–

za litavsku vladu, K. Dieninis i V. Kazlauskaitė-Švenčionienė, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, E. Montaguti i A. Steiblytė, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 21. stavka 1. UFEU‑a.

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između osobe I. J. i Registrų centrasa VĮ (Središnja državna matica, Litva), u vezi s odbijanjem tog tijela zahtjeva koji je osoba I. J. podnijela radi upisa podataka koji se odnose na njezin bračnoimovinski režim u državnu maticu bračnih ugovora.

Pravni okvir

Pravo Unije

3

Člankom 21. stavkom 1. UFEU‑a propisuje se:

Litavsko pravo

Građanski zakonik

4

Člankom 3.101. Lietuvos Respublikos civilinis kodeksasa (Građanski zakonik Republike Litve, u daljnjem tekstu: Građanski zakonik), naslovljenim „Bračni ugovor”, određuje se:

5

Članak 3.103. Građanskog zakonika, naslovljen „Oblik bračnog ugovora”, glasi:

Pravilnik o matici bračnih ugovora

6

Lietuvos Respublikos Vyriausybės nutarimasom Nr. 1284 „Dėl Vedybų sutarčių registro nuostatų patvirtinimo” (Uredba vlade Republike Litve br. 1284 o donošenju Pravilnika o matici bračnih ugovora) od 13. kolovoza 2002. (Žin., 2002., br. 82‑3523) vlada Republike Litve donijela je Pravilnik o matici bračnih ugovora. Taj je pravilnik izmijenjen te je, prema navodu suda koji je uputio zahtjev, verzija koja se primjenjuje u glavnom postupku ona od 10. rujna 2015., kako je izmijenjena Lietuvos Respublikos Vyriausybės nutarimasom Nr. 773 (Uredba vlade Republike Litve br. 773) od 8. srpnja 2020. (TAR, 2020., br. 2020‑15562) (u daljnjem tekstu: Pravilnik o matici bračnih ugovora).

7

U skladu s točkom 13. Pravilnika o matici bračnih ugovora:

8

Točkom 17. tog pravilnika predviđeno je:

9

Poglavljem IV. navedenog pravilnika uređuje se upis u maticu pravnih činjenica i pravnih akata koji se upisuju u maticu. To poglavlje sadržava, među ostalim, točke 67. i 68., koje glase kako slijedi:

Glavni postupak i prethodno pitanje

10

Žaliteljica iz glavnog postupka građanka je Unije koja je upisana u litavski registar stanovništva. Na temelju toga ima osobni identifikacijski broj koji je dodijelilo tijelo koje vodi taj registar kao i osobnu iskaznicu na kojoj se nalazi taj broj.

11

Žaliteljica iz glavnog postupka i talijanski državljanin C. B. sklopili su 2006. brak u Italiji. Brak je upisan u maticu vjenčanih jedne talijanske općine. Izvadak iz vjenčanog lista sadržava napomenu prema kojoj su bračni drugovi odabrali režim odvajanja imovine.

12

Brak o kojem je riječ prepisan je u matične urede u Litvi.

13

Žaliteljica iz glavnog postupka podnijela je 15. veljače 2022. Središnjoj državnoj matici zahtjev da se u maticu bračnih ugovora upiše pravna činjenica koja se odnosi na njezin bračnoimovinski režim, odnosno na podjelu imovine između bračnih drugova.

14

Odlukom od 9. ožujka 2022. Središnja državna matica odbila je taj zahtjev uz obrazloženje, s jedne strane, da fizička osoba nije ovlaštena dostaviti Središnjoj državnoj matici podatke o podjeli imovine između bračnih drugova, tako da se podjela imovine o kojoj je riječ ne može upisati u maticu bračnih ugovora na zahtjev žaliteljice iz glavnog postupka. S druge strane, pojasnila je da se izvadak iz vjenčanog lista koji je žaliteljica iz glavnog postupka podnijela može upisati u maticu bračnih ugovora kao bračni ugovor ako ona dostavi dodatak vjenčanom listu koji je ovjerio javni bilježnik ili drugi nadležni talijanski državni službenik i koji sadržava litavski osobni identifikacijski broj barem jednog od bračnih drugova.

15

Žaliteljica iz glavnog postupka nakon toga dostavila je ispis poruke elektroničke pošte iz koje proizlazi da je od predmetnog matičnog ureda u Italiji zatražila izdavanje primjerka vjenčanog lista koji sadržava njezin litavski osobni identifikacijski broj koji je naveden na njezinoj osobnoj iskaznici. Taj matični ured odbio je dodati tu napomenu na izvadak iz vjenčanog lista jer nije mogao potvrditi vjerodostojnost navedenog osobnog identifikacijskog broja žaliteljice iz glavnog postupka.

16

Ona je stoga Vilniaus apygardos administracinis teismasu (Okružni upravni sud u Vilniusu, Litva) podnijela tužbu za poništenje odluke od 9. ožujka 2022. Presudom od 29. lipnja 2022. ta je tužba odbijena kao neosnovana uz obrazloženje, među ostalim, da nisu ispunjeni uvjeti za upis „ugovora sklopljenog u inozemstvu” u maticu bračnih ugovora koji su predviđeni točkom 67. Pravilnika o matici bračnih ugovora, s obzirom na to da se u bračnom ugovoru ne navodi litavski osobni identifikacijski broj barem jedne od ugovornih strana.

17

Žaliteljica iz glavnog postupka podnijela je žalbu protiv te presude Lietuvos vyriausiasis administracinis teismasu (Vrhovni upravni sud Litve), sudu koji je uputio zahtjev.

18

Taj sud najprije primjećuje da žaliteljica iz glavnog postupka zapravo ne želi u maticu bračnih ugovora upisati podjelu imovine o kojoj su se bračni drugovi sporazumjeli, nego svoj bračni ugovor sklopljen u državi članici koja nije Republika Litva. Njezina pravna situacija obuhvaćena je točkom 68. Pravilnika o matici bračnih ugovora, u skladu s kojom jedan od bračnih drugova može zatražiti upis bračnog ugovora ovjerenog „u inozemstvu” u maticu bračnih ugovora.

19

Taj sud u tom pogledu ističe da je takav upis uvjetovan time da, u skladu s točkom 67. tog pravilnika, predmetni bračni ugovor sadržava litavski identifikacijski broj barem jedne od ugovornih strana.

20

Međutim, sud koji je uputio zahtjev utvrđuje da se litavski osobni identifikacijski broj žaliteljice iz glavnog postupka ne nalazi u njezinu vjenčanom listu zbog toga što je predmetni talijanski matični ured odbio upisati taj podatak, tako da nije ispunjen uvjet predviđen u točki 67. navedenog pravilnika.

21

Taj sud ističe da je takav uvjet, međutim, predviđen samo za bračne ugovore sklopljene izvan Litve i da Pravilnik o matici bračnih ugovora ne predviđa nikakvu alternativu u pogledu utvrđivanja stranaka bračnog ugovora sklopljenog „u inozemstvu”.

22

U tim se okolnostima navedeni sud pita može li se smatrati da se pravilom uspostavljenim Pravilnikom o matici bračnih ugovora može ograničiti pravo priznato svakom građaninu Unije slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica, kako je utvrđeno u članku 21. stavku 1. UFEU‑a.

23

U tim okolnostima, Lietuvos vyriausiasis administracinis teismas (Vrhovni upravni sud Litve) odlučio je prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

Dopuštenost zahtjeva za prethodnu odluku

24

Litavska vlada smatra da je zahtjev za prethodnu odluku nedopušten. Tvrdi da se, nakon izmjena Pravilnika o matici bračnih ugovora donošenjem propisa koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023., tim pravilnikom više ne predviđa da u bračnom ugovoru sklopljenom u inozemstvu za potrebe njegova upisa u državnu maticu bračnih ugovora treba navesti litavski identifikacijski broj barem jednog od bračnih drugova. Prema tome, prethodno pitanje nije relevantno i stoga nije potrebno da Sud o njemu odluči.

25

U odgovoru na zahtjev Suda za dostavu informacija upućen sudu koji je uputio zahtjev 16. listopada 2024. taj je sud naveo da te izmjene nisu primjenjive ratione temporis na glavni postupak.

26

Osim toga, taj je sud pojasnio da žaliteljica iz glavnog postupka nije povukla svoju žalbu i da, prema informacijama kojima navedeni sud raspolaže, nakon stupanja na snagu navedenih izmjena nije podnijela novi zahtjev za upis u maticu bračnih ugovora. Iz toga proizlazi da je sud koji je uputio zahtjev i dalje dužan odlučiti o zakonitosti i osnovanosti odluke od 9. ožujka 2022.

27

U tom smislu, Sud je u više navrata naglasio da postupak uspostavljen člankom 267. UFEU‑a predstavlja instrument suradnje između Suda i nacionalnih sudova zahvaljujući kojem Sud nacionalnim sudovima daje elemente za tumačenje prava Unije koji su im potrebni za rješavanje spora koji se pred njima vodi te da smisao prethodnog postupka nije davanje savjetodavnih mišljenja o općenitim ili hipotetskim pitanjima, nego stvarna potreba za učinkovitim rješavanjem spora (vidjeti u tom smislu presude od 16. prosinca 1981., Foglia, 244/80, EU:C:1981:302, t. 18. i od 9. siječnja 2024., G. i dr. (Imenovanje sudaca redovnih sudova u Poljskoj), C‑181/21 i C‑269/21, EU:C:2024:1, t. 62.).

28

Kao što to proizlazi iz samog teksta članka 267. UFEU‑a, zahtijevana prethodna odluka sudu koji je uputio zahtjev mora biti „potrebna” da bi mogao „donijeti presudu” u predmetu o kojem odlučuje (presude od 17. veljače 2011., Weryński, C‑283/09, EU:C:2011:85, t. 35. i od 9. siječnja 2024., G. i dr. (Imenovanje sudaca redovnih sudova u Poljskoj), C‑181/21 i C‑269/21, EU:C:2024:1, t. 63.).

29

Sud je tako podsjetio na to da i iz teksta i iz strukture članka 267. UFEU‑a proizlazi da je pretpostavka za odlučivanje u prethodnom postupku, među ostalim, činjenica da se pred nacionalnim sudovima stvarno vodi spor u kojem ti sudovi trebaju donijeti odluku u kojoj može biti uzeta u obzir presuda donesena u prethodnom postupku (vidjeti u tom smislu presude od 21. travnja 1988., Pardini, 338/85, EU:C:1988:194, t. 11. i od 9. siječnja 2024, G. i dr. (Imenovanje sudaca redovnih sudova u Poljskoj), C‑181/21 i C‑269/21, EU:C:2024:1, t. 64.).

30

U ovom predmetu iz elemenata navedenih u točkama 25. i 26. ove presude proizlazi da je odgovor Suda na pitanje koje je postavio sud koji je uputio zahtjev nužan kako bi mu omogućio da odluči o žalbi koja je pred njim još uvijek u tijeku.

31

Iz navedenog slijedi da je zahtjev za prethodnu odluku dopušten.

O prethodnom pitanju

32

Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 21. stavak 1. UFEU‑a tumačiti na način da mu se protivi propis države članice kojim se upis bračnog ugovora sklopljenog u drugoj državi članici u državnu maticu bračnih ugovora uvjetuje time da se u tom ugovoru navede osobni identifikacijski broj barem jednog od bračnih drugova, koji je dodijelila prva država članica, iako takav uvjet nije predviđen za upis u tu maticu bračnog ugovora sklopljenog u toj državi članici.

33

U tom pogledu valja podsjetiti na to da je status građanina Unije, koji ima žaliteljica iz glavnog postupka, na temelju članka 20. stavka 1. UFEU‑a, temeljni status državljana država članica (vidjeti u tom smislu presude od 20. rujna 2001., Grzelczyk, C‑184/99, EU:C:2001:458, t. 31., od 4. listopada 2024., Mirin, C‑4/23, EU:C:2024:845, t. 51. i od 29. travnja 2025., Komisija/Malta (Dodjela državljanstva ulagateljima), C‑181/23, EU:C:2025:283, t. 92.).

34

Navedeni status omogućuje onima od tih državljana koji se nalaze u istoj situaciji da se u području primjene Ugovora ratione materiae, neovisno o njihovu državljanstvu i ne dovodeći u pitanje iznimke izričito predviđene s tim u vezi, prema njima jednako pravno postupa (vidjeti u tom smislu presude od 20. rujna 2001., Grzelczyk, C‑184/99, EU:C:2001:458, t. 31. i od 25. srpnja 2018., A (Pomoć za osobu s invaliditetom), C‑679/16, EU:C:2018:601, t. 56.).

35

Među situacije koje pripadaju u područje primjene prava Unije ratione materiae ubrajaju se one koje se odnose na ostvarivanje temeljnih sloboda zajamčenih Ugovorom, osobito onih koje proizlaze iz slobode kretanja i boravka na državnom području država članica, kako je zajamčena člankom 21. UFEU‑a (presude od 24. studenoga 1998., Bickel i Franz, C‑274/96, EU:C:1998:563, t. 15. i 16. i od 25. srpnja 2018., A (Pomoć za osobu s invaliditetom), C‑679/16, EU:C:2018:601, t. 57.).

36

Prema trenutačnom stanju prava Unije, uspostavljanje matica bračnih ugovora i pravila o njihovu funkcioniranju u nadležnosti su država članica. Međutim, države članice pri izvršavanju te nadležnosti moraju poštovati pravo Unije, a osobito odredbe UFEU‑a koje se odnose na pravo priznato svakom građaninu Unije da se kreće i boravi na državnom području država članica, priznajući u tu svrhu osobno stanje utvrđeno u drugoj državi članici u skladu s pravom te države članice (vidjeti u tom smislu presude od 2. listopada 2003., Garcia Avello, C‑148/02, EU:C:2003:539, t. 25., od 14. prosinca 2021., Stolična obština, rajon „Pančarevo”, C‑490/20, EU:C:2021:1008, t. 52. i od 4. listopada 2024., Mirin, C‑4/23, EU:C:2024:845, t. 53.).

37

U ovom je slučaju nesporno da se žaliteljica iz glavnog postupka, u svojstvu građanke Unije, koristila svojom slobodom kretanja. Pritom je u Italiji sklopila bračni ugovor koji sada želi upisati u maticu bračnih ugovora u Litvi.

38

Taj je upis odbijen uz obrazloženje da taj ugovor ne sadržava osobni identifikacijski broj barem jednog od bračnih drugova koji je dodijelila potonja država.

39

Kao prvo, iz odluke kojom se upućuje zahtjev proizlazi da se uvjet u pogledu navođenja u bračnom ugovoru osobnog identifikacijskog broja barem jednog od bračnih drugova predviđa samo za bračne ugovore sklopljene u državi članici koja nije država članica upisa.

40

Kao drugo, valja primijetiti, kao što je to u biti učinio nezavisni odvjetnik u točkama 59., 61. i 77. svojeg mišljenja, da je oblik javne isprave uređen pravom države članice u kojoj je taj akt sastavljen. Poštovanje uvjeta koji se odnosi na navođenje u bračnom ugovoru osobnog identifikacijskog broja barem jednog od bračnih drugova stoga ovisi o formalnim uvjetima predviđenima pravom mjesta sklapanja ugovora.

41

U ovom slučaju nacionalni propis države članice upisa, odnosno Republike Litve, razlikuje, s jedne strane, bračne ugovore sklopljene na njezinu državnom području, koji se mogu upisati u maticu bračnih ugovora bez posebnog zahtjeva u vezi s navođenjem osobnog identifikacijskog broja koji dodjeljuje ta država članica, i, s druge strane, ugovore sklopljene u drugoj državi članici, koji moraju sadržavati takav broj, neovisno o formalnim uvjetima predviđenima pravom mjesta sklapanja ugovora.

42

U tom pogledu, Sud je u više navrata presudio da nacionalni propis koji određene državljane države članice stavlja u nepovoljniji položaj samo zbog činjenice da su se koristili svojom slobodom kretanja i boravka u drugoj državi članici čini ograničenje prava koja su člankom 21. stavkom 1. UFEU‑a priznata svakom građaninu Unije (vidjeti u tom smislu presude od 18. srpnja 2006., De Cuyper, C‑406/04, EU:C:2006:491, t. 39. i od 19. studenoga 2020., ZW, C‑454/19, EU:C:2020:947, t. 30.).

43

Kao što je to nezavisni odvjetnik u biti istaknuo u točki 54. svojeg mišljenja, nemogućnost upisa bračnog ugovora u maticu bračnih ugovora utječe na pravni položaj bračnih drugova, s obzirom na to da im se time uskraćuje mogućnost da se na njih primijeni mjera predviđena nacionalnim pravom kojom im se osigurava zaštita njihovih imovinskih interesa.

44

Stoga valja utvrditi da se propisom države članice – kojim se upis bračnog ugovora sklopljenog u drugoj državi članici u državnu maticu bračnih ugovora uvjetuje time da je u tom ugovoru naveden osobni identifikacijski broj barem jednog od bračnih drugova, koji je dodijelila prva država članica – uspostavlja razlika u postupanju između građana te države članice koji su se koristili svojim pravom kretanja i boravka i onih koji to nisu učinili.

45

Ta razlika u postupanju može utjecati na pravo kretanja i boravka građana Unije ili ga čak ograničiti, u smislu članka 21. stavka 1. UFEU‑a.

46

S obzirom na navedeno, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, ograničenje prava kretanja i boravka građana Unije koje je neovisno o državljanstvu dotičnih osoba može se opravdati ako se temelji na objektivnim razlozima u općem interesu i ako je proporcionalno legitimnom cilju koji se nastoji postići nacionalnim zakonodavstvom o kojem je riječ. Mjera je proporcionalna ako je prikladna za ostvarenje zadanog cilja i ako ne prekoračuje ono što je nužno za njegovo postizanje (vidjeti u tom smislu presude od 18. srpnja 2006., De Cuyper, C‑406/04, EU:C:2006:491, t. 40. i 42. i od 19. studenoga 2020., ZW, C‑454/19, EU:C:2020:947, t. 36.).

47

U tom pogledu valja istaknuti da litavska vlada tvrdi kako je cilj uvjeta kojim se zahtijeva da se u bračnom ugovoru sklopljenom u državi članici koja nije država članica upisa navede osobni identifikacijski broj barem jednog od bračnih drugova omogućiti identifikaciju osoba koje su sklopile taj ugovor kao i osigurati točnost i vjerodostojnost podataka u matici bračnih ugovora. U tom je pogledu pojasnila da taj uvjet proizlazi iz činjenice da podatke o bračnim ugovorima sklopljenima u državi članici koja nije država članica upisa mogu pružiti sâme fizičke osobe, dok podatke o bračnim ugovorima sklopljenima u Litvi može pružiti samo javni bilježnik koji je ovjerio bračni ugovor ili sud putem namjenskog računalnog programa.

48

Kao što je to nezavisni odvjetnik u biti istaknuo u točkama 46., 65. i 66. svojeg mišljenja, matice bračnih ugovora jamče točnost i vjerodostojnost podataka koje sadržavaju, pridonoseći tako, objavom koja se njima uspostavlja, osiguranju pravne sigurnosti, tako da se može smatrati da se uspostava tih matica temelji na objektivnim razlozima u općem interesu koji mogu opravdati ograničenje prava priznatog svakom građaninu Unije da se slobodno kreće i boravi na državnom području država članica, kako je utvrđeno u članku 21. stavku 1. UFEU‑a.

49

Prema tome, s obzirom na to da je osobni identifikacijski broj podatak kojim se osigurava točna identifikacija fizičkih osoba, zahtjev da ga se unese u bračni ugovor ako je on sklopljen u državi članici koja nije država članica upisa i ako ga fizičke osobe sâme dostave u maticu bračnih ugovora prikladan je za ostvarenje cilja koji se nastoji postići nacionalnim propisom o kojem je riječ u glavnom postupku, a to je osigurati točnost i vjerodostojnost podataka u toj matici.

50

Suprotno tomu, kad je riječ o nužnosti tog uvjeta, valja primijetiti, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 74. svojeg mišljenja, da osobni identifikacijski broj nije jedini podatak na temelju kojeg se može osigurati točna identifikacija osobe koja želi upisati svoj bračni ugovor u maticu bračnih ugovora. Drugim podacima koje taj ugovor sadržava – kao što su, među ostalim, prezime, ime, datum i mjesto rođenja te osobe kao i, prema potrebi, broj isprave predočene prilikom sklapanja bračnog ugovora – mogu se osigurati točnost i vjerodostojnost podataka u toj matici, što je ipak na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

51

Ako to jest tako, treba smatrati kako uvjet da se u bračnom ugovoru sklopljenom u državi članici koja nije država članica upisa navede osobni identifikacijski broj barem jednog od bračnih drugova prekoračuje ono što je nužno za ostvarenje cilja koji se nastoji postići.

52

S obzirom na navedeno, na postavljeno pitanje valja odgovoriti tako da članak 21. stavak 1. UFEU‑a treba tumačiti na način da mu se protivi propis države članice kojim se upis bračnog ugovora sklopljenog u drugoj državi članici u državnu maticu bračnih ugovora uvjetuje time da se u tom ugovoru navede osobni identifikacijski broj barem jednog od bračnih drugova, koji je dodijelila prva država članica, iako takav uvjet nije predviđen za upis u tu maticu bračnog ugovora sklopljenog u toj državi članici i iako podaci sadržani u navedenom ugovoru omogućuju identifikaciju osoba koje su ga sklopile.

Troškovi

53

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.