore o pružanju usluga radiotelevizijskog ili programskog emitiranja koji se dodjeljuju pružateljima audiovizualnih ili radijskih medijskih usluga.</TXT></NP></ITEM></LIST></P><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/></P></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">II.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Okolnosti spora</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>Okolnosti spora navedene su u točkama 1. do 6. pobijane presude i mogu se sažeti kako slijedi.</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>Odlukama C(2007) 5113 od <DATE ISO="20071012">12. listopada 2007.</DATE>, C(2007) 6920 od <DATE ISO="20071227">27. prosinca 2007.</DATE> i C(2008) 5344 od <DATE ISO="20080925">25. rujna 2008.</DATE>, Komisija je donijela operativne programe <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>Osposobljavanje za konkurentnost<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/>, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>Istraživanje i razvoj za inovacije<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/> i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>Tehnička potpora<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/>, koje je Češka Republika predložila u skladu s člankom 32. Uredbe (EZ) br. 1083/2006<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P>Uredba Vijeća od <DATE ISO="20060711">11. srpnja 2006.</DATE> o utvrđivanju općih odredaba o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu i Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1260/1999 (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="210" PAGE.FIRST="25" DATE.PUB="2006">SL 2006., L 210, str. 25</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 14., svezak 2., str. 120.)</P></NOTE>.</P></ITEM><ITEM><P>Komisija je u travnju 2014. u okviru navedenih operativnih programa provela reviziju ugovora o javnoj nabavi koji se odnose na usluge radiodifuzije koje sufinancira Češka Republika sredstvima EFRR‑a i ESF‑a. Komisija je utvrdila da je četiri ugovora izravno dodijelilo, bez javne obavijesti, Ministarstvo regionalnog razvoja i Ministarstvo obrazovanja, mladih i zapošljavanja.</P></ITEM><ITEM><P>Prema Komisijinu mišljenju, izravna dodjela ugovora bila je neprihvatljiva jer se na te ugovore nije moglo primijeniti izuzeće predviđeno člankom 16. točkom (b) Direktive 2004/18, koje vrijedi samo za javne naručitelje koji su radiotelevizijski subjekti.</P></ITEM><ITEM><P>Tijekom postupka financijskih ispravaka koji je Komisija pokrenula <DATE ISO="20160617">17. lipnja 2016.</DATE>, Češka Republika tvrdila je da je izuzeće primjenjivo na bilo kojeg javnog naručitelja.</P></ITEM><?PAGE NO="4"?><ITEM><P>Konačno, Komisija je u Provedbenoj odluci C(2017) 4682 <HT TYPE="ITALIC">final</HT> od <DATE ISO="20170706">6. srpnja 2017.</DATE> ukinula dio pomoći ESF‑a za operativni program <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>Osposobljavanje za konkurentnost<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/> i dio pomoći EFRR‑a za operativne programe <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>Istraživanje i razvoj za inovacije<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/> i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>Tehnička potpora<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/> te je pritom u odnosu na Češku Republiku donijela odgovarajuće financijske ispravke.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">III.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Postupak pred Općim sudom i pobijana presuda</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>Češka Republika pobijala je Komisijinu Odluku pred Općim sudom te pritom ponovila svoje tumačenje članka 16. točke (b) Direktive 2004/18. Podržala ju je Republika Poljska.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>Tužba je odbijena pobijanom presudom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>Opći sud istaknuo je da je izuzeće, koje treba usko tumačiti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P>Točke 29. i 30. pobijane presude</P></NOTE>, već bilo predviđeno člankom 1. točkom (a) podtočkom iv. Direktive 92/50 koji je Sud protumačio u presudi Bayerischer Rundfunk i dr.<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20071213">13. prosinca 2007.</DATE> (<NO.CASE>C‑337/06</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2007:786">EU:C:2007:786</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>; u daljnjem tekstu: presuda Bayerischer Rundfunk)</P></NOTE> na način koji potkrepljuje Komisijinu tezu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>Konkretno, prema mišljenju Općeg suda, u skladu s tom presudom, izuzeće se temelji na zadaći pružanja javne usluge radiotelevizijskih subjekata, a da se pritom stoga ne odnosi na javne naručitelje koji ne ispunjavaju tu posebnu zadaću<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P>Točka 39. pobijane presude</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>Prema mišljenju Općeg suda, taj zaključak nije doveden u pitanje argumentima Češke Republike. Osim što je smatrala da za ovaj predmet nije relevantna presuda Bayerischer Rundfunk, Češka Republika je tvrdila da se, uzimajući u obzir kriterije doslovnog, sustavnog i teleološkog tumačenja, na temelju odredbe doseg izuzeća ne može ograničiti na javne radiotelevizijske subjekte.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>Što se tiče relevantnosti presude Bayerischer Rundfunk, Opći sud obrazlaže da, iako je Sud u njoj odlučivao o pitanjima koja se razlikuju od onog koje se ovdje postavlja, izričito je naveo da se na ugovore o javnoj nabavi primjenjuje pravo Unije. Pojašnjenje Suda, u smislu da se izuzeće primjenjuje samo ako je riječ o ugovorima naručitelja u smislu Direktive 92/50, ne znači da se primjenjuje na sve javne naručitelje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P>Točke 46. i 47. pobijane presude</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>Osim toga, Opći sud podsjeća da se u toj presudi ustrajalo na tome da je članak 1. točka (a) podtočka iv. Direktive 92/50 sličan članku 16. točki (b) Direktive 2004/18, što znači da je važno na potonji članak primijeniti sudsku praksu utvrđenu u odnosu na prvonavedeni članak<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>Točka 48. pobijane presude</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>Točno je da, navodi Opći sud, u članku 1. točki (a) podtočki iv. Direktive 92/50 nema izraza <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>namijenjen radiotelevizijskom emitiranju<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/>. Međutim, iz ispitivanja zakonodavnih akata proizlazi da ta dodana sintagma odgovara <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>volji zakonodavca da izričito uputi na ugovore o javnoj nabavi usluga koje dodjeljuju radiotelevizijski subjekti i koji se odnose na programe namijenjene radiotelevizijskom emitiranju u bilo kojoj elektroničkoj komunikacijskoj mreži, uključujući internet, što odražava duh posljednje rečenice uvodne izjave 25. navedene direktive<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P>Točka 49. pobijane presude</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="5"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>Opći sud tvrdi da se usluge koje su predmet ugovora na koje se upućuje u odredbi podudaraju s uslugama koje se navode među izuzećima u bilješki br. 3 priloga II. B Direktivi 2004/18, izmijenjenoj Uredbom (EZ) br. 213/2008<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P>Uredba Komisije od <DATE ISO="20071128">28. studenoga 2007.</DATE> o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2195/2002 Europskog parlamenta i Vijeća o Jedinstvenom rječniku javne nabave (CPV) i direktiva 2004/17/EZ i 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o postupcima javne nabave, u pogledu revizije CPV‑a (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="074" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2008">SL 2008., L 74, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 2., str. 3.)</P></NOTE> koja ne sadržava izraz <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>namijenjen radiotelevizijskom emitiranju<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>Stoga, s obzirom na to da, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>zbog unutarnje dosljednosti Direktive, treba smatrati da izuzeće predviđeno člankom 16. točkom (b) Direktive 2004/18 i izuzeće iz bilješke br. 3 priloga II. B toj direktivi imaju isti doseg, navedeni se izraz <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0018" REF.END="QE0018"/>namijenjen radiotelevizijskom emitiranju<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="2019" ID="QE0018"/> ne može tumačiti na način da ima za cilj proširiti područje primjene spornog izuzeća<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P>Točka 50. pobijane presude</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>Opći sud priznaje da se na temelju izraza iz članka 16. točke (b) Direktive 2004/18 <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0019" REF.END="QE0019"/>ne može, na temelju njih samih, nedvojbeno tumačiti tu odredbu i da postoje različita, potencijalno moguća, doslovna tumačenja te odredbe<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P>Točka 54. pobijane presude</P></NOTE>. Razlike utvrđene u različitim jezičnim verzijama odredbe lišavaju vrijednosti argumente koji se temelje na doslovnom tumačenju pravila<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>Točka 56. pobijane presude</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>Što se tiče sustavnog tumačenja, Opći sud isključuje da je kriterij koji je zakonodavac primijenio pri utvrđivanju izuzeća iz članka 16. Direktive isključivo kriterij sadržaja ugovora: također se uvode subjektivna ograničenja, kao što je to slučaj sa spornim izuzećem i izuzećem iz točke (d)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0020"><P>Točka 59. pobijane presude</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>Opći sud isključuje da se strukturom odredbe nalaže da sve ugovore navedene u istoj točki članka 16. Direktive 2004/18 treba definirati na isti način, s obzirom na njihov predmet, njihova javnog naručitelja ili pružatelja. Tako, javni naručitelji koji nisu radiotelevizijski subjekti mogu izravno sklapati ugovore za termine emitiranja, za razliku od ugovora koji su sporni u ovom predmetu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0021"><P>Točka 61. pobijane presude</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT>Što se tiče teleološkog tumačenja, prema mišljenju Općeg suda, izuzeće obuhvaća samo ugovore o javnoj nabavi koje su sklopili radiotelevizijski subjekti, s obzirom na to da je njihov cilj samo posebno osigurati ispunjavanje zadaće pružanja javne usluge tih subjekata<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0022"><P>Točka 63. pobijane presude</P></NOTE>. Tim izuzećem ne mogu se obuhvatiti ostali javni subjekti koji obavljaju druge zadaće pružanja javne usluge u kulturnom ili socijalnom području<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0023"><P>Točka 66. pobijane presude</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT>Što se tiče potonjeg pitanja, prema mišljenju Općeg suda, tim se tumačenjem sporna odredba ne lišava korisnog učinka jer se ne isključuju svi ugovori o programima namijenjenim radiotelevizijskom emitiranju, nego samo ugovori o uslugama koje se odnose na funkciju radiotelevizijskih subjekata. Izuzeće treba imati učinak samo na potonje ugovore, a usto ga treba usko tumačiti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0024"><P>Točka 68. pobijane presude</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT>Budući da je svrha izuzeća povezana sa zadaćom pružanja javne usluge koja je svojstvena radiotelevizijskim subjektima, javni naručitelji koji nisu radiotelevizijski subjekti ne nalaze se u istoj situaciji kao potonji subjekti, što sprečava ocjenu povrede načela jednakog postupanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0025"><P>Točka 70. pobijane presude</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT>Direktiva 2014/24, koja nije primjenjiva <HT TYPE="ITALIC">ratione temporis</HT>, ne pruža drukčije tumačenje sporne odredbe<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0026"><P>Točka 73. pobijane presude</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="6"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">IV.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Postupak pred Sudom</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT>Češka Republika podnijela je žalbu <DATE ISO="20191126">26. studenoga 2019.</DATE> i pritom zahtijevala da se ukine pobijana presuda i poništi Odluka Komisije kao i da se Komisiji naloži snošenje troškova.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT>Komisija zahtijeva da se žalba odbije i Češkoj Republici naloži snošenje troškova.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">V.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Analiza</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">A.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Uvodna razmatranja</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT>Češka Republika ističe jedini žalbeni razlog koji se temelji na navodnoj povredi prava koju je Opći sud počinio pri tumačenju članka 16. točke (b) Direktive 2004/18.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>Žalbeni razlog sastoji se od četiri dijela, koji se redom odnose na nastanak sporne odredbe te njezino doslovno, teleološko i sustavno tumačenje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0027"><P>Stranke se slažu u pogledu činjeničnih okolnosti spora. Međutim, Češka Republika napominje da je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0020" REF.END="QE0020"/>u svim ugovorima o javnoj nabavi […] bila dio radiotelevizijskog subjekta [Ceská televize] kao pružatelj programskog materijala. Češka Republika i Komisija nikad se nisu sporile u pogledu te okolnosti<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/> (točka 8. žalbe). Komisija osporava da je riječ o nespornoj okolnosti te pritom tvrdi da se prvi put izričito spomenula u žalbi pa zato nije mogla biti predmet spora u prvostupanjskom postupku i da je Opći sud nije ispitao (točka 6. Komisijina odgovora na žalbu), zbog čega njezinu ocjenu ne treba uključiti u ovaj postupak. U svakom slučaju, Komisija tvrdi da, iako je radiotelevizijski subjekt bio strana određenih ugovora, zajedno s privatnim društvima za produkciju, svaki je ugovor za produkciju programskog materijala izravno dodijeljen društvu koje nije bilo radiotelevizijski subjekt (točka 8. Komisijina odgovora na žalbu).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33.</NO.P><TXT>Kao je to već navedeno, u sporu pred Općim sudom bila je riječ o tome odnosi li se izuzeće samo na javne naručitelje koji su radiotelevizijski subjekti, kao što to zagovara Komisija, ili, naprotiv, ono obuhvaća bilo kojeg drugog javnog naručitelja, kao što to zagovara Češka Republika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34.</NO.P><TXT>Sporno pitanje ne može biti jasnije, kao što ni stajališta stranaka, koje u svoju korist imaju čvrste razloge u potporu tim stajalištima, ne mogu biti različitija.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35.</NO.P><TXT>Stoga se Sud suočava s teškim problemom tumačenja u pravnom okviru koji je pretjerano otvoren i neprecizan, pa čak i proturječan, zbog razlika među jezičnim verzijama, da bi pružio nedvojben odgovor.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">B.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Prvi dio jedinog žalbenog razloga: nastanak članka 16. točke (b) Direktive 2004/18</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Stajališta stranaka</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36.</NO.P><TXT>Češka Republika tvrdi, kao prvo, da se Komisijinim prijedlogom koji je doveo do Direktive 92/50 izuzeće ograničilo na <HT TYPE="ITALIC">stjecanje</HT> programskog materijala od strane radiotelevizijskih subjekata. Zakonodavnim postupkom taj je slučaj proširen pa obuhvaća i <HT TYPE="ITALIC">razvoj</HT>, <HT TYPE="ITALIC">produkciju</HT> ili <HT TYPE="ITALIC">koprodukciju</HT> programskog materijala od strane radiotelevizijskih subjekata. Stoga, u skladu s člankom 1. točkom (a) podtočkom iv. Direktive 92/50, radiotelevizijski subjekt pruža uslugu <HT TYPE="ITALIC">razvoja</HT>, <HT TYPE="ITALIC">produkcije</HT> ili <HT TYPE="ITALIC">koprodukcije</HT> programskog materijala i stoga ne može biti javni naručitelj tako da je time izuzeće prošireno<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0028"><P>Točke 14. do 16. žalbe</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37.</NO.P><TXT>Kao drugo, Češka Republika ističe da pripremni radovi Direktive 2004/18 dokazuju da je zakonodavac prije htio staviti naglasak na predmet i upotrebu ugovora nego na javnog naručitelja ili pružatelja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0029"><P>Točke 17. do 19. žalbe</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38.</NO.P><TXT>Naposljetku, Češka Republika tvrdi da Komisijin prijedlog (izuzeće izričito ograničiti na javne naručitelje koji su radiotelevizijski subjekti) nije prihvaćen ni prilikom sastavljanja Direktive 2014/24, pa se njezinim člankom 10. točkom (b) predviđa izuzeće koje nije povezano s javnim naručiteljem. Konačno, prema mišljenju Češke Republike, zakonodavac nije samo ponovno odbio Komisijine pokušaje uvođenja ograničenja, nego je odlučio proširiti izuzeće<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0030"><P>Točke 20. do 22. žalbe</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39.</NO.P><TXT>Komisija zagovara da promjene u uzastopnim verzijama odgovaraju potrebi da se uzme u obzir tehnički (širenje internetskog emitiranja) i zakonodavni razvoj (provedba europskih propisa za pružatelje komunikacijskih usluga), a da to pritom nije dovelo do bitne izmjene njihova sadržaja. Uostalom, potonji je sadržaj načelno u skladu s Komisijinim prvotnim prijedlogom u pogledu kruga naručitelja koji mogu ostvariti pravo na izuzeće<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0031"><P>Točke 16. do 28. Komisijina odgovora na žalbu</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Ocjena</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40.</NO.P><TXT>Češka Republika u ovom dijelu žalbenog razloga iznosi vlastita razmišljanja o povijesti nastanka odredbe, ali ne navodi kojim bi se konkretno točkama pobijane presude moglo prigovoriti. Stoga bi se ovaj dio žalbenog razloga mogao smatrati nedopuštenim jer ne poštuje zahtjev točnog navođenja dijelova pobijane presude koji se smatraju zahvaćenim pogreškom koja se tiče prava. Za slučaj da to ne bude tako, analizirat ću njegov sadržaj.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41.</NO.P><TXT>Članku 16. točki (b) Direktive 2004/18 neposredno je prethodio članak 1. točka (a) podtočka iv. Direktive 92/50, na temelju kojeg su se iz pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0021" REF.END="QE0021"/>ugovori o javnoj nabavi usluga<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/>, na koje se primjenjuje ta direktiva, isključili <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0022" REF.END="QE0022"/>ugovor[i] za stjecanje, razvoj, produkciju ili koprodukciju programskog materijala od strane radiotelevizijskih subjekata i ugovora za emitiranje programa<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42.</NO.P><TXT>Komisijin prvotni prijedlog odnosio se samo na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0023" REF.END="QE0023"/>stjecanje programskog materijala<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/> i razvoj, produkcija ili koprodukcija nisu bili navedeni<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0032"><P>Bili su isključeni <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0024" REF.END="QE0024"/>ugovori za stjecanje programskog materijala od strane radiotelevizijskih subjekata […], i ugovori za termine radiotelevizijskog emitiranja u javnom interesu […]<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/>. COM(1990) 372 <HT TYPE="ITALIC">final</HT>, članak 1. točka (a) podtočka iii.</P></NOTE>. Namjera je bila da se Direktiva primjenjuje na radiotelevizijske subjekte samo ako obavljaju djelatnosti koje nisu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0025" REF.END="QE0025"/>povezane s radiodifuzijom<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0033"><P>U točki 32. obrazloženja Komisijina prijedloga navedeno je da, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0026" REF.END="QE0026"/>[k]ao opće pravilo, ugovaranje audiovizualne produkcije, na primjer u svrhu informiranja, obrazovanja i oglašavanja, treba biti uređeno Direktivom. Međutim, djelatnosti radiotelevizijskih subjekata treba posvetiti posebnu pozornost a Direktivom treba urediti njihove djelatnosti samo <HT TYPE="ITALIC">ako nisu povezane s radiodifuzijom</HT>. Činjenica da su slobodni uzeti programski materijal od koga god žele i u skladu s postupcima koje slobodno odabiru ima veliku kulturnu i socijalnu važnost. Osim toga, u Direktivu su uključeni samo radiotelevizijski subjekti koji su, s obzirom na to da su pravne osobe na koje se primjenjuje javno pravo, javni naručitelji u skladu s definicijom iz Direktive. Iz opisanih razloga, <HT TYPE="ITALIC">stjecanje programskog materijala od strane radiotelevizijskih subjekata trebalo bi isključiti iz Direktive</HT> […]. Iz istog razloga, dodjela prava za djelatnosti radiodifuzije izričito je isključena iz definicije koncesija za javne usluge<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/>. Moje isticanje</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43.</NO.P><TXT>Prema mojem mišljenju, naknadno uključivanje riječi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0027" REF.END="QE0027"/>razvoj, produkcija ili koprodukcija<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/> temelji se na ideji da se jasnije odrede <HT TYPE="ITALIC">posebne aktivnosti radiodifuzije</HT>. Kao i Komisija, smatram zakonodavac nije proširio sporno izuzeće sa subjektivnog stajališta, nego je od javnih naručitelja koji žele ugovoriti stjecanje, razvoj, produkciju ili koprodukciju programskog materijala samo zahtijevao da imaju svojstvo radiotelevizijskog subjekta.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44.</NO.P><TXT>Što se tiče Direktive 2004/18, iz Komisijina su prijedloga bili isključeni ugovori čiji je predmet <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0028" REF.END="QE0028"/>stjecanje, razvoj, produkcija ili koprodukcija programskog materijala od strane radiotelevizijskih subjekata i ugovori za termine radiotelevizijskog emitiranja<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0034"><P>COM(2000) 275 <HT TYPE="ITALIC">final</HT>, članak 18. točka (b)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45.</NO.P><TXT>Navedeni tekst, koji je gotovo istovjetan tekstu članka 1. točke (a) podtočke iv. Direktive 92/50, sadržan je u konačnoj verziji članka 16. točke (b) Direktive 2004/18, uz dodatak sintagme <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0029" REF.END="QE0029"/>namijenjenog radiotelevizijskom emitiranju<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/> nakon izraza <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0030" REF.END="QE0030"/>programskog materijala<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46.</NO.P><TXT>Taj dodatak uzrokovao je hermeneutičke poteškoće s odredbom. Može se tumačiti kao upućivanje na radiotelevizijske subjekte (njemačka verzija) ili jednostavno kao kvalifikacija programskog materijala za koji se ugovaraju stjecanje, razvoj, produkcija ili koprodukcija (španjolska verzija i naravno verzije u koje ta sintagma nije dodana)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0035"><P>Vidjeti u nastavku točke 70. do 77.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47.</NO.P><TXT>Prema mojem mišljenju, uvođenje izraza <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0031" REF.END="QE0031"/>namijenjen radiotelevizijskom emitiranju<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/> ne opravdava se na način na koji to čini Opći sud<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0036"><P>U skladu s točkom 49. pobijane presude, zakonodavac je htio uputiti na programski materijal namijenjen emitiranju korištenjem svih radiodifuzijskih medija, uključujući internet.</P></NOTE>, nego na način koji odražava uvodna izjava 25. Direktive 2004/18 u kojoj se upućuje na to da se mora <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0032" REF.END="QE0032"/>napraviti iznimka za ugovore o javnim uslugama za stjecanje, razvoj, produkciju i koprodukciju <HT TYPE="ITALIC">programa iz redovite proizvodnje</HT><QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0037"><P>Moje isticanje</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48.</NO.P><TXT>Smatram da, s obzirom na to da je riječ o <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0033" REF.END="QE0033"/>audiovizualn[im] uslug[ama] u polju emitiranja<QUOT.END REF.START="QS0033" CODE="201D" ID="QE0033"/>, kao što je to navedeno na početku te uvodne izjave, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0034" REF.END="QE0034"/>program[i] <HT TYPE="ITALIC">iz redovite proizvodnje</HT><QUOT.END REF.START="QS0034" CODE="201D" ID="QE0034"/> jesu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0035" REF.END="QE0035"/>programi <HT TYPE="ITALIC">spremni za radiotelevizijsko emitiranje</HT><QUOT.END REF.START="QS0035" CODE="201D" ID="QE0035"/>, odnosno za ispunjavanje cilja kojem su prirodno namijenjeni.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49.</NO.P><TXT>Navedeno pojašnjenje objašnjava se time što se na temelju uvodne izjave izuzeće odnosi na programe i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0036" REF.END="QE0036"/>drug[e] pripremn[e] uslug[e] poput onih koji se odnose na scenarije i umjetničke izvedbe nužne za produkciju programa i za ugovore koji se tiču vremena emitiranja<QUOT.END REF.START="QS0036" CODE="201D" ID="QE0036"/>, ali ne i na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0037" REF.END="QE0037"/>opskrbu tehničkom opremom nužnom za produkciju, koprodukciju i emitiranje takvih programa<QUOT.END REF.START="QS0037" CODE="201D" ID="QE0037"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50.</NO.P><TXT>Stoga je riječ o ograničavanju izuzeća na programe u pravom smislu riječi i pripremne <HT TYPE="ITALIC">aktivnosti</HT>, ali ne i na <HT TYPE="ITALIC">materijale</HT> nužne za njihovu produkciju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51.</NO.P><TXT>Konačno, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0038" REF.END="QE0038"/>programsk[i] materija[l] namijenje[n] radiotelevizijskom emitiranju<QUOT.END REF.START="QS0038" CODE="201D" ID="QE0038"/> iz članka 16. točke (b) Direktive 2004/18 jesu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0039" REF.END="QE0039"/>program[i] iz redovite proizvodnje<QUOT.END REF.START="QS0039" CODE="201D" ID="QE0039"/> iz njezine uvodne izjave 25. Tako shvaćen dodatak Komisijinu prvotnom prijedlogu treba tumačiti kao kvalifikaciju programskog materijala namijenjenog radiotelevizijskom emitiranju, a ne u odnosu na subjekte koji ga emitiraju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52.</NO.P><TXT>U svakom slučaju, ispitivanjem zakonodavne povijesti izuzeća ne dolazi se do odlučujućih zaključaka, iako sam skloniji Komisijinu stajalištu. Ako je moje tumačenje smisla članka 1. točke (a) podtočke iv. Direktive 92/50 točno, sintagma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0040" REF.END="QE0040"/>namijenjen radiotelevizijskom emitiranju<QUOT.END REF.START="QS0040" CODE="201D" ID="QE0040"/> više upućuje na <HT TYPE="ITALIC">predmet</HT> isključenih ugovora nego na ugovorne <HT TYPE="ITALIC">subjekte</HT> (oni bi u strogom smislu bili <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0041" REF.END="QE0041"/>radiotelevizijski subjekti<QUOT.END REF.START="QS0041" CODE="201D" ID="QE0041"/>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53.</NO.P><TXT>To tumačenje je potvrđeno <HT TYPE="ITALIC">a posteriori</HT> Direktivom 2014/24. Iako je neprimjenjiva <HT TYPE="ITALIC">ratione temporis</HT>, može biti korisno uzeti u obzir njezin sadržaj, s obzirom na to da je ona posljednja karika u <HT TYPE="ITALIC">razvoju</HT> izuzeća.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="9"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54.</NO.P><TXT>U skladu s Komisijinim prijedlogom, isključeni su ugovori čiji je predmet <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0042" REF.END="QE0042"/>stjecanje, razvoj, produkcija ili koprodukcija programskog materijala namijenjenog za audiovizualne medijske usluge koje su dodijelili radiotelevizijski subjekti<QUOT.END REF.START="QS0042" CODE="201D" ID="QE0042"/>, kao i ugovori koji se odnose na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0043" REF.END="QE0043"/>vrijeme emitiranja koji se dodjeljuju audiovizualnim medijskim uslugama<QUOT.END REF.START="QS0043" CODE="201D" ID="QE0043"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0038"><P>COM(2011) 896 <HT TYPE="ITALIC">final</HT>, članak 10. točka (b)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55.</NO.P><TXT>Komisija nije smatrala nužnim iznijeti razloge kojima opravdava svoj prijedlog, što bi bilo neophodno da je htjela bitno izmijeniti sustav izuzeća koji je bio na snazi u okviru Direktive 2004/18.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56.</NO.P><TXT>U skladu s pravilom koje je zakonodavac konačno donio (članak 10. točka (b) Direktive 2014/24), ta se direktiva ne primjenjuje na ugovore o javnoj nabavi usluga za <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0044" REF.END="QE0044"/>stjecanje, razvoj, produkciju ili koprodukciju programskog materijala namijenjenog za audiovizualne medijske usluge ili radijske medijske usluge, <HT TYPE="ITALIC">koje su dodijelili pružatelji audiovizualnih ili radijskih medijskih usluga</HT>, ili na ugovore o pružanju usluga radiotelevizijskog ili programskog emitiranja koji se dodjeljuju pružateljima audiovizualnih ili radijskih medijskih usluga<QUOT.END REF.START="QS0044" CODE="201D" ID="QE0044"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0039"><P>Moje isticanje</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57.</NO.P><TXT>Za razliku od prethodnog teksta (Direktive 2004/18), novom se odredbom, prema mojem mišljenju, otklanjaju prethodne dvojbe jer se izuzeće ograničava na ugovore koje sklapaju javni naručitelji koji imaju svojstvo pružatelja audiovizualnih ili radijskih medijskih usluga<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0040"><P>Čak ni u njemačkoj verziji koja isključuje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0045" REF.END="QE0045"/><HT TYPE="ITALIC">von Anbietern von audiovisuellen oder Hörfunkmediendiensten vergebene Aufträge</HT> über den Erwerb, die Entwicklung, Produktion oder Koproduktion von Sendematerial, das für audiovisuelle Mediendienste oder Hörfunkmediendienste bestimmt ist […]<QUOT.END REF.START="QS0045" CODE="201D" ID="QE0045"/> ne postoji dvojba. Moje isticanje</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58.</NO.P><TXT>Da je zakonodavac smatrao da novom odredbom uvodi radikalnu promjenu u odnosu na prethodnu odredbu, to bi naveo u uvodnoj izjavi 23. u kojoj su izneseni razlozi za izuzeće. Međutim, točno je da se tom uvodnom izjavom zapravo preuzima sadržaj uvodne izjave 25. Direktive 2004/18.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59.</NO.P><TXT>Ipak, postoji jedna razlika: dok se uvodna izjava 25. Direktive 2004/18 odnosila na to da se mora <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0046" REF.END="QE0046"/>napraviti iznimka za ugovore […] za stjecanje, razvoj, produkciju i koprodukciju programa<QUOT.END REF.START="QS0046" CODE="201D" ID="QE0046"/>, a da se pritom u njoj nisu naveli eventualni javni naručitelji, u uvodnoj izjavi 23. Direktive 2014/24 riječ je o <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0047" REF.END="QE0047"/><HT TYPE="ITALIC">dodjeli</HT> ugovora o javnoj nabavi za određene audiovizualne i radijske usluge u okviru djelatnosti <HT TYPE="ITALIC">pružatelja medijskih usluga</HT><QUOT.END REF.START="QS0047" CODE="201D" ID="QE0047"/> i dodaje se da bi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0048" REF.END="QE0048"/>bilo […] potrebno uvesti iznimku za ugovore o javnoj nabavi usluga <HT TYPE="ITALIC">koje dodjeljuju sami pružatelji medijskih usluga</HT> za kupnju, razvoj, produkciju i koprodukciju programa […]<QUOT.END REF.START="QS0048" CODE="201D" ID="QE0048"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0041"><P>Moje isticanje</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60.</NO.P><TXT>Stoga je došlo do promjene u tekstu koja se ne može tumačiti, prema mojem mišljenju, kao izmjena kriterija nego prije kao pojašnjenje smisla koji je već imalo izuzeće u Direktivi 2004/18.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61.</NO.P><TXT>Ukratko, na temelju analize načina na koji se razvijalo izuzeće, od Direktive 92/50 i Direktive 2004/18, koja je primjenjiva na ovu žalbu, do Direktive 2014/24 koja je danas na snazi, možemo zauzeti stajalište koje zagovara Komisija i koje je preuzeto u pobijanoj presudi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62.</NO.P><TXT>Stoga se ne može prihvatiti prvi dio žalbenog razloga, u kojem Češka Republika samo tvrdi da je tumačenje Općeg suda <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0049" REF.END="QE0049"/>protivno ishodu zakonodavnog postupka i očitoj namjeri zakonodavca<QUOT.END REF.START="QS0049" CODE="201D" ID="QE0049"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0042"><P>Točka 22. žalbe</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><?PAGE NO="10"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">C.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Drugi dio jedinog žalbenog razloga: doslovno tumačenje članka 16. točke (b) Direktive 2004/18</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Stajališta stranaka</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63.</NO.P><TXT>Češka Republika tvrdi da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0050" REF.END="QE0050"/>veza između riječi <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0051" REF.END="QE0051"/><HT TYPE="ITALIC">radiotelevizijski subjekti</HT><QUOT.END REF.START="QS0051" CODE="2019" ID="QE0051"/> i riječi <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0052" REF.END="QE0052"/><HT TYPE="ITALIC">programski materijal namijenjen radiotelevizijskom emitiranju</HT><QUOT.END REF.START="QS0052" CODE="2019" ID="QE0052"/> ne postoji samo u njemačkoj verziji<QUOT.END REF.START="QS0050" CODE="201D" ID="QE0050"/>, suprotno tvrdnjama Općeg suda<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0043"><P>Točke 24. do 27. žalbe</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64.</NO.P><TXT>U svakom slučaju, Češka Republika tvrdi da se, čak i ako je Opći sud u pravu, izuzeće ne bi odnosilo samo na radiotelevizijske subjekte koji imaju svojstvo javnog naručitelja jer, ako je onaj tko razvija, producira ili koproducira programski materijal radiotelevizijski subjekt, on ne može biti javni naručitelj ugovora o javnoj nabavi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0044"><P>Točke 28. do 30. žalbe</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0065"><NO.P>65.</NO.P><TXT>Naposljetku, Češka Republika osporava tumačenje članka 10. točke (b) Direktive 2014/24 koje je Opći sud primijenio u pobijanoj presudi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0045"><P>Točke 31. do 32. žalbe</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0066"><NO.P>66.</NO.P><TXT>Komisija tvrdi, kao prvo, da je uključivanjem riječi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0053" REF.END="QE0053"/>namijenjen radiotelevizijskom emitiranju<QUOT.END REF.START="QS0053" CODE="201D" ID="QE0053"/> većina jezičnih verzija članka 16. točke (b) Direktive 2004/18 postala dvosmislena s gramatičkog stajališta. Stoga se jezičnim odstupanjima opravdava relativizacija vrijednosti doslovnog tumačenja odredbe<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0046"><P>Točke 30. do 38. Komisijina odgovora na žalbu</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0067"><NO.P>67.</NO.P><TXT>Kao drugo, Komisija osporava da se izuzećem uređuju slučajevi u kojima radiotelevizijski subjekt pruža neku od svojih karakterističnih usluga i stoga ne može imati ulogu javnog naručitelja. Prema Komisijinu mišljenju, riječ je o neosnovanoj tvrdnji koja bi, osim toga, dovela do apsurdnih rezultata koji su protivni funkcioniranju tržišta audiovizualnih usluga<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0047"><P>Točka 39. Komisijina odgovora na žalbu</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0068"><NO.P>68.</NO.P><TXT>Prema Komisijinu mišljenju, da je zakonodavac htio primijeniti izuzeće na način koji navodi Češka Republika, dodavanje izraza <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0054" REF.END="QE0054"/>od strane radiotelevizijskih subjekata<QUOT.END REF.START="QS0054" CODE="201D" ID="QE0054"/> bilo bi beskorisno. Osim toga, da se navedeni izraz odnosi na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0055" REF.END="QE0055"/>programski materijal namijenjen radiotelevizijskom emitiranju<QUOT.END REF.START="QS0055" CODE="201D" ID="QE0055"/>, to bi dovelo do nelogične situacije u slučaju internetskog emitiranja: javni naručitelj koji nije radiotelevizijski subjekt mogao bi izravno dodijeliti ugovor za produkciju programskog materijala namijenjenog emitiranju od strane radiotelevizijskog subjekta (televizije ili radija), ali ne i ako želi producirati istovjetni programski materijal za njegovo internetsko emitiranje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0048"><P>Točke 43. i 44. Komisijina odgovora na žalbu</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Ocjena</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0069"><NO.P>69.</NO.P><TXT>Za razliku od prvog dijela njezina žalbenog razloga, Češka Republika u drugom dijelu pojašnjava na koje dijelove pobijane presude smatra da treba prigovoriti. Međutim, kao što ću to u nastavku objasniti, njezini prigovori ne mogu dovesti do prihvaćanja žalbenog razloga jer je zaključak koji je Opći sud u konačnici donio u tom pogledu točan.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0070"><NO.P>70.</NO.P><TXT>Nije lako pronaći pravilo prava Unije čiji se smisao može toliko radikalno mijenjati ovisno o jeziku na kojem je sastavljeno.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="11"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0071"><NO.P>71.</NO.P><TXT>U skladu sa španjolskom jezičnom verzijom članka 16. točke (b) Direktive 2004/18, uzimajući u obzir sintaktičku konstrukciju rečenice, zaključuje se: da se (a) <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0056" REF.END="QE0056"/>stjecanje, razvoj, produkcija ili koprodukcija programskog materijala namijenjenog radiotelevizijskom emitiranju<QUOT.END REF.START="QS0056" CODE="201D" ID="QE0056"/> temelje u cjelini na <HT TYPE="ITALIC">predmetu</HT> izuzetih ugovora i (b) da također čine navedeni <HT TYPE="ITALIC">predmet</HT> <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0057" REF.END="QE0057"/>ugovora za termine radiotelevizijskog emitiranja<QUOT.END REF.START="QS0057" CODE="201D" ID="QE0057"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0072"><NO.P>72.</NO.P><TXT>Stoga je <HT TYPE="ITALIC">predmet</HT> izuzetih ugovora dvojak: s jedne strane, stjecanje, razvoj, produkcija ili koprodukcija programskog materijala namijenjenog radiotelevizijskom emitiranju; s druge strane, termini radiotelevizijskog emitiranja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0073"><NO.P>73.</NO.P><TXT>Što se tiče <HT TYPE="ITALIC">subjekta</HT> radnji koje čine <HT TYPE="ITALIC">predmet</HT> izuzetih ugovora, on je također dvojak: s jedne strane, <HT TYPE="ITALIC">radiotelevizijski subjekti</HT>, koji su konkretno navedeni u odnosu, općenito, na stjecanje, razvoj, produkciju ili koprodukciju programskog materijala namijenjenog radiotelevizijskom emitiranju; s druge strane, bilo koja <HT TYPE="ITALIC">druga tijela</HT>, ali samo u odnosu na ugovore čiji su predmet termini radiotelevizijskog emitiranja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0074"><NO.P>74.</NO.P><TXT>Tekst odredbe u španjolskoj jezičnoj verziji stoga dovodi do tumačenja koje zagovara Komisija i primjenjuje Opći sud.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0075"><NO.P>75.</NO.P><TXT>Međutim, ako bi se pridržavali njemačke jezične verzije, prevladalo bi suprotno tumačenje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0049"><P>U skladu s tom verzijom, izuzeće se primjenjuje na ugovore o javnoj nabavi usluga čiji je predmet <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0058" REF.END="QE0058"/><HT TYPE="ITALIC">Kauf, Entwicklung, Produktion oder Koproduktion von Programmen, die zur Ausstrahlung durch Rundfunk- oder Fernsehanstalten bestimmt sind, sowie die Ausstrahlung von Sendungen</HT><QUOT.END REF.START="QS0058" CODE="201D" ID="QE0058"/>.</P></NOTE>. U toj verziji radiotelevizijski subjekti (<HT TYPE="ITALIC">Rundfunk- oder Fernsehanstalten</HT>) nisu <HT TYPE="ITALIC">subjekti</HT> koji stječu, razvijaju, produciraju ili koproduciraju programski materijal namijenjen radiotelevizijskom emitiranju, nego oni koji emitiraju te programe. Predmet izuzetih ugovora još je uvijek dvojak (s obzirom na to da se stjecanju, razvoju, produkciji ili koprodukciji programskog materijala pridružuju i termini radiotelevizijskog emitiranja), ali je <HT TYPE="ITALIC">subjekt</HT> u oba slučaja jedinstven jer on može biti bilo koje tijelo. Izuzeće određuje samo njegov <HT TYPE="ITALIC">predmet</HT>, a upravo to zagovara Češka Republika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0076"><NO.P>76.</NO.P><TXT>Prema mojem mišljenju, francuska<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0050"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0059" REF.END="QE0059"/>[C]oncernant l'’achat, le développement, la production ou la coproduction des programmes destinés à la diffusion par des organismes de radiodiffusion et concernant les temps de diffusion<QUOT.END REF.START="QS0059" CODE="201D" ID="QE0059"/>.</P></NOTE>, engleska<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0051"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0060" REF.END="QE0060"/>[T]he acquisition, development, production or co‑production of programme material intended for broadcasting by broadcasters and contracts for broadcasting time<QUOT.END REF.START="QS0060" CODE="201D" ID="QE0060"/>.</P></NOTE>, talijanska<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0052"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0061" REF.END="QE0061"/>[A]venti per oggetto l’acquisto, lo sviluppo, la produzione o coproduzione di programmi destinati alla trasmissione da parte di emittenti radiotelevisive e appalti concernenti il tempo di trasmissione<QUOT.END REF.START="QS0061" CODE="201D" ID="QE0061"/>.</P></NOTE> i portugalska<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0053"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0062" REF.END="QE0062"/>À aquisição, desenvolvimento, produção ou co‑produção de programas destinados a emissão por parte de organismos de radiodifusão e a tempos de antena<QUOT.END REF.START="QS0062" CODE="201D" ID="QE0062"/>.</P></NOTE> verzija u skladu su s njemačkom verzijom, iako Opći sud smatra da se, konkretno, engleska i francuska verzija također mogu shvatiti na način koji zagovara Komisija<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0054"><P>Točka 41. pobijane presude u kojoj se ta dvoznačnost također temelji na češkoj, slovačkoj, grčkoj, mađarskoj, litavskoj, poljskoj i rumunjskoj verziji. Međutim, Češka Republika u točki 25. svoje žalbe zagovara da neke od tih verzija (slovačka, francuska, grčka, mađarska, engleska, litavska, poljska i rumunjska) potkrepljuju samo tumačenje koje ona zagovara te na taj popis dodaje češku, hrvatsku i nizozemsku verziju.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="12"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0077"><NO.P>77.</NO.P><TXT>Uz prethodno navedeno valja dodati da, kao što je to istaknuo Opći sud<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0055"><P>Točka 41. pobijane presude</P></NOTE>, bugarska i slovenska verzija čak ni ne sadržavaju izraz <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0063" REF.END="QE0063"/>namijenjen radiotelevizijskom emitiranju<QUOT.END REF.START="QS0063" CODE="201D" ID="QE0063"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0056"><P>Češka Republika u točki 27. svoje žalbe tvrdi da je Opći sud primijenio taj podatak kako bi opravdao odbijanje njezina tumačenja. Zapravo, Opći sud u točki 41. pobijane presude priznaje da je riječ o izostavljanju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0064" REF.END="QE0064"/>vrijednom žaljenja<QUOT.END REF.START="QS0064" CODE="201D" ID="QE0064"/>, kako je to sâma Češka Republika navela na raspravi. Međutim, nije točno da je Opći sud svoje odbijanje doslovnog tumačenja koje zagovara Češka Republika temeljio na onome što potonja zemlja kvalificira kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0065" REF.END="QE0065"/>očitu pogrešku<QUOT.END REF.START="QS0065" CODE="201D" ID="QE0065"/>. Opći sud prihvaća da je riječ o pogrešci, ali se njegovo odbijanje temelji na tome da, prema njegovu mišljenju, većina jezičnih verzija ide u prilog dvosmislenom tumačenju, zbog čega kriterij doslovnog tumačenja ne može biti odlučujući. <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0066" REF.END="QE0066"/>Pogreške<QUOT.END REF.START="QS0066" CODE="201D" ID="QE0066"/> iz bugarske i slovenske verzije samo potvrđuju neznatnu hermeneutičku korisnost doslovnog tumačenja.</P></NOTE>. To izostavljanje povećava razliku između tekstova i pridonosi, ovisno o slučaju, smanjenju korisnosti doslovnog tumačenja odredbe<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0057"><P>Za slučaj da to nije dovoljno, Komisija je istaknula riječi kojima je izuzeće preneseno u češko pravo. Kako navodi u točki 83. svojeg odgovora na žalbu, člankom 18. stavkom 2. točkom (d) češkog Zakona br. 137/2006 o ugovorima o javnoj nabavi utvrđuje se da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0067" REF.END="QE0067"/>[o]sim ugovora o javnoj nabavi u području obrane ili sigurnosti, javni naručitelj ne može sklapati ni ugovore o javnoj nabavi u skladu s ovim zakonom ako se […] ugovori o javnoj nabavi <HT TYPE="ITALIC">koje sklapa javni naručitelj</HT> sastoje od stjecanja, pripreme, produkcije ili koprodukcije <HT TYPE="ITALIC">programskog materijala namijenjenog radiotelevizijskom emitiranju</HT> ili distribuciji, ili ugovore o javnoj nabavi za termine emitiranja<QUOT.END REF.START="QS0067" CODE="201D" ID="QE0067"/> (Komisijino isticanje). Izostanak upućivanja na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0068" REF.END="QE0068"/>radiotelevizijske subjekte<QUOT.END REF.START="QS0068" CODE="201D" ID="QE0068"/> i uključivanje, umjesto njih, izraza <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0069" REF.END="QE0069"/>ugovori o javnoj nabavi koje sklapa javni naručitelj<QUOT.END REF.START="QS0069" CODE="201D" ID="QE0069"/> omogućuju, prema Komisijinu mišljenju, tumačenje koje je šire od onog dopuštenog na temelju izuzeća. Suprotno tomu, navedeno tumačenje ne bi bilo moguće u okviru pravila prenošenja koja su donijele države članice koje su se, poput Slovačke Republike, temeljile na jezičnoj verziji Direktive 2004/18 koja, prema mišljenju Češke Republike, dopušta samo tumačenje koje zagovara potonja zemlja (točke 85. i 86. Komisijina odgovora na žalbu).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0078"><NO.P>78.</NO.P><TXT>Naime, razlika među jezičnim verzijama toliko je radikalna da je bilo koji pokušaj primjene doslovnog teksta neke od tih verzija kao parametra za <HT TYPE="ITALIC">otkrivanje</HT> njegova pravog značenja neuspješan<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0058"><P>Ustaljena je sudska praksa Suda da se posve doslovno tumačenje jedne ili više jezičnih verzija višejezičnog teksta prava Unije, isključujući druge, ne može prihvatiti jer ujednačena primjena odredbi prava Unije zahtijeva da se one tumače u skladu s verzijama sačinjenim na svim jezicima. Među ostalim, presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130926">26. rujna 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Španjolska</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑189/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:587">EU:C:2013:587</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0056">56.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0079"><NO.P>79.</NO.P><TXT>Tako je to točno shvatio Opći sud koji nije počinio nijednu pogrešku koja se tiče prava time što je napomenuo da, s obzirom na prirodu različitih jezičnih verzija koja nije jednoznačna (moglo bi se čak reći i da je proturječna), ne treba dati prednost verziji koju predlaže Češka Republika i da je potrebno primijeniti ostale kriterije tumačenja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0059"><P>U skladu sa sudskom praksom Suda, u slučaju razlika između pojedinih jezičnih verzija određenog teksta prava Unije, spornu odredbu treba tumačiti s obzirom na opću strukturu i cilj propisa čiji je ona dio. Vidjeti, među ostalim, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131024">24. listopada 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Drozdovs</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑277/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:685">EU:C:2013:685</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0039">39.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0080"><NO.P>80.</NO.P><TXT>Stoga drugi dio žalbenog razloga treba odbiti.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">D.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Treći dio jedinog žalbenog razloga: teleološko tumačenje članka 16. točke (b) Direktive 2004/18</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Stajališta stranaka</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0081"><NO.P>81.</NO.P><TXT>Češka Republika tvrdi, kao prvo, da se cilj izuzeća navodi u uvodnoj izjavi 25. Direktive 2004/18, u kojoj se ne navode radiotelevizijski subjekti, što bi bilo obvezno da samo ti subjekti smiju biti javni naručitelji<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0060"><P>Točka 35. žalbe</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0082"><NO.P>82.</NO.P><TXT>Kao drugo, Češka Republika osporava stajalište Općeg suda u pogledu toga da izraz <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0070" REF.END="QE0070"/>namijenjen radiotelevizijskom emitiranju<QUOT.END REF.START="QS0070" CODE="201D" ID="QE0070"/> odgovara namjeri izričitog upućivanja na ugovore o uslugama koje su sklopili radiotelevizijski subjekti za programski materijal namijenjen emitiranju u bilo kojoj elektroničkoj komunikacijskoj mreži, uključujući internet. Prema mišljenju Češke Republike, taj se rezultat može postići a da pritom nije potrebno dodati taj izraz<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0061"><P>Točke 38. i 39. žalbe</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="13"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0083"><NO.P>83.</NO.P><TXT>Kao treće, Češka Republika ističe da je Opći sud zaključio koji je cilj izuzeća na temelju tumačenja presude Bayerischer Rundfunk izvan konteksta<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0062"><P>Točke 40. do 53. žalbe</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0084"><NO.P>84.</NO.P><TXT>Komisija tvrdi da je cilj izuzeća, u skladu s uvodnom izjavom 25. Direktive 2014/18, uzeti u obzir određene aspekte kulturnog i socijalnog značaja koji čine primjenu pravila o nabavama neprikladnom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0085"><NO.P>85.</NO.P><TXT>Prema njezinu mišljenju, radiotelevizijski subjekti koji su javni naručitelji, odnosno javni mediji, pružaju posebnu uslugu u općem interesu čije izvršenje treba biti u skladu s načelima objektivnosti, neovisnosti, nepristranosti i neutralnosti. Stoga se nalaze u vrlo posebnoj situaciji koja je neusporediva sa situacijom drugih javnih naručitelja koji, s obzirom na to da nisu radiotelevizijski subjekti, više ili manje povremeno promiču ili produciraju programe a da pritom ne moraju strogo uzeti u obzir (kao što je to slučaj s javnim medijima) aspekte socijalnog, kulturnog, političkog, obrazovnog, umjetničkog i drugog značaja. Za druge je javne naručitelje dovoljna zaštita objektivnosti i pluralizma koja je predviđena pravilima o javnoj nabavi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0063"><P>Točke 46. do 54. Komisijina odgovora na žalbu</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0086"><NO.P>86.</NO.P><TXT>Što se tiče izraza <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0071" REF.END="QE0071"/>namijenjen radiotelevizijskom emitiranju<QUOT.END REF.START="QS0071" CODE="201D" ID="QE0071"/>, Komisija tvrdi da je teza Češke Republike proturječna nastanku odredbe. Kako je navedeno u pobijanoj presudi, njegovo uključivanje u skladu je s namjerom da se osigura pravna sigurnost u odnosu na internetsko emitiranje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0064"><P>Točke 57. do 59. Komisijina odgovora na žalbu</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0087"><NO.P>87.</NO.P><TXT>Konačno, Komisija zagovara da su upućivanja Općeg suda na presudu Bayerischer Rundfunk obuhvaćena kontekstom analize brojnih aspekata i da se izreka ne temelji samo na toj presudi. Što se tiče ostalog, Komisija se slaže s tumačenjem te presude koje je proveo Opći sud<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0065"><P>Točke 60. do 66. Komisijina odgovora na žalbu</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Ocjena</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0088"><NO.P>88.</NO.P><TXT>Nakon što je odbacio da, u skladu sa sudskom praksom Suda, izuzeća od materijalnog područja primjene prava Unije u području ugovorâ o javnoj nabavi treba usko tumačiti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0066"><P>Točka 29. pobijane presude, uz upućivanje na presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20171206">6. prosinca 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Compania Naţională de Administrare a Infrastructurii Rutiere</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑408/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:940">EU:C:2017:940</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0045">45.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>, Opći sud je, na temelju presude Bayerischer Rundfunk, zaključio da je cilj izuzeća osigurati da javni radiotelevizijski subjekti ispune zadaću pružanja javne usluge.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0089"><NO.P>89.</NO.P><TXT>Smatram da je ta ocjena u biti točna, čak i ako se (kao što to ustrajno tvrdi Češka Republika) uvodna izjava 25. Direktive 2004/18 izričito ne odnosi na radiotelevizijske subjekte. Što se tiče presude Bayerischer Rundfunk, iako nije <HT TYPE="ITALIC">u potpunosti</HT> odlučujuća za rješavanje predmetne žalbe, s obzirom na to da je donesena u drukčijem kontekstu, pruža smjernica za shvaćanje izuzeća, koje ću kasnije razmotriti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0067"><P>Vidjeti u nastavku točke 117. i 118.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0090"><NO.P>90.</NO.P><TXT>Budući da izuzeća od područja primjene prava Unije treba usko tumačiti, čini se razumnim zaključiti da su <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0072" REF.END="QE0072"/>aspek[ti] kulturnog ili socijalnog značaja<QUOT.END REF.START="QS0072" CODE="201D" ID="QE0072"/> koji, u skladu s uvodnom izjavom 25. Direktive 2004/18, opravdavaju to da se mora <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0073" REF.END="QE0073"/>napraviti iznimka<QUOT.END REF.START="QS0073" CODE="201D" ID="QE0073"/> za ugovore o javnoj nabavi čiji je predmet određena djelatnost, relevantni samo u pogledu subjekata kojima je svojstveno da u pravilu ili tipično obavljaju navedenu djelatnost.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="14"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0091"><NO.P>91.</NO.P><TXT>Točno je da se, <HT TYPE="ITALIC">de lege ferenda</HT>, ničim ne bi spriječilo da se izuzeće primijeni, osim na radiotelevizijske subjekte, na druge javne institucije (javne naručitelje) koji povremeno žele ugovoriti usluge stjecanja, razvoja, produkcije ili koprodukcije programskog materijala namijenjenog radiotelevizijskom emitiranju. Te javne institucije legitimno mogu biti zainteresirane emitirati ili javnosti prenositi određene programe za koje smatraju da su nužni iz kulturnih ili socijalnih razloga.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0092"><NO.P>92.</NO.P><TXT>Međutim, zbog zahtjeva uskog tumačenja izuzeća od primjene prava Unije treba smatrati da se izuzećem ne nastoji dati prednost ugovorima koji su svojstveni bilo kojoj zadaći pružanja javne usluge, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0074" REF.END="QE0074"/>nego, osobito zadaći pružanja javne usluge koja je svojstvena radiotelevizijskim subjektima<QUOT.END REF.START="QS0074" CODE="201D" ID="QE0074"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0068"><P>Točka 66. pobijane presude</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0093"><NO.P>93.</NO.P><TXT>Prema mojem mišljenju, upravo je subjektivni a ne objektivni aspekt prevladao u izboru cilja koji se nastoji postići izuzećem. Smatralo se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0075" REF.END="QE0075"/>neprikladnim<QUOT.END REF.START="QS0075" CODE="201D" ID="QE0075"/> primijeniti zajednička pravila Direktive 2004/18 na najkarakterističnije ugovore tih javnih naručitelja koji u pravilu posluju u području emitiranja i pritom im dati veću okretnost u tom istom području.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0094"><NO.P>94.</NO.P><TXT>Smatram da se taj cilj ne proširuje na ostale javne subjekte koji puno rjeđe imaju potrebu za sklapanjem ugovora o uslugama za stjecanje (ili razvoj, produkciju i koprodukciju) audiovizualnih programa s ciljem njihova radiotelevizijskog emitiranja. U odnosu na njih ne postoje isti razlozi <HT TYPE="ITALIC">neprikladnosti</HT> da bi ih se izuzelo iz sustava Direktive 2004/18.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0095"><NO.P>95.</NO.P><TXT>Uostalom, i kako tvrdi Komisija<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0069"><P>Točka 72. Komisijina odgovora na žalbu</P></NOTE>, za sve javne institucije uvijek je otvorena mogućnost koja im se nudi člankom 31. stavkom 1. točkom (b) same Direktive 2004/18, odnosno da mogu sklopiti ugovore o javnoj nabavi bez prethodne objave poziva na nadmetanje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0076" REF.END="QE0076"/>kada se, iz tehničkih ili umjetničkih razloga, ili iz razloga povezanih sa zaštitom isključivih prava, ugovor može sklopiti samo s određenim gospodarskim subjektima<QUOT.END REF.START="QS0076" CODE="201D" ID="QE0076"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0096"><NO.P>96.</NO.P><TXT>Češka Republika također tvrdi da, iako se priznaje tumačenje koje je primijenio Opći sud, ničim se ne opravdava to da izuzeće ne obuhvaća jednako slučajeve u kojima radiotelevizijski subjekti nisu javni naručitelji nego pružatelji programskog materijala namijenjenog radiotelevizijskom emitiranju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0097"><NO.P>97.</NO.P><TXT>U tom pogledu, slažem se s Komisijom da mogućnost da radiotelevizijski subjekti imaju ulogu pružatelja ne utječe na zaključak da se, što se tiče javnih naručitelja, izuzeće primjenjuje samo na radiotelevizijske subjekte, a ne na bilo koje druge javne naručitelje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0070"><P>Točka 68. Komisijina odgovora na žalbu</P></NOTE>, o čemu se raspravlja u predmetnoj žalbi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0098"><NO.P>98.</NO.P><TXT>Stoga, smatram da u teleološkom tumačenju izuzeća koje je primijenio Opći sud nema nijedne pogreške koja se tiče prava. Stoga treći dio žalbenog razloga treba odbiti.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">E.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Četvrti dio jedinog žalbenog razloga: sustavno tumačenje članka 16. točke (b) Direktive 2004/18</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Stajališta stranaka</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0099"><NO.P>99.</NO.P><TXT>Prema mišljenju Češke Republike, da je tumačenje Općeg suda netočno dokazuje se činjenicom da se odredbom također predviđa izuzeće za ugovore za termine emitiranja: u pogledu tih ugovora <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0077" REF.END="QE0077"/>nema dvojbe da radiotelevizijski subjekt ne mora imati svojstvo javnog naručitelja, nego svojstvo pružatelja tipične usluge, odnosno vlastitog termina emitiranja<QUOT.END REF.START="QS0077" CODE="201D" ID="QE0077"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0071"><P>Točka 54. žalbe</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="15"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0100"><NO.P>100.</NO.P><TXT>Stoga se cilj članka 16. točke (b) Direktive 2004/18, u cjelini, ne može ograničiti na radiotelevizijske subjekte koji su javni naručitelji, s obzirom na to da se barem jednim dijelom odredbe ne dopušta takvo ograničenje. Ta bi okolnost potvrdila da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0078" REF.END="QE0078"/>djelatnost radiotelevizijskih subjekata treba također biti obuhvaćena izuzećem ako sâm radiotelevizijski subjekt pruža tipičnu uslugu i u okviru nadmetanja nema svojstvo javnog naručitelja, nego natjecatelja<QUOT.END REF.START="QS0078" CODE="201D" ID="QE0078"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0072"><P>Točka 55. žalbe</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0101"><NO.P>101.</NO.P><TXT>Komisija odgovara da argumente Češke Republike treba odbiti iz razloga navedenih u pobijanoj presudi. Osim toga, ističe da se u žalbi Češke Republike ne raspravlja o smislu bilješke br. 3 priloga II. B Direktivi 2004/18, kojim bi se potkrijepila teza Općeg suda<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0073"><P>Točke 78. i 79. Komisijina odgovora na žalbu</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0102"><NO.P>102.</NO.P><TXT>Prema Komisijinu mišljenju, opći pravni okvir potvrđuje tu tezu. Tako se Direktivom 2004/17/EZ<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0074"><P>Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20040331">31. ožujka 2004.</DATE> o usklađivanju postupaka nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="134" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2004">SL 2004., L 134, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 1., str. 43.)</P></NOTE> ne predviđa izuzeće, iako javni naručitelji sektora na koje se odnosi ta direktiva također mogu biti zainteresirani za sklapanje ugovora o produkciji programskog materijala, na primjer, nisu iznimka reklamni oglasi javnih ili javno‑privatnih društava koja promiču energetske usluge i proizvode<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0075"><P>Točke 80. i 81. Komisijina odgovora na žalbu</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Ocjena</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0103"><NO.P>103.</NO.P><TXT>Kao ni u prvom dijelu jedinog žalbenog razloga, Češka Republika ni u ovom dijelu točno ne navodi dijelove pobijane presude u kojima smatra da postoji pogreška koja se tiče prava. Štoviše, upućuje samo na točku 61. navedene presude kako bi potkrijepila tvrdnju da Opći sud ne osporava određenu ocjenu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0104"><NO.P>104.</NO.P><TXT>Za slučaj da Sud bude smatrao da zbog tog nedostatka taj posljednji dio žalbenog razloga nije nedopušten, njegov ću sadržaj razmotriti s dva aspekta: (a) u odnosu na prigovor da je u pobijanoj presudi primijenjeno tumačenje koje nije u skladu sa samim člankom 16. točkom (b) Direktive 2004/18 i (b) u odnosu na tumačenje izuzeća u okviru cijele Direktive 2004/18.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">a)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Izuzeće u kontekstu članka 16. točke (b) Direktive 2004/18</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0105"><NO.P>105.</NO.P><TXT>Prema mišljenju Općeg suda (točka 61. pobijane presude), ničim se ne sprečava da se različiti ugovori sadržani u svakoj točki članka 16. Direktive 2004/18 definiraju s obzirom na njihov predmet, njihova javnog naručitelja ili pružatelja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0106"><NO.P>106.</NO.P><TXT>U istom smislu, Opći sud objašnjava (točka 59. pobijane presude) da je to slučaj i sa svim točkama odredbe, s obzirom na to da se jedni ugovori definiraju samo s obzirom na njihov predmet<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0076"><P>Točka (c): <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0079" REF.END="QE0079"/>usluge arbitraže i mirenja<QUOT.END REF.START="QS0079" CODE="201D" ID="QE0079"/></P></NOTE>, drugi s obzirom na pružatelja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0077"><P>Točka (d): ugovori za <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0080" REF.END="QE0080"/>financijske usluge u vezi s izdavanjem, prodajom, kupnjom ili prijenosom vrijednosnih papira ili drugih financijskih instrumenata, posebno transakcija od strane javnih naručitelja s ciljem prikupljanja novca ili kapitala, i usluge središnje banke<QUOT.END REF.START="QS0080" CODE="201D" ID="QE0080"/></P></NOTE> a treći, naposljetku, s obzirom na predmet i upućivanje na uvjete svojstvene javnom naručitelju<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0078"><P>Točka (f) ugovori za <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0081" REF.END="QE0081"/>usluge istraživanja i razvoja osim onih od kojih koristi ima isključivo javni naručitelj za svoju uporabu u obavljanju svojih poslova, pod uvjetom da javni naručitelj plaća punu naknadu za pruženu uslugu<QUOT.END REF.START="QS0081" CODE="201D" ID="QE0081"/></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0107"><NO.P>107.</NO.P><TXT>Prema mojem mišljenju, odgovor Općeg suda je točan i otklanja bilo kakve dvojbe o nedosljednosti u regulatornoj strukturi općenito članka 16. Direktive 2004/18 i konkretno njegove točke (b).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="16"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0108"><NO.P>108.</NO.P><TXT>Druga je stvar to što, u skladu s tom strukturom, izuzeće ne obuhvaća slučajeve u kojima radiotelevizijski subjekti ne sudjeluju kao javni naručitelji, nego kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0082" REF.END="QE0082"/>natjecatelji<QUOT.END REF.START="QS0082" CODE="201D" ID="QE0082"/>. To je u biti srž prigovora Češke Republike kad navodi štetu koja proizlazi iz rješenja Općeg suda sa stajališta sustavnog tumačenja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0079"><P>Točke 54. i 55. žalbe</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0109"><NO.P>109.</NO.P><TXT>Međutim, prema mojem mišljenju, taj je prigovor prije svega povezan s teleološkom racionalnošću tumačenja Općeg suda, koje sam već analizirao.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0110"><NO.P>110.</NO.P><TXT>Za potrebe ovog predmeta, smatram da se pobijanom presudom ne narušava struktura <HT TYPE="ITALIC">ad intra</HT> članka 16. Direktive 2004/18, odnosno njegova unutarnja dosljednost. Stoga ću ispitati poštuje li se također njezinim rješenjem Direktiva u cjelini.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">b)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Izuzeće u općem kontekstu Direktive 2004/18</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0111"><NO.P>111.</NO.P><TXT>Tumačenje članka 16. točke (b) Direktive 2004/18 ne može se odvojiti od njezina preostalog normativnog sadržaja. Konkretno, treba uzeti u obzir:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>s jedne strane, uvodnu izjavu 25., koju sam već razmotrio;</P></ITEM><ITEM><P>s druge strane, bilješku br. 3 priloga II. B samoj Direktivi 2004/18, u skladu s kojom se iz pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0083" REF.END="QE0083"/>ugovor o javnim uslugama<QUOT.END REF.START="QS0083" CODE="201D" ID="QE0083"/> u smislu članka 1. stavka 2. točke (d) iste direktive isključuju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0084" REF.END="QE0084"/>ugovor[i] za stjecanje, razvoj, produkciju ili koprodukciju programa od strane radiotelevizijskih organizacija i ugovora o vremenu emitiranja<QUOT.END REF.START="QS0084" CODE="201D" ID="QE0084"/>.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0112"><NO.P>112.</NO.P><TXT>U toj <HT TYPE="ITALIC">bilješki</HT> nema izraza <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0085" REF.END="QE0085"/>namijenjen radiotelevizijskom emitiranju<QUOT.END REF.START="QS0085" CODE="201D" ID="QE0085"/> tako da njezino tumačenje odgovara smislu članka 1. točke (a) podtočke iv. Direktive 92/50. Doseg izuzeća posljedično je ograničen na ugovore <HT TYPE="ITALIC">koje dodjeljuju</HT> radiotelevizijski subjekti, kao što to tvrdi Komisija i kao što je to prihvatio Opći sud.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0113"><NO.P>113.</NO.P><TXT>Ako je zbog nepremostivih razlika između različitih jezičnih verzija članka 16. točke (b) Direktive 2004/18 potrebno relativizirati njegov tekst kako bi se odredio doseg izuzeća, uvodnu izjavu 25. i bilješku br. 3 priloga II. B treba dosljedno tumačiti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0114"><NO.P>114.</NO.P><TXT>Prema mojem mišljenju, u pogledu bilješke (čija je normativna vrijednost istovjetna normativnoj vrijednosti preostale Direktive 2004/18) nema dvojbi, samo se isključuju ugovori <HT TYPE="ITALIC">koje dodjeljuju</HT> radiotelevizijski subjekti. Je li ta bilješka nepomirljiva s uvodnom izjavom 25. ili se između njih može pronaći usklađeno rješenje? Ako je to slučaj, njihovo sustavno tumačenje dovelo bi do prihvaćanja značenja koje obje imaju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0115"><NO.P>115.</NO.P><TXT>Češka Republika pravilno tvrdi da se u uvodnoj izjavi 25. Direktive 2004/18 u biti ističe predmet, a ne subjekt, izuzetih ugovora. Međutim, kao što sam to već istaknuo<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0080"><P>Točka 90. i sljedeće ovog mišljenja</P></NOTE>, taj se predmet odnosi na djelatnosti koje su karakteristične i svojstvene radiotelevizijskim subjektima. Stoga bi se posredno uvodnom izjavom 25. područje izuzeća ograničilo, konkretno, na te subjekte.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0116"><NO.P>116.</NO.P><TXT>Tako je to shvatio Opći sud u točki 39. pobijane presude na temelju presude Bayerischer Rundfunk.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="17"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0117"><NO.P>117.</NO.P><TXT>Iako se ta presuda nije odnosila na tumačenje izuzeća koje je ovdje sporno<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0081"><P>Osobito je bila riječ o pitanju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0086" REF.END="QE0086"/>jesu li njemački javni radiotelevizijski subjekti […] javni naručitelji za potrebe primjene pravila Zajednice u području sklapanja ugovora o javnoj nabavi<QUOT.END REF.START="QS0086" CODE="201D" ID="QE0086"/>. Presuda Bayerischer Rundfunk, točka 2.</P></NOTE>, razmotrio je doseg izuzeća iz članka 1. točke (a) podtočke iv. Direktive 92/50. Pritom je zaključio da se navedena direktiva ne primjenjuje na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0087" REF.END="QE0087"/>ugovore o javnoj nabavi čiji su predmet usluge koje se odnose na <HT TYPE="ITALIC">funkciju svojstvenu radiotelevizijskim subjektima, odnosno stvaranje i provedbu programa</HT>, iz kulturnih i socijalnih razloga navedenih u uvodnoj izjavi 11. Direktive 92/50 i izričitije navedenih u uvodnoj izjavi 25. Direktive 2004/18, na temelju kojih je takva primjena neprikladna<QUOT.END REF.START="QS0087" CODE="201D" ID="QE0087"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0082"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT>, t. 62. Moje isticanje</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0118"><NO.P>118.</NO.P><TXT>Prema mišljenju Suda, to izuzeće ima svrhu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0088" REF.END="QE0088"/>osigurati da javni radiotelevizijski subjekti zadaću pružanja javne usluge ispunjavaju potpuno neovisno i nepristrano<QUOT.END REF.START="QS0088" CODE="201D" ID="QE0088"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0083"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT>, t. 63.</P></NOTE>. Stoga je zakonodavac funkcije svojstvene takvim subjektima uzeo u obzir kao kriterij za određivanje područja izuzeća.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0119"><NO.P>119.</NO.P><TXT>Tim tumačenjem uvodne izjave 25. Direktive 2004/18 omogućuje se da njezin sadržaj bude u skladu s bilješkom br. 3 priloga II. B i jezičnim verzijama u kojima se ograničava doseg izuzeća s obzirom na <HT TYPE="ITALIC">subjekt</HT> javne nabave, a ne njezin <HT TYPE="ITALIC">predmet</HT>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0120"><NO.P>120.</NO.P><TXT>Jasno je da bi se također, u teoriji i zasebno, moglo primijeniti tumačenje uvodne izjave 25. koje zagovara Češka Republika. Međutim, tezom koju zagovara Komisija i primjenjuje Opći sud najbolje se izbjegava proturječje između te uvodne izjave i bilješke br. 3 priloga II. B. Stoga, sa stajališta sustavnog tumačenja Direktive 2004/18, treba odbiti četvrti dio jedinog žalbenog razloga a time i žalbu u cijelosti.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">VI.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Troškovi</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0121"><NO.P>121.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 138. stavkom 1. Poslovnika, koji se primjenjuje na žalbu u skladu s njegovim člankom 184. stavkom 1., predlažem Sudu da Češka Republika snosi troškove.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">VII.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zaključak</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0122"><NO.P>122.</NO.P><TXT>Slijedom navedenog, predlažem Sudu da:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>Odbije žalbu.</P></ITEM><ITEM><P>Češkoj Republici naloži snošenje troškova.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>