11. prosinca 2025. ( *1 )
„Žalba – Ekonomska i monetarna politika – Bankovna unija – Uredba (EU) br. 806/2014 – Jedinstveni mehanizam za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava – Članak 7. – Podjela zadaća unutar jedinstvenog sanacijskog mehanizma – Članak 18. – Sanacijski postupak – Uvjeti – Odluka Jedinstvenog sanacijskog odbora (SRB) o neusvajanju sanacijskog programa – Nadležnost SRB‑a”
U predmetu C‑602/22 P,
povodom žalbe na temelju članka 56. Statuta Suda Europske unije, podnesene 16. rujna 2022.,
ABLV Bank AS, u likvidaciji, sa sjedištem u Rigi (Latvija), koji zastupa O. Behrends, Rechtsanwalt,
žalitelj,
a druge stranke u postupku su:
Jedinstveni sanacijski odbor (SRB), koji su u početku zastupali H. Ehlers, L. Forestier, J. Rius Riu i K.-Ph. Wojcik, u svojstvu agenata. uz asistenciju D. Artsa, advocaat, te N. De Backer i F. Miotto, avocates, a zatim H. Ehlers, L. Forestier i J. Rius Riu, u svojstvu agenata, uz asistenciju D. Artsa, advocaat, te N. De Backer i F. Miotto, avocates,
tuženik u prvostupanjskom postupku,
Europska središnja banka (ESB), koju zastupaju A. Lefterov, G. Marafioti i R. Ugena Torrejón, u svojstvu agenata,
intervenijent u prvostupanjskom postupku,
SUD (veliko vijeće),
u sastavu: K. Lenaerts, predsjednik, T. von Danwitz, potpredsjednik, C. Lycourgos, I. Jarukaitis, M. L. Arastey Sahún, I. Ziemele, O. Spineanu Matei, M. Condinanzi i F. Schalin, predsjednici vijeća, N. Piçarra, A. Kumin, D. Gratsias, Z. Csehi, B. Smulders i N. Fenger (izvjestitelj), suci,
nezavisni odvjetnik: A. Biondi,
tajnik: L. Carrasco Marco, administratorica,
uzimajući u obzir pisani dio postupka i nakon rasprave održane 20. siječnja 2025.,
saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 13. svibnja 2025.,
donosi sljedeću
Presudu
|
1 |
Svojom žalbom društvo ABLV Bank AS, u likvidaciji, zahtijeva ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 6. srpnja 2022., ABLV Bank/SRB (T‑280/18, u daljnjem tekstu: pobijana presuda, EU:T:2022:429), kojom je taj sud odbio njegovu tužbu za poništenje odluka Jedinstvenog sanacijskog odbora (SRB) SRB/EES/2018/09 i SRB/EES/2018/10 od 23. veljače 2018. o neusvajanju sanacijskog programa u pogledu kreditne institucije ABLV Bank AS i kreditne institucije ABLV Bank Luxembourg SA (u daljnjem tekstu: sporne odluke). |
Pravni okvir
Direktiva 2014/59/EU
|
2 |
Članak 82. stavak 2. Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2014., L 173, str. 190. i ispravci SL 2015., L 216, str. 9. i SL 2024./90767, L) predviđa: „Odluka o tome treba li se ili ne treba poduzeti mjera sanacije u odnosu na instituciju ili subjekt iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) sadržava sljedeće informacije:
|
Uredba (EU) br. 806/2014
|
3 |
Uvodne izjave 2., 10. do 12., 24., 26., 31., 33., 58. i 122. Uredbe (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL 2014., L 225, str. 1. i ispravak 2015., L 101, str. 62.) glase kako slijedi:
[...]
[...]
[...]
[...]
[...]
[...]
[...]
[...]
|
|
4 |
Člankom 7. Uredbe br. 806/2014, naslovljenim „Podjela zadaća unutar jedinstvenog sanacijskog mehanizma”, u stavcima 1. i 2. određuje se: „1. [SRB] je odgovoran za učinkovito i dosljedno funkcioniranje jedinstvenog sanacijskog mehanizma. 2. Podložno odredbama iz članka 31. stavka 1. [SRB] je odgovoran za izradu sanacijskih planova i donošenje svih odluka povezanih sa sanacijom za:
|
|
5 |
Članak 14. stavci 1. i 2. Uredbe br. 806/2014 glasi: „1. Pri djelovanju na temelju sanacijskog postupka iz članka 18. [SRB], Vijeće i Komisija te, prema potrebi, nacionalna sanacijska tijela, ovisno o svojim nadležnostima, uzimaju u obzir ciljeve sanacije, odabiru sanacijske instrumente i ovlasti kojima se, prema njihovu stajalištu, najbolje postižu ciljevi sanacije koji su relevantni u okolnostima pojedinog slučaja. 2. Ciljevi sanacije iz stavka 1. su sljedeći:
[...]” |
|
6 |
Članak 15. stavak 1. te uredbe glasi kako slijedi: „Pri djelovanju na temelju sanacijskog postupka iz članka 18. [SRB], Vijeće, Komisija te, prema potrebi, nacionalna sanacijska tijela poduzimaju sve prikladne mjere kako bi osigurali da se sanacijske mjere poduzimaju u skladu sa sljedećim načelima [...]” |
|
7 |
Članak 18. navedene uredbe, naslovljen „Sanacijski postupak”, određuje: „1. [SRB] usvaja sanacijski program u skladu sa stavkom 6. u pogledu subjekata i grupa iz članka 7. stavka 2. te subjekata i grupa iz članka 7. stavka 4. točke (b) i članka 7. stavka 5. ako su zadovoljeni uvjeti za primjenu tih stavaka samo ako na svojoj izvršnoj sjednici nakon primitka obavijesti iz četvrtog podstavka ili na vlastitu inicijativu procijeni da su zadovoljeni sljedeći uvjeti:
Nakon što se savjetuje s [SRB‑om], ESB ocjenjuje je li ispunjen uvjet iz prvog podstavka točke (a). [SRB] to može ocijeniti na izvršnoj sjednici samo nakon što obavijesti ESB o svojoj namjeri te samo ako ESB u roku od tri kalendarska dana od primitka te informacije to nije ocijenio. ESB pruža [SRB‑u] bez odgode sve relevantne informacije koje [SRB] zatraži kako bi se informirao prije ocjene. Ako ESB ocijeni da je zadovoljen uvjet iz prvog podstavka točke (a) u pogledu subjekta ili grupe iz prvog podstavka, o toj ocjeni bez odgode obavješćuje Komisiju i [SRB]. Uvjet iz prvog podstavka točke (b) ocjenjuje [SRB] na svojoj izvršnoj sjednici ili po potrebi nacionalna sanacijska tijela u bliskoj suradnji s ESB‑om. ESB također može obavijestiti [SRB] ili dotična nacionalna sanacijska tijela da smatra da je zadovoljen uvjet iz te točke. [...] 4. Za potrebe stavka 1. točke (a) za subjekt se smatra da propada ili da je vjerojatno da će propasti u jednoj ili više sljedećih okolnosti: [...]
[...] 5. Za potrebe stavka 1. točke (c) ovog članka smatra se da su sanacijske mjere u javnom interesu ako su potrebne da se postigne jedan ili više ciljeva sanacije navedenih u članku 14. i ako su razmjerne njima te ako se likvidacijom subjekta redovnim postupkom u slučaju insolventnosti ne bi postigli ti ciljevi sanacije u jednakoj mjeri. 6. Ako su ispunjeni svi uvjeti utvrđeni u stavku 1., [SRB] pokreće postupak usvajanja sanacijskog programa. Sanacijskim programom:
7. Odmah nakon usvajanja sanacijskog programa [SRB] ga dostavlja Komisiji. Nakon što [SRB] dostavi sanacijski program, Komisija ga u roku od 24 sata potvrđuje ili ulaže prigovor u odnosu na diskrecijske aspekte sanacijskog programa u slučajevima koji nisu obuhvaćeni trećim podstavkom ovog stavka. Nakon što [SRB] dostavi sanacijski program, Komisija u roku od 12 sati može Vijeću predložiti da:
Za potrebe trećeg podstavka Vijeće odlučuje relativnom većinom. Sanacijski program može stupiti na snagu samo ako ni Vijeće ni Komisija ne ulože nikakav prigovor u roku od 24 sata nakon što ga [SRB] dostavi. Vijeće ili Komisija, ovisno o slučaju, iznose razloge zbog kojih su primijenili svoju ovlast ulaganja prigovora. Ako u roku od 24 sata nakon što je [SRB] dostavio sanacijski program Vijeće potvrdi prijedlog Komisije za promjenama sanacijskog programa iz razloga navedenih u trećem podstavku točki (b) ili ako Komisija uloži prigovor u skladu s drugim podstavkom, [SRB] u roku od osam sati mijenja sanacijski program u skladu s navedenim razlozima. [...] 8. Ako Vijeće uloži prigovor na pokretanje sanacije neke institucije uz obrazloženje da nije zadovoljen kriterij javnog interesa iz stavka 1. točke (c), relevantan subjekt likvidirat će se redovnim putem u skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom. 9. [SRB] osigurava da relevantna nacionalna sanacijska tijela poduzimaju potrebne sanacijske mjere kako bi se proveo sanacijski program. O sanacijskom programu obavještavaju se relevantna nacionalna sanacijska tijela i njome se daju upute tim tijelima koja poduzimaju sve potrebne mjere kako bi se provela odluka [SRB‑a] u skladu s člankom 29. tako da izvršava sanacijske ovlasti. Ako postoji državna potpora ili potpora iz [SRF‑a], [SRB] djeluje u skladu s odlukom o toj potpori koju je donijela Komisija. 10. Komisija je ovlaštena od [SRB‑a] dobiti sve informacije koje smatra važnima za obavljanje svojih zadaća na temelju ove Uredbe. [SRB] je ovlašten od svih osoba dobiti, u skladu poglavljem 5. ove glave, sve informacije potrebne da pripremi sanacijske mjere i donese odluku o njima, uključujući ažurirane informacije i dodatke informacijama iz sanacijskih planova.” |
|
8 |
Članak 22. te uredbe, naslovljen „Opća načela sanacijskih instrumenata”, u stavku 2. određuje: „Sanacijski instrumenti iz članka 18. stavka 6. točke (b) su sljedeći:
|
|
9 |
Člankom 29. stavkom 1. Uredbe br. 806/2014 određeno je: „Nacionalna sanacijska tijela poduzimaju potrebne mjere u cilju provedbe odluka iz ove Uredbe, a posebno provedbom kontrole nad subjektima i grupama iz članka 7. stavka 2., subjektima i grupama iz članka 7. stavka 4. točke (b) i stavka 5. kada su ispunjeni uvjeti za primjenu tih stavaka, poduzimanjem potrebnih mjera u skladu s člankom 35. ili 72. Direktive [2014/59] i osiguranjem usklađenosti sa zaštitnim mjerama predviđenim tom Direktivom. Nacionalna sanacijska tijela provode sve odluke koje im uputi [SRB].” |
|
10 |
Člankom 43. stavkom 3. te uredbe predviđa se: „Komisija i ESB imenuju svatko svojeg predstavnika koji je ovlašten sudjelovati na izvršnim sjednicama i plenarnim sjednicama [SRB‑a] kao stalni promatrač. Predstavnici Komisije i ESB‑a ovlašteni su sudjelovati u raspravama i imaju pristup svim dokumentima.” |
Okolnosti spora
|
11 |
Okolnosti spora navedene su u točkama 2. do 20. pobijane presude. Za potrebe ovog postupka mogu se sažeti kako slijedi. |
|
12 |
ABLV Bank AS kreditna je institucija sa sjedištem u Latviji i društvo majka grupe ABLV. ABLV Bank Luxembourg kreditna je institucija sa sjedištem u Luksemburgu koja je jedno od društava kćeri grupe ABLV i čiji je ABLV Bank jedini dioničar. |
|
13 |
I ABLV Bank i ABLV Bank Luxembourg smatrali su se „značajnim subjektom” te su na temelju toga podlijegali ESB‑ovu nadzoru u okviru jedinstvenog nadzornog mehanizma uvedenog Uredbom br. 1024/2013. |
|
14 |
United States Department of the Treasury (Ministarstvo financija Sjedinjenih Američkih Država), posredstvom Financial Crimes Enforcement Networka (Mreža za progon financijskih kaznenih djela, Sjedinjene Američke Države, u daljnjem tekstu: FinCEN), 13. veljače 2018. izrazio je namjeru da poduzme posebne mjere za određivanje ABLV Banka kao subjekta koji predstavlja veliki rizik u području pranja novca (u daljnjem tekstu: FinCEN‑ov nacrt mjere). Nakon te objave, ABLV Bank više nije mogao izvršavati plaćanja u američkim dolarima (USD). |
|
15 |
ESB je 18. veljače 2018. Finanšu un kapitāla tirgus komisiji (Komisija za financijska tržišta i tržišta kapitala, Latvija, u daljnjem tekstu: FKTK) dao uputu da obustavi plaćanje financijskih obveza ABLV Banka. ESB je također pozvao Commission de surveillance du secteur financier (Komisija za nadzor financijskog sektora, Luksemburg; u daljnjem tekstu: CSSF) da poduzme slične mjere u pogledu ABLV Banka Luxembourg. Moratorij u pogledu ABLV Banka stupio je na snagu 19. veljače 2018., a ABLV Banku Luxembourg odobrena je odgoda plaćanja. |
|
16 |
ESB je 22. veljače 2018. dostavio SRB‑u nacrt procjene o propasti ili vjerojatnoj propasti ABLV Banka i ABLV Banka Luxembourg, s ciljem međusobnog savjetovanja s tim u vezi. |
|
17 |
ESB je 23. veljače 2018. procijenio da ABLV Bank i ABLV Bank Luxembourg propadaju ili je vjerojatno da će propasti, u smislu članka 18. stavka 1. Uredbe br. 806/2014, te je svoje procjene dostavio SRB‑u. |
|
18 |
SRB je istog dana donio Odluku SRB/EES/2018/09, kojom je odlučio da neće usvojiti sanacijski program u odnosu na ABLV Bank (u daljnjem tekstu: odluka o ABLV Banku), kao i Odluku SRB/EES/2018/10, kojom je odlučio da neće usvojiti sanacijski program u odnosu na ABLV Bank Luxembourg (u daljnjem tekstu: odluka o ABLV Banku Luxembourg). U tim je odlukama SRB preuzeo ESB‑ovu procjenu prema kojoj ABLV Bank i ABLV Bank Luxembourg propadaju ili je vjerojatno da će propasti te je smatrao da nije razumno očekivati da bi druge mjere spriječile njihovu propast u razumnom roku. Međutim, smatrao je da, uzimajući u obzir posebna obilježja ABLV Banka i ABLV Banka Luxembourg, sanacijska mjera u odnosu na njih nije nužna radi javnog interesa, u smislu članka 18. stavka 1. točke (c) i članka 18. stavka 5. te uredbe. Navedene odluke dostavljene su njihovim adresatima, odnosno FKTK‑u i CSSF‑u. |
|
19 |
U članku 1. odluke o ABLV Banku određivalo se da se „u pogledu [ABLV Banka] neće provesti sanacija”. U članku 2. te odluke bilo je pojašnjeno da je ona „upućena [FKTK‑u], u njegovu svojstvu nacionalnog sanacijskog tijela u smislu članka 3. stavka 1. trećeg podstavka Uredbe br. 806/2014”, te da, „u skladu s člankom 29. stavkom 1. Uredbe br. 806/2014, [FKTK] provodi [navedenu odluku] i osigurava da je svaka donesena mjera u skladu s tom odlukom i predviđenim razmatranjima”. |
|
20 |
Članci 1. i 2. odluke o ABLV Banku Luxembourg imali su sličan sadržaj. |
|
21 |
SRB je 24. veljače 2018. objavio priopćenje za medije o spornim odlukama. U tom priopćenju za medije bilo je pojašnjeno da je, „[n]akon [ESB‑ove] odluke da objavi kako [ABLV Bank] i njegovo društvo kći [ABLV Bank Luxembourg] propadaju ili je vjerojatno da će propasti, [SRB] odlučio da nije [bilo] potrebno usvojiti sanacijski program, s obzirom na nepostojanje javnog interesa za te banke[; s]lijedom toga, banke će biti likvidirane u skladu s latvijskim odnosno luksemburškim pravom”. |
|
22 |
Dioničari ABLV Banka 26. veljače 2018. pokrenuli su postupak koji tom društvu omogućuje da provede svoju vlastitu likvidaciju te su FKTK‑u podnijeli zahtjev za odobrenje njegova plana dobrovoljne likvidacije. |
|
23 |
Tribunal d’arrondissement de Luxembourg (Općinski sud u Luxembourgu, Luksemburg) odbio je 9. ožujka 2018. CSSF‑ov zahtjev za prestanak i likvidaciju ABLV Banka Luxembourg, pri čemu je prihvatio da se tom društvu odobri postupak odgode plaćanja na razdoblje od šest mjeseci, koje je u više navrata produljeno. Presudom od 2. srpnja 2019. taj je sud proglasio prestanak društva ABLV Bank Luxembourg i naložio njegovu likvidaciju. |
Tužba pred Općim sudom i pobijana presuda
|
24 |
Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 3. svibnja 2018. ABLV Bank pokrenuo je postupak za poništenje spornih odluka. |
|
25 |
U prilog svojoj tužbi iznio je trinaest tužbenih razloga. Prvi tužbeni razlog temeljio se na SRB‑ovoj nenadležnosti za odlučivanje o likvidaciji kreditne institucije. Drugi tužbeni razlog temeljio se, u biti, na SRB‑ovoj nenadležnosti za odlučivanje o neusvajanju sanacijskog programa. Treći i četvrti tužbeni razlog temeljili su se na povredi članka 18. stavka 1. točaka (a) i (b) Uredbe br. 806/2014. Peti tužbeni razlog temeljio se na povredi prava na saslušanje i prava na pristup spisu. Šesti tužbeni razlog temeljio se na povredi obveze obrazlaganja. Sedmi i trinaesti tužbeni razlog temeljili su se na povredi prava na nepristranu obradu predmeta, navedenog u članku 41. stavku 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja). Osmi do jedanaestog tužbenog razloga temeljili su se na povredi načela proporcionalnosti, načela jednakog postupanja, članaka 16. i 17. Povelje kao i načela nemo auditur propriam turpitudinem allegans (nitko se ne može pozivati na vlastito nepropisno postupanje). Dvanaesti tužbeni razlog temeljio se na zloporabi ovlasti. |
|
26 |
Pobijanom presudom Opći sud odbio je tužbu koju je podnio ABLV Bank. |
|
27 |
U okviru ispitivanja dopuštenosti te tužbe, nakon što je u točki 36. te presude utvrdio da su sporne odluke akti koji se mogu pobijati, Opći sud je u točkama 40. do 42. navedene presude istaknuo, s jedne strane, da je ABLV Bank podnio svoju tužbu protiv odluke o ABLV Banku Luxembourg u svojstvu njegova društva majke i jedinog dioničara te, s druge strane, da ta odluka nije izravno proizvodila učinke na položaj dioničara jer nije utjecala na pravo tih dioničara da primaju dividende i sudjeluju u upravljanju ABLV Bankom Luxembourg. Iz toga je u točki 45. iste presude zaključio da se ta odluka izravno ne odnosi na ABLV Bank. |
|
28 |
Slijedom toga, Opći sud je u točki 61. pobijane presude odbacio kao nedopušten dio zahtjeva ABLV Banka za poništenje odluke o ABLV Banku Luxembourg. Suprotno tomu, njegovu tužbu proglasio je dopuštenom u dijelu u kojem se odnosila na poništenje odluke o ABLV Banku. |
|
29 |
Kad je riječ o meritumu, Opći sud ispitao je i odbio sve tužbene razloge koje je istaknuo ABLV Bank. |
|
30 |
Opći sud je, kao prvo, odbio prvi tužbeni razlog koji je istaknuo ABLV Bank, pri čemu je u točki 76. pobijane presude utvrdio da SRB odlukom o ABLV Banku nije odlučio o likvidaciji tog subjekta. |
|
31 |
Kao drugo, odbio je drugi tužbeni razlog koji je istaknuo ABLV Bank time što je najprije u točkama 81. i 82. te presude utvrdio da iz presude od 6. svibnja 2021., ABLV Bank i dr./ESB (C‑551/19 P i C‑552/19 P, EU:C:2021:369) proizlazi da je SRB, nakon što je ispitao jesu li ispunjeni uvjeti predviđeni člankom 18. stavkom 1. Uredbe br. 806/2014, bio dužan donijeti pozitivnu ili negativnu odluku. Nadalje, u točki 83. pobijane presude smatrao je da se člankom 82. stavkom 2. Direktive 2014/59, koji se može smatrati ekvivalentnim članku 18. te uredbe, izričito predviđa mogućnost donošenja odluke o neusvajanju sanacijskog programa. Naposljetku, u točki 84. te presude utvrdio je da bi SRB‑ova nenadležnost za donošenje odluke o neusvajanju sanacijskog programa mogla ugroziti stabilnost kreditne institucije o kojoj je riječ i, potencijalno, financijskih tržišta, ostavljajući dvojbe o tome koje bi mjere trebalo poduzeti u pogledu te institucije s obzirom na ESB‑ovu procjenu. |
|
32 |
Kao treće, Opći sud je u točkama 87. do 153. pobijane presude zajedno ispitao treći i četvrti tužbeni razlog koje je istaknuo ABLV Bank. Među ostalim, u točkama 91. i 92. te presude najprije je smatrao da je, s obzirom na to da se SRB‑ova procjena o propasti ili vjerojatnoj propasti kreditne institucije temelji na složenim gospodarskim ocjenama, nadzor sudova Unije u tom pogledu ograničen. Zatim je odbio argumentaciju ABLV Banka koja se temeljila na nezakonitosti FinCEN‑ova nacrta mjere, presudivši u točki 101. navedene presude da razlozi propasti nisu element koji treba uzeti u obzir prilikom provedbe ispitivanja predviđenog člankom 18. stavkom 4. Uredbe br. 806/2014. Naposljetku, u točkama 103. do 146. te presude odbio je argumentaciju ABLV Banka usmjerenu protiv procjene o njegovoj propasti ili vjerojatnoj propasti koju je proveo ESB i koju je preuzeo SRB. |
|
33 |
Kao četvrto, u točkama 154. do 206. pobijane presude Opći sud ispitao je i odbio peti do trinaestog tužbenog razloga koje je istaknuo ABLV Bank. |
Žalbeni zahtjevi stranaka
|
34 |
ABLV Bank svojom žalbom od Suda zahtijeva da:
|
|
35 |
SRB od Suda zahtijeva da:
|
|
36 |
ESB od Suda zahtijeva da:
|
Postupak pred Sudom
|
37 |
Odlukom predsjednika Suda od 22. ožujka 2023. ovaj je postupak prekinut do donošenja odluke kojom se završava postupak u predmetu C‑551/22 P, Komisija/SRB. Nakon objave presude od 18. lipnja 2024., Komisija/SRB (C‑551/22 P, EU:C:2024:520), postupak je nastavljen. |
|
38 |
Odlukom predsjednika Suda od 21. lipnja 2024. stranke u ovom postupku pozvane su da se izjasne o posljedicama koje treba izvesti iz te presude u ovom postupku. |
O žalbi
|
39 |
ABLV Bank u prilog svojoj žalbi iznosi četiri žalbena razloga. Prvi žalbeni razlog temelji se na pogreškama koje je Opći sud počinio prilikom ispitivanja prvih dvaju tužbenih razloga istaknutih u prvostupanjskom postupku, a koji su se odnosili na SRB‑ovu nadležnost, kao i na postupovnim povredama prilikom donošenja odluke o ABLV Banku. Drugi žalbeni razlog temelji se na pogreškama koje je Opći sud počinio prilikom ispitivanja trećeg i četvrtog tužbenog razloga istaknutih u prvostupanjskom postupku, a koji su se odnosili na SRB‑ovu procjenu o propasti ili vjerojatnoj propasti ABLV Banka. Treći žalbeni razlog temelji se na pogreškama koje je Opći sud počinio prilikom ispitivanja argumentacije ABLV Banka u vezi s FinCEN‑ovim nacrtom mjere i odlukama latvijskih tijela. Četvrti žalbeni razlog temelji se na pogreškama koje je Opći sud počinio prilikom ispitivanja dopuštenosti tužbe podnesene protiv odluke o ABLV Banku Luxembourg. |
Zahtjev da Sud od Komisije zatraži da zauzme stajalište o ovom predmetu
|
40 |
ABLV Bank u svojoj je replici od Suda zatražio da pozove Komisiju da zauzme stajalište o ovom predmetu. To društvo ističe da, s obzirom na argumentaciju koju je Komisija iznijela u predmetu u kojem je donesena presuda od 18. lipnja 2024., Komisija/SRB (C‑551/22 P, EU:C:2024:520), ta institucija dijeli njegovo mišljenje o osnovanosti ove žalbe. Osim toga, navedena institucija može pružiti objašnjenja o pripremnim aktima Uredbe br. 806/2014. |
|
41 |
U tom pogledu valja utvrditi da se takav zahtjev odnosi na instituciju Unije koja nije stranka ni u ovom postupku ni u prvostupanjskom postupku. Osim toga, Sud smatra da na temelju argumenata stranaka i sadržaja spisa ima dovoljno informacija, tako da taj zahtjev treba odbiti. |
Dopuštenost žalbe
Argumentacija stranaka
|
42 |
SRB ističe da je ova žalba nedopuštena jer ne ispunjava zahtjeve iz Poslovnika Suda. U žalbi se ne navode s potrebnom preciznošću osporavani dijelovi pobijane presude niti se u njoj navode pravni argumenti koji su posebno izneseni u prilog istaknutim žalbenim razlozima. Zbog nejasnoće i nedosljednosti navedene žalbe, teško je utvrditi pogreške koje se tiču prava koje je Opći sud navodno počinio u pobijanoj presudi. |
|
43 |
ESB smatra da žalba ne sadržava nijedan konkretan prigovor koji se temelji na pogreškama koje se tiču prava, što u konačnici ne omogućuje, s jedne strane, Sudu da provede svoj nadzor i, s druge strane, SRB‑u i ESB‑u da osiguraju svoju obranu. Slijedom toga, pita se o dopuštenosti žalbe. |
|
44 |
ABLV Bank smatra da je žalba dopuštena. |
Ocjena Suda
|
45 |
Najprije valja podsjetiti na to da iz članka 256. stavka 1. drugog podstavka UFEU‑a, članka 58. prvog stavka Statuta Suda Europske unije i članka 168. stavka 1. točke (d) Poslovnika proizlazi da se u žalbi moraju točno navesti osporavani dijelovi presude čije se ukidanje traži kao i pravni argumenti koji posebno podupiru taj zahtjev, inače će žalba ili dotični žalbeni razlog biti nedopušten (vidjeti rješenje od 26. travnja 1993., Kupka‑Floridi/EGSO, C‑244/92 P, EU:C:1993:152, t. 8. i 9. kao i presude od 25. siječnja 2022., Komisija/European Food i dr., C‑638/19 P, EU:C:2022:50, t. 75. i od 15. srpnja 2025., ESB i Komisija/Corneli, C‑777/22 P i C‑789/22 P, EU:C:2025:580, t. 58.). |
|
46 |
Tim zahtjevima ne odgovara i mora se proglasiti nedopuštenom žalba koja nije dovoljno jasno i precizno argumentirana kako bi omogućila Sudu provedbu nadzora zakonitosti, a osobito ako ključni elementi na kojima se argumentacija temelji ne proizlaze na dovoljno smislen i razumljiv način iz teksta te žalbe, koji je u tom pogledu formuliran nejasno i dvoznačno. Sud je također presudio da kao očito nedopuštenu treba odbaciti i žalbu koja nema smislenu strukturu, koja se ograničava na tvrdnje opće prirode te ne sadrži točne naznake o točkama pobijane presude koje bi sadržavale navodne pogreške koje se tiču prava (vidjeti u tom smislu presudu od 4. listopada 2024., thyssenkrupp/Komisija,C‑581/22 P, EU:C:2024:821, t. 58. i navedenu sudsku praksu). |
|
47 |
U ovom slučaju, iako dio argumentacije ABLV Banka ne ispunjava navedene zahtjeve, ova žalba ipak sadržava niz pravnih argumenata koji se odnose na jasno utvrđene dijelove pobijane presude i koji omogućuju Sudu da provede svoj nadzor. |
|
48 |
U tim okolnostima ovu žalbu ne treba proglasiti u cijelosti nedopuštenom. |
|
49 |
Međutim, to utvrđenje ne dovodi u pitanje ispitivanje dopuštenosti određenih pojedinačnih argumenata (vidjeti u tom smislu presudu od 14. lipnja 2016., Marchiani/Parlament,C‑566/14 P, EU:C:2016:437, t. 34. i navedenu sudsku praksu). |
Meritum
Prvi žalbeni razlog
– Argumentacija stranaka
|
50 |
Prema mišljenju ABLV Banka, Opći sud prilikom ispitivanja prvih dvaju tužbenih razloga koje je to društvo istaknulo u prvostupanjskom postupku počinio je niz pogrešaka i iskrivljavanja. Osim toga, pogriješio je time što je propustio po službenoj dužnosti istaknuti razloge koji se odnose na određene postupovne povrede kojima je zahvaćena odluka o ABLV Banku. |
|
51 |
Na prvom mjestu, ABLV Bank tvrdi da tumačenje članka 18. Uredbe br. 806/2014 koje je Opći sud primijenio u pobijanoj presudi sadržava više pogrešaka. |
|
52 |
Prije svega, to tumačenje nema nikakva uporišta u tekstu tog članka 18. ni u toj uredbi u cjelini. |
|
53 |
Usto, navedenim tumačenjem nisu poštovane granice SRB‑ovih ovlasti definirane u navedenom članku 18., kako proizlaze iz sudske prakse Suda koja proizlazi iz presuda od 13. lipnja 1958., Meroni/Visoko tijelo (9/56, EU:C:1958:7) i od 18. lipnja 2024., Komisija/SRB (C‑551/22 P, EU:C:2024:520). Iz točke 83. potonje presude osobito proizlazi da se tim člankom 18. SRB‑u ne dodjeljuje ovlast donošenja akta koji proizvodi samostalne pravne učinke. |
|
54 |
U uvodnoj izjavi 26. navedene uredbe izričito se priznaje nužnost ograničavanja SRB‑ovih ovlasti koja proizlazi iz te sudske prakse. Međutim, tumačenje članka 18. te uredbe koje je prihvatio Opći sud dodjeljuje SRB‑u vrlo široku ovlast, koja tim člankom nije predviđena, da odredi sudbinu banke a da u tu svrhu nije potrebno pribaviti suglasnost Komisije ili Vijeća. |
|
55 |
Nadalje, Opći sud svoje je tumačenje navedenog članka 18. temeljio na dvama pogrešnim argumentima. |
|
56 |
S jedne strane, kad je riječ o obrazloženju Općeg suda koje se temelji na članku 82. stavku 2. Direktive 2014/59, ABLV Bank ističe da se ta odredba u ovom slučaju ne primjenjuje i da se nepostojanje istovjetne odredbe u Uredbi br. 806/2014 ne može smatrati nenamjernom pravnom prazninom. Usto, iz navedene odredbe proizlazi da su mjere donesene nakon odluke o neusvajanju sanacijskog programa u isključivoj nadležnosti nacionalnih tijela. |
|
57 |
S druge strane, obrazloženje iz točke 84. pobijane presude – koje se odnosi na navodnu potrebu da se otkloni svaka sumnja u pogledu mjera koje je potrebno poduzeti na nacionalnoj razini nakon ESB‑ove procjene prema kojoj kreditna institucija propada ili je vjerojatno da će propasti – političke je prirode. |
|
58 |
Naposljetku, praksa koju je SRB slijedio nakon zatvaranja usmenog dijela prvostupanjskog postupka nije bila u skladu s tumačenjem članka 18. te uredbe koje je taj odbor iznio u ovom predmetu i koje je Opći sud prihvatio u pobijanoj presudi, među ostalim, u njezinim točkama 83. i 84. |
|
59 |
Na drugom mjestu, Opći sud nije pravilno utvrdio pravne učinke spornih odluka, iako je riječ o nužnoj fazi za ispitivanje njihove zakonitosti. |
|
60 |
Konkretno, Opći sud nije pojasnio na koji je način pravni položaj ABLV Banka i ABLV Banka Luxembourg izmijenjen tim odlukama te se ograničio na ispitivanje pitanja podrazumijevaju li navedene odluke „nalog za likvidaciju”. |
|
61 |
Na trećem mjestu, utvrđenjem Općeg suda prema kojem se spornim odlukama nije nalagala likvidacija ABLV Banka i ABLV Banka Luxembourg iskrivljen je tekst tih odluka te se ono temelji na pogreškama. |
|
62 |
Prije svega, formulacija odabrana u tekstu tih odluka – u dijelu u kojem se njome od nacionalnih sanacijskih tijela zahtijeva da provedu navedene odluke u skladu s razmatranjima koja se u njima nalaze – ne ostavlja nikakvu sumnju u pogledu činjenice da ABLV Bank i ABLV Bank Luxembourg treba likvidirati. |
|
63 |
Nadalje, Opći sud pogrešno je izjednačio pojam akta koji se može pobijati, u smislu članka 263. UFEU‑a, s posebnim materijalnim dokumentom. Taj se pojam odnosi na sâm sadržaj pobijanih odluka, dok je materijalni dokument samo dokaz u tom pogledu, jednako kao i objave na konferenciji za medije. No, kao što je to Opći sud istaknuo u točki 17. pobijane presude, SRB je najavio da sporne odluke podrazumijevaju likvidaciju ABLV Banka i ABLV Banka Luxembourg. |
|
64 |
Naposljetku, Opći sud počinio je pogrešku u tumačenju pojma osobe kojoj je akt upućen, u smislu članka 263. četvrtog stavka i članka 297. stavka 2. UFEU‑a. Trebao je smatrati da akt nije upućen tijelu zaduženom za njegovu provedbu, nego osobi čiji se pravni položaj promijenio. U ovom su slučaju sporne odluke upućene ABLV Banku i ABLV Banku Luxembourg te su ta društva osobe koje se mogu pozivati na prava dodijeljena člankom 41. Povelje. |
|
65 |
Na četvrtom mjestu, odluka o ABLV Banku sadržava postupovne povrede koje je Opći sud trebao istaknuti po službenoj dužnosti i koje Sud sada treba istaknuti. Konkretno, u postupku koji je doveo do donošenja te odluke nisu poštovana pravo ABLV Banka na saslušanje i pravo na pristup spisu. Usto, navedena odluka tom društvu nije pravilno dostavljena i nije dano nikakvo obrazloženje. |
|
66 |
SRB smatra da prvi žalbeni razlog treba odbaciti odnosno odbiti, kao djelomično nedopušten, djelomično bespredmetan i djelomično neosnovan. |
|
67 |
ESB smatra da prvi žalbeni razlog treba odbiti kao neosnovan. |
– Ocjena Suda
|
68 |
Uvodno valja utvrditi da argumentacija ABLV Banka koja se odnosi na navodne pogreške koje je Opći sud počinio time što nije pravilno odredio pravne učinke spornih odluka i time što nije istaknuo postupovne povrede kojima je zahvaćena odluka o ABLV Banku nije dovoljno jasna i precizna da bi Sud mogao provesti svoj nadzor zakonitosti. Navedenu argumentaciju stoga treba odbaciti kao nedopuštenu, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točkama 45. i 46. ove presude. |
|
69 |
Kad je riječ o drugim argumentima koje je ABLV Bank istaknuo u prilog prvom žalbenom razlogu, što se tiče, na prvom mjestu, navodne pogreške koja se tiče prava u pogledu tumačenja članka 18. Uredbe br. 806/2014, valja istaknuti da je Opći sud u točki 86. pobijane presude odbio drugi tužbeni razlog koji je ABLV Bank istaknuo u prvostupanjskom postupku, a koji se temeljio na SRB‑ovoj nenadležnosti za donošenje formalne odluke o neusvajanju sanacijskog programa u smislu te odredbe. |
|
70 |
U tom pogledu, kad je riječ, kao prvo, o tumačenju tog članka, iz ustaljene sudske prakse Suda proizlazi da, prilikom tumačenja neke odredbe prava Unije, valja uzeti u obzir ne samo njezin tekst nego i kontekst u kojem se ona nalazi te ciljeve propisa kojeg je dio (vidjeti presude od 17. studenoga 1983., Merck,292/82, EU:C:1983:335, t. 12. i od 25. veljače 2025., BSH Hausgeräte,C‑339/22, EU:C:2025:108, t. 27.). |
|
71 |
Prije svega, u tekstu članka 18. stavaka 1. i 6. te uredbe navodi se da SRB usvaja sanacijski program, među ostalim, za financijske institucije i grupe koje se smatraju značajnima za financijsku stabilnost u Uniji te za druge prekogranične grupe samo ako smatra da su ispunjeni uvjeti iz članka 18. stavka 1. točaka (a) do (c) navedene uredbe. Ti se uvjeti odnose, kao prvo, na propast ili vjerojatnu propast subjekta ili grupe o kojoj je riječ, kao drugo, na nepostojanje mjera alternativnih sanaciji i, kao treće, na nužnost sanacijskih mjera radi javnog interesa. |
|
72 |
Kad je riječ o prvom od navedenih uvjeta iz članka 18. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 806/2014, iz drugog podstavka tog članka 18. stavka 1. te uredbe proizlazi da ESB ocjenjuje taj uvjet nakon što se savjetuje s SRB‑om te da SRB može provesti takvu procjenu samo ako, nakon što je obavijestio ESB o svojoj namjeri, ta banka ne provede tu procjenu u roku od tri kalendarska dana od primitka te informacije. U trećem podstavku tog članka 18. stavka 1. pojašnjava se da, ako ESB smatra da je navedeni uvjet ispunjen, o svojoj procjeni bez odgode obavješćuje Komisiju i SRB. |
|
73 |
ESB‑ova procjena prema kojoj subjekt o kojem je riječ propada ili je vjerojatno da će propasti, u smislu članka 18. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 806/2014, ima za posljedicu pokretanje postupka predviđenog u članku 18. te uredbe te, slijedom toga, SRB‑ovo ispitivanje uvjeta predviđenih u članku 18. stavku 1. navedene uredbe (vidjeti u tom smislu presudu od 6. svibnja 2021., ABLV Bank i dr./ESB (C‑551/19 P i C‑552/19 P, EU:C:2021:369, t. 67.). |
|
74 |
Člankom 18. te uredbe stoga se predviđa SRB‑ova nadležnost za ispitivanje uvjeta iz stavka 1. točaka (a) do (c) tog članka u svim slučajevima u kojima se sanacijski postupak pokreće na temelju procjene o propasti ili vjerojatnoj propasti predmetnog subjekta ili grupe koju je dostavio ESB ili koju je proveo sâm SRB, ako je on izrazio svoju namjeru da provede takvu procjenu, čak i ako navedeni članak ne sadržava izričite naznake o daljnjim mjerama koje treba poduzeti u tom sanacijskom postupku ako SRB smatra da ti uvjeti nisu ispunjeni. |
|
75 |
Osim toga, iako se odredbama članka 18. stavka 7. Uredbe br. 806/2014 stupanje na snagu sanacijskog programa uvjetuje potvrdom Komisije, odnosno da ona ili Vijeće ne ulože prigovor (vidjeti u tom smislu presudu od 18. lipnja 2024., Komisija/SRB, C‑551/22 P, EU:C:2024:520, t. 80.), takvo sudjelovanje Komisije i Vijeća nije predviđeno u slučaju neusvajanja sanacijskog programa. Stoga, ako SRB smatra da nisu ispunjeni uvjeti potrebni za usvajanje sanacijskog programa, taj SRB‑ov zaključak završni je korak sanacijskog postupka predviđenog člankom 18. te uredbe. |
|
76 |
Nadalje, kad je riječ o kontekstu članka 18. navedene uredbe, valja istaknuti, s jedne strane, da se na temelju članka 7. stavka 2. te uredbe ne može isključiti SRB‑ova nadležnost za donošenje odluke o neusvajanju sanacijskog programa. Naime, kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 23. svojeg mišljenja, postoji neusklađenost između jezičnih verzija te odredbe. Stoga – čak i pod pretpostavkom da iz nekih od tih verzija može proizlaziti da je SRB nadležan samo za donošenje odluka o sanaciji koje se odnose, među ostalim, na financijske institucije i grupe koje se smatraju značajnima za financijsku stabilnost u Uniji kao i na druge prekogranične grupe – ostaje činjenica da je, u skladu s drugim jezičnim verzijama navedene odredbe, SRB nadležan za donošenje svih odluka „koje se odnose na sanaciju” takvih financijskih institucija ili grupa. |
|
77 |
Prema ustaljenoj sudskoj praksi, puko doslovno tumačenje jedne ili više jezičnih verzija teksta prava Unije, uz isključenje drugih verzija, ne može prevladati jer ujednačena primjena pravila Unije zahtijeva da se ona tumače osobito s obzirom na verzije na svim jezicima (presuda od 10. ožujka 2022., Landkreis Gifhorn, C‑519/20, EU:C:2022:178, t. 76. i navedena sudska praksa). |
|
78 |
S druge strane, u uvodnoj izjavi 33. Uredbe br. 806/2014 pojašnjava se da bi SRB trebao pripremiti sve „odluke koje se odnose na postupak sanacije” te, u najvećoj mogućoj mjeri, te odluke usvojiti. |
|
79 |
Takvo pojašnjenje upućuje na to da je zakonodavac Unije prihvatio široko shvaćanje vrsta odluka koje je SRB dužan donijeti u okviru SRM‑a. |
|
80 |
Naposljetku, kad je riječ o ciljevima te uredbe, koje treba uzeti u obzir, kao što je to navedeno u točki 70. ove presude, kako bi se protumačile njezine odredbe, iz uvodnih izjava 2., 10. do 12., 31., 58. i 122. te uredbe proizlazi da je njezin cilj, uspostavom ujednačenog i centraliziranog postupka odlučivanja u području sanacije, osigurati brži i učinkovitiji postupak odlučivanja u vezi sa sanacijom u bankovnoj uniji, osobito kako bi se osigurala veća predvidljivost u vezi s mogućim ishodom propasti banaka, održala financijska stabilnost, osigurao kontinuitet pružanja temeljnih financijskih usluga i zaštitili deponenti (vidjeti u tom smislu presude od 4. listopada 2024., Aeris Invest/Komisija i SRB, C‑535/22 P, EU:C:2024:819, t. 164. i od 4. listopada 2024., García Fernández i dr./Komisija i SRB, C‑541/22 P, EU:C:2024:820, t. 190.). |
|
81 |
Kao što je to istaknuto u točki 73. ove presude, ESB‑ova procjena prema kojoj predmetni subjekt propada ili je vjerojatno da će propasti, u smislu članka 18. stavka 1. točke (a) te uredbe, ima za posljedicu pokretanje postupka predviđenog u njezinu članku 18. i, slijedom toga, SRB‑ovo ispitivanje uvjeta predviđenih tim člankom 18. stavkom 1. |
|
82 |
Stoga tumačenje navedenog članka 18. na način da SRB nije nadležan za donošenje odluke o neusvajanju sanacijskog programa, ako smatra da ti uvjeti nisu ispunjeni, ne omogućuje da se osigura dovoljna transparentnost u pogledu ishoda sanacijskog postupka koji SRB vodi nakon utvrđenja da subjekt propada ili je vjerojatno da će propasti i tako zajamči određena predvidljivost u pogledu posljedica takve propasti, osobito kad je riječ o mjerama koje će se poduzeti nakon takvog utvrđenja. |
|
83 |
U tom pogledu, kao što je to istaknuto u točki 75. ove presude, u slučaju da SRB smatra da navedeni uvjeti nisu ispunjeni, taj SRB‑ov zaključak završni je korak sanacijskog postupka predviđenog člankom 18. Uredbe br. 806/2014. Međutim, radi transparentnosti, važno je da nadležna nacionalna tijela budu obaviještena o ishodu sanacijskog postupka koji vodi SRB. |
|
84 |
S obzirom na sve te elemente, Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava time što je smatrao da članak 18. te uredbe treba tumačiti na način da je SRB nadležan za donošenje odluke o neusvajanju sanacijskog programa, ako smatra da nisu ispunjeni uvjeti predviđeni u stavku 1. tog članka. |
|
85 |
Suprotno onomu što tvrdi ABLV Bank, taj zaključak nije doveden u pitanje sudskom praksom Suda koja proizlazi iz presuda od 13. lipnja 1958., Meroni/Visoko tijelo (9/56, EU:C:1958:7) i od 18. lipnja 2024., Komisija/SRB (C‑551/22 P, EU:C:2024:520). |
|
86 |
U tom pogledu, valja podsjetiti na to da se sustav uspostavljen navedenom uredbom temelji na utvrđenju, koje je u biti navedeno u njezinim uvodnim izjavama 24. i 26., da je izvršavanje sanacijskih ovlasti predviđenih tom uredbom obuhvaćeno politikom Unije u području sanacije, koju mogu oblikovati samo institucije Unije, i da prilikom usvajanja svakog pojedinog sanacijskog programa postoji margina prosudbe, uzimajući u obzir znatan utjecaj odluka o sanaciji na financijsku stabilnost država članica i na Uniju kao takvu, kao i na fiskalni suverenitet država članica. Iz tih uvodnih izjava proizlazi da je zakonodavac Unije zbog tih razloga smatrao nužnim predvidjeti odgovarajuće sudjelovanje Vijeća i Komisije, odnosno sudjelovanje koje jača nužnu operativnu neovisnost SRB‑a uz poštovanje načelâ delegiranja ovlasti agencijama, koja su utvrđena u presudi od 13. lipnja 1958., Meroni/Visoko tijelo (9/56, EU:C:1958:7) i na koja se podsjeća u presudi od 22. siječnja 2014., Ujedinjena Kraljevina/Parlament i Vijeće (C‑270/12, EU:C:2014:18) (vidjeti u tom smislu presudu od 18. lipnja 2024., Komisija/SRB, C‑551/22 P, EU:C:2024:520, t. 69.). |
|
87 |
Sud je u tim dvjema presudama u biti smatrao da su posljedice delegiranja ovlasti vrlo različite ovisno o tome radi li se, s jedne strane, o delegiranju jasno određenih provedbenih ovlasti čije izvršavanje stoga podliježe strogoj kontroli objektivnih kriterija koje je utvrdilo tijelo koje provodi delegiranje ili, s druge strane, o delegiranju „diskrecijske ovlasti, koja uključuje široku slobodu prosudbe, koja može, ovisno o načinu na koji se koristi, omogućiti izražavanje stvarne ekonomske politike” (presuda od 18. lipnja 2024., Komisija/SRB, C‑551/22 P, EU:C:2024:520, t. 70. i navedena sudska praksa). |
|
88 |
Prvom vrstom delegiranja ne mogu se znatno izmijeniti posljedice izvršavanja ovlasti na koje se delegiranje odnosi, dok druga vrsta delegiranja dovodi do „stvarnog prenošenja odgovornosti”, s obzirom na to da se njime izbori tijela koje provodi delegiranje zamjenjuju onima tijela kojem su ovlasti delegirane (presuda od 18. lipnja 2024., Komisija/SRB, C‑551/22 P, EU:C:2024:520, t. 71. i navedena sudska praksa). |
|
89 |
Sud je također pojasnio da sudska praksa koja proizlazi iz presude od 13. lipnja 1958., Meroni/Visoko tijelo (9/56, EU:C:1958:7) počiva na pretpostavci da ravnoteža ovlasti, koja obilježava institucionalnu strukturu Unije, predstavlja temeljno jamstvo koje se dodjeljuje Ugovorima i da bi delegiranje široke diskrecijske ovlasti ugrozilo to jamstvo jer bi tu ovlast povjerilo tijelima koja nisu ona koja su Ugovorima utvrđena za osiguranje i nadzor izvršavanja ovlasti u okviru vlastitih dužnosti (vidjeti u tom smislu presudu od 18. lipnja 2024., Komisija/SRB, C‑551/22 P, EU:C:2024:520, t. 72.). |
|
90 |
Iz te sudske prakse proizlazi da valjanost delegiranja ovlasti agenciji, obzirom na ravnotežu ovlasti koja je zajamčena Ugovorima, ovisi o tome odnosi li se delegiranje na široku diskrecijsku ovlast ili, naprotiv, na provedbene ovlasti koje su precizno ograničene (vidjeti u tom smislu presudu od 18. lipnja 2024., Komisija/SRB, C‑551/22 P, EU:C:2024:520, t. 73.). |
|
91 |
Kad je riječ o odredbama članka 18. Uredbe br. 806/2014, Sud je presudio da se njima može izbjeći „prenošenje odgovornosti”, u smislu sudske prakse proizišle iz presude od 13. lipnja 1958., Meroni/Visoko tijelo (9/56, EU:C:1958:7). |
|
92 |
Naime, iako se tim odredbama SRB‑u dodjeljuju ovlast ocjenjivanja jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za usvajanje sanacijskog programa i ovlast utvrđivanja instrumenata nužnih za takav program, njima se Komisiji ili, ovisno o slučaju, Vijeću daje odgovornost za konačnu ocjenu njegovih diskrecijskih aspekata koji su obuhvaćeni politikom Unije u području sanacije kreditnih institucija i koji podrazumijevaju posebno odvagivanje različitih ciljeva i interesa koji se tiču očuvanja financijske stabilnosti Unije i cjelovitosti unutarnjeg tržišta, uzimanja u obzir proračunskog suvereniteta država članica i zaštite interesa dioničara i vjerovnika (vidjeti u tom smislu presudu od 18. lipnja 2024., Komisija/SRB, C‑551/22 P, EU:C:2024:520, t. 81.). |
|
93 |
Osim toga, iako se navedenim odredbama SRB‑u dodjeljuje široka diskrecijska ovlast u pogledu pitanja treba li i na koji način predmetni subjekt biti predmet sanacijskog postupka, ta je ovlast, na temelju članka 18. stavaka 1. i 4. do 6. te uredbe, ograničena objektivnim kriterijima i uvjetima kojima se ograničava SRB‑ovo područje djelovanja, a koji se odnose na uvjete i sanacijske instrumente. Usto, navedenom se uredbom predviđa sudjelovanje Komisije i Vijeća u postupku koji dovodi do usvajanja sanacijskog programa, koji, kako bi stupio na snagu, mora dobiti suglasnost Komisije i, ovisno o slučaju, Vijeća (presuda od 18. lipnja 2024., Komisija/SRB, C‑551/22 P, EU:C:2024:520, t. 77.). |
|
94 |
Sud je tako smatrao da, iako se člancima 7. i 18. navedene uredbe predviđa da je SRB zadužen za izradu i usvajanje sanacijskog programa, njima mu se ipak ne dodjeljuje ovlast donošenja akta koji proizvodi samostalne pravne učinke. Pojasnio je da je, u okviru sanacijskog postupka iz članka 18. te uredbe, Komisijina potvrda nužan element i kako bi sanacijski program stupio na snagu i za određivanje njegova sadržaja (vidjeti u tom smislu presudu od 18. lipnja 2024., Komisija/SRB, C‑551/22 P, EU:C:2024:520, t. 83. i 84.). |
|
95 |
Suprotno onomu što tvrdi ABLV Bank, iz toga se ne može zaključiti da je Sud presudio kako SRB ni u kojem slučaju nema ovlast donošenja akta koji proizvodi samostalne pravne učinke. |
|
96 |
Naime, razmatranjima iz točke 83. presude od 18. lipnja 2024., Komisija/SRB (C‑551/22 P, EU:C:2024:520) nastoji se opravdati ocjena iz točke 82. te presude, prema kojoj bi bilo protivno – kako ovlastima koje su SRB‑u dodijeljene Uredbom br. 806/2014 tako i sudskoj praksi koja proizlazi iz presude od 13. lipnja 1958., Meroni/Visoko tijelo (9/56, EU:C:1958:7) – smatrati da sanacijski program može proizvoditi obvezujuće pravne učinke neovisno o Komisijinoj odluci o odobrenju. Utvrđenje iz te točke 83., prema kojem se člancima 7. i 18. te uredbe SRB‑u ne dodjeljuje ovlast donošenja akta koji proizvodi samostalne pravne učinke, stoga se odnosi samo na sanacijske programe. |
|
97 |
Usto, iako je, kao što to ističe ABLV Bank, Sud u presudi od 18. lipnja 2024., Komisija/SRB (C‑551/22 P, EU:C:2024:520) utvrdio da se u okviru usvajanja sanacijskog programa zahtijeva odgovarajuće sudjelovanje Komisije i Vijeća, kako bi se izbjeglo „prenošenje odgovornosti”, Sud se u tu svrhu u točkama 75. do 81. te presude oslonio na kumuliranje elemenata koji obilježavaju SRB‑ovo usvajanje sanacijskog programa. Međutim, kad SRB odluči da neće usvojiti sanacijski program, ti elementi nisu ispunjeni. |
|
98 |
S jedne strane, kao što je to Sud istaknuo u točki 76. navedene presude, u članku 18. stavku 6. Uredbe br. 806/2014 pojašnjava se da, ako su ispunjeni uvjeti utvrđeni u stavku 1. tog članka 18., SRB usvaja sanacijski program kojim se pokreće postupak sanacije predmetnog subjekta i određuje primjena sanacijskih instrumenata iz članka 22. stavka 2. te uredbe na njega, kao i korištenje SRF‑a. U članku 22. stavku 4. navedene uredbe navodi se da se ti instrumenti, osim instrumenta odvajanja imovine, mogu primjenjivati pojedinačno ili u bilo kojoj kombinaciji kako bi se postigli ciljevi sanacije predviđeni u članku 14. te uredbe, u skladu sa sanacijskim načelima utvrđenima u njezinu članku 15. |
|
99 |
Sud je iz toga u točkama 77. i 81. te presude zaključio da SRB, kako bi usvojio sanacijski program, mora diskrecijski ocijeniti dva različita aspekta predmetne situacije, od kojih se prvi odnosi na to jesu li ispunjeni uvjeti koji opravdavaju usvajanje takvog programa, a drugi na utvrđivanje sanacijskih instrumenata potrebnih u tu svrhu kao i, ovisno o slučaju, korištenje SRF‑a. |
|
100 |
Međutim, da bi SRB donio odluku o neusvajanju sanacijskog programa, zahtijeva se samo da on zaključi kako nisu ispunjeni kumulativni uvjeti koji opravdavaju usvajanje takvog programa, što ga oslobađa obveze utvrđivanja instrumenata koji bi bili potrebni za sanaciju predmetne institucije. Utvrđivanje tih instrumenata zahtijeva, kao što se to podsjeća u točki 92. ove presude, posebno odvagivanje različitih ciljeva i interesa koji se tiču očuvanja financijske stabilnosti Unije i cjelovitosti unutarnjeg tržišta, uzimanja u obzir proračunskog suvereniteta država članica i zaštite interesa dioničara i vjerovnika. |
|
101 |
Iz toga proizlazi da je opseg diskrecijskih ocjena koje SRB treba provesti kako bi odlučio da neće usvojiti sanacijski program nužno ograničeniji od opsega ocjena koje treba provesti kako bi odlučio da će usvojiti sanacijski program. |
|
102 |
Naime, kao što je to Sud pojasnio u točki 77. presude od 18. lipnja 2024., Komisija/SRB (C‑551/22 P, EU:C:2024:520), SRB‑ova ovlast da ocijeni jesu li ispunjeni uvjeti predviđeni člankom 18. stavkom 1. Uredbe br. 806/2014 ograničena je, na temelju članka 18. stavaka 1., 4. i 5. te uredbe, objektivnim kriterijima i uvjetima kojima se ograničava SRB‑ovo područje djelovanja (vidjeti po analogiji presudu od 22. siječnja 2014., Ujedinjena Kraljevina/Parlament i Vijeće, C‑270/12, EU:C:2014:18, t. 45.). |
|
103 |
S druge strane, za razliku od sanacijskog programa, odluka o neusvajanju sanacijskog programa ne može sama po sebi imati za učinak nalaganje konkretnih mjera ili upotrebu sredstava, s obzirom na to da je njezin jedini učinak okončanje sanacijskog postupka koji vodi SRB. |
|
104 |
S obzirom na sva ta razmatranja, valja odbiti kao neosnovanu argumentaciju ABLV Banka prema kojoj tumačenje Općeg suda članka 18. stavka 1. navedene uredbe u pobijanoj presudi nema nikakva uporišta u tekstu te odredbe ni u toj uredbi te se njime ne poštuju ograničenja SRB‑ovih ovlasti određena u navedenoj odredbi, kako proizlaze iz sudske prakse Suda koja proizlazi iz presuda od 13. lipnja 1958., Meroni/Visoko tijelo (9/56, EU:C:1958:7) i od 18. lipnja 2024., Komisija/SRB (C‑551/22 P, EU:C:2024:520). |
|
105 |
Kao drugo, kad je riječ o argumentaciji ABLV Banka usmjerenoj protiv točaka 83. i 84. pobijane presude, valja utvrditi da se ona temelji na pogrešnom tumačenju te presude, tako da je treba odbiti kao neosnovanu. |
|
106 |
Naime, ocjena iz točke 84. navedene presude, koja se u biti odnosi na rizik od nesigurnosti koji proizlazi iz nepostojanja SRB‑ove nadležnosti za donošenje odluke o neprovođenju sanacijskog programa, odnosi se na jedan od ciljeva koji se nastoje postići člankom 18. Uredbe br. 806/2014, odnosno na potrebu, navedenu u točki 82. ove presude, da se osigura dovoljna transparentnost u pogledu ishoda sanacijskog postupka koji SRB vodi nakon utvrđenja da subjekt propada ili je vjerojatno da će propasti i tako zajamči određena predvidljivost u pogledu posljedica takve propasti, osobito kad je riječ o mjerama koje će se poduzeti nakon takvog utvrđenja. Slijedom toga, Općem sudu ne može se valjano prigovoriti da se temeljio na postojanju tog rizika. |
|
107 |
Usto, suprotno onomu što tvrdi ABLV Bank, Opći sud u točki 83. te presude nije utvrdio da se članak 82. stavak 2. Direktive 2014/59 primjenjuje na SRB, nego se po analogiji pozvao na tu odredbu u okviru kontekstualne analize članka 18. te uredbe. |
|
108 |
Osim toga, čak i pod pretpostavkom da svojom argumentacijom usmjerenom protiv te točke 83. ABLV Bank tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je proveo takvu analogiju, dovoljno je utvrditi, s obzirom na razmatranja iz točaka 71. do 103. ove presude, da se tvrdnjom da je takva analogija pogrešna u svakom slučaju ne može dokazati da SRB nije nadležan za donošenje odluke o neusvajanju sanacijskog programa i, prema tome, dovesti u pitanje to što je Opći sud odbio drugi tužbeni razlog koji je ABLV Bank istaknuo u prvostupanjskom postupku. Takvu argumentaciju stoga u svakom slučaju treba odbiti kao bespredmetnu. |
|
109 |
Kao treće, isto vrijedi i kad je riječ o argumentaciji ABLV Banka koja se temelji na SRB‑ovoj praksi nakon zatvaranja usmenog dijela prvostupanjskog postupka. Naime, okolnost da ta praksa nije u skladu s tumačenjem članka 18. Uredbe br. 806/2014 koje je SRB iznio pred Općim sudom i koje je taj sud prihvatio, pod pretpostavkom da je utvrđena, u svakom slučaju ne može dovesti u pitanje tumačenje te odredbe koje je Opći sud primijenio u pobijanoj presudi. |
|
110 |
Na drugom mjestu, kad je riječ o argumentaciji ABLV Banka usmjerenoj protiv utvrđenja Općeg suda prema kojem se spornim odlukama ne nalaže likvidacija ABLV Banka i ABLV Banka Luxembourg, valja istaknuti da je Opći sud u točki 78. te presude odbio prvi tužbeni razlog koji je ABLV Bank istaknuo u prvostupanjskom postupku, a kojim je tvrdio da je SRB prekoračio nadležnost koja mu je dodijeljena tom uredbom time što je naložio likvidaciju ABLV Banka. |
|
111 |
Kao prvo, kad je riječ o argumentaciji ABLV Banka koja se temelji na navodnim pogreškama kojima je zahvaćena odluka o ABLV Banku Luxembourg, dovoljno je utvrditi da takve pogreške, pod pretpostavkom da su dokazane, ne bi mogle dovesti u pitanje to što je Opći sud odbio prvi tužbeni razlog koji je ABLV Bank istaknuo u prvostupanjskom postupku jer se ispitivanje merituma tužbe za poništenje koju je to društvo podnijelo odnosilo samo na odluku o ABLV Banku, s obzirom na to da je Opći sud u točki 61. navedene presude tužbu koju je to društvo podnijelo protiv odluke o ABLV Banku Luxembourg proglasio nedopuštenom. Tu argumentaciju stoga treba odbiti kao u svakom slučaju bespredmetnu. |
|
112 |
Kao drugo, kad je riječ o navodu ABLV Banka prema kojem je Opći sud povrijedio tekst odluke o ABLV Banku time što je u točki 76. pobijane presude utvrdio da SRB tom odlukom nije odlučio o likvidaciji te kreditne institucije, valja istaknuti da iz teksta navedene odluke ne proizlazi da je to utvrđenje Općeg suda netočno. |
|
113 |
Argumentaciju ABLV Banka koja se temelji na pogrešnom tumačenju odluke o ABLV Banku stoga treba odbiti kao neosnovanu. |
|
114 |
Osim toga – čak i da ABLV Bank tom argumentacijom tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je u točki 75. pobijane presude smatrao da se odlukom o ABLV Banku ne nalaže njegova likvidacija – takvu argumentaciju u svakom slučaju treba odbiti kao neosnovanu, s obzirom na to da je Opći sud u toj točki 75. pravilno presudio da likvidacija ABLV Banka nije proizišla iz te odluke, nego iz odluke koju su njegovi dioničari donijeli nakon navedene odluke (vidjeti u tom smislu presude od 6. svibnja 2021., ABLV Bank i dr./ESB, C‑551/19 P i C‑552/19 P, EU:C:2021:369, t. 49. i od 24. veljače 2022., Bernis i dr./SRB, C‑364/20 P, EU:C:2022:115, t. 50., 51., 77. i 78.). |
|
115 |
Kao treće, kad je riječ o navodnoj pogrešci koja se tiče prava u vezi s uzimanjem u obzir samo teksta spornih odluka, isključujući javne objave njihova autora, valja utvrditi da se ta argumentacija temelji na pogrešnom tumačenju pobijane presude, tako da je treba odbiti kao neosnovanu. |
|
116 |
Naime, time što je u točki 77. te presude utvrdio da SRB‑ovo priopćenje za medije od 24. veljače 2018. ne zamjenjuje sporne odluke i ne može stvoriti obveze koje iz njih ne proizlaze, Opći sud nije smatrao da je tekst tih odluka jedini element koji se može uzeti u obzir kako bi se utvrdio njihov doseg, isključujući sve druge elemente, nego je u biti presudio da priopćenje za medije može imati samo dodatnu ulogu u tu svrhu i stoga ne može dovesti u pitanje ocjenu koja proizlazi iz samog teksta navedenih odluka. |
|
117 |
Kao četvrto, kad je riječ o navodnoj pogrešci koju je Opći sud počinio time što nije pravilno protumačio pojam „osoba kojoj je akt upućen”, u smislu članka 263. četvrtog stavka i članka 297. stavka 2. UFEU‑a, takva pogreška ni u kojem slučaju ne može dovesti u pitanje utvrđenje Općeg suda iz točke 76. pobijane presude, prema kojem se odlukom o ABLV Banku ne nalaže njegova likvidacija i, prema tome, odbijanje prvog tužbenog razloga koji je ABLV Bank istaknuo u prvostupanjskom postupku. Argumentaciju ABLV Banka koja se temelji na takvoj pogrešci stoga treba odbiti kao u svakom slučaju bespredmetnu. |
|
118 |
Osim toga, kad je riječ o argumentaciji prema kojoj je ta pogreška lišila ABLV Bank i ABLV Bank Luxembourg njihovih prava zajamčenih člankom 41. Povelje, dovoljno je utvrditi da ona nije dovoljno jasna i precizna kako bi Sud mogao provesti svoj nadzor i da je stoga treba proglasiti nedopuštenom, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točkama 45. i 46. ove presude. |
|
119 |
Iz toga proizlazi da prvi žalbeni razlog treba odbaciti odnosno odbiti, kao djelomično nedopušten, djelomično bespredmetan i djelomično neosnovan. |
Drugi žalbeni razlog
– Argumentacija stranaka
|
120 |
ABLV Bank u biti tvrdi da je Opći sud počinio pogreške koje se tiču prava i da je iskrivio činjenice prilikom ispitivanja trećeg i četvrtog tužbenog razloga istaknutih u prvostupanjskom postupku, koji se odnose na SRB‑ovu procjenu o tome da ABLV Bank propada ili je vjerojatno da će propasti, u smislu članka 18. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 806/2014. |
|
121 |
Kao prvo, Opći sud je u točkama 90. do 96. pobijane presude pretjerano usko shvatio opseg sudskog nadzora koji sudovi Unije trebaju provesti u pogledu procjene postojanja propasti ili vjerojatne propasti kreditne institucije, čime je povrijedio članak 47. Povelje kao i sudsku praksu Suda i Europskog suda za ljudska prava. Opći sud pogrešno je smatrao da taj nadzor treba biti ograničeniji od onoga koji provode nacionalni sudovi u području insolventnosti. Osim toga, razina sudskog nadzora sudova Unije trebala bi biti razmjerna posljedicama odluke o kojoj je riječ. |
|
122 |
Kao drugo, Opći je sud u točkama 103. do 109. te presude iskrivio sadržaj spisa koji mu je podnesen, time što je utvrdio da odluka o ABLV Banku sadržava SRB‑ovu implicitnu procjenu o propasti ili vjerojatnoj propasti ABLV Banka, iako je SRB, među ostalim, u točki 124. svojeg odgovora na tužbu, naveo da je ESB sâm proveo to procjenu i da se s SRB‑om samo savjetovao. |
|
123 |
Kao treće, Opći sud iskrivio je činjenice time što je propustio uzeti u obzir presudu tribunala d’arrondissement de Luxembourg (Općinski sud u Luxembourgu) od 9. ožujka 2018. kao i druge događaje nakon donošenja spornih odluka koji su doveli u pitanje SRB‑ove procjene na kojima se te odluke temelje. |
|
124 |
Kao četvrto, Opći sud nije pravilno odgovorio na određene argumente koji se odnose na procjenu o propasti ili vjerojatnoj propasti ABLV Banka, a koji su istaknuti u prvostupanjskom postupku. Opći sud tako nije odgovorio na argument prema kojem se moratorij na koji je ABLV Bank imao pravo mogao produljiti kako bi se izbjegli problemi s likvidnošću s kojima je to društvo bilo suočeno, na navodne pogreške u vezi s mehanizmom zaštite depozita i na navodnu neopravdanost i proizvoljnost zahtjeva za konverziju njegovih novčanih sredstava Euroclear u novčana sredstva kod Latvijas Banka (Banka Latvije). |
|
125 |
Kao peto, pobijana presuda temelji se na pogrešnom tumačenju pojma likvidnosti banaka, u smislu članka 18. Uredbe br. 806/2014 i pravnog okvira Unije o bonitetnom nadzoru i o sanaciji kreditnih institucija. U toj se presudi pretpostavlja da je likvidnosni sustav predviđen pravom Unije relevantan samo u razdoblju blagostanja, a ne u slučaju krize likvidnosti. Usto, Opći sud u navedenoj presudi nije uzeo u obzir činjenicu da bi taj likvidnosni sustav bio iskrivljen ako bi se kreditnoj instituciji u slučaju krize nametnuli dodatni likvidnosni zahtjevi. |
|
126 |
SRB smatra da drugi žalbeni razlog valja odbaciti kao nedopušten i u svakom slučaju odbiti kao neosnovan i djelomično očito bespredmetan. |
|
127 |
Prema ESB‑ovu mišljenju, drugi žalbeni razlog valja odbaciti kao djelomično nedopušten i u svakom slučaju odbiti kao neosnovan. |
– Ocjena Suda
|
128 |
Kao prvo, kad je riječ o navodnoj pogrešci koja se tiče prava koja se odnosi na intenzitet sudskog nadzora SRB‑ove procjene o propasti ili vjerojatnoj propasti subjekta, člankom 18. stavkom 1. točkom (a) Uredbe br. 806/2014 SRB‑u se dodjeljuje određena margina prosudbe u pogledu pitanja jesu li ispunjeni uvjeti predviđeni tom odredbom, među kojima je i onaj koji se odnosi na propast ili vjerojatnu propast predmetnog subjekta ili grupe. |
|
129 |
Kao što je to Opći sud u biti istaknuo u točkama 91. i 92. pobijane presude, s obzirom na to da SRB pri ispitivanju tog uvjeta raspolaže određenom marginom prosudbe, što zahtijeva odabir tehničke prirode i provođenje složenih gospodarskih predviđanja i ocjena, sudski nadzor koji sud Unije mora provesti u pogledu osnovanosti tog ispitivanja ne smije dovesti do toga da on svojom ocjenom zamijeni SRB‑ovu ocjenu, već mu cilj treba biti provjera da se odluka koju je on donio nakon navedenog ispitivanja ne temelji na materijalno netočnim činjenicama i da ne sadržava nikakvu očitu pogrešku u ocjeni ili zlouporabu ovlasti (vidjeti po analogiji presude od 4. svibnja 2023., ESB/Crédit lyonnais,C‑389/21 P, EU:C:2023:368, t. 55.; od 4. listopada 2024., Aeris Invest/Komisija i SRB, C‑535/22 P, EU:C:2024:819, t. 266. i od 4. listopada 2024., García Fernández i dr./Komisija i SRB, C‑541/22 P, EU:C:2024:820, t. 275.). |
|
130 |
Usto, suprotno onomu što tvrdi ABLV Bank, shvaćanje sudskog nadzora koje je Opći sud primijenio u točkama 91. i 92. pobijane presude, koje proizlazi iz ustaljene sudske prakse Suda, nije nespojivo s člankom 47. Povelje ni s Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisanom u Rimu 4. studenoga 1950., ili načelom proporcionalnosti. |
|
131 |
Naime, iako, kad je riječ o području u kojem se provode složene gospodarske ocjene, institucije, tijela, uredi i agencije Unije raspolažu marginom prosudbe u gospodarskom području, to ne znači da se sud Unije mora suzdržati od nadzora nad tumačenjem ekonomskih podataka koje su proveli ta institucija, tijelo, ured i agencija. Tako sud Unije mora provjeriti, među ostalim, ne samo materijalnu točnost istaknutih dokaznih elemenata te njihovu pouzdanost i dosljednost već i to predstavljaju li navedeni elementi skup relevantnih podataka koje treba uzeti u obzir prilikom ocjene složene situacije te jesu li oni takve naravi da podupiru zaključke koji su iz njih izvedeni (vidjeti po analogiji presude od 10. srpnja 2014., Telefónica i Telefónica de España/Komisija, C‑295/12 P, EU:C:2014:2062, t. 54. i od 13. srpnja 2023., Komisija/CK Telecoms UK Investments,C‑376/20 P, EU:C:2023:561, t. 125.). |
|
132 |
Sud je već presudio da, imajući u vidu te značajke, nadzor zakonitosti koji provodi sud Unije na temelju članka 263. UFEU‑a udovoljava zahtjevima prava na djelotvoran pravni lijek iz članka 47. Povelje, koje odgovara načelu djelotvorne sudske zaštite iz članka 6. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (vidjeti u tom smislu presudu od 10. srpnja 2014., Telefónica i Telefónica de España/Komisija, C‑295/12 P, EU:C:2014:2062, t. 57. i navedenu sudsku praksu). |
|
133 |
Iz toga slijedi da argument ABLV Banka – prema kojem je Opći sud pretjerano usko shvatio intenzitet sudskog nadzora koji sud Unije mora provesti nad SRB‑ovom procjenom o propasti ili vjerojatnoj propasti subjekta – treba odbiti kao neosnovan. |
|
134 |
Osim toga, okolnost da se to shvaćanje intenziteta sudskog nadzora razlikuje od shvaćanja nacionalnih sudova nadležnih u području insolventnosti, pod pretpostavkom da je utvrđena, ne može dokazati da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava prilikom određivanja intenziteta svojeg nadzora. Argument koji se temelji na takvoj okolnosti stoga treba odbiti kao u svakom slučaju bespredmetan. |
|
135 |
Kao drugo, kad je riječ o navodnom iskrivljavanju Općeg suda u točkama 103. do 109. pobijane presude spisa koji mu je podnesen, s obzirom na elemente tog spisa na koje se poziva ABLV Bank, nije očito da je netočno utvrđenje Općeg suda iz točke 107. te presude prema kojem je SRB u odluci o ABLV Banku preuzeo ESB‑ovu procjenu o propasti ili vjerojatnoj propasti ABLV Banka. Stoga argumentaciju ABLV Banka koja se temelji na postojanju takvog iskrivljavanja treba odbiti kao neosnovanu. |
|
136 |
Isto vrijedi, kao treće, kad je riječ o argumentaciji ABLV Banka o tome da Opći sud nije uzeo u obzir presudu tribunala d’arrondissement de Luxembourg (Općinski sud u Luxembourgu) od 9. ožujka 2018. |
|
137 |
Naime, kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 78. svojeg mišljenja, ta se presuda ne odnosi na situaciju ABLV Banka, nego samo na situaciju ABLV Banka Luxembourg. Međutim, Opći sud u točki 61. pobijane presude proglasio je nedopuštenom tužbu za poništenje koju je ABLV Bank podnio protiv odluke o ABLV Banku Luxembourg, tako da se ne može smatrati da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što u okviru svojeg ispitivanja merituma tužbe podnesene protiv odluke o ABLV Banku nije uzeo u obzir navedenu presudu. |
|
138 |
Kad je riječ o argumentaciji koja se odnosi na to da Opći sud nije uzeo u obzir druge događaje nakon donošenja spornih odluka, u toj se argumentaciji ne navode dijelovi pobijane presude koji se njome kritiziraju te ona nije dovoljno jasna i precizna da bi Sud mogao provesti nadzor zakonitosti te presude, tako da je treba, kao što to zahtijevaju SRB i ESB, odbaciti kao nedopuštenu, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točkama 45. i 46. ove presude. |
|
139 |
Kao četvrto, zbog istih razloga valja odbaciti kao nedopuštenu, kao što to zahtijeva SRB, argumentaciju ABLV Banka prema kojoj Opći sud nije pravilno odgovorio na njegove argumente u vezi s moratorijem na koji je imao pravo, mehanizmom zaštite depozita i zahtjevom za konverziju njegovih novčanih sredstava Euroclear u novčana sredstva kod Banke Latvije. |
|
140 |
Kao peto, kad je riječ o navodnoj pogrešci koja se tiče prava u pogledu tumačenja pojma likvidnosti u okviru sanacijskog postupka predviđenog člankom 18. Uredbe br. 806/2014, valja istaknuti kako je Opći sud u točki 115. pobijane presude utvrdio da su u predmetnim okolnostima, koje obilježavaju masovna povlačenja depozita nakon gubitka povjerenja između ABLV Banka i njegovih klijenata, omjer pokrića te kreditne institucije i njezina kapitalizacija bili manje važni u odnosu na trenutačnu dostupnost novčanih sredstava unutar navedene kreditne institucije. |
|
141 |
Argument ABLV Banka prema kojem je Opći sud u toj presudi smatrao da likvidnosni sustav predviđen pravom Unije uopće nije relevantan u okviru procjene o propasti ili vjerojatnoj propasti subjekta temelji se na pogrešnom tumačenju te točke 115. Naime, suprotno onomu što tvrdi ABLV Bank, Opći sud – time što je utvrdio da je u predmetnim okolnostima njegov omjer pokrića bio manje važan u odnosu na trenutačnu dostupnost novčanih sredstava unutar te kreditne institucije – nipošto nije smatrao da omjer pokrića općenito uopće nije relevantan, nego je samo smatrao da, s obzirom na posebne okolnosti slučaja, drugim elementima treba pridati veću važnost. |
|
142 |
Usto – u dijelu u kojem ABLV Bank tim argumentom želi dokazati da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je smatrao da se kreditnim institucijama mogu nametnuti dodatni likvidnosni zahtjevi u odnosu na one koji su nametnuti likvidnosnim sustavom predviđenim pravom Unije – on ne dokazuje da bi takvo rješenje bilo protivno pravu Unije. |
|
143 |
Stoga argumentaciju ABLV Banka koja se odnosi na tumačenje pojma likvidnosti u okviru sanacijskog postupka predviđenog člankom 18. Uredbe br. 806/2014 treba odbiti kao neosnovanu. |
|
144 |
Iz toga slijedi da drugi žalbeni razlog valja odbiti odnosno odbaciti kao djelomično neosnovan, djelomično bespredmetan i djelomično nedopušten, pri čemu nije potrebno ispitati argumente o postojanju zapreke vođenju postupka koje je SRB istaknuo u vezi s tim žalbenim razlogom u cijelosti, a ESB u vezi s dijelom argumentacije koju je ABLV Bank iznio u okviru navedenog žalbenog razloga. |
Treći žalbeni razlog
– Argumentacija stranaka
|
145 |
ABLV Bank tvrdi da je Opći sud počinio niz pogrešaka i iskrivljavanja prilikom ispitivanja njegove argumentacije u vezi s FinCEN‑ovim nacrtom mjere i odlukama koje su donijela latvijska tijela. |
|
146 |
Kao prvo, Opći sud iskrivio je argumentaciju koju je ABLV Bank iznio u prvostupanjskom postupku u vezi s FinCEN‑ovim nacrtom mjere time što je u točki 100. pobijane presude naveo da je on samo prigovorio ESB‑u da svojim partnerima nije pojasnio doseg tog nacrta. Naime, ABLV Bank prigovorio je ESB‑u i SRB‑u da su uputili na navedeni nacrt kao na obvezujuću odluku i da su mu pridali znatnu važnost prilikom procjene njegove situacije. |
|
147 |
Usto, Opći sud nametnuo je ABLV Banku prevelik teret dokazivanja te je iskrivio njegovu argumentaciju odbivši je uz obrazloženje da nije trebalo uzeti u obzir uzroke propasti ili vjerojatne propasti subjekta. Tako je ABLV Bank svojom argumentacijom tvrdio da se ESB‑ove i SRB‑ove procjene o njegovoj propasti ili vjerojatnoj propasti nisu temeljile na tehničkoj ocjeni njegove situacije, nego na nejasnim i općenitim razmatranjima kao i na utvrđenju prema kojem poslovni model ABLV Banka više nije bio održiv zbog FinCEN‑ova nacrta mjere. |
|
148 |
Kao drugo, Opći sud nije dovoljno uzeo u obzir određene okolnosti i dokaze koje je ABLV Bank podnio u prilog svojoj argumentaciji. |
|
149 |
ABLV Bank se pozvao, među ostalim, na latvijsko pravo i na FKTK‑ovu nadležnost u području borbe protiv pranja novca. ABLV Bank također je naveo razlike između FinCEN‑ova nacrta mjere i FKTK‑ovih odluka kojima se utvrđuje da ABLV Bank poštuje propise primjenjive u tom području. Osim toga, ABLV Bank pred Općim sudom istaknuo je da je FinCEN‑ov nacrt mjere bio pokušaj treće zemlje da izvrši pritisak na Republiku Latviju kako bi je se navelo da izmijeni svoje zakonodavstvo. |
|
150 |
Osim toga, ABLV Bank podnio je dokaze u pogledu utvrđenjâ Korupcijas novēršanas un apkarošanas birojsa (Ured za sprečavanje i borbu protiv korupcije, Latvija) kojima je dokazano postojanje tajnog sporazuma između dužnosnika ESB‑a i FinCEN‑a, za koji su ESB i SRB znali. |
|
151 |
Kao treće, Opći sud počinio je pogrešku time što je odbio njegov tužbeni razlog koji se temeljio na SRB‑ovoj zlouporabi ovlasti, uz obrazloženje, navedeno u točki 205. pobijane presude, da se elementi koje je ABLV Bank u tom pogledu istaknuo ne mogu pripisati SRB‑u, iako se SRB uvelike oslonio na ESB‑ov rad i rad nacionalnih tijela. |
|
152 |
SRB i ESB smatraju da treći žalbeni razlog treba odbaciti kao nedopušten i u svakom slučaju odbiti kao neosnovan. |
– Ocjena Suda
|
153 |
Kao prvo, argumentacija ABLV Banka koja se temelji na tome da je Opći sud navodno iskrivio spis počiva na pogrešnom tumačenju pobijane presude, tako da je treba odbiti kao neosnovanu. |
|
154 |
Naime, Opći sud u točki 100. te presude utvrdio je da se ABLV Bank u više navrata pozvao na nezakonitost FinCEN‑ova nacrta mjere. Osim toga, Opći sud je u točki 179. navedene presude istaknuo da je ABLV Bank tvrdio kako su ESB i SRB temeljili odluku o ABLV Banku na FinCEN‑ovu nacrtu mjere. Stoga, suprotno onomu što tvrdi ABLV Bank – time što je u točki 100. te presude utvrdio da je on smatrao kako je ESB bio dužan tim partnerima pojasniti doseg FinCEN‑ova nacrta mjere – Opći sud nije ograničio doseg njegove argumentacije koja se odnosila na taj nacrt samo na taj argument, nego je smatrao da je taj argument dio njegove argumentacije, što ABLV Bank ne osporava. |
|
155 |
Usto, time što je u točki 101. pobijane presude presudio da – s obzirom na to da razlozi propasti ili vjerojatne propasti subjekta nisu element koji treba uzeti u obzir kako bi se provelo ispitivanje predviđeno člankom 18. stavkom 4. Uredbe br. 806/2014 – nije bilo potrebno ispitati je li FinCEN‑ov nacrt mjere bio opravdan, Opći sud, suprotno onomu što tvrdi ABLV Bank, nije se ograničio na iznošenje sadržaja argumentacije koju je ta kreditna institucija iznijela u prvostupanjskom postupku, nego je obrazložio njezino odbijanje. |
|
156 |
Osim toga, čak i pod pretpostavkom da ABLV Bank svojom argumentacijom tvrdi da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je u toj točki 101. presudio da razlozi propasti ili vjerojatne propasti subjekta nisu element koji treba uzeti u obzir prilikom provedbe ispitivanja predviđenog člankom 18. stavkom 4. te uredbe, takvu argumentaciju u svakom slučaju treba odbiti kao neosnovanu. Naime, Sud je već presudio da je sanacijski program valjano donesen ako su ispunjeni uvjeti iz članka 18. navedene uredbe, bez obzira na razloge koji su doveli do toga da predmetni subjekt propada ili je vjerojatno da će propasti (vidjeti u tom smislu presudu od 4. listopada 2024., García Fernández i dr./Komisija i SRB, C‑541/22 P, EU:C:2024:820, t. 191.). |
|
157 |
Kao drugo, kad je riječ o argumentaciji ABLV Banka koja se odnosi na teret dokazivanja, dovoljno je utvrditi da ona nije dovoljno jasna i precizna kako bi Sud mogao provesti svoj nadzor te da je stoga treba proglasiti nedopuštenom, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točkama 45. i 46. ove presude. |
|
158 |
Kao treće, kad je riječ o argumentaciji ABLV Banka koja se odnosi na nedovoljno uzimanje u obzir određenih okolnosti i dokaza, valja podsjetiti na to da iz članka 256. stavka 1. UFEU‑a i članka 58. prvog stavka Statuta Suda Europske unije proizlazi da je žalba ograničena na pitanja prava i da je stoga Opći sud jedini nadležan za utvrđivanje i ocjenu relevantnih činjenica kao i dokaza. Ocjena činjenica i dokaza stoga ne čini, osim u slučaju njihova iskrivljavanja, pravno pitanje koje je kao takvo podložno nadzoru Suda u okviru žalbe. Takvo iskrivljavanje mora jasno proizlaziti iz dokumenata u spisu a da nije potrebno provoditi novu ocjenu činjenica i dokaza (presuda od 2. ožujka 2021., Komisija/Italija i dr., C‑425/19 P, EU:C:2021:154, t. 52. i navedena sudska praksa). |
|
159 |
Stoga se ta argumentacija može prihvatiti samo ako se utvrdi da je Opći sud iskrivio činjenice. Međutim, ABLV Bank ne navodi takvo iskrivljavanje, nego u biti samo zahtijeva novu ocjenu činjenica, što nije u nadležnosti Suda u okviru žalbe. |
|
160 |
Stoga navedenu argumentaciju, kao što to zahtijevaju SRB i ESB, treba odbaciti kao nedopuštenu. |
|
161 |
Kao četvrto, argumentaciju ABLV Banka koja se temelji na pogrešci koju je Opći sud navodno počinio u točki 205. pobijane presude treba odbiti kao neosnovanu. |
|
162 |
Naime, Opći sud u točki 204. te presude pravilno je podsjetio na to da je, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, akt zahvaćen zlouporabom ovlasti samo ako se na temelju objektivnih, relevantnih i usklađenih pokazatelja utvrdi da je on donesen s isključivim ili barem odlučujućim ciljem ostvarenja svrha različitih od onih za koje je dodijeljena ovlast o kojoj je riječ ili izbjegavanja postupka posebno predviđenog UFEU‑om za rješavanje okolnosti predmetnog slučaja (presuda od 5. svibnja 2015., Španjolska/Parlament i Vijeće, C‑146/13, EU:C:2015:298, t. 56. i navedena sudska praksa). |
|
163 |
Stoga sama okolnost da se SRB u okviru donošenja odluke o ABLV Banku djelomično oslonio na akte koje su donijeli ESB i nacionalna tijela u svakom slučaju nije dovoljna kako bi se dokazalo da je tu odluku donio u svrhe različite od onih za koje je dodijeljena ovlast o kojoj je riječ ili kako bi se izbjegao postupak posebno predviđen UFEU‑om. |
|
164 |
Iz toga proizlazi da treći žalbeni razlog treba odbiti kao djelomično neosnovan odnosno odbaciti kao djelomično nedopušten, pri čemu nije potrebno ispitati argumente o postojanju zapreke vođenju postupka koje su SRB i ESB istaknuli u vezi s tim žalbenim razlogom u cijelosti. |
Četvrti žalbeni razlog
– Argumentacija stranaka
|
165 |
ABLV Bank tvrdi da je Opći sud počinio određen broj pogrešaka prilikom ispitivanja dopuštenosti njegove tužbe u dijelu u kojem je bila usmjerena protiv odluke o ABLV Banku Luxembourg. |
|
166 |
Kao prvo, Opći sud počinio je pogrešku time što je smatrao da je relevantan samo tekst spornih odluka i da se taj tekst ne smije tumačiti u skladu s javnim objavama njegova autora. |
|
167 |
Opći sud tako je pogrešno izjednačio pojam akta koji se može pobijati, u smislu članka 263. UFEU‑a, s posebnim materijalnim dokumentom, iako se taj pojam odnosi na sadržaj pobijanih odluka i iako je materijalni dokument samo dokaz u tom pogledu, jednako kao i usmene objave. Tumačenje Općeg suda ima neprihvatljive posljedice i ugrožava vladavinu prava. |
|
168 |
Kao drugo, Opći sud iskrivio je tekst spornih odluka time što je smatrao da se njima ne nalaže likvidacija subjekata o kojima je riječ. Naime, formulacija odabrana u tekstu tih odluka – u dijelu u kojem se njome od nacionalnih sanacijskih tijela zahtijeva da provedu navedene odluke u skladu s razmatranjima koja se u njima nalaze – ne ostavlja nikakvu sumnju u pogledu činjenice da ABLV Bank i ABLV Bank Luxembourg treba likvidirati. Osim toga, nije relevantno je li donesena odluka o točnoj metodi likvidacije ili odluka u tom smislu izravno proizlazi iz pokretanja likvidacijskog postupka. |
|
169 |
ABLV Bank ističe, kao treće, da Opći sud nije izveo zaključke iz svojeg utvrđenja prema kojem je odluka o neusvajanju sanacijskog programa akt koji se može pobijati. Pozivajući se na odluke o sanaciji koje je SRB donio u pogledu drugih subjekata, tvrdi da takve odluke mijenjaju pravni položaj dioničara subjekta na kojeg se takav program odnosi. Iz toga zaključuje da isto vrijedi i za odluku o neusvajanju sanacijskog programa. |
|
170 |
Kao četvrto, tvrdi da je Opći sud pogriješio time što nije smatrao da odluka o oduzimanju odobrenja za rad kreditnoj instituciji ima konkretnije posljedice jer sprečava tu instituciju da obavlja regulirane djelatnosti depozita i kreditiranja. |
|
171 |
SRB i ESB smatraju da četvrti žalbeni razlog treba odbiti kao neosnovan. |
– Ocjena Suda
|
172 |
Valja istaknuti da je Opći sud u okviru ispitivanja dopuštenosti tužbe ABLV Banka podnesene protiv odluke o ABLV Banku Luxembourg, nakon što je u točki 41. pobijane presude utvrdio da je tom odlukom predviđeno da se neće usvojiti nikakav sanacijski program u odnosu na ABLV Bank Luxembourg, u točki 42. te presude zaključio da navedena odluka izravno ne proizvodi učinke na pravni položaj dioničara ABLV Banka Luxembourg, kao što je ABLV Bank. |
|
173 |
U tom pogledu, s obzirom na razmatranja u točkama 112. do 116. ove presude, zbog istih razloga valja odbiti kao neosnovanu argumentaciju ABLV Banka koja se temelji na iskrivljavanju odluke o ABLV Banku Luxembourg i pogreškama u utvrđivanju njezinih učinaka. |
|
174 |
Isto vrijedi i kad je riječ o argumentu ABLV Banka koji se temelji na analogiji s odlukama o sanaciji koje je SRB donio u pogledu drugih subjekata jer takve odluke nisu relevantne za utvrđivanje učinaka odluke o ABLV Banku Luxembourg. |
|
175 |
U preostalom dijelu argumentacija ABLV Banka usmjerena protiv ispitivanja Općeg suda dopuštenosti njegove tužbe u dijelu u kojem je bila usmjerena protiv odluke o ABLV Banku Luxembourg nije dovoljno jasna i precizna kako bi omogućila Sudu da provede nadzor zakonitosti pobijane presude, tako da je treba odbaciti kao nedopuštenu, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točkama 45. i 46. ove presude. |
|
176 |
Iz toga slijedi da četvrti žalbeni razlog treba odbiti kao djelomično neosnovan odnosno odbaciti kao djelomično nedopušten. |
|
177 |
S obzirom na sva prethodna razmatranja, žalbu treba u cijelosti odbiti. |
Troškovi
|
178 |
Na temelju članka 184. stavka 2. Poslovnika, kad žalba nije osnovana, Sud odlučuje o troškovima. |
|
179 |
U skladu s člankom 138. stavkom 1. tog Poslovnika, koji se na temelju njegova članka 184. stavka 1. primjenjuje na žalbeni postupak, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. |
|
180 |
Budući da su SRB i ESB zatražili da se ABLV Banku naloži snošenje troškova te s obzirom na to da to društvo nije uspjelo u postupku, treba mu naložiti da, osim vlastitih, snosi i SRB‑ove i ESB‑ove troškove. |
|
Slijedom navedenog, Sud (veliko vijeće) proglašava i presuđuje: |
|
|
|
Potpisi |
( *1 ) Jezik postupka: engleski