<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><JUDGMENT xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.JUDGMENT><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-235/21</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62021CJ0235</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2022:739">EU:C:2022:739</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>8</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>8</PAGE.TOTAL><AUTHOR>CJ</AUTHOR></BIB.JUDGMENT><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Presuda od <DATE ISO="20220929">29. 9. 2022</DATE>. – Predmet C‑235/21</HT></P><P><HT TYPE="SC">Raiffeisen Leasing</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Presuda Suda</HT> (sedmo vijeće)</P><P><DATE ISO="20220929">29. rujna 2022.</DATE><NOTE NUMBERING="STAR" TYPE="FOOTNOTE" NOTE.ID="E0001"><P>Jezik postupka: slovenski</P></NOTE></P></TI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost (PDV)</KEYWORD><KEYWORD>Direktiva 2006/112/EZ</KEYWORD><KEYWORD>Članak 203.</KEYWORD><KEYWORD>Ugovor o povratnom leasingu</KEYWORD><KEYWORD>Osoba koja je odgovorna za plaćanje PDV‑a</KEYWORD><KEYWORD>Mogućnost izjednačavanja pisanog ugovora s računom</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><JUDGMENT.INIT><P>U predmetu C‑235/21,</P><P>povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputilo Vrhovno sodišče (Vrhovni sud, Slovenija), odlukom od <DATE ISO="20210317">17. ožujka 2021.</DATE>, koju je Sud zaprimio <DATE ISO="20210412">12. travnja 2021.</DATE>, u postupku</P></JUDGMENT.INIT><PARTIES><PLAINTIFS><P><HT TYPE="BOLD">Raiffeisen Leasing</HT>, trgovina in leasing d.o.o.</P></PLAINTIFS><AGAINST>protiv</AGAINST><DEFENDANTS><P><HT TYPE="BOLD">Republike Slovenije</HT></P></DEFENDANTS></PARTIES><PREAMBLE><PREAMBLE.INIT><P>SUD (sedmo vijeće),</P><P>u sastavu: J. Passer, predsjednik vijeća, F. Biltgen i M. L. Arastey Sahún (izvjestiteljica), suci,</P><P>nezavisni odvjetnik: A. Rantos,</P><P>tajnik: A. Calot Escobar,</P></PREAMBLE.INIT><GR.VISA><VISA>uzimajući u obzir pisani dio postupka,</VISA></GR.VISA><GR.CONSID><CONSID><P>uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:</P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>za Raiffeisen Leasing, trgovina in leasing d.o.o., A. Cankar, <HT TYPE="ITALIC">odvetnik</HT>,</P></ITEM><ITEM><P>za Republiku Sloveniju, A. Vran, u svojstvu agenta,</P></ITEM><ITEM><P>za Europsku komisiju, A. Armenia, U. Babovič i A. Kraner, u svojstvu agenata,</P></ITEM></LIST></CONSID></GR.CONSID><GR.VISA><VISA>saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj <DATE ISO="20220512">12. svibnja 2022.</DATE>,</VISA></GR.VISA><PREAMBLE.FINAL>donosi sljedeću</PREAMBLE.FINAL></PREAMBLE><?PAGE NO="2"?><CONTENTS.JUDGMENT><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Presudu</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1</NO.P><TXT>Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 203. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od <DATE ISO="20061128">28. studenoga 2006.</DATE> o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="347" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2006">SL 2006., L 347, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2</NO.P><TXT>Zahtjev je upućen u okviru spora između društva Raiffeisen Leasing, trgovina in leasing d.o.o. (u daljnjem tekstu: Raiffeisen Leasing), i Republike Slovenije (Republika Slovenija), koju zastupa Ministrstvo za finance (Ministarstvo financija, Slovenija), u vezi s plaćanjem poreza na dodanu vrijednosti (PDV).</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></P></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Pravo Unije</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3</NO.P><TXT>Glava IV. Direktive 2006/112, naslovljena <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0001" ID="QS0001"/>Oporezive transakcije<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/>, sadržava poglavlje 1., naslovljeno <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0002" ID="QS0002"/>Isporuka robe<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4</NO.P><TXT>Članak 14. te direktive, koji se nalazi u tom poglavlju 1., propisuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="014.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0003" ID="QS0003"/>1.</NO.PARAG><ALINEA><QUOT.START CODE="201A" REF.END="QE0004" ID="QS0004"/>Isporuka robe<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="2019" ID="QE0004"/> znači prijenos prava raspolaganja materijalnom imovinom kao vlasnik.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="014.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA><P>Uz transakciju iz stavka 1., sljedeće navedeno smatra se isporukom robe:</P><P>[…]</P><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>stvarn[a] predaj[a] robe u skladu s ugovorom za najam robe na određeno razdoblje ili za prodaju robe uz odgodu, kojim se utvrđuje prijenos vlasništva, pod uvjetom uobičajenog tijeka događaja, najkasnije po izvršenju konačne otplate;</TXT></NP></ITEM></LIST></P><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/></P></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5</NO.P><TXT>Glava XI., naslovljena <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0005" ID="QS0005"/>Obveze poreznih obveznika i određenih osoba koje nisu porezni obveznici<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/>, sadržava poglavlje 1., naslovljeno <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0006" ID="QS0006"/>Obveza plaćanja<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/>, čiji je odjeljak 1. naslovljen <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0007" ID="QS0007"/>Osobe koje su odgovorne za plaćanje PDV‑a poreznim tijelima<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6</NO.P><TXT>Članak 203. te direktive, koji se nalazi u tom odjeljku, određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0008" ID="QS0008"/>PDV je dužna platiti svaka osoba koja iskaže PDV na računu.<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7</NO.P><TXT>U poglavlju 3., naslovljenom <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0009" ID="QS0009"/>Ispostavljanje računa<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/>, koji se nalazi u toj glavi XI. Direktive 2006/112, nalaze se odjeljak 2., naslovljen <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0010" ID="QS0010"/>Definicija računa<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/>, koji obuhvaća članke 218. i 219., odjeljak 3., naslovljen <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0011" ID="QS0011"/>Izdavanje računa<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/>, koji obuhvaća članke 220. do 225. i odjeljak 4., naslovljen <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0012" ID="QS0012"/>Sadržaj računa<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/>, koji obuhvaća članke 226. do 231.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8</NO.P><TXT>U članku 218. te direktive propisuje se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0013" ID="QS0013"/>Za potrebe ove Direktive, države članice prihvaćaju [kao račune sve] dokumente ili poruke na papiru ili u elektroničkom obliku ako udovoljavaju uvjetima iz ovog poglavlja.<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><?PAGE NO="3"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9</NO.P><TXT>Članak 219. navedene direktive glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0014" ID="QS0014"/>Jednako kao dokument tretira se i svaki dokument ili poruka koja izmjenjuje i dopunjuje prvotni račun te se poziva izričito i nedvojbeno na njega.<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10</NO.P><TXT>Članak 220. te direktive propisuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0015" ID="QS0015"/>Svaki porezni obveznik mora osigurati da u sljedećim primjerima on sâm, njegov prodavatelj ili treća osoba u njegovo ime i za njegov račun izda račun za:</P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT>isporuku robe ili usluga drugom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik;</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/></P></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11</NO.P><TXT>U skladu s člankom 226. Direktive 2006/112:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0016" ID="QS0016"/>Ne dovodeći u pitanje posebne odredbe ove Direktive, u svrhu PDV‑a na računima koji se izdaju u skladu s člankom 220. i 221. potrebni su samo sljedeći podaci:</P><P>[…]</P><P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>9.</NO.P><TXT>primijenjena stopa PDV‑a,</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>10.</NO.P><TXT>iznos PDV‑a koji se plaća osim tamo gdje se primjenjuje [posebna odredba prema kojoj] je sukladno ovoj Direktivi taj podatak isključen;</TXT></NP></ITEM></LIST></P><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/></P></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12</NO.P><TXT>Članak 227. te direktive određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0017" ID="QS0017"/>Države članice mogu zahtijevati da porezni obveznici koji imaju poslovni nastan na njihovom području te tamo obavljaju isporuku robe ili usluga navedu identifikacijski broj za PDV iz članka 214. kupca u slučajevima koji nisu navedeni u točki 4. članka 226.<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13</NO.P><TXT>Članak 229. navedene direktive glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0018" ID="QS0018"/>Države članice ne zahtijevaju da računi budu potpisani.<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Slovensko pravo</HT></HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14</NO.P><TXT>U skladu s člankom 67. Zakona o davku na dodano vrednost – ZDDV-1 (Zakon o porezu na dodanu vrijednost, Uradni list RS, br. 117/06 od <DATE ISO="20061116">16. studenoga 2006.</DATE>), u verziji koja se primjenjuje na glavni postupak:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0019" ID="QS0019"/>Da bi ostvario pravo na odbitak PDV‑a, porezni obveznik mora ispuniti sljedeće uvjete:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>za odbitke u skladu s člankom 63. stavkom 1. točkom (a) ovog zakona u pogledu isporuke dobara ili usluga, porezni obveznik mora imati račun izdan u skladu s člancima 80.a do 84.a ovog zakona;</TXT></NP></ITEM></LIST><?PAGE NO="4"?><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/></P></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15</NO.P><TXT>Članak 76. tog zakona predviđa:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="076.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0020" ID="QS0020"/>1.</NO.PARAG><ALINEA><P>PDV mora platiti:</P><P>[…]</P><P>9. svaka osoba koja na računu iskaže PDV.<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/></P></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16</NO.P><TXT>Članak 81. stavak 8. navedenog zakona određuje:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0021" ID="QS0021"/>Za potrebe ovog zakona, računima se smatraju svi dokumenti na papiru ili elektroničkom obliku koji ispunjavaju uvjete iz članaka 80.a do 84.a ovog zakona.<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17</NO.P><TXT>U članku 82. tog zakona navode se podaci koje porezni obveznik mora navesti u računu, dok se u članku 83. tog zakona navode podaci koje porezni obveznik mora navesti u pojednostavljenom računu.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Glavni postupak i prethodna pitanja</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18</NO.P><TXT>Društvo RED d.o.o. bilo je vlasnik zemljišta i stambene kuće u Rožnoj dolini, u općini Ljubljana (Slovenija). To je društvo na tom mjestu željelo izgraditi nove nekretnine. Dana <DATE ISO="20071119">19. studenoga 2007.</DATE> s društvom Raiffeisen Leasing sklopilo je ugovor o povratnom leasingu (<HT TYPE="ITALIC">sale‑and‑lease back</HT>). U skladu s tim ugovorom, društvo Raiffeisen Leasing obvezalo se kupiti zemljište po određenoj cijeni, a društvo RED obvezalo se plaćati društvu Raiffeisen Leasing mjesečne rate povratnog leasinga do potpunog povrata vrijednosti zemljišta i nekretnina koje je trebalo izgraditi, odnosno iznos od <FT TYPE="DECIMAL">1294786,56</FT> eura (u daljnjem tekstu: ugovor o povratnom leasingu). Iznos PDV‑a od <FT TYPE="DECIMAL">110056,86</FT> eura bio je naveden u tom ugovoru.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19</NO.P><TXT>Društvo Raiffeisen Leasing nije izdalo račun društvu RED na temelju ugovora o povratnom leasingu, jer to društvo nije ni obračunalo ni platilo PDV. Društvo RED istaknulo je, na temelju ugovora o povratnom leasingu, pravo na odbitak PDV‑a tvrdeći da je taj ugovor bio račun.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20</NO.P><TXT>Stranke ugovora o povratnom leasingu sklopile su <DATE ISO="20071122">22. studenoga 2007.</DATE> ugovor o prodaji zemljišta (u daljnjem tekstu: ugovor o prodaji), u kojem je utvrđena prodajna cijena s PDV‑om. Društvo RED izdalo je društvu Raiffeisen Leasing račun na kojem je bio iskazan PDV.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21</NO.P><TXT>Tijekom studenoga 2007. društvo Raiffeisen Leasing istaknulo je pravo na odbitak PDV‑a na temelju ugovora o prodaji.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22</NO.P><TXT>Budući da društvo RED nije u propisanom roku ispunilo svoje obveze predviđene ugovorom o povratnom leasingu, stranke su taj ugovor raskinule <DATE ISO="20111021">21. listopada 2011.</DATE> Društvo Raiffeisen Leasing zatim je prodalo zemljište trećoj osobi po cijeni u kojoj je bio uključen PDV.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23</NO.P><TXT>Društvu RED je <DATE ISO="20140725">25. srpnja 2014.</DATE> izdana odluka slovenskog poreznog tijela koje je odbilo njegov zahtjev za odbitak PDV‑a na temelju navedenog ugovora. Navedenom odlukom poreznog tijela uklonjen je rizik od gubitka poreznih prihoda te je zato društvo Raiffeisen Leasing steklo pravo na smanjenje dugovanog PDV‑a putem ispravka. Međutim, porezno tijelo utvrdilo je da to<?PAGE NO="5"?> društvo nije platilo PDV koji se duguje za razdoblje od <DATE ISO="20080103">3. siječnja 2008.</DATE> do <DATE ISO="20140725">25. srpnja 2014.</DATE> Stoga je to tijelo društvu Raiffeisen Leasing naložilo plaćanje kamata na porezni dug u iznosu od <FT TYPE="DECIMAL">50571,88</FT> eura.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24</NO.P><TXT>Kad je riječ o transakciji iz ugovora o prodaji, porezno tijelo utvrdilo je da je ona oslobođena od PDV‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25</NO.P><TXT>Međutim, budući da stranke ugovora o prodaji nisu podnijele poreznu prijavu koja bi omogućila opcionalno oporezivanje predmetne transakcije, porezno tijelo smatralo je da se na pravo na odbitak ne može pozvati neovisno o tome je li izdan račun na kojem je bio iskazan PDV koji se nije dugovao.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26</NO.P><TXT>Slijedom toga, društvu Raiffeisen Leasing bilo je naloženo platiti dodatni PDV u iznosu od <FT TYPE="NUMBER">44200</FT> eura uvećan za kamate u iznosu od <FT TYPE="DECIMAL">11841,97</FT> eura.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27</NO.P><TXT>Prema mišljenju poreznog tijela, činjenica da je društvo Raiffeisen Leasing zemljište zatim prodalo nije relevantna jer je ta prodaja bila predmet primjene PDV‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28</NO.P><TXT>Nakon što je iscrpilo pravna sredstva u upravnom postupku, društvo Raiffeisen Leasing podnijelo je tužbu Upravnom sodišču (Upravni sud, Slovenija), koje je odbilo njegovu tužbu. Potom je podnijelo reviziju sudu koji je uputio zahtjev, Vrhovnom sodišču (Vrhovni sud, Slovenija).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29</NO.P><TXT>Potonji sud podsjeća na to da, kao što to proizlazi iz sudske prakse Suda, obveza plaćanja PDV‑a zbog izdavanja računa s iskazanim PDV‑om može nastati i ako račun ne sadržava određene podatke čije se navođenje zahtijeva Direktivom 2006/112, osobito kada mjesto pružanja usluge nije navedeno (vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20090618">18. lipnja 2009.</DATE>, <NAME.CASE>Stadeco</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑566/07</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2009:380">EU:C:2009:380</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0026">26.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30</NO.P><TXT>Međutim, sud koji je uputio zahtjev tvrdi da se ugovor, kao akt koji je obuhvaćen obveznim pravom, može razlikovati od računa i da je on samo pravna osnova transakcije koja podliježe PDV‑u, s obzirom na to da račun mora biti izdan u trenutku nastanka oporezivog događaja s kojim nastaje obveza plaćanja PDV‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31</NO.P><TXT>Prema tome, navedeni sud želi znati može li se ugovor smatrati računom u smislu članka 203. Direktive 2006/112 samo ako iz tog ugovora proizlazi objektivno prepoznatljiva izričita namjera ugovornih stranaka da taj ugovor izjednače s računom izdanim za određenu transakciju, zbog čega kupac može razumno pretpostaviti da na temelju tog ugovora može odbiti ulazni PDV.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32</NO.P><TXT>U tim je okolnostima Vrhovno sodišče (Vrhovni sud) odlučilo prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><P><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0022" ID="QS0022"/>1.</NO.P><TXT>Može li se pisani ugovor smatrati računom u smislu članka 203. Direktive [2006/112] samo ako sadržava sve podatke koji su propisani za račune u poglavlju 3. (Ispostavljanje računa) [glave XI.] [te direktive]?</TXT></NP></ITEM></LIST><P>Odnosno, u slučaju niječnog odgovora,</P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Koji su podaci ili činjenice na temelju kojih se pisani ugovor u svakom slučaju može smatrati (i) računom kojim se uspostavlja obveza plaćanja PDV‑a u skladu s člankom 203. Direktive [2006/112]?</TXT></NP></ITEM></LIST><?PAGE NO="6"?><P>Odnosno, konkretnije,</P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT>Može li se pisani ugovor koji su sklopila dva obveznika PDV‑a, čiji je predmet isporuka robe ili usluga, smatrati računom u smislu članka 203. Direktive [2006/112] ako iz tog ugovora proizlazi izričita i objektivno prepoznatljiva namjera prodavatelja ili pružatelja usluga, kao ugovorne strane, da izda račun za određenu transakciju, zbog čega kupac može razumno pretpostaviti da na temelju tog računa može odbiti ulazni PDV?<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/></TXT></NP></ITEM></LIST></P></QUOT.S></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">O prethodnim pitanjima</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33</NO.P><TXT>Svojim pitanjima, koja valja razmotriti zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 203. Direktive 2006/112 tumačiti na način da se ugovor o povratnom leasingu, nakon čijeg sklapanja stranke nisu izdale račun, može smatrati računom u smislu te odredbe i, u slučaju potvrdnog odgovora, koje elemente obvezno mora sadržavati taj ugovor kako bi ga se moglo smatrati takvim računom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34</NO.P><TXT>Osim toga, sud koji je uputio zahtjev u biti želi znati je li u tom pogledu relevantno ispitati proizlazi li iz navedenog ugovora objektivno namjera prodavatelja ili pružatelja usluga da ugovor, kao što to vrijedi za račun, kod kupca može stvoriti uvjerenje da će na temelju istog ugovora moći odbiti ulazni PDV.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35</NO.P><TXT>U tom pogledu Sud je presudio, s jedne strane, da PDV iskazan na računu treba platiti izdavatelj tog računa, i u slučaju nepostojanja ikakve stvarne oporezive transakcije (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20210318">18. ožujka 2021.</DATE>, <NAME.CASE>P (Kartice za gorivo)</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑48/20</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:215">EU:C:2021:215</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0026">26.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36</NO.P><TXT>Članak 203. Direktive 2006/112 ima za cilj ukloniti rizik od gubitka poreznih prihoda koji bi mogao nastati zbog prava na odbitak predviđenog tom direktivom (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20210318">18. ožujka 2021.</DATE>, <NAME.CASE>P (Kartice za gorivo)</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑48/20</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:215">EU:C:2021:215</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37</NO.P><TXT>Kad je riječ o članku 226. Direktive 2006/112, svrha podataka koje račun obvezno mora sadržavati jest omogućiti poreznim tijelima nadzor plaćanja poreza koji se treba platiti i, ovisno o slučaju, postojanja prava na odbitak PDV‑a (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160915">15. rujna 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Barlis 06 – Investimentos Imobiliários e Turísticos</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑516/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:690">EU:C:2016:690</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0027">27.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38</NO.P><TXT>S druge strane, temeljno načelo neutralnosti PDV‑a zahtijeva da se odbitak ulaznog PDV‑a odobri ako su zadovoljeni materijalni uvjeti, čak i ako porezni obveznici nisu udovoljili određenim formalnim uvjetima. Posljedično, ako porezna uprava raspolaže podacima koji su nužni za utvrđenje da su materijalni uvjeti ispunjeni, ona ne može u odnosu na pravo poreznog obveznika da taj porez odbije nalagati dodatne uvjete čija posljedica može biti neučinkovitost tog prava (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160915">15. rujna 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Barlis 06 – Investimentos Imobiliários e Turísticos</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑516/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:690">EU:C:2016:690</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0042">42.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39</NO.P><TXT>Prema tome, Sud je presudio da porezna uprava ne može odbiti pravo na odbitak PDV‑a samo zbog toga što račun ne ispunjava uvjete propisane člankom 226. točkama 6. i 7. Direktive 2006/112, ako raspolaže svim podacima za provjeru da su materijalni uvjeti u vezi s tim pravom ispunjeni (presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160915">15. rujna 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Barlis 06 – Investimentos Imobiliários e Turísticos</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑516/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:690">EU:C:2016:690</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0043">43.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40</NO.P><TXT>Točno je da odnos između, s jedne strane, postojanja i pravilnosti računa i, s druge strane, prava na odbitak PDV‑a nije automatski, u smislu da je, kao prvo, to pravo načelno vezano uz stvarno izvršenje isporuke robe ili usluga o kojima je riječ i, kao drugo, ostvarenje prava na odbitak ne obuhvaća porez koji se duguje samo zato što je iskazan na računu (vidjeti u tom smislu rješenje od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130704">4. srpnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Menidžerski biznes rešenia</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑572/11</NO.CASE>, neobjavljeno, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:456">EU:C:2013:456</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0019">19.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0020">20.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41</NO.P><TXT>Međutim, budući da je, kao što to proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 36. ove presude i kao što je to u biti istaknuo nezavisni odvjetnik u točkama 41. i 45. svojeg mišljenja, cilj članka 203. Direktive 2006/112 ukloniti rizik od gubitka poreznih prihoda, taj se rizik može izbjeći u slučaju kada porezna uprava raspolaže podacima potrebnima da bi se utvrdilo jesu li ispunjeni materijalni uvjeti za pravo na odbitak PDV‑a, neovisno o tome je li PDV iskazan u dokumentu naslovljenom <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0023" ID="QS0023"/>Račun<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/> ili u nekom drugom dokumentu, kao što je ugovor sklopljen među strankama.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42</NO.P><TXT>Stoga, kako bi se mogao priznati kao račun u smislu članka 203. te direktive, dokument mora, s jedne strane, iskazivati PDV i, s druge strane, sadržavati podatke navedene u odredbama odjeljka 4. poglavlja 3. glave XI. navedene direktive naslovljenog <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0024" ID="QS0024"/>Sadržaj računa<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/>, koji su potrebni kako bi porezna uprava mogla utvrditi jesu li ispunjeni materijalni uvjeti za pravo na odbitak PDV‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43</NO.P><TXT>U tom pogledu nije relevantno ispitati proizlazi li, pod pretpostavkom da je dokument o kojem je riječ ugovor, iz njega objektivno prepoznatljiva namjera stranaka tog ugovora da je riječ o računu koji kod suugovaratelja može stvoriti uvjerenje da će na temelju tog ugovora moći odbiti ulazni PDV.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44</NO.P><TXT>Na sudu koji je uputio zahtjev je da ocijeni, u kontekstu svih relevantnih okolnosti o kojima je riječ u glavnom predmetu i osobito svih odredaba ugovora o povratnom leasingu, sadržava li on doista potrebne podatke u predmetnom slučaju kako bi porezna uprava mogla utvrditi jesu li ispunjeni materijalni uvjeti za pravo na odbitak PDV‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45</NO.P><TXT>Što se tiče okolnosti da je u glavnom predmetu u ugovoru o povratnom leasingu doista bio iskazan iznos PDV‑a, ali ne i stopa tog poreza, na sudu koji je uputio zahtjev je da provjeri može li se ta stopa ipak izvesti iz tog ugovora.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46</NO.P><TXT>Uzimajući u obzir sva prethodna razmatranja, na postavljena pitanja valja odgovoriti tako da članak 203. Direktive 2006/112 treba tumačiti na način da se ugovor o povratnom leasingu, nakon čijeg sklapanja stranke nisu izdale račun, može smatrati računom u smislu te odredbe, u slučaju da taj ugovor sadržava sve potrebne podatke kako bi porezna uprava države članice mogla utvrditi jesu li u predmetnom slučaju ispunjeni materijalni uvjeti za pravo na odbitak PDV‑a, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><P><HT TYPE="BOLD">Troškovi</HT></P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47</NO.P><TXT>Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="8"?><JURISDICTION><INTRO>Slijedom navedenog, Sud (sedmo vijeće) odlučuje:</INTRO><P><HT TYPE="BOLD">Članak 203. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od <DATE ISO="20061128">28. studenoga 2006.</DATE> o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost</HT></P><P><HT TYPE="BOLD">treba tumačiti na način da:</HT></P><P><HT TYPE="BOLD">ugovor o povratnom leasingu, nakon čijeg sklapanja stranke nisu izdale račun, može se smatrati računom u smislu te odredbe, u slučaju da taj ugovor sadržava sve potrebne podatke kako bi porezna uprava države članice mogla utvrditi jesu li u predmetnom slučaju ispunjeni materijalni uvjeti za pravo na odbitak poreza na dodanu vrijednost, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.</HT></P></JURISDICTION></CONTENTS.JUDGMENT><SIGNATURE.CASE><SIGNATORY><P>Potpisi</P></SIGNATORY></SIGNATURE.CASE></JUDGMENT>