<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-546/18</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62018CC0546</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:219">EU:C:2021:219</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>15</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>15</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Mišljenje M. Bobeka – predmet C‑546/18</HT></P><P><HT TYPE="SC">Adler Real Estate i dr.</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje nezavisnog odvjetnika</HT></P><P><HT TYPE="UC">Michala Bobeka</HT></P><P>od <DATE ISO="20210318">18. ožujka 2021.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P>Izvorni jezik: engleski</P></NOTE></P></TI><STI><P><HT TYPE="BOLD">Predmet C‑546/18</HT></P><P>FN,</P><P>GM,</P><P>Adler Real Estate AG,</P><P>HL,</P><P>Petrus Advisers LLP</P><P>uz sudjelovanje:</P><P>Übernahmekommission</P><P><HT TYPE="NORMAL">(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesverwaltungsgericht (Savezni upravni sud, Austrija))</HT></P></STI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima</KEYWORD><KEYWORD>Pravomoćnost upravnih odluka donesenih po završetku upravnih postupaka</KEYWORD><KEYWORD>Direktiva 2004/25/EZ</KEYWORD><KEYWORD>Tumačenje u skladu s pravom Unije</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><CONTENTS.CONCLUSION><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">I.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Uvod</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>Kontekst ovog predmeta oblikuju dva odvojena postupka koje je pokrenuo Übernahmekommission (Komisija za preuzimanje, Austrija). U prvom (prethodnom) postupku utvrđene su (objektivne) činjenice u vezi s povredom pravila o obveznim ponudama za preuzimanje. U skladu s austrijskim postupovnim pravilima, kada utvrđenja iz preliminarnog postupka postanu pravomoćna, ocjena postojanja (subjektivnih) obilježja navodne povrede i određivanje sankcija dotičnim pojedincima, koji se provode u okviru drugog (upravno‑kaznenog) postupka, moraju se temeljiti na tim objektivnim utvrđenjima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>U tom kontekstu, Bundesverwaltungsgericht (Savezni upravni sud, Austrija), pozivajući se na članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) i Direktivu 2004/25/EZ<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P>Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20040421">21. travnja 2004.</DATE> o ponudama za preuzimanje (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="142" PAGE.FIRST="12" DATE.PUB="2004">SL 2004., L 142, str. 12</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 141.)</P></NOTE> (u daljnjem tekstu: Direktiva o ponudama za preuzimanje), u bitnome se raspituje o postupovnim pravima koja pravo Unije dodjeljuje osobama koje nisu bile stranke u <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>prvoj rundi<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/> (prethodnom postupku), ali kojima u <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>drugoj rundi<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/> (upravno‑kaznenom postupku) prijete sankcije zbog njihovih odnosnih položaja u korporativnoj strukturi društava koja su bila stranke u prvom postupku.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="2"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">II.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">A.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Pravo Unije</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 4. stavkom 1. Direktive o ponudama za preuzimanje, države članice određuju tijelo ili tijela nadležna za nadzor ponuda na koje se odnose pravila koja one donesu ili uvedu na temelju te direktive. Prema njezinu članku 4. stavku 5.:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>Nadzornim se tijelima dodjeljuju sva ovlaštenja potrebna za izvršenje njihovih obveza, uključujući ovlaštenje osiguranja da stranke ponude postupaju u skladu s pravilima donesenim ili uvedenim na temelju ove Direktive.<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>Članak 5. stavak 1. te direktive sadržava obvezu objavljivanja ponude za preuzimanje. Ta obveza postoji kada god <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>fizička ili pravna osoba drži, kao rezultat vlastitog stjecanja ili stjecanja od strane osoba koje s njom djeluju zajednički, vrijednosnice trgovačkog društva navedenog u članku 1. stavku 1., koj[e] joj, osim bilo kojih postojećih vrijednosnica koje ona drži ili osim vrijednosnica koje drže osobe koje s njom djeluju zajednički, izravno ili neizravno, daju određeni postotak glasačkih prava u glavnoj skupštini tog trgovačkog društva dajući joj kontrolu nad tim trgovačkim društvom […]<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>Prema članku 17. Direktive o ponudama za preuzimanje, naslovljenom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>Sankcije<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/>:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>Države članice određuju sankcije koje će biti nametnute za povrede nacionalnih mjera donesenih na temelju ove Direktive i poduzimaju potrebne korake kako bi osigurale provedbu tih sankcija. Tako određene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice obavješćuju Komisiju o tim mjerama najkasnije na datum određen u članku 21. stavku 1., a o bilo kojim daljnjim izmjenama tih mjera čim prije.<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">B.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Austrijsko pravo</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>Allgemeines Verwaltungsverfahrensgesetz 1991 (Zakon o općem upravnom postupku iz 1991.; u daljnjem tekstu: AVG) uređuje postupke pred upravnim tijelima u Austriji. Članak 24. Verwaltungsstrafgesetza 1991 (Zakon o upravnim prekršajima iz 1991.) propisuje da se AVG primjenjuje i u upravno‑kaznenim postupcima, osim ako je predviđeno drukčije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>Bundesgesetz betreffend Übernahmeangebote (Savezni zakon o ponudama za preuzimanje), BGBl. (<HT TYPE="ITALIC">Savezni službeni list</HT>) I br. 127/1998 (u daljnjem tekstu: ÜbG), uređuje materijalne i postupovne aspekte javnog preuzimanja dionica i drugih vrijednosnica uvrštenih društava.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>U članku 1. točki 6. ÜbG‑a definiran je pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>zajedničko djelovanje<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/>. Prema članku 23. stavku 1. tog zakona, ako se utvrdi da su subjekti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>djelovali zajednički<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/>, dionice ili vrijednosnice ciljnog trgovačkog društva koje oni drže zbrajaju se prilikom primjene članaka 22. do 22.b ÜbG‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>Članak 22. ÜbG‑a odnosi se na obvezu davanja ponude za preuzimanje. Tu obvezu ima <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>svaka osoba koja izravno ili neizravno stekne kontrolni udio u ciljnom trgovačkom društvu<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/>, a mora se ispuniti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>u roku od 20 burzovnih dana od stjecanja kontrolnog udjela<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/>. Članak 22.a tog zakona tu obvezu davanja ponude za preuzimanje proširuje na subjekte koji su djelovali zajednički prilikom stjecanja <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>kontrolnog udjela<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="3"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>Članak 30. stavak 2. ÜbG‑a propisuje da se AVG primjenjuje na postupke koje pokreće Komisija za preuzimanje.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">III.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Činjenično stanje, nacionalni postupak i prethodna pitanja</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>Komisija za preuzimanje donijela je <DATE ISO="20161122">22. studenoga 2016.</DATE> odluku (u daljnjem tekstu: prethodna odluka) protiv društava Adler Real Estate AG (u daljnjem tekstu: Adler), Mountain Peak Trading LLP (u daljnjem tekstu: Mountain Peak), Westgrund AG (u daljnjem tekstu: Westgrund), Petrus Advisers Ltd (u daljnjem tekstu: Petrus) i GM‑a (fizičke osobe). Ta je odluka donesena u okviru postupka u vezi sa stjecanjem <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>većinskog udjela<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/> od 31,36 % u društvu Conwert Immobilien SE (u daljnjem tekstu: Conwert) i povezanim neispunjenjem obveze dostavljanja javne ponude o preuzimanju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>Komisija za preuzimanje je u prethodnom postupku utvrdila da je nakon međusobnog pripisivanja glasačkih prava u skladu s člankom 23. stavkom 1. ÜbG‑a stečen kontrolni udio u smislu članka 22. ÜbG‑a. Komisija za preuzimanje je to utvrđenje o dosezanju potrebnog praga donijela na temelju kriterija o zbrajanju za <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>pravne subjekte koji djeluju zajednički<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/> predviđenih člankom 1. točkom 6. ÜbG‑a. U skladu s člankom 23. stavkom 1. ÜbG‑a, ta glasačka prava u društvu Conwert su se društvima Adler, Mountain Peak, Westgrund, Petrus i GM‑u stoga trebala prvi put međusobno pripisati <DATE ISO="20150929">29. rujna 2015.</DATE> Načelno, prema točki 1. članka 22.a ÜbG‑a, to stjecanje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>većinskog udjela<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/> od strane <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>osoba koje djeluju zajednički<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/> trebalo je dovesti do podnošenja obvezne ponude za preuzimanje društva Conwert u roku od 20 burzovnih dana.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>Oberster Gerichtshof (Vrhovni sud, Austrija) rješenjem od <DATE ISO="20170301">1. ožujka 2017.</DATE> odbio je tužbu protiv prethodne odluke. Ta je odluka stoga postala pravomoćna.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>Komisija za preuzimanje je nakon toga pokrenula upravno‑kazneni postupak protiv GM‑a, HL‑a i FN‑a (koji su svi fizičke osobe). HL i FN su bili odgovorni na temelju funkcija članova uprave društva Adler odnosno direktora društva Petrus, koje su obnašali u vrijeme počinjenja navodne povrede.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>Komisija za preuzimanje je <DATE ISO="20180129">29. siječnja 2018.</DATE> donijela odluku protiv GM‑a (kao fizičke osobe), HL‑a (u njegovu svojstvu člana uprave društva Adler) i FN‑a (u njegovu svojstvu direktora društva Petrus) (u daljnjem tekstu: upravno‑kaznena odluka). Komisija za preuzimanje izrekla je upravne kazne GM‑u, HL‑u i FN‑u te utvrdila da su odnosna društva koja su HL i FN zastupali bila akcesorno odgovorna.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>Komisija se prilikom donošenja te odluke vodila činjeničnim utvrđenjima iz prethodne odluke, osobito ključnim utvrđenjem da su dotični subjekti, na temelju sporazuma sklopljenog <DATE ISO="20150929">29. rujna 2015.</DATE>, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>djelovali zajednički<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/> u smislu članka 22.a ÜbG‑a. Ne podnijevši Komisiji za preuzimanje obveznu ponudu za preuzimanje u zakonskom roku od 20 burzovnih dana, GM, HL i FN povrijedili su članak 22.a stavak 1. u vezi s člankom 22. stavkom 1. ÜbG‑a. Komisija za preuzimanje je na temelju toga izrekla novčane kazne GM‑u, HL‑u i FN‑u te društva Adler i Petrus proglasila akcesorno odgovornima za te novčane kazne.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>Protiv upravno‑kaznene odluke podnesene su tužbe Bundesverwaltungsgerichtu (Savezni upravni sud, Austrija), sudu koji je uputio zahtjev. Taj sud ističe da, prema austrijskom pravu o upravnom postupku, pravomoćna odluka upravnog tijela obvezuje (to kao i druga) upravna tijela i sudove koji moraju donijeti odluku u vezi s istom činjeničnom i pravnom situacijom kao one na<?PAGE NO="4"?> koju se odnosi ranija prethodna odluka. Preduvjet takvog obvezujućeg učinka je istovjetnost stranaka. Taj obvezujući učinak djeluje i prema upravnim sudovima, također pod uvjetom istovjetnosti stranaka u odnosnim dvama postupcima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>Što se tiče GM‑a, sud koji je uputio zahtjev smatra da je za potrebe postupka u kojem je donesena odluka u prethodnom postupku i upravno‑kaznenom postupku postojala istovjetnost stranaka. Taj sud u pogledu GM‑a usto smatra da su ispunjeni svi ostali nacionalnopravni zahtjevi za priznavanje obvezujućih učinaka prethodne odluke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>Kada je riječ o HL‑u i FN‑u, sud koji je uputio zahtjev dvoji je li u prethodnom postupku i upravno‑kaznenom postupku postojala istovjetnost stranaka. Navodi da HL i FN u prethodnom postupku nisu sudjelovali kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>stranke<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/>, nego samo kao zastupnici društava Adler (u kojem je HL djelovao kao član uprave) i Petrus (u kojem je FN djelovao kao direktor). HL i FN (kao fizičke osobe) su svojstvo <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0018" REF.END="QE0018"/>stranaka<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/> imali samo u upravno‑kaznenom postupku. Unatoč tomu, Komisija za preuzimanje utvrdila je da prethodna odluka ima <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0019" REF.END="QE0019"/>proširene obvezujuće učinke<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/> (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0020" REF.END="QE0020"/><HT TYPE="ITALIC">erweiterte Bindungswirkung</HT><QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/>) za HL‑a i FN‑a (kao fizičke osobe).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>U tom činjeničnom i pravnom kontekstu, Bundesverwaltungsgericht (Savezni upravni sud) odlučio je prekinuti postupak i Sudu uputiti sljedeća prethodna pitanja:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0021" REF.END="QE0021"/>1.</NO.P><TXT>Protivi li se člancima 4. i 17. Direktive 2004/25/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20040421">21. travnja 2004.</DATE> o ponudama za preuzimanje, tumačenima u vezi s načelom djelotvornosti prava Unije, tumačenje prema kojem se pravomoćnoj odluci nadzornog tijela – donesenoj u skladu s člankom 4. Direktive 2004/25/EZ – kojom je utvrđeno da je fizička osoba prekršila nacionalna pravila donesena radi provedbe Direktive 2004/25/EZ ne priznaje obvezujući učinak u okviru upravno‑kaznenog postupka koji to nadzorno tijelo kasnije vodi protiv iste osobe, zbog čega ta osoba ponovno ima na raspolaganju sve prigovore u pogledu činjenica i prava te dokaze kako bi osporavala povredu prava koja je već utvrđena pravomoćnom odlukom?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Protivi li se člancima 4. i 17. Direktive 2004/25/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20040421">21. travnja 2004.</DATE> o ponudama za preuzimanje, tumačenima u vezi s načelom djelotvornosti prava Unije, tumačenje prema kojem se pravomoćnoj odluci nadzornog tijela – donesenoj u skladu s člankom 4. Direktive 2004/25/EZ – kojom je utvrđeno da je pravna osoba prekršila nacionalna pravila donesena radi provedbe Direktive 2004/25/EZ ne priznaje obvezujući učinak u okviru upravno‑kaznenog postupka koji to nadzorno tijelo kasnije vodi protiv tijela ovlaštenog zastupati tu pravnu osobu, zbog čega ta pravna osoba (tijelo koje ju zastupa) ponovno ima na raspolaganju sve prigovore u pogledu činjenica i prava te dokaze kako bi osporavala povredu prava koja je već utvrđena pravomoćnom odlukom?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT>(Ako je odgovor na [prvo] pitanje niječan:) Protivi li se članku 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima nacionalna praksa prema kojoj se pravomoćnoj odluci nadzornog tijela – donesenoj u skladu s člankom 4. Direktive 2004/25/EZ – kojom je utvrđeno da je fizička osoba prekršila nacionalna pravila donesena radi provedbe Direktive 2004/25/EZ priznaje obvezujući učinak u okviru upravno‑kaznenog postupka koji to nadzorno tijelo kasnije vodi protiv iste osobe, zbog čega je ta osoba spriječena da u činjeničnom i pravnom pogledu osporava povredu prava koja je već pravomoćno utvrđena?</TXT></NP></ITEM><?PAGE NO="5"?><ITEM><NP><NO.P>4.</NO.P><TXT>(Ako je odgovor na [drugo] pitanje niječan:) Protivi li se članku 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima nacionalna praksa prema kojoj se pravomoćnoj odluci nadzornog tijela – donesenoj u skladu s člankom 4. Direktive 2004/25/EZ – kojom je utvrđeno da je pravna osoba prekršila nacionalna pravila donesena radi provedbe Direktive 2004/25/EZ priznaje obvezujući učinak u okviru upravno‑kaznenog postupka koji to nadzorno tijelo kasnije vodi protiv tijela ovlaštenog zastupati tu pravnu osobu, zbog čega je ta pravna osoba (tijelo koje ju zastupa) spriječena da u činjeničnom i pravnom pogledu osporava povredu prava koja je već pravomoćno utvrđena?<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/></TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>Pisana očitovanja podnijeli su društvo Adler, HL, GM, Komisija za preuzimanje te Europska komisija. Sve navedene stranke, osim Komisije, usto su odgovorile na pisana pitanja koja im je Sud postavio.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">IV.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Analiza</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>Ovo je mišljenje strukturirano na sljedeći način. Započet ću iznošenjem svojeg shvaćanja nacionalnog prava te ću, na temelju toga, predložiti način na koji se pitanja koja sud koji je uputio zahtjev postavlja mogu pojednostaviti (A). Potom ću izložiti referentni okvir prava Unije (B), nakon čega ću se okrenuti predmetnom slučaju (C).</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">A.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">(Nacionalni zakonodavni) okvir i postavljena pitanja</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>Četiri pitanja koja sud koji je uputio zahtjev postavlja na prvi se pogled, ako ih se promatra u kontekstu složene mreže nacionalnih pravila i postupaka, doista čine poprilično složenima. Osim toga, ta se pitanja čine veoma dalekosežnima, jer se načelno dotiču: djelotvornosti prava Unije; statusa ili obvezatnosti pravomoćnih upravnih odluka, možebitno u vezi s obvezom preispitivanja tih pravomoćnih odluka; i temeljnih prava u postupcima koji dovode do izricanja kaznenih sankcija.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>Prema mojemu mišljenju, okvir za analizu ovog predmeta može biti mnogo ograničeniji. Sudu koji je uputio zahtjev korisne se smjernice možda mogu pružiti i bez razmatranja svih pojedinosti nacionalnog prava, koje je taj sud poprilično detaljno izložio, i elemenata proturječne nacionalne sudske prakse. Iako bi takve analize mogle biti zanimljive, nisam siguran koliko su doista potrebne u kontekstu ovog predmeta. Umjesto toga, usredotočit ću se na praktičan problem s kojim su suočeni, posebno iz perspektive pravâ obrane i pristupa sudu, pojedinci protiv kojih se vodi takav postupak.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT>Kako bi se to moglo učiniti, za početak je potrebno razmotriti tri elementa. Kao prvo, koji točno problem proizlazi iz nacionalnog prava? Kao drugo, u kakvom su Povelja i njezin članak 47. odnosu s Direktivom o ponudama za preuzimanje te kako se uklapaju u kontekst ovog predmeta? Kao treće, oba ta elementa navode me na to da preoblikujem i pojednostavim pitanja koja sud koji je uputio zahtjev postavlja, pri čemu, nadam se, neću izgubiti iz vida bit ovog predmeta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT>Kao prvo, za potrebe ovog predmeta ključno je shvatiti dva elementa nacionalnog prava: s jedne strane, postupovna pravila o načinu na koji Komisija za preuzimanje vodi svoje upravne postupke zbog navodnih povreda pravila o obveznim ponudama za preuzimanje; i, s druge strane, nacionalna postupovna pravila koja pravomoćnim upravnim odlukama priznaju obvezujući učinak.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="6"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT>Komisija za preuzimanje ovlaštena je pokrenuti istragu u pogledu, među ostalim, toga je li imatelj vrijednosnica, nakon što je stekao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0022" REF.END="QE0022"/>većinski udio<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/> u ciljnom trgovačkom društvu, povrijedio obvezu podnošenja ponude za preuzimanje u smislu članka 22. stavka 1. ÜbG‑a. Ona to može učiniti i kada skupina subjekata <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0023" REF.END="QE0023"/>djeluje zajednički<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/> radi stjecanja takvog udjela<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P>Točka 1. članka 22.a ÜbG‑a</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT>Međutim, postupak je podijeljen na utvrđivanje <HT TYPE="ITALIC">objektivnih</HT> i <HT TYPE="ITALIC">subjektivnih</HT> elemenata nepodnošenja ponude za preuzimanje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P>Prema člancima 33. i 35. ÜbG‑a</P></NOTE>. Kako stranke objašnjavaju, te se dvije vrste elemenata zasebno utvrđuju, u smislu da se <HT TYPE="ITALIC">objektivno</HT> pitanje je li stranka propustila podnijeti obveznu ponudu za preuzimanje razmatra u prethodnom postupku te se rješava prethodnom odlukom. Međutim, u prethodnom se postupku ne rješava pitanje kaznene odgovornosti. O toj se odgovornosti odlučuje prilikom kasnijeg utvrđivanja <HT TYPE="ITALIC">subjektivnih</HT> elemenata postojanja upravne odgovornosti, što, kako se čini, može dovesti do izricanja sankcije kaznene prirode.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT>Mogući <HT TYPE="ITALIC">sudski nadzor</HT> svakog od tih utvrđenja ide različitim putevima. Komisija za preuzimanje objašnjava da se odluke iz preliminarnog odnosno upravno‑kaznenog postupka preispituju pred različitim sudovima. Odluka u <HT TYPE="ITALIC">preliminarnom</HT> postupku može se pobijati pred Oberster Gerichtshofom (Vrhovni sud, Austrija). Međutim, navodi se da je nadzor Vrhovnog suda u takvim slučajevima ograničen samo na pravna pitanja. Taj sud ne može preispitivati činjenične elemente. Nasuprot tomu, odluka u upravno‑kaznenom postupku može se pobijati pred Bundesverwaltungsgerichtom (Savezni upravni sud, Austrija), a u određenim slučajevima i pred Verwaltungsgerichtshofom (Visoki upravni sud, Austrija). Savezni upravni sud ima <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0024" REF.END="QE0024"/>punu nadležnost<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/> preispitivati, i u pravnom i u činjeničnom pogledu, odluke donesene u upravno‑kaznenom postupku. Međutim, čini se da ta nadležnost podliježe obvezujućoj prirodi ranije odluke Komisije za preuzimanje ili drugog tijela koja je postala pravomoćna.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT>Komisija za preuzimanje navodi da, u odnosu na oba sudska nadzora, djeluje kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0025" REF.END="QE0025"/>prvostupanjski sud<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/>. Dakle, prethodne i upravno‑kaznene odluke moguće je pobijati pred barem dvama stupnjevima sudova.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev objašnjava da pravomoćna upravna odluka Komisije za preuzimanje obvezuje i Komisiju za preuzimanje i druga upravna tijela. Ona obvezuje i Savezni upravni sud, ako se od tog suda zatraži donošenje odluke u vezi s istom činjeničnom i pravnom situacijom poput one u vezi s kojom je Komisija za preuzimanje donijela odluku. Dakle, struktura postupka pred Komisijom za preuzimanje sačinjena od <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0026" REF.END="QE0026"/>dviju rundi<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/> u praksi znači da se kasniji upravno‑kazneni postupak u kojem se utvrđuju (subjektivni) elementi nepodnošenja obvezne ponude za preuzimanje mora temeljiti na ranijim (objektivnim) utvrđenjima iz prethodnog postupka, nakon što je odluka donesena u potonjem postupku postala pravomoćna.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>Ukratko, čini mi se da praktični problem leži u sljedećem. Ono što je utvrđeno u <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0027" REF.END="QE0027"/>prvom<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/> (prethodnom) postupku proizvodi obvezujući učinak u svim kasnijim postupcima, kako u upravnim tako i u sudskim. Osim toga, ili pak, prije svega, taj se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0028" REF.END="QE0028"/>obvezujući učinak<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/> proizvodi ne samo u odnosu na sve postupke s istim strankama (istovjetnost stranaka postupaka)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P>Što nacionalno pravo, kako sud koji je uputio zahtjev ističe, u redovnim okolnostima predviđa kao uvjet – vidjeti točku 17. ovog mišljenja.</P></NOTE>. On se usto, što je poprilično važno, proizvodi u odnosu na situacije u kojima se takva <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0029" REF.END="QE0029"/>istovjetnost<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/> u najmanju ruku čini dvojbenom (primjerice, kada se pojedincima u <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0030" REF.END="QE0030"/>drugoj<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/> rundi izriču sankcije u njihovu privatnom svojstvu, a u <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0031" REF.END="QE0031"/>prvoj<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/> rundi je samo njihovo društvo formalno sudjelovalo u prethodnom postupku).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33.</NO.P><TXT>Kao drugo, s obzirom na takav sustav, sud koji je uputio zahtjev postavlja četiri pitanja. <HT TYPE="ITALIC">Prvo</HT> i <HT TYPE="ITALIC">drugo</HT> pitanje problemu usklađenosti austrijskih nacionalnih postupovnih pravila o pravomoćnosti upravnih odluka pristupaju iz perspektive očuvanja materijalnih učinaka članaka 4. i 17. Direktive o ponudama za preuzimanje. Ta se dva pitanja razlikuju u pogledu elementa istovjetnosti stranaka, odnosno njegova nepostojanja, u odnosnim postupcima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34.</NO.P><TXT>Članci 4. i 17. Direktive o ponudama za preuzimanje odnose se na određivanje i ovlasti nadzornog tijela i izricanje sankcija za povredu nacionalnih mjera usvojenih na temelju te direktive. Međutim, nije razvidno, a sud koji je uputio zahtjev to ne objašnjava, na koji način te odredbe mogu pružiti ikakve smjernice u pogledu konkretnih pitanja postavljenih u predmetnom postupku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35.</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Treće</HT> i <HT TYPE="ITALIC">četvrto</HT> pitanje istom problemu pristupaju iz perspektive Povelje. Njima se u bitnome pita protive li se članku 47. Povelje nacionalna postupovna pravila prema kojima pravomoćna odluka upravnog tijela o povredama nacionalnih pravila o ponudama za preuzimanje obvezuje to upravno tijelo u kasnijem (upravno-)kaznenom postupku. Trećim se pitanjem smjernice u pogledu te usklađenosti traže iz perspektive postojanja istovjetnosti stranaka u odnosnim dvama postupcima. Isto se pitanje u četvrtom pitanju postavlja iz perspektive nepostojanja istovjetnosti stranaka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36.</NO.P><TXT>Dakle, četiri pitanja suda koji je uputio zahtjev, ako ih se zajedno promatra, jukstapoziraju davanje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0032" REF.END="QE0032"/>punog učinka<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/> Direktivi o ponudama za preuzimanje kao i poštovanje postupovnih prava koja su, među ostalim, zaštićena Poveljom. Sud koji je uputio zahtjev sugerira da između tih dvaju ciljeva postoji određeno proturječje. Naime, čini se da se vodi prešutnom pretpostavkom da može postojati ili učinkovitost sankcija ili zaštita temeljnih prava, ali ne oboje. U prethodnim je pitanjima možda prisutna još jedna prešutna pretpostavka, to jest da se o pravima stranaka ne smije previše voditi računa kako bi sankcija bila <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0033" REF.END="QE0033"/>učinkovita<QUOT.END REF.START="QS0033" CODE="201D" ID="QE0033"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37.</NO.P><TXT>Smatram da to nije dobra polazna pretpostavka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38.</NO.P><TXT>Umjesto toga, nesporno je da austrijska pravila o nadzoru ponuda za preuzimanje, koja se među ostalim nalaze u ÜbG‑u, čine provedbu Direktive o ponudama za preuzimanje te stoga i prava Unije u smislu članka 51. stavka 1. Povelje. Shodno tomu, svaki nacionalni postupak koji se vodi prema okviru Direktive o ponudama za preuzimanje mora biti u skladu s člankom 47. Povelje i svim pravima koja jamči pravo Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39.</NO.P><TXT>Stoga, pravo pitanje nije, prema mojemu mišljenju, to da se mora birati između <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0034" REF.END="QE0034"/>pune učinkovitosti<QUOT.END REF.START="QS0034" CODE="201D" ID="QE0034"/> i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0035" REF.END="QE0035"/>temeljnih prava<QUOT.END REF.START="QS0035" CODE="201D" ID="QE0035"/>. Umjesto toga, stvarno je pitanje jesu li austrijska postupovna pravila, kako su primijenjena i opisana u predmetnom slučaju, u skladu s člancima 4. i 17. Direktive o ponudama za preuzimanje, tumačenima u vezi s člankom 47. Povelje i pravima koja jamči pravo Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40.</NO.P><TXT>Kao treće, ako ih promatramo iz te perspektive, četiri pitanja suda koji je uputio zahtjev svode se na dva, odnosno na jedno pitanje s dvama potpitanjima. Shodno tomu, prethodna pitanja u bitnome se mogu preoblikovati na način da se njima pita je li primjena nacionalnih postupovnih pravila na način kao u predmetnom slučaju u skladu s člancima 4. i 17. Direktive o ponudama za preuzimanje, tumačenima u svjetlu načela poštovanja pravâ obrane i/ili članka 47. Povelje. To opće pitanje ima još dva potpitanja: jedno se odnosi na scenarij u kojem postoji istovjetnost stranaka u postupcima (prvo i treće pitanje), a drugo na scenarij u kojem ta istovjetnost izostaje (drugo i četvrto pitanje).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="8"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41.</NO.P><TXT>Ta su pitanja osobito usredotočena na upravno‑kazneni postupak. Međutim, kako postaje jasno, taj postupak nije izvor problema. Problem počinje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0036" REF.END="QE0036"/>uzvodno<QUOT.END REF.START="QS0036" CODE="201D" ID="QE0036"/>, sa zaštitom takvih prava tijekom prethodnog postupka pred Komisijom za preuzimanje i s ograničenim nadzorom utvrđenja iz prethodnog postupka pred Vrhovnim sudom, te se prenosi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0037" REF.END="QE0037"/>nizvodno<QUOT.END REF.START="QS0037" CODE="201D" ID="QE0037"/> u kasniji (upravno-)kazneni postupak (i moguće daljnje) postupke).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42.</NO.P><TXT>S obzirom na važnost prethodnog postupka, započet ću drugim i četvrtim pitanjem i zaštitom temeljnih prava stranaka koje nisu sudjelovale u prethodnom postupku te (stoga) nisu mogle pobijati utvrđenja iz prethodne odluke (C.1). Tek ću se tada, makar samo nakratko, okrenuti prvom i trećem pitanju i situaciji istovjetnosti stranaka u postupcima (C.2). Međutim, prije toga ću izložiti standard temeljnih prava primjenjiv na oba skupa pitanja (B).</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">B.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zahtjevi prava Unije</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Upravni postupak i prava obrane</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43.</NO.P><TXT>Poštovanje temeljnih prava obrane opće je načelo prava Unije koje se primjenjuje kada uprava protiv neke osobe namjerava poduzeti mjeru koja je štetna za tu osobu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P>Vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20131022">22. listopada 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Sabou</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑276/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:678">EU:C:2013:678</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151217">17. prosinca 2015.</DATE>, <NAME.CASE>WebMindLicenses</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑419/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:832">EU:C:2015:832</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0084">84.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191016">16. listopada 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Glencore Agriculture Hungary</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑189/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:861">EU:C:2019:861</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0039">39.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>. U tim okolnostima, adresatu te mjere mora se omogućiti da bude saslušan i da iznese svoje stajalište <HT TYPE="ITALIC">prije</HT> poduzimanja te mjere<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P>Presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20090219">19. veljače 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Kamino International Logistics</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑376/07</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:105">EU:C:2009:105</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0042">42.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0043">43.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20141105">5. studenoga 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Mukarubega</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑166/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2336">EU:C:2014:2336</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0047">47.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191016">16. listopada 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Glencore Agriculture Hungary</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑189/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:861">EU:C:2019:861</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. Ta su prava neophodna u <HT TYPE="ITALIC">svim</HT> postupcima koji dovode do štetne odluke za dotičnu stranku, neovisno o tome jesu li ti postupci građanske, kaznene, upravne ili druge vrste<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P>Presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20100914">14. rujna 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Akzo Nobel Chemicals i Akcros Chemicals/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑550/07 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:512">EU:C:2010:512</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0092">92.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150305">5. ožujka 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija i dr./Versalis i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑93/13 i C‑123/13 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:150">EU:C:2015:150</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0094">94.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa); i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20201006">6. listopada 2020.</DATE>, <NAME.CASE>Bank Refah Kargaran/Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑134/19 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:793">EU:C:2020:793</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0056">56.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44.</NO.P><TXT>Ključno je to da <HT TYPE="ITALIC">upravna tijela</HT> u svojim postupcima moraju jamčiti poštovanje subjektivnih prava obrane stranaka<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P>Vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130926">26. rujna 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Texdata Software</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑418/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:588">EU:C:2013:588</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0083">83.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160317">17. ožujka 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Bensada Benallal</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑161/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:175">EU:C:2016:175</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0033">33.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>. Ta prava moraju biti dostupna u trenutku kada postanu relevantna<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P>Vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20121122">22. studenoga 2012.</DATE>, <NAME.CASE>M.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑277/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:744">EU:C:2012:744</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0090">90.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191016">16. listopada 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Glencore Agriculture Hungary</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑189/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:861">EU:C:2019:861</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0047">47.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0049">49.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20210202">2. veljače 2021.</DATE>, <NAME.CASE>Consob</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑481/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:84">EU:C:2021:84</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0042">42.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0044">44.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>. Samo se na taj način može osigurati da dotično tijelo uzme u obzir sve relevantne informacije te da pogođena osoba ima mogućnost ispraviti eventualne pogreške i zagovarati nedonošenje za nju štetne odluke<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P>Presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20111221">21. prosinca 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Francuska/People’s Mojahedin Organization of Iran</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑27/09 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:853">EU:C:2011:853</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0065">65.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20141105">5. studenoga 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Mukarubega</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑166/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2336">EU:C:2014:2336</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0047">47.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191016">16. listopada 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Glencore Agriculture Hungary</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑189/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:861">EU:C:2019:861</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="9"?><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Sudski postupak i članak 47. Povelje</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45.</NO.P><TXT>Članak 47. Povelje jamči pravo na djelotvoran pravni lijek pred sudom. Ključni sastavni dijelovi tog prava su načelo jednakosti oružja, uključujući načelo kontradiktornosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20100921">21. rujna 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Švedska i dr./API i Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑514/07 P, C‑528/07 P i C‑532/07 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:541">EU:C:2010:541</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0088">88.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa)</P></NOTE>, i načelo postupovne jednakosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160630">30. lipnja 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Toma i Biroul Executorului Judecătoresc Horațiu‑Vasile Cruduleci</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑205/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:499">EU:C:2016:499</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0036">36.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa)</P></NOTE>. Budući da nameće obvezu osiguravanja svakoj stranci razumne mogućnosti da izloži svoju argumentaciju u uvjetima koji je ne stavljaju u očito nepovoljniji položaj u odnosu na protivnu stranku<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140717">17. srpnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Sánchez Morcillo i Abril García</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑169/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2099">EU:C:2014:2099</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0049">49.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>, članak 47. Povelje odnosi se i na zaštitu pravâ obrane<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P>Presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180725">25. srpnja 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Minister for Justice and Equality (nedostaci u pravosudnom sustavu)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑216/18 PPU</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:586">EU:C:2018:586</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0067">67.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190624">24. lipnja 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Poljska (neovisnost Vrhovnog suda)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑619/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:531">EU:C:2019:531</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0077">77.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46.</NO.P><TXT>Točno je da je puni raspon jamstava koja proizlaze iz stavaka 2. i 3. članka 6. Europske konvencije o ljudskim pravima (u daljnjem tekstu: EKLJP), kojima članci 47. i 48. Povelje odgovaraju, relevantan samo u postupcima koji mogu dovesti do izricanja <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0038" REF.END="QE0038"/>kaznene<QUOT.END REF.START="QS0038" CODE="201D" ID="QE0038"/> sankcije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20210202">2. veljače 2021.</DATE>, <NAME.CASE>Consob</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑481/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:84">EU:C:2021:84</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0042">42.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0043">43.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Također vidjeti presudu ESLJP‑a od <DATE ISO="20201210">10. prosinca 2020.</DATE>, Edizioni del Roma Societa Cooperativa A. R. L. i Edizioni del Roma S. R. L. protiv Italije (ECLI:CE:ECHR:2020:1210JUD006895413, t. 40. i navedena sudska praksa).</P></NOTE>. Međutim, iz teksta članka 47. Povelje usto proizlazi da ta odredba nije ograničena samo na postupke koji dovode do izricanja <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0039" REF.END="QE0039"/>kaznene<QUOT.END REF.START="QS0039" CODE="201D" ID="QE0039"/> sankcije. Naime, ta odredba uspostavlja skup prava koja se moraju zaštititi u svim sudskim postupcima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P>Vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20201217">17. prosinca 2020.</DATE>, <NAME.CASE>Centraal Israëlitisch Consistorie van België i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑336/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:1031">EU:C:2020:1031</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0056">56.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20210202">2. veljače 2021.</DATE>, <NAME.CASE>Consob</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑481/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:84">EU:C:2021:84</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0037">37.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47.</NO.P><TXT>Mora postojati mogućnost da se pred <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0040" REF.END="QE0040"/>sudom<QUOT.END REF.START="QS0040" CODE="201D" ID="QE0040"/> u smislu članka 47. Povelje provede nadzor, kako u pravnom tako i u činjeničnom pogledu, poštovanja tog skupa prava<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140911">11. rujna 2014.</DATE>, <NAME.CASE>CB/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑67/13 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2204">EU:C:2014:2204</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0043">43.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0046">46.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Također vidjeti presudu ESLJP‑a od <DATE ISO="20201210">10. prosinca 2020.</DATE>, Edizioni del Roma Societa Cooperativa A. R. L. i Edizioni del Roma S. R. L. protiv Italije (ECLI:CE:ECHR:2020:1210JUD006895413, t. 90. i navedena sudska praksa).</P></NOTE>. U skladu sa sudskom praksom, takvo tijelo mora biti ustanovljeno zakonom; biti stalno; imati obveznu nadležnost; voditi kontradiktorne postupke; primjenjivati pravna pravila; i biti neovisno (i od unutarnjih i od vanjskih djelovanja)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180227">27. veljače 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Associação Sindical dos Juízes Portugueses</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑64/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:117">EU:C:2018:117</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa). Također vidjeti, u pogledu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0041" REF.END="QE0041"/>unutarnjeg<QUOT.END REF.START="QS0041" CODE="201D" ID="QE0041"/> aspekta neovisnosti, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191119">19. studenoga 2019.</DATE>, <NAME.CASE>A. K. i dr. (Neovisnost disciplinskog vijeća Vrhovnog suda)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑585/18, C‑624/18 i C‑625/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:982">EU:C:2019:982</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0122">122.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48.</NO.P><TXT>Načelno, da bi sudski nadzor u smislu članka 47. prvog stavka Povelje bio djelotvoran, barem <HT TYPE="ITALIC">jedan stupanj</HT> mora imati <HT TYPE="ITALIC">punu nadležnost</HT><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0020"><P>Presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20121106">6. studenoga 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Otis i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑199/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:684">EU:C:2012:684</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0049">49.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170516">16. svibnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Berlioz Investment Fund</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑682/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:373">EU:C:2017:373</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0054">54.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0056">56.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa)</P></NOTE>. Opseg nadzora <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0042" REF.END="QE0042"/>suda<QUOT.END REF.START="QS0042" CODE="201D" ID="QE0042"/> može biti ograničen, primjerice, na pravna pitanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0021"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20060919">19. rujna 2006.</DATE>, <NAME.CASE>Wilson</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑506/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2006:587">EU:C:2006:587</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0061">61.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Također vidjeti presude ESLJP‑a od <DATE ISO="20000118">18. siječnja 2000.</DATE>, Pesti i Frodl protiv Austrije (ECLI:CE:ECHR:2000:0118DEC002761895, t. 4. i navedenu sudsku praksu), i od <DATE ISO="19851122">22. studenoga 1985.</DATE>, Bryan protiv Ujedinjene Kraljevine (ECLI:CE:ECHR:1995:1122JUD001917891, t. 47.).</P></NOTE>. Međutim, u tom slučaju <HT TYPE="ITALIC">sâmo</HT> upravno tijelo koje je nadležno donijeti odnosnu odluku mora ispunjavati sve kriterije pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0043" REF.END="QE0043"/>sud<QUOT.END REF.START="QS0043" CODE="201D" ID="QE0043"/> u smislu članka 47. Povelje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0022"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20060919">19. rujna 2006.</DATE>, <NAME.CASE>Wilson</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑506/04</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2006:587">EU:C:2006:587</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0061">61.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0062">62.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Također vidjeti presudu ESLJP‑a od <DATE ISO="20091027">27. listopada 2009.</DATE>, Crompton protiv Ujedinjene Kraljevine (ECLI:CE:ECHR:2009:1027JUD004250905, t. 70. do 73.).</P></NOTE>. Dakle, na ovaj ili onaj način mora postojati barem jedan potpuno neovisan stupanj koje čini <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0044" REF.END="QE0044"/>sud<QUOT.END REF.START="QS0044" CODE="201D" ID="QE0044"/> u smislu članka 47. prvog stavka Povelje te koje ima punu nadležnost ispitivanja slučaja, to jest njegovih pravnih i njegovih činjeničnih elemenata.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><?PAGE NO="10"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">C.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Predmetni slučaj</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Različite stranke u kasnijem upravnom postupku</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev objašnjava da je Komisija za preuzimanje tijekom prethodnog postupka ispitala može li se postupanje stranaka postupka (objektivno) smatrati <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0045" REF.END="QE0045"/>zajedničkim djelovanjem<QUOT.END REF.START="QS0045" CODE="201D" ID="QE0045"/> radi stjecanja <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0046" REF.END="QE0046"/>većinskih udjela<QUOT.END REF.START="QS0046" CODE="201D" ID="QE0046"/> u društvu Conwert te je li to trebalo izazvati primjenu obveze podnošenja ponude za preuzimanje. Komisija za preuzimanje potom se u kasnijem (upravno‑kaznenom) postupku smatrala vezanom tim (objektivnim) utvrđenjima kada je utvrđivala subjektivne elemente nepodnošenja obvezne ponude za preuzimanje. Smatrala se vezanom unatoč tomu što prethodni i upravno‑kazneni postupak nisu imali iste sudionike.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50.</NO.P><TXT>Prema mojemu mišljenju, to nedvojbeno otvara pitanja koja se tiču prava Unije, u objema upravo opisanim dimenzijama: iz perspektive ostvarivanja pravâ obrane odnosnih stranaka (a) te iz perspektive nepostojanja mogućnosti nadzora suda s <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0047" REF.END="QE0047"/>punom nadležnosti<QUOT.END REF.START="QS0047" CODE="201D" ID="QE0047"/> (b).</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">a)</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Ostvarivanje prava obrane</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51.</NO.P><TXT>HL objašnjava da tijekom prethodnog postupka nije mogao ostvariti svoja prava obrane jer mu nije priznato svojstvo <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0048" REF.END="QE0048"/>stranke<QUOT.END REF.START="QS0048" CODE="201D" ID="QE0048"/> postupka (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0049" REF.END="QE0049"/><HT TYPE="ITALIC">Parteistellung</HT><QUOT.END REF.START="QS0049" CODE="201D" ID="QE0049"/>). Umjesto toga, HL‑a se smatralo samo <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0050" REF.END="QE0050"/>sudionikom<QUOT.END REF.START="QS0050" CODE="201D" ID="QE0050"/> (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0051" REF.END="QE0051"/><HT TYPE="ITALIC">Beteiligter</HT><QUOT.END REF.START="QS0051" CODE="201D" ID="QE0051"/>) za potrebe prethodnog postupka. Ta svojstva prema austrijskom pravu očito pružaju različita postupovna prava i jamstva. Primjerice, HL objašnjava da nije bio obaviješten o prethodnom postupku; nije imao priliku proučiti spis; niti iskoristiti svoje pravo na šutnju; ili pobijati prethodnu odluku. HL je mogućnost ostvarivanja tih prava navodno stekao tek nakon pokretanja upravno‑kaznenog postupka, ali samo unutar te druge faze postupka. Međutim, objektivno utvrđenje iz prethodne odluke – koja je do tada postala pravomoćna – da su subjekti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0052" REF.END="QE0052"/>djelovali zajednički<QUOT.END REF.START="QS0052" CODE="201D" ID="QE0052"/> u tom je postupku obvezivala Komisiju za preuzimanje. HL‑u su stoga otpočetka pripisane radnje društva Adler jer je bio član uprave tog društva, a da mu nije omogućeno ostvarivanje (vlastitih i osobnih) prava obrane.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52.</NO.P><TXT>Komisija za preuzimanje u svojem odgovoru na pitanje Suda tvrdi da je HL imao mogućnost sudjelovati u prethodnom postupku; pravo na šutnju u skladu s člankom 51. AVG‑a; i pravo braniti se tijekom tog postupka. Komisija za preuzimanje usto ističe da je HL <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0053" REF.END="QE0053"/>osobno<QUOT.END REF.START="QS0053" CODE="201D" ID="QE0053"/> pozvan na raspravu u okviru prethodnog postupka, da je na njoj bio prisutan i da je u njoj sudjelovao. To bi značilo da je HL‑u omogućeno ostvarivanje nekih njegovih subjektivnih postupovnih prava.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53.</NO.P><TXT>Ostaje na sudu koji je uputio zahtjev da utvrdi činjenične okolnosti predmetnog slučaja kao i važeće tumačenje nacionalnog prava, koje se čini pomalo dvojbenim.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54.</NO.P><TXT>Iz spisa predmeta proizlazi da je HL u prethodnom postupku sudjelovao kao član <HT TYPE="ITALIC">uprave</HT> društva Adler, nastupajući u ime i za račun tog društva, ali ne u svojem privatnom svojstvu. U biti, ništa ne upućuje na to da je Komisija za preuzimanje u prethodnom postupku objektivno istraživala njegovu osobnu odgovornost. Predmet istrage bilo je sudjelovanje odnosnog društva. HL‑ovo <HT TYPE="ITALIC">osobno</HT> sudjelovanje razmatralo se, kako se čini, samo tijekom upravno‑kaznenog postupka.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="11"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55.</NO.P><TXT>Međutim, čini se da Komisija za preuzimanje navodi da je HL, unatoč različitosti stranaka između odnosnih dvaju postupaka, tijekom prethodnog postupka mogao ostvariti svoja <HT TYPE="ITALIC">osobna</HT> prava obrane posredno preko društva Adler kada je zastupao to društvo u svojem svojstvu člana njegove uprave jer obje stranke dijele iste interese (<QUOT.START CODE="201E" ID="QS0054" REF.END="QE0054"/><HT TYPE="ITALIC">Interessengleichlauf</HT><QUOT.END REF.START="QS0054" CODE="201D" ID="QE0054"/>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56.</NO.P><TXT>S tom se logikom ne slažem zbog (barem) dvaju razloga.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57.</NO.P><TXT>Kao prvo, ne smije se previdjeti veoma izražena mogućnost da se direktori društva stavljeni u položaj poput onog koji je opisala Komisija za preuzimanje nađu u <HT TYPE="ITALIC">sukobu interesa</HT> i/ili povrijede svoje fiducijarne dužnosti. Istina, uvelike se može pretpostaviti da, kada gledamo širu sliku, društvo i njegov(i) direktor(i) vjerojatno dijele interes da se to društvo ne proglasi krivim za povredu pravila o ponudama za preuzimanje. Međutim, kada je riječ o drugim pitanjima koja se usput potencijalno javljaju, može li se doista isključiti da će se direktor društva ili član njegovih upravljačkih tijela naći u situaciji u kojoj će morati birati između najboljih interesa društva i vlastita najboljeg interesa, osobito u kontekstu kasnije osobne upravne odgovornosti direktora društva za koju im se izriču kaznene sankcije?</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58.</NO.P><TXT>Kao drugo, prava obrane imaju <HT TYPE="ITALIC">subjektivnu</HT> prirodu. Prema ustaljenoj sudskoj praksi, ta se prava ne mogu prenijeti na drugu osobu, bilo fizičku ili pravnu, te se definitivno ne mogu izvršavati u ime druge osobe<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0023"><P>Vidjeti, primjerice, presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110609">9. lipnja 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Evropaïki Dynamiki/ESB</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑401/09 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:370">EU:C:2011:370</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0049">49.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20150910">10. rujna 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Fliesen‑Zentrum Deutschland</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑687/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:573">EU:C:2015:573</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0073">73.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Također vidjeti, od novijih primjera, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190919">19. rujna 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Zhejiang Jndia Pipeline Industry/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>T‑228/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:T:2019:619">EU:T:2019:619</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0036">36.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Mogućnost ostvarivanja prava koja dotičnim osobama dodjeljuje pravo Unije moraju imati same te osobe, neovisno o prirodi postupka koji se na njih primjenjuje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59.</NO.P><TXT>Dakle, ne želeći zvučati suviše formalistično, ne mogu prihvatiti pretpostavku da je djelovanje fizičke osobe u ime i za račun društva (za koju se stoga načelno smatra da djeluje <HT TYPE="ITALIC">kao društvo</HT>, zakonski zastupnik pravne osobe) u praksi isto što i djelovanje te osobe u vlastitom osobnom interesu ili za vlastiti račun. To posebno vrijedi kada se u okviru odnosnog postupka interesi tih osoba razlikuju ili si čak izravno proturječe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60.</NO.P><TXT>U ovom slučaju očito je da je HL <HT TYPE="ITALIC">svoja</HT> prava obrane mogao u svojem privatnom svojstvu ostvarivati samo tijekom upravno‑kaznenog postupka. Međutim, prethodna odluka do tada je već postala pravomoćna. Stoga je upravno‑kazneni postupak već bio vezan <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0055" REF.END="QE0055"/>objektivnim<QUOT.END REF.START="QS0055" CODE="201D" ID="QE0055"/> elementima istrage moguće povrede obveze podnošenja ponude za preuzimanje koju je provela Komisija za preuzimanje. HL‑ovo postupanje na taj je način bilo prejudicirano te on nije mogao iznijeti svoja stajališta <HT TYPE="ITALIC">prije</HT> donošenja te odluke<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0024"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20141105">5. studenoga 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Mukarubega</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑166/13</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:2336">EU:C:2014:2336</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0046">46.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0047">47.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">b)</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Nepostojanje pristupa sudu s <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0056" REF.END="QE0056"/>punom nadležnosti<QUOT.END REF.START="QS0056" CODE="201D" ID="QE0056"/></HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61.</NO.P><TXT>GM, HL i društvo Adler smatraju da se, u predmetnim okolnostima, članku 47. Povelje protivi priznavanje obvezujućeg učinka prethodnoj odluci za potrebe upravno‑kaznenog postupka. Pozivajući se na članak 47. prvi stavak Povelje, te stranke ističu da, s obzirom na to da Vrhovni sud može provesti samo ograničen sudski nadzor, priznavanje obvezujućeg učinka pravomoćnoj prethodnoj odluci u okviru kasnijeg upravno‑kaznenog postupka i sudskog postupka pred Bundesverwaltungsgerichtom (Savezni upravni sud, Austrija) dovodi u pitanje njihovo pravo na djelotvornu sudsku zaštitu koje proizlazi iz Povelje.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="12"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62.</NO.P><TXT>Komisija za preuzimanje odbacuje ta stajališta. Tvrdi da postupovna jamstva osigurana kako u prethodnom tako i u upravno‑kaznenom postupku znače da odluke u tim postupcima zapravo donosi neovisan i nepristran <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0057" REF.END="QE0057"/>sud<QUOT.END REF.START="QS0057" CODE="201D" ID="QE0057"/> u smislu članka 47. Povelje. Shodno tomu, budući da Komisija za preuzimanje u obama postupcima djeluje kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0058" REF.END="QE0058"/>prvostupanjski sud<QUOT.END REF.START="QS0058" CODE="201D" ID="QE0058"/>, ograničavanje opsega nadzora koji Vrhovni sud provodi samo na pravna pitanja u skladu je s člankom 47. Povelje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63.</NO.P><TXT>Logika zahtjevâ iz članka 47. prvog stavka Povelje nalaže provedbu dvodijelne ocjene<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0025"><P>Kako je izložena u točki 48. ovog mišljenja</P></NOTE>. Kao prvo, potrebno je ocijeniti je li Komisija za preuzimanje doista <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0059" REF.END="QE0059"/>sud<QUOT.END REF.START="QS0059" CODE="201D" ID="QE0059"/>, kako navodi, u smislu članka 47. Povelje (1.). Kao drugo, ako to nije slučaj, potrebno je ocijeniti podliježu li njezine odluke nadzoru suda s <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0060" REF.END="QE0060"/>punom nadležnosti<QUOT.END REF.START="QS0060" CODE="201D" ID="QE0060"/> (2.).</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="5"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Je li Komisija za preuzimanje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0061" REF.END="QE0061"/>sud<QUOT.END REF.START="QS0061" CODE="201D" ID="QE0061"/> u smislu članka 47. Povelje?</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64.</NO.P><TXT>Jedan od kumulativnih uvjeta koji mora biti ispunjen da bi se radilo o <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0062" REF.END="QE0062"/>sudu<QUOT.END REF.START="QS0062" CODE="201D" ID="QE0062"/> u smislu članka 47. Povelje jest je li dotično tijelo <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0063" REF.END="QE0063"/>neovisno<QUOT.END REF.START="QS0063" CODE="201D" ID="QE0063"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0026"><P>Vidjeti točku 47. ovog mišljenja.</P></NOTE>. Taj uvjet osigurava ravnopravnost stranaka u postupku i njihovih interesa u odnosu na predmet postupka<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0027"><P>Vidjeti, primjerice, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20101222">22. prosinca 2010.</DATE>, <NAME.CASE>RTL Belgium</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑517/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:821">EU:C:2010:821</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0040">40.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>. Drugim riječima, sâmo dotično tijelo ne smije, u skladu s načelom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0064" REF.END="QE0064"/><HT TYPE="ITALIC">nemo judex in sua causa</HT><QUOT.END REF.START="QS0064" CODE="201D" ID="QE0064"/>, djelovati kao stranka<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0028"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20200121">21. siječnja 2020.</DATE>, <NAME.CASE>Banco de Santander</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑274/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:17">EU:C:2020:17</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0062">62.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa). Također vidjeti presudu ESLJP‑a od <DATE ISO="20201210">10. prosinca 2020.</DATE>, Edizioni del Roma Societa Cooperativa A. R. L. i Edizioni del Roma S. R. L. protiv Italije (ECLI:CE:ECHR:2020:1210JUD006895413, t. 64.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0065"><NO.P>65.</NO.P><TXT>Ne razmatrajući sve što je potrebno da bi kriteriji pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0065" REF.END="QE0065"/>sud<QUOT.END REF.START="QS0065" CODE="201D" ID="QE0065"/> u smislu članka 47. Povelje bili ispunjeni, čini se da Komisija za preuzimanje ne ispunjava kriterij povezan s <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0066" REF.END="QE0066"/>neovisnosti<QUOT.END REF.START="QS0066" CODE="201D" ID="QE0066"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0066"><NO.P>66.</NO.P><TXT>GM u odgovoru na pitanje Suda ističe da je Komisija za preuzimanje, u skladu s člankom 29. stavkom 1. ÜbG‑a, odgovorna za provedbu ÜbG‑a te da su joj stoga dodijeljene opširne ovlasti djelovanja po službenoj dužnosti, uključujući ovlast pokretanja prethodnog i upravno‑kaznenog postupka. Komisija za preuzimanje sama određuje opseg i predmet tih postupaka te sama provodi istragu za potrebe tih postupaka. Pod uvjetom potvrde suda koji je uputio zahtjev, iz članka 33. stavka 4. ÜbG‑a proizlazi da u postupku pokrenutom na temelju obrazloženog zahtjeva Komisija za preuzimanje ima isključivu nadležnost odlučiti hoće li se postupak nastaviti, čak i ako je navedeni zahtjev povučen.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0067"><NO.P>67.</NO.P><TXT>Dakle, ukratko, Komisija za preuzimanje ima nekoliko uloga prema nacionalnom pravu: istražitelj, tužitelj i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0067" REF.END="QE0067"/>sudac<QUOT.END REF.START="QS0067" CODE="201D" ID="QE0067"/>. Ništa ne upućuje na to da Komisija za preuzimanje interno djeluje prema jasnoj funkcionalnoj diobi između, s jedne strane, odjela tog tijela koji su odgovorni za istraživanje i odlučivanje u kontekstu provedbe Direktive o ponudama za preuzimanje i, s druge strane, organa koji odlučuje o pritužbama podnesenima protiv odluka tih odjela<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0029"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20200121">21. siječnja 2020.</DATE>, <NAME.CASE>Banco de Santander</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑274/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:17">EU:C:2020:17</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0072">72.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0077">77.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0068"><NO.P>68.</NO.P><TXT>Naime, Komisija za preuzimanje u kasnijim sudskim postupcima povodom tužbi protiv njezinih prethodnih ili upravno‑kaznenih odluka djeluje kao tuženik za vlastiti račun, braneći svoje odluke pred nadležnim austrijskim sudom<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0030"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibid</HT>., t. 42.</P></NOTE>. Ona stoga ne djeluje kao nepristrana treća strana između navodnog počinitelja, s jedne strane, i upravnog tijela odgovornog za praćenje usklađenosti s ponudama za preuzimanje, s druge.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="13"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0069"><NO.P>69.</NO.P><TXT>Naravno, o svim tim elementima mora odlučiti sud koji je uputio zahtjev. Međutim, s obzirom na odgovore pružene Sudu, a zbog razloga navedenih u prethodnim točkama ovog mišljenja, nisam uvjeren da Komisija za preuzimanje ispunjava kriterije pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0068" REF.END="QE0068"/>sud<QUOT.END REF.START="QS0068" CODE="201D" ID="QE0068"/> u smislu članka 47. Povelje. Želim naglasiti da takav načelan zaključak, koji sud koji je uputio zaključak također mora provjeriti, ni na koji način ne dovodi u pitanje činjenicu da određena nacionalna upravna tijela imaju značajan stupanj neovisnosti i najviši stupanj stručnosti u svojim odnosnim područjima djelovanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0070"><NO.P>70.</NO.P><TXT>Međutim, to nije ono što čini <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0069" REF.END="QE0069"/>neovisan<QUOT.END REF.START="QS0069" CODE="201D" ID="QE0069"/> sud. Neovisan sud u smislu članka 47. prvog stavka Povelje obilježava njegova potpuna neovisnost, kako <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0070" REF.END="QE0070"/>unutarnja<QUOT.END REF.START="QS0070" CODE="201D" ID="QE0070"/> tako i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0071" REF.END="QE0071"/>vanjska<QUOT.END REF.START="QS0071" CODE="201D" ID="QE0071"/>. On je neovisna <HT TYPE="ITALIC">treća strana</HT> u odnosu na dotične stranke. U okviru te logike, odlučivačka vijeća koja su dio upravnog tijela, ili čak i funkcionalno izrazito neovisna žalbena vijeća koja su dio upravnog tijela, smatraju se javnom upravom, a ne pravosuđem<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0031"><P>Po analogiji vidjeti, iz sudske prakse u pogledu dopuštenosti zahtjeva za prethodnu odluku koje upućuju razna (nadzorna ili kvazisudska) vijeća javnoupravnih tijela, primjerice presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20050531">31. svibnja 2005.</DATE>, <NAME.CASE>Syfait i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑53/03</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2005:333">EU:C:2005:333</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0037">37.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), ili od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20020530">30. svibnja 2002.</DATE>, <NAME.CASE>Schmid</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑516/99</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2002:313">EU:C:2002:313</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0071"><NO.P>71.</NO.P><TXT>Budući da je očito da Komisija za preuzimanje nije <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0072" REF.END="QE0072"/>sud<QUOT.END REF.START="QS0072" CODE="201D" ID="QE0072"/> u smislu članka 47. prvog stavka Povelje, postavlja se pitanje imaju li, u ovom slučaju, nadležni nacionalni sudovi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0073" REF.END="QE0073"/>punu nadležnost<QUOT.END REF.START="QS0073" CODE="201D" ID="QE0073"/> preispitivati odluke Komisije za preuzimanje.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="5"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Postoji li nadzor suda s <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0074" REF.END="QE0074"/>punom nadležnosti<QUOT.END REF.START="QS0074" CODE="201D" ID="QE0074"/>?</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0072"><NO.P>72.</NO.P><TXT>Sudski nadzor odluka Komisije za preuzimanje razlikuje se ovisno o postupku u kojem su te odluke donesene. S jedne strane, utvrđenja iz <HT TYPE="ITALIC">prethodnog</HT> postupka mogu se pobijati pred Vrhovnim sudom. Taj sud može preispitivati samo pravne elemente<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0032"><P>Za više detalja vidjeti točku 29. ovog mišljenja.</P></NOTE>. Stoga nema <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0075" REF.END="QE0075"/>punu nadležnost<QUOT.END REF.START="QS0075" CODE="201D" ID="QE0075"/> preispitivati činjenične elemente<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0033"><P>Vidjeti u tom smislu članak 30.a stavke 1. i 2. ÜbG‑a. Nasuprot tomu vidjeti, primjerice, postupak preispitivanja koje njemačko pravo omogućuje u odnosu na odluke Bundesanstalta für Finanzdienstleistungsaufsicht (Savezna agencija za financijski nadzor, Njemačka), u kojem je moguće preispitivati i pravne i činjenične elemente. Vidjeti članak 48. Wertpapiererwerbs- und Übernahmegesetza (njemački Zakon o stjecanju i preuzimanju vrijednosnica).</P></NOTE>. S druge strane, utvrđenja iz <HT TYPE="ITALIC">upravno‑kaznenog</HT> postupka mogu se pobijati pred Saveznim upravnim sudom (a u predmetnom slučaju je to sam sud koji je uputio zahtjev)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0034"><P>Članak 35. stavak 3. ÜbG‑a</P></NOTE>. Čini se da taj sud ima <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0076" REF.END="QE0076"/>punu nadležnost<QUOT.END REF.START="QS0076" CODE="201D" ID="QE0076"/> i u pravnom i u činjeničnom pogledu preispitivati utvrđenja Komisije za preuzimanje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0073"><NO.P>73.</NO.P><TXT>Međutim, sud koji je uputio zahtjev objašnjava da on u praksi ne izvršava <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0077" REF.END="QE0077"/>punu nadležnost<QUOT.END REF.START="QS0077" CODE="201D" ID="QE0077"/> jer ne može preispitivati prethodnu odluku Komisije za preuzimanje. Ističe da je – zbog širokih obvezujućih učinaka koje austrijska postupovna pravila priznaju pravomoćnim upravnim odlukama – vezan (sada pravomoćnim) utvrđenjima koja je Komisija za preuzimanje donijela u prethodnoj odluci te da ih ne može preispitivati.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0074"><NO.P>74.</NO.P><TXT>Ukratko, nacionalnim pravom uspostavljen je sustav u kojem Komisija za preuzimanje, koja (i.) nema obilježja <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0078" REF.END="QE0078"/>suda<QUOT.END REF.START="QS0078" CODE="201D" ID="QE0078"/>, donosi odluku koju (ii.) Vrhovni sud ne može potpuno preispitivati te koja, (iii.) nakon što postane pravomoćna, (iv.) obvezuje ne samo Komisiju za preuzimanje u kasnijim postupcima s istim strankama (pri čemu to tijelo istovjetnost stranaka shvaća poprilično široko), povodom i predmetom, nego i (v.) svaki sud koji je redovno zadužen za preispitivanje odluka donesenih u tim povezanim postupcima.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="14"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0075"><NO.P>75.</NO.P><TXT>Smatram da se takva situacija, ako je doista prisutna, protivi članku 47. Povelje i zahtjevu djelotvorne sudske zaštite.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0076"><NO.P>76.</NO.P><TXT>Naglasio bih da takva nesukladnost postoji u <HT TYPE="ITALIC">odnosu na svakog sudionika</HT> <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0079" REF.END="QE0079"/>prvog<QUOT.END REF.START="QS0079" CODE="201D" ID="QE0079"/>, prethodnog postupka jer očito ne postoji <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0080" REF.END="QE0080"/>sud<QUOT.END REF.START="QS0080" CODE="201D" ID="QE0080"/> s punom nadležnosti, kako zahtijeva članak 47. prvi stavak Povelje. Uz taj osnovni problem javlja se <HT TYPE="ITALIC">dodatni</HT> problem, povezan sa specifičnim položajem stranaka koje uopće nisu sudjelovale u prvom prethodnom postupku.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Iste stranke u kasnijem postupku</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0077"><NO.P>77.</NO.P><TXT>GM tvrdi da, iako je sudjelovao kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0081" REF.END="QE0081"/>stranka<QUOT.END REF.START="QS0081" CODE="201D" ID="QE0081"/> u prethodnom postupku, nije bio obaviješten o činjenici da bi taj postupak mogao dovesti do izricanja <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0082" REF.END="QE0082"/>kaznene<QUOT.END REF.START="QS0082" CODE="201D" ID="QE0082"/> sankcije u okviru upravno‑kaznenog postupka. On ističe i da mu tijekom prethodnog postupka nije omogućeno pravo na šutnju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0078"><NO.P>78.</NO.P><TXT>Komisija za preuzimanje smatra da su tijekom prethodnog i upravno‑kaznenog postupka poštovana sva GM‑ova temeljna prava.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0079"><NO.P>79.</NO.P><TXT>Iako je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri te okolnosti, poanta za potrebe zaštite GM‑ovih temeljnih prava ista je kao u slučaju HL‑a i društva Adler. Na neki način, problem koji se javlja u prvoj rundi <HT TYPE="ITALIC">jednak je za sve stranke</HT>. Jedino je stvar u tome da se, u posebnom slučaju kada su stranke iste u obama postupcima, dodatno pitanje nepostojanja pravâ obrane možda neće javiti (što, naravno, podliježe uvjetu da su se ta prava mogla ostvariti u <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0083" REF.END="QE0083"/>prvoj rundi<QUOT.END REF.START="QS0083" CODE="201D" ID="QE0083"/> kada su bila relevantna).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0080"><NO.P>80.</NO.P><TXT>Povrh toga, ne vidim zašto objektivna utvrđenja iz ranijeg upravnog postupka načelno ne bi mogla određivati usporedni ili kasniji upravni postupak koji proizlazi iz istih činjenica<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0035"><P>Vidjeti moje mišljenje u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Glencore Agriculture Hungary</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑189/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:462">EU:C:2019:462</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0039">39.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Uobičajena je praksa da se kasnije odluke upravnog tijela temelje na zaključcima, informacijama ili čak dokaznim elementima utvrđenima u ranijim odlukama tog tijela ili čak u odlukama drugih upravnih tijela.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0081"><NO.P>81.</NO.P><TXT>Međutim, poanta za svako takvo <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0084" REF.END="QE0084"/>povezivanje spisa<QUOT.END REF.START="QS0084" CODE="201D" ID="QE0084"/> jest da dotična stranka mora imati mogućnost potpunog ostvarenja svojih prava obrane kada su takva prava postala ili bi postala relevantna<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0036"><P>Vidjeti točku 44. ovog mišljenja.</P></NOTE>. Ne smije se dogoditi da se takva stranka odjednom suoči s <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0085" REF.END="QE0085"/><HT TYPE="ITALIC">fait accompli</HT><QUOT.END REF.START="QS0085" CODE="201D" ID="QE0085"/>, odnosno da se u bitnome znatno prejudicira njezin položaj, a da joj nikad nije omogućeno iznošenje njezinih stajališta.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0082"><NO.P>82.</NO.P><TXT>Budući da je jasno da je GM bio stranka u obama postupcima te da je djelovao u vlastitom i privatnom svojstvu, ne javljaju se strukturna pitanja povezana s nepostojanjem istovjetnosti stranaka u različitim postupcima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0037"><P>Vidjeti točke 54. do 60. ovog mišljenja.</P></NOTE>. Pitanje jesu li njegova prava obrane poštovana u konkretnom slučaju u obama postupcima mora riješiti sud koji je uputio zahtjev.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="15"?><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">3.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Završna napomena</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0083"><NO.P>83.</NO.P><TXT>Smatram potrebnim istaknuti da ovo mišljenje ni na koji način ne dovodi u pitanje mogućnost da se pravomoćnim upravnim odlukama u nacionalnom pravu prizna obvezujući učinak u više postupaka. Podsjećam, sasvim je uobičajeno da jedna odluka može biti temelj drugoj ili da se uzme u obzir u drugom postupku<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0038"><P>Vidjeti, primjerice, u kontekstu PDV‑a, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151217">17. prosinca 2015.</DATE>, <NAME.CASE>WebMindLicenses</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑419/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:832">EU:C:2015:832</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0068">68.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0090">90.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Također vidjeti moje mišljenje u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Glencore Agriculture Hungary</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑189/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:462">EU:C:2019:462</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0039">39.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>. Upravna učinkovitost, zajedno s jednakosti i predvidljivosti upravnih postupaka, navodi na uporabu određenih utvrđenja u više postupaka<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0039"><P>Mada razlozi upravne učinkovitosti ne mogu djelovati kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0086" REF.END="QE0086"/>univerzalno opravdanje<QUOT.END REF.START="QS0086" CODE="201D" ID="QE0086"/> za ograničavanje zaštite temeljnih prava. Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20110630">30. lipnja 2011.</DATE>, <NAME.CASE>Zeturf</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑212/08</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2011:437">EU:C:2011:437</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0048">48.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0084"><NO.P>84.</NO.P><TXT>Hoće li se i kako u nacionalnom pravnom poretku pravomoćnim odlukama upravnih tijela priznati obvezujući učinci prepušteno je nacionalnoj postupovnoj autonomiji država članica. Zaštita temeljnih prava koju zahtijeva pravo Unije ograničava tu autonomiju samo u mjeri koja je nužna za uspostavu djelotvorne zaštite tih prava<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0040"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151111">11. studenoga 2015.</DATE>, <NAME.CASE>Klausner Holz Niedersachsen</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑505/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:742">EU:C:2015:742</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0040">40.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0085"><NO.P>85.</NO.P><TXT>Jasno je i da države članice nisu obvezne uspostaviti sustav upravnih odluka u kojem sâmo upravno tijelo ispunjava kriterije pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0087" REF.END="QE0087"/>sud<QUOT.END REF.START="QS0087" CODE="201D" ID="QE0087"/> u smislu članka 47. Povelje. Međutim, u skladu s pravom Unije, kada su u pitanju prava koja proizlaze iz prava Unije, (sudski) nadzor odluka tog upravnog tijela tada se pomiče jedan korak <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0088" REF.END="QE0088"/>uzvodno<QUOT.END REF.START="QS0088" CODE="201D" ID="QE0088"/>, k nadležnim nacionalnim sudovima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0086"><NO.P>86.</NO.P><TXT>Ako gledamo iz te perspektive, sve što se u ovom mišljenju tvrdi jest da je konkretna kombinacija institucionalnih i postupovnih rješenja koja je nacionalni zakonodavac izabrao problematična zbog dvaju razloga. Kao prvo, unutar prethodnog postupka stranke moraju imati mogućnost, ako to požele, u određenoj fazi pobijati prethodnu odluku pred sudom s <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0089" REF.END="QE0089"/>punom nadležnosti<QUOT.END REF.START="QS0089" CODE="201D" ID="QE0089"/>. Kao drugo, zaštita (po prirodi) subjektivnih prava onemogućuje da se u upravnom postupku pojedincima <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0090" REF.END="QE0090"/>posredno pripisuje odgovornost<QUOT.END REF.START="QS0090" CODE="201D" ID="QE0090"/>, na način da se njihova odgovornost djelomično prejudicira utvrđenjima o njihovu ponašanju donesenima u ranijem postupku u kojem nisu bili stranke.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">V.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zaključak</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0087"><NO.P>87.</NO.P><TXT>Predlažem da Sud na prethodna pitanja koja je uputio Bundesverwaltungsgericht (Savezni upravni sud, Austrija) odgovori na sljedeći način:</TXT><P>Članke 4. i 17. Direktive 2004/25/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20040421">21. travnja 2004.</DATE> o ponudama za preuzimanje, u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i pravima obrane, treba tumačiti na način da im se protivi primjena nacionalnih postupovnih pravila koja za učinak imaju sprečavanje dotičnih stranaka da u potpunosti ostvare svoja prava obrane u okviru kasnijeg upravno‑kaznenog postupka u kojem se utvrđuje subjektivna odgovornost za povredu koja proizlazi iz Direktive 2004/25 ili koja strankama ne omogućuju pristup djelotvornom pravnom lijeku pred sudom u skladu s člankom 47. prvim stavkom Povelje.</P></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>