<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-531/20</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62020CC0531</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:917">EU:C:2021:917</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>9</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>9</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Mišljenje M. Camposa Sánchez‑Bordone – Predmet C‑531/20</HT></P><P><HT TYPE="SC">NovaText</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje nezavisnog odvjetnika</HT></P><P><HT TYPE="UC">Manuela Camposa Sánchez‑Bordone</HT></P><P>od <DATE ISO="20211111">11. studenoga 2021.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P>Izvorni jezik: španjolski</P></NOTE></P></TI><STI><P>Predmet C‑531/20</P><P>NovaText GmbH</P><P>protiv</P><P>Ruprecht‑Karls‑Universität Heidelberg</P><P><HT TYPE="NORMAL">(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud, Njemačka))</HT></P></STI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Intelektualno vlasništvo</KEYWORD><KEYWORD>Direktiva 2004/48/EZ</KEYWORD><KEYWORD>Članci 3. i 14.</KEYWORD><KEYWORD>Mjere, postupci i pravna sredstva potrebna radi osiguranja provedbe prava intelektualnog vlasništva</KEYWORD><KEYWORD>Sudski troškovi</KEYWORD><KEYWORD>Ostali troškovi</KEYWORD><KEYWORD>Troškovi za usluge patentnog zastupnika</KEYWORD><KEYWORD>Tumačenje propisa prema kojem se troškovi sudjelovanja patentnog zastupnika uključuju u procjenu troškova neovisno o nužnosti njegova sudjelovanja u obrani prava</KEYWORD><KEYWORD>Opseg sudskog nadzora</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><CONTENTS.CONCLUSION><GR.SEQ LEVEL="1"><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>Sud se u presudi United Video Properties<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160728">28. srpnja 2016.</DATE> (<NO.CASE>C‑57/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:611">EU:C:2016:611</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>; u daljnjem tekstu: presuda United Video Properties). Sud je odlučio o sudskim troškovima nastalima u postupcima o zaštiti prava intelektualnog vlasništva u presudama od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111018">18. listopada 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Realchemie Nederland</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑406/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:668">EU:C:2011:668</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0048">48.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0049">49.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150716">16. srpnja 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Diageo Brands</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑681/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:471">EU:C:2015:471</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0072">72.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), ali nije razmatrao pitanje o kojem se ovdje raspravlja.</P></NOTE> suočio s problemima koje uzrokuju članci Direktive 2004/48/EZ<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P>Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20040429">29. travnja 2004.</DATE> o provedbi prava intelektualnog vlasništva (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="157" PAGE.FIRST="45" DATE.PUB="2004">SL 2004., L 157, str. 45</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 2., str. 74.)</P></NOTE> koji se odnose na plaćanje troškova, uključujući ostale sudske troškove u sporovima u području prava intelektualnog vlasništva (uključujući prava industrijskog vlasništva).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud, Njemačka) traži od Suda da još jednom protumači članak 3. stavak 1. i članak 14. Direktive 2004/48 te pojasni posljedice presude United Video Properties.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>Sudu koji je uputio zahtjev traži od Suda to novo tumačenje kako bi razjasnio jesu li u skladu s pravom Unije pravila kojima se u Saveznoj Republici Njemačkoj stranci koja ne uspije u postupku nalaže obveza nužne nadoknade troškova koji su nastali sudjelovanjem patentnog zastupnika (<HT TYPE="ITALIC">Patentanwalt</HT>), iako to sudjelovanje nije bilo neophodno za ostvarivanje sudske zaštite koja se zahtijevala u sporu o žigovima.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="2"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>Iz sažetog prikaza nacionalnog prava koji iznosi sud koji je uputio zahtjev proizlazi:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>U skladu s općim pravilom koje se odnosi na plaćanje troškova i ostalih sudskih troškova, stranka koja ne uspije u postupku mora platiti stranci koja je uspjela u postupku trošak postupovnih akata koji su <HT TYPE="ITALIC">nužni</HT>.</P></ITEM><ITEM><P>Suprotno tomu, u sporovima koji se odnose na prava intelektualnog vlasništva, plaćanje nagrade za sudjelovanje patentnog zastupnika <HT TYPE="ITALIC">u svakom se slučaju</HT> uključuje u procjenu troškova na teret stranke koja ne uspije u postupku a da sud pritom ne može ocijeniti je li sudjelovanje tog zastupnika bilo neophodno za ostvarivanje sudske zaštite koja se zahtijevala.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">I.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">A.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Pravo Unije. Direktiva 2004/48</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>Članak 1. glasi kako slijedi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>Ova se Direktiva odnosi na mjere, postupke i pravna sredstva potrebna radi osiguranja provedbe prava intelektualnog vlasništva. Za potrebe ove Direktive, pojam <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>prava intelektualnog vlasništva<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="2019" ID="QE0002"/> uključuje prava industrijskog vlasništva<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/>.</ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>Člankom 2., naslovljenim <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>Područje primjene<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/>, propisuje se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="002.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Ne dovodeći u pitanje sredstva koja su predviđena ili koja mogu biti predviđena zakonodavstvom Zajednice ili nacionalnim zakonodavstvom, ako su ta sredstva povoljnija za nositelje prava, mjere, postupci i pravna sredstva predviđeni ovom Direktivom primjenjuju se, u skladu s člankom 3., na svaku povredu prava intelektualnog vlasništva kako je predviđeno pravom Zajednice i/ili nacionalnim pravom dotične države članice.</ALINEA><ALINEA>[…].<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>Člankom 3., naslovljenim <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>Opća obveza<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/>, propisuje se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="003.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Države članice propisuju mjere, postupke i pravna sredstva potrebne za osiguravanje provedbe prava intelektualnog vlasništva obuhvaćenih ovom Direktivom. Te mjere, postupci i pravna sredstva moraju biti pošteni i pravični, ne smiju biti nepotrebno složeni ili skupi, ili nametati nerazumne vremenske rokove ili neopravdana odlaganja.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="003.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA>Te mjere, postupci i pravna sredstva također moraju biti učinkoviti i razmjerni i moraju odvraćati od povrede te se moraju se primjenjivati na takav način da se izbjegne stvaranje zapreka zakonitoj trgovini i da se osigura zaštita protiv njihove zlouporabe.<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>Članak 14., naslovljen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>Sudski troškovi<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/>, glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>Države članice osiguravaju da opravdane i razmjerne sudske i ostale troškove koje je imala uspješna stranka u sporu, kao opće pravilo, snosi neuspješna stranka, osim ako to nije dopušteno zbog pravičnosti.<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="3"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">B.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Njemačko pravo. Gesetz über den Schutz von Marken und sonstigen Kennzeichen – Markengesetz<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P>Zakon o zaštiti žigova i drugih razlikovnih znakova od <DATE ISO="19941025">25. listopada 1994.</DATE>; u daljnjem tekstu: MarkenG (BGBl. 1994. I, str. 3082.)</P></NOTE></HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>Na temelju članka 140. stavka 3., u verziji koja je primjenjiva na spor, od troškova nastalih zbog sudjelovanja patentnog zastupnika u sporu u području razlikovnih znakova mogu se nadoknaditi nagrade predviđene u članku 13. Gesetza über die Vergütung der Rechtsanwältinnen und Rechtsanwälte<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P>Rechtsanwaltsvergütungsgesetz (Zakon o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), od <DATE ISO="20040505">5. svibnja 2004.</DATE> (BGBl. 2004. I, str. 718.)</P></NOTE>, kao i nužni troškovi tog zastupnika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>Na temelju članka 125.e stavka 5., članak 140. stavak 3. primjenjuje se <HT TYPE="ITALIC">mutatis mutandis</HT> na postupke pred sudovima nadležnima u području žigova Unije.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">II.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Činjenice, spor i prethodno pitanje</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>Ruprecht‑Karls‑Universität Heidelberg (u daljnjem tekstu: Sveučilište) podnio je Landgerichtu Mannheim (Zemaljski sud u Mannheimu, Njemačka)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P>Prvostupanjski i drugostupanjski sud u tom slučaju djelovali su kao sudovi koji odlučuju o žigovima Unije.</P></NOTE> tužbu protiv društva NovaText GmbH kako bi zahtijevao da ono prestane s povredom njegovih žigova Unije i priznalo njegova prava na njih.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>Zastupnik Sveučilišta u tužbi je naveo sudjelovanje patentnog zastupnika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>Spor je okončan tako da su stranke sklopile pisanu nagodbu na temelju članka 278. stavka 6. Zivilprozessordnunga (ZPO) (Zakon o građanskom postupku). Prvostupanjski sud <DATE ISO="20170523">23. svibnja 2017.</DATE> donio je rješenje o sudskoj nagodbi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>Prvostupanjski sud isti je dan vrijednost spora utvrdio na iznos od <FT TYPE="NUMBER">50000</FT> eura i društvu NovaText naložio snošenje troškova spora. Žalba društva NovaText protiv te odluke odbijena je.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>Odlukom od <DATE ISO="20171208">8. prosinca 2017.</DATE> prvostupanjski je sud troškove koje društvo NovaText treba nadoknaditi Sveučilištu utvrdio na iznos od <FT TYPE="DECIMAL">10528,95</FT> eura. Od tog iznosa trebalo je 4867,70 eura platiti za sudjelovanje patentnog zastupnika u prvostupanjskom postupku i 325,46 eura za njegovo sudjelovanje u žalbenom postupku radi odlučivanja o troškovima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P>Zastupnik Sveučilišta zajamčio je da je patentni zastupnik stvarno sudjelovao u postupku i da se o svakom podnesku koji je podnesen sudu savjetovalo s patentnim zastupnikom. Patentni zastupnik sudjelovao je i u pregovorima o nagodbi.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>Društvo NovaText podnijelo je Oberlandesgerichtu Karlsruhe (Visoki zemaljski sud u Karlsruheu, Njemačka) žalbu i pritom zahtijevalo da poništi odluku o utvrđenju troškova u dijelu u kojem mu se naložilo snošenje troškova za sudjelovanje patentnog zastupnika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>Žalbeni sud odbio je žalbu društva NovaText iz sljedećih razloga:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>Budući da je riječ o sporu u području žigova i znakova, na temelju članka 140. stavka 3. MarkenG‑a nije moguće utvrditi je li sudjelovanje patentnog zastupnika bilo nužno za ostvarivanje sudske zaštite ili je taj patentni zastupnik u usporedbi s odvjetnikom kojeg je angažiralo Sveučilište pružao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>dodatnu uslugu<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/>.</P></ITEM><?PAGE NO="4"?><ITEM><P>Članak 140. stavak 3. MarkenG‑a ne može se tumačiti u skladu s člankom 3. stavkom 1. i člankom 14. Direktive 2004/48 kako bi se utvrdilo je li sudjelovanje patentnog zastupnika bilo potrebno.</P></ITEM><ITEM><P>Njime se također ne povređuje opće načelo jednakosti utvrđeno u članku 3. stavku 1. Grundgesetza (njemački Ustav).</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>Protiv odluke donesene u žalbenom postupku podnesen je zahtjev za reviziju Bundesgerichtshofu (Savezni vrhovni sud). Nakon što je iznio prevladavajuće tumačenje članka 140. stavka 3. MarkenG‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P>Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, žalbeni sud protumačio je članak 140. stavak 3. MarkenG‑a u skladu s ustaljenom sudskom praksom Bundesgerichtshofa (Savezni vrhovni sud) i široko prihvaćenim stajalištem u pravnoj doktrini. Na temelju te sudske prakse i pravne doktrine, troškove koji su u sporu koji se odnosi na razlikovne znakove nastali sudjelovanjem patentnog zastupnika treba nadoknaditi neovisno o tome je li to sudjelovanje bilo potrebno za dobivanje sudske zaštite koja se zahtijevala ili za obranu prava. Međutim, napominje da je Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud) u pogledu izvansudskog postupka, osobito u pogledu sudjelovanja patentnog zastupnika u pripremi pisma upozorenja, presudio da analogna primjena članka 140. stavka 3. MarkenG‑a ne dolazi u obzir te da se stoga naknada troškova sudjelovanja patentnog zastupnika može zahtijevati samo ako je to sudjelovanje bilo potrebno.</P></NOTE>, taj je sud na temelju presude United Video Properties zaključio da postoji moguća neusklađenost te odredbe s člankom 3. stavkom 1. i člankom 14. Direktive 2004/48, u vezi s njezinom uvodnom izjavom 17.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>Prema njegovu mišljenju, automatsko nalaganje stranci koja ne uspije u postupku da nadoknadi troškove za sudjelovanje patentnog zastupnika, neovisno o nužnosti njegova sudjelovanja, dovodi do problema na tri razine:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>Kao prvo, naknada troškova za uslugu patentnog zastupnika, čije uključivanje nije bilo nužno za ostvarivanje sudske zaštite koja se zahtijevala, mogla bi biti nepotrebno skupa, što je protivno članku 3. stavku 1. Direktive 2004/48.</P></ITEM><ITEM><P>Kao drugo, nadoknada takvih troškova mogla bi biti nerazmjerna u smislu članka 14. Direktive 2004/48 ako djelovanje patentnog zastupnika nije izravno i usko povezano s tužbom, u svrhu osiguravanja poštovanja prava na žig.</P></ITEM><ITEM><P>Kao treće, člankom 14. Direktive 2004/48 zahtijeva se da sud koji odlučuje o troškovima uzme u obzir posebne značajke slučaja (presuda United Video Properties, točka 23.). Međutim, nadoknadom troškova patentnog zastupnika, neovisno o tome je li njegovo sudjelovanje bilo nužno za ostvarivanje sudske zaštite koja se zahtijevala, ne uzimaju se u dovoljnoj mjeri u obzir posebne značajke konkretnog slučaja.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>U tim je okolnostima Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud) uputio Sudu sljedeće prethodno pitanje:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>Treba li članak 3. stavak 1. i članak 14. Direktive 2004/48/EZ tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis kojim se predviđa da stranka koja ne uspije u postupku ima obvezu nadoknade troškova koji su stranci koja uspije u postupku nastali zbog sudjelovanja patentnog zastupnika u sudskom postupku koji se odnosi na žigovno pravo, neovisno o tome je li sudjelovanje patentnog zastupnika bilo potrebno u svrhu postupka?<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/></P></QUOT.S></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">III.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Postupak pred Sudom</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>Tajništvo Suda zaprimilo je zahtjev za prethodnu odluku <DATE ISO="20201019">19. listopada 2020.</DATE></TXT></NP.ECR><?PAGE NO="5"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>Pisana očitovanja podnijeli su NovaText i Europska komisija.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>Sud je odlučio da raspravu nije potrebno održati.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">IV.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Ocjena</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">A.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Uvodna razmatranja</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>U ovom sporu ne raspravlja se o tome koje se nagrade i ostali troškovi koje je obračunao patentni zastupnik mogu načelno uključiti među stavke iz članka 14. Direktive 2004/48 kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>sudski troškovi<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/> ili <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>ostali troškovi koje je imala uspješna stranka u sporu<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/>. Ta je kvalifikacija na sudu koji je uputio zahtjev<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P>Čini se da iz argumentacije suda koji je uputio zahtjev proizlazi da ih on kvalificira kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>ostale troškove<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/>.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT>Prihvaćanjem te pretpostavke razjašnjava se predmet spora. Budući da je svoje pitanje strogo ograničio na članak 14. Direktive 2004/48, sud koji je uputio zahtjev isključuje da je djelovanje patentnog zastupnika obuhvaćeno pojmom troškova istraživanja (ili slične prirode), čija nadoknada ne bi bila u skladu s tim člankom nego s člankom kojim se uređuje naknada štete koju je pretrpio nositelj prava.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT>Kao što sam to naveo u svojem mišljenju u predmetu United Video Properties, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>pod pojmom troškova obračunatih zbog sudjelovanja vještaka, stručnjaka ili stručnih savjetnika mogu [se] razumjeti različite okolnosti, od kojih se neke ne moraju nužno ubrajati u kategoriju <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>sudskih troškova<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="2019" ID="QE0015"/>. Potonja kategorija ne obuhvaća svaki trošak koji je više ili manje <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>povezan<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="2019" ID="QE0016"/> s podnošenjem tužbe ili plaćen <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>povodom<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="2019" ID="QE0017"/> nje, nego one troškove koji neposredno i izravno proizlaze iz samog postupka. Fizička ili pravna osoba može provoditi pripremne radnje ili se čak prethodno savjetovati s određenim savjetnicima ili stručnjacima a da ne postoji razlog zbog kojeg bi takav trošak trebao biti obuhvaćen <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0018" REF.END="QE0018"/>sudskim troškovima<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="2019" ID="QE0018"/>. U skladu s uvodnom izjavom 26. Direktive, <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0019" REF.END="QE0019"/>troškovi identifikacije i istraživanja<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="2019" ID="QE0019"/> nastali u području zaštite prava intelektualnog vlasništva potpadaju pod naknadu štete (članak 13.), a ne pod sudske troškove (članak 14.)<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P>Mišljenje u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>United Video Properties</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑57/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:201">EU:C:2016:201</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0079">79.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Sud je u pogledu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0020" REF.END="QE0020"/><QUOT.START CODE="201A" ID="QS0021" REF.END="QE0021"/>troškov[a] identifikacije i istraživanja<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="2019" ID="QE0021"/>, koji često nastanu prije sudskog postupka, [smatrao da] nužno ne ulaze u područje primjene članka 14. navedene direktive<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/> (presuda United Video Properties, t. 35.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT>Stoga se dvojbe suda koji je uputio zahtjev ne odnose toliko na kvalifikaciju troškova nastalih zbog sudjelovanja patentnog zastupnika<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P>U tome se predmet o kojem je ovdje riječ razlikuje od predmeta Koch Media (C‑559/20), u kojem sam iznio mišljenje od istog dana. U potonjem će se predmetu morati detaljnije odrediti pojmovi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0022" REF.END="QE0022"/>sudski troškovi<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/>, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0023" REF.END="QE0023"/>ostali troškovi<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/> i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0024" REF.END="QE0024"/>naknada štete<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/>.</P></NOTE> koliko na automatizam kojim se naplaćuju stranci koja ne uspije u postupku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT>Ne osporava se zapravo ni to da tumačenje nacionalnog pravila dovodi do tog automatizma:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>Za razliku od <HT TYPE="ITALIC">redovnog</HT> sustava plaćanja troškova u njemačkom građanskom postupku<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P>Predviđeno člankom 91. ZPO‑a, u skladu s točkom 10. odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku.</P></NOTE> (u skladu s kojim se troškovi za sudjelovanje patentnog zastupnika mogu nadoknaditi samo ako su nužni kako bi stranka koja uspije u postupku mogla djelotvorno ostvariti svoje pravo)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P>U skladu s odlukom kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku, ista se shema slijedi u pogledu izvansudskog rješavanja spora u području intelektualnog vlasništva.</P></NOTE>,<?PAGE NO="6"?> člankom 140. stavkom 3. MarkenG‑a uspostavlja se <HT TYPE="ITALIC">poseban</HT> sustav u pogledu sporova u području intelektualnog vlasništva.</P></ITEM><ITEM><P>Kao posljedica tog posebnog sustava, u skladu s tumačenjem suda koji je uputio zahtjev u pogledu nacionalnog prava, nadoknada troškova nastalih zbog sudjelovanja patentnog zastupnika gotovo je automatska: dovoljno je samo da zastupnik stranke koja uspije u postupku zajamči da je patentni zastupnik stvarno sudjelovao u postupku<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>Točka 2. odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku</P></NOTE>.</P></ITEM><ITEM><P>Stoga nije potrebno da sudjelovanje patentnog zastupnika ima dodanu vrijednost u odnosu na uslugu koju je pružio odvjetnik kojeg je odredila zainteresirana stranka.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev nije pružio elemente prosudbe iz kojih bi mogla proizaći dopuštenost <HT TYPE="ITALIC">tumačenja</HT> prema kojem je njegovo nacionalno pravo <HT TYPE="ITALIC">u skladu s</HT> člankom 14. Direktive 2004/48 (mogućnost koju, čini se, odbacuje žalbeni sud).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT>Budući da Bundesgerichtshof (Savezni vrhovni sud) donosi konačnu odluku o hermeneutičkim mogućnostima vlastitog prava, njegova šutnja o tom pitanju koje sam upravo naveo pokazuje da ga u ovom mišljenju nije potrebno razmatrati.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT>Zato što bi to nadilazilo sadržaj prethodnog pitanja, neću analizirati ni učinke koji bi mogli proizaći iz eventualne neusklađenosti članka 140. stavka 3. MarkenG‑a s pravom Unije. Pitanje se odnosi samo na dvojbu o neusklađenosti.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">B.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Opravdanost, razmjernost i sudski nadzor u skladu s člankom 14. Direktive 2004/48</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>Cilj je Direktive 2004/48 <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0025" REF.END="QE0025"/>usklađivanje [zakonodavstava država članica] radi osiguravanja visoke, jednake i istovrsne razine zaštite [intelektualnog vlasništva]<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33.</NO.P><TXT>U vezi s time ciljem Sud napominje da je cilj članka 14. Direktive 2004/48 <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0026" REF.END="QE0026"/>izbjegavanje mogućnosti da oštećena stranka bude odvraćena od pokretanja postupka u svrhu zaštite svojih prava intelektualnog vlasništva. […] Kao opće pravilo, tko povrijedi prava intelektualnog vlasništva mora u cijelosti snositi ekonomske posljedice svojeg postupanja<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111018">18. listopada 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Realchemie Nederland</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑406/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:668">EU:C:2011:668</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0049">49.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34.</NO.P><TXT>Međutim, tekst tog članka nije bezuvjetan jer, osim što je riječ o <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0027" REF.END="QE0027"/>općem pravilu<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/>, njime se državama članicama nalaže da osiguraju jedino naknadu onih sudskih troškova koji su opravdani<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P>Presuda United Video Properties, točka 24.: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0028" REF.END="QE0028"/>[…] članak 14. Direktive 2004/48 državama članicama nalaže da osiguraju jedino naknadu <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0029" REF.END="QE0029"/>opravdanih<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="2019" ID="QE0029"/> sudskih troškova. Osim toga, članak 3. stavak 1. te direktive, među ostalim, određuje da postupci koje propisuju države članice ne smiju biti nepotrebno skupi<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/>.</P></NOTE> i razmjerni<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT>, točka 29.: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0030" REF.END="QE0030"/>[…] članak 14. Direktive 2004/48 predviđa da sudski troškovi koje snosi stranka koja nije uspjela u postupku moraju biti <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0031" REF.END="QE0031"/>razmjerni<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="2019" ID="QE0031"/>. Pitanje jesu li ti troškovi razmjerni ne može se ipak ocjenjivati neovisno o troškovima koje je stranka koja je uspjela u postupku zaista imala zbog pomoći odvjetnika, ako su oni opravdani u smislu točke 25. ove presude<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/>.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35.</NO.P><TXT>Kao što sam to naveo u svojem mišljenju u predmetu United Video Properties, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0032" REF.END="QE0032"/>[k]valifikativi <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0033" REF.END="QE0033"/>opravdani i razmjerni<QUOT.END REF.START="QS0033" CODE="2019" ID="QE0033"/> stoga su ključni za donošenje odluke treba li nagrade [koje je platila] jedn[a] strank[a] platiti stranka kojoj je naloženo snošenje troškova. Oba moraju postojati kako bi<?PAGE NO="7"?> se primijenilo pravilo iz članka 14., kao postulat sukladan s člankom 3. Direktive, prema kojemu mjere, postupci i pravna sredstva potrebni radi osiguranja provedbe prava intelektualnog vlasništva moraju biti <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0034" REF.END="QE0034"/>pošteni, pravični i razmjerni<QUOT.END REF.START="QS0034" CODE="2019" ID="QE0034"/><QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P>Predmet <REF.DOC.ECR><NO.CASE>C‑57/15</NO.CASE> (<NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:201">EU:C:2016:201</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0051">51.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Također sam upozorio na to da su <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0035" REF.END="QE0035"/>[u] nekim jezičnim verzijama Direktive oba […] kvalifikativa pripisana kako sudskim troškovima tako i ostalim troškovima. Suprotno tome, u drugima (u francuskoj, španjolskoj i talijanskoj) oni su pripisani samo sudskim troškovima<QUOT.END REF.START="QS0035" CODE="201D" ID="QE0035"/>. Kao i tada, smatram da je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0036" REF.END="QE0036"/>[s]misao […] odredbe da ih se proširi na obje kategorije, kao što je slučaj u engleskoj, njemačkoj, portugalskoj ili nizozemskoj verziji<QUOT.END REF.START="QS0036" CODE="201D" ID="QE0036"/> (bilješka 18. tog mišljenja).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36.</NO.P><TXT>Ocjene opravdanosti i razmjernosti treba provesti u svakom slučaju, pri čemu je to odvagivanje na sudu. U skladu s uvodnom izjavom 17. Direktive 2004/48, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0037" REF.END="QE0037"/>[m]jere, postupci i pravna sredstva predviđeni ovom Direktivom trebali bi se odrediti u svakom slučaju na takav način da se propisno vodi računa o posebnim značajkama tog slučaja<QUOT.END REF.START="QS0037" CODE="201D" ID="QE0037"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37.</NO.P><TXT>Ako se sporna stavka svrsta, kao što je to stvarno slučaj, među troškove iz članka 14., podsjetit ću na to da, prema mišljenju Suda, postupanje koje odgovara takvim troškovima mora biti izravno i usko povezano sa sudskim postupkom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38.</NO.P><TXT>U skladu s tim pretpostavkama, smatram da su točna razmatranja suda koji je uputio zahtjev o primjeni kriterija iz presude United Video Properties na predmet u kojem treba donijeti odluku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39.</NO.P><TXT>Kao prvo, automatska primjena spornog nacionalnog pravila može značiti da se u određenim slučajevima povređuje zabrana iz članka 3. stavka 1. Direktive 2004/48, odnosno da postupci koje utvrđuju države članice <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0038" REF.END="QE0038"/>ne smiju biti nepotrebno […] skupi<QUOT.END REF.START="QS0038" CODE="201D" ID="QE0038"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40.</NO.P><TXT>Sud u tom smislu izričito upućuje na isključenje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0039" REF.END="QE0039"/>iz naknade […] troškov[a] […] zbog [pružanja] uslug[a] koje <HT TYPE="ITALIC">se ne smatraju nužnima</HT> za osiguranje poštovanja predmetnog prava industrijskog vlasništva<QUOT.END REF.START="QS0039" CODE="201D" ID="QE0039"/>, kao opravdanje ograničenja koja se mogu utvrditi nacionalnim propisima s <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0040" REF.END="QE0040"/>cilj[em] osigura[vanja] opravdanost[i] troškova koje valja naknaditi<QUOT.END REF.START="QS0040" CODE="201D" ID="QE0040"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>Presuda United Video Properties, t. 25. Moje isticanje</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41.</NO.P><TXT>Poveznica između <HT TYPE="ITALIC">nužnosti</HT> i <HT TYPE="ITALIC">opravdanosti</HT> troškova također se pojavljuje kad Sud određuje troškove koje treba uključiti u područje primjene članka 14. Direktive 2004/48: <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0041" REF.END="QE0041"/>Suprotno tomu, ako su usluge stručnog savjetnika, neovisno o njihovoj prirodi, <HT TYPE="ITALIC">neophodne</HT> za učinkovito podnošenje tužbe čiji je cilj u konkretnom slučaju osiguravanje poštovanja takvog prava, troškovi vezani za pomoć tog savjetnika ulaze u <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0042" REF.END="QE0042"/>ostale troškove<QUOT.END REF.START="QS0042" CODE="2019" ID="QE0042"/> koje […] treba naknaditi stranka koja nije uspjela u postupku<QUOT.END REF.START="QS0041" CODE="201D" ID="QE0041"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0020"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT>, t. 39. Moje isticanje</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42.</NO.P><TXT>Stoga ocjena o <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0043" REF.END="QE0043"/>opravdanosti<QUOT.END REF.START="QS0043" CODE="201D" ID="QE0043"/> mora biti u skladu s idejom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0044" REF.END="QE0044"/>opravdane obveze<QUOT.END REF.START="QS0044" CODE="201D" ID="QE0044"/> koja se predlaže u njemačkoj verziji članka 14. Direktive 2004/48<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0021"><P>U njemačkoj verziji članka 14. Direktive upućuje se na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0045" REF.END="QE0045"/>Prozesskosten und sonstigen Kosten […] soweit sie <HT TYPE="ITALIC">zumutbar</HT> und angemessen sind<QUOT.END REF.START="QS0045" CODE="201D" ID="QE0045"/> (moje isticanje).</P></NOTE>. Troškovi čija se naknada potražuje od stranke koja nije uspjela u postupku mogu se ograničiti na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0046" REF.END="QE0046"/>nužne troškove<QUOT.END REF.START="QS0046" CODE="201D" ID="QE0046"/> koje je imala stranka koja je uspjela u postupku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43.</NO.P><TXT><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0047" REF.END="QE0047"/>Neophodnost<QUOT.END REF.START="QS0047" CODE="201D" ID="QE0047"/> troška može se odrediti prije svega samim nacionalnim pravom (na primjer, zahtjevom obvezne intervencije odvjetnika). Međutim, ista bi se priroda mogla pripisati i postupanjima koja su konkretno i na odgovarajući način pridonijela uspjehu tužbe do te mjere da bez njih tužba ne bi bila prihvaćena, makar bi se u teoriji mogla izuzeti.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44.</NO.P><TXT>Kao drugo, slažem se isto tako sa sudom koji je uputio zahtjev kad tvrdi da bi automatska nadoknada takvih troškova mogla biti <HT TYPE="ITALIC">nerazmjerna</HT> u smislu članka 14. Direktive 2004/48 ako djelovanje patentnog zastupnika nije izravno i usko povezano s tužbom u svrhu osiguravanja poštovanja prava na žig.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45.</NO.P><TXT>Ponavljam da troškovi koje stranka koja ne uspije u postupku mora nadoknaditi stranci koja uspije u postupku moraju biti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0048" REF.END="QE0048"/>izravno i usko vezani uz predmetni sudski postupak<QUOT.END REF.START="QS0048" CODE="201D" ID="QE0048"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0022"><P>Presuda United Video Properties, t. 36.</P></NOTE>. Za tu je ocjenu obično potrebno prethodno odvagati njihovu nužnost i razjasniti, ovisno o toj ocjeni, do koje su mjere povezani s postupkom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46.</NO.P><TXT>Izravna i uska veza između troškova i postupka neće se uspostaviti ako su troškovi suvišni, na način da postupanje zbog kojeg su nastali ni u čemu značajno ne pridonosi postupku u odnosu na ono što je već dokazano drugim čimbenicima ili drugim dokazima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0023"><P><HT TYPE="ITALIC">A priori</HT>, teško je utvrditi standard dokazivanja koji traži sud. Općenito su suvišni dokazi koji se odnose na činjenice koje su već dokazane i koje nitko ne osporava. Međutim, kad se nastoje osporiti tvrdnje protivne stranke i pobiti valjanost dokaza koje je ona podnijela, prirodno je da se pojača nastojanje da se u tom pogledu podnesu dokazi. U tom slučaju, to što se sudu ne čini da je dodatni dokaz u konačnici potreban zato što je prvotni dokaz dovoljan, ne bi trebalo pretpostavljati gubitak prava na nadoknadu njegova troška (dodatnog dokaza).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47.</NO.P><TXT>Kao treće, sve te radnje prirodno zahtijevaju sudsku odluku, za čije donošenje mora postojati diskrecijsko pravo kako bi se u svakom slučaju utvrdilo kad je neka stavka troškova, osim što je nužna u već navedenom smislu, opravdana i razmjerna.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48.</NO.P><TXT>Kako bi se otklonila svaka dvojba u pogledu ovlasti suda za prilagođavanje troškova, dodat ću da su njegove ovlasti u konačnici pojačane odredbom o odstupanju od članka 14. Direktive 2004/48, koja mu dopušta da odluči da unatoč svemu troškove neće snositi stranka koja ne uspije u postupku ako <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0049" REF.END="QE0049"/>to nije dopušteno zbog pravičnosti<QUOT.END REF.START="QS0049" CODE="201D" ID="QE0049"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0024"><P>Presuda United Video Properties, točka 31.: isključenje zbog pravičnosti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0050" REF.END="QE0050"/>odnosi [se] na nacionalna pravila koja sudu dopuštaju da u posebnom slučaju u kojem bi primjena općeg uređenja u području sudskih troškova dovela do rezultata koji bi se smatrao nepravednim, iznimno odstupi od tog uređenja<QUOT.END REF.START="QS0050" CODE="201D" ID="QE0050"/>.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49.</NO.P><TXT>Bezuvjetno i automatsko uključenje troškova poput onih o kojima je ovdje riječ, a da sud pritom ne ocijeni njihovu nužnost, opravdanost i proporcionalnost u odnosu na konkretan spor, moglo bi dovesti do toga da tužitelji zloupotrebljavaju svoje pravo. Tužitelji bi jednostavnom izjavom svojeg zastupnika odlučivali hoće li stranka koja ne uspije u postupku morati nadoknaditi troškove koji mogu biti nepotrebni, suvišni ili nerazmjerni.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50.</NO.P><TXT>Stoga članak 14. Direktive 2004/48 treba tumačiti u skladu sa sustavom iz same Direktive kojim se, iako se nastoji postići visoki stupanj zaštite nositelja prava intelektualnog vlasništva, to pokušava učiniti tako da se ne ugroze druge zaštitne mjere povezane s djelotvornim pravnim lijekom iz članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51.</NO.P><TXT>Ukratko, predlažem da se sudu koji je uputio zahtjev odgovori da članke 3. i 14. Direktive 2004/48/EZ treba tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis kojim se predviđa da stranka koja ne uspije u postupku ima obvezu nadoknade troškova koji su stranci koja uspije u postupku nastali zbog sudjelovanja patentnog zastupnika u sudskom postupku koji se odnosi na žigovno pravo, neovisno o tome je li sudjelovanje tog patentnog zastupnika bilo nužno za ostvarivanje sudske zaštite koja se zahtijevala.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><?PAGE NO="9"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">V.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zaključak</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52.</NO.P><TXT>S obzirom na prethodno navedeno, predlažem Sudu da Bundesgerichtshofu (Savezni vrhovni sud, Njemačka) odgovori na sljedeći način:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0051" REF.END="QE0051"/>Članke 3. i 14. Direktive 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20040429">29. travnja 2004.</DATE> o provedbi prava intelektualnog vlasništva treba tumačiti na način da im se protivi nacionalni propis kojim se predviđa da stranka koja ne uspije u postupku ima obvezu nadoknade troškova koji su stranci koja uspije u postupku nastali zbog sudjelovanja patentnog zastupnika u sudskom postupku koji se odnosi na žigovno pravo, neovisno o tome je li sudjelovanje tog patentnog zastupnika bilo nužno za ostvarivanje sudske zaštite koja se zahtijevala.<QUOT.END REF.START="QS0051" CODE="201D" ID="QE0051"/></P></QUOT.S></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>