(1)

U skladu s člankom 51. Uredbe (EU) br. 1306/2013, Komisija prije 31. svibnja godine koja slijedi nakon predmetne proračunske godine poravnava račune agencija za plaćanja iz članka 7. te uredbe na temelju godišnjih financijskih izvještaja koje podnose države članice, zajedno s podacima koji su potrebni za poravnanje računâ, revizorskim mišljenjem o cjelovitosti, točnosti i istinitosti godišnjih financijskih izvještaja te izvješćima tijelâ za ovjeravanje.

(2)

U skladu s člankom 39. Uredbe (EU) br. 1306/2013 poljoprivredna financijska godina počinje 16. listopada godine „N –1” i završava 15. listopada godine „N”. Pri poravnanju računâ za financijsku godinu 2019. trebalo bi uzeti u obzir izdatke država članica nastale u razdoblju od 16. listopada 2018. do 15. listopada 2019., kako je predviđeno člankom 11. stavkom 1. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 908/2014 (2).

(3)

Člankom 33. stavkom 2. prvim podstavkom Provedbene uredbe (EU) br. 908/2014 predviđeno je da se iznosi čiji povrat treba osigurati od države članice ili koje treba platiti državi članici u skladu s odlukom o poravnanju računâ iz članka 33. stavka 1. te uredbe utvrđuju oduzimanjem iznosa mjesečnih plaćanja za predmetnu financijsku godinu od izdataka priznatih za istu godinu u skladu s člankom 33. stavkom 1. Mjesečno plaćanje koje se odnosi na izdatke nastale u drugom mjesecu od mjeseca donošenja odluke o poravnanju računa Komisija mora umanjiti ili uvećati za navedeni iznos.

(4)

Komisija je provjerila podatke koje su države članice dostavile te je rezultate svojih provjera, zajedno s potrebnim izmjenama, priopćila državama članicama.

(5)

Za sve predmetne agencije za plaćanja Komisija na temelju godišnjih financijskih izvještaja i popratnih dokumenata može donijeti odluku o cjelovitosti, točnosti i istinitosti dostavljenih godišnjih financijskih izvještaja.

(6)

U skladu s člankom 5. stavkom 5. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 907/2014 (3) svako prekoračenje rokova u kolovozu, rujnu i listopadu uzima se u obzir u odluci o poravnanju računâ. Neki izdaci koje su određene države članice prijavile tijekom tih mjeseci u 2019. nastali su nakon isteka primjenjivih rokova. Odlukom bi se stoga trebala odrediti relevantna smanjenja.

(7)

U skladu s člankom 41. Uredbe (EU) br. 1306/2013, Komisija je već smanjila ili suspendirala niz mjesečnih plaćanja za financijsku godinu 2019. zbog nepridržavanja financijskih gornjih granica, prekoračenja rokova plaćanja ili nedostataka u sustavu kontrole. U ovoj bi Odluci Komisija trebala uzeti u obzir takve smanjene ili suspendirane iznose kako bi se izbjegla sva neprimjerena ili nepravovremena plaćanja ili nadoknade koji bi kasnije mogli biti predmet financijskog ispravka. Predmetni iznosi mogu se, prema potrebi, ispitati u okviru postupka potvrde sukladnosti u skladu s člankom 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

(8)

U skladu s člankom 54. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013 predmetna država članica trebala bi snositi 50 % financijskih posljedica neizvršenog povrata zbog nepravilnosti ako do povrata nije došlo u roku od četiri godine od datuma podnošenja zahtjeva za povrat ili u roku od osam godina ako je povrat predmet tužbe na nacionalnim sudovima. Člankom 54. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1306/2013 zahtijeva se od država članica da godišnjim financijskim izvještajima koja moraju dostaviti Komisiji na temelju članka 29. Provedbene uredbe (EU) br. 908/2014 prilože ovjerenu tablicu u kojoj su vidljivi iznosi koje snose u skladu s člankom 54. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013. Pravila o primjeni obveze država članica da obavješćuju o iznosima čiji povrat treba osigurati propisana su u Provedbenoj uredbi (EU) br. 908/2014. Prilog II. Provedbenoj uredbi (EU) br. 908/2014 sadržava predložak tablice kojom se države članice moraju koristiti za dostavljanje informacija o iznosima čiji se povrat mora osigurati. Na temelju tablica koje ispunjavaju države članice Komisija bi trebala odlučiti o financijskim posljedicama neizvršenog povrata zbog nepravilnosti starijih od četiri odnosno osam godina.

(9)

U skladu s člankom 54. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1306/2013, ako za to imaju opravdane razloge, države članice mogu odlučiti ne provesti postupak povrata. Takva odluka može se donijeti samo ako već nastali troškovi ili troškovi koji će vjerojatno nastati prekoračuju iznos povrata ili ako je povrat nemoguć zbog nesolventnosti, zabilježene i priznate prema nacionalnom zakonodavstvu, dužnika ili osoba zakonski odgovornih za nepravilnost. Ako je odluka donesena u roku od četiri godine od datuma podnošenja zahtjeva za povrat ili u roku od osam godina ako je povrat predmet tužbe na nacionalnim sudovima, 100 % financijskih posljedica neizvršenog povrata trebalo bi biti na teret proračuna Unije. Iznosi za koje je država članica odlučila ne provesti postupak povrata i razlozi za tu odluku navode se u sažetom izvješću iz članka 54. stavka 4. Uredbe (EU) br. 1306/2013 u vezi s člankom 102. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (c) podtočkom iv. te uredbe. Stoga ti iznosi ne bi trebali biti na teret predmetne države članice, iz čega slijedi da su na teret proračuna Unije.

(10)

Smanjenja u skladu s člankom 54. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013, navedeni u Prilogu I. (stupac e) odnose se na Europski fond za jamstva u poljoprivredi (EFJP). Iznosi koji bi trebali biti na teret država članica zbog primjene članka 54. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013 u vezi s Privremenim instrumentom za ruralni razvoj (TRDI) koji se financira iz Europskog fonda za smjernice i jamstva u poljoprivredi (EFSJP) (4) navedeni su u Prilogu II.

(11)

U skladu s člankom 51. Uredbe (EU) br. 1306/2013 ovom se Odlukom ne bi trebale dovesti u pitanje odluke koje Komisija može donijeti u budućnosti kako bi iz financiranja Unije isključila izdatke koji nisu izvršeni u skladu s pravilima Unije,