<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><JUDGMENT xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.JUDGMENT><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-483/17</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62017CJ0483</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:309">EU:C:2019:309</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>11</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>11</PAGE.TOTAL><AUTHOR>CJ</AUTHOR></BIB.JUDGMENT><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Presuda od <DATE ISO="20190411">11. 4. 2019</DATE>. – Predmet C‑483/17</HT></P><P><HT TYPE="SC">Tarola</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Presuda Suda</HT> (treće vijeće)</P><P><DATE ISO="20190411">11. travnja 2019.</DATE><NOTE NUMBERING="STAR" TYPE="FOOTNOTE" NOTE.ID="E0001"><P>Jezik postupka: engleski</P></NOTE></P></TI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Građanstvo Unije</KEYWORD><KEYWORD>Slobodno kretanje osoba</KEYWORD><KEYWORD>Direktiva 2004/38/EZ</KEYWORD><KEYWORD>Pravo slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica</KEYWORD><KEYWORD>Članak 7. stavak 1. točka (a)</KEYWORD><KEYWORD>Radnici i samozaposlene osobe</KEYWORD><KEYWORD>Članak 7. stavak 3. točka (c)</KEYWORD><KEYWORD>Pravo na boravak dulji od tri mjeseca</KEYWORD><KEYWORD>Državljanin države članice koji je radio u drugoj državi članici tijekom razdoblja od 15 dana</KEYWORD><KEYWORD>Nesvojevoljna nezaposlenost</KEYWORD><KEYWORD>Zadržavanje statusa radnika tijekom barem šest mjeseci</KEYWORD><KEYWORD>Pravo na doplatak za tražitelje zaposlenja (<HT TYPE="ITALIC">jobseeker’s allowance</HT>)</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><JUDGMENT.INIT><P>U predmetu C‑483/17,</P><P>povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Court of Appeal (Žalbeni sud, Irska), odlukom od <DATE ISO="20170802">2. kolovoza 2017.</DATE>, koju je Sud zaprimio <DATE ISO="20170809">9. kolovoza 2017.</DATE>, u postupku</P></JUDGMENT.INIT><PARTIES><PLAINTIFS><P><HT TYPE="BOLD">Neculai Tarola</HT></P></PLAINTIFS><AGAINST>protiv</AGAINST><DEFENDANTS><P><HT TYPE="BOLD">Minister for Social Protection,</HT></P></DEFENDANTS></PARTIES><PREAMBLE><PREAMBLE.INIT><P>SUD (treće vijeće),</P><P>u sastavu: M. Vilaras (izvjestitelj), predsjednik četvrtog vijeća, u svojstvu predsjednika trećeg vijeća, J. Malenovský, L. Bay Larsen, M. Safjan i D. Šváby, suci,</P><P>nezavisni odvjetnik: M. Szpunar,</P><P>tajnik: L. Hewlett, glavna administratorica,</P></PREAMBLE.INIT><GR.VISA><VISA>uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane <DATE ISO="20180906">6. rujna 2018.</DATE>,</VISA></GR.VISA><GR.CONSID><CONSID><P>uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:</P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>za N. Tarola, C. Stamatescu, <HT TYPE="ITALIC">solicitor</HT>, i D. Shortall, <HT TYPE="ITALIC">BL</HT>,</P></ITEM><ITEM><P>za Irsku, M. Browne, G. Hodge,A. Joyce i M. Tierney, u svojstvu agenata, uz asistenciju E. Barringtona, <HT TYPE="ITALIC">SC</HT>, i D. Dodd, <HT TYPE="ITALIC">BL</HT>,</P></ITEM><ITEM><P>za češku vladu, M. Smolek, J. Pavliš i J. Vláčil, u svojstvu agenata,</P></ITEM><ITEM><P>za dansku vladu, P. Z. L. Ngo, u svojstvu agenta,</P></ITEM><ITEM><P>za njemačku vladu, D. Klebs, u svojstvu agenta,</P></ITEM><?PAGE NO="2"?><ITEM><P>za francusku vladu, D. Colas i R. Coesme, u svojstvu agenata,</P></ITEM><ITEM><P>za Europsku komisiju, E. Montaguti, M. Kellerbauer i J. Tomkin, u svojstvu agenata,</P></ITEM></LIST></CONSID></GR.CONSID><GR.VISA><VISA>saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj <DATE ISO="20181115">15. studenoga 2018.</DATE>,</VISA></GR.VISA><PREAMBLE.FINAL>donosi sljedeću</PREAMBLE.FINAL></PREAMBLE><CONTENTS.JUDGMENT><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Presudu</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1</NO.P><TXT>Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 7. stavka 1. točke (a) i stavka 3. točke (c) Direktive 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20040429">29. travnja 2004.</DATE> o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i [boravak] na području države članice, kojom se izmjenjuje Uredba (EEZ) br. 1612/68 i stavljaju izvan snage direktive 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="158" PAGE.FIRST="77" DATE.PUB="2004">SL 2004., L 158, str. 77</REF.DOC.OJ>.; ispravci u <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="229" PAGE.FIRST="35" DATE.PUB="2004">SL 2004., L 229, str. 35</REF.DOC.OJ>. i <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="197" PAGE.FIRST="34" DATE.PUB="2005">SL 2005., L 197, str. 34</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 42.).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2</NO.P><TXT>Zahtjev je upućen u okviru spora između Neculai Tarola i Minister for Social Protection (ministarstvo socijalne zaštite, Irska), jer je potonji odbio njegov zahtjev za priznanje prava na doplatak za tražitelje zaposlenja (<HT TYPE="ITALIC">jobseeker’s allowance</HT>).</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Pravo Unije</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3</NO.P><TXT>U uvodnim izjavama 3., 9., 10. i 20. Direktive 2004/38 navodi se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><CONSID><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0001" ID="QS0001"/>(3)</NO.P><TXT>Građanstvo Unije trebalo bi predstavljati temeljni status državljana država članica kada ostvaruju svoje pravo na slobodno kretanje i boravak. Stoga je potrebno kodificirati i preispitati postojeće instrumente Zajednice koji se zasebno bave radnicima, samozaposlenim osobama, kao i studentima te drugim osobama koje nisu zaposlene, kako bi se pojednostavnilo i ojačalo pravo na slobodno kretanje i boravak svih građana Unije.</TXT></NP></CONSID><P>[…]</P><CONSID><NP><NO.P>(9)</NO.P><TXT>Građani Unije trebali bi imati pravo na boravak u državi članici domaćinu u razdoblju koje ne prelazi tri mjeseca, a da pritom ne podliježu bilo kakvim uvjetima ili formalnostima osim zahtjevu da imaju važeću osobnu iskaznicu ili putovnicu, ne dovodeći u pitanje povoljnije postupanje koje se primjenjuje na tražitelje zaposlenja, u skladu sa sudskom praksom Suda.</TXT></NP></CONSID><CONSID><NP><NO.P>(10)</NO.P><TXT>Osobe koje ostvaruju pravo na boravak ne bi, međutim, trebale postati prekomjeran teret za sustav socijalne pomoći države članice domaćina tijekom prvotnog razdoblja boravka. Pravo na boravak građana Unije i članova njihovih obitelji u razdobljima duljima od tri mjeseca trebalo bi stoga podlijegati određenim uvjetima.</TXT></NP></CONSID><P>[…]</P><?PAGE NO="3"?><CONSID><NP><NO.P>(20)</NO.P><TXT>U skladu sa zabranom diskriminacije na temelju državljanstva, svi građani Unije i članovi njihovih obitelji koji borave u određenoj državi članici na temelju ove Direktive trebali bi u toj državi članici uživati jednako postupanje kao državljani na područjima obuhvaćenima Ugovorom, podložno specifičnim odredbama koje su izričito predviđene u Ugovoru i u sekundarnom pravu.<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/></TXT></NP></CONSID></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4</NO.P><TXT>Članak 1. te direktive određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0002" ID="QS0002"/>Ovom se Direktivom utvrđuju:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>uvjeti pod kojima građani Unije i članovi njihovih obitelji ostvaruju pravo na slobodno kretanje i boravak unutar državnog područja država članica;</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/></P></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5</NO.P><TXT>Članak 7. navedene direktive, pod naslovom <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0003" ID="QS0003"/>Pravo na boravak dulji od tri mjeseca<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/>, u stavcima 1. i 3. predviđa:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="007.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0004" ID="QS0004"/>1.</NO.PARAG><ALINEA><P>Svi građani Unije imaju pravo na boravak na državnom području druge države članice u razdoblju duljem od tri mjeseca ako:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>su radnici ili samozaposlene osobe u državi članici domaćinu […].</TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></PARAG><P>[…]</P><PARAG IDENTIFIER="007.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA><P>Za potrebe stavka 1. točke (a), građanin Unije koji više nije radnik ili samozaposlena osoba zadržava status radnika ili samozaposlene osobe ako je:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>privremeno nesposoban za rad zbog bolesti ili nesreće;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>propisno evidentiran kao nesvojevoljno nezaposlen nakon što je dulje od godinu dana bio zaposlen te se prijavio kao tražitelj zaposlenja u nadležnom uredu za zapošljavanje;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(c)</NO.P><TXT>propisno evidentiran kao nesvojevoljno nezaposlen nakon isteka ugovora o radu na određeno vrijeme u trajanju kraćem od godinu dana ili je postao nesvojevoljno nezaposlen tijekom prvih dvanaest mjeseci te je prijavljen kao tražitelj zaposlenja u nadležnom uredu za zapošljavanje. U ovom slučaju on zadržava status radnika tijekom najmanje šest mjeseci;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(d)</NO.P><TXT>započeo strukovno osposobljavanje. Uvjet za zadržavanje statusa radnika jest postojanje veze između osposobljavanja i prethodnog zaposlenja, osim ako je dotična osoba nesvojevoljno nezaposlena.<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/></TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6</NO.P><TXT>Članak 14. Direktive 2004/38 naslovljen <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0005" ID="QS0005"/>Zadržavanje prava na boravak<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/> određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="014.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0006" ID="QS0006"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Građani Unije i članovi njihovih obitelji imaju pravo na boravak predviđeno u članku 6. tako dugo dok ne postanu prekomjeran teret za sustav socijalne pomoći države članice domaćina.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="014.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Građani Unije i članovi njihovih obitelji imaju pravo na boravak predviđeno u člancima 7., 12. i 13. tako dugo dok ispunjavaju uvjete navedene u tim člancima.</ALINEA><ALINEA>[…]<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><?PAGE NO="4"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7</NO.P><TXT>Članak 24. iste direktive, naslovljen <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0007" ID="QS0007"/>Jednako postupanje<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/>, u stavku 1. predviđa:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0008" ID="QS0008"/>Podložno specifičnim odredbama koje su izričito predviđene u Ugovoru i sekundarnom pravu, svi građani Unije koji na temelju ove Direktive borave na državnom području države članice domaćina imaju pravo na postupanje koje je jednako postupanju prema državljanima te države članice unutar područja primjene Ugovora. Ovo pravo proširuje se i na članove obitelji koji nisu državljani države članice i koji imaju pravo na boravak ili stalni boravak.<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Irsko pravo</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8</NO.P><TXT>Člankom 6. stavkom 2. točkama (a) i (c) European Communities (Free Movement of Persons) (br. 2) Regulations 2006 (Uredba o Europskim zajednicama (slobodno kretanje osoba) (br. 2) iz 2006.; u daljnjem tekstu: Uredba iz 2006.) kojim se u irsko pravo prenosi članak 7. stavak 3. Direktive 2004/38, predviđa se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0009" ID="QS0009"/>(a)</NO.P><TXT>Podložno članku 20., građanin Unije može boraviti na državnom području države u razdoblju duljem od tri mjeseca ako:</TXT><P><LIST TYPE="roman"><ITEM><NP><NO.P>i.</NO.P><TXT>je radnik ili samozaposlena osoba u državi;</TXT></NP></ITEM></LIST></P><P>[…]</P></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(c)</NO.P><TXT>Podložno članku 20., osoba na koju se primjenjuje točka (a) podtočka (i.) može ostati u državi tijekom prekida djelatnosti iz navedene točke (a) podtočke (i.) ako je:</TXT><P>[…]</P><P><LIST TYPE="roman"><ITEM><NP><NO.P>ii.</NO.P><TXT>propisno evidentirana kao nesvojevoljno nezaposlena nakon što je dulje od godinu dana bila zaposlena te se prijavila kao tražitelj zaposlenja u nadležnom uredu Department of Social and Family Affairs [ministarstvo socijalne i obiteljske politike, Irska] i u FÁS‑u [Foras Áiseanna Saothair, tijelo za osposobljavanje i zapošljavanje, Irska] […]</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>iii.</NO.P><TXT>podložno točki (d), propisno evidentirana kao nesvojevoljno nezaposlena nakon isteka ugovora o radu na određeno vrijeme u trajanju kraćem od godinu dana ili je postala nesvojevoljno nezaposlena tijekom prvih godinu dana te je prijavljena kao tražitelj zaposlenja u nadležnom uredu ministarstva socijalne i obiteljske politike i u FÁS‑u) […]<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/></TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Glavni postupak i prethodno pitanje</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9</NO.P><TXT>Tužitelj u glavnom postupku rumunjski je državljanin koji je u Irsku prvi put došao u svibnju 2007., u kojoj je bio zaposlen od <DATE ISO="20070705">5.</DATE> do <DATE ISO="20070730">30. srpnja 2007.</DATE>, a zatim od <DATE ISO="20070815">15. kolovoz</DATE>a do <DATE ISO="20070914">14. rujna 2007.</DATE> Iako nije utvrđeno da je ostao u Irskoj između 2007. i 2013. godine, nesporno je da je bio ponovno zaposlen u Irskoj od <DATE ISO="20130722">22. srpnja</DATE> do <DATE ISO="20130924">24. rujna 2013.</DATE>, zatim od <DATE ISO="20140708">8.</DATE> do <DATE ISO="20140722">22. srpnja 2014.</DATE> i da je na temelju tog posla ostvario plaću u iznosu od 1309 eura. Osim toga radio je i kao samozaposleni podizvođač od <DATE ISO="20141117">17. studenoga</DATE> do <DATE ISO="20141205">5. prosinca 2014.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10</NO.P><TXT>Tužitelj u glavnom postupku podnio je <DATE ISO="20130921">21. rujna 2013.</DATE> ministru za socijalno osiguranje zahtjev za priznanje prava na doplatak za tražitelje zaposlenja (<HT TYPE="ITALIC">jobseeker’s allowance</HT>) koji je odbijen jer nije podnio dokaz ni o svojem uobičajenom boravištu u Irskoj, niti o svojem dohotku za razdoblje od <DATE ISO="20070915">15. rujna 2007.</DATE> do <DATE ISO="20130722">22. srpnja 2013.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11</NO.P><TXT>Stoga je <DATE ISO="20131126">26. studenoga 2013.</DATE> podnio zahtjev za dodatnu naknadu za socijalnu pomoć (<HT TYPE="ITALIC">supplementary welfare allowance</HT>) koji je također odbijen uz obrazloženje da nije uspio predočiti dokaze kojima se utvrđuje način na koji se uzdržavao i plaćao svoju stanarinu od rujna 2013. do <DATE ISO="20140414">14. travnja 2014.</DATE></TXT></NP.ECR><?PAGE NO="5"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12</NO.P><TXT>Tužitelj u glavnom postupku podnio je <DATE ISO="20141106">6. studenoga 2014.</DATE> drugi zahtjev za priznanje prava na doplatak za tražitelje zaposlenja, koji je bio odbijen <DATE ISO="20141126">26. studenoga 2014.</DATE> zato što od njegova dolaska u Irsku, nije radio tijekom više od godine dana i zato što dokazi koje je podnio nisu bili dovoljni kako bi se dokazalo da je imao uobičajeno boravište u toj državi članici.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13</NO.P><TXT>Tužitelj u glavnom postupku podnio je posljedično zahtjev za preispitivanje odluke od <DATE ISO="20141126">26. studenoga 2014.</DATE> ministarstva socijalne zaštite, koji je bio odbijen zbog toga što kratko razdoblje rada koje je izvršio u srpnju 2014. nije moglo dovesti u pitanje činjenicu da nije imao uobičajeno boravište u Irskoj.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14</NO.P><TXT>On je <DATE ISO="20150310">10. ožujka 2015.</DATE> tražio od ministarstva socijalne zaštite da preispita odluku od <DATE ISO="20141126">26. studenoga 2014.</DATE>, pri čemu je, među ostalim, tvrdio da na temelju članka 7. stavka 3. točke (c) Direktive 2004/38 kao radnik ima pravo boraviti u Irskoj u razdoblju od šest mjeseci nakon prestanka svoje profesionalne djelatnosti u srpnju 2014. Taj je zahtjev odbijen odlukom od <DATE ISO="20150331">31. ožujka 2015.</DATE> uz obrazloženje da, nakon njegova dolaska u Irsku, nije bio zaposlen dulje od jedne godine te nije raspolagao dovoljnim vlastitim sredstvima za uzdržavanje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15</NO.P><TXT>Tužitelj u glavnom postupku podnio je tužbu protiv te odluke pred High Courtom (Visoki sud, Irska), koja je bila odbijena <DATE ISO="20160420">20. travnja 2016.</DATE> zato što nije udovoljavala uvjetima iz članka 6. stavka 2. točke (c) podtočke (iii.) Uredbe iz 2006. High Court (Visoki sud) odlučio je da se tužitelja u glavnom postupku nije moglo smatrati <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0010" ID="QS0010"/>radnikom<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/> te stoga ni osobom koja ima uobičajeno boravište u Irskoj i da, slijedom toga, nije mogao na temelju toga tražiti socijalnu pomoć. Naime, taj je sud smatrao da se ta odredba isključivo odnosi na osobe koje su bile zaposlene na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme u trajanju kraćem od godinu dana. Također je smatrao da se ne može smatrati da je razdoblje rada tužitelja u glavnom postupku od <DATE ISO="20140708">8.</DATE> do <DATE ISO="20140722">22. srpnja 2014.</DATE> bilo izvršeno na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme u smislu navedene odredbe i da je potonji obuhvaćen odredbama članka 6. stavka 2. točke (c) podtočke (ii.) Uredbe iz 2006. Iz toga je zaključio da tužitelj u glavnom postupku nije bio u mogućnosti podnijeti dokaz o tome da je neprekidno bio zaposlen tijekom razdoblja od jedne godine prije podnošenja zahtjeva za socijalnu pomoć, tako da je ministarstvo socijalne zaštite osnovano odbilo njegov zahtjev.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16</NO.P><TXT>Tužitelj u glavnom postupku podnio je <DATE ISO="20160505">5. svibnja 2016.</DATE> žalbu sudu koji je uputio zahtjev, Court of Appeal (Žalbeni sud, Irska), koji smatra da je glavno pitanje glavnog postupka to, zadržava li osoba koja je radila manje od godinu dana status radnika u smislu članka 7. stavka 3. točke (c) Direktive 2004/38.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17</NO.P><TXT>Taj sud najprije iznosi da su u pravu Unije države članice podrijetla te koje moraju zbrinuti osobe koje ovise o socijalnim davanjima, kako proizlazi iz uvodne izjave 10. i članka 7. stavka 3. točke (c) Direktive 2004/38. Naime, osobe koje ostvaruju pravo na boravak ne bi, međutim, trebale postati prekomjeran teret za sustav socijalne pomoći države članice domaćina tijekom prvotnog razdoblja boravka pri čemu bi to pravo u razdobljima duljima od tri mjeseca trebalo stoga podlijegati određenim uvjetima. Naglašava međutim da članak 7. navedene direktive provodi članak 45. UFEU‑a, tako da treba primijeniti sudsku praksu Suda o pojmu radnika, koji je uvijek bio široko tumačen.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18</NO.P><TXT>Stoga se pita, treba li smatrati da je tužitelj u glavnom postupku zadržao status radnika u smislu članka 7. stavka 3. točke (c) Direktive 2004/38, zato što je radio u razdoblju od dva tjedna u srpnju 2014. tako da bi načelno imao pravo ostvariti naknadu za tražitelje zaposlenja, jer se našao nesvojevoljno nezaposlen te se prijavio kao tražitelj zaposlenja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev u tom pogledu naglašava da iako tužitelj u glavnom postupku pred njim više ne ističe, kao što je isticao pred High Courtom (Visoki sud) da je radio na temelju ugovora na određeno vrijeme u tom razdoblju, ipak ističe da s obzirom na to da članak 7. stavak 3. točka (c) Direktive 2004/38 koristi rastavni veznik <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0011" ID="QS0011"/>ili<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/>, ta odredbe pokriva dva različita slučaja. Naime, prvi dio te odredbe (<QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0012" ID="QS0012"/>propisno evidentiran kao nesvojevoljno nezaposlen nakon isteka ugovora o radu na<?PAGE NO="6"?> određeno vrijeme u trajanju kraćem od godinu dana<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/>) odnosi se na raskid ugovora o radu na određeno vrijeme kraće od godinu dana, dok se drugi dio (<QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0013" ID="QS0013"/>postao nesvojevoljno nezaposlen tijekom prvih dvanaest mjeseci<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/>) ne odnosi na raskid ugovora na određeno vrijeme već na raskid ugovora u trajanju duljem od godine dana koji se dogodi tijekom prvih dvanaest mjeseci zapošljavanja dotične osobe. Ta razlika potkrijepljena je činjenicom da se prvi dio odredbe odnosi na <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0014" ID="QS0014"/>propisno evidentiran<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/> kao nezaposlen, dok drugi dio zahtijeva da se radnik <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0015" ID="QS0015"/>prijav(i) kao tražitelj zaposlenja u nadležnom uredu za zapošljavanje<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/>. No, više nema smisla postavljati takav zahtjev u slučaju osobe koja je <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0016" ID="QS0016"/>propisno evidentiran(a)<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/> kao nezaposlena.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20</NO.P><TXT>Taj sud međutim izražava sumnje o točnosti tog tumačenja. Najprije ističe da tumačenje koje zastupa tužitelj u glavnom postupku ne omogućava odrediti odnosi li se izraz <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0017" ID="QS0017"/>prvih dvanaest mjeseci<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/> na razdoblje koje slijedi dolazak u državu članicu domaćina ili razdoblje rada u toj državi članici. Naglašava osim toga da to tumačenje također nije u skladu s jednim od ciljeva na kojima se temelji Direktiva 2004/38, odnosno s ciljem uspostavljanja pravedne ravnoteže između zaštite slobodnog kretanja radnika, s jedne strane, i jamčenja da se na sustave socijalne sigurnosti države članice domaćina ne stavi prekomjeran teret.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21</NO.P><TXT>U tim je okolnostima Court of Appeal (Žalbeni sud) odlučio prekinuti postupak i Sudu uputiti sljedeće prethodno pitanje:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0018" ID="QS0018"/>Zadržava li građanin druge države članice Unije status radnika tijekom najmanje još šest mjeseci u smislu članka 7. stavka 3. točke (c) i članka 7. stavka 1. točke (a) Direktive [2004/38] koji bi mu omogućio da prima davanja socijalne pomoći ili, ovisno o okolnostima, davanja iz socijalne sigurnosti, kao da je građanin s boravkom u državi domaćinu, kada nakon prvih dvanaest mjeseci ostvarivanja svojeg prava slobodnog kretanja taj građanin stigne u državu [članicu] domaćina i ondje radi (a da nije radio na temelju ugovora na određeno vrijeme) u razdoblju od dva tjedna za što primi plaću i nakon toga nesvojevoljno postane nezaposlen?<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/></P></QUOT.S></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">O prethodnom pitanju</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22</NO.P><TXT>Svojim prethodnim pitanjem, sud koji je uputio zahtjev u biti pita, treba li članak 7. stavak 1. točku (a) i stavak 3. točku (c) Direktive 2004/38 tumačiti na način da državljanin države članice koji je koristio svoje pravo na slobodno kretanje, koji je radio u drugoj državi članici u razdoblju od dva tjedna, a ne na temelju ugovora na određeno vrijeme, prije nego se našao kao nesvojevoljno nezaposlen, zadržava status radnika u dodatnom razdoblju od barem šest mjeseci u smislu tih odredbi i stoga ima pravo ostvariti pravo na socijalnu pomoć ili, prema potrebi, davanja iz socijalnog osiguranja, kao da se radi o državljaninu države članice domaćina.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23</NO.P><TXT>Treba podsjetiti da Direktiva 2004/38, kao što proizlazi iz uvodnih izjava 1. do 4., ima za cilj olakšati ostvarivanje temeljnog i individualnog prava slobodnog kretanja i boravka na području država članica, koje je izravno dodijeljeno građanima Unije člankom 21. stavkom 1. UFEU‑a, te ima za cilj prije svega poduprijeti to pravo (vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20080725">25. srpnja 2008.</DATE>, <NAME.CASE>Metock i dr.</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑127/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:449">EU:C:2008:449</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0082">82.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180605">5. lipnja 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Coman i dr.</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑673/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:385">EU:C:2018:385</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0018">18.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudsku praksu).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24</NO.P><TXT>Članak 7. stavak 1. točka (a) Direktive 2004/38 predviđa tako da svi građani Unije imaju pravo na boravak na državnom području druge države članice u razdoblju duljem od tri mjeseca ako su radnici ili samozaposlene osobe u državi članici domaćinu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25</NO.P><TXT>U ovom slučaju iz odluke kojom se upućuje zahtjev proizlazi da sud koji je uputio zahtjev, koji nije o tome pitao Sud, smatra da tužitelj u glavnom postupku ima svojstvo radnika u smislu potonje odredbe, zbog rada koji je obavljao u državi članici domaćinu u razdoblju od dva tjedna.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26</NO.P><TXT>Članak 7. stavak 3. te direktive propisuje pak da za potrebe članka 7. stavka 1. točke (a) navedene direktive, građanin Unije koji više nije radnik ili samozaposlena osoba ipak zadržava status radnika u određenim okolnostima, za koje je Sud zaključio da nisu taksativno navedene u tom stavku 3. (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140619">19. lipnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Saint Prix</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑507/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2007">EU:C:2014:2007</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), a osobito kada je nesvojevoljno nezaposlen.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27</NO.P><TXT>Članak 7. stavak 3. točka (b) Direktive 2004/38 predviđa u tom pogledu da građanin Unije <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0019" ID="QS0019"/>koji je propisno evidentirani kao nesvojevoljno nezaposlen nakon što je dulje od godinu dana bio zaposlen<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/> u državi članici domaćinu, zadržava status radnika, bez uvjeta trajanja, pod uvjetom da se prijavio kao tražitelj zaposlenja u nadležnom uredu za zapošljavanje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28</NO.P><TXT>Iz samog sadržaja prethodnog pitanja i objašnjenja suda koji je uputio zahtjev međutim proizlazi da se to pitanje odnosi samo na rad koji je tužitelj u glavnom postupku obavljao u državi članici domaćinu u razdoblju od dva tjedna, tako da on u svakom slučaju nije obuhvaćen odredbama članka 7. stavka 3. točke (b) Direktive 2004/38.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29</NO.P><TXT>Članak 7. stavak 3. točka (c) Direktive 2004/38 predviđa međutim da građanin Unije koji je <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0020" ID="QS0020"/>propisno evidentiran kao nesvojevoljno nezaposlen nakon isteka ugovora o radu na određeno vrijeme u trajanju kraćem od godinu dana ili je postao nesvojevoljno nezaposlen tijekom prvih dvanaest mjeseci<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/> također zadržava status radnika, tijekom najmanje šest mjeseci, pod uvjetom da se prijavio kao tražitelj zaposlenja u nadležnom uredu za zapošljavanje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30</NO.P><TXT>Iz samog sadržaja članka 7. stavka 3. točke (c) Direktive 2004/38, a osobito korištenja rastavnog veznika <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0021" ID="QS0021"/>ili<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/> proizlazi da ta odredba predviđa zadržavanje statusa radnika, radnika ili samozaposlene osobe tijekom najmanje šest mjeseci, u dvama slučajevima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31</NO.P><TXT>Prvi se slučaj odnosi na situaciju radnika koji je bio zaposlen na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme u trajanju kraćem od godinu dana i koji je nesvojevoljno nezaposlen nakon njegova isteka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32</NO.P><TXT>Međutim nesporno je, kako proizlazi iz samog sadržaja prethodnog pitanja i objašnjenja koja je dao sud koji je uputio zahtjev, da tužitelj u glavnom postupku nije radio u državi članici domaćinu, u razdoblju rada koji je predmet glavnog postupka, na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme, tako da načelno nije obuhvaćen tim prvim slučajem.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev stoga pita ulazi li radnik poput tužitelja u glavnom postupku, koji je bio zaposlen u državi članici domaćinu u razdoblju od dva tjedna, ali ne na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme, prije nego postane nesvojevoljno nezaposlen, u drugi slučaj, koji se odnosi na situaciju svakog radnika koji je postao <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0022" ID="QS0022"/>nesvojevoljno nezaposlen tijekom prvih dvanaest mjeseci<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34</NO.P><TXT>Kako je to naglasio nezavisni odvjetnik u točki 30. svojeg mišljenja, sadržaj članka 7. stavka 3. točke (c) Direktive 2004/38 ne omogućava odrediti ulazi li tužitelj u glavnom postupku u taj drugi slučaj.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35</NO.P><TXT>Naime, ta odredba ne precizira niti to primjenjuje li se ona na radnike ili samozaposlene osobe ili na obje kategorije radnika, niti to odnosi li se na ugovore na određeno vrijeme dulje od godine dana, ugovore na neodređeno vrijeme, ili sve vrste ugovora ili rada, a konačno niti to odnosi li se dvanaest mjeseci na koje upućuje na razdoblje boravka ili razdoblje zaposlenja dotičnog radnika u državi članici domaćinu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36</NO.P><TXT>S obzirom na to, treba najprije podsjetiti da prema ustaljenoj sudskoj praksi iz zahtjeva za ujednačenu primjenu prava Unije kao i načela jednakosti proizlazi da pojmovi iz odredbe prava Unije – koja ne sadržava nikakvo izričito upućivanje na pravo država članica radi utvrđivanja svojeg smisla i dosega – trebaju u cijeloj Uniji imati autonomno i ujednačeno tumačenje (presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111221">21. prosinca 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Ziolkowski i Szeja</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑424/10 i C‑425/10</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:866">EU:C:2011:866</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130919">19. rujna 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Brey</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑140/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:565">EU:C:2013:565</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0049">49.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37</NO.P><TXT>Valja zatim podsjetiti da prilikom tumačenja odredbe prava Unije valja uzeti u obzir ne samo njezin tekst nego i kontekst u kojemu se nalazi te ciljeve propisa kojeg je dio (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20101007">7. listopada 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Lassal</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑162/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:592">EU:C:2010:592</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0049">49.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa). Nastanak neke odredbe prava Unije može se također pokazati važnim za njezino tumačenje (vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20121127">27. studenoga 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Pringle</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑370/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:756">EU:C:2012:756</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0135">135.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>; od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131003">3. listopada 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Inuit Tapiriit Kanatami i dr./Parlament i Vijeće</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑583/11 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:625">EU:C:2013:625</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0050">50.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, te od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150624">24. lipnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>T.</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑373/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:413">EU:C:2015:413</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0058">58.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38</NO.P><TXT>Konačno, uzimajući u obzir kontekst Direktive 2004/38 i njezine ciljeve, njezine odredbe ne mogu se tumačiti strogo niti smiju u svakom slučaju biti lišene svojeg korisnog učinka (vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20071211">11. prosinca 2007.</DATE>, <NAME.CASE>Eind</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑291/05</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2007:771">EU:C:2007:771</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0043">43.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>; od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20080725">25. srpnja 2008.</DATE>, <NAME.CASE>Metock i dr.</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑127/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2008:449">EU:C:2008:449</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0084">84.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, te od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180605">5. lipnja 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Coman i dr.</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑673/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:385">EU:C:2018:385</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0039">39.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39</NO.P><TXT>U ovom slučaju iz zajedničkog tumačenja odredbi članka 7. stavka 1. točke (a) i članka 7. stavka 3. Direktive 2004/38 najprije proizlazi da se pravo zadržavanja statusa radnika predviđeno potonjom odredbom priznaje svim građanima Unije koji su radili u državi članici domaćinu, neovisno o njezinoj prirodi, odnosno neovisno o tome je li imao status radnika ili samozaposlene osobe (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20171220">20. prosinca 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Gusa</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑442/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:1004">EU:C:2017:1004</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0037">37.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40</NO.P><TXT>Sud je u tom pogledu ocijenio da se mogućnost da građanin Unije koji je privremeno prestao obavljati posao kao radnik ili samozaposlena osoba zadrži svoj status radnika na temelju članka 7. stavka 3. Direktive 2004/38 i odgovarajuće pravo boravka na temelju članka 7. stavka 1. te direktive, temelji na pretpostavci da je taj građanin raspoloživ i sposoban za reintegraciju u tržište rada države članice domaćina u razumnom roku (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180913">13. rujna 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Prefeta</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑618/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:719">EU:C:2018:719</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0037">37.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41</NO.P><TXT>Valja zatim podsjetiti da Direktiva 2004/38, koja sukladno članku 1. točki (a) ima za cilj osobito utvrditi uvjete pod kojima građani Unije i članovi njihovih obitelji ostvaruju pravo na slobodno kretanje i boravak unutar državnog područja država članica, utvrđuje stupnjevitost trajanja prava na boravak priznatog svakom građaninu u državi članici domaćinu, predviđajući između prava na boravak do tri mjeseca iz članka 6. i prava na stalni boravak iz članka 16., pravo na boravak dulji od tri mjeseca koje je uređeno odredbama članka 7.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42</NO.P><TXT>Članak 7. stavak 1. Direktive 2004/38 tako jamči svim radnicima ili samozaposlenim osobama, osobito pravo na boravak dulji od tri mjeseca u državi članici domaćinu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43</NO.P><TXT>Članak 7. stavak 3. te iste direktive jamči pak svim građanima Unije koji privremeno ne rade, zadržavanje statusa radnika ili samozaposlene osobe, i posljedično njegova prava na boravak u državi članici domaćinu, utvrđujući također stupnjevitost u uvjetima navedenog održavanja s obzirom na, kako je iznio nezavisni odvjetnik u točki 33. svojeg mišljenja, s jedne strane, uzrok njegove neaktivnosti, u ovom slučaju ovisno o tome je li građanin nesposoban za rad zbog bolesti ili nesreće, nesvojevoljno nezaposlen ili na strukovnom osposobljavanju, i s druge strane, prvotno trajanje njegova rada u državi članici domaćinu odnosno je li ono dulje ili kraće od godine dana.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44</NO.P><TXT>Stoga, građanin Unije koji je obavljao djelatnost radnika ili samozaposlene osobe u državi članici domaćinu zadržava status radnika vremenski neograničeno, kao prvo, ako je bio privremeno nesposoban za rad zbog bolesti ili nesreće, sukladno članku 7. stavku 3. točki (a) Direktive 2004/38, kao drugo, ako je bio radnik ili samozaposlena osoba u državi članici domaćinu dulje od godinu dana prije nego je postao nesvojevoljno nezaposlen sukladno članku 7. stavku 3. točki (b) navedene direktive (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20171220">20. prosinca 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Gusa</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑442/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:1004">EU:C:2017:1004</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0029">29.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0046">46.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), ili kao treće, ako je započeo strukovno osposobljavanje sukladno članku 7. stavku 3. točki (d) iste direktive.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="9"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45</NO.P><TXT>S druge strane, građanin Unije koji je bio radnik ili samozaposlena osoba u državi članici domaćinu u razdoblju kraćem od godine dana zadržava status radnika ili samozaposlene osobe samo u razdoblju čije trajanje može odrediti navedena država članica, pod uvjetom da ne bude kraće od šest mjeseci.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46</NO.P><TXT>Naime, trajanje zadržavanja statusa radnika građanina Unije koji je bio radnik ili samozaposlena osoba u državi članici domaćinu ta država može ograničiti, ali ne na kraće od šest mjeseci sukladno članku 7. stavku 3. točki (c) Direktive 2004/38, kada navedeni građanin postane nezaposlen, iz razloga koji ne ovise o njegovoj volji, prije nego je mogao završiti godinu dana rada.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47</NO.P><TXT>To je slučaj, prema prvoj mogućnosti iz te odredbe, kada se prestanak rada radnika dogodi po isteku ugovora na određeno vrijeme kraće od godine dana.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48</NO.P><TXT>To također mora biti slučaj, prema drugoj mogućnosti iz te odredbe, u svim situacijama u kojima je radnik bio prisiljen, iz razloga koji ne ovise o njegovoj volji, prekinuti rad u državi članici domaćinu prije isteka godine dana, neovisno o prirodi rada koji je obavljao i vrsti sklopljenog ugovora o radu, odnosno je li bio radnik ili samozaposlena osoba i da je sklopio ugovor na određeno vrijeme u trajanju duljem od godine dana, ugovor na neodređeno vrijeme ili bilo koju drugu vrstu ugovora.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49</NO.P><TXT>To je tumačenje u skladu s glavnim ciljem Direktive 2004/38, navedenim u točki 23. ove presude, a to je da se ojača pravo na slobodno kretanje i boravak svih građana Unije kao i s ciljem za kojim posebno ide članak 7. stavak 3., a to je da se zadržavanjem statusa radnika osigura pravo na boravak osoba koje su prestale obavljati profesionalnu djelatnost radi nedostatka posla zbog okolnosti koje ne ovise o njihovoj volji (vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150915">15. rujna 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Alimanovic</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑67/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:597">EU:C:2015:597</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0060">60.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>; od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160225">25. veljače 2016.</DATE>, <NAME.CASE>García‑Nieto i dr.</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑299/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:114">EU:C:2016:114</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0047">47.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20171220">20. prosinca 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Gusa</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑442/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:1004">EU:C:2017:1004</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0042">42.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50</NO.P><TXT>Nadalje, ne može se smatrati da to tumačenje može ugroziti ostvarenje jednog od drugih ciljeva kojima teži Direktiva 2004/38, odnosno cilj uspostavljanja pravedne ravnoteže između zaštite slobodnog kretanja radnika, s jedne strane, i jamčenja da se na sustave socijalne sigurnosti države članice domaćina ne stavi prekomjeran teret, s druge strane.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51</NO.P><TXT>Doduše, uvodna izjava 10. Direktive 2004/38 navodi da se tom direktivom želi izbjeći da osobe koje ostvaruju pravo na boravak postanu prekomjeran teret za sustav socijalne pomoći države članice domaćina tijekom prvotnog razdoblja boravka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52</NO.P><TXT>Ipak u tom pogledu valja reći da zadržavanje statusa radnika na temelju članka 7. stavka 3. točke (c) Direktive 2004/38 pretpostavlja, kao što se na to podsjeća u točkama 24. do 29. ove presude, s jedne strane, da je dotični građanin prije svojeg razdoblja nesvojevoljne nezaposlenosti, zaista bio radnik u smislu navedene direktive, i s druge strane, da se prijavio kao tražitelj zaposlenja u nadležnom uredu za zapošljavanje. Osim toga, zadržavanje tog statusa u razdoblju nesvojevoljne nezaposlenosti dotična država članica može ograničiti na šest mjeseci.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53</NO.P><TXT>Konačno, ispitivanje pripremnih akata Direktive 2004/38, osobito izmijenjenog prijedloga Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravak na području država članica, (COM (2003.) 199 <HT TYPE="ITALIC">final</HT>), kao i zajedničkog stajališta Vijeća (EZ) br. 6/2004, od <DATE ISO="20031205">5. prosinca 2003.</DATE> (<REF.DOC.OJ COLL="C" NO.OJ="054E" PAGE.FIRST="12" DATE.PUB="2004">SL 2004., C 54 E, str. 12</REF.DOC.OJ>.) dopušta potvrditi, kao što je to nezavisni odvjetnik iznio u točkama 51. i 52. svojeg mišljenja, volju zakonodavca Unije da proširi korist od zadržavanja, po potrebi ograničeno na barem šest mjeseci, statusa radnika osobama koje su nesvojevoljno nezaposlene nakon što su radile kraće od godinu dana, i to ne na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="10"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54</NO.P><TXT>Slijedi da članak 7. stavak 1. i stavak 3. točku (c) Direktive 2004/38 treba tumačiti na način da građanin Unije, koji se nalazi u situaciji poput one tužitelja u glavnom postupku, koji je postao radnik u smislu članka 7. stavka 1. točke (a) te direktive u državi članici, zbog rada koji je obavljao tijekom dva tjedna prije nego je postao nesvojevoljno nezaposlen, može zadržati svoj status radnika u razdoblju od barem šest mjeseci, pod uvjetom da se prijavio kao tražitelj zaposlenja u nadležnom uredu za zapošljavanje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55</NO.P><TXT>Nadalje valja podsjetiti da sukladno uvodnoj izjavi 20. i članku 24. stavku 1. Direktive 2004/38, svi građani Unije koji na temelju te direktive borave na državnom području države članice domaćina, a osobito oni koji zadržavaju status radnika ili samozaposlene osobe na temelju članka 7. stavka 3. točke (c) te iste direktive, imaju pravo na postupanje koje je jednako postupanju prema državljanima te države članice unutar područja primjene UFEU‑a, podložno specifičnim odredbama koje su izričito predviđene u Ugovoru i u sekundarnom pravu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56</NO.P><TXT>Slijedi da, kako je nezavisni odvjetnik iznio u točki 55. svojeg mišljenja, ako nacionalno pravo isključuje ostvarivanje prava na socijalnu pomoć za osobe koje su radnici ili samozaposlene osobe samo tijekom kratkog razdoblja, ta isključenja primjenjuju se na isti način za radnike drugih država članica koji su koristili svoje pravo na slobodno kretanje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57</NO.P><TXT>Stoga je na sudu koji je uputio zahtjev, koji je jedini nadležan tumačiti i primjenjivati nacionalno pravo, da odredi ima li, na temelju načela jednakog postupanja, tužitelj u glavnom postupku pravo na davanja socijalne sigurnosti ili davanja socijalne pomoći koje traži u okviru glavnog postupka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58</NO.P><TXT>Iz svega prethodnog slijedi da članak 7. stavak 1. točku (a) i stavak 3. točku (c) Direktive 2004/38 treba tumačiti na način da državljanin države članice koji je koristio svoje pravo na slobodno kretanje, koji je u drugoj državi članici postao radnik u smislu članka 7. stavka 1. točke (a) te direktive, zbog rada koji je tamo obavljao tijekom razdoblja od dva tjedna ali ne na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme, prije nego je postao nesvojevoljno nezaposlen, zadržava status radnika u dodatnom razdoblju od barem šest mjeseci u smislu tih odredbi, pod uvjetom da se prijavio kao tražitelj zaposlenja u nadležnom uredu za zapošljavanje. Na sudu koji je uputio zahtjev je da odredi ima li posljedično navedeni državljanin, primjenom načela jednakog postupanja zajamčenog u članku 24. stavku 1. Direktive 2004/38, pravo na ostvarenje davanja socijalne pomoći, ili po potrebi, davanja socijalne sigurnosti kao da se radi o državljaninu države članice domaćina.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Troškovi</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59</NO.P><TXT>Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><JURISDICTION><INTRO>Slijedom navedenoga, Sud (treće vijeće) odlučuje:</INTRO><P><HT TYPE="BOLD">Članak 7. stavak 1. točku (a) i stavak 3. točku (c) Direktive 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20040429">29. travnja 2004.</DATE> o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica, o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1612/68 i stavljanju izvan snage direktiva 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ treba tumačiti na način da državljanin države članice koji je koristio svoje pravo na slobodno kretanje, koji je u drugoj državi članici postao radnik u smislu članka 7. stavka 1. točke (a) te direktive, zbog rada koji je tamo obavljao tijekom razdoblja od dva tjedna ali ne na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme, prije nego je postao nesvojevoljno nezaposlen, zadržava status radnika u dodatnom razdoblju od barem šest mjeseci u smislu tih odredbi, pod uvjetom da se prijavio kao tražitelj zaposlenja u nadležnom uredu za zapošljavanje.</HT></P><?PAGE NO="11"?><P><HT TYPE="BOLD">Na sudu koji je uputio zahtjev je da odredi ima li posljedično navedeni državljanin, primjenom načela jednakog postupanja zajamčenog u članku 24. stavku 1. Direktive 2004/38, pravo na ostvarenje davanja socijalne pomoći, ili po potrebi, davanja socijalne sigurnosti kao da se radi o državljaninu države članice domaćina.</HT></P></JURISDICTION></CONTENTS.JUDGMENT><SIGNATURE.CASE><SIGNATORY><P>Potpisi</P></SIGNATORY></SIGNATURE.CASE></JUDGMENT>