1. ožujka 2017. ( 1 )
„Zahtjev za prethodnu odluku — Direktiva 2001/29/EZ — Usklađivanje određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu — Članak 9. — Pristup kablu za usluge emitiranja — Pojam ‚kabel’ — Reemitiranje emisija komercijalnih televizijskih kuća koje provodi treća osoba putem interneta — ‚Live streaming’“
U predmetu C‑275/15,
povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Court of Appeal (England & Wales) (Civil Division) (Žalbeni sud (Engleska i Wales) (građanski odjel), Ujedinjena Kraljevina), odlukom od 2. lipnja 2015., koju je Sud zaprimio 8. lipnja 2015., u postupku
ITV Broadcasting Limited,
ITV2 Limited,
ITV Digital Channels Limited,
Channel Four Television Corporation,
4 Ventures Limited,
Channel 5 Broadcasting Limited,
ITV Studios Limited
protiv
TVCatchup Limited (u stečaju),
TVCatchup (UK) Limited,
Media Resources Limited,
uz sudjelovanje:
The Secretary of State for Business, Innovation and Skills,
Virgin Media Limited,
SUD (četvrto vijeće),
u sastavu: T. von Danwitz (izvjestitelj), predsjednik vijeća, E. Juhász, C. Vajda, K. Jürimäe i C. Lycourgos, suci,
nezavisni odvjetnik: H. Saugmandsgaard Øe,
tajnik: V. Giacobbo‑Peyronnel, administratorica,
uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 25. svibnja 2016.,
uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
|
— |
za ITV Broadcasting Limited, ITV2 Limited, ITV Digital Channels Limited, Channel Four Television Corporation, 4 Ventures Limited, Channel 5 Broadcasting Limited, ITV Studios Limited, J. Mellor, QC, i Q. Cregan, barrister, koje su opunomoćili P. Stevens i J. Vertes, solicitors, |
|
— |
za TVCatchup (UK) Limited i Media Resources Limited, M. Howe, QC, kojeg je opunomoćio L. Gilmore, solicitor, |
|
— |
za Virgin Media Limited, T. de la Mare, QC, kojeg je opunomoćio B. Allgrove, solicitor, |
|
— |
za vladu Ujedinjene Kraljevine, V. Kaye, u svojstvu agenta, uz asistenciju C. May, QC, i J. Riordana, barrister, a zatim J. Kraehling, u svojstvu agenta, uz asistenciju A. Robertson, QC, |
|
— |
za Europsku komisiju, T. Scharf i J. Samnadda, u svojstvu agenata, |
saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 8. rujna 2016.,
donosi sljedeću
Presudu
|
1 |
Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 9. Direktive 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (SL 2001., L 167, str. 10.), (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 119.). |
|
2 |
Zahtjev je upućen u okviru spora između, s jedne strane, društava ITV Broadcasting Limited, ITV2 Limited, ITV Digital Channels Limited, Channel Four Television Corporation, 4 Ventures Limited, Channel 5 Broadcasting Limited i ITV Studios Limited i, s druge strane, društava TVCatchup Limited, u stečaju (u daljnjem tekstu: TVC), TVCatchup (UK) Limited (u daljnjem tekstu: TVC UK) i Media Resources Limited, u pogledu toga što su potonji putem interneta emitirali televizijske emisije tužiteljâ u glavnom postupku. |
Pravni okvir
Pravo Unije
|
3 |
Uvodne izjave 4., 20., 23., 32. i 60. Direktive 2001/29 određuju:
[…]
[…]
[…]
[…]
|
|
4 |
Članak 1. Direktive 2001/29, naslovljen „Područje primjene”, propisuje: „1. Ova se Direktiva odnosi na pravnu zaštitu autorskog i srodnih prava u okviru unutarnjeg tržišta, s posebnim naglaskom na informacijsko društvo. 2. Osim u slučajevima iz članka 11., ova Direktiva ostavlja netaknutima i ni na koji način ne utječe na postojeće odredbe Zajednice koji se odnose na: […]
[…]” |
|
5 |
U skladu s člankom 2. te direktive, naslovljenim „Pravo reproduciranja”: „Države članice moraju predvidjeti isključivo pravo davanja ovlaštenja ili zabrane za izravno ili neizravno, privremeno ili trajno reproduciranje bilo kojim sredstvima i u bilo kojem obliku, u cijelosti ili u dijelovima:
[…]
|
|
6 |
Članak 3. te direktive, naslovljen „Pravo priopćavanja autorskog djela javnosti i pravo stavljanja drugih predmeta zaštite na raspolaganje javnosti”, predviđa: „1. Države članice moraju predvidjeti autorima isključivo pravo davanja ovlaštenja ili zabrane za svako priopćavanje njihovih djela javnosti, žicom ili bežičnim putem, uključujući stavljanje njihovih djela na raspolaganje javnosti tako da im pripadnici javnosti mogu pristupiti s mjesta i u vrijeme koje sami odaberu. 2. Države članice moraju predvidjeti isključivo pravo davanja ovlaštenja ili zabrane za stavljanje na raspolaganje javnosti, žicom ili bežičnim putem, tako da im pripadnici javnosti mogu pristupiti s mjesta i u vrijeme koje sami odaberu: […]
[…]” |
|
7 |
U skladu s člankom 5. Direktive 2001/29, naslovljenim „Iznimke i ograničenja”: „3. Države članice mogu predvidjeti iznimke ili ograničenja prava navedenih u člancima 2. i 3. u sljedećim slučajevima: […] 5. Iznimke i ograničenja predviđeni stavcima 1., 2., 3. i 4. primjenjuju se samo u određenim posebnim slučajevima koji nisu u sukobu s uobičajenim iskorištavanjem djela ili drugog predmeta zaštite i koji bezrazložno ne dovode u pitanje zakonite interese nositelja prava.” |
|
8 |
Članak 9. te direktive, naslovljen „Nastavak primjene drugih pravnih odredaba”, predviđa: „Ova Direktiva ne dovodi u pitanje odredbe o, osobito, patentima, žigovima, dizajnu, korisnim modelima, topografijama poluvodičkih proizvoda, izgledu slova, uvjetnom pristupu, pristupu kablu za usluge emitiranja, zaštiti nacionalnih bogatstava, zakonskim uvjetima za pohranu, o ograničenom postupanju i nepoštenom tržišnom natjecanju, poslovnoj tajni, sigurnosti, povjerljivosti, zaštiti podataka i privatnosti, pristupu javnim dokumentima, ugovornom pravu.” |
Pravo Ujedinjene Kraljevine
|
9 |
Copyright, Designs and Patents Act 1988 (Zakon iz 1988. o autorskom pravu, dizajnima i patentima), kako je izmijenjen s Copyright and Related Rights Regulations 2003 (Uredba iz 2003. o autorskom i srodnim pravima) (u daljnjem tekstu: CDPA), kojim je prenesena Direktiva 2001/29, u svojem članku 73., naslovljenom „Primanje emitiranog djela i njegovo reemitiranje kablom”, predviđa: „(1) Ovaj se članak primjenjuje kad se djelo koje se emitira iz Ujedinjene Kraljevine prima i odmah reemitira kablom. (2) Autorsko pravo na emitiranom djelu nije povrijeđeno:
(3) Autorsko pravo na svakom djelu uključenom u emitirani sadržaj nije povrijeđeno ako i u mjeri u kojoj se taj sadržaj emitira radi primanja u području u kojem se reemitira kablom. […]” |
Glavni postupak i prethodna pitanja
|
10 |
Tužitelji u glavnom postupku komercijalne su televizijske kuće koje na temelju nacionalnog prava imaju autorska prava na svojim televizijskim emisijama i na filmovima i drugim elementima uključenima u njihove emisije. Financiraju se oglasima tijekom svojih emisija. |
|
11 |
TVC je na internetu nudio usluge emitiranja televizijskih emisija koje su korisnicima omogućavale „uživo” besplatno primanje televizijskih emisija putem interneta, uključujući televizijske emisije koje su emitirali tužitelji u glavnom postupku. Nakon otvaranja stečajnog postupka nad TVC‑om njegove poslovne aktivnosti i usluge obavlja TVC UK, na temelju licencije koju je dodijelio Media Resources Limited. |
|
12 |
Tužitelji u glavnom postupku podnijeli su tužbu protiv TVC‑a pred High Court of Justiceom (England & Wales), Chancery Division (Viši sud (Engleska i Wales), Odjel za Chancery, Ujedinjena Kraljevina) zbog povrede njihovih autorskih prava. Taj je sud Sudu uputio zahtjev za prethodnu odluku o tumačenju pojma „priopćavanje javnosti” predviđenog člankom 3. stavkom 1. Direktive 2001/29. |
|
13 |
Nastavno na presudu od 7. ožujka 2013., ITV Broadcasting i dr. (C‑607/11, EU:C:2013:147), High Court of Justice (England & Wales), Chancery Division (Viši sud (Engleska i Wales), Odjel za Chancery) utvrdio je da je TVC priopćavanjem javnosti povrijedio autorska prava tužiteljâ u glavnom postupku. U odnosu na tri televizijska kanala, tj. ITV, Channel 4 i Channel 5, taj je sud ipak smatrao da se TVC može pozvati na razlog obrane koji se temelji na članku 73. stavku 2. točki (b) i stavku 3. CDPA‑a. |
|
14 |
Tužitelji u glavnom postupku podnijeli su žalbu sudu koji je uputio zahtjev. TVC UK i Media Resources Limited dodani su kao protivnici žalbe pred tim sudom. |
|
15 |
Sud koji je uputio zahtjev navodi da članak 73. CDPA‑a predviđa razlog obrane protiv tužbe zbog povrede autorskog prava na emitiranom djelu ili na svakom djelu uključenom u emitirano djelo, koji se primjenjuje „kad se djelo koje se emitira iz Ujedinjene Kraljevine prima i odmah reemitira kablom.” On precizira da se razlog obrane koji se pred njim iznosi ne odnosi na članak 73. stavak 2. točku (a) i stavak 3. CDPA‑a, iz kojih proizlazi, među ostalim, da autorsko pravo na emitiranom djelu nije povrijeđeno „ako reemitiranje kablom ispunjava zahtjev koji treba poštovati”, nego isključivo na članak 73. stavak 2. točku (b) i stavak 3. tog zakona, koji propisuju da to pravo nije povrijeđeno „ako i u mjeri u kojoj se djelo emitira radi primanja u području u kojem se reemitira kablom i ako i u mjeri u kojoj je dio kvalificirane usluge.” |
|
16 |
Smatrajući da članak 73. CDPA‑a valja tumačiti s obzirom na članak 9. Direktive 2001/29, Court of Appeal (England & Wales) (Civil Division) (Žalbeni sud (Engleska i Wales) (građanski odjel), Ujedinjena Kraljevina) odlučio je prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja: „Kad je riječ o tumačenju članka 9. Direktive 2001/29, a osobito izraza ‚[o]va Direktiva ne dovodi u pitanje [odredbe koje se odnose na], osobito, […] pristup […] kablu za usluge emitiranja’:
|
O prethodnim pitanjima
Treće pitanje
|
17 |
Svojim trećim pitanjem, koje valja razmotriti prvo, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 9. Direktive 2001/29 i konkretno pojam „pristup kablu za usluge emitiranja” tumačiti na način da je tom odredbom obuhvaćen i dopušten nacionalni propis koji predviđa nepostojanje povrede autorskog prava u slučaju neposrednog kabelskog reemitiranja, uključujući, prema potrebi, putem interneta, na području prvotnog emitiranja, djela koja se emitiraju na televizijskim kanalima podvrgnutima obvezama javne usluge. |
|
18 |
U tom smislu valja utvrditi da u nedostatku izričitog upućivanja na pravo država članica pojam „pristup kablu za usluge emitiranja” iz članka 9. Direktive 2001/29 treba u cijeloj Uniji imati autonomno i ujednačeno tumačenje koje treba pronaći uzimajući u obzir tekst te odredbe, njezin kontekst i ciljeve propisa kojega je on dio (vidjeti u tom smislu presude od 21. listopada 2010., Padawan, C‑467/08, EU:C:2010:620, t. 32. i od 10. studenoga 2016., Private Equity Insurance Group, C–156/15, EU:C:2016:851, t. 39. i navedenu sudsku praksu). |
|
19 |
Kao prvo, iz samog izričaja „pristup kablu” proizlazi da se taj pojam razlikuje od pojma „kabelsko reemitiranje” jer jedino potonji pojam u okviru Direktive 2001/29 označava emitiranje audiovizualnog sadržaja. |
|
20 |
Što se tiče, kao drugo, konteksta članka 9. Direktive 2001/29, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 55. svojeg mišljenja, ona već u svojem članku 1. stavku 2. točki (c) sadržava odredbu koja se izričito odnosi na „kabelsko reemitiranje”, kako bi iz područja primjene te direktive isključila odredbe prava Unije koje uređuju to pitanje, u ovom slučaju odredbe Direktive 93/83. |
|
21 |
U mjeri u kojoj je to potrebno, valja navesti da odredbe Direktive 93/83 nisu relevantne za glavni postupak. Naime, glavni se postupak odnosi na reemitiranje unutar jedne jedine države, dok Direktiva 93/83 predviđa minimalno usklađivanje određenih aspekata zaštite autorskih i srodnih prava jedino u slučaju priopćavanja javnosti putem satelita ili kabelskog reemitiranja emisija koje potječu iz drugih država članica (presuda od 7. prosinca 2006., SGAE, C‑306/05, EU:2006:764, t. 30.). |
|
22 |
Kao treće, glavni cilj Direktive 2001/29 jest uspostava visoke razine zaštite autora, omogućujući im dobivanje prikladne naknade za upotrebu njihovih djela, osobito u slučaju priopćavanja javnosti (vidjeti u tom smislu presudu od 4. listopada 2011., Football Association Premier League i dr., C‑403/08 i C‑429/08, EU:C:2011:631, t. 186.). |
|
23 |
Uzimajući u obzir tu visoku razinu zaštite autora, Sud, kojemu je upućeno prethodno pitanje u okviru glavnog postupka u prvom stupnju, već je presudio da pojam priopćavanja javnosti iz članka 3. stavka 1. Direktive 2001/29 treba shvatiti u širokom smislu, kao što to izričito navodi uvodna izjava 23. te direktive, i da je reemitiranje putem interneta, kao što je to slučaj u glavnom postupku, takvo priopćavanje (vidjeti u tom smislu presudu od 7. ožujka 2013., ITV Broadcasting i dr., C‑607/11, EU:C:2013:147, t. 20. i 40.). |
|
24 |
Iz toga slijedi da u nedostatku suglasnosti autora kojega se to tiče takvo reemitiranje načelno nije dopušteno, osim ako je obuhvaćeno člankom 5. te direktive, koji predviđa taksativan popis iznimaka i ograničenja prava na priopćavanje javnosti utvrđenog njezinim člankom 3., kao što to potvrđuje njezina uvodna izjava 32. |
|
25 |
U ovom slučaju nije sporno da reemitiranje o kojem je riječ u glavnom postupku nije obuhvaćeno nijednom iznimkom ili ograničenjem predviđenim taksativno u članku 5. Direktive 2001/29. |
|
26 |
Što se tiče članka 9. Direktive 2001/29, kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točkama 37. i 38. svojeg mišljenja, iz te odredbe, čitane s obzirom na uvodnu izjavu 60. te direktive, proizlazi da ona ima za cilj nastavak primjene odredaba primjenjivih u područjima koja nisu ona koja su usklađena tom direktivom. |
|
27 |
Međutim, tumačenje članka 9. Direktive 2001/29 prema kojem bi on dopuštao reemitiranje poput onoga u glavnom postupku bez suglasnosti autora u drugim slučajevima koji nisu oni predviđeni člankom 5. te direktive bilo bi protivno ne samo cilju tog članka 9. nego i taksativnoj naravi tog članka 5. pa bi tako štetno utjecalo na ostvarenje glavnog cilja te direktive – uspostavu visoke razine zaštite autora. |
|
28 |
U tom smislu nije relevantno je li prvotno emitiranje zaštićenih djela provedeno na televizijskim kanalima podvrgnutima obvezama javne usluge ili ne. Naime, ne postoji osnova u Direktivi 2001/29 koja bi opravdavala dodjelu manje zaštite sadržaju tih kanala. |
|
29 |
S obzirom na sva ta razmatranja, na treće pitanje valja odgovoriti da članak 9. Direktive 2001/29 i konkretno pojam „pristup kablu za usluge emitiranja” treba tumačiti na način da tom odredbom nije obuhvaćen i nije dopušten nacionalni propis koji predviđa nepostojanje povrede autorskog prava u slučaju neposrednog kabelskog emitiranja, uključujući, prema potrebi, putem interneta, na području prvotnog emitiranja, djela koja se emitiraju na televizijskim kanalima podvrgnutima obvezama javne usluge. |
Prvo, drugo, četvrto i peto pitanje
|
30 |
Uzimajući u obzir odgovor na treće pitanje, nije potrebno odgovoriti na prvo, drugo, četvrto i peto pitanje. |
Troškovi
|
31 |
Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se. |
|
Slijedom navedenoga, Sud (četvrto vijeće) odlučuje: |
|
Članak 9. Direktive 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu i konkretno pojam „pristup kablu za usluge emitiranja” treba tumačiti na način da tom odredbom nije obuhvaćen i nije dopušten nacionalni propis koji predviđa nepostojanje povrede autorskog prava u slučaju neposrednog kabelskog emitiranja, uključujući, prema potrebi, putem interneta, na području prvotnog emitiranja, djela koja se emitiraju na televizijskim kanalima podvrgnutima obvezama javne usluge. |
|
Potpisi |
( 1 ) Jezik postupka: engleski