Privremena verzija

MIŠLJENJE NEZAVISNE ODVJETNICE

TAMARE ĆAPETA

od 16. srpnja 2026.(1)

Predmet C-273/24 [Naski](i)

X. Y.

uz sudjelovanje:

Prokurator Generalny,

Rzecznik Praw Obywatelskich

(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Sąd Najwyższy (Vrhovni sud, Poljska))

„Zahtjev za prethodnu odluku – Članak 267. UFEU-a – Sudska nadležnost – Dopuštenost – Vladavina prava – Zakonom prethodno ustanovljeni neovisni i nepristrani sud – Članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a – Članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima – Zahtjev za prethodnu odluku koji je Sudu uputio sastav građanskog vijeća Sąda Najwyższeg (Vrhovni sud, Poljska) – Izmjena u sastavu tog vijeća nakon odgovora Suda na prethodno pitanje”

I.      Uvod

1.        Godine nazadovanja u pogledu vladavine prava u Poljskoj ostavile su ranu koja teško zacjeljuje, unatoč volji te države članice da ispravi tu situaciju.

2.        Ovaj je predmet zabrinjavajući primjer tih poteškoća.

3.        Sud je pozvan da odluči, i to ne prvi put, o pitanjima koja se odnose na tumačenje Unijinih zahtjeva u pogledu zakonom prethodno ustanovljenog neovisnog i nepristranog suda, kako su utvrđeni u članku 19. stavku 1. drugom podstavku UEU-a, u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja). Istodobno se od Suda traži da osmisli pravne lijekove u slučaju kršenja tih zahtjeva u situaciji u kojoj je povreda sustavna i utjecala je na velik dio pravosuđa u Poljskoj, ali koja još nije uspješno riješena i ispravljena demokratskim procesima u toj samoj državi članici.

4.        Poteškoće naglašavaju posebne okolnosti ovog predmeta, koji, kao što ću detaljnije objasniti u nastavku, proizlazi iz tužbe koju je podnio tadašnji sudac radi osporavanja odluke da ga se premjesti iz jednog vijeća okružnog suda u Poljskoj u drugo, a koji je sada postao ministar pravosuđa te države članice.

5.        Iako je svakako na Sudu da u okviru prethodnog postupka tumači zahtjeve koji proizlaze iz vladavine prava, kako su konkretizirani u članku 19. stavku 1. UEU-a i članku 47. Povelje, s ciljem da sudu koji je uputio zahtjev pruži smjernice radi utvrđenja toga jesu li određena pravila ili situacije u nacionalnom pravosudnom sustavu u suprotnosti s tim zahtjevima, smatram da nije u nadležnosti Suda donošenje odluke o tome kako ispraviti takve eventualne povrede. Naprotiv, usklađivanje pravosuđa s tim zahtjevima odgovornost je svake države članice.

6.        Sud je to u biti izrazio u svojoj nedavnoj presudi od 24. ožujka 2026., Rzecznik Praw Obywatelskich (Izuzeće suca redovnog suda)(2). Pozivajući se na oglednu presudu Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) u predmetu Wałęsa protiv Poljske(3), Sud je presudio da sustavni problemi koji i dalje postoje u poljskom pravosudnom sustavu zahtijevaju odgovarajuće zakonodavne i druge mjere poljske države(4). Taj zaključak shvaćam na način da se njime prenosi i poruka da nije na Sudu da pruži rješenja za trajne sustavne nepravilnosti.

7.         Imajući te uvodne napomene na umu, najprije ću, što je kraće i jednostavnije moguće, objasniti složene okolnosti ovog predmeta. Zatim ću se izjasniti o razlozima zbog kojih ovaj zahtjev za prethodnu odluku prekoračuje nadležnost Suda u okviru prethodnog postupka. Naposljetku, za slučaj da Sud ipak smatra nužnim odlučiti o ovom predmetu, analizirat ću prethodno pitanje.

II.    Pozadina

A.      Širi kontekst

8.        Sucima Suda poznat je širi kontekst, obilježen pogoršanjem neovisnosti pravosuđa u Poljskoj nakon zakonodavnih izmjena koje je uvela prethodna vlada. Sud je bio pozvan presuditi o usklađenosti različitih elemenata tih izmjena s pravom Unije u nizu postupaka zbog povrede koje je pokrenula Europska komisija te je u još većem broju prethodnih odluka protumačio pravo Unije relevantno za ocjenu valjanosti tih izmjena. Te se izmjene ocjenjivalo i u nekoliko presuda ESLJP-a, one su bile predmet brojnih međunarodnih kritika te su čak dovele do toga da je Komisija prvi put pokrenula postupak iz članka 7. stavka 1. UEU-a(5).

9.        Čini se da je nakon spomenutih zakonodavnih izmjena imenovano više od 3000 sudaca(6).

10.      Međutim, Poljska do danas i nakon smjene vlade u prosincu 2023. još nije poduzela nikakve opće mjere za ispravljanje nepravilnih imenovanja tih sudaca. Poljska je nedavno, primjerice, predložila da se suci podijele na tri kategorije – zelenu (oko 1200 novih imenovanja), žutu (oko 1100 osoba) i crvenu (oko 350 osoba na redovnim sudovima i 80 osoba na Sądu Najwyższem (Vrhovni sud, Poljska; u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) i na Naczelnom Sądu Administracyjnem (Visoki upravni sud, Poljska; u daljnjem tekstu: Visoki upravni sud)) – te da se nezakonitost njihovih imenovanja različito riješi, zakonskim ozakonjenjem nekih, provođenjem novih postupaka imenovanja u pogledu drugih ili smjenom određenih osoba s položaja na koje su imenovani. Taj je prijedlog podnesen Venecijanskoj komisiji, koja je u ožujku 2026. odgovorila Mišljenjem br. 1238/2025(7), ali poljska država dosad nije poduzela nikakve konkretne zakonodavne ili druge mjere.

11.      To je pozadina ovog predmeta. Kao što je na raspravi pred Sudom istaknula osoba X. Y., trenutačno postoji institucionalna paraliza. Suci imenovani u postupcima prije zakonodavnih izmjena ne žele zasjedati u vijećima s osobama imenovanima na dužnost suca u postupcima nakon zakonodavnih izmjena i time legitimirati njihova imenovanja. Istodobno, građani i stranke uključeni u sporove pred poljskim sudovima ne mogu biti sigurni da o predmetima odlučuje zakonom prethodno ustanovljen neovisni i nepristrani sud te hoće li oni dovesti do valjanih presuda.

B.      Okolnosti koje su prethodile ovom predmetu

12.      Da bi se razumjelo ovaj slučaj, valja se vratiti u ljeto 2018.

13.      Osoba X. Y., prethodno pod pseudonimom W. Ż., bila je sudac okružnog suda u Poljskoj. Odlukom od 27. kolovoza 2018. predsjednik tog suda premjestio je osobu X. Y., bez njezina pristanka, iz odjela tog suda u kojem je zasjedala u drugi odjel istog suda.

14.      U skladu s mjerodavnim nacionalnim pravom, osoba X. Y. je protiv te odluke podnijela tužbu Krajowoj Radi Sądownictwa (Državno sudbeno vijeće, Poljska, u daljnjem tekstu: KRS), koja je odlučila da nije potrebno odlučiti o toj tužbi (u daljnjem tekstu: KRS-ova odluka).

15.      Osoba X. Y. je 14. studenoga 2018. Vrhovnom sudu Poljske podnijela žalbu protiv te KRS-ve odluke. Nju je ispitivala Izba Kontroli Nadzwyczajnej i Spraw Publicznych (Vijeće za izvanrednu kontrolu i javne poslove tog suda, Poljska; u daljnjem tekstu: Izvanredno vijeće).

16.      U okviru te žalbe osoba X. Y. podnijela je i zahtjev za izuzeće svih sudaca u Izvanrednom vijeću jer, s obzirom na način njihova imenovanja, ne ispunjavaju zahtjeve sudačke neovisnosti i nepristranosti. Taj zahtjev za izuzeće dodijeljen je na odlučivanje Sądu Najwyższem (Izba Cywilna) (Vrhovni sud (građansko vijeće), Poljska; u daljnjem tekstu: građansko vijeće), koje zasjeda u sastavu od troje sudaca.

17.      Međutim, u međuvremenu je rješenjem od 8. ožujka 2019. Izvanredno vijeće, u kojem je kao sudac pojedinac zasjedala osoba BD, odbilo žalbu osobe X. Y. protiv KRS-ove odluke (u daljnjem tekstu: BD-ovo rješenje) unatoč činjenici da je spis bio u posjedu tročlanog sastava građanskog vijeća i da osoba X. Y. nije bila saslušana.

18.      BD-ovim rješenjem bio bi okončan žalbeni postupak i, zajedno s njime, postupak privremene pravne zaštite u kojem je odluku trebao donijeti tročlani sastav građanskog vijeća. Međutim, tročlani sastav, smatrajući da je BD-ovo rješenje doneseno protupravno, odlučio je uputiti određena pitanja proširenom sastavu građanskog vijeća, koje zasjeda u sastavu od sedmero sudaca. Ta su se pitanja odnosila, među ostalim, na pravne učinke BD-ovog rješenja zbog načina imenovanja osobe BD na sudačku dužnost.

19.      Taj je sastav od sedmero sudaca građanskog vijeća pak u vezi s time odlučio uputiti Sudu zahtjev za prethodnu odluku.

20.      Povodom tog zahtjeva donesena je presuda od 6. listopada 2021. u predmetu W. Ż. (Vijeće za izvanrednu kontrolu i javne poslove pri Vrhovnom sudu – Imenovanje)(8), u kojoj je Sud iznio tumačenje prava Unije iz kojeg u biti proizlazi da se, s obzirom na okolnosti njezina imenovanja, ne može smatrati da rješenje koje je donijela osoba BD donio zakonom prethodno ustanovljen neovisni i nepristrani sud(9). Sud je stoga smatrao da sastav od sedmero sudaca u svojem odgovoru tročlanom sastavu mora zaključiti da bi, u skladu s načelom nadređenosti prava Unije, BD-ovo rješenje trebalo smatrati nepostojećim(10).

C.      Ovaj predmet, prethodno pitanje i postupak pred Sudom

21.      Nakon presude W. Ż., sastav od sedmero sudaca građanskog vijeća trebao je odgovoriti sastavu od troje sudaca da sastav u kojem zasjeda sudac pojedinac Izvanrednog vijeća ne ispunjava zahtjeve u pogledu zakonom prethodno ustanovljenog neovisnog i nepristranog suda, čime bi se sastavu od troje sudaca omogućilo da BD-ovo rješenje proglasi nepostojećim.

22.      Međutim, u razdoblju od podnošenja zahtjeva za prethodnu odluku (21. svibnja 2019.) do presude Suda u predmetu W. Ż. (6. listopada 2021.) umirovljeno je troje sudaca iz sastava od sedmero sudaca građanskog vijeća.

23.      Rješenjem od 26. siječnja 2022. osoba MB, kao predsjednik Vrhovnog suda koji upravlja radom građanskog vijeća (u daljnjem tekstu: predsjednik građanskog vijeća), imenovala je novi sastav od sedmero sudaca u kojem je troje umirovljenih sudaca zamijenjeno novim osobama, kao i sudac koji je prethodno predsjedao tim sastavom.

24.      Taj novi sastav čine: JK, prvi predsjednik Vrhovnog suda, koji je predsjedavajući sudac, i osobe KS, CV i RX, od kojih je svo četvero imenovano sucima Vrhovnog suda nakon zakonodavnih izmjena poljskog pravosudnog sustava. Ostalo troje sudaca zasjedalo je u prvotnom sastavu: KW, koji je i dalje sudac izvjestitelj, te PW i WZ. To troje sudaca imenovano je na Vrhovni sud prije takvih zakonodavnih izmjena.

25.      To se može sažeti u sljedećom tablicom:

27.      KW, sudac izvjestitelj iz sastava od sedmero sudaca, odlučio je uputiti ovaj zahtjev za prethodnu odluku jer sumnja da je izmjena tog sastava protivna pravu Unije.

28.      Taj sudac osobito naglašava da izmjena tog sastava nije utemeljena na objektivnim razlozima i da je u suprotnosti s ranijom praksom građanskog vijeća prema kojoj bi sastav bio dopunjen, a ne u cijelosti ponovno imenovan. Osim toga, sastav se sastoji većinom od novih osoba koje su imenovane pod istim uvjetima poput onih u kojima je osoba BD imenovana sucem. To upućuje na to da se za takve mjere može smatrati da utječu na odluku sastava. Taj dojam pojačava i činjenica da je izmjenu izvršila osoba MB, kao predsjednik građanskog vijeća, koja je u istim okolnostima kao i osoba BD imenovana na dužnost suca Vrhovnog suda i to da su predmet ocjene koju sastav treba provesti upravo okolnosti imenovanja osobe BD. Posljedično bi svaka odluka sastava sadržavala iste povrede poput onih koje je sadržavalo BD-ovo rješenje.

29.      Usto, u zahtjevu za prethodnu odluku također se navodi da je osoba X. Y. sastavu podnijela zahtjeve za izuzeće četiriju novih osoba, koji u trenutku podnošenja zahtjeva za prethodnu odluku još nisu bili ispitani(11).

30.      U tim je okolnostima osoba KW, kao sudac izvjestitelj u sastavu od sedmero sudaca, odlučila prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„1.            Treba li u situaciji u kojoj sud posljednjeg stupnja države članice (Sąd Najwyższy (Vrhovni sud, Poljska)), nakon što je Sud tumačio pravo Europske unije u pogledu pravnih učinaka povrede temeljnih pravila prava te države koja se odnose na imenovanje sudaca Vrhovnog suda koja se sastoji od toga da:

(a)      predsjednik Republike Poljske uručuje odluke o imenovanju na dužnost suca Vrhovnog suda unatoč činjenici da je odluka [KRS-a] prethodno pobijana pred nadležnim nacionalnim sudom (Naczelny Sąd Administracyjny (Visoki upravni sud, Poljska)) u pogledu zahtjeva za imenovanje na dužnost; Visoki upravni sud obustavlja izvršenje te odluke u skladu s nacionalnim pravom; nije okončan žalbeni postupak po čijem je provođenju Visoki upravni sud pravomoćno ukinuo pobijanu odluku Državnog sudbenog vijeća zbog njezine nezakonitosti, trajno je isključujući iz pravnog sustava, zbog čega je odluka o imenovanju na dužnost suca Vrhovnog suda donesena bez osnove koja se zahtijeva u članku 179. Konstytucje Rzeczypospolitej Polskiej (Ustav Republike Poljske) u smislu postojanja prijedloga Državnog sudbenog vijeća za imenovanje na dužnost suca,

(b)      postupak koji prethodi imenovanju ne uzima u obzir načela transparentnosti i pravičnosti, a provodi ga nacionalno tijelo ([KRS]) koje – imajući u vidu okolnosti koje su pratile konstituiranje tog tijela (izbor sudaca) te način njegova djelovanja – ne ispunjava zahtjeve ustavnog tijela koje štiti neovisnost sudova i sudaca jer je uspostavljeno u skladu s odredbama ustawe z 8 grudnia 2017 r. o zmianie ustawy o Krajowej Radzie Sądownictwa oraz niektórych innych ustaw (Zakon od 8. prosinca 2017. o izmjeni Zakona o Državnom sudbenom vijeću i određenih drugih zakona) (Dz. U. iz 2018., poz. 3.)

–      odlučiti o pravnom pitanju koje mu je upućeno primjenjujući tumačenje prava Unije koje je utvrdio Sud, odredbe članka 2., članka 6. stavaka 1. i 3. te članka 19. stavka 1. drugog podstavka [UEU-a] te članak 267. UFEU-a u vezi s člankom 47. [Povelje] tumačiti na način da im se protivi to da u sastavu Vrhovnog suda koji odlučuje o tom pravnom pitanju sudjeluje bilo koja osoba koja je na dužnost Vrhovnog suda imenovana uslijed povrede pravila nacionalnog prava države članice opisane u točki 1. podtočkama (a) i (b) te na način da im se protivi to da se izmjenjuje sastav sudskog vijeća države članice koji je uputio Sudu prethodno pitanje u situaciji u kojoj je do izmjene sastava došlo nakon što je Sud donio presudu u kojoj je odgovorio na to pitanje, a izmjena nije bila opravdana objektivnim razlozima (primjerice smrću, umirovljenjem suca koji je član sastava sudskog vijeća koji je uputio prethodno pitanje),

–      te da im se protivi bilo kakvo odlučivanje u predmetu koji obuhvaća rješavanje tog pravnog pitanja, uključujući izdavanje naloga, osobito u pogledu sastava sudskog vijeća Vrhovnog suda ili datuma održavanja ročišta usmjereno na to da predmet razmatra osoba koja je imenovana na dužnost predsjednika Vrhovnog suda koji upravlja građanskim vijećem, a na dužnost suca Vrhovnog suda također je imenovana uslijed povrede pravila nacionalnog prava države članice opisane u točki 1. podtočkama (a) i (b), ili bilo koja druga osoba koja je na dužnost suca Vrhovnog suda također imenovana uslijed povrede pravila nacionalnog prava države članice opisane u točki 1. podtočkama (a) ili (b), i stoga treba smatrati da takvi nalozi ili odluke nemaju pravni učinak,

–      te na način da sudac Vrhovnog suda prilikom čijeg imenovanja nije došlo do nijedne povrede opisane u točki 1. podtočkama (a) ili (b) ima pravo i dužnost, kako bi se izbjeglo to da o predmetu odlučuje sud koji nije neovisan, nepristran i ustanovljen zakonom u smislu prava Europske unije, odbiti sudjelovanje u sastavu sudskog vijeća Vrhovnog suda u kojem većinu čine osobe imenovane na dužnost suca Vrhovnog suda uslijed povrede pravila nacionalnog prava države članice opisane u točki 1. podtočkama (a) ili (b), a u slučaju potvrdnog odgovora na to pitanje, i na način da je sudac koji je na dužnost suca Vrhovnog suda imenovan a da pritom nisu počinjene povrede navedene u točki 1. podtočkama (a) ili (b) i koji je sudac izvjestitelj u predmetu koji obuhvaća to pravno pitanje ovlašten odrediti sastav Vrhovnog suda koji treba odlučivati o tom pitanju zanemarujući odredbe nacionalnog prava kojima se predsjedniku Vrhovnog suda koji upravlja građanskim vijećem dodjeljuje ovlast za određivanje sastava koji odlučuju u predmetima koje razmatra građansko vijeće Vrhovnog suda kako bi zajamčio djelotvornost prava Europske unije i njegova tumačenja koje je utvrdio Sud, kao i na način da im se protivi to da dužnost na Vrhovnom sudu obavljaju osobe koje su na dužnost suca Vrhovnog suda imenovane uslijed povrede pravila nacionalnog prava države članice opisane u točki 1. podtočkama (a) ili (b) ili da bilo koja druga osoba koja je na dužnost suca Vrhovnog suda imenovana uslijed povrede pravila nacionalnog prava države članice opisane u točki 1. podtočkama (a) ili (b) obnaša bilo kakvu rukovodeću dužnost na Vrhovnom sudu (među ostalim, predsjednika tog suda, uključujući dužnost prvog predsjednika tog suda ili predsjednika odjela u vijećima Vrhovnog suda ili bilo koju dužnost u tijelima Vrhovnog suda (primjerice dužnost člana ili zamjenika člana kolegija Vrhovnog suda ili dužnost dužnosnika za stegovni postupak Vrhovnog suda) koje mogu obnašati samo zakonito imenovani suci Vrhovnog suda, te to da navedene osobe izvršavaju bilo kakve radnje koje ulaze u područje nadležnosti sudaca Vrhovnog suda koji obnašaju navedene dužnosti s obzirom na njihov mogući stvarni ili pravni utjecaj na obavljanje pravosudnih funkcija Vrhovnog suda?”

31.      Otprilike mjesec dana nakon što je Sudu podnesen zahtjev za prethodnu odluku, osoba X. Y. vraćena je na svoje bivše sudačko mjesto te je 24. srpnja 2025. imenovana ministrom pravosuđa, zbog čega je istog dana dala ostavku na mjesto suca(12).

32.      Sud je od suda koji je uputio zahtjev zatražio neka dodatna pojašnjenja(13), na koja je taj sud odgovorio 9. travnja 2025.

33.      Pisana očitovanja Sudu u ovom predmetu podnijeli su osoba XY, Prokurator Generalny (glavni državni odvjetnik, Poljska), Republika Poljska i Komisija.

34.      Na raspravi održanoj 16. ožujka 2026. usmena očitovanja iznijele su sve te stranke, osim Republike Poljske. Sudjelovao je i Rzecznik Praw Obywatelskich (pučki pravobranitelj, Poljska).

III. Analiza

A.      Uvodne napomene

35.      Za potrebe ovog predmeta valja podsjetiti na to da je Sud u svojoj sudskoj praksi presudio da je postupak imenovanja sudaca nužno element svojstven pojmu „zakonom prethodno ustanovljeni sud” u smislu članka 47. drugog stavka Povelje. Dakle, neovisnost suda može se mjeriti, među ostalim, načinom imenovanja njegovih članova(14). Postupak imenovanja ne utječe samo na neovisnost suda kao takvog, nego i na sastav sudskog vijeća u svakom pojedinom slučaju(15).

36.      U Poljskoj se suce imenuje odlukom predsjednika Republike na prijedlog KRS-a, zaduženog za osiguravanje neovisnosti sudova i sudaca(16). Nakon zakonodavnih izmjena uvedenih Zakonom od 8. prosinca 2017.(17) Sud je smatrao da postoje legitimne sumnje u neovisnost KRS-a u njegovoj ulozi u imenovanju sudaca(18).

37.      Međutim, Sud je također smatrao da sama činjenica da je sudac imenovan na temelju prijedloga KRS-a u njegovu novom sastavu nije dovoljna da bi se zaključilo da nisu poštovani zahtjevi iz članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU-a i članka 47. Povelje(19).

38.      Naprotiv, da bi se utvrdila neovisnost određenog suca valja uzeti u obzir sve okolnosti njegova imenovanja(20).

39.      Nadalje, ne dovodi svaka nepravilnost u postupku imenovanja do poništenja sastava suda; relevantne su samo nepravilnosti koje kod pojedinaca mogu pobuditi ozbiljne i legitimne sumnje u to da je taj sud podložan vanjskom utjecaju, osobito drugih grana vlade(21).

40.      Važno je napomenuti da je Sud na temelju takve sveobuhvatne ocjene zaključio da okolnosti u kojima su suci imenovani u postupcima koji se temelje na KRS-ovim odlukama 330/2018(22) i 331/2018(23) kod pojedinaca pobuđuju ozbiljne i legitimne sumnje u neovisnost i nepristranost osoba imenovanih na temelju tih odluka.

41.      Te su okolnosti u biti bile da je Visoki upravni sud izvršenje tih KRS-ovih odluka, kojima je KRS predsjedniku Republike Poljske predložio imenovanje tih osoba sucima, obustavio do donošenja presude Suda u predmetu A. B.(24), da je Predsjednik, ne čekajući konačnu odluku tog suda, imenovao te suce i da je Visoki upravni sud, nakon što je primio prethodnu odluku Suda u predmetu A. B., poništio sporne KRS-ove odluke(25).

42.      Na ovom je mjestu korisno podsjetiti na to da je, u okviru odlučivanja o tome je li vijeće sastavljeno od sudaca imenovanih u postupcima upitne neovisnosti „sud” za potrebe ovlaštenosti upućivanja zahtjeva Sudu na temelju članka 267. UFEU-a, Sud u presudi Krajowa Rada Sądownictwa(26) presudio da se ne može smatrati da taj uvjet ispunjava Izvanredno vijeće, u koje su sve osobe imenovane na temelju KRS-ove odluke 331/2018, čime je oborena presumpcija da nacionalni sud ispunjava zahtjeve „suda” u smislu članka 267. UFEU-a(27).

43.      U presudi Prezes Urzędu Ochrony Konkurencji i Konsumentów(28) Sud je presudio da je ta presumpcija oborena u pogledu osobe imenovane na temelju KRS-ove odluke 330/2018. Sud je smatrao da, iako, za razliku od Izvanrednog vijeća, građansko vijeće nije novoosnovano vijeće, postupak imenovanja sudaca u Izvanredno vijeće (na temelju KRS-ove odluke 331/2018) i postupak imenovanja sudaca u građansko vijeće (na temelju KRS-ove odluke 330/2018) sadržavaju iste nedostatke, koji su „sami po sebi dovoljni da kod pojedinaca pobude legitimne i ozbiljne sumnje u neovisnost i nepristranost tog suca”(29).

44.      Te ću postupke označiti kao „postupke za koje je utvrđeno da su nepravilni” jer se može zaključiti da, prema mišljenju Suda, suci imenovani u postupcima na temelju KRS-ovih odluka 330/2018 i 331/2018 ne ispunjavaju zahtjeve prava Unije u pogledu neovisnosti.

45.      Kao što to proizlazi iz zahtjeva za prethodnu odluku, četiri osobe imenovane u novi sastav od sedmero sudaca, to jest osobe JK, KS, CV i RX, kao i osoba MB, koja ih je imenovala u to vijeće, imenovane su sucima u građansko vijeće na temelju KRS-ove odluke 330/2018.

46.      U tim okolnostima sud koji je uputio zahtjev svojim pitanjem u biti traži pojašnjenje sljedećih triju ključnih pitanja: prvo, protivi li se pravu Unije da osobe imenovane u postupcima za koje je utvrđeno da su nepravilni sudjeluju u sastavu koji treba primijeniti pravo Unije kako ga tumači Sud (u predmetu W. Ż.); drugo, treba li smatrati da odluka osobe imenovane predsjednikom građanskog vijeća u postupku za koji je utvrđeno da je nepravilan nema pravne učinke; i, treće, koje su posljedice takvih nepravilnosti za druge suce u sastavu i, konkretnije, mogu li ti suci odbiti zasjedati u takvom sastavu i je li sudac izvjestitelj ovlašten imenovati druge suce u sastav.

47.      Prema mojem mišljenju, Sud u ovom predmetu nije nadležan za davanje odgovora na ta pitanja (B). Međutim, kako bih pomogla Sudu ako odluči drukčije, analizirat ću i ta pitanja (C).

B.      Postupovni prigovori

48.      Pučki pravobranitelj i Komisija u ovom su predmetu u biti istaknuli dva postupovna prigovora.

49.      Prvi prigovor odnosi se na nadležnost Suda. Te stranke tvrde da Sud ne treba odlučivati u ovom predmetu s obzirom na to da je naknadno osoba X. Y. vraćena na prethodnu dužnost suca te potom imenovana ministrom pravosuđa.

50.      Drugi prigovor odnosi se na dopuštenost prethodnog pitanja, s obzirom na Komisijine dvojbe u pogledu mogućnosti da sud koji je uputio zahtjev uzme u obzir odluku koju će Sud donijeti.

1.      Nadležnost

51.      Na temelju članka 267. UFEU-a, Sud je nadležan samo za davanje odgovora na pitanja potrebna za rješavanje predmeta koji je u tijeku. Drugim riječima, mora postojati spor o kojem sud koji je uputio zahtjev treba odlučiti. Sud nije nadležan za davanje savjetodavnih mišljenja o općenitim ili hipotetskim pitanjima, čak i ako takva pitanja mogu biti korisna u nekim drugim predmetima(30).

52.      U ovom slučaju, kao što se to navodi u točkama 12. do 29. ovog mišljenja, pitanje je postavljeno u okviru postupka privremene pravne zaštite povezanog s glavnim postupkom. U okviru tog postupka privremene pravne zaštite, sastav od sedmero sudaca mora savjetovati sastav od troje sudaca o pravnom postojanju BD-ova rješenja, kojim je okončan glavni postupak, a time i postupak privremene pravne zaštite.

53.      Tužba u glavnom postupku odnosi se na zahtjev za poništenje KRS-ove odluke. Ako se ta tužba usvoji, to bi dovelo do vraćanja osobe X. Y. u nadležni odjel okružnog suda u kojem je obavljala svoje dužnosti. Međutim, u međuvremenu je osoba X. Y. vraćena na svoj prethodni položaj na tom sudu te je potom podnijela ostavku na dužnost suca nakon što je imenovana ministrom pravosuđa Republike Poljske. Slijedom toga, zahtjev je bespredmetan, kao što to u biti tvrde pučki pravobranitelj i Komisija.

54.      Međutim, u odgovoru na pitanja koja je postavio Sud (vidjeti točku 31. ovog mišljenja) sud koji je uputio zahtjev objasnio je da nije razmatrao pitanje je li osoba X. Y. vraćena u odjel okružnog suda iz kojeg je premještena jer takva utvrđenja nisu u njegovoj nadležnosti. Prema mišljenju tog suda, s obzirom na to da tužba koju je osoba X. Y. podnijela protiv KRS-ove odluke nije povučena, njegova zadaća, a to je da odluči o zahtjevu za izuzeće kako bi se osiguralo da o glavnoj tužbi odlučuje pravilno sastavljeno vijeće, ostaje nepromijenjena neovisno o bilo kakvoj činjeničnoj izmjeni koja se odnosi na glavnu tužbu. Drugim riječima, zahtjev osobe X. Y. za izuzeće sudaca Izvanrednog vijeća i dalje je valjan, tako da je još uvijek potrebno razmotriti taj zahtjev i razmotriti sva pravna pitanja koja se u njemu javljaju. Osoba X. Y. na raspravi je potvrdila da tužba za poništenje KRS-ove odluke nije povučena.

55.      Točno je da je Sud smatrao da je navod suda koji je uputio zahtjev, prema kojem je glavni postupak još uvijek u tijeku, obvezujuć za Sud i da ga stranke glavnog postupka načelno ne mogu dovesti u pitanje(31).

56.      Međutim, to ne mijenja činjenicu da je na Sudu da, ako je potrebno, ispita okolnosti u kojima mu je nacionalni sud uputio predmet kako bi provjerio je li nadležan(32).

57.      Kao što je Sud zaključio, „ako se pokaže da postavljeno pitanje očito više nije relevantno za rješenje tog spora, Sud mora donijeti odluku o obustavi postupka”(33).

58.      U ovom slučaju, s jedne strane, glavni predmet s kojim je povezan postupak privremene pravne zaštite koji se odnosi na izuzeće sudaca, još je uvijek formalno u tijeku. To bi mogao biti argument u prilog tomu da Sud treba donijeti odluku u ovom predmetu.

59.      Međutim, s druge strane, jasno je i nesporno da se osoba X. Y. više ne može vratiti na svoje bivše sudačko mjesto na okružnom sudu u Poljskoj(34). Slijedom toga, glavna tužba postala je bespredmetna za osobu X. Y. kao suca i tužitelja u tom predmetu.

60.      Ono što je osoba X. Y. na raspravi u biti tvrdila jest da i dalje postoji interes za nastavak postupka povodom glavne tužbe iz perspektive zaštite općeg interesa građana u okviru prava Unije. Pozvala se na širi kontekst objašnjavajući da održavanje situacije u kojoj nepravilno imenovani suci nastavljaju zasjedati u sudskim vijećima podrazumijeva opasnost od teške i nepopravljive štete za stranke i dovodi do povrede načela djelotvorne sudske zaštite.

61.      Prema mojem mišljenju i na temelju tih očitovanja, čini se da je osoba X. Y., kao ministar pravosuđa, doista odlučila da neće povući tužbu koju je podnijela dok je bila sudac kako bi od Suda dobila tumačenje prava Unije koje bi bilo u općem interesu rješavanja problema koji su još uvijek prisutni u poljskom pravosudnom sustavu.

62.      Međutim, Sud nije nadležan tumačiti pravo Unije u okviru prethodnog postupka davanjem savjetodavnog mišljenja, čak i ako bi odgovor bio koristan za opći interes(35).

63.      Slično tomu, razlog na temelju kojeg Sud može odlučiti u prethodnom postupku ne može biti ni eventualna buduća tužba za naknadu štete. Takva tužba nije podnesena(36), tako da bi Sud odgovarao na hipotetsko pitanje(37) koje možda nikada neće biti upućeno Sudu(38).

64.      Zaključno, u okolnostima ovog slučaja, činjenica da je postupak još uvijek formalno u tijeku ne može prednjačiti pred pravilom prema kojem Sud nije nadležan za davanje savjetodavnih ili hipotetskih mišljenja u okviru prethodnog postupka, osobito u situaciji u kojoj Sud zna da je glavni predmet postao bespredmetan(39).

65.      Prema mojem mišljenju, uloga Suda u pružanju smjernica nacionalnim sudovima tumačenjem prava Unije u konkretnim slučajevima ključna je za očuvanje legitimnosti prethodnog postupka i sudske, a ne savjetodavne prirode Suda u okviru tog postupka.

66.      Dakle, smatram da Sud nije nadležan u ovom predmetu jer bi prekoračio svoju sudsku funkciju odlučivanja o zahtjevu za prethodnu odluku u slučaju koji je postao bespredmetan.

2.      Dopuštenost

67.      Podredno, ako bi Sud smatrao da još uvijek postoji predmet koji je u tijeku, valja razmotriti postupovni prigovor u pogledu dopuštenosti zahtjeva za prethodnu odluku u ovom predmetu.

68.      U tom pogledu Komisija, pozivajući se na presudu G i dr. (Imenovanje sudaca redovnih sudova u Poljskoj)(40), sumnja da sud koji je uputio zahtjev može, na temelju pravila nacionalnog prava, uzeti u obzir presudu Suda.

69.      U predmetu G i dr.(41) Sud je proglasio nedopuštenim zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio sudac izvjestitelj iz sastava od troje sudaca okružnog suda u Poljskoj. Svojim pitanjima taj je sudac izvjestitelj želio saznati ispunjava li sudac, koji je član istog sastava i koji je imenovan u određenim okolnostima specifičnima za taj sud, zahtjeve zakonom prethodno ustanovljenog neovisnog i nepristranog suda na temelju prava Unije.

70.      Sud je naglasio da nužnost tumačenja, u smislu članka 267. UFEU-a, pretpostavlja da nacionalni sudac koji odluči uputiti zahtjev za prethodnu odluku, može sam izvući zaključke iz tog tumačenja, ocjenjujući u svjetlu tog tumačenja zakonitost imenovanja drugog suca istog sudskog vijeća, te eventualno određujući izuzeće potonjega. Međutim, Sud je smatrao da nije očito može li, na temelju pravila nacionalnog prava, taj sudac izvjestitelj sam postupiti na taj način(42).

71.      Prema mojem mišljenju, ovaj se predmet jasno razlikuje od presude G i dr. U toj presudi neovisnost suca koju je doveo u pitanje sud koji je uputio zahtjev još nije bila predmet sudske odluke nadležnog nacionalnog suda koji može ocijeniti pravilnost postupka imenovanja tog suca.

72.      Suprotno tomu, ovaj se predmet odnosi na osobe koje su imenovane u građansko vijeće u okviru postupka (na temelju KRS-ove odluke 330/2018) koji je Sud već smatrao nepravilnim, uzimajući u obzir presude Visokog upravnog suda i ESLJP-a (vidjeti točku 42. ovog mišljenja), s obzirom na to da je ta nepravilnost toliko bitna da je protivna Unijinim zahtjevima o zakonom prethodno ustanovljenom neovisnom i nepristranom sudu. Slijedom toga, sud koji je uputio zahtjev u ovom predmetu, za razliku od suda koji je uputio zahtjev u predmetu G i dr., ne mora sam ocjenjivati pravilnost imenovanja određenih članova sastava od sedmero sudaca, nego se u biti pita o posljedicama koje proizlaze iz prava Unije kada je osoba imenovana u okviru postupka za koji je utvrđeno da je nepravilan.

73.      Stoga smatram da je zahtjev za prethodnu odluku u ovom predmetu dopušten ako Sud utvrdi da još uvijek postoji predmet koji je u tijeku.

C.      Meritum

1.      Sudjelovanje u sastavu osoba koje su imenovane u postupcima za koje je utvrđeno da su nepravilni

74.      Prvim dijelom svojeg pitanja sud koji je uputio zahtjev u biti pita protivi li se zahtjevima o zakonom prethodno ustanovljenom neovisnom i nepristranom sudu, kako to jamči članak 19. stavak 1. UEU-a, u vezi s člankom 47. Povelje, to da osobe imenovane sucima u postupcima za koje je utvrđeno da su nepravilni sudjeluju u sastavima koji odlučuju na temelju prava Unije.

75.      U ovom slučaju sastav od sedmero sudaca mora primijeniti presudu Suda u predmetu W. Ż. kako bi savjetovao sastav od troje sudaca o pravnim učincima BD-ovog rješenja kojim je odbijena žalba osobe X. Y. protiv KRS-ove odluke.

76.      Smatram da presuda u predmetu W. Ż. pruža odgovor na prvi dio pitanja suda koji je uputio zahtjev.

77.      U odgovoru na pitanje postavljeno u predmetu W. Ż. Sud je pojasnio da BD-ovo rješenje treba smatrati nepostojećim ako sud koji je uputio zahtjev zaključi da je dotični sudac imenovan u okviru postupka u kojem nisu poštovana temeljna postupovna pravila države članice za imenovanje sudaca. Sud je smatrao da osoba imenovana u okviru postupka za koji je utvrđeno da je nepravilan ne ispunjava zahtjeve iz članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU-a u pogledu zakonom prethodno ustanovljenog neovisnog i nepristranog suda. Izravan učinak članka 19. stavka 1. UEU-a i načelo nadređenosti prava Unije tako dovode do obveze nacionalnog suda da izuzme iz primjene BD-ovo rješenje(43).

78.      Iako Sud nije upotrijebio takvu formulaciju, smatram da je najjednostavniji način razumijevanja presude Suda taj da BD-ovo rješenje ne može proizvoditi pravne učinke s obzirom na pravo Unije jer prema pravu Unije ta osoba nije sudac. Članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a osobito zahtijeva da su svi suci koji mogu biti pozvani primijeniti pravo Unije neovisni. Neovisnost se, među ostalim, jamči postupcima imenovanja sudaca koji moraju biti takvi da kod pojedinaca ne smiju pobuditi ozbiljne i legitimna sumnje u pogledu toga jesu li osobe imenovane na sudačke dužnosti izložene vanjskoj kontroli, osobito kontroli drugih grana vlasti. Osobe imenovane sucima u postupku u kojem nisu poštovana temeljna pravila postupka imenovanja sudaca u nacionalnom pravu i u pogledu kojeg je upitno kontroliraju li ga zakonodavna i izvršna grana vlasti nisu suci. Budući da sudske odluke mogu donositi samo suci, odluke osoba imenovanih u postupcima za koje je utvrđeno da su nepravilni ne mogu imati pravne učinke.

79.      Dok se predmet W. Ż. odnosio na odluku koju je donio sastav u kojem je zasjedao sudac pojedinac, u ovom je slučaju sastav sastavljen od sedmero sudaca, od kojih je četvero imenovano u okviru postupka protivnog članku 19. stavku 1. UEU-a, u vezi s člankom 47. Povelje. U tom je pogledu Sud u presudi AW „T”(44) utvrdio da je „već presudio da je prisutnost suca pojedinca u dotičnom tijelu imenovanog u istim okolnostima kao u predmetu u kojem je donesena ta presuda [u predmetu Krajowa Rada Sądownictwa] dovoljna da to tijelo izgubi svojstvo zakonom prethodno ustanovljenog neovisnog i nepristranog suda u smislu članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU-a, u vezi s drugim stavkom članka 47. Povelje”.

80.      Iz toga slijedi da mješoviti sastav koji čine pravilno i nepravilno imenovani suci nije zakonom prethodno ustanovljen neovisan i nepristran sud te stoga ne ispunjava zahtjeve iz članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU-a, u vezi s člankom 47. Povelje.

81.      Kao što sam to već objasnila (vidjeti točku 37. ovog mišljenja), odluka o tome je li postupak imenovanja bio nepravilan zbog čega se imenovana osoba ne može smatrati sucem ovisi o svim okolnostima imenovanja, koje moraju ocijeniti nacionalni sudovi. Nije na Sudu da provede takvu ocjenu, iako Sud može nacionalnim sudovima pružiti smjernice u pogledu elemenata koje treba uzeti u obzir(45).

82.      Nadalje, iako Sud ne treba ocjenjivati konkretna imenovanja, osobito ne u okviru prethodnog postupka, Sud je ipak, kao što sam to već objasnila (vidjeti točke 41. i 42. ovog mišljenja), utvrdio da su određeni postupci u kojima su osobe imenovane sucima Vrhovnog suda bili nepravilni jer su to utvrdili nacionalni sudovi i ESLJP.

83.      Stoga smatram da osobe koje su imenovane u vijeće od sedmero sudaca u njegovu novom sastavu, koje su imenovane sucima Vrhovnog suda u okviru postupka pokrenutog KRS-ovom odlukom 330/2018 ili 331/2018, što treba provjeriti sud koji je uputio zahtjev, nisu suci i ne mogu zasjedati u sastavu koji treba primijeniti pravo Unije kako ga tumači Sud i koje se, u skladu s nacionalnim pravom, mora sastojati od sudaca.

84.      Osim toga, slažem se s argumentacijom osobe X. Y. prema kojoj u ovom predmetu, osim pitanja neovisnosti, postoji i pitanje nepristranosti sudaca. Te osobe, koje su imenovane sucima Vrhovnog suda u okviru istog postupka kao i osoba BD, zapravo odlučuju o svojem predmetu. Ako utvrde da je postupak imenovanja osobe BD nepravilan, to bi utjecalo na njihov položaj suca. Naime, kao što je to Sud presudio, suci koji trebaju odlučiti u konkretnom predmetu ne samo da moraju biti neovisni nego i nepristrani, u smislu da ne smiju imati nikakav osobni interes u pogledu ishoda postupka(46). Ako bi se predmetne osobe smatralo sucima i ako bi ih se moglo imenovati u sastav suda (quod non), njihovo sudjelovanje u tom konkretnom postupku ne bi bilo moguće zbog zahtjeva nepristranosti.

85.      Zaključno, predlažem Sudu da na prvi dio pitanja odgovori tako da članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a, u vezi s člankom 47. Povelje, treba tumačiti na način da mu se protivi sudjelovanje u sastavu osoba koje su imenovane sucima Vrhovnog suda protivno temeljnim pravilima nacionalnog prava kojima se uređuje imenovanje sudaca koje kod pojedinaca izaziva ozbiljne i legitimne sumnje u neovisnost tih osoba.

2.      Pravni učinci odluka predsjednika građanskog vijeća

86.      Drugim dijelom svojeg pitanja sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a, u vezi s člankom 47. Povelje, tumačiti na način da odluke predsjednika građanskog vijeća koje se odnose na sastav Vrhovnog suda koje odlučuje nemaju pravne učinke ako ih je donijela osoba imenovana sucem u okviru postupka za koji je utvrđeno da je nepravilan.

87.      Najprije mi se čini važnim istaknuti da je predsjednik građanskog vijeća imenovan sucem tog suda u okviru postupka koji se temelji na KRS-ovoj odluci 330/2018. Kao što je već navedeno, Sud je već smatrao da je taj postupak dovoljno nepravilan da ozbiljno dovede u pitanje neovisnost imenovanih osoba.

88.      Zapravo, taj dio pitanja ima dva aspekta: s jedne strane, proizvodi li pravne učinke odluka osobe koja je nepravilno imenovana sucem i, s druge strane, utječe li eventualna nepravilnost te odluke automatski na valjanost sastava tako imenovanih sudaca i odluke koje on donosi. Većina stranaka u postupku pred Sudom izrazila je zabrinutost u pogledu drugog aspekta tog pitanja.

89.      U presudi Daka(47) Sud je razlikovao odluke o unutarnjoj organizaciji suda i sudske odluke kojima se okončava spor. Zatim je zaključio da prva vrsta odluka, čak i ako ju je donijela osoba imenovana sucem u okviru postupka za koji je utvrđeno da je nepravilan, „sama po sebi nije dovoljna da bi se opravdao zaključak da se tako osnovana sudska vijeća koja odlučuju o tim predmetima također ne moraju smatrati neovisnim i nepristranim sudom prethodno uspostavljenim zakonom, u smislu prava Unije”(48). Dakle, Sud je u presudi Daka dao tumačenje relevantno za drugi aspekt upućenog pitanja.

90.      Naime, to je utvrđenje u skladu s drugim odlukama Suda u kojima je naglasio da ocjena pravilnosti sastava suda, ili sastava koji odlučuje, ne može ovisiti o jednom elementu, nego se mora ocijeniti na temelju svih relevantnih okolnosti(49). U tom smislu, kao što to tvrdi pučki pravobranitelj, sama činjenica da je sastav odredila osoba imenovana sucem u okviru postupka za koji je utvrđeno da je nepravilan, čak i ako se može uzeti u obzir kao jedan element, sama po sebi ne bi trebala oduzeti sastavu svojstvo zakonom prethodno ustanovljenog neovisnog i nepristranog suda. Ako su svi suci takvog sastava suci i samostalno odlučuju u skladu s pravom, odluka takvog sastava, čak i ako ga je odredila osoba koja je nepravilno imenovana sucem, ne bi bila nevaljana.

91.      Međutim, to se pitanje razlikuje od pitanja može li se pravno valjanom smatrati odluka osobe imenovane sucem u postupku za koji je utvrđeno da je nepravilan.

92.      Prema mojem mišljenju, odgovor na to pitanje ovisi o tome jesu li, u skladu s nacionalnim pravom, određene odluke koje same po sebi nisu meritorne, nego kojima se uređuje način na koji treba odlučiti o predmetu, povjerene sucima ili ih, naprotiv, mogu donijeti osobe koje obavljaju administrativne funkcije na sudu.

93.      Ako se nacionalnim pravom predviđa da o sastavu odlučuje sudac koji obavlja određenu dužnost unutar suda, kao što je predsjednik suda ili vijeća, onda odluka o sastavu suda ne proizvodi pravne učinke ako osoba koja ju je donijela nije sudac zbog nepravilnosti utvrđenih u postupku u kojem je ta osoba imenovana sucem. Međutim, nacionalnim pravom može se predvidjeti automatsko određivanje sastavâ na temelju, primjerice, algoritama ili drugih sustava raspodjele, koji se jednostavno pretvaraju u odluku osobe koja obavlja određenu funkciju na sudu. U takvom slučaju nije važno je li osoba koja donosi odluku sudac.

94.      Ako se nacionalnim pravom određene vrste odluka o unutarnjoj organizaciji suda povjeravaju osobi koja je sudac kako bi se osiguralo poštovanje neovisnosti i nepristranosti sudaca, takva odluka koju donosi osoba koja nije sudac nije pravno valjana.

95.      Stoga razumijem argumentaciju osobe X. Y., s kojom se u biti slažem, a prema kojoj kriterij koji treba primijeniti na odluku predsjednika građanskog vijeća u ovom predmetu nije kriterij utvrđen u presudi Daka, nego kriterij utvrđen u presudi Komisija/Poljska (Ultra vires kontrola sudske prakse Suda – Nadređenost prava Unije)(50). U toj je presudi Sud, među ostalim, ocjenjivao funkcije predsjednika Trybunała Konstytucyjnog (Ustavni sud, Poljska). Sud je naglasio da organizacijske odluke predsjednika tog suda nesumnjivo mogu utjecati na aktivnost tog suda, što znači da takve odluke mora donijeti osoba koja je imenovana na temelju pravila koja ne ostavljaju nikakvu legitimnu sumnju u pogledu korištenja predsjednikovim ovlastima i dužnostima kao instrumenta utjecaja na sudsku aktivnost tog suda ili izvršavanja političkog nadzora nad tom aktivnošću(51).

96.      Zaključno, predlažem Sudu da na drugi dio upućenog pitanja odgovori da članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a, u vezi s člankom 47. Povelje, treba tumačiti na način da u skladu s njima odluke o unutarnjoj organizaciji suda nisu pravno valjane ako su takve odluke na temelju nacionalnog prava povjerene sucu, a osoba koja donosi takvu odluku imenovana je sucem u postupku u kojem nije poštovan članak 19. stavak 1. UEU-a. Međutim, pravna nevaljanost takve odluke kojom se utvrđuje sastav ne može automatski dovesti do zaključka da je on nevaljan ili da odluka sastava ne proizvodi pravne učinke.

3.      Posljedice

97.      Trećim dijelom svojeg pitanja sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a, u vezi s člankom 47. Povelje, tumačiti na način da zbog utvrđenja prema kojem vijeće od sedmero sudaca nije zakonom prethodno ustanovljen neovisan i nepristran sud suci koji su dio tog sastava mogu odbiti zasjedati u njemu i može li u takvom slučaju sudac izvjestitelj sam odrediti sastav.

98.      U presudi W. Ż. Sud je, pozivajući se na presudu A. B., odlučio da „u slučaju dokazane povrede članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU-a, načelo nadređenosti prava Unije treba tumačiti na način da sud koji je uputio zahtjev obvezuje da izuzme iz primjene navedene odredbe u korist primjene nacionalnih odredbi koje su prethodno bile na snazi te da pritom sam izvršava sudski nadzor predviđen potonjim odredbama”(52).

99.      Stoga, iako izravan učinak članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU-a, u vezi s načelom nadređenosti prava Unije, može dovesti do izuzimanja iz primjene nacionalnih pravila protivnih toj odredbi, popunjavanje praznina ovisi o nacionalnom pravu.

100. Prema mojem mišljenju, troje pravilno imenovanih sudaca može odbiti zasjedati u sastavu od sedmero sudaca. Mogli bi se pozvati na nadređenost prava Unije kako bi zaključili da je sastav nepravilno određen te bi, ovisno o slučaju, mogli izuzeti iz primjene bilo koje pravilo nacionalnog prava koje bi dovelo do drukčijeg zaključka. Međutim, čini se da ne postoji pravilo nacionalnog prava kojim se tim sucima zabranjuje da odbiju sudjelovati u postupku dok sastav nije određen. Stoga nije potrebno izuzeti iz primjene nijedno pravilo nacionalnog prava. Nadalje, mogućnost tih sudaca da odbiju zasjedati u takvom sastavu nije pravo dodijeljeno pravom Unije, nego proizlazi iz činjenice da predmetni sastav ne čini sedmero sudaca i da imenovani suci ne mogu zasjedati u takvom sastavu.

101. Iako nadređenost omogućava sucima da sastav smatraju nepostojećim, tim se načelom ne može riješiti pitanje na koji način sastav treba biti valjano određen. O tom pitanju treba odlučiti nacionalno pravo, koje pak mora biti u skladu s pravom Unije. Stoga, osim ako je nacionalnim pravom predviđena mogućnost da sudac izvjestitelj odredi sastav u okolnostima u kojima ne postoji predsjednik građanskog vijeća koji je pravilno imenovan sucem i koji u pravilu određuje sastav u kojem sud odlučuje u pojedinom predmetu, pravo Unije ne utvrđuje takvo pravo.

102. Drugim riječima, iako bi drugi podstavak članka 19. stavka 1. UEU-a mogao biti dovoljno jasan da toj odredbi dodijeli izravan učinak na temelju kojeg se može zaključiti da uvjet neovisnosti sudaca nije poštovan(53), ona se ne može smatrati dovoljno jasnom da bi se njome predvidjela pravila o organizaciji pravosuđa u državi članici i na taj način sucu izvjestitelju dodijelilo pravo na određivanje sastava.

103. Članak 19. stavak 1. UEU-a može poslužiti kao kriterij za ocjenu zakonitosti i izuzimanje iz primjene postojećih nacionalnih pravila (negativna odluka), ali ne može zamijeniti ili stvoriti nacionalna pravila koja nedostaju (pozitivna odluka).

104. Stoga bi rješenje za određivanje sastava trebalo pronaći tumačenjem nacionalnog prava(54), koje pak mora biti u skladu s pravom Unije(55). Ako se takvo rješenje ne može pronaći u nacionalnom pravu, to zakonodavcu može ukazati na to da takvu prazninu, koja se ne može popuniti sudskim tumačenjem, treba popuniti zakonodavnim mjerama.

105. Zaključno, predlažem Sudu da na treći dio upućenog pitanja odgovori tako da članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a, u vezi s člankom 47. Povelje, treba tumačiti na način da omogućava sucima da odbiju zasjedati u sastavu koji uključuje osobe imenovane sucima u postupku koji je sam po sebi protivan članku 19. stavku 1. drugom podstavku UEU-a, sve dok sastav ne bude valjano određen. Međutim, članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a ne utvrđuje pravo suca izvjestitelja da u takvim okolnostima odredi sastav.

IV.    Zaključak

106. S obzirom na sva prethodna razmatranja, predlažem Sudu da proglasi da nije nadležan odgovoriti na pitanje koje je u ovom predmetu uputio Sąd Najwyższy (Vrhovni sud, Poljska).

Podredno predlažem Sudu da na to pitanje odgovori na sljedeći način:

1.      Članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a, u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

treba tumačiti na način da mu se protivi sudjelovanje u sastavu osoba koje su imenovane sucima Sąda Najwyższeg (Vrhovni sud, Poljska) protivno temeljnim pravilima nacionalnog prava kojima se uređuje imenovanje sudaca koje kod pojedinaca izaziva ozbiljne i legitimne sumnje u neovisnost tih osoba.

2.      Članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a, u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

treba tumačiti na način da u skladu s njima odluke o unutarnjoj organizaciji suda nisu pravno valjane ako su takve odluke na temelju nacionalnog prava povjerene sucu, a osoba koja je donijela takvu odluku je imenovana sucem u okviru postupka protivnog članku 19. stavku 1. UEU-a. Međutim, pravna nevaljanost takve odluke kojom se utvrđuje sastav ne može automatski dovesti do zaključka da je on nevaljan ili da odluka tog sastava ne proizvodi pravne učinke.

3.      Članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a, u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

treba tumačiti na način da omogućava sucima da odbiju zasjedati u sastavu koji uključuje osobe imenovane sucima u postupku koji je sam po sebi protivan članku 19. stavku 1. drugom podstavku UEU-a, sve dok sastav ne bude valjano određen. Međutim, članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a ne utvrđuje pravo suca izvjestitelja da u takvim okolnostima odredi sastav.

1      Izvorni jezik: engleski

i      Naziv ovog predmeta je izmišljen. On ne odgovara stvarnom imenu nijedne stranke u postupku.

2      C-521/21, Rzecznik Praw Obywatelskich, EU:C:2026:242

3      Presuda ESLJP-a od 23. studenoga 2023. (CE:ECHR:2023:1123JUD005084921)

4      Vidjeti presudu Rzecznik Praw Obywatelskich (osobito t. 62.).

5      Nakon smjene vlade u prosincu 2023. i s obzirom na namjere nove vlade da ponovno uspostavi vladavinu prava u Poljskoj, Komisija je 29. svibnja 2024. povukla svoj obrazloženi prijedlog za pokretanje postupka na temelju članka 7. stavka 1. UEU-a.

6      Vidjeti, primjerice, presudu Rzecznik Praw Obywatelskich (t. 58.).

7      Vidjeti Hitno zajedničko mišljenje Venecijanske komisije i Glavne uprave za ljudska prava i vladavinu prava (DGI) Vijeća Europe o nacrtu zakona o statusu sudaca imenovanih ili promaknutih između 2018. i 2025. i o drugim povezanim pitanjima (CDL-AD (2026.)002, 12. ožujka 2026.). Poljska je također iznijela alternativni pristup koji je naišao na kritike. Vidjeti Zajedničko mišljenje br. 1276/2026 Venecijanske komisije i DGI-ja Vijeća Europe o prijedlogu zakona „o vraćanju prava na pravično suđenje i razmatranju predmeta bez neopravdanog odgađanja”, koji je predložio predsjednik Republike (CDL-AD(2026)020, 16. lipnja 2026.). Za druga mišljenja o ostalim relevantnim pitanjima u vezi s Poljskom vidjeti internetske stranice Venecijanske komisije, dostupne na: https://www.coe.int/en/web/venice-commission/poland.

8      C-487/19, presuda W. Ż. , EU:C:2021:798

9      Vidjeti presudu W. Ż. (osobito točke 138. do 154. i 161.).

10      Vidjeti presudu W. Ż. (t. 155.)

11      Međutim, osoba X. Y. tvrdila je da je u međuvremenu njezine zahtjeve za izuzeće tih četiriju osoba odbio sudac koji je, prema njezinim navodima, također očito protuzakonito imenovan.

12      Osoba X. Y. potvrdila je te činjenice na raspravi.

13      Ta su se pojašnjenja u biti odnosila, prvo, na pitanje je li osoba X. Y. bila vraćena na sudačku dužnost i na posljedice te okolnosti za različite pokrenute postupke i, drugo, na pitanje je li u poljskom pravu sud koji je uputio zahtjev nadležan ocijeniti je li u odnosu na pravo Unije zakonito imenovanje drugog suca na mjesto člana istog sastava kao i je li prema poljskom pravu nadležan za nadzor zakonitosti odluka predsjednika Vrhovnog suda o imenovanju sastava sudaca i pravnih lijekova dostupnih protiv takvih odluka.

14      Vidjeti primjerice presudu Rzecznik Praw Obywatelskich (t. 75. i navedena sudska praksa).

15      Vidjeti primjerice presudu Rzecznik Praw Obywatelskich (t. 73. i navedena sudska praksa).

16      To je propisano člankom 186. stavkom 1. Ustava Republike Poljske. Osim toga, njegovim člankom 179. određuje se: „Predsjednik Republike imenuje suce na prijedlog [KRS-a] na neodređeno vrijeme.”

17      Te su izmjene uključivale prijevremeno okončanje mandata sudaca koji zasjedaju u tom tijelu i izmjenu pravila o imenovanju novih članova, od kojih su većinu prethodno izabrali suci, dok je novim pravilima ta ovlast dodijeljena parlamentu. Te su izmjene, ako ih se stavi u relevantan kontekst, kao što su usporedne izmjene Zakona o Vrhovnom sudu, izazvale ozbiljne sumnje u to da postupak imenovanja sudaca u Poljskoj kontroliraju zakonodavna i izvršna vlast. Vidjeti, u tom pogledu, presudu od 19. studenoga 2019., A. K. i dr. (Neovisnost disciplinskog vijeća Vrhovnog suda) (C-585/18, C-624/18 i C-625/18, EU:C:2019:982, t. 143.). Vidjeti i presudu ESLJP-a od 8. studenoga 2021., Dolińska-Ficek i Ozimek protiv Poljske (CE:ECHR:2021:1108JUD004986819, t. 309. do 312. i 320.).

18      Vidjeti primjerice presudu od 15. srpnja 2021., Komisija/Poljska (Sustav stegovnih mjera za suce), (C-791/19, EU:C:2021:596, t. 101. i 108.) i W.Ż. (t. 150.)

19      Vidjeti primjerice presudu Rzecznik Praw Obywatelskich (t. 83. i navedena sudska praksa). Isto tako, Sud je smatrao da nepostojanje prava na djelotvoran pravni lijek za sudionike u predmetnom postupku imenovanja nije samo po sebi dovoljno za zaključak da sud ili vijeće sastavljeno od sudaca imenovanih u okviru takvog postupka nije „ zakonom prethodno ustanovljen” u smislu članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU-a, u vezi s člankom 47. drugim stavkom Povelje (vidjeti točku 88. te presude).

20      Vidjeti primjerice presudu Rzecznik Praw Obywatelskich (t. 78. i 91. i navedena sudska praksa).

21      Vidjeti primjerice presudu od 26. ožujka 2020., Preispitivanje Simpson/Vijeće i HG/Komisija (C-542/18 RX-II i C-543/18 RX-II, EU:C:2020:232, t. 75.) i Rzecznik Praw Obywatelskich (t. 76. i 77.).

22      U Odluci KRS-a br. 330/18 od 28. kolovoza 2018. (u daljnjem tekstu: KRS-ova odluka 330/2018) za suce građanskog vijeća preporuča se sedmero kandidata, među kojima i petero osoba o kojima je riječ u ovom predmetu (MB, JK, KS, CV i RX).

23      U Odluci KRS-a br. 331/18 od 28. kolovoza 2018. (u daljnjem tekstu: KRS-ova odluka 331/2018) za suce Izvanrednog vijeća preporuča se 20 kandidata, među kojima je i osoba BD, koja je donijela rješenje čiji učinci su predmet ovog slučaja.

24      Presuda od 2. ožujka 2021., A. B. i dr. (Imenovanje sudaca Vrhovnog suda – pravno sredstvo (C-824/18, A. B., EU:C:2021:153)

25      Vidjeti, primjerice, presudu od 21. prosinca 2023., Krajowa Rada Sądownictwa (Ostanak suca na dužnosti) (C-718/21, „Krajowa Rada Sądownictwa”, EU:C:2023:1015, t. 50. do 54.).

26      Vidjeti presudu Krajowa Rada Sądownictwa (t. 40. do 78.). Vidjeti također, primjerice, rješenja od 9. travnja 2024., T. (Audiovizualni programi za djecu) (C-22/22, EU:C:2024:313) i od 21. lipnja 2024., Kancelaria B. (C-810/23, EU:C:2024:543).

27      Takva presumpcija potvrđena je u presudi od 29. ožujka 2022., Getin Noble Bank (C-132/20, EU:C:2022:235, osobito t. 69. i 72.), u kojoj je Sud također pojasnio da se presumpcija može oboriti ako pravomoćna sudska odluka koju je donio nacionalni ili međunarodni sud dovede do zaključka da sudac koji čini sud koji je uputio zahtjev nije zakonom prethodno ustanovljen neovisan i nepristran sud u smislu članka 19. stavka 1. drugog podstavka UEU-a, u vezi s člankom 47. drugim stavkom Povelje.

28      Vidjeti presudu od 7. studenoga 2024. (C-326/23, EU:C:2024:940, t. 20. do 37.). U tom je predmetu Sud uzeo u obzir presudu ESLJP-a od 3. veljače 2022., Advance Pharma sp. z. o.o. protiv Poljske (CE:ECHR:2022:0203JUD000146920). Vidjeti i rješenje od 3. ožujka 2025., Rabal i Drałka (C-586/24 i C-605/24, EU:C:2025:206).

29      Presuda od 7. studenoga 2024., Prezes Urzędu Ochrony Konkurencji i Konsumentów (C-326/23, EU:C:2024:940, t. 35.)

30      Vidjeti presudu od 16. srpnja 1992., Meilicke (C-83/91, EU:C:1992:332, t. 25.). To je više puta ponovljeno. Vidjeti, primjerice, presudu od 22. ožujka 2022., Prokurator Generalny (Stegovno vijeće Vrhovnog suda-  Imenovanje) (C-508/19, EU:C:2022:201, t. 60. i 62.).

31      Vidjeti, primjerice, presudu od 2. veljače 2023., Towarzystwo Ubezpieczeń Ż (Zavaravajući tipski osiguravajući ugovori) (C-208/21, EU:C:2023:64, t. 45. i navedena sudska praksa).

32      Vidjeti presudu od 16. prosinca 1981., Foglia (244/80, EU:C:1981:302, t. 18. do 21.); vidjeti također, primjerice, presudu od 22. lipnja 2023., État belge (Elementi nastali nakon odluke o vraćanju) (C-711/21 i C-712/21, EU:C:2023:503, t. 31.).

33      Presuda od 19. studenoga 2019., A. K. i dr. (Neovisnost disciplinskog vijeća Vrhovnog suda) (C-585/18, C-624/18 i C-625/18, EU:C:2019:982, t. 70. i navedena sudska praksa) (moje isticanje).

34      Pučki pravobranitelj primijetio je da se osoba X. Y. više ne može vratiti u prethodni sudski odjel u kojem je obavljala svoje dužnosti jer više nije sudac.

35      Vidjeti u tom pogledu, primjerice, presudu od 24. studenoga 2022., Banco Cetelem (C-302/21, EU:C:2022:919, osobito t. 30. do 34.) i rješenje od 29. siječnja 2020., Zakład Ubezpieczeń Społecznych (C-522/18, EU:C:2020:42, osobito t. 26. do 35.).

36      Osoba X. Y. na raspravi je potvrdila da je prilikom preuzimanja dužnosti ministra povukla tužbu za naknadu štete. Taj tužbeni postupak stoga trenutačno nije u tijeku.

37      Vidjeti u tom pogledu rješenje od 10. lipnja 2011., Mohammad Imran (C-155/11 PPU, EU:C:2011:387, t. 19. i 20.).

38      Osim toga, pučki pravobranitelj objasnio je da bi, u skladu s poljskim pravom, u okviru tužbe za naknadu štete sud koji odlučuje u predmetu bio ovlašten ocijeniti zakonitost KRS-ove odluke za potrebe tog predmeta. Stoga poništenje KRS-ove odluke nije nužno da bi građanski sud u budućnosti odlučio o tužbi za naknadu štete koju je podnijela osoba XY.

39      U tom je smislu pučki pravobranitelj naveo da je praksa Vrhovnog suda da okonča takav postupak kada je postao bespredmetan.

40      Vidjeti presudu od 9. siječnja 2024. (C-181/21 i C-262/21, u daljnjem tekstu: presuda G i dr., EU:C:2024:1).

41      Vidjeti presudu G i dr. (t. 66. do 73.).

42      Vidjeti presudu G i dr. (t. 69. do 70.).

43      Vidjeti presudu W. Ż. (t. 152. do 155.).

44      Presuda od 4. rujna 2025. (C-225/22, EU:C:2025:649, t. 57.). Vidjeti također, primjerice, presudu od 16. srpnja 2026., Rzecznik Dyscyplinarny Sądu Najwyższego (C-96/24, C-103/24 i C-112/24, t. 84.).

45      Sud je doista pružio takve smjernice sudu koji je uputio zahtjev u točkama 134. do 155. presude W. Ż.

46      Vidjeti, primjerice, presudu od 14. studenoga 2024., S. (Izmjena sudskog vijeća) (C-197/23, EU:C:2024:956, t. 60.). Vidjeti i najnovije presude od 16. srpnja 2026., Gekus (C-748/23, osobito t. 50. do 62.), i od 16. srpnja 2026., Rzecznik Dyscyplinarny Sądu Najwyższego (C-96/24, C-103/24 i C-112/24, osobito t. 67. do 79.), u kojima je Sud, u pogledu načela nepristranosti, presudio da članovi sastava koji treba odlučiti o tome je li sudjelovanje suca u određenom postupku takvo da krši zahtjeve za zakonom prethodno uspostavljenim, neovisnim i nepristranim sudom, ne mogu biti u situaciji identičnoj situaciji dotičnog suca.

47      Vidjeti presudu od 1. kolovoza 2025., Daka i dr. (C-422/23, C-455/23, C-459/23, C-486/23 i C-493/23, u daljnjem tekstu: presuda Daka, EU:C:2025:592, t. 86.).

48      Presuda Daka (t. 87.)

49      Vidjeti u tom pogledu presudu Rzecznik Praw Obywatelskich (t. 78. i 91. i navedena sudska praksa).

50      Presuda od 18. prosinca 2025. (C-448/23, EU:C:2025:975)

51      Vidjeti presudu od 18. prosinca 2025., Komisija/Poljska (Ultra vires kontrola sudske prakse Suda – Nadređenost prava Unije) (C-448/23, EU:C:2025:975, t. 278. i 279.).

52      Presuda W. Ż. (t. 144.)

53      Kao što je Sud nedavno utvrdio u presudi Rzecznik Praw Obywatelskich (t. 51.): „članak 19. stavak 1. drugi podstavak UEU-a državama članicama nalaže bezuvjetnu obvezu jasnog i preciznog rezultata u pogledu neovisnosti sudova od kojih se traži tumačenje i primjena prava Unije” (moje isticanje.).

54      Vidjeti u tom pogledu presudu Rzecznik Praw Obywatelskich (t. 63. do 65.).

55      Pučki pravobranitelj i Komisija u tom su pogledu uputili na članak 16. stavak 4. Poslovnika Vrhovnog suda, koji bi se mogao primijeniti po analogiji. Osoba X. Y. je u odgovoru na pitanje postavljeno na raspravi iznijela da postoji običajno pravilo prema kojem se imenuje sljedeći sudac na popisu, osim ako taj sudac već ima preveliko radno opterećenje. Mogu li se takva pravila primijeniti kao rješenje za određivanje sastava u slučaju kada je za to nadležna osoba nepravilno imenovana treba provjeriti sud koji je uputio zahtjev.