<!DOCTYPE html PUBLIC "yes" "xhtml1-strict.dtd">
<html xmlns="http://www.w3.org/1999/xhtml">
<!--GENDOC2XHTML # converter_version: 1.2.12-->
  <head>
    <title>2024-11-202411C128202204320-00-TRA-DOC-HR-ARRET-C-0432-22-202410183-07_00</title>
    <meta content="text/html; charset=utf-8" http-equiv="Content-Type"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGeneratedDate"/>
    <meta content="0" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_ContentBits"/>
    <meta content="Commission Use" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Name"/>
    <meta content="hr-HR" name="Gendoc_Lang"/>
    <meta content="" name="Gendoc_GenerationDate"/>
    <meta content="" name="IsFlattened"/>
    <meta content="1" name="NumProc"/>
    <meta content="Final" name="Gendoc_EditionType"/>
    <meta content="0001" name="Gendoc_CaseNumberSuite"/>
    <meta content="12/12/2024 17:13:32" name="Gendoc_LastVerificationDate"/>
    <meta content="" name="Gendoc_ProcedureNumber"/>
    <meta content="hr" name="Gendoc_LangCode"/>
    <meta content="ARR" name="TypeDoc"/>
    <meta content="f4/zuLSVpK0KpQACaWlbiMA3OTCi1VVi6cMIUYpDGqJWgtM062mpqhsEgUyEGkxBaNzlqGumUIMp6zUWriHlcNGYriP5kSzWSPJ7IZoyCDvqsJuWxhNNxHrPIuo/YKS05lF6uNzSnkVKS1hn6FMEArF1Df6FqZRoToa3TOhOM30=" name="GenDocUID"/>
    <meta content="P" name="TypeProc"/>
    <meta content="" name="CreateCustomParts"/>
    <meta content="OK" name="ReadyToPublish"/>
    <meta content="tomerla" name="Gendoc_User"/>
    <meta content="" name="EP_Mode"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGenerated"/>
    <meta content="" name="Gendoc_Vademecum"/>
    <meta content="true" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Enabled"/>
    <meta content="dd03bbde-6cab-4b66-92ec-8ccf0983009d" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_ActionId"/>
    <meta content="0432" name="NumeroOrdre"/>
    <meta content="2022" name="Annee"/>
    <meta content="P" name="Gendoc_ProcedureType"/>
    <meta content="" name="EP_Version"/>
    <meta content="HR" name="Langue"/>
    <meta content="tomerla" name="Gendoc_DGTGeneratedUser"/>
    <meta content="b24c8b06-522c-46fe-9080-70926f8dddb1" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_SiteId"/>
    <meta content="FAST_document_go_ok" name="Gendoc_LastVerificationStatus"/>
    <meta content="ARR_C" name="Gendoc_GendocTemplateType"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlockFlatP"/>
    <meta content="GenDoc 26-11-24 13:55:48" name="Created"/>
    <meta content="" name="Canevas3_Vademecum"/>
    <meta content="2024-12-03T16:39:06Z" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_SetDate"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlock"/>
    <meta content="" name="Gendoc_CaseYear"/>
    <meta content="false" name="Generation_In_Progress"/>
    <meta content="C" name="Juridiction"/>
    <meta content="cf8fe060e20e4ec9916880a7aef16df0" name="DocumentIdentifier"/>
    <meta content="0432" name="Gendoc_CaseNumber"/>
    <meta content="ImportedWithoutSource" name="SdlIdentifier"/>
    <meta content="RP" name="NatureAff"/>
    <meta content="RP" name="Gendoc_CaseNature"/>
    <meta content="0001" name="NumSuite"/>
    <meta content="C" name="Gendoc_Juridiction"/>
    <meta content="Standard" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Method"/>
  </head>
  <body>
    <div style="header">
      <div id="rId24" style="first"/>
      <div id="rId20" style="even">Presuda od 28. 11. 2024. – Predmet C‑432/22</div>
      <div id="rId21" style="default">PT (Sporazum između državnog odvjetništva i počinitelja kaznenog djela)</div>
    </div>
    <p class="C19Centre" id="para-1" title="page-1">
      PRESUDA SUDA (treće vijeće)
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-2" title="page-1">
      28. studenoga 2024. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-1" href="#t-1">*</a>
</span>)
    </p>
    <p class="C71Indicateur" id="para-3" title="page-1">
      „Zahtjev za prethodnu odluku – Područje slobode, sigurnosti i pravde – Pravosudna suradnja u kaznenim stvarima – Kaznena djela i kazne primjenjivi u području nezakonite trgovine drogom i borbe protiv organiziranog kriminala – Mogućnost smanjenja primjenjivih kazni – Doseg – Okvirna odluka 2004/757/PUP – Članci 4. i 5. – Okvirna odluka 2008/841/PUP – Članci 3. i 4. – Nacionalni propis kojim se ne provodi pravo Unije – Članak 51. stavak 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima – Djelotvorna sudska zaštita – Članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU‑a – Kazneni postupak protiv više osoba – Sporazum o rješavanju predmeta propisan u nacionalnom pravu – Odobrenje ad hoc sudskog vijeća – Suglasnost ostalih okrivljenika”
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-4" title="page-1">
      U predmetu C‑432/22,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-5" title="page-1">
      povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Specializiran nakazatelen sad (Specijalizirani kazneni sud, Bugarska), odlukom od 28. lipnja 2022., koju je Sud zaprimio 28. lipnja 2022., u kaznenom postupku protiv
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-6" title="page-1">
      PT,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-7" title="page-1">
      uz sudjelovanje:
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-8" title="page-1">
      Specializirane prokurature,
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-9" title="page-1">
      SUD (treće vijeće),
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-10" title="page-1">
      u sastavu: K. Jürimäe, predsjednica drugog vijeća, u svojstvu predsjednika trećeg vijeća, N. Jääskinen i N. Piçarra (izvjestitelj), suci,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-11" title="page-1">
      nezavisni odvjetnik: P. Pikamäe,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-12" title="page-1">
      tajnik: A. Calot Escobar,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-13" title="page-1">
      uzimajući u obzir pisani dio postupka,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-14" title="page-1">
      uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za Europsku komisiju, S. Grünheid, M. Wasmeier i I. Zaloguin, u svojstvu agenata,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-16" title="page-1">
      saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 14. prosinca 2023.,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-17" title="page-1">
      donosi sljedeću
    </p>
    <p class="C75Debutdesmotifs" id="para-18" title="page-1">
      Presudu
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 5. Okvirne odluke Vijeća 2004/757/PUP od 25. listopada 2004. o minimalnim pravilima o sastavnim elementima kaznenih djela i kazni primjenjivih u području nezakonite trgovine drogom (SL 2004., L 335, str. 8.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 16., str. 80.), članka 4. Okvirne odluke Vijeća 2008/841/PUP od 24. listopada 2008. o borbi protiv organiziranog kriminala (SL 2008., L 300, str. 42.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 16., str. 135.), članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a te članaka 47. i 52. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zahtjev je upućen u okviru kaznenog postupka pokrenutog protiv osobe PT i drugih osoba osumnjičenih za vođenje zločinačkog udruženja i/ili za sudjelovanje u tom udruženju.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravni okvir</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravo Unije</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">UEU</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 19. stavkom 1. drugim podstavkom UEU‑a:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-25" title="page-1">
      „Države članice osiguravaju pravne lijekove dostatne za osiguranje učinkovite pravne zaštite u područjima obuhvaćenima pravom Unije.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Okvirna odluka 2004/757</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">4</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 4. Okvirne odluke 2004/757, naslovljen „Sankcije”, u stavku 1. propisuje:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-28" title="page-2">
      „Svaka država članica poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da se kaznena djela utvrđena u člancima 2. i 3. kažnjavaju učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim sankcijama.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-29" title="page-2">
      Svaka država članica poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da se kaznena djela iz članka 2. kažnjavaju kaznom zatvora [u najvišem propisanom trajanju od najmanje jedne do tri godine].”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">5</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 5. te okvirne odluke, naslovljen „Posebne okolnosti”, predviđa:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-31" title="page-2">
      Neovisno o članku 4., svaka država članica može poduzeti potrebne mjere kako bi osigurala da se sankcije navedene u članku 4. mogu smanjiti ako počinitelj kaznenog djela:
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-32" title="page-2">
      (a) prekine kaznene radnje vezane za nezakonitu trgovinu drogama i prekursorima; i
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-33" title="page-2">
      (b) pruži upravnim ili pravosudnim tijelima informacije koje inače ne bi bili mogli dobiti, pomažući im da:
    </p>
    <p class="C11Marge1avecretrait" id="para-34" title="page-2">
      i. spriječe ili ublaže učinke kaznenog djela;
    </p>
    <p class="C11Marge1avecretrait" id="para-35" title="page-2">
      ii. identificiraju ili privedu druge počinitelje kaznenih djela;
    </p>
    <p class="C11Marge1avecretrait" id="para-36" title="page-2">
      iii. pronađu dokaze; ili
    </p>
    <p class="C11Marge1avecretrait" id="para-37" title="page-2">
      iv. spriječe daljnja kaznena djela iz članaka 2. i 3.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Okvirna odluka 2008/841</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">6</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 3. Okvirne odluke 2008/841, naslovljen „Kazne”, u stavku 1. točki (a) određuje:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-40" title="page-2">
      „Svaka država članica poduzima potrebne mjere [kojima] osigurava da je:
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-41" title="page-2">
      (a) kazneno djelo iz članka 2. točke (a) kažnjivo kaznom zatvora [u najvišem propisanom trajanju od najmanje dvije do pet godina] […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">7</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 4. te okvirne odluke, naslovljen „Posebne okolnosti” predviđa:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-43" title="page-2">
      „Svaka država članica može poduzeti potrebne mjere kojima jamči da se kazne iz članka 3. mogu smanjiti ili da počinitelj može biti oslobođen kazne ako on/ona, na primjer:
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-44" title="page-2">
      (a) [odustane od kriminalne aktivnosti]; i
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-45" title="page-2">
      (b) pruži upravnim ili sudskim tijelima informacije do kojih ona na drugi način ne bi mogla doći, pomažući im da:
    </p>
    <p class="C11Marge1avecretrait" id="para-46" title="page-3">
      i. spriječe, okončaju ili ublaže djelovanje kaznenog djela;;
    </p>
    <p class="C11Marge1avecretrait" id="para-47" title="page-3">
      ii. [identificiraju] ili privedu pravdi druge počinitelje;
    </p>
    <p class="C11Marge1avecretrait" id="para-48" title="page-3">
      iii. pronađu dokaze;
    </p>
    <p class="C11Marge1avecretrait" id="para-49" title="page-3">
      iv. liše zločinačku organizaciju nezakonitih sredstava ili sredstava stečenih počinjenjem kriminalnih aktivnosti; ili
    </p>
    <p class="C11Marge1avecretrait" id="para-50" title="page-3">
      v. spriječe daljnje počinjenje kaznenih djela iz članka 2.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Bugarsko pravo</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">NK</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">8</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 55. stavak 1. Nakazatelen kodeksa (Kazneni zakonik, u verziji koja se primjenjuje u glavnom postupku, u daljnjem tekstu: NK) određuje:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-54" title="page-3">
      „Ako postoje iznimne ili brojne olakotne okolnosti, kada se pokaže da je blaža kazna predviđena zakonom neproporcionalna, sud:
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-55" title="page-3">
      1. određuje kaznu ispod donje granice;
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-56" title="page-3">
      […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">9</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 321. NK‑a predviđa se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-58" title="page-3">
      „[…]
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-59" title="page-3">
      (2) Sudjelovanje u [organiziranom zločinačkom udruženju] kažnjava se kaznom zatvora u trajanju od jedne do šest godina.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-60" title="page-3">
      (3) Ako je [organizirano zločinačko] udruženje naoružano ili osposobljeno za stjecanje imovinske koristi ili s ciljem počinjenja kaznenih djela iz […] članka 354.a stavaka 1. i 2., […] sankcije su sljedeće:
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-61" title="page-3">
      […]
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-62" title="page-3">
      2. za kaznena djela iz stavka 2.: kazna zatvora od tri do deset godina.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-63" title="page-3">
      […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">10</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 354.a. stavkom 1. NK‑a:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-65" title="page-4">
      „Proizvodnja, obrada, nabava ili posjedovanje opojnih sredstava ili sličnih tvari u svrhu distribucije, ili distribucija opojnih sredstava ili sličnih tvari, a da za to nema odgovarajuću dozvolu, kažnjava se kaznom zatvora od dvije do osam godina i novčanom kaznom između pet tisuća i dvadeset tisuća [bugarskih leva (BGN)] (otprilike 2260 do 10 230 eura)] kada je riječ o iznimno opasnim opojnim sredstvima ili sličnim tvarima i kaznom zatvora od jedne do šest godina i novčanom kaznom između dvije tisuće i deset tisuća leva (otprilike 1020 do 5115 eura)] kada je riječ o opasnim opojnim sredstvima ili sličnim tvarima. […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">NPK</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">11</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 381. Nakazatelno‑procesualnog kodeksa (Zakonik o kaznenom postupku, u verziji koja se primjenjuje u glavnom postupku, u daljnjem tekstu: NPK), naslovljen „Sporazum o kazni u okviru prethodne faze kaznenog postupka”, propisuje:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-68" title="page-4">
      „(1) Nakon završetka istrage državni odvjetnik i branitelj mogu, na prijedlog jednoga od njih, sklopiti sporazum radi rješavanja predmeta. […]
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-69" title="page-4">
      […]
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-70" title="page-4">
      (4) Sporazumom se može odrediti kazna u skladu s uvjetima navedenim u članku 55. NK‑a čak i ako ne postoje iznimne ili brojne olakotne okolnosti.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-71" title="page-4">
      (5) Sporazum mora biti sastavljen u pisanom obliku i sadržavati suglasnost o sljedećim pitanjima:
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-72" title="page-4">
      1. Je li djelo počinjeno, je li ga počinio okrivljenik i je li on kriv za to djelo, je li to djelo kazneno djelo i koja je njegova pravna kvalifikacija;
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-73" title="page-4">
      2. Koja treba biti vrsta kazne i njezina visina?
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-74" title="page-4">
      […]
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-75" title="page-4">
      (6) Sporazum potpisuju državni odvjetnik i branitelj. Okrivljenik potpisuje sporazum ako ga prihvati, nakon što je izjavio da odustaje od toga da se o njegovu predmetu odlučuje u redovnom postupku.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-76" title="page-4">
      (7) Kada se postupak vodi protiv više osoba ili se odnosi na više kaznenih djela, sporazum mogu sklopiti pojedine osobe ili se može sklopiti za pojedina kaznena djela.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-77" title="page-4">
      […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">12</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 383. NPK‑a, naslovljen „Posljedice sporazuma o rješavanju predmeta”, u stavku 1. propisuje:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-79" title="page-4">
      „Sporazum koji je odobrio sud proizvodi učinke pravomoćne osuđujuće presude.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">13</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 384. NPK‑a, naslovljenim „Sporazum o rješavanju predmeta u okviru sudskog postupka”:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-81" title="page-5">
      „(1) Pod uvjetima i u skladu s pravilima ovog poglavlja, prvostupanjski sud može odobriti sporazum o rješavanju predmeta koji je sklopljen nakon pokretanja sudskog postupka, ali prije zaključenja sudske faze istrage.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-82" title="page-5">
      […]
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-83" title="page-5">
      (3) U tim se slučajevima sporazum [o rješavanju predmeta] odobrava tek nakon dobivanja suglasnosti svih stranaka [u postupku].”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">14</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 384. NPK‑a, naslovljen „Odluka o sporazumu sklopljenom s nekim od okrivljenika ili za neko od kaznenih djela”, propisuje:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-85" title="page-5">
      „(1) Kada je nakon pokretanja sudskog postupka, ali prije zaključenja sudske faze istrage, sklopljen sporazum s nekim od okrivljenika ili za neko od kaznenih djela, sud prekida postupak.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-86" title="page-5">
      (2) Drugo sudsko vijeće odlučuje o sklopljenom sporazumu […]
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-87" title="page-5">
      (3) Nakon donošenja odluke o sporazumu sudsko vijeće iz stavka 1. nastavlja s ispitivanjem predmeta.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Glavni postupak i prethodna pitanja</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">15</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Specializirana prokuratura (Specijalizirano državno odvjetništvo, Bugarska) pokrenula je 25. ožujka 2020. pred Specializiranim nakazatelnim sadom (Specijalizirani kazneni sud, Bugarska), sudom koji je sud koji je uputio zahtjev, kazneni progon protiv 41 osobe, među kojima su i osobe SD i PT, zbog vođenja zločinačkog udruženja radi distribucije droga s ciljem stjecanja imovinske koristi i/ili sudjelovanja u tom udruženju. Kazneni postupak protiv osobe PT vodi se zbog sudjelovanja u tom zločinačkom udruženju i zbog posjedovanja opojnih sredstava u svrhu distribucije na temelju članka 321. stavaka 2. i 3. točke 2. i članka 354.a stavka 1. NK‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">16</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dana 19. kolovoza 2020. predmet je ponovno vraćen Specializiranoj prokuraturi (Specijalizirano odvjetništvo) kako bi se otklonile povrede postupka sadržane u optužnici.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">17</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tijekom prethodne faze postupka, 26. kolovoza 2020., državni odvjetnik i branitelj osobe SD sklopili su sporazum na temelju kojeg je je dogovoreno izricanje blaže kazne od one predviđene zakonom jer je ona priznala krivnju za optužbe. U tom su sporazumu navedena puna imena i nacionalni identifikacijski brojevi 40 ostalih okrivljenika čija suglasnost za odobrenje navedenog sporazuma nije bila zatražena. Dana 1. rujna 2020. taj sporazum odobrilo je sudsko vijeće koje nije bilo ono koje je prvotno odlučivalo o predmetu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">18</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dana 28. kolovoza 2020. Specializirana prokuratura (Specijalizirano državno odvjetništvo) podnijelo je ispravljenu verziju optužnice i pokrenut je sudski dio postupka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">19</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Državni odvjetnik i branitelj osobe PT sklopili su 17. studenoga 2020. sporazum o rješavanju predmeta na temelju kojeg je tom okrivljeniku, s obzirom na to da je priznao krivnju za optužbe koje se na njega odnose, izrečena kazna zatvora u trajanju od tri godine, uvjetno odgođena na pet godina. Kako bi se uzela u obzir presuda od 5. rujna 2019., AH i dr. (Pretpostavka nedužnosti) (C‑377/18, EU:C:2019:670), taj je sporazum izmijenjen na način da su izostavljena imena i nacionalni identifikacijski brojevi ostalih okrivljenika. Ispravljena verzija tog sporazuma i dalje je datirana 17. studenoga 2020.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">20</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud koji je uputio zahtjev proslijedio je 18. siječnja 2021., u skladu s člankom 384.a NPK‑a, sporazum o rješavanju predmeta iz prethodne točke predsjedniku tog suda radi određivanja drugog sudskog vijeća za odlučivanje o tom sporazumu. Dana 21. siječnja 2021. sudsko vijeće koje je tako imenovano odbilo je odobriti navedeni sporazum jer neki okrivljenici nisu dali svoju suglasnost koja se zahtijeva na temelju članka 384. stavka 3. NPK‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">21</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Državni odvjetnik i branitelj osobe PT sklopili su 10. svibnja 2022. novi sporazum o rješavanju predmeta istovjetnog sadržaja te su od suda koji je uputio zahtjev zatražili da odluči o tom sporazumu bez traženja suglasnosti ostalih okrivljenika.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">22</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dana 18. svibnja 2022. sudsko vijeće imenovano na temelju članka 384. NPK‑a odbilo je odobriti sporazum o rješavanju predmeta iz prethodne točke zbog toga što je za to odobrenje bila potrebna suglasnost preostalih 39 okrivljenika, u skladu s člankom 384. stavkom 3. NPK‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">23</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zbog tog odbijanja, državni odvjetnik, osoba PT i njezin branitelj istoga su dana potvrdili da žele sklopiti sporazum o rješavanju predmeta i da bi sud koji je uputio zahtjev, kojem su podneseni svi dokazi, trebao odobriti taj sporazum bez traženja suglasnosti ostalih okrivljenika. Međutim, državni odvjetnik izrazio je sumnju u nepristranost suda koji je uputio zahtjev za vođenje postupka u pogledu ostalih okrivljenika u slučaju da odobri navedeni sporazum. Osoba PT pak ističe da zbog toga što joj je onemogućeno sklapanje takvog sporazuma dolazi do povrede prava koja su joj dodijeljena Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisanom u Rimu 4. studenoga 1950. (u daljnjem tekstu: EKLJP).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">24</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče dopuštenosti zahtjeva za prethodnu odluku, sud koji je uputio zahtjev primjećuje da se predmet koji se pred njim vodi odnosi na kaznena djela koja ulaze u područje primjene okvirnih odluka 2004/757 i 2008/841 i stoga na „područja obuhvaćena pravom Unije” u smislu članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a. Budući da, prema njegovu mišljenju, osobito na temelju članka 4. stavka 1. prvog podstavka Okvirne odluke 2004/757, ta kaznena djela moraju biti predmet učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih kazni, za kazneni postupak u kojem se te odredbe primjenjuju vrijede zahtjevi koji proizlaze iz članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a i članka 47. prvog i drugog stavka Povelje. Taj sud usto smatra da pravila koja su nacionalnim pravom propisana za sklapanje sporazuma o rješavanju predmeta predstavljaju „provedbu prava Unije” u smislu članka 51. stavka 1. Povelje, u ovom slučaju članka 5. Okvirne odluke 2004/757 i članka 4. Okvirne odluke 2008/841.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">25</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim okolnostima sud koji je uputio zahtjev dvoji, kao prvo, o usklađenosti članka 384.a NPK‑a s člankom 19. stavkom 1. drugim podstavkom UEU‑a i člankom 47. prvim i drugim stavkom Povelje zbog toga što se, u okviru kaznenog postupka pokrenutog protiv više osoba, tom odredbom bugarskog prava zahtijeva da se radi odlučivanja o sporazumu o rješavanju predmeta koji je sklopio jedan od okrivljenika tijekom sudske faze tog postupka imenuje sudsko vijeće koje nije vijeće koje odlučuje o predmetu. Taj sud navodi da je cilj članka 384. NPK‑a omogućiti sudskom vijeću koje odlučuje o meritumu predmeta da nastavi postupak protiv ostalih okrivljenika bez opasnosti od gubitka objektivnosti i nepristranosti. Međutim, navedeni sud smatra da bi pravo na djelotvornu sudsku zaštitu bilo povrijeđeno ako bi dokaze prikupljene pred sudskim vijećem koje je prvotno odlučivalo u predmetu trebalo ocijeniti drugo sudsko vijeće.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">26</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud koji je uputio zahtjev dvoji, kao drugo, o usklađenosti članka 384. stavka 3. NPK‑a s člankom 5. Okvirne odluke 2004/757, člankom 4. Okvirne odluke 2008/841, člankom 19. stavkom 1. drugim podstavkom UEU‑a i člancima 47. i 52. Povelje zbog toga što, kada jedan od okrivljenika sklopi sporazum o rješavanju predmeta tijekom sudske faze kaznenog postupka pokrenutog protiv više osoba, ta odredba bugarskog prava zahtijeva jednoglasnu suglasnost ostalih okrivljenika kako bi se takav sporazum mogao odobriti, što nije slučaj tijekom predsudske faze takvog postupka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">27</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, sklapanjem i sudskim odobrenjem sporazuma o rješavanju predmeta okrivljenik postiže konačni željeni rezultat, odnosno izricanje sankcije blaže od one koja bi mu bila izrečena da je taj predmet bio obrađen u okviru redovnog postupka. U tim okolnostima, zahtjevom jednoglasnog pristanka ostalih okrivljenika povrijedila bi se pravičnost postupka u smislu članka 47. drugog stavka Povelje te bi se ograničio i pristup „pravnom lijeku” u smislu članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a, čime bi se povrijedilo načelo proporcionalnosti iz članka 52. Povelje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">28</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, sud koji je uputio zahtjev dvoji o tome je li dužan, u slučaju da odobri sporazum o rješavanju predmeta u pogledu osobe PT, u skladu s rješenjem od 28. svibnja 2020., UL i VM (C‑709/18, EU:C:2020:411), proglasiti se nenadležnim za ispitivanje optužbe protiv ostalih okrivljenika kako bi im zajamčio njihovo pravo na nepristrani sud, utvrđeno u članku 47. drugom stavku Povelje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">29</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Taj sud ističe da će mu odgovori koje će Sud dati na njegova pitanja u biti omogućiti da utvrdi može li, ili pak mora li sam odobriti, kao što je to od njega zatražila osoba PT, sporazum o rješavanju predmeta koji je on sklopio, i to bez pristanka ostalih okrivljenika.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">30</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim je okolnostima Specializiran nakazatelen sad (Specijalizirani kazneni sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-105" title="page-8">
      „1. Ako je riječ o kaznenom postupku koji se odnosi na optužnicu zbog kaznenih djela koja ulaze u područje primjene prava Unije, je li u skladu s člankom 19. stavkom 1. [drugim podstavkom] UEU‑a i člankom 47. [prvim i drugim stavkom] Povelje nacionalni zakon kojim se nalaže da drugi sud, a ne sud pred kojim se vodi postupak i kojem su predloženi svi dokazi, ispituje sadržaj sporazuma sklopljenog između državnog odvjetnika i optuženika ako je razlog za to postojanje drugih suoptuženika koji nisu sklopili sporazum?
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-106" title="page-8">
      2. Je li u skladu s člankom 5. Okvirne odluke 2004/757, člankom 4. Okvirne odluke 2008/841, člankom 19. stavkom 1. [drugim podstavkom] UEU‑a i člankom 52. u vezi s člankom 47. Povelje nacionalni zakon prema kojem se sporazum kojim se okončava kazneni postupak odobrava isključivo ako su s njim suglasni svi ostali suoptuženici i njihovi branitelji?
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-107" title="page-8">
      3. Zahtijeva li se člankom 47. [drugim stavkom] Povelje to da se sud, nakon što je ispitao i odobrio sporazum, proglasi nenadležnim za ispitivanje optužbe protiv drugih suoptuženika ako je odlučio o tom sporazumu, ali ne o njihovu sudjelovanju ni o njihovoj krivnji?”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">31</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dopisom od 5. kolovoza 2022. Sofijski gradski sad (Gradski sud u Sofiji, Bugarska) obavijestio je Sud da je, nakon zakonske izmjene koja je stupila na snagu 27. srpnja 2022., Specializiran nakazatelen sad (Specijalizirani kazneni sud) raspušten te su određeni kazneni predmeti pokrenuti pred tim sudom, među kojima i glavni predmet, od toga dana preneseni njemu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nadležnost Suda</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">32</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uvodno valja podsjetiti na to da je na Sudu da ispita okolnosti pod kojima je nacionalni sudac uputio pitanja kako bi provjerio postojanje vlastite nadležnosti ili dopuštenost zahtjeva koji mu je podnesen (vidjeti u tom smislu presude od 4. srpnja 2006., Adeneler i dr., C‑212/04, EU:C:2006:443, t. 42. i od 11. srpnja 2024., Hann‑Invest i dr., C‑554/21, C‑622/21 i C‑727/21, EU:C:2024:594, t. 29.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nadležnost Suda</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">33</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 51. stavak 1. Povelje propisuje da se njezine odredbe upućuju samo državama članicama jer one provode pravo Unije. Stavak 2. tog članka 51. pojašnjava da te odredbe Povelje ni na koji način ne proširuju nadležnosti Europske unije kako su utvrđene u Ugovorima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">34</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Te odredbe potvrđuju praksu Suda prema kojoj se temeljna prava koja se jamče u pravnom sustavu Unije primjenjuju na sve situacije uređene pravom Unije, ali ne i izvan njih. Slijedom toga, u okviru prethodnog postupka na temelju članka 267. UFEU‑a Sud može tumačiti pravo Unije samo u granicama dodijeljene nadležnosti (vidjeti u tom smislu presudu od 11. srpnja 2024., Hann‑Invest i dr., C‑554/21, C‑622/21 i C‑727/21, EU:C:2024:594, t. 30. i 31. i ustaljenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">35</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pojam „provedba prava Unije” u smislu članka 51. stavka 1. Povelje pretpostavlja postojanje veze između akta prava Unije i nacionalne mjere o kojoj je riječ, pri čemu ta veza nadilazi bliskost obuhvaćenih područja ili neizravne učinke jednog područja na drugo (vidjeti u tom smislu presude od 6. ožujka 2014., Siragusa, C‑206/13, EU:C:2014:126, t. 24. i od 29. srpnja 2024., protectus, C‑185/23, EU:C:2024:657, t. 42.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">36</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Sud je već odlučio o neprimjenjivosti temeljnih prava Unije u vezi s nacionalnim propisom jer odredbe prava Unije u vezi s dotičnim područjem ne nameću državama članicama nikakvu obvezu u pogledu situacije iz glavnog postupka (vidjeti u tom smislu presude od 6. ožujka 2014., Siragusa, C‑206/13, EU:C:2014:126, t. 26. i od 10. srpnja 2014., Julián Hernández i dr., C‑198/13, EU:C:2014:2055, t. 35.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">37</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na ta razmatranja valja odrediti provodi li se, kao što to tvrdi sud koji je uputio zahtjev, bugarskim zakonodavstvom kojim se uređuje rješavanje predmeta pravo Unije u smislu članka 51. stavka 1. Povelje, i ako da, slijedom toga, je li Sud nadležan za tumačenje odredbi Povelje koje navodi sud koji je uputio zahtjev.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">38</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, budući da taj sud smatra da to nacionalno zakonodavstvo predstavlja provedbu članka 5. Okvirne odluke 2004/757 u vezi s njezinim člankom 4. stavkom 1. i članka 4. Okvirne odluke 2008/841 u vezi s njezinim člankom 3., valja istaknuti da se te odredbe prava Unije nalaze u aktima donesenima na temelju članka 31. stavka 1. UEU‑a, čije su odredbe preuzete člankom 83. stavkom 1. prvim podstavkom UFEU‑a. Taj članak 4. stavak 1. i taj članak 3. sadržavaju minimalne odredbe o kaznama koje se primjenjuju na kaznena djela u područjima kriminaliteta koja su obuhvaćena područjima primjene tih dvaju okvirnih odluka, odnosno nezakonite trgovine drogom i organiziranog kriminala.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">39</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao što je to nezavisni odvjetnik u biti istaknuo u točkama 32. i 33. svojega mišljenja, njihova provedba podrazumijeva da države članice donose zakonodavne mjere obuhvaćene materijalnim kaznenim pravom, poput članka 321. i članka 354.a stavka 1. NK‑a. Suprotno tomu, u području postupovnog kaznenog prava, u koje ulaze u bitnome odredbe bugarskog prava o sporazumu o rješavanju predmeta, to jest članak 384. stavak 3. i članak 384.a NPK‑a, nijedan zakonodavni akt Unije koji za predmet ima tu vrstu sporazuma nije donesen na temelju članka 31. UEU‑a ili članka 82. UFEU‑a, koji definira nadležnost Unije u području postupovnog kaznenog prava.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">40</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga slijedi da odnos između odredbi materijalnog kaznenog prava Unije iz točke 38. ove presude i odredbi bugarskog postupovnog kaznenog prava kojima se uređuje sporazum o rješavanju predmeta o kojem je riječ u glavnom postupku ne nadilazi bliskost ili neizravne učinke jednog područja na drugo. U tim okolnostima ne može se utvrditi poveznica između njih, u smislu sudske prakse koja se navodi u točki 35. ove presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">41</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, članak 5. Okvirne odluke 2004/757 i članak 4. Okvirne odluke 2008/841, oba naslovljeni „Posebne okolnosti”, samo predviđaju da države članice mogu poduzeti potrebne mjere kako bi se kazne iz tih okvirnih odluka mogle smanjiti ako počinitelj kaznenog djela odustane od kriminalne aktivnosti i pruži upravnim ili sudskim tijelima informacije do kojih ona na drugi način ne bi mogla doći, pomažući im, među ostalim, da identificiraju ili privedu pravdi druge počinitelje kaznenog djela ili pronađu dokaze. Te odredbe prava Unije ne pojašnjavaju ni pravila ni uvjete kojima se uređuje sklapanje sporazuma o rješavanju predmeta i ne nalažu ni državama članicama da zakonodavno urede to područje, protivno onomu što se sudskom praksom navedenom u točki 36. ove presude zahtijeva za uspostavu poveznice između navedenih odredbi prava Unije i odredbi kojima se uređuje sporazum o rješavanju predmeta u bugarskom pravu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">42</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz prethodno navedenih razmatranja proizlazi da odredbe NPK‑a koje se odnose na sklapanje i odobrenje sporazuma o rješavanju predmeta, osobito članak 384. stavak 3. i članak 384.a NPK‑a nisu „provedba”, u smislu članka 51. stavka 1. Povelje, odredbi okvirnih odluka 2004/757 i 2008/841.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">43</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga Sud nije nadležan za davanje odgovora na postavljena pitanja u dijelu u kojem se odnose na članak 5. Okvirne odluke 2004/757, članak 4. Okvirne odluke 2008/841, članak 47. prvi i drugi stavak te članak 52. Povelje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Primjenjivost članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">44</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na temelju članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a države članice osiguravaju pravne lijekove dostatne da bi se pojedincima osiguralo da će se poštovati njihovo pravo na učinkovitu pravnu zaštitu u područjima obuhvaćenima pravom Unije. Stoga je na državama članicama da predvide sustav pravnih lijekova i postupaka koji u tim područjima osiguravaju poštovanje učinkovite pravne zaštite (presude od 27. veljače 2018., Associação Sindical dos Juízes Portugueses, C‑64/16, EU:C:2018:117, t. 34. i navedena sudska praksa i od 11. srpnja 2024., Hann‑Invest i dr., C‑554/21, C‑622/21 i C‑727/21, EU:C:2024:594, t. 34. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">45</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kada je riječ o materijalnom području primjene članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a, ta se odredba odnosi na „područja obuhvaćena pravom Unije”, neovisno o situaciji u kojoj ga države članice provode (presude od 27. veljače 2018., Associação Sindical dos Juízes Portugueses, C‑64/16, EU:C:2018:117, t. 29. i od 11. srpnja 2024., Hann‑Invest i dr., C‑554/21, C‑622/21 i C‑727/21, EU:C:2024:594, t. 35. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">46</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Cilj članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a osobito je njegova primjena na sva nacionalna tijela koja kao sudovi mogu odlučivati o pitanjima koja se odnose na tumačenje ili primjenu prava Unije i koja su stoga područja koja su obuhvaćena tim pravom (vidjeti u tom smislu presude od 27. veljače 2018., Associação Sindical dos Juízes Portugueses, C‑64/16, EU:C:2018:117, t. 40. i od 11. srpnja 2024., Hann‑Invest i dr., C‑554/21, C‑622/21 i C‑727/21, EU:C:2024:594, t. 36. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">47</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">To je slučaj suda koji je uputio zahtjev, koji u ovom slučaju mora odlučiti o pitanjima koja se odnose na tumačenje i primjenu okvirnih odluka 2004/757 i 2008/841 koje su u bugarski pravni poredak prenesene odredbama NK‑a, tako da taj sud mora ispuniti zahtjeve djelotvorne sudske zaštite koji proizlaze iz članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">48</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim okolnostima, Sud je nadležan za tumačenje članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a u ovom predmetu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">O prethodnim pitanjima</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prvo pitanje</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">49</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojim prvim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU‑a tumačiti na način da mu se protivi odredba nacionalnog prava koja ad hoc sudskom vijeću, a ne vijeću zaduženom za predmet, dodjeljuje nadležnost za odlučivanje o sporazumu o rješavanju predmeta sklopljenom između okrivljenika i državnog odvjetništva tijekom sudske faze kaznenog postupka, kada su u istom postupku optuženi i ostali okrivljenici.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">50</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iako je ustrojstvo pravosuđa u državama članicama u njihovoj nadležnosti, uključujući osnivanje, sastav, nadležnost i funkcioniranje nacionalnih sudova, one su ipak pri izvršavanju te nadležnosti obvezne poštovati obveze koje za njih proizlaze iz prava Unije, odnosno konkretno iz članka 19. UEU‑a (presuda od 11. srpnja 2024., Hann‑Invest i dr., C‑554/21, C‑622/21 i C‑727/21, EU:C:2024:594, t. 44. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">51</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Načelo djelotvorne sudske zaštite iz članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a opće je načelo prava Unije koje je zajamčeno, među ostalim, člankom 47. drugim stavkom Povelje. Potonju odredbu stoga treba uzeti u obzir na odgovarajući način u svrhu tumačenja tog članka 19. stavka 1. drugog podstavka (vidjeti u tom smislu presudu od 11. srpnja 2024., Hann‑Invest i dr., C‑554/21, C‑622/21 i C‑727/21, EU:C:2024:594, t. 45. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">52</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Usto, u skladu s prvom rečenicom članka 52. stavka 3. Povelje, prava iz Povelje imaju isto značenje i opseg primjene kao i odgovarajuća prava zajamčena EKJLP‑om. Na temelju druge rečenice te odredbe, to ne sprečava pravo Unije da pruži širu zaštitu. U skladu s Objašnjenjima koja se odnose na Povelju o temeljnim pravima (SL 2007., C 303, str. 17.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 7., str. 120.), članak 47. drugi stavak Povelje odgovara članku 6. stavku 1. EKLJP‑a. Stoga Sud mora osigurati da njegovo tumačenje u ovom predmetu osigurava razinu zaštite koja ne krši onu zajamčenu člankom 6. stavkom 1. EKLJP‑a, kako ga tumači Europski sud za ljudska prava (vidjeti u tom smislu presudu od 11. srpnja 2024., Hann‑Invest i dr., C‑554/21, C‑622/21 i C‑727/21, EU:C:2024:594, t. 46. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">53</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svaka država članica, na temelju članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a, treba osigurati da tijela koja su pozvana, kao „sudovi” u smislu koji definira pravo Unije, odlučivati o pitanjima u vezi s primjenom ili tumačenjem tog prava i koja stoga podliježu njegovu sustavu pravnih lijekova u područjima obuhvaćenima pravom Unije, ispunjavaju zahtjeve djelotvorne sudske zaštite, među kojima je i zahtjev neovisnosti (vidjeti u tom smislu presude od 21. prosinca 2021., Euro Box Promotion i dr., C‑357/19, C‑379/19, C‑547/19, C‑811/19 i C‑840/19, EU:C:2021:1034, t. 220. i 224., i od 11. srpnja 2024., Hann‑Invest i dr., C‑554/21, C‑622/21 i C‑727/21, EU:C:2024:594, t. 47.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">54</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, Sud je već pojasnio da članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU‑a, koji državama članicama nameće jasnu i preciznu obvezu rezultata koja ne sadržava nijedan uvjet, osobito u pogledu neovisnosti i nepristranosti sudova od kojih se traže tumačenje i primjena prava Unije, ima izravan učinak koji podrazumijeva izuzimanje iz primjene svake nacionalne odredbe, sudske prakse ili prakse suprotne tim odredbama prava Unije, kako ih tumači Sud (presuda od 5. lipnja 2023., Komisija/Poljska (Neovisnost i privatan život sudaca), C‑204/21, EU:C:2023:442, t. 78. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">55</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Taj zahtjev neovisnosti sadržava dva aspekta. Prvi, koji je vanjske prirode, znači da predmetno tijelo svoje funkcije izvršava posve samostalno a da se pritom ni u kojem pogledu ne nalazi u hijerarhijskom ili podređenom odnosu i da ne prima naloge ili upute ikoje vrste te da je tako zaštićeno od vanjskih utjecaja ili pritisaka koji mogu ugroziti neovisnu prosudbu njegovih članova i utjecati na njihove odluke. Drugi aspekt, koji je unutarnje prirode, dovodi se u vezu s pojmom „nepristranosti” i ima za cilj osiguranje jednakog odmaka od stranaka spora i njihovih pripadajućih interesa u odnosu na predmet tog spora. Taj kut gledanja zahtijeva poštovanje objektivnosti i nepostojanje svakog interesa u rješavanju spora osim stroge primjene pravnog pravila (presuda od 11. srpnja 2024., Hann‑Invest i dr., C‑554/21, C‑622/21 i C‑727/21, EU:C:2024:594, t. 50. i 51. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">56</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da je državni odvjetnik obavijestio sud koji je uputio zahtjev o svojim dvojbama koje se odnose na nepristranost sudskog vijeća zaduženog za glavni postupak u svrhu nastavka postupka koji se odnosi na ostale okrivljenike, ako bi ono trebalo odobriti suglasnost za rješavanje predmeta koji se odnosi na osobu PT.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">57</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao što je to nezavisni odvjetnik u biti istaknuo u točki 66. svojeg mišljenja, kada je, kao u ovom slučaju, protiv više osoba pokrenut postupak zbog sudjelovanja u istom organiziranom zločinačkom udruženju, a jedan od njih tijekom sudske faze tog postupka sklopi sporazum u kojem priznaje svoju krivnju, određivanje ad hoc sudskog vijeća radi odlučivanja o tom sporazumu predstavlja mjeru upravljanja sudovanjem koju države članice mogu predvidjeti kako bi osigurale, čak i pojačale poštovanje zahtjeva neovisnosti i nepristranosti sudskog vijeća koji će suditi okrivljenicima koji nisu priznali svoju krivnju, a koji proizlaze iz članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">58</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tako je u svojoj presudi od 25. studenoga 2021., Mucha protiv Slovačke (CE:ECHR:2021:1125JUD006370319, t. 62. do 64. i 66.), Europski sud za ljudska prava utvrdio postojanje povrede članka 6. stavka 1. EKLJP‑a u pogledu načela nepristranosti i načela pretpostavke nedužnosti, u situaciji u kojoj je isto sudsko vijeće najprije odlučilo o sporazumima o priznanju krivnje u pogledu osam okrivljenika zbog sudjelovanja u zločinačkom udruženju a zatim o osnovanosti optužbe protiv drugog okrivljenika za sudjelovanje u istom zločinačkom udruženju, zbog toga što su presude kojima se odobravaju ti sporazumi sadržavale posebno i pojedinačno navođenje djela koje se potonjoj osobi stavljaju na teret te su stoga povrijedile njezino pravo da se smatra nedužnom dok joj se ne dokaže krivnja u skladu sa zakonom. Taj sud je iz toga zaključio da su sumnje u pogledu nepristranosti navedenog sudskog vijeća objektivno opravdane.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">59</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, sud koji je uputio zahtjev smatra da, u okviru kaznenog postupka koji se vodi protiv više okrivljenika, određivanje ad hoc sudskog vijeća radi odlučivanja o sporazumu o rješavanju predmeta može povrijediti načelo neposrednosti kaznenog postupka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">60</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">To načelo podrazumijeva da oni koji su odgovorni za odlučivanje o krivnji ili nedužnosti optuženika moraju, u načelu, osobno saslušati svjedoke i ocijeniti njihovu vjerodostojnost, s obzirom na to da je jedan od važnih elemenata poštenog kaznenog postupka mogućnost optuženika da se suoči sa svjedocima u nazočnosti suca koji u konačnici donosi odluku (vidjeti u tom smislu presudu od 29. srpnja 2019., Gambino i Hyka, C‑38/18, EU:C:2019:628, t. 42. i 43.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">61</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju, kao što je to nezavisni odvjetnik u biti istaknuo u točki 73. svojeg mišljenja, određivanje ad hoc sudskog vijeća radi odlučivanja o sporazumu o rješavanju predmeta, poput onog o kojem je riječ u glavnom postupku, ne može povrijediti načelo neposrednosti kaznenog postupka. Naime, okrivljenik koji odluči priznati svoju krivnju, dobrovoljno i potpuno upoznat s činjenicama koje mu se stavljaju na teret i pravnim učincima tog izbora, odriče se, kao što to proizlazi iz članka 381. stavka 6. NPK‑a, „od toga da se o njegovu predmetu odluči u redovnom postupku” i od određenih prava koja iz njega proizlaze.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">62</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na sve prethodne razloge, na prvo pitanje valja odgovoriti tako da članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU‑a treba tumačiti na način da mu se ne protivi odredba nacionalnog prava koja ad hoc sudskom vijeću, a ne vijeću zaduženom za predmet dodjeljuje nadležnost za odlučivanje o sporazumu o rješavanju predmeta sklopljenom između okrivljenika i državnog odvjetništva tijekom sudske faze kaznenog postupka kada su u istom postupku optuženi i ostali okrivljenici.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugo pitanje</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dopuštenost</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">63</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Europska komisija u pisanim očitovanjima ističe da je obrazloženje zahtjeva za prethodnu odluku u vezi s drugim pitanjem, u dijelu u kojem se odnosi na tumačenje članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a, „vrlo sažeto” i ne ispunjava zahtjeve koji proizlaze iz članka 94. Poslovnika Suda.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">64</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s ustaljenom sudskom praksom, pitanja o tumačenju prava Unije koja uputi nacionalni sud unutar zakonodavnog i činjeničnog okvira koji utvrđuje pod vlastitom odgovornošću i čiju točnost Sud nije dužan provjeravati, uživaju presumpciju relevantnosti. Odbijanje Suda da odluči o zahtjevu za prethodnu odluku koji je uputio nacionalni sud moguće je samo u slučaju kad je očito da zahtijevano tumačenje prava Unije nema nikakve veze s činjeničnim stanjem ili predmetom glavnog postupka, kad je problem hipotetske naravi ili kad Sud ne raspolaže činjeničnim i pravnim elementima koji su mu potrebni da bi pružio koristan odgovor na postavljena pitanja (vidjeti u tom smislu presude od 15. prosinca 1995., Bosman, C‑415/93, EU:C:1995:463, t. 61., i od 8. studenoga 2022., Staatssecretaris van Justitie en Veiligheid (Ispitivanje zadržavanja po službenoj dužnosti), C‑704/20 i C‑39/21, EU:C:2022:858, t. 61.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">65</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Budući da u okviru prethodnog postupka na temelju članka 267. UFEU‑a zahtjev za prethodnu odluku čini temelj tog postupka pred Sudom, nužno je da nacionalni sud u tom zahtjevu odredi činjenični i zakonodavni okvir spora u glavnom postupku i da pruži osnovna objašnjenja o razlozima zbog kojih je odabrao odredbe prava Unije čije tumačenje traži kao i o vezi koju uspostavlja između tih odredbi i nacionalnog propisa koji je primjenjiv u sporu koji je pred njim pokrenut. Ovi kumulativni zahtjevi izričito su navedeni u članku 94. Poslovnika (vidjeti u tom smislu presudu od 4. lipnja 2020., C. F. (Porezni nadzor), C‑430/19, EU:C:2020:429, t. 23. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">66</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju sud koji je uputio zahtjev u dovoljnoj mjeri izlaže okolnosti glavnog predmeta i detaljno navodi primjenjive nacionalne odredbe. Također navodi razloge zbog kojih dvoji o usklađenosti, konkretno, članka 384. stavka 3. NPK‑a s člankom 19. stavkom 1. drugim podstavkom UEU‑a. Naime, taj sud smatra da zahtjev pristanka svih ostalih okrivljenika na odobrenje sporazuma o rješavanju predmeta koji je sklopio jedan od okrivljenika tijekom sudske faze kaznenog postupka pokrenutog protiv više osoba „nepobitno” ograničava „pravno sredstvo” koje, prema njegovu mišljenju, takav sporazum predstavlja za tog okrivljenika, s obzirom na to da sklapanjem i odobrenjem tog sporazuma navedeni okrivljenik „postiže konačni željeni rezultat, odnosno izricanje sankcije blaže od one koja bi mu bila izrečena da je taj predmet bio obrađen u okviru redovnog postupka”. Taj sud također smatra da takvo ograničenje može negativno utjecati na „pravičnost postupka”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">67</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga slijedi da, suprotno onomu što tvrdi Komisija, kada je riječ o tom pitanju, zahtjev za prethodnu odluku ispunjava zahtjeve utvrđene u članku 94. Poslovnika te je stoga dopušten u dijelu u kojem se odnosi na tumačenje članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Meritum</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">68</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojim drugim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU‑a tumačiti na način da mu se protivi odredba nacionalnog prava kojom se, u kaznenom postupku pokrenutom protiv više okrivljenika zbog njihova sudjelovanja u istom zločinačkom udruženju, sudsko odobrenje sporazuma o rješavanju predmeta sklopljenog između jednog od okrivljenika i državnog odvjetništva tijekom sudske faze tog postupka uvjetuje suglasnošću svih ostalih okrivljenika.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">69</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao što to navodi sud koji je uputio zahtjev, u glavnom postupku takav zahtjev „u interesu je nekih drugih [okrivljenika] protiv kojih bi osoba PT mogla svjedočiti u svojstvu svjedoka nakon odobrenja sporazuma koji se na njega odnosi”. Osim toga, taj je sud u odgovoru na zahtjev Suda za pojašnjenje upućen na temelju članka 101. stavka 1. njegova Poslovnika pojasnio da je sud zadužen za suđenje ostalim okrivljenicima „vezan” sadržajem sporazuma o rješavanju predmeta koji je sklopio jedan od okrivljenika.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">70</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu, zahtjev pristanka ostalih okrivljenika proizlazi iz prava na pošteno suđenje i njihovih prava obrane. Međutim, poštovanje tih prava jedan je od elemenata koji čine sastavni dio temeljnog načela djelotvorne sudske zaštite iz članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU‑a, poput pojma „pravičan postupak” iz članka 6. EKLJP‑a (vidjeti u tom smislu presudu od 15. srpnja 2021., Komisija/Poljska (Sustav stegovnih mjera za suce) (C‑791/19, EU:C:2021:596, t. 203.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">71</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">To je temeljno načelo prava Unije povrijeđeno ako se sudska odluka temelji na činjenicama i dokumentima o kojima same stranke ili jedna od njih nisu imale spoznaja i o kojima stoga nisu bile u mogućnosti zauzeti stajalište (vidjeti u tom smislu presude od 22. ožujka 1961., Snupat/Visoka vlast, 42/59 i 49/59, EU:C:1961:5, str. 156., i od 17. studenoga 2022., Harman International Industries, C‑175/21, EU:C:2022:895, t. 63.). Osim toga, načela poštenog suđenja nalažu da se, u odgovarajućim slučajevima, interesi obrane procijene s interesima svjedoka ili žrtava koje su pozvane dati iskaz (presuda od 29. srpnja 2019., Gambino i Hyka, C‑38/18, EU:C:2019:628, t. 41.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">72</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodno navedeno, načelo poštovanja prava obrane ne može se tumačiti na način da mu se protive odredbe nacionalnog prava poput članka 384. stavka 3. NPK‑a, čiji je cilj zajamčiti ta prava okrivljenicima kojima se, s obzirom na to da nisu priznali svoju krivnju, mora suditi u kasnijem kaznenom postupku, uzimajući u obzir ne samo informacije koje se odnose na njih i trebaju se nalaziti u sporazumu o rješavanju predmeta koji je sklopio okrivljenik koji je priznao svoju krivnju nego i izjave koje bi on kao svjedok mogao dati pred sudskim vijećem koje će odlučiti o kaznenoj odgovornosti ostalih okrivljenika.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">73</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na sve prethodne razloge, na prvo pitanje valja odgovoriti da članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU‑a treba tumačiti na način da mu se ne protivi odredba nacionalnog prava kojom se, u kaznenom postupku pokrenutom protiv više okrivljenika zbog njihova sudjelovanja u istom zločinačkom udruženju, sudsko odobrenje sporazuma o rješavanju predmeta sklopljenog između jednog od okrivljenika i državnog odvjetništva tijekom sudske faze tog postupka uvjetuje suglasnošću svih ostalih okrivljenika.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Treće pitanje</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">74</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao što to proizlazi iz točke 42. ove presude, Sud nije nadležan za davanje odgovora na treće pitanje jer se ono odnosi isključivo na tumačenje članka 47. Povelje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Troškovi</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">75</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C41DispositifIntroduction" id="para-163" title="page-16">
      Slijedom navedenog, Sud (treće vijeće) odlučuje:
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU‑a treba tumačiti na način da mu se ne protivi odredba nacionalnog prava koja ad hoc sudskom vijeću, a ne vijeću zaduženom za predmet dodjeljuje nadležnost za odlučivanje o sporazumu o rješavanju predmeta sklopljenog između okrivljenika i državnog odvjetništva tijekom sudske faze kaznenog postupka kada su u istom postupku optuženi i ostali okrivljenici.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU‑a treba tumačiti na način da mu se ne protivi odredba nacionalnog prava kojom se, u kaznenom postupku pokrenutom protiv više okrivljenika zbog njihova sudjelovanja u istom zločinačkom udruženju, sudsko odobrenje sporazuma o rješavanju predmeta sklopljenog između jednog od okrivljenika i državnog odvjetništva tijekom sudske faze tog postupka uvjetuje suglasnošću svih ostalih okrivljenika.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <div class="signatures">
<p class="C77Signatures" id="para-166" title="page-16">
<span class="signatory">Potpisi</span>
</p>
</div>
    <div/>
  <hr class="note"/>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-1" href="#c-1">*</a>
</span>) Jezik postupka: bugarski</p>
</body>
</html>
