<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.58-20161101.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C-37/20</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62020CC0037</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2022:43">EU:C:2022:43</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>52</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>52</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P><HT TYPE="SC">Mišljenje G. Pitruzzelle – Spojeni predmeti C‑37/20 i C‑601/20</HT></P><P><HT TYPE="SC">Luxembourg Business Registers i Sovim</HT></P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje nezavisnog odvjetnika</HT></P><P><HT TYPE="UC">Giovannija Pitruzzelle</HT></P><P>od <DATE ISO="20220120">20. siječnja 2022.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P><HT TYPE="SUP">Izvorni</HT> jezik: francuski</P></NOTE></P></TI><STI><P><HT TYPE="BOLD">Spojeni predmeti C‑37/20 i C‑601/20</HT></P><P>WM (C‑37/20)</P><P>Sovim SA (C‑601/20)</P><P>protiv</P><P>Luxembourg Business Registers</P><P><HT TYPE="NORMAL">(zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio tribunal d’arrondissement de Luxembourg (Općinski sud, Luksemburg))</HT></P></STI></TITLE><INTERMEDIATE><INDEX IDX.CLOSE="”" SEPARATOR=" – " IDX.OPEN="„"><KEYWORD>Zahtjev za prethodnu odluku</KEYWORD><KEYWORD>Sprečavanje korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma</KEYWORD><KEYWORD>Direktiva (EU) 2015/849</KEYWORD><KEYWORD>Članak 30. stavci 5. i 9.</KEYWORD><KEYWORD>Registar stvarnih vlasnika</KEYWORD><KEYWORD>Direktiva (EU) 2018/843</KEYWORD><KEYWORD>Članak 1. stavak 15. točke (c) i (g)</KEYWORD><KEYWORD>Pristup cjelokupne javnosti informacijama o stvarnim vlasnicima</KEYWORD><KEYWORD>Valjanost</KEYWORD><KEYWORD>Povelja Europske unije o temeljnim pravima</KEYWORD><KEYWORD>Članci 7. i 8.</KEYWORD><KEYWORD>Načelo transparentnosti</KEYWORD><KEYWORD>Zaštita fizičkih osoba u vezi s obradom osobnih podataka</KEYWORD><KEYWORD>Uredba (EU) 2016/679</KEYWORD><KEYWORD>Članak 5. stavak 1. točke (a), (b), (c) i (f)</KEYWORD><KEYWORD>Odstupanja od pristupa registru stvarnih vlasnika</KEYWORD><KEYWORD>Pretpostavke</KEYWORD><KEYWORD>Pojmovi <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0001" REF.END="QE0001"/>iznimne okolnosti<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="2019" ID="QE0001"/>, <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0002" REF.END="QE0002"/>rizik<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="2019" ID="QE0002"/> i <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0003" REF.END="QE0003"/>nerazmjerni rizik<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="2019" ID="QE0003"/></KEYWORD><KEYWORD>Dokaz</KEYWORD></INDEX></INTERMEDIATE><CONTENTS.CONCLUSION><GR.SEQ LEVEL="1"><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>Koja je pravedna ravnoteža između, s jedne strane, zahtjeva transparentnosti u pogledu stvarnih vlasnika i kontrolnih struktura društava, koji ima temeljnu ulogu u okviru sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma i, s druge strane, poštovanja temeljnih prava dotičnih osoba, odnosno stvarnih vlasnika, i osobito njihovih prava na poštovanje privatnog života i zaštitu osobnih podataka?</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>To je u biti temeljno pitanje koje se upućuje Sudu u dvama predmetima na koje se odnosi ovo mišljenje doneseno u pogledu dvaju zahtjeva za prethodnu odluku koje je podnio tribunal d’arrondissement de Luxembourg (Općinski sud, Luksemburg).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>Ta dva zahtjeva odnose se na valjanost tumačenja članka 30. stavaka 5. i 9. Direktive (EU) 2015/849<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P>Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20150520">20. svibnja 2015.</DATE> o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="141" PAGE.FIRST="73" DATE.PUB="2015">SL 2015., L 141, str. 73</REF.DOC.OJ>.)</P></NOTE>, kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2018/843<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P>Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20180530">30. svibnja 2018.</DATE> o izmjeni Direktive 2015/849 (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="156" PAGE.FIRST="43" DATE.PUB="2018">SL 2018., L 156, str. 43</REF.DOC.OJ>.)</P></NOTE> (u daljnjem tekstu: Direktiva 2015/849). Tom se direktivom uspostavlja sustav javnog pristupa registrima stvarnih vlasnika<?PAGE NO="2"?> korporativnih i drugih pravnih subjekata osnovanih na državnom području država članica koji u načelu omogućuju cjelokupnoj javnosti da ima pristup određenim informacijama u pogledu stvarnih vlasnika sadržanim u tim registrima a da pritom nije potrebno dokazati ikakav interes.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>Sud koji je uputio zahtjev pita o valjanosti tog sustava s obzirom na temeljna prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života i na zaštitu osobnih podataka, propisana u članku 7. odnosno 8. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja). Pita i o valjanosti i opsegu sustava iznimki od navedenog javnog pristupa, uspostavljenog navedenom direktivom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>U tom kontekstu od Suda se traži i da zauzme stajalište o interakciji između navedenog sustava javnog pristupa i nekoliko odredbi Uredbe (EU) 2016/679<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P>Uredba Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20160427">27. travnja 2016.</DATE> o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="119" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2016">SL 2016., L 119, str. 1</REF.DOC.OJ>. i ispravci <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="127" PAGE.FIRST="2" DATE.PUB="2018">SL 2018., L 127, str. 2</REF.DOC.OJ>. i <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="074" PAGE.FIRST="35" DATE.PUB="2021">SL 2021., L 74, str. 35</REF.DOC.OJ>.) (u daljnjem tekstu: GDPR)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">I.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">A.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Pravo Unije</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Direktive 2015/849 i 2018/843</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>U skladu s uvodnom izjavom 2. Direktive 2015/849, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0004" REF.END="QE0004"/>[d]obro funkcioniranje, integritet i stabilnost kreditnih institucija i financijskih institucija te povjerenje u financijski sustav kao cjelinu mogli bi se ozbiljno narušiti naporima kriminalaca i njihovih suradnika da prikriju podrijetlo imovinske koristi ostvarene kriminalnom aktivnošću ili da usmjere zakonit ili nezakonit novac u terorističke svrhe<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/>. Stoga je u skladu s uvodnom izjavom 12. te direktive potrebno <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0005" REF.END="QE0005"/>identificirati sve fizičke osobe koje imaju vlasništvo ili kontrolu nad pravnim subjektom<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>U skladu s uvodnom izjavom 14. Direktive 2015/849, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0006" REF.END="QE0006"/>[p]otreba za točnim i ažuriranim informacijama o stvarnom vlasniku ključan je faktor u pronalasku kriminalaca koji bi u protivnome mogli skriti svoj identitet iza korporacijske strukture. Stoga bi države članice trebale osigurati da subjekti osnovani na njezinom državnom području u skladu s nacionalnim pravom dobiju i posjeduju odgovarajuće, točne i važeće informacije o svojem stvarnom vlasništvu, uz osnovne informacije poput naziva i adrese društva te dokaza o osnivanju i pravnom vlasništvu. S ciljem povećanja transparentnosti kako bi se spriječila zlouporaba pravnih subjekata, države članice trebale bi osigurati da se informacije o stvarnom vlasništvu pohranjuju u središnjem registru koji s nalazi izvan društva, uz potpunu usklađenost s pravom Unije. […]<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>U tom kontekstu, člankom 3. točkom 6. Direktive 2015/849 pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0007" REF.END="QE0007"/>stvarni vlasnik<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/> za potrebe te direktive definira se kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0008" REF.END="QE0008"/>svaka fizička osoba ili više njih koje u konačnici posjeduju ili kontroliraju stranku i/ili fizička osoba ili više njih u čije ime se provodi transakcija i uključuje barem:</TXT><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>u slučaju poslovnih subjekata:</TXT><?PAGE NO="3"?><P><LIST TYPE="roman"><ITEM><NP><NO.P>i.</NO.P><TXT>jednu ili više fizičkih osoba koje u konačnici posjeduju ili kontroliraju pravni subjekt putem izravnog ili neizravnog vlasništva dovoljnog postotka dionica ili prava glasa ili vlasničkih udjela u tom subjektu […]<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P>U drugoj alineji tog članka 3. točke 6. podtočke (a) podpodtočke i. navodi se da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0009" REF.END="QE0009"/>[u]djel dionica od 25 % plus jedna dionica ili vlasnički udio od preko 25 % u stranci u koji drži fizička osoba pokazatelj je izravnog vlasništva. Udjel dionica od 25 % plus jedna dionica ili vlasnički udio od preko 25 % u stranci u vlasništvu korporativnog subjekta koji je pod kontrolom fizičke osobe ili više njih ili više korporativnih subjekata koji su pod kontrolom iste fizičke osobe ili više njih pokazatelj je neizravnog vlasništva<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/>.</P></NOTE>.</TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 30. Direktive 2015/849<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P>Člankom 1. stavkom 15. Direktive 2018/843 izmijenili su se, odnosno zamijenili, stavci 1. do 7., 9. i 10. izvorne verzije članka 30. Direktive 2015/849 te je u njega umetnut stavak 5.a.</P></NOTE>:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="030.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0010" REF.END="QE0010"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Države članice osiguravaju da se od korporativnih i drugih pravnih subjekata osnovanih na njihovu državnom području zahtijeva da pribave i čuvaju odgovarajuće, točne i ažurirane informacije o svojem stvarnom vlasništvu, kao i detalje o vlasničkim udjelima koje drže. Države članice osiguravaju da kršenja ovog članka podliježu učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim mjerama ili sankcijama.</ALINEA><ALINEA>[…]</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="030.003"><NO.PARAG>3.</NO.PARAG><ALINEA>Države članice osiguravaju da se informacije iz stavka 1. čuvaju u središnjem registru u svakoj državi članici […]</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="030.004"><NO.PARAG>4.</NO.PARAG><ALINEA>Države članice zahtijevaju da su informacije koje se čuvaju u središnjem registru iz stavka 3. odgovarajuće, točne i ažurirane te u tu svrhu uspostavljaju mehanizme.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="030.005"><NO.PARAG>5.</NO.PARAG><ALINEA><P>Države članice osiguravaju da su informacije o stvarnom vlasništvu u svim slučajevima dostupne:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>nadležnim tijelima i [financijsko‑obavještajnim jedinicama (FOJ)] bez ikakvih ograničenja;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>obveznicima, u okviru dubinske analize stranke u skladu s poglavljem II.;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(c)</NO.P><TXT>cjelokupnoj javnosti.</TXT></NP></ITEM></LIST><P>Osobama iz točke (c) dopušta se pristup barem informacijama o imenu, mjesecu i godini rođenja, zemlji boravišta i državljanstvu stvarnog vlasnika te prirodi i opsegu vlasničkog udjela koji drži.</P><P>Države članice mogu, pod uvjetima koje treba utvrditi u nacionalnom pravu, omogućiti pristup dodatnim informacijama koje omogućuju identifikaciju stvarnog vlasnika. Te dodatne informacije uključuju barem informacije o datumu rođenja ili podatke za kontakt, u skladu s pravilima o zaštiti podataka.</P></ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="030.005A"><NO.PARAG>5.a</NO.PARAG><ALINEA>Države članice mogu odlučiti da informacije koje se čuvaju u njihovim nacionalnim registrima iz stavka 3. stave na raspolaganje uz uvjet registracije putem interneta i plaćanja naknade, koja ne smije premašivati administrativne troškove stavljanja informacija na raspolaganje, uključujući troškove održavanja i daljnjeg razvoja registra.</ALINEA><ALINEA>[…]</ALINEA></PARAG><?PAGE NO="4"?><PARAG IDENTIFIER="030.009"><NO.PARAG>9.</NO.PARAG><ALINEA>U iznimnim okolnostima koje treba utvrditi u nacionalnom pravu, u slučajevima kada bi pristup iz stavka 5. prvog podstavka točaka (b) i (c) izložio stvarnog vlasnika nerazmjernom riziku, riziku od prijevare, otmice, ucjene, iznude, zlostavljanja, nasilja ili zastrašivanja ili ako je stvarni vlasnik maloljetna osoba ili iz drugih razloga poslovno nesposoban, države članice mogu predvidjeti izuzeće od takvog pristupa svim informacijama ili dijelu informacija o stvarnom vlasništvu na pojedinačnoj osnovi. Države članice osiguravaju da se navedena izuzeća dodjeljuju nakon detaljne evaluacije iznimne naravi okolnosti. Moraju biti zajamčena prava na administrativno preispitivanje odluke o izuzeću i na djelotvoran pravni lijek. Država članica koja je dodijelila izuzeća objavljuje godišnje statističke podatke o broju dodijeljenih izuzeća i njihova obrazloženja te dostavlja navedene podatke [Europskoj k]omisiji.</ALINEA><ALINEA>Izuzeća dodijeljena na temelju prvog podstavka ovog stavka ne primjenjuju se na kreditne institucije i financijske institucije ni na obveznike iz članka 2. stavka 1. točke 3. podtočke (b) koji su javni službenici.</ALINEA><ALINEA>[…]<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 41. stavkom 1. Direktive 2015/849<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P>Taj je članak izmijenjen Direktivom (EU) 2019/2177 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20191218">18. prosinca 2019.</DATE> o izmjeni Direktive 2009/138/EZ o osnivanju i obavljanju djelatnosti osiguranja i reosiguranja (Solventnost II), Direktive 2014/65/EU o tržištu financijskih instrumenata i Direktive (EU) 2015/849 o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="334" PAGE.FIRST="155" DATE.PUB="2019">SL 2019., L 334, str. 155</REF.DOC.OJ>.).</P></NOTE>, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0011" REF.END="QE0011"/>[o]brada osobnih podataka iz ove Direktive podliježe [GDPR‑u]<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 43. stavkom 1. Direktive 2015/849 <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0012" REF.END="QE0012"/>[o]brada osobnih podataka na temelju ove Direktive u svrhu sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma iz članka 1. smatra se javnim interesom prema [GDPR‑u]<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">GDPR</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>Člankom 5. GDPR‑a, naslovljenom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0013" REF.END="QE0013"/>Načela obrade osobnih podataka<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/>, u njegovu stavku 1., određuje se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0014" REF.END="QE0014"/>Osobni podaci moraju biti:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>zakonito, pošteno i transparentno obrađivani s obzirom na ispitanika (<QUOT.START CODE="201A" ID="QS0015" REF.END="QE0015"/>zakonitost, poštenost i transparentnost<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="2019" ID="QE0015"/>);</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>prikupljeni u posebne, izričite i zakonite svrhe te se dalje ne smiju obrađivati na način koji nije u skladu s tim svrhama; […] (<QUOT.START CODE="201A" ID="QS0016" REF.END="QE0016"/>ograničavanje svrhe<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="2019" ID="QE0016"/>);</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(c)</NO.P><TXT>primjereni, relevantni i ograničeni na ono što je nužno u odnosu na svrhe u koje se obrađuju (<QUOT.START CODE="201A" ID="QS0017" REF.END="QE0017"/>smanjenje količine podataka<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="2019" ID="QE0017"/>);</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(f)</NO.P><TXT>obrađivani na način kojim se osigurava odgovarajuća sigurnost osobnih podataka, uključujući zaštitu od neovlaštene ili nezakonite obrade te od slučajnog gubitka, uništenja ili oštećenja primjenom odgovarajućih tehničkih ili organizacijskih mjera (<QUOT.START CODE="201A" ID="QS0018" REF.END="QE0018"/>cjelovitost i povjerljivost<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="2019" ID="QE0018"/>).<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/></TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><?PAGE NO="5"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>Člankom 25. te uredbe, naslovljenim <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0019" REF.END="QE0019"/>Tehnička i integrirana zaštita podataka<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/>, u njegovu stavku 2., predviđa se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0020" REF.END="QE0020"/>Voditelj obrade provodi odgovarajuće tehničke i organizacijske mjere kojima se osigurava da integriranim načinom budu obrađeni samo osobni podaci koji su nužni za svaku posebnu svrhu obrade. Ta se obveza primjenjuje na količinu prikupljenih osobnih podataka, opseg njihove obrade, razdoblje pohrane i njihovu dostupnost. Točnije, takvim se mjerama osigurava da osobni podaci nisu automatski, bez intervencije pojedinca, dostupni neograničenom broju pojedinca.<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>GDPR sadržava poglavlje V., naslovljeno <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0021" REF.END="QE0021"/>Prijenosi osobnih podataka trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/> koje obuhvaća članke 44. do 50. te uredbe. U članku 44., naslovljenom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0022" REF.END="QE0022"/>Opća načela prijenosa<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/>, navodi se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0023" REF.END="QE0023"/>Svaki prijenos osobnih podataka koji se obrađuju ili su namijenjeni za obradu nakon prijenosa u treću zemlju ili međunarodnu organizaciju odvija se jedino ako, u skladu s drugim odredbama ove Uredbe, voditelj obrade i izvršitelj obrade djeluju u skladu s uvjetima iz ovog poglavlja koji vrijede i za daljnje prijenose osobnih podataka iz treće zemlje ili međunarodne organizacije u još jednu treću zemlju ili međunarodnu organizaciju. Sve odredbe iz ovog poglavlja primjenjuju se kako bi se osiguralo da se ne ugrozi razina zaštite pojedinaca zajamčena ovom Uredbom.<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>Člankom 49. navedene uredbe, naslovljenim <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0024" REF.END="QE0024"/>Odstupanja za posebne situacije<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/>, predviđa se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="049.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0025" REF.END="QE0025"/>1.</NO.PARAG><ALINEA><P>Ako ne postoji odluka o primjerenosti u skladu s člankom 45. stavkom 3., ili odgovarajuće zaštitne mjere u skladu s člankom 46., što uključuje obvezujuća korporativna pravila, prijenos ili skup prijenosa osobnih podataka u treću zemlju ili međunarodnu organizaciju ostvaruje se samo pod jednim od sljedećih uvjeta:</P><P>[…]</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(g)</NO.P><TXT>prijenos se obavlja iz registra koji prema pravu Unije ili pravu države članice služi pružanju informacija javnosti i koji je otvoren na uvid javnosti ili bilo kojoj osobi koja može dokazati neki opravdani interes, ali samo u mjeri u kojoj su ispunjeni uvjeti propisani u pravu Unije ili pravu države članice za uvid u tom posebnom slučaju.</TXT></NP></ITEM></LIST><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/></P></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">B.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Luksemburško pravo</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>Loi du 13 janvier 2019 instituant un Registre des bénéficiaires effectifs (Zakon od <DATE ISO="20190113">13. siječnja 2019.</DATE> o uspostavi Registra stvarnih vlasnika) (Mémorial A 15) (u daljnjem tekstu: Zakon od <DATE ISO="20190113">13. siječnja 2019.</DATE>) u članku 3. predviđa se cijeli niz informacija o stvarnim vlasnicima registriranih subjekata koje treba upisati i čuvati u Registru stvarnih vlasnika. Te informacije uključuju prezime, ime (imena), državljanstvo (ili državljanstva), dan, mjesec i godinu rođenja, mjesto rođenja, zemlju boravišta i točnu privatnu adresu ili točnu poslovnu adresu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>Člankom 15. Zakona od <DATE ISO="20190113">13. siječnja 2019.</DATE> određuje se:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="015.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0026" REF.END="QE0026"/>(1)</NO.PARAG><ALINEA>Registrirani subjekt ili stvarni vlasnik može zatražiti, u svakom slučaju zasebno i u iznimnim okolnostima navedenima u nastavku, na temelju propisno obrazloženog zahtjeva upućenog upravitelju, da se pristup informacijama iz članka 3. ograniči samo na nacionalna tijela, kreditne i<?PAGE NO="6"?> financijske institucije te sudske izvršitelje i javne bilježnike koji djeluju u svojstvu javnih službenika ako bi taj pristup izložio stvarnog vlasnika nerazmjernom riziku, riziku od prijevare, otmice, ucjene, iznude, zlostavljanja, nasilja ili zastrašivanja, ili ako je stvarni vlasnik maloljetna osoba ili iz drugih razloga poslovno nesposoban.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="015.002"><NO.PARAG>(2)</NO.PARAG><ALINEA>Upravitelj privremeno daje pristup informacijama iz članka 3. samo nacionalnim tijelima od primitka zahtjeva do dostave njegove odluke i, u slučaju odbijanja zahtjeva, na dodatno razdoblje od 15 dana. U slučaju žalbe protiv odluke o odbijanju, ograničenje pristupa informacijama zadržava se sve dok se protiv odluke o odbijanju više ne može podnijeti pravni lijek.</ALINEA><ALINEA>[…]<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/></ALINEA></PARAG></QUOT.S></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">II.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Činjenično stanje, nacionalni postupci i prethodna pitanja</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">A.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Predmet C‑37/20</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>Osoba WM stvarni je vlasnik niza od 35 trgovačkih društava i društva za poslovanje nekretninama YO. Svako od tih društava podnijelo je društvu Luxembourg Business Registers (u daljnjem tekstu: LBR), upravitelju Registra stvarnih vlasnika u Luksemburgu, zahtjev na temelju članka 15. stavka 1. Zakona od <DATE ISO="20190113">13. siječnja 2019.</DATE> koji se odnosi na to da se pristup informacijama o osobi WM kao stvarnom vlasniku tih društava ograniči samo na institucije i tijela navedena u toj odredbi i da se isključe sve druge osobe. U tim je zahtjevima osoba WM tvrdila da bi objavljivanje informacija iz članka 3. Zakona od <DATE ISO="20190113">13. siječnja 2019.</DATE> osobu WM i njezinu obitelj ozbiljno, stvarno i trenutačno izložilo nerazmjernom riziku, riziku od prijevare, otmice, ucjene, iznude, zlostavljanja, nasilja ili zastrašivanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>LBR je odbio sve te zahtjeve. Konkretno, zahtjev koji se odnosi na društva za poslovanje nekretninama YO odbijen je odlukom od <DATE ISO="20191120">20. studenoga 2019.</DATE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>Osoba WM podnijela je sudu koji je uputio zahtjev tužbu protiv te odluke<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P>Iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da je postupak u tijeku pred sucem koji predsjeda trgovačkim odjelom povodom odluka o odbijanju koje se odnose na druga trgovačka društva.</P></NOTE>. Osoba WM tvrdi da zbog svoje dužnosti glavnog izvršnog direktora društava u odnosu na koja je podnesen zahtjev za ograničenje pristupa informacijama često mora putovati u zemlje s nestabilnim političkim režimom i velikom stopom kriminala. To dovodi do velikog rizika od otmice, protupravnog oduzimanja slobode, nasilja ili čak smrti. Taj je rizik još veći ako zlonamjerne osobe mogu doznati da je on stvarni vlasnik jednog od predmetnih pravnih subjekata, s obzirom na to da to svojstvo u odnosu na njega podrazumijeva pretpostavku vlasništva nad tim subjektima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>Suprotno tomu, LBR tvrdi da situacija osobe WM ne ispunjava zahtjeve iz Zakona od <DATE ISO="20190113">13. siječnja 2019.</DATE> kojima se opravdava ograničenje pristupa informacijama koje se odnose na njegovo svojstvo stvarnog vlasnika predmetnih društava. LBR osobito tvrdi da je uključenost osobe WM u rad tih društava općepoznata jer se na tu uključenost mnogo puta upućivalo u medijima te se lako može otkriti običnim internetskim pretraživanjem.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>Od suda koji je uputio zahtjev traži se da odluči ispunjava li osoba WM uvjete predviđene člankom 15. stavkom 1. Zakona od <DATE ISO="20190113">13. siječnja 2019.</DATE> kako bi se ograničio pristup informacijama koje se odnose na njezino svojstvo stvarnog vlasnika društva za poslovanje nekretninama YO. Ističe da se tom odredbom u luksemburško pravo prenosi članak 30. stavak 9. Direktive 2015/849 te da zbog nje nastaju dvojbe u pogledu tumačenja te odredbe navedene direktive.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>Te se dvojbe odnose na pojmove <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0027" REF.END="QE0027"/>iznimne okolnosti<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/> i <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0028" REF.END="QE0028"/>rizik<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/> predviđene u članku 30. stavku 9. Direktive 2015/849. Sud koji je uputio zahtjev pita i o kriteriju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0029" REF.END="QE0029"/>nerazmjernosti<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/> rizika kojim se opravdava ograničenje pristupa informacijama.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>U tom je kontekstu tribunal d’arrondissement de Luxembourg (Općinski sud, Luksemburg) odlučio prekinuti postupak i Sudu uputiti sljedeća prethodna pitanja:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0030" REF.END="QE0030"/>1.</NO.P><TXT>Pojam <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0031" REF.END="QE0031"/>iznimne okolnosti<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="2019" ID="QE0031"/></TXT><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>Može li se članak 30. stavak 9. [Direktive 2015/849], u dijelu u kojem se njime ograničavanje pristupa informacijama o [stvarnim] vlasnicima podvrgava <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0032" REF.END="QE0032"/>iznimnim okolnostima koje treba utvrditi u nacionalnom pravu<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="2019" ID="QE0032"/>, tumačiti na način da se njime dopušta da se pojam <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0033" REF.END="QE0033"/>iznimne okolnosti<QUOT.END REF.START="QS0033" CODE="2019" ID="QE0033"/> u nacionalnom pravu definira isključivo kao istovjetan pojmovima <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0034" REF.END="QE0034"/>nerazmjernom riziku, riziku od prijevare, otmice, ucjene, iznude, zlostavljanja, nasilja ili zastrašivanja<QUOT.END REF.START="QS0034" CODE="2019" ID="QE0034"/>, koji već jesu uvjet za primjenu ograničavanja pristupa u okviru teksta [te odredbe]?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>U slučaju da je odgovor na [prvo] pitanje [točku (a)] niječan i da se u nacionalnom pravu kojom se ta direktiva prenosi pojam <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0035" REF.END="QE0035"/>iznimne okolnosti<QUOT.END REF.START="QS0035" CODE="2019" ID="QE0035"/> definira samo upućivanjem na bespredmetne pojmove <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0036" REF.END="QE0036"/>nerazmjernom riziku, riziku od prijevare, otmice, ucjene, iznude, zlostavljanja, nasilja ili zastrašivanja<QUOT.END REF.START="QS0036" CODE="2019" ID="QE0036"/>, treba li prethodno navedeni članak 30. stavak 9. [Direktive 2015/849] tumačiti na način da se njime nacionalnom sudu dopušta da zanemari uvjet <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0037" REF.END="QE0037"/>iznimne okolnosti<QUOT.END REF.START="QS0037" CODE="2019" ID="QE0037"/>, ili on treba nadoknaditi propust nacionalnog zakonodavstva tako da sudskim putem odredi doseg pojma <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0038" REF.END="QE0038"/>iznimne okolnosti<QUOT.END REF.START="QS0038" CODE="2019" ID="QE0038"/>? U potonjem slučaju, što se tiče, u skladu s tekstom […] članka 30. stavka 9. [te direktive], uvjeta čiji se sadržaj određuje nacionalnim pravom, može li Sud […] dati smjernice nacionalnom sudu u pogledu njegove zadaće? Ako je odgovor na potonje pitanje potvrdan, koje smjernice nacionalni sud treba slijediti pri određivanju sadržaja pojma <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0039" REF.END="QE0039"/>iznimne okolnosti<QUOT.END REF.START="QS0039" CODE="2019" ID="QE0039"/>?</TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Pojam <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0040" REF.END="QE0040"/>rizik<QUOT.END REF.START="QS0040" CODE="2019" ID="QE0040"/></TXT><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>Treba li članak 30. stavak 9. [Direktive 2015/849], u dijelu u kojem se njime ograničavanje pristupa informacijama o [stvarnim] vlasnicima podvrgava <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0041" REF.END="QE0041"/>nerazmjernom riziku, riziku od prijevare, otmice, ucjene, iznude, zlostavljanja, nasilja ili zastrašivanja<QUOT.END REF.START="QS0041" CODE="2019" ID="QE0041"/>, tumačiti na način da se njime upućuje na niz od osam slučajeva, od kojih prvi odgovara općenitom riziku koji je uvjetovan nerazmjernošću, a ostalih sedam odgovara posebnim rizicima izuzetima od uvjeta nerazmjernosti, ili na način se njime upućuje na niz od sedam slučajeva od kojih svaki odgovara posebnom riziku koji je uvjetovan nerazmjernošću?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>Treba li članak 30. stavak 9. [Direktive 2015/849], u dijelu u kojem se njime ograničavanje pristupa informacijama o [stvarnim] vlasnicima podvrgava <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0042" REF.END="QE0042"/>riziku<QUOT.END REF.START="QS0042" CODE="2019" ID="QE0042"/>, tumačiti na način da se njime ocjena postojanja i opsega tog rizika ograničava samo na povezanost [stvarnog] vlasnika s pravnim subjektom u odnosu na koji konkretno traži ograničavanje pristupa<?PAGE NO="8"?> informacijama o njemu kao [stvarnom] vlasniku ili na način da podrazumijeva uzimanje u obzir povezanosti dotičnog [stvarnog] vlasnika s drugim pravnim subjektima? Ako treba uzeti u obzir povezanost s drugim pravnim subjektima, treba li uzeti u obzir isključivo svojstvo [stvarnog] vlasnika u odnosu na druga pravna tijela ili treba uzeti u obzir sve moguće povezanosti s drugim pravnim subjektima? Ako treba uzeti u obzir sve moguće povezanosti s drugim pravnim subjektima, utječe li priroda te povezanosti na ocjenu postojanja i opsega rizika?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(c)</NO.P><TXT>Treba li članak 30. stavak 9. [Direktive 2015/849], u dijelu u kojem se njime ograničavanje pristupa informacijama o [stvarnim] vlasnicima podvrgava <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0043" REF.END="QE0043"/>riziku<QUOT.END REF.START="QS0043" CODE="2019" ID="QE0043"/>, tumačiti na način da se njime isključuje pravo na zaštitu koje proizlazi iz ograničavanja pristupa ako su te informacije, odnosno drugi elementi koje [stvarni] vlasnik ističe kako bi dokazao postojanje i opseg <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0044" REF.END="QE0044"/>rizika<QUOT.END REF.START="QS0044" CODE="2019" ID="QE0044"/> s kojim se suočava, lako dostupne trećim osobama drugim putevima informiranja?</TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT>Pojam <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0045" REF.END="QE0045"/>nerazmjerni rizik<QUOT.END REF.START="QS0045" CODE="2019" ID="QE0045"/></TXT><P>Koje različite interese treba uzeti u obzir u okviru primjene članka 30. stavka 9. [Direktive 2015/849], s obzirom na to da se njime ograničavanje pristupa informacijama o [stvarnom] vlasniku podvrgava <QUOT.START CODE="201A" ID="QS0046" REF.END="QE0046"/>nerazmjernom<QUOT.END REF.START="QS0046" CODE="2019" ID="QE0046"/> riziku?<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/></P></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">B.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Predmet C‑601/20</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT>Sovim SA dioničko je društvo osnovano i sa sjedištem u Luksemburgu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT>Sovim je <DATE ISO="20190812">12. kolovoza 2019.</DATE> LBR‑u podnio zahtjev na temelju članka 15. Zakona od <DATE ISO="20190113">13. siječnja 2019.</DATE> kojim se tražilo da se ograniči pristup informacijama o njegovu stvarnom vlasniku koje su upisane u registar.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT>LBR je <DATE ISO="20200206">6. veljače 2020.</DATE> odbio prihvatiti taj zahtjev.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT>Sovim je <DATE ISO="20200224">24. veljače 2020.</DATE> stoga podnio tužbu tribunalu d’arrondissement (Općinski sud), u kojoj je najprije tražio da se članak 12. Zakona od <DATE ISO="20190113">13. siječnja 2019.</DATE>, prema kojem svaka osoba ima pristup određenim informacijama upisanim u registar stvarnih vlasnika, i/ili članak 15. tog zakona izuzmu iz primjene te da informacije koje je pružio u skladu s člankom 3. navedenog zakona ne budu javno dostupne.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT>Sovim tvrdi, kao prvo, da se odobravanjem javnog pristupa identitetu i osobnim podacima stvarnog vlasnika povređuje pravo na zaštitu njegova privatnog i obiteljskog života te pravo na zaštitu osobnih podataka, koja se propisuju člankom 7. odnosno člankom 8. Povelje. Naime, prema mišljenju tog društva, svrha Direktive 2015/849, na temelju koje je Zakon od <DATE ISO="20190113">13. siječnja 2019.</DATE> uveden u luksemburško zakonodavstvo, jest identificirati stvarne vlasnike društava koja se upotrebljavaju za pranje novca ili financiranje terorizma, kao i osigurati sigurnost poslovnih veza i povjerenje u tržišta. Međutim, nije utvrđeno kako javni pristup podacima u registru stvarnih vlasnika, bez ikakvog nadzora, omogućuje da se ostvare ti ciljevi. Kao drugo, Sovim tvrdi da javni pristup osobnim podacima sadržanima u registru stvarnih vlasnika predstavlja povredu nekoliko odredbi GDPR‑a.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="9"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT>Podredno, Sovim od suda koji je uputio zahtjev traži da utvrdi da u ovom slučaju postoji nerazmjerni rizik u smislu članka 15. stavka 1. Zakona od <DATE ISO="20190113">13. siječnja 2019.</DATE> te da se stoga LBR‑u naloži da ograniči pristup informacijama iz članka 3. tog zakona. To društvo u tom pogledu tvrdi da je njegov stvarni vlasnik izložen ozbiljnom, stvarnom i trenutačnom nerazmjernom riziku jer postoji opasnost od otmice stvarnog vlasnika i njegove obitelji prilikom putovanja ili boravka na afričkom kontinentu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT>U tom kontekstu, prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, postavlja se pitanje je li pristup šire javnosti određenim podacima koji se nalaze u registru stvarnih vlasnika u skladu s Poveljom i GDPR‑om.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>U tim je okolnostima tribunal d’arrondissement de Luxembourg (Općinski sud, Luksemburg) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:</TXT><QUOT.S LEVEL="1"><LIST TYPE="OTHER"><ITEM><NP><NO.P><QUOT.START CODE="201E" ID="QS0047" REF.END="QE0047"/>1.</NO.P><TXT>Je li valjan članak 1. stavak 15. točka (c) [Direktive 2018/843], u dijelu u kojem obvezuje države članice da informacije o stvarnom vlasništvu učine u svim slučajevima dostupnima široj javnosti, a da to pritom nije potrebno opravdati legitimnim interesom,</TXT><P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>s obzirom na pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života zajamčeno člankom 7. [Povelje], koji se tumači u skladu s člankom 8. [Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisane u Rimu <DATE ISO="19501104">4. studenoga 1950.</DATE> (u daljnjem tekstu: EKLJP)], uzimajući u obzir ciljeve utvrđene osobito u uvodnim izjavama 30. i 31. Direktive 2018/843 čiji je cilj, konkretno, borba protiv pranja novca i financiranja terorizma; i</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>s obzirom na pravo na zaštitu osobnih podataka zajamčeno člankom 8. Povelje, u dijelu u kojem se njime osobito nastoji zajamčiti zakonita, poštena i transparentna obrada osobnih podataka u pogledu ispitanika, ograničenje svrhe prikupljanja i obrade te smanjenje količine podataka?</TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>Treba li članak 1. stavak 15. točku (g) Direktive 2018/843 tumačiti na način da iznimne okolnosti, na koje se u njemu upućuje, u kojima države članice mogu predvidjeti izuzeća od pristupa svim informacijama ili dijelu informacija o stvarnom vlasništvu, u slučajevima kada bi pristup javnosti izložio stvarnog vlasnika nerazmjernom riziku, riziku od prijevare, otmice, ucjene, iznude, zlostavljanja, nasilja ili zastrašivanja, postoje samo ako se dokaže nerazmjeran rizik od prijevare, otmice, ucjene, iznude, zlostavljanja, nasilja ili zastrašivanja, koji je izniman, stvarno utječe na određenu osobu stvarnog vlasnika, ozbiljan, stvaran i trenutačan?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>U slučaju potvrdnog odgovora, je li članak 1. stavak 15. točka (g) Direktive 2018/843 koji se tako tumači valjan s obzirom na pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života zajamčeno člankom 7. Povelje i pravo na zaštitu osobnih podataka zajamčeno člankom 8. Povelje?</TXT></NP></ITEM></LIST></TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>Treba li članak 5. stavak 1. točku (a) [GDPR‑a] kojim se zahtijeva zakonita, poštena i transparentna obrada podataka s obzirom na ispitanika tumačiti na način da mu se ne protivi</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>to da su osobni podaci stvarnog vlasnika upisani u registar stvarnih vlasnika, uspostavljen u skladu s člankom 30. Direktive 2015/849, dostupni široj javnosti pri čemu se ne provodi nadzor nad tim pristupom te niti jedan pripadnik javnosti ne mora<?PAGE NO="10"?> dati opravdanje, a osoba na koju se podaci odnose (stvarni vlasnik) ne može znati tko je imao pristup tim osobnim podacima o njemu; ni</P></ITEM><ITEM><P>to da voditelj obrade takvog registra stvarnih vlasnika omogući pristup osobnim podacima stvarnih vlasnika neograničenom i neodredivom broju osoba?</P></ITEM></LIST></P></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>Treba li članak 5. stavak 1. točku (b) [GDPR‑a], kojim se ograničavaju svrhe obrade tumačiti na način da mu se ne protivi to da su osobni podaci stvarnih vlasnika koji su upisani u registar stvarnih vlasnika, uspostavljen u skladu s člankom 30. Direktive 2015/849, dostupni široj javnosti a da voditelj obrade tih podataka ne može jamčiti da se navedeni podaci upotrebljavaju isključivo u svrhu za koju su prikupljeni, odnosno, u biti za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma, uzimajući u obzir da šira javnost nije tijelo odgovorno za osiguravanje poštovanja te svrhe?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(c)</NO.P><TXT>Treba li članak 5. stavak 1. točku (c) [GDPR‑a], kojim se propisuje smanjenje količine podataka, tumačiti na način da mu se ne protivi to da u registru stvarnih vlasnika uspostavljenom u skladu s člankom 30. Direktive 2015/849, šira javnost ima uz pristup imenu, mjesecu i godini rođenja, državljanstvu i zemlji boravišta stvarnog vlasnika te prirodi i opsegu vlasničkog udjela koji drži, također i pristup njegovu datumu i mjestu rođenja?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(d)</NO.P><TXT>Protivi li se članku 5. stavku 1. točki (f) [GDPR‑a], kojim se propisuje da podaci moraju biti obrađivani na način kojim se osigurava odgovarajuća sigurnost osobnih podataka, uključujući zaštitu od neovlaštene ili nezakonite obrade čime se jamči cjelovitost i povjerljivost tih podataka, pristup bez ograničenja i uvjeta, bez obveze čuvanja povjerljivosti osobnih podataka stvarnih vlasnika dostupnih u registru stvarnih vlasnika uspostavljenom u skladu s člankom 30. Direktive 2015/849?</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(e)</NO.P><TXT>Treba li članak 25. stavak 2. [GDPR‑a], kojim se jamči integrirana zaštita podataka i na temelju kojeg se, osobito, osigurava da osobni podaci nisu automatski, bez intervencije pojedinca o kojem je riječ, dostupni neograničenom broju pojedinca, tumačiti na način da mu se ne protivi</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>to da se registrom stvarnih vlasnika, uspostavljenim u skladu s člankom 30. Direktive 2015/849, ne zahtijeva da se pripadnici šire javnosti koji pretražuju osobne podatke stvarnog vlasnika registriraju na internetskim stranicama navedenog registra;</P></ITEM><ITEM><P>to da se nikakva informacija o pretraživanju osobnih podatka stvarnog vlasnika upisanih u takav registar ne prenosi navedenom stvarnom vlasniku; ili</P></ITEM><ITEM><P>to da se nijedno ograničenje opsega i dostupnosti predmetnih osobnih podataka ne primjenjuje s obzirom na svrhu njihove obrade?</P></ITEM></LIST></P></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(f)</NO.P><TXT>Treba li članke 44. do 50. [GDPR‑a], na temelju kojih prijenos osobnih podataka u treće zemlje podliježe strogim uvjetima, tumačiti na način da im se ne protivi to da su takvi podaci stvarnog vlasnika upisani u registar stvarnih vlasnika, uspostavljen u skladu s člankom 30. Direktive 2015/849, u svim slučajevima dostupni široj javnosti bez potrebe opravdanja tog pristupa legitimnim interesom i bez ograničenja u pogledu lokacije te javnosti?<QUOT.END REF.START="QS0047" CODE="201D" ID="QE0047"/></TXT></NP></ITEM></LIST></TXT></NP></ITEM></LIST></QUOT.S></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><?PAGE NO="11"?><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">III.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Analiza</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33.</NO.P><TXT>Šest pitanja suda koji je uputio zahtjev u okviru dvaju zahtjeva za prethodnu odluku u biti se mogu podijeliti u tri skupine.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34.</NO.P><TXT>Prvom skupinom pitanja (odnosno prvim pitanjem i drugim pitanjem točkom (b) u predmetu C‑601/20) nastoji se s obzirom na prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života te na zaštitu osobnih podataka, propisana u člancima 7. i 8. Povelje, provjeriti valjanost sustava javnog pristupa informacijama o stvarnim vlasnicima i sustava odstupanja od njega, koji su uspostavljeni člankom 30. stavkom 5. točkom (c) i člankom 30. stavkom 9. Direktive 2015/849.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35.</NO.P><TXT>Drugom skupinom pitanja (odnosno trećim pitanjem u predmetu C‑601/20) nastoji se provjeriti usklađenost navedenog sustava javnog pristupa informacijama o stvarnim vlasnicima s nekoliko odredbi GDPR‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36.</NO.P><TXT>Treća skupina pitanja (odnosno sva pitanja u predmetu C‑37/20 i drugo pitanje točka (a) u predmetu C‑601/20) odnose se na tumačenje članka 30. stavka 9. Direktive 2015/849 koji se odnosi na sustav odstupanja od navedenog sustava javnog pristupa informacijama o stvarnim vlasnicima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37.</NO.P><TXT>Prije nego što se odgovori na ta pitanja, smatram da je prikladno najprije iznijeti nekoliko uvodnih razmatranja. Kao prvo, iznijet ću opće napomene o načelu transparentnosti u pravu Unije, koje ima ključnu ulogu u ovim predmetima. Kao drugo, iznijet ću glavna obilježja sustava javnog pristupa informacijama o stvarnim vlasnicima korporativnih i drugih pravnih subjekata, koji se uspostavlja Direktivom 2015/849. Kao treće, iznijet ću nekoliko razmatranja u pogledu odnosâ između Direktive 2015/849 i GDPR‑a.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">A.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Uvodne napomene</HT></TXT></NP></TI></TITLE><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Načelo transparentnosti</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38.</NO.P><TXT>Demokracija je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0048" REF.END="QE0048"/>vladanje javne vlasti u javnosti<QUOT.END REF.START="QS0048" CODE="201D" ID="QE0048"/>. Tom se definicijom demokracije, koju je iznio stručnjak za političku filozofiju Norberto Bobbio<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P>Bobbio, N., <HT TYPE="ITALIC">Il futuro della democrazia</HT>, Einaudi, Turin, str. 76.</P></NOTE>, naglašava međuodnos između demokracije i transparentnosti. U ustavnim tradicijama država članica postupno se uspostavlja ideja prema kojoj aktivnost javne vlasti treba urediti na transparentan način, a ograničenja te transparentnosti trebaju biti apsolutno iznimna (vlada kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0049" REF.END="QE0049"/>kuća od stakla<QUOT.END REF.START="QS0049" CODE="201D" ID="QE0049"/>).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39.</NO.P><TXT>Transparentnosti javne ovlasti suprotstavlja se tajnost privatnog života koja je zaštićena priznavanjem temeljnog prava koje se odnosi na tajnost privatnog života i koje se sad propisuje člankom 7. Povelje. To je pravo, osobito nakon razvoja digitalnih tehnologija, prošireno pravom na zaštitu osobnih podataka koje se također propisuje člankom 8. Povelje. Konceptualna dihotomija između javnog i privatnog odgovara dihotomiji između transparentnosti i tajnosti privatnog života.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40.</NO.P><TXT>Međutim, u današnjim složenim društvima linija razgraničenja između javnog i privatnog života nije uvijek jasna. Naime, između njih sve su učestalija zadiranja i preklapanja. Konkretno, određena privatna ponašanja po svojoj prirodi mogu imati velike posljedice za javni život ili, zbog<?PAGE NO="12"?> činjenice da osoba koja ih provodi ima javnu ulogu, mogu biti relevantne za javnost nekog demokratskog društva ili njegove strukturne elemente (medije, političke stranke, organizacije civilnog društva) koji izvršavaju široku kontrolu u pogledu aktivnosti javnih vlasti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41.</NO.P><TXT>Prema tome, iz objektivnih ili subjektivnih razloga, može postojati opći interes za saznavanjem određenih aspekata koji proizlaze iz privatne života nekog pojedinca. Slijedom toga, sve je više slučajeva sukoba između tajnosti privatnog života i zaštite osobnih podataka, s jedne strane, i potrebe za transparentnošću, s druge strane, u kojima je potrebno provoditi osjetljiva odvagivanja interesa.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42.</NO.P><TXT>U tom kontekstu, valja istaknuti da načelo transparentnosti ima sve važniju ulogu u pravu Unije i da je sada propisano na razini primarnog prava u člancima 1. i 10. UEU‑a i članku 15. UFEU‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P>Vidjeti i članak 298. stavak 1. UFEU‑a, kao i članak 42. Povelje.</P></NOTE>. U okviru prava Unije, to se načelo najprije konkretizira u zahtjevima institucionalne i postupovne transparentnosti koji se odnose na javne aktivnosti, kao što su zakonodavna ili upravna aktivnost. U tom smislu, otvorenost doprinosi jačanju načela demokracije i poštovanju temeljnih prava iz članka 6. UEU‑a i Povelje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P>Vidjeti u tom pogledu uvodnu izjavu 2. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20010530">30. svibnja 2001.</DATE> o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="145" PAGE.FIRST="43" DATE.PUB="2001">SL 2001., L 145, str. 43</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 16., str. 70.), kao i presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180904">4. rujna 2018.</DATE>, <NAME.CASE>ClientEarth/Komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑57/16 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:660">EU:C:2018:660</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0075">75.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>. Sam je Sud priznao vezu između transparentnosti i demokracije, pri čemu je u svojoj sudskoj praksi opisao da je svrha načela transparentnosti ponuditi građanima što veći pristup informacijama u svrhu jačanja demokratske prirode institucija i uprave<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20101109">9. studenoga 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Volker und Markus Schecke i Eifert</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑92/09 i C‑93/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:662">EU:C:2010:662</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0068">68.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). U tom pogledu vidjeti i mišljenje nezavisne odvjetnice E. Sharpston u tim predmetima (<REF.DOC.ECR><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:353">EU:C:2010:353</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0066">66.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43.</NO.P><TXT>Međutim proširenje područja primjene načela transparentnosti, osobito nakon stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170718">18. srpnja 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Breyer</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑213/15 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:563">EU:C:2017:563</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0050">50.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE> povećalo je njegovu važnost u područjima kao što je uređenje financijskih tržišta, u okviru kojih to načelo pridonosi borbi protiv pojava kao što su korupcija ili terorizam koje mogu podrivati demokraciju i dovesti u opasnost tu temeljnu vrijednost Unije propisanu člankom 2. UEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44.</NO.P><TXT>Osim toga, u sudskoj praksi suda postoje primjeri situacija preklapanja dviju prethodno navedenih dihotomija, odnosno javnog života/privatnog života i zahtjeva transparentnosti/tajnosti privatnog života.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45.</NO.P><TXT>Tako je u presudi <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20101109">9. studenoga 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Volker und Markus Schecke i Eifert</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑92/09 i C‑93/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:662">EU:C:2010:662</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), Sud odlučio da objava osobnih podataka na internetu koji se odnose na korisnike poljoprivrednih potpora i na točne iznose koje su primili može povećati transparentnost u pogledu upotrebe tih potpora. Navodi da takve informacije koje se stave na raspolaganje građanima povećavaju javnu kontrolu upotrebe dodijeljenih iznosa i pridonose optimalnoj upotrebi javnih sredstava<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>Vidjeti osobito točku 75. presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20101109">9. studenoga 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Volker und Markus Schecke i Eifert</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑92/09 i C‑93/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:662">EU:C:2010:662</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46.</NO.P><TXT>Druga nedavna presuda koju je donijelo veliko vijeće Suda<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20200618">18. lipnja 2020.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Mađarska (Transparentnost udruženja)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑78/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:476">EU:C:2020:476</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE> odnosi se na mađarski zakon kojim se, među ostalim, za određene kategorije organizacija civilnog društva koje primaju inozemnu pomoć nalažu obveze javnog otkrivanja informacija o osobama koje pružaju pomoć iz<?PAGE NO="13"?> inozemstva i o toj financijskoj pomoći. U toj je presudi Sud odlučio da se predmetnim zakonom uvode diskriminatorna i neopravdana ograničenja te se njime povređuje članak 63. UFEU‑a te članaka 7., 8. i 12. Povelje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47.</NO.P><TXT>U tom kontekstu, Sud je izričito priznao da, s obzirom na to da, određene organizacije civilnog društva mogu, s obzirom na ciljeve koje slijede i sredstva kojima raspolažu, imati znatan utjecaj na javni život i javnu raspravu, cilj povećanja transparentnosti financijskih pomoći dodijeljenih takvim organizacijama također može predstavljati važan razlog u općem interesu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20200618">18. lipnja 2020.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Mađarska (Transparentnost udruženja)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑78/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:476">EU:C:2020:476</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0079">79.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48.</NO.P><TXT>Kao što to pokazuju navedeni primjeri, transparentnost koja je uobičajena za javni sektor u određenim se uvjetima može odnositi na određene aktivnosti, i s njima povezane podatke, privatnih subjekata koji iz različitih razloga utječu na temeljne interese zajednice. Taj razvoj nije iznenađujući ako se transparentnost smatra <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0050" REF.END="QE0050"/>sredstvom<QUOT.END REF.START="QS0050" CODE="201D" ID="QE0050"/> koje se upotrebljava izvan djelokruga javnih vlasti kako bi se postigli ciljevi od općeg interesa. Pitanje ustavnosti koje se postavlja u ovim predmetima odnosi se na način na koji se mogu pomiriti zahtjevi transparentnosti sa zaštitom temeljnih prava i osobito prava na zaštitu privatnog života i zaštitu osobnih podataka.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Sustav javnog pristupa informacijama o stvarnim vlasnicima korporativnih i drugih pravnih subjekata uspostavljen Direktivom 2015/849</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49.</NO.P><TXT>Valja ukratko iznijeti glavne elemente sustava javnog pristupa informacijama o stvarnim vlasnicima korporativnih i drugih pravnih subjekata na koji se odnose prethodna pitanja u ovim predmetima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50.</NO.P><TXT>Kao što to proizlazi iz članka 1. i uvodne izjave 5. Direktive 2015/849, njome nastoje spriječiti prijetnje koje mogu utjecati na cjelovitost, dobro funkcioniranje, ugled i stabilnost financijskog sustava i koje proizlaze iz korištenja tog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P>Vidjeti u tom pogledu mišljenje nezavisnog odvjetnika J. Richarda de la Toura u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Ecotex BULGARIA</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑544/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:931">EU:C:2020:931</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0046">46.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. U tu se svrhu njome uspostavlja učinkovit i sveobuhvatan pravni okvir za rješavanje pitanja prikupljanja novca ili imovine u terorističke svrhe tako što se od država članica zahtijeva da prepoznaju, razumiju i smanje rizike povezane s pranjem novca i financiranjem terorizma<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P>Vidjeti uvodnu izjavu 1. Direktive 2018/843.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51.</NO.P><TXT>U tom okviru, potreba za točnim i ažuriranim informacijama o stvarnom vlasniku korporativnih i drugih pravnih subjekata osnovanih na državnom području država članica, koji se definira u članku 3. točki 6. Direktive 2015/849, ključan je čimbenik za pronalazak kriminalaca koji bi u protivnom mogli skriti svoj identitet iza korporacijske strukture<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>U tu svrhu države članice mogu upotrebljavati središnju bazu podataka koja prikuplja informacije o stvarnom vlasništvu ili poslovni registar ili neki drugi središnji registar.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 3. točkom 6. Direktive 2015/849 stvarni vlasnik je svaka fizička osoba ili više njih koje u konačnici posjeduju ili kontroliraju stranku i/ili fizička osoba ili više njih u čije ime se provodi transakcija.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="14"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53.</NO.P><TXT>Stoga se člankom 30. stavcima 1. i 3. Direktive 2015/849 državama članicama nalaže da osiguravaju, s jedne strane, da se od korporativnih i drugih pravnih subjekata osnovanih na njihovu državnom području<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0020"><P>Posebna pravila u pogledu informacija o stvarnim vlasnicima trustova ili pravnih aranžmana koji imaju sličnu strukturu ili funkciju predviđaju se u članku 31. Direktive 2015/849.</P></NOTE> zahtijeva da pribave i čuvaju odgovarajuće, točne i ažurirane informacije o njihovu stvarnom vlasništvu i, s druge strane, da se te informacije čuvaju u središnjem registru u svakoj državi članici. U tim se odredbama točno ne navodi koje informacije o stvarnom vlasniku treba proslijediti u navedeni središnji registar, pri čemu se svakoj državi članici ostavlja mogućnost da ih odredi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54.</NO.P><TXT>Što se tiče pristupa tim informacijama, u izvornoj verziji članka 30. stavka 5. Direktive 2015/849 određivalo se da države članice osiguravaju da su informacije o stvarnom vlasništvu u svim slučajevima dostupne nadležnim tijelima i financijsko‑obavještajnim jedinicama bez ikakvog ograničenja (točka (a)), obveznicima, u okviru dubinske analize stranke (točka (b)) i svim osobama ili organizacijama koje mogu dokazati legitimni interes (točka (c)).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55.</NO.P><TXT>Iz uvodne izjave 2. Direktive 2018/843 proizlazi da se, s obzirom na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0051" REF.END="QE0051"/>pojavu novih trendova, osobito u vezi s načinom na koji terorističke skupine financiraju i provode svoje operacije<QUOT.END REF.START="QS0051" CODE="201D" ID="QE0051"/>, smatralo potrebnim poduzeti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0052" REF.END="QE0052"/>dodatne mjere […] radi osiguranja veće transparentnosti financijskih transakcija, korporativnih i drugih pravnih subjekata<QUOT.END REF.START="QS0052" CODE="201D" ID="QE0052"/>. Kao što to proizlazi iz uvodne izjave 5. Direktive 2018/843, te dodatne mjere kojima se izmjenjuje Direktiva 2015/849 ipak treba <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0053" REF.END="QE0053"/>provesti vodeći računa o temeljnom pravu na zaštitu osobnih podataka te poštovanju i primjeni načela proporcionalnosti<QUOT.END REF.START="QS0053" CODE="201D" ID="QE0053"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56.</NO.P><TXT>Prema tome, u svrhu poticanja većeg stupnja transparentnosti u pogledu stvarnih vlasnika, izvorna verzija članka 30. stavka 5. točke (c) Direktive 2015/849 izmijenjena je Direktivom 2018/843 u smislu da je pristup informacijama o stvarnim vlasnicima sada omogućen <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0054" REF.END="QE0054"/>cjelokupnoj javnosti<QUOT.END REF.START="QS0054" CODE="201D" ID="QE0054"/> a da pritom nije potrebno dokazati ikakav interes.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57.</NO.P><TXT>Konkretnije, na temelju članka 30. stavka 5. drugog podstavka Direktive 2015/849 cjelokupnoj javnosti dopušta se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0055" REF.END="QE0055"/>pristup barem informacijama o imenu, mjesecu i godini rođenja, zemlji boravišta i državljanstvu stvarnog vlasnika te prirodi i opsegu vlasničkog udjela koji drži<QUOT.END REF.START="QS0055" CODE="201D" ID="QE0055"/>. Osim toga, u skladu s tim člankom 30. stavkom 5. trećim podstavkom države članice mogu, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0056" REF.END="QE0056"/>pod uvjetima koje treba utvrditi u nacionalnom pravu, omogućiti pristup dodatnim informacijama koje omogućuju identifikaciju stvarnog vlasnika<QUOT.END REF.START="QS0056" CODE="201D" ID="QE0056"/>, a te dodatne informacije uključuju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0057" REF.END="QE0057"/>barem informacije o datumu rođenja ili podatke za kontakt, u skladu s pravilima o zaštiti podataka<QUOT.END REF.START="QS0057" CODE="201D" ID="QE0057"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58.</NO.P><TXT>Što se tiče načinâ pristupa tim podacima, Direktivom 2018/843 uvodi se u članak 30. Direktive 2015/849 stavak 5.a kojim se državama članicama daje mogućnost da odluče da informacije koje se čuvaju u njihovim nacionalnim registrima stave na raspolaganje uz uvjet registracije putem interneta i plaćanja naknade, koja ne smije premašivati administrativne troškove stavljanja informacija na raspolaganje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59.</NO.P><TXT>Međutim, pristup šire javnosti informacijama o stvarnim vlasnicima nije neograničen. Naime, u članku 30. stavku 9. Direktive 2015/849 državama članicama daje se mogućnost da predvide izuzeća od pristupa informacijama o stvarnim vlasnicima. U verziji članka 30. stavka 9., izmijenjenog Direktivom 2018/843, određuje se da države članice mogu predvidjeti izuzeća od pristupa navedenim informacijama u iznimnim okolnostima koje treba utvrditi u nacionalnom<?PAGE NO="15"?> pravu, u slučajevima kada pristup obveznikâ ili šire javnosti izlaže stvarnog vlasnika nerazmjernom riziku, riziku od prijevare, otmice, ucjene, iznude, zlostavljanja, nasilja ili zastrašivanja ili ako je stvarni vlasnik maloljetna osoba ili iz drugih razloga poslovno nesposoban.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60.</NO.P><TXT>Kao što to proizlazi iz uvodnih izjava 30.<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0021"><P>U skladu s uvodnom izjavom 30. Direktive 2018/843, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0058" REF.END="QE0058"/>[j]avnim pristupom informacijama o stvarnom vlasništvu civilnom se društvu, između ostalog tisku ili udrugama civilnog društva, omogućuje bolja kontrola nad informacijama te se njime pridonosi očuvanju povjerenja u integritet poslovnih transakcija i financijskog sustava. Njime se može doprinijeti suzbijanju zlouporabe korporativnih i drugih pravnih subjekata i pravnih aranžmana u svrhu pranju novca ili financiranju terorizma, i pomažući u istragama i utjecajem na ugled, s obzirom na to da je svatko tko bi mogao sudjelovati u transakcijama upoznat s identitetom stvarnih vlasnika. Njime se također olakšava pravodobna i učinkovita dostupnost informacija financijskim institucijama kao i tijelima, uključujući tijela trećih zemalja, koje sudjeluju u borbi protiv takvih kaznenih djela. Pristup tim informacijama pomogao bi i u istragama o pranju novca, povezanim predikatnim kaznenima djelima i financiranju terorizma<QUOT.END REF.START="QS0058" CODE="201D" ID="QE0058"/>.</P></NOTE>, 31.<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0022"><P>U skladu s uvodnom izjavom 31. Direktive 2018/843, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0059" REF.END="QE0059"/>[p]ovjerenje investitora i javnosti u financijska tržišta velikim dijelom ovisi o postojanju preciznog režima otkrivanja kojim se osigurava transparentnost u pogledu stvarnog vlasništva i kontrolnih struktura trgovačkih društava. To posebice vrijedi za sustave korporativnog upravljanja koje karakterizira koncentrirano vlasništvo, kao što je to slučaj u Uniji. S jedne strane, veliki investitori s velikim pravima glasa i pravima u pogledu novčanih tokova mogu potaknuti dugoročni rast i uspjeh poduzećâ. S druge strane, međutim, stvarni vlasnici koji kontroliraju društvo i imaju veliku glasačku moć mogu biti potaknuti na preusmjeravanje imovine i prilika društva radi osobne koristi, a na trošak manjinskih investitora. Na potencijalno povećanje povjerenja u financijska tržišta trebalo bi gledati kao na pozitivnu nuspojavu, a ne kao na svrhu povećanja transparentnosti, koja je stvaranje okruženja za koje je manje vjerojatno da će biti korišteno u svrhu pranja novca i financiranja terorizma<QUOT.END REF.START="QS0059" CODE="201D" ID="QE0059"/>.</P></NOTE>, 32.<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0023"><P>U skladu s uvodnom izjavom 32. Direktive 2018/843, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0060" REF.END="QE0060"/>[p]ovjerenje investitora i javnosti u financijska tržišta velikim dijelom ovisi o postojanju preciznog režima otkrivanja kojim se osigurava transparentnost u pogledu stvarnog vlasništva i kontrolnih struktura korporativnih i drugih pravnih subjekata kao i određenih vrsta trustova i sličnih pravnih aranžmana. Države članice trebale bi stoga omogućiti pristup informacijama o stvarnom vlasništvu na dovoljno usklađen i koordiniran način, uspostavljanjem jasnih pravila o pristupu javnosti, tako da treće osobe diljem Unije mogu sa sigurnošću utvrditi tko su stvarni vlasnici korporativnih i drugih pravnih subjekata kao i određenih vrsta trustova i sličnih pravnih aranžmana<QUOT.END REF.START="QS0060" CODE="201D" ID="QE0060"/>.</P></NOTE> i 33.<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0024"><P>U skladu s uvodnom izjavom 33. Direktive 2018/843, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0061" REF.END="QE0061"/>[d]ržave članice trebale bi stoga omogućiti pristup informacijama o stvarnom vlasništvu korporativnih i drugih pravnih subjekata na dovoljno usklađen i koordiniran način, putem središnjih registara u kojima su navedene informacije o stvarnom vlasništvu, uspostavljanjem jasnog pravila o javnom pristupu, tako da treće osobe diljem Unije mogu za sigurnošću utvrditi tko su stvarni vlasnici korporativnih i drugih pravnih subjekata<QUOT.END REF.START="QS0061" CODE="201D" ID="QE0061"/>.</P></NOTE> Direktive 2018/843, izmjenama koje se njome uvode u članak 30. Direktive 2015/849, i osobito predviđanjem mogućnosti pristupa <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0062" REF.END="QE0062"/>cjelokupne javnosti<QUOT.END REF.START="QS0062" CODE="201D" ID="QE0062"/> informacijama o stvarnim vlasnicima a da pritom nije potrebno dokazati ikakav interes, nastoji se promicati viša razina transparentnosti u pogledu stvarnog vlasništva i kontrolnih struktura trgovačkih društava s glavnim ciljem stvaranja okruženja za koje je manje vjerojatno da će biti korišteno u svrhu pranja novca i financiranja terorizma<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0025"><P>Vidjeti uvodnu izjavu 31. Direktive 2018/843, koja se preuzima u bilješki 23. ovog mišljenja, osobito zadnju rečenicu.</P></NOTE>. Uvođenjem veće transparentnosti također se kao pozitivna nuspojava nastojalo postići povećanje povjerenja u financijska tržišta<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0026"><P><HT TYPE="ITALIC">Ibidem</HT></P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61.</NO.P><TXT>Iako se izmjenama koje su Direktivom 2018/843 uvedene u Direktivu 2015/849 nastoji postići prethodno naveden glavni cilj promicanja više razine transparentnosti, u uvodnoj izjavi 34.<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0027"><P>U skladu s prvom rečenicom uvodne izjave 34. Direktive 2018/843, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0063" REF.END="QE0063"/>[u] svim slučajevima, i u pogledu korporativnih i u pogledu drugih pravnih subjekata, kao i trustova i sličnih pravnih aranžmana, trebalo bi tražiti pravednu ravnotežu, posebice između interesa javnosti za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma i temeljnih prava ispitanika<QUOT.END REF.START="QS0063" CODE="201D" ID="QE0063"/>.</P></NOTE> Direktive 2018/843 ipak se izričito priznaje da treba tražiti pravednu ravnotežu između, s jedne strane, interesa javnosti za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma i, s druge strane, temeljnih prava dotičnih osoba.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="16"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62.</NO.P><TXT>Stoga, kao što to proizlazi iz uvodne izjave 36.<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0028"><P>U skladu s uvodnom izjavom 36. Direktive 2018/843, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0064" REF.END="QE0064"/>[n]adalje, s ciljem osiguravanja proporcionalnog i uravnoteženog pristupa i kako bi se zajamčila prava na poštovanje privatnog života i zaštitu osobnih podataka, države članice trebale bi imati mogućnost predvidjeti izuzeća za otkrivanje, putem registara, informacija o stvarnom vlasništvu i za pristup tim informacijama, u iznimnim okolnostima, ako bi te informacije izložile stvarnog vlasnika neproporcionalnom riziku od prevare, otmice, ucjene, iznude, uznemiravanja, nasilja ili zastrašivanja. Države članice također bi trebale imati mogućnost zahtijevati internetsku registraciju kako bi se identificirala svaka osoba koja zatraži informacije iz registra kao i plaćanje naknade za pristup informacijama iz registra<QUOT.END REF.START="QS0064" CODE="201D" ID="QE0064"/>.</P></NOTE> Direktive 2018/843, s ciljem osiguravanja proporcionalnog i uravnoteženog pristupa i kako bi se osobito zajamčila prava na poštovanje privatnog života i zaštitu osobnih podataka, Direktivom 2015/849 predviđaju se izuzeća za otkrivanje, putem registara, informacija o stvarnom vlasništvu i za javni pristup cjelokupnoj javnosti takvim informacijama, pod prethodno navedenim uvjetima predviđenima člankom 30. stavkom 9. te direktive.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">3.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Odnosi između direktiva 2015/849 i 2018/843 te GDPR‑a</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63.</NO.P><TXT>Drugom skupinom pitanja, navedenom u točki 35. ovog mišljenja, odnosno pitanjima upućenima u okviru trećeg pitanja u predmetu C‑601/20, nastoji se tražiti od Suda da ocijeni valjanost sustava javnog pristupa informacijama o stvarnim vlasnicima uspostavljenog Direktivom 2015/849 s obzirom na nekoliko odredbi GDPR‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64.</NO.P><TXT>U tim okolnostima, prikladno je najprije iznijeti nekoliko razmatranja o odnosu koji postoji između tih akata prava Unije, odnosno, s jedne strane, direktiva 2015/849 i 2018/843 i, s druge strane, GDPR‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0065"><NO.P>65.</NO.P><TXT>U tom pogledu najprije valja istaknuti da je riječ o aktima sekundarnog prava koji se nalaze na istoj razini u hijerarhiji izvora prava Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0066"><NO.P>66.</NO.P><TXT>Međutim, iz sudske prakse proizlazi da, kad dva akta sekundarnog prava iste razine ne sadržavaju odredbu kojom se jednom aktu izričito daje prednost u odnosu na drugi, treba osigurati da se svaki od tih njih primjenjuje na način usklađen s onim drugim, čime se omogućuje njihova dosljedna primjena<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0029"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20120628">28. lipnja 2012.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Éditions Odile Jacob</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑404/10 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2012:393">EU:C:2012:393</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0110">110.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Vidjeti i presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20100629">29. lipnja 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Bavarian Lager</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑28/08 P</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:378">EU:C:2010:378</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0056">56.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0067"><NO.P>67.</NO.P><TXT>U ovom slučaju postoje izričite veze između predmetnih akata. Najizravnija veza utvrđuje se člankom 41. stavkom 1. Direktive 2015/849, u skladu s kojim, u verziji izmijenjenoj Direktivom 2019/2177, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0065" REF.END="QE0065"/>[o]brada osobnih podataka iz [te d]irektive podliježe [GDPR‑u]<QUOT.END REF.START="QS0065" CODE="201D" ID="QE0065"/>. U uvodnoj izjavi 38. Direktive 2018/843 navodi se i da se GDPR <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0066" REF.END="QE0066"/>primjenjuje […] na obradu osobnih podataka u okviru ove Direktive<QUOT.END REF.START="QS0066" CODE="201D" ID="QE0066"/> i da bi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0067" REF.END="QE0067"/>korisnike […] trebalo informirati o njihovim pravima u skladu s postojećim pravnim okvirom Unije za zaštitu podataka, kako je utvrđen u [GDPR‑u]<QUOT.END REF.START="QS0067" CODE="201D" ID="QE0067"/>. Članak 43. Direktive 2015/849 sadržava i upućivanje na GDPR.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0068"><NO.P>68.</NO.P><TXT>Unatoč upotrebi riječi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0068" REF.END="QE0068"/>podliježe<QUOT.END REF.START="QS0068" CODE="201D" ID="QE0068"/> u navedenom članku 41. stavku 1.<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0030"><P>Naime, obrada osobnih podataka treba <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0069" REF.END="QE0069"/>podlijegati<QUOT.END REF.START="QS0069" CODE="201D" ID="QE0069"/> GDPR‑u, a ne Direktiva kao takva. Usto napominjem da se riječ <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0070" REF.END="QE0070"/>podliježe<QUOT.END REF.START="QS0070" CODE="201D" ID="QE0070"/> upotrebljava i u izvornoj verziji članka 41. u pogledu Direktive 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="19951024">24. listopada 1995.</DATE> o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="281" PAGE.FIRST="31" DATE.PUB="1995">SL 1995., L 281, str. 31</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku 13., svezak 7., str. 88.).</P></NOTE>, prema mojem mišljenju, tim se vezama ne predviđa nadređenost GDPR‑a nad direktivama 2015/849 i 2018/843<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0031"><P>Između GDPR‑a i dviju prethodno navedenih direktiva ne postoji ni odnos <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0071" REF.END="QE0071"/><HT TYPE="ITALIC">lex generalis</HT> – <HT TYPE="ITALIC">lex specialis</HT><QUOT.END REF.START="QS0071" CODE="201D" ID="QE0071"/> , za razliku od odnosa između GDPR‑a i drugih direktiva gdje to može biti slučaj (vidjeti u tom pogledu osobito uvodnu izjavu 173. i članak 95. GDPR‑a).</P></NOTE>, tako da GDPR kao takav treba predstavljati kriterij zakonitosti kako bi se ocijenila valjanost odredbi tih direktiva.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="17"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0069"><NO.P>69.</NO.P><TXT>Suprotno tomu, te su veze izraz zahtjeva koordinacije između, s jedne strane, obrade osobnih podataka koji proizlaze iz primjene navedenih direktiva i, s druge strane, općeg pravnog okvira u pravu Unije koji se odnosi na zaštitu podataka i koji je uspostavljen GDPR‑om.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0070"><NO.P>70.</NO.P><TXT>Osim toga, tim općim pravnim okvirom stvorenim GDPR‑om, osobito (ali ne isključivo) člancima 5. i 6. te uredbe, provode se zahtjevi koji proizlaze iz temeljnog prava na zaštitu osobnih podataka zaštićenog člankom 8. Povelje te osobito zahtjevi koji su izričito predviđeni stavkom 2. tog članka<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0032"><P>Vidjeti u tom smislu, upućivanjem, među ostalim, na članke 6. i 7. Direktive 95/46, koji odgovaraju člancima 5. i 6. GDPR‑a, presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170309">9. ožujka 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Manni</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑398/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:197">EU:C:2017:197</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0040">40.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Za vrlo nedavnu analizu opsega GDPR‑a vidjeti mišljenje nezavisnog odvjetnika J. Richarda de la Toura u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Facebook Ireland</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑319/20</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:979">EU:C:2021:979</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0050">50.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0052">52.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0071"><NO.P>71.</NO.P><TXT>Iz toga slijedi da, radi usklađivanja sa zahtjevima koji proizlaze iz članka 8. Povelje, sustav obrade podataka o stvarnim vlasnicima uspostavljen Direktivom 2015/849 treba tumačiti dosljedno odredbama GDPR‑a, u skladu s onim što se izričito predviđa u članku 41. stavku 1. te direktive.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0072"><NO.P>72.</NO.P><TXT>Zahtjeve koji proizlaze iz pravila GDPR‑a uostalom trebaju uzeti u obzir i tijela država članica, osobito nacionalni zakonodavac, kad uređuju i primjenjuju sustav u području sprečavanja korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma uspostavljenog prethodno navedenim direktivama i posebno sustav obrade podataka o stvarnim vlasnicima koji se predviđa tim dvjema direktivama.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0073"><NO.P>73.</NO.P><TXT>Stoga prethodna pitanja suda koji je uputio zahtjev valja analizirati s obzirom na ta načela.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">B.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Valjanost članka 30. stavka 5. točke (c) i članka 30. stavka 9. Direktive 2015/849 (prvo pitanje i drugo pitanje točka (b) u predmetu C‑601/20)</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0074"><NO.P>74.</NO.P><TXT>Prvim pitanjem u predmetu C‑601/20 sud koji je uputio zahtjev pita je li članak 30. stavak 5. točka (c) Direktive 2015/849, u dijelu u kojem se njime nalaže državama članicama da informacije o stvarnim vlasnicima učine dostupnima cjelokupnoj javnosti a da to pritom nije potrebno opravdati legitimnim interesom, valjan s obzirom na pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života i pravo na zaštitu osobnih podataka zajamčena člankom 7. odnosno člankom 8. Povelje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0075"><NO.P>75.</NO.P><TXT>Drugim pitanjem točkom (b) u istom predmetu sud koji je uputio zahtjev pita je li članak 30. stavak 9. Direktive 2015/849, kojim se državama članicama daje mogućnost da predvide odstupanja osobito od pristupa cjelokupne šire javnosti informacijama o stvarnim vlasnicima, valjan s obzirom na navedena temeljna prava propisana Poveljom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0076"><NO.P>76.</NO.P><TXT>Prema mojem mišljenju, valja zajedno analizirati ta dva pitanja koja se odnose na valjanost dvaju stavaka istog članka Direktive 2015/849. Naime, ta dva pitanja odnose se na aspekte istog sustava javnog pristupa informacijama stvarnih vlasnika, kao što je sustav uspostavljen tom direktivom, čiju valjanost, prema mojem mišljenju, treba ocijeniti u cijelosti. Naime, kako bi se odgovorilo na prvo pitanje u predmetu C‑601/20, koje se odnosi na omogućavanje pristupa navedenim informacijama široj javnosti a da pritom nije potrebno opravdati ikakav interes, smatram da je potrebno uzeti u obzir sustav izuzeća predviđen člankom 30. stavkom 9. navedene direktive. Ta su dva pitanja stoga povezana.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="18"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0077"><NO.P>77.</NO.P><TXT>Uvodno napominjem i da iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da se prvim pitanjem u predmetu C‑601/20 ne nastoji dovesti u pitanje prosljeđivanje podataka o stvarnim vlasnicima u središnji registar i njihovo čuvanje u njemu, ni sustav pristupa tim informacijama kao takav, koji se predviđa člankom 30. stavkom 5. Direktive 2015/849. Navedeno pitanje odnosi se samo na izmjenu članka 30. stavka 5. točke (c) Direktive 2015/849, koja proizlazi iz Direktive 2018/843. Stoga se odnosi samo na ukidanje zahtjeva predviđenog u izvornoj verziji te odredbe, prema kojoj sve osobe ili organizacije trebaju dokazati <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0072" REF.END="QE0072"/>legitimni interes<QUOT.END REF.START="QS0072" CODE="201D" ID="QE0072"/> kako bi mogle pristupiti navedenim podacima o stvarnim vlasnicima, i stoga na uvođenje mogućnosti pristupa takvim informacijama <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0073" REF.END="QE0073"/>cjelokupnoj javnosti<QUOT.END REF.START="QS0073" CODE="201D" ID="QE0073"/> a da pritom nije potrebno dokazati ikakav interes.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Prava zaštićena člancima 7. i 8. Povelje i uvjeti koje treba ispuniti prilikom zadiranja u ta prava</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0078"><NO.P>78.</NO.P><TXT>Što se tiče temeljnih prava obuhvaćenih dvama prethodno navedenim pitanjima koja se odnose na ocjenu valjanosti, valja podsjetiti na to da se člankom 7. Povelje svakome jamči pravo na poštovanje svojeg privatnog i obiteljskog života, doma i komuniciranja. Što se tiče članka 8. stavka 1. Povelje, njime se svakoj osobi izričito priznaje pravo na zaštitu osobnih podataka koji se na nju odnose. Prema ustaljenoj sudskoj praksi, ta prava, koja se odnose na sve informacije o fizičkoj osobi čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi, usko su povezana, a pristup osobnim podacima fizičke osobe radi njihova čuvanja ili uporabe utječe na pravo te osobe na poštovanje njezina privatnog života<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0033"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20200716">16. srpnja 2020.</DATE>, <NAME.CASE>Facebook Ireland i Schrems</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑311/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:559">EU:C:2020:559</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0170">170.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0079"><NO.P>79.</NO.P><TXT>Prava propisana u člancima 7. i 8. Povelje ipak nisu apsolutna prava, nego ih treba uzeti u obzir ovisno o njihovoj funkciji u društvu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0034"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20200716">16. srpnja 2020.</DATE>, <NAME.CASE>Facebook Ireland i Schrems</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑311/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:559">EU:C:2020:559</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0172">172.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>. Člankom 8. stavkom 2. Povelje tako se dopušta obrada osobnih podataka ako su ispunjeni određeni uvjeti. Tom se odredbom predviđa da se osobni podaci moraju obrađivati <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0074" REF.END="QE0074"/>pošteno, u utvrđene svrhe i na temelju suglasnosti osobe o kojoj je riječ, ili na nekoj drugoj legitimnoj osnovi utvrđenoj zakonom<QUOT.END REF.START="QS0074" CODE="201D" ID="QE0074"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0080"><NO.P>80.</NO.P><TXT>Svakim se ograničenjem prava na zaštitu osobnih podataka kao i prava na privatan život usto moraju poštovati zahtjevi iz članka 52. stavka 1. Povelje. Stoga takvo ograničenje mora biti predviđeno zakonom i mora poštovati bit tih prava, odgovarati ciljevima od općeg interesa koje priznaje Unija ili potrebi zaštite prava i sloboda drugih osoba te poštovati načelo proporcionalnosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0081"><NO.P>81.</NO.P><TXT>Prilikom ocjene mjere kojom se ograničavaju navedena prava treba voditi računa i o značaju prava utvrđenih u člancima 3., 4., 6. i 7. Povelje i značaju ciljeva zaštite nacionalne sigurnosti i borbe protiv teških kaznenih djela, čime se doprinosi zaštiti prava i sloboda drugih osoba<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0035"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20201006">6. listopada 2020.</DATE>, <NAME.CASE>La Quadrature du Net i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑511/18, C‑512/18 i C‑520/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:791">EU:C:2020:791</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0122">122.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="19"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0082"><NO.P>82.</NO.P><TXT>Osim toga, članak 52. stavak 3. Povelje ima za cilj osiguranje potrebne sukladnosti između prava sadržanih u toj povelji i odgovarajućih prava zajamčenih EKLJP‑om, koja se moraju uzeti u obzir kao minimalna razina zaštite<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0036"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20201006">6. listopada 2020.</DATE>, <NAME.CASE>La Quadrature du Net i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑511/18, C‑512/18 i C‑520/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:791">EU:C:2020:791</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0124">124.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>. Pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, utvrđeno u članku 7. Povelje, odgovara pravu zajamčenom u članku 8. EKLJP‑a, pa mu se stoga mora priznati jednako značenje i opseg<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0037"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20200618">18. lipnja 2020.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Mađarska (Transparentnost udruženja)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑78/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:476">EU:C:2020:476</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0122">122.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0083"><NO.P>83.</NO.P><TXT>Navedena dva pitanja koja se odnose na ocjenu valjanosti valja ispitati s obzirom na ta načela.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Postojanje zadiranja u prava iz članaka 7. i 8. Povelje i njihova ozbiljnost</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0084"><NO.P>84.</NO.P><TXT>Kako bi se ocijenila valjanost odredbi Direktive 2015/849 koju dovodi u pitanje sud koji je uputio zahtjev, valja najprije provjeriti mogu li radnje kao što su one predviđene tim odredbama povrijediti temeljna prava zajamčena člancima 7. i 8. Povelje i predstavljati zadiranje u ta prava. Ako je to slučaj, valja odrediti i razinu ozbiljnosti tih zadiranja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0038"><P>Razinu ozbiljnosti zadiranja potrebno je odrediti s obzirom na odnos, koji se priznaje u sudskoj praksi u okviru ocjene poštovanja načela proporcionalnosti, između ozbiljnosti zadiranja koje podrazumijeva ograničenje navedenih prava i važnosti cilja od općeg interesa koji se nastoji postići tim ograničenjem kojim se opravdava to zadiranje. Vidjeti u tom pogledu osobito presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20181002">2. listopada 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Ministerio Fiscal</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑207/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:788">EU:C:2018:788</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0055">55.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20210302">2. ožujka 2021.</DATE>, <NAME.CASE>Prokuratuur (Uvjeti pristupa podacima o elektroničkim komunikacijama)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑746/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:152">EU:C:2021:152</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa). Vidjeti za više detalja sudsku praksu navedenu u točkama 152. i 153. ovog mišljenja.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0085"><NO.P>85.</NO.P><TXT>Što se najprije tiče <HT TYPE="ITALIC">postojanja zadiranja</HT>, kao prvo, valja istaknuti da se poštovanje prava na privatan život s obzirom na obradu osobnih podataka, koje se priznaje člancima 7. i 8. Povelje, odnosi na svaku informaciju o fizičkoj osobi čiji identitet je utvrđen ili se može utvrditi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0039"><P>Vidjeti osobito Mišljenje 1/15 (Sporazum PNR EU‑Kanada) od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170726">26. srpnja 2017.</DATE> (<NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:592">EU:C:2017:592</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0122">122.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>, što je ovdje slučaj jer su stvarni vlasnici korporativnih i drugih pravnih subjekata, kao što su oni definirani u članku 3. točki 6. Direktive 2015/849, fizičke osobe čiji se identitet može utvrditi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0086"><NO.P>86.</NO.P><TXT>Kao drugo, valja istaknuti i da informacije koje se odnose na stvarne vlasnike, kojima ima pristup šira javnost i koje se navode u članku 30. stavku 5. drugom podstavku Direktive 2015/849 i u točki 57. ovog mišljenja, predstavljaju osobne podatke<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0040"><P>Vidjeti po analogiji presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170309">9. ožujka 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Manni</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑398/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:197">EU:C:2017:197</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). U tom pogledu vidjeti i definiciju pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0075" REF.END="QE0075"/>osobni podaci<QUOT.END REF.START="QS0075" CODE="201D" ID="QE0075"/> predviđenu u članku 4. točki 1. GDPR‑a.</P></NOTE>. U tom pogledu, iz sudske prakse proizlazi da okolnost da se te informacije nalaze u kontekstu profesionalne aktivnosti nije takve naravi da bi joj oduzela svojstvo osobnih podataka<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0041"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170309">9. ožujka 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Manni</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑398/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:197">EU:C:2017:197</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0087"><NO.P>87.</NO.P><TXT>Usto, iz sudske prakse proizlazi da, kako bi se utvrdilo treba li osobne podatke obuhvatiti zaštitom predviđenom u pravu Unije, nije važno jesu li informacije osobito osjetljive. Štoviše, Sud je već presudio da je za utvrđivanje postojanja zadiranja u temeljno pravo zajamčeno člankom 7. Povelje nevažno imaju li dotične informacije o privatnom životu osjetljiv karakter, odnosno jesu li zainteresirane osobe zbog tog zadiranja pretrpjele eventualne neugodnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0042"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20201006">6. listopada 2020.</DATE>, <NAME.CASE>La Quadrature du Net i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑511/18, C‑512/18 i C‑520/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:791">EU:C:2020:791</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0115">115.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0088"><NO.P>88.</NO.P><TXT>Kao treće i kao što su to istaknule sve stranke koje su Sudu podnijele očitovanja, radnje kao što su one predviđene člankom 30. stavkom 5. točkom (c) Direktive 2015/849, odnosno činjenica da tijelo zaduženo za vođenje registra javnosti stavlja na raspolaganje i otkriva osobne podatke o<?PAGE NO="20"?> stvarnim vlasnicima, kao što su oni navedeni u točki 57. ovog mišljenja, jesu radnje kojima se mogu povrijediti temeljna prava zajamčena člancima 7. i 8. Povelje. Stoga te radnje predstavljaju zadiranja u prava zajamčena člankom 7. Povelje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0043"><P>Vidjeti po analogiji presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20101109">9. studenoga 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Volker und Markus Schecke i Eifert</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑92/09 i C‑93/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:662">EU:C:2010:662</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0058">58.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. One predstavljaju i zadiranja u pravo na zaštitu osobnih podataka zajamčeno člankom 8. Povelje jer obuhvaćaju obradu osobnih podataka<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0044"><P>Vidjeti u tom smislu Mišljenje 1/15 (Sporazum PNR EU‑Kanada) od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170726">26. srpnja 2017.</DATE> (<NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:592">EU:C:2017:592</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0126">126.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>, obuhvaćenu tim člankom 8. stavkom 2.<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0045"><P>Osim toga, u članku 4. točki 2. GDPR‑a obrada se definira, među ostalim, kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0076" REF.END="QE0076"/>širenj[e] ili stavljanj[e] [podataka] na raspolaganje na drugi način<QUOT.END REF.START="QS0076" CODE="201D" ID="QE0076"/>.</P></NOTE>, a navedeno je tijelo pritom voditelj obrade<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0046"><P>Vidjeti u som smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170309">9. ožujka 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Manni</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑398/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:197">EU:C:2017:197</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20210622">22. lipnja 2021.</DATE>, <NAME.CASE>Latvijas Republikas Saeima (Kazneni bodovi)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑439/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:504">EU:C:2021:504</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0101">101.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0089"><NO.P>89.</NO.P><TXT>Usto, u ovom slučaju, nakon što se ti podaci stave na raspolaganje, može ih pregledavati cjelokupna javnost koja pristupa informacijama koje su sadržane i učinjene dostupnima u registru te ih te osobe eventualno čuvaju ili objavljuju<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0047"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20210622">22. lipnja 2021.</DATE>, <NAME.CASE>Latvijas Republikas Saeima (Kazneni bodovi)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑439/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:504">EU:C:2021:504</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0101">101.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>), u kojoj je ipak riječ o podacima obuhvaćenima kategorijom podataka koji se odnose na kaznene osude i kažnjiva djela i stoga na posebna jamstva na temelju članka 10. GDPR‑a.</P></NOTE>. Taj pristup predstavlja dodatno zadiranje u temeljna prava zajamčena člancima 7. i 8. Povelje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0048"><P>Vidjeti po analogiji presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20181002">2. listopada 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Ministerio Fiscal</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑207/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:788">EU:C:2018:788</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0051">51.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Vidjeti i presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20200716">16. srpnja 2020.</DATE>, <NAME.CASE>Facebook Ireland i Schrems</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑311/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:559">EU:C:2020:559</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0171">171.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>. Od trenutka kad pristupi podacima sadržanim u registru, može se također smatrati da pripadnik šire javnosti predstavlja voditelja te obrade, kao i eventualnih naknadnih obrada<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0049"><P>U smislu članka 4. točke 7. GDPR‑a Vidjeti u tom pogledu po analogiji mišljenje nezavisnog odvjetnika M. Bobeka u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>SS (Obrada osobnih podataka u porezne svrhe)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑175/20</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:690">EU:C:2021:690</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0045">45.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0090"><NO.P>90.</NO.P><TXT>Stoga valja zaključiti da radnje kao što su one koje proizlaze iz primjene članka 30. stavka 5. točke (c) Direktive 2015/849 predstavljaju zadiranja u temeljna prava zajamčena člancima 7. i 8. Povelje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0091"><NO.P>91.</NO.P><TXT>Nadalje, što se tiče ocjene <HT TYPE="ITALIC">ozbiljnosti tih zadiranja</HT>, kao prvo, valja istaknuti da u ovom slučaju broj osoba na koje se može odnositi zadiranje nije neograničen, neodređen i neselektivan, nego je naprotiv ograničen<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0050"><P>Za analizu slučaja u kojem je broj osoba na koje se može odnositi zadiranje bio ograničen vidjeti mišljenje nezavisnog odvjetnika H. Saugmandsgaarda Øea u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Ministerio Fiscal</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑207/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:300">EU:C:2018:300</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0034">34.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Naime, fizičke osobe koje se mogu utvrditi kao stvarni vlasnici korporativnih i drugih pravnih subjekata, u smislu definicije navedene u točki 85. ovog mišljenja, predstavljaju skupinu posebnih pojedinaca. Ti su pojedinci utvrđeni zbog svoje uloge u korporativnim i drugim pravnim subjektima, odnosno svojeg položaja stvarnog vlasnika tih subjekata. Usto, to je utvrđivanje provedeno s obzirom na ciljeve koji se nastoje postići<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0051"><P>Za detalje o cilju od općeg interesa koji se nastoji postići sustavom javnog pristupa informacijama o stvarnim vlasnicima vidjeti točku 137. i sljedeće ovog mišljenja.</P></NOTE> obvezom prosljeđivanja predmetnih podataka u registar stvarnih vlasnika. Stoga postoji odnos između ispitanika (odnosno stvarnih vlasnika) i svrhe obrade.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0092"><NO.P>92.</NO.P><TXT>Međutim, kao drugo, valja istaknuti i da načini obrade predmetnih podataka, koji dovode do zadiranja, odnosno stavljanje na raspolaganje tih podataka javnosti a da u načelu ne postoji nikakva prepreka pristupu, potencijalno omogućuju masovno širenje tih podataka.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="21"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0093"><NO.P>93.</NO.P><TXT>Međutim, odredbama članka 30. Direktive 2015/849 ostavlja se nacionalnom zakonodavcu određeni manevarski prostor u određivanju načina na koje javnost pristupa podacima o stvarnim vlasnicima, kao i postupaka koje treba poštovati u tu svrhu. U takvom kontekstu, opseg utjecaja na predmetna temeljna prava može se razlikovati ovisno o načinu na koji se osigurava pristup javnosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0094"><NO.P>94.</NO.P><TXT>Tako se u određenim državama članicama, kao što je Luksemburg o kojem je riječ u ovim predmetima, taj pristup provodi automatiziranim postupcima, uzimajući u obzir da su podaci o stvarnim vlasnicima korporativnih i drugih pravnih subjekata dostupni na internetu. Međutim, jasno je da takav način pristupa, odnosno mogućnost slobodnog pristupanja tim podacima na internetu, može dovesti do najvećeg mogućeg širenja tih podataka. Takav način obrade podataka može stoga omogućiti masovno širenje tih podataka<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0052"><P>Sud je već u nekoliko navrata razmatrao slučaj prosljeđivanja osobnih podataka javnosti. Uz već navedene presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20101109">9. studenoga 2010.</DATE>, <NAME.CASE>Volker und Markus Schecke i Eifert</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑92/09 i C‑93/09</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2010:662">EU:C:2010:662</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170309">9. ožujka 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Manni</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑398/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:197">EU:C:2017:197</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20210622">22. lipnja 2021.</DATE>, <NAME.CASE>Latvijas Republikas Saeima (Kazneni bodovi)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑439/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:504">EU:C:2021:504</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), još je u tijeku sličan predmet (predmet C‑184/20, Vyriausioji tarnybinės etikos komisija) koji se odnosi na nacionalno zakonodavstvo kojim se internetska objava osobnih podataka sadržanih u izjavama o interesima u svrhu sprečavanja sukoba interesa i korupcije u javnom sektoru (vidjeti mišljenje nezavisnog odvjetnika P. Pikamäea u tom predmetu (<REF.DOC.ECR><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:991">EU:C:2021:991</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0095"><NO.P>95.</NO.P><TXT>Kao treće, što se tiče podataka na koja se odnose zadiranja, iz sudske prakse Suda proizlazi da se, što je više kategorija podataka kojima se traži pristup, tim više zadiranje može kvalificirati kao <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0077" REF.END="QE0077"/>ozbiljno<QUOT.END REF.START="QS0077" CODE="201D" ID="QE0077"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0053"><P>Vidjeti u tom pogledu moje mišljenje u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Prokuratuur (Uvjeti pristupa podacima o elektroničkim komunikacijama)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑746/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:18">EU:C:2020:18</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0079">79.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0096"><NO.P>96.</NO.P><TXT>Međutim, iz članka 30. stavka 5. drugog podstavka Direktive 2015/849 proizlazi da su u ovom slučaju, podložno pitanju manevarskog prostora koji se ostavlja državama članicama, o kojem se raspravlja u točkama 105. do 107. ovog mišljenja, ti podaci obuhvaćeni dvjema kategorijama: s jedne strane, skupom podataka koji se odnose na građanski identitet stvarnih vlasnika (ime, mjesec i godina rođenja te državljanstvo) i njihovo boravište a da se pritom ne navode druge napomene i, s druge strane, podacima koji se odnose na prirodu i opseg vlasničkog udjela koji drži. Na druge informacije sadržane u registru stvarnih vlasnika ne odnose se radnje koje predstavljaju zadiranja navedena u točkama 88. i 89. ovog mišljenja, na koja se odnose prethodna pitanja u ovom predmetu.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0097"><NO.P>97.</NO.P><TXT>Što se tiče prve kategorije podataka, riječ je o ograničenom skupu podataka koji omogućuju da se nedvojbeno utvrdi identitet osobe, ali koji predstavljaju podatke koji se također mogu nazvati podacima <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0078" REF.END="QE0078"/>za kontakt<QUOT.END REF.START="QS0078" CODE="201D" ID="QE0078"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0054"><P>Vidjeti u tom smislu mišljenje nezavisnog odvjetnika H. Saugmandsgaarda Øea u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Ministerio Fiscal</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑207/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:300">EU:C:2018:300</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE> i identifikacijskim podacima, a ne podatke za koje se može reći da su kvalificirani i koji se uglavnom odnose na privatan i intiman život ili koji omogućuju da se profilira vjeran, točan i iscrpan privatni identitet ispitanika<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0055"><P>Vidjeti u tom pogledu i u tom smislu razmatranja sadržana u mišljenju nezavisnog odvjetnika P. Cruza Villalóna u spojenim predmetima <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Digital Rights Ireland i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑293/12 i C‑594/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:845">EU:C:2013:845</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0064">64.</REF.NP.ECR>, <REF.NP.ECR REF="NP0065">65.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0074">74.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Iako ti podaci omogućuju da se uz određenu preciznost utvrdi identitet dotične osobe, odnosno stvarnog vlasnika, prema mojem mišljenju, oni ne omogućuju da se izvedu precizni zaključci o privatnom životu osoba čiji su podaci u pitanju<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0056"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20181002">2. listopada 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Ministerio Fiscal</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑207/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:788">EU:C:2018:788</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0060">60.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, <HT TYPE="ITALIC">in fine</HT>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0098"><NO.P>98.</NO.P><TXT>Štose tiče druge kategorije podataka, riječ je o gospodarskim podacima koji otkrivaju prirodu vlasničkog udjela koji se drži u društvu ili subjektu, kao što je primjerice držanje temeljnog kapitala ili dionica, i opseg tog vlasničkog udjela koji primjerice može biti izražen u postotku vlasništva nad subjektom. Međutim, iako takvi podaci svakako omogućuju da se odredi opseg<?PAGE NO="22"?> vlasničkog udjela koji se drži u predmetnom društvu ili pravnom subjektu te stoga imaju određenu gospodarsku važnost, prema mojem mišljenu, oni ipak ne omogućuju, kao što je to i slučaj s prvom kategorijom podataka, da se izvedu precizni zaključci o privatnom životu osoba čiji su podaci u pitanju<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0057"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20181002">2. listopada 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Ministerio Fiscal</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑207/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:788">EU:C:2018:788</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0060">60.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>, <HT TYPE="ITALIC">in fine</HT>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0099"><NO.P>99.</NO.P><TXT>Podaci koji se odnose na stvarne vlasnike koji su dostupni cjelokupnoj javnosti stoga su manje osjetljivi od određenih drugih kategorija osobnih podataka<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0058"><P>U tom pogledu podsjećam na to da se člankom 9. GDPR‑a predviđaju posebna pravila za obradu osobnih podataka koji otkrivaju rasno ili etničko podrijetlo, politička mišljenja, vjerska ili filozofska uvjerenja ili članstvo u sindikatu te obrada genetskih podataka, biometrijskih podataka u svrhu jedinstvene identifikacije pojedinca, podataka koji se odnose na zdravlje ili podataka o spolnom životu ili seksualnoj orijentaciji pojedinca.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0100"><NO.P>100.</NO.P><TXT>Sovim je u očitovanjima tvrdio da slobodan javni pristup podacima iz članka 30. stavka 5. drugog podstavka Direktive 2015/849 omogućuje procjenu imovine ispitanika, kao i da se utvrdi priroda i opseg njegovih ulaganja. Sovim je na raspravi tvrdio i da pristup tim podacima omogućuje da se provedu operacije ekonomske špijunaže u svrhu profiliranja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0101"><NO.P>101.</NO.P><TXT>U tom pogledu ističem da, iako je točno da pristup podacima o prirodi i opsegu vlasničkih udjela koji se drže u društvu omogućuje stjecanje određenih informacija o imovini osobe, ipak su relevantna dva razmatranja. S jedne strane, ulaganja u društva u pravilu predstavljaju samo dio imovine neke osobe, uzimajući u obzir da se ta imovina obično sastoji od raznovrsnog skupa ulaganja koji obuhvaća druge vrste ulaganja kao što su ulaganja u financijske instrumente ili ulaganja u nekretnine. Sam pristup podacima o ulaganjima u društva stoga obično omogućuje ograničen uvid u imovinu neke osobe. S druge strane, osim ako se vlasnički udio čija se priroda i opseg otkrivaju ne odnosi na društva čija vrijednost je na neki način javna, ni na koji se način ne može, a da se pritom ne iznesu druge informacije, jasno odrediti precizna vrijednost društva ili ulaganja koje predstavljaju udjeli u tom društvu. Iz toga slijedi da, čak i ako se pristupom navedenim podacima može dobiti ograničen uvid u imovinu neke osobe, na temelju toga u pravilu se ne mogu izvesti precizni zaključci o vrijednosti te imovine.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0102"><NO.P>102.</NO.P><TXT>Prema mojem mišljenju, slična razmatranja vrijede za rizik od pristupa tim informacijama koji omogućuje provođenje ekonomskog profiliranja pojedinca. Iako je točno da podaci navedeni u točki 98. ovog mišljena omogućuju da se utvrde područja (ili barem neka od tih područja) u koja je pojedinac ulagao, taj pristup ipak nužno ne omogućuje da se izvedu precizni zaključci o profilu ulaganja tog pojedinca. S obzirom na navedeno štoviše ističem da konkretni načini na koje se provodi javni pristup registru imaju utjecaj u tom pogledu i mogu omogućiti da se dodatno ograniči taj rizik. Prema tome, napominjem da se u Luksemburgu internetska pretraga u pogledu predmetnih podataka može izvršiti samo u odnosu na pravni subjekt, a ne osobu koja je stvarni vlasnik. Činjenica da se u registru pretraga ne može provoditi prema osobi omogućuje da se dodatno ograniči eventualni rizik od ekonomskog profiliranja dotične osobe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0103"><NO.P>103.</NO.P><TXT>S obzirom na navedeno, ističem i da točni podaci o prirodi i opsegu vlasničkih udjela koja se drže u društvu ili drugom pravnom subjektu mogu imati zaseban ekonomski i komercijalni značaj jer u određenim slučajevima omogućuju da se shvati stvarna struktura kontrole nad određenim društvima koja možda nije jasna na temelju informacija koje dolaze od drugih izvora informacija.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0104"><NO.P>104.</NO.P><TXT>Zaključno, iz svega prethodno navedenog proizlazi da činjenica da tijelo zaduženo za vođenje registra javnosti stavlja na raspolaganje i otkriva podatke kao što su oni navedeni u točki 57. ovog mišljenja o stvarnim vlasnicima, kao i pristup javnosti tim podacima nedvojbeno predstavljaju<?PAGE NO="23"?> zadiranja u temeljna prava zajamčena člancima 7. i 8. Povelje. Međutim, smatram da, unatoč činjenici da u okviru manevarskog prostora koji se Direktivom 2015/849 ostavlja državama članicama u pogledu načina obrade predmetnih osobnih podataka nije isključeno masovno širenje tih podataka, zbog prilično ograničenog opsega osobnih podataka koji su obuhvaćeni zadiranjem i njihove prirode koja nije posebno osjetljiva, potencijalni štetni učinci za osobe na koje se odnose predmetna zadiranja mogu se smatrati umjerenima. Navedena zadiranja u temeljna prava zajamčena člancima 7. i 8. Povelje do kojih dovode radnje navedene u točkama 88. i 89. ovog mišljenja, prema mojem mišljenju, stoga nisu posebno ozbiljna jer podaci takvog opsega i prirode sami po sebi ne omogućuju dobivanje preciznih podataka o dotičnim osobama te stoga ne utječu izravno i izrazito na intimnost njihova privatnog života.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0105"><NO.P>105.</NO.P><TXT>Međutim, s obzirom na navedeno, valja još istaknuti da se drugim i trećim podstavkom članka 30. stavka 5. Direktive 2015/849 državama članicama ostavlja margina prosudbe u pogledu podataka koje mogu učiniti dostupnima široj javnosti. Naime, s jedne strane, navedenim drugim podstavkom određuje se da se cjelokupnoj javnosti dopušta pristup <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0079" REF.END="QE0079"/>barem<QUOT.END REF.START="QS0079" CODE="201D" ID="QE0079"/> ondje navedenim podacima, na temelju čega se može zaključiti da države članice mogu dati pristup dodatnim podacima. S druge strane, u navedenom se trećem podstavku predviđa da države članice mogu, pod uvjetima koje treba utvrditi u nacionalnom pravu, omogućiti pristup <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0080" REF.END="QE0080"/>dodatnim informacijama<QUOT.END REF.START="QS0080" CODE="201D" ID="QE0080"/> koje omogućuju identifikaciju stvarnog vlasnika i koje uključuju <HT TYPE="ITALIC">barem</HT> datum rođenja ili podatke za kontakt, u skladu s pravilima o zaštiti podataka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0106"><NO.P>106.</NO.P><TXT>Zakonodavac Unije time je državama članicama ostavio manevarski prostor da prošire količinu podataka o stvarnim vlasnicima kojima šira javnost može pristupiti, čime se prekoračuju podaci navedeni na popisu predviđenom u članku 30. stavku 5. drugom podstavku Direktive 2015/849 i u točki 96. ovog mišljenja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0107"><NO.P>107.</NO.P><TXT>Međutim, jasno je da ta mogućnost proširenja količine podataka o stvarnim vlasnicima koji su dostupni široj javnosti potencijalno može dovesti do većeg zadiranja u temeljna prava zajamčena tim osobama u člancima 7. i 8. Povelje. Osim toga što se nisu odredili dodatni podaci koje države članice mogu dodati na popis podataka dostupnih široj javnosti te navedenih u tom drugom podstavku i u točki 96. ovog mišljenja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0059"><P>To se pitanje analizira u točki 114. i sljedećima ovog mišljenja.</P></NOTE>, ističem da, kad bi se omogućio javni pristup točnim podacima za kontakt neke osobe (koji podrazumijevaju adresu boravišta ili prebivališta), kao što se predviđa člankom 30. stavkom 5. trećim podstavkom Direktive 2015/849, prema mojem mišljenju, to bi, suprotno onomu što sam zaključio u točki 104. ovog mišljenja, moglo dovesti do ozbiljnog zadiranja u privatan život neke osobe. Mogućnost država članica da učine dostupnima dodatne podatke stoga treba zasebno analizirati.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">3.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Opravdanje zadiranja</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0108"><NO.P>108.</NO.P><TXT>Budući da sustav javnog pristupa uspostavljen Direktivom 2015/849 dovodi do zadiranja u temeljna prava zajamčena člancima 7. i 8. Povelje, valja provjeriti mogu li se ta ograničenja navedenih prava opravdati u skladu s odredbama i načelima navedenim u točkama 79. i 80. ovog mišljenja.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="24"?><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">a)</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Poštovanje zahtjeva prema kojem svako ograničenje ostvarivanja prava iz članaka 7. i 8. Povelje treba predvidjeti zakonom</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0109"><NO.P>109.</NO.P><TXT>Prvim uvjetom koji trebaju ispuniti ograničenja ostvarivanja prava propisanih u člancima 7. i 8. Povelje, koja se navode u članku 8. stavku 2. Povelje kao i općenito u njezinu članku 52. stavku 1., zahtijeva se da takva ograničenja budu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0081" REF.END="QE0081"/>predviđena zakonom<QUOT.END REF.START="QS0081" CODE="201D" ID="QE0081"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0110"><NO.P>110.</NO.P><TXT>Prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0060"><P>Vidjeti među ostalim presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20200716">16. srpnja 2020.</DATE>, <NAME.CASE>Facebook Ireland i Schrems</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑311/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:559">EU:C:2020:559</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0175">175.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20200908">8. rujna 2020.</DATE>, <NAME.CASE>Recorded Artists Actors Performers</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑265/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:677">EU:C:2020:677</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0086">86.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20201006">6. listopada 2020.</DATE>, <NAME.CASE>Privacy International</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑623/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:790">EU:C:2020:790</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0065">65.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>, koja se temelji na sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0061"><P>Vidjeti među ostalim presude ESLJP‑a od <DATE ISO="20060608">8. lipnja 2006.</DATE>, Lupsa protiv Rumunjske, (CE:ECHR:2006:0608JUD001033704, t. 32. i 33.) i od <DATE ISO="20201215">15. prosinca 2020.</DATE>, Piskìn protiv Turske (CE:ECHR:2020:1215JUD00333991, t. 206.). O potrebi da se izrazu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0082" REF.END="QE0082"/>predviđen zakonom<QUOT.END REF.START="QS0082" CODE="201D" ID="QE0082"/> u članku 52. stavku 1. Povelje prizna isto tumačenje kao i ono koje je utvrdio Europski sud za ljudska prava vidjeti mišljenje nezavisnog odvjetnika M. Watheleta u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>WebMindLicenses</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑419/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:606">EU:C:2015:606</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0134">134.</REF.NP.ECR> do <REF.NP.ECR REF="NP0143">143.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>, zahtjev prema kojem svako ograničenje ostvarivanja temeljnog prava mora biti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0083" REF.END="QE0083"/>predviđeno zakonom<QUOT.END REF.START="QS0083" CODE="201D" ID="QE0083"/> ne odnosi se samo na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0084" REF.END="QE0084"/>zakonski<QUOT.END REF.START="QS0084" CODE="201D" ID="QE0084"/> izvor zadiranja, nego znači i da se u samoj pravnoj osnovi kojom se dopušta to zadiranje mora <HT TYPE="ITALIC">jasno</HT> i <HT TYPE="ITALIC">precizno</HT> definirati njegov doseg. Budući da je povezan sa <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0085" REF.END="QE0085"/>svojstvom zakona<QUOT.END REF.START="QS0085" CODE="201D" ID="QE0085"/> i stoga s dostupnošću i predvidljivošću predmetne mjere, taj drugi dio koji obuhvaća izraz <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0086" REF.END="QE0086"/>predviđen zakonom<QUOT.END REF.START="QS0086" CODE="201D" ID="QE0086"/> u smislu članka 52. stavka 1. Povelje i njezina članka 8. stavka 2. te članka 8. EKLJP‑a nema za cilj samo osigurati poštovanje načela zakonitosti i primjerenu zaštitu od samovoljnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0062"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20151217">17. prosinca 2015.</DATE>, <NAME.CASE>WebMindLicenses</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑419/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2015:832">EU:C:2015:832</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0081">81.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>, nego i ispuniti zahtjev pravne sigurnosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0111"><NO.P>111.</NO.P><TXT>Kao prvo, u ovom slučaju ističem da se obveza koju ima tijelo koje vodi registar stvarnih vlasnika da javnosti stavi na raspolaganje određene podatke o stvarnim vlasnicima koje je prikupilo i koje čuva, kao i mogućnost koju ima javnost da slobodno pristupi tim podacima temelje na članku 30. stavku 5. točki (c) Direktive 2015/849, kao i na odredbi nacionalnog zakonodavstva kojom se prenosi to pravno pravilo.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0112"><NO.P>112.</NO.P><TXT>Kao drugo, predmetne direktive, odnosno direktive 2015/849 i 2018/843, kao i nacionalni zakon o prenošenju objavljeni su u službenim listovima koji su svima dostupni. U tim okolnostima, može se smatrati da su ispunjeni zahtjevi transparentnosti pravne osnove kojom se opravdavaju predmetna ograničenja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0063"><P>Zahtjev transparentnosti obrade osobnih podataka izričito se predviđa u članku 5. stavku 1. točki (a) GDPR‑a te ga sud koji je uputio zahtjev navodi u okviru trećeg pitanja točki (a) u predmetu C‑601/20.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0113"><NO.P>113.</NO.P><TXT>Kao treće, utvrđujem da se člankom 30. stavkom 5. drugim podstavkom Direktive 2015/849 jasno i precizno predviđa popis prikupljenih i čuvanih podataka koje tijelo zaduženo za vođenje registra treba staviti na raspolaganje javnosti koja mu može pristupiti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0114"><NO.P>114.</NO.P><TXT>To se utvrđenje ipak temelji na mogućnosti koja se ostavlja državama članicama da javnosti učine dostupnima dodatne podatke na temelju upotrebe riječi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0087" REF.END="QE0087"/>barem<QUOT.END REF.START="QS0087" CODE="201D" ID="QE0087"/> u drugom podstavku, kao i na temelju članka 30. stavka 5. trećeg podstavka Direktive 2015/849. Naime, iako je točno da javni pristup <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0088" REF.END="QE0088"/>dodatnim podacima<QUOT.END REF.START="QS0088" CODE="201D" ID="QE0088"/> koji države članice mogu predvidjeti na temelju odredbe navedenog trećeg podstavka također treba predvidjeti nacionalnim zakonom, treba biti u skladu s pravilima u području zaštite podataka te njegova isključiva svrha treba biti da se omogući utvrđivanje stvarnog<?PAGE NO="25"?> vlasnika, ta je odredba ipak slična odredbi koja sadržava takozvani <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0089" REF.END="QE0089"/>slobodni tekst<QUOT.END REF.START="QS0089" CODE="201D" ID="QE0089"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0064"><P>Vidjeti u tom pogledu Mišljenje 1/15 (Sporazum PNR EU‑Kanada) od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170726">26. srpnja 2017.</DATE> (<NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:592">EU:C:2017:592</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0160">160.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE> jer, uz one precizno navedene na popisu sadržanom u navedenom drugom podstavku, može uključivati niz dodatnih informacija koje nisu točno utvrđene niti ih se može odrediti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0115"><NO.P>115.</NO.P><TXT>Međutim, kad zadiranja u temeljna prava utvrđena Poveljom proizlaze iz zakonodavnog akta Unije, na zakonodavcu Unije je da, uz poštovanje kriterija jasnoće i preciznosti navedenih u sudskoj praksi iz točke 110. ovog mišljenja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0065"><P>Kao i uz poštovanje načela proporcionalnosti. O tom aspektu vidjeti točku 165. <HT TYPE="ITALIC">infra</HT>.</P></NOTE>, utvrdi točan opseg tih zadiranja. Iz toga slijedi da, ako je instrument koji je odabrao taj zakonodavac direktiva, prema mojem mišljenju, prilikom njezina prenošenja u nacionalna prava ne može se državama članicama delegirati da odrede ključne elemente na temelju kojih se utvrđuje opseg zadiranja, kao što su, u pogledu ograničavanja temeljnih prava navedenih u članku 7. i 8. Povelje, priroda i opseg osobnih podataka koji podliježu obradi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0116"><NO.P>116.</NO.P><TXT>U ovom slučaju, u okviru donošenja direktiva 2015/849 i 2018/843 zakonodavac Unije sam je utvrdio ograničenje prava propisanih u člancima 7. i 8. Povelje. Stoga se ne može smatrati da su zadiranja koja se omogućuju tim direktivama u navedena prava posljedica odabira država članica<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0066"><P>Vidjeti <HT TYPE="ITALIC">a contrario</HT> presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191203">3. prosinca 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Češka Republika/Parlament i Vijeće</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑482/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:1035">EU:C:2019:1035</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0135">135.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>, unatoč margini prosudbe koju imaju u trenutku njihova prenošenja u nacionalno pravo, nego same direktive predstavljaju njihovu pravnu osnovu. U tim je okolnostima na zakonodavcu Unije bilo da, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 110. ovog mišljenja i visokim standardima zaštite temeljnih prava osobito sadržanih u Povelji, jasno i precizno utvrdi opseg i prirodu osobnih podataka koji podliježu obradi. Naime, takvo utvrđivanje predstavlja osnovnu radnju koja se koliko je to moguće jasno i precizno mora provesti u okviru svake pravne osnove kojom se uvode mjere koje ograničavaju ostvarivanje temeljnih prava navedenih u člancima 7. i 8. Povelje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0067"><P>Slična situacija postoji u predmetu Ligue des droits humains (C‑817/19), u kojem uskoro iznosim mišljenje.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0117"><NO.P>117.</NO.P><TXT>Slijedom toga, valja zaključiti da se u ovom slučaju samom pravnom osnovnom kojom se omogućuju zadiranja, odnosno Direktivom 2015/849, jasno i precizno utvrđuje opseg ograničenja predmetnih temeljnih prava samo u pogledu podataka koji su dostupni široj javnosti i koji su precizno određeni na popisu sadržanom u članku 30. stavku 5. drugom podstavku Direktive 2015/849. Suprotno tomu, predviđanje u tom drugom podstavku i u trećem podstavku tog stavka 5. u pogledu mogućnosti država članica da široj javnosti učine dostupnima dodatne podatke, koji nisu precizno određeni, ne ispunjava taj uvjet.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0118"><NO.P>118.</NO.P><TXT>Iz prethodno navedenog slijedi da se samo s obzirom na popis podataka sadržan u članku 30. stavku 5. drugom podstavku Direktive 2015/849 ograničenja ostvarivanja predmetnih prava propisanih u člancima 7. i 8. Povelje predviđaju zakonom u skladu s člankom 52. Povelje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0119"><NO.P>119.</NO.P><TXT>Konkretno, što se tiče zahtjeva predviđenih člankom 8. stavkom 2. Povelje, u točki 70. ovog mišljenja ističe se da su oni osobito konkretizirani u člancima 5. i 6. GDPR‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0120"><NO.P>120.</NO.P><TXT>Zahtjev koji se odnosi na zakonitost obrade, odnosno zahtjev prema kojem predmetne podatke treba obrađivati na temelju privole dotičnog ispitanika ili neke druge legitimne osnove predviđene zakonom<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0068"><P>Vidjeti uvodnu izjavu 40. GDPR‑a.</P></NOTE>, predviđa se člankom 5. stavkom 1. točkom (a) GDPR‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0069"><P>Sud koji je uputio zahtjev ističe zahtjev zakonitosti obrade u skladu s člankom 5. stavkom 1. točkom (a) GDPR‑a u okviru trećeg pitanja točke (a) u predmetu C‑601/20.</P></NOTE> i konkretizira u<?PAGE NO="26"?> članku 6. te uredbe kojim se predviđa iscrpan i taksativan popis slučajeva u kojima se obrada osobnih podataka može smatrati zakonitom. Dakle, da bi se mogla smatrati zakonitom, obrada mora biti obuhvaćena jednim od slučajeva predviđenih u navedenom članku 6.<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0070"><P>Vidjeti osobito presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20210622">22. lipnja 2021.</DATE>, <NAME.CASE>Latvijas Republikas Saeima (Kazneni bodovi)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑439/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:504">EU:C:2021:504</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0099">99.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE></TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0121"><NO.P>121.</NO.P><TXT>U tom su pogledu, prema mojem mišljenju, relevantna dva razmatranja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0122"><NO.P>122.</NO.P><TXT>Kao prvo, valja utvrditi da je obrada osobnih podataka koju provodi tijelo zaduženo za vođenje registra stvarnih vlasnika u okviru provedbe članka 30. stavka 5. točke (c) Direktive 2015/849 u skladu s nekoliko razloga za zakonitost propisanih člankom 6. GDPR‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0071"><P>Vidjeti u pogledu tijela zaduženog za vođenje registra trgovačkih društava po analogiji presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170309">9. ožujka 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Manni</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑398/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:197">EU:C:2017:197</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0042">42.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0123"><NO.P>123.</NO.P><TXT>Naime, kao prvo, ta je obrada u skladu s razlogom predviđenom u članku 6. točki (c) GDPR‑a, koji se odnosi na poštovanje zakonske obveze jer navedeno tijelo podliježe obvezi provođenja takve obrade koja proizlazi iz zakona, koja se navodi u točki 111. ovog mišljenja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0124"><NO.P>124.</NO.P><TXT>Kao drugo, navedena je obrada u skladu s razlogom predviđenim u članku 6. točki (e) GDPR‑a, koji se odnosi na izvršavanje zadaće od javnog interesa koja je povjerena tijelu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0072"><P>Vidjeti u tom pogledu i presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20210622">22. lipnja 2021.</DATE>, <NAME.CASE>Latvijas Republikas Saeima (Kazneni bodovi)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑439/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:504">EU:C:2021:504</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0099">99.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> zadnja rečenica).</P></NOTE>. Naime, time što vodi registar stvarnih vlasnika i izvršava sve funkcije predviđene člankom 30. Direktive 2015/849 u pogledu tog registra, to tijelo sudjeluje u ostvarivanju cilja od općeg interesa iz te direktive, odnosno sprečavanja i borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0073"><P>U tom pogledu vidjeti detaljnije točku 137. i sljedeće točke ovog mišljenja.</P></NOTE>. Osim toga, iz članka 43. stavka 1. Direktive 2015/849 izričito proizlazi da se obrada osobnih podataka na temelju te direktive u svrhu sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma, na koje se odnosi, smatra pitanjem od javnog interesa na temelju GDPR‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0125"><NO.P>125.</NO.P><TXT>Kao treće, ista obrada u skladu je s razlogom predviđenim člankom 6. točkom (f) GDPR‑a, koji se odnosi na ostvarivanje legitimnog interesa voditelja obrade ili treće strane koje imaju pristup tim podacima. Naime, time što omogućuje pristup tim podacima, navedeno tijelo omogućuje tim trećim stranama da pridonesu prethodno navedenom cilju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0126"><NO.P>126.</NO.P><TXT>Kao drugo, ističem da iz sudske prakse Suda proizlazi da se ni člankom 5. ni člankom 6. GDPR‑a ne određuje opća i apsolutna zabrana da se, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, tijelo javne vlasti ili tijelo koje je zakonski zaduženo za vođenje registra kao što je registar stvarnih vlasnika ovlasti ili čak obveže dostaviti osobne podatke javnosti kada je to priopćavanje nužno za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili spada u izvršavanje službene ovlasti tijela javne vlasti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0074"><P>Vidjeti u tom smislu izričito presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20210622">22. lipnja 2021.</DATE>, <NAME.CASE>Latvijas Republikas Saeima (Kazneni bodovi)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑439/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:504">EU:C:2021:504</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0103">103.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0104">104.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Isto tako, predmet u kojem je donesena presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170309">9. ožujka 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Manni</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑398/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:197">EU:C:2017:197</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>) odnosio se na pristup trećih osoba registru koji sadržava osobne podatke.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0127"><NO.P>127.</NO.P><TXT>Iz toga slijedi da se člancima 5. i 6. GDPR‑a ne protivi <HT TYPE="ITALIC">per se</HT> vođenje registra koji sadržava osobne podatke i koji je dostupan široj javnosti, odnosno neograničenom i neodređenom broju osoba a da se pritom ne provodi nadzor i nije potrebno opravdanje te da ispitanik ne može znati tko ima pristup tim podacima. Umjesto toga, postavlja se pitanje proporcionalnosti takvog pristupa u odnosu na cilj od općeg interesa koji se nastoji postići i s obzirom na razinu ozbiljnosti zadiranja u temeljna prava dotične osobe.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="27"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0128"><NO.P>128.</NO.P><TXT>Iz prethodno navedenog proizlazi da su obrade iz članka 30. stavka 5. točke (c) Direktive 2015/849 zakonite na temelju članka 8. stavka 2. Povelje te članka 5. stavka 1. točke (a) i članka 5. stavka 6. GDPR‑a.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">b)</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Poštovanje biti prava iz članaka 7. i 8. Povelje</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0129"><NO.P>129.</NO.P><TXT>Svako ograničenje pri ostvarivanju temeljnih prava mora se temeljiti ne samo na dovoljno preciznoj pravnoj osnovi, nego mora i poštovati bit tih prava. Zahtjev iz članka 52. stavka 1. Povelje, prema kojem svako ograničenje prava i sloboda zajamčenih Poveljom mora poštovati bit tih prava, podrazumijeva da se, kad se zadiranjem povrijedi ta bit, ono ne može opravdati nikakvim legitimnim ciljem. Tada se zadiranje smatra protivnim Povelji a da nije potrebno ispitati je li primjereno i nužno za ostvarenje postavljenog cilja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0075"><P>Mišljenje nezavisnog odvjetnika H. Saugmandsgaarda Øea u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Facebook Ireland i Schrems</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑311/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:1145">EU:C:2019:1145</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0272">272.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0130"><NO.P>130.</NO.P><TXT>U tom pogledu, iz teksta članka 52. stavka 1. Povelje i iz sudske prakse Suda proizlazi da se ocjena koja se odnosi na postojanje zadiranja u bit predmetnog temeljnog prava mora provesti prije ocjene proporcionalnosti predmetne mjere i neovisno o toj ocjeni te da je stoga riječ o testu koji ima vlastitu autonomiju<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0076"><P>Za temeljitu analizu pitanja poštovanja biti prava iz članaka 7. i 8. Povelje upućujem na svoje mišljenje u predmetu Ligue des droits humains (C‑817/19) koje će se uskoro iznijeti.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0131"><NO.P>131.</NO.P><TXT>S obzirom na navedeno, prema mojem mišljenju, u ovom slučaju predmetna ograničenja ostvarivanja prava iz članaka 7. i 8. Povelje, koja proizlaze iz obrade podataka navedenih na popisu predviđenom u članku 30. stavku 5. drugom podstavku Direktive 2015/849 ne dovode do povrede biti tih prava.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0132"><NO.P>132.</NO.P><TXT>Naime, što se tiče prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života, kao što to proizlazi iz točaka 96. do 104. ovog mišljenja, zadiranja koja proizlaze iz obrada navedenih u prethodnoj točki ne omogućuju dobivanje preciznih informacija o dotičnim osobama te stoga ne utječu izravno i izrazito na intimnost njihova privatnog života. Iz toga slijedi da se ne može smatrati da ograničenja tog prava koja proizlaze iz sustava javnog pristupa informacijama o stvarnim vlasnicima uspostavljenog Direktivom 2015/849 utječu na bit temeljnog prava propisanog u članku 7. Povelje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0077"><P>Vidjeti u tom smislu Mišljenje 1/15 (Sporazum PNR EU‑Kanada) od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170726">26. srpnja 2017.</DATE> (<NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:592">EU:C:2017:592</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0150">150.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0133"><NO.P>133.</NO.P><TXT>Što se tiče prava na zaštitu osobnih podataka zajamčenog člankom 8. Povelje, Sud u sudskoj praksi smatra da je bit tog prava očuvana kada su svrhe obrade ograničene i kada se na obradu primjenjuju pravila namijenjena osiguravanju, među ostalim, sigurnosti, povjerljivosti i integriteta podataka te njihove zaštite od nezakonitog pristupa i obrade<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0078"><P>Vidjeti u tom smislu Mišljenje 1/15 (Sporazum PNR EU‑Kanada) od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170726">26. srpnja 2017.</DATE> (<NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:592">EU:C:2017:592</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0150">150.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0134"><NO.P>134.</NO.P><TXT>U tom pogledu najprije valja istaknuti da su svrhe kojima se opravdava obrada podataka o stvarnim vlasnicima društava u okviru sustava uspostavljenog člankom 30. Direktive 2015/849 ograničene. Naime, obrada tih informacija opravdava se isključivo radi postizanja ciljeva od općeg interesa navedenih u toj direktivi i, što se tiče javnog pristupa tim podacima navedenih u točki 138. i sljedećim točkama ovog mišljenja, osobito u svrhu sprečavanja i borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="28"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0135"><NO.P>135.</NO.P><TXT>Nadalje, iz članka 41. Direktive 2015/849 i uvodne izjave 38. Direktive 2018/843 proizlazi da se GDPR primjenjuje na obrade osobnih podataka koje se provode u okviru sustava javnog pristupa informacijama o stvarnim vlasnicima koji je uspostavljen na temelju tih dviju direktiva. Kao što se to ističe u točkama 65. i 72. ovog mišljenja, te direktive treba tumačiti u skladu s GDPR‑om. Međutim, GDPR‑om se predviđaju pravila osobito namijenjena osiguravanju sigurnosti, povjerljivosti i integriteta podataka te zaštiti tih podataka od nezakonitog pristupa i obrada.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0136"><NO.P>136.</NO.P><TXT>U tim okolnostima, ne može se smatrati ni da ograničenja prava na zaštitu osobnih podataka zajamčenog člankom 8. Povelje koja proizlaze iz sustava javnog pristupa informacijama o stvarnim vlasnicima uspostavljenog Direktivom 2015/849 utječu na bit tog temeljnog prava.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0137"><NO.P>137.</NO.P><TXT>Suprotno tomu, što se tiče <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0090" REF.END="QE0090"/>dodatnih informacija<QUOT.END REF.START="QS0090" CODE="201D" ID="QE0090"/> navedenih u točkama 105. do 107. te 114. do 116. ovog mišljenja, s obzirom na to da one nisu precizno definirane, nije moguće utvrditi mogu li ograničenja predmetnih temeljnih prava, koja proizlaze iz sustava javnog pristupa tim podacima, utjecati na bit prava propisanih člancima 7. i 8. Povelje.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">c)</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Ciljevi od općeg interesa koji se nastoje postići sustavom javnog pristupa informacijama o stvarnim vlasnicima</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0138"><NO.P>138.</NO.P><TXT>Kako bi se mogla opravdati u skladu s člankom 52. stavkom 1 Povelje, ograničenja temeljnih prava zajamčenih člancima 7. i 8. Povelje moraju biti u skladu s ciljevima od općeg interesa.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0139"><NO.P>139.</NO.P><TXT>U tom pogledu ističem da se u uvodnim izjavama 4. te 30. do 38.<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0079"><P>Te uvodne izjave preuzete su u bilješkama 21. do 24. i 27. te u točkama 161., 181., 184., 204. i 212. ovog mišljenja.</P></NOTE> Direktive 2018/843 iznose vrlo detaljna obrazloženja na temelju kojih je zakonodavac Unije izmijenio sustav javnog pristupa informacijama o stvarnim vlasnicima, koji je prvotno predviđen Direktivom 2015/849.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0140"><NO.P>140.</NO.P><TXT>Kao što se to već navodi u točkama 50. i 60. ovog mišljenja, iz tih uvodnih izjava proizlazi da je navedeni sustav obuhvaćen glavnim ciljem Direktive 2015/849 koji se navodi u njezinu članku 1. stavku 1., odnosno sprečavanjem korištenja financijskog sustava Unije u svrhu pranja novca i financiranja terorizma. U tom kontekstu, izmjenama koje se uvode Direktivom 2018/843 nastoji se promicati viša razina transparentnosti u pogledu stvarnog vlasništva i kontrolnih struktura trgovačkih društava s glavnom svrhom stvaranja okruženja za koje je manje vjerojatno da će biti korišteno u svrhu pranja novca i financiranja terorizma<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0080"><P>Vidjeti uvodnu izjavu 31. Direktive 2018/843, osobito posljednju rečenicu, preuzetu u bilješci 23. ovog mišljenja.</P></NOTE>. U tim okolnostima, s obzirom na to da je cilj Direktive 2018/843 ne samo otkriti i istražiti pranje novca, nego i <HT TYPE="ITALIC">spriječiti</HT> da do njega dođe, poboljšanjem transparentnosti nastoji se postići snažan odvraćajući učinak<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0081"><P>Vidjeti uvodnu izjavu 4. <HT TYPE="ITALIC">in fine</HT> Direktive 2018/843.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0141"><NO.P>141.</NO.P><TXT>U tom kontekstu u uvodnoj izjavi 30. Direktive 2018/843 navodi se određen broj posebnih svrha koje se nastoje ostvariti sustavom javnog pristupa informacijama o stvarnim vlasnicima. Tako je cilj takvog pristupa, kao prvo, omogućiti civilnom društvu, između ostalog tisku ili udrugama civilnog društva, bolju kontrolu informacija. Kao drugo, njime se pridonosi očuvanju povjerenja u integritet poslovnih transakcija i financijskog sustava. Kao treće, njime se pridonosi suzbijanju zlouporabe korporativnih i drugih pravnih subjekata i pravnih aranžmana u svrhu pranju novca ili financiranju terorizma, i pomažući u istragama i utjecajem na ugled, s obzirom na to da je svatko tko bi mogao sudjelovati u transakcijama upoznat s identitetom stvarnih vlasnika. Kao četvrto, njime se olakšava pravodobna i učinkovita dostupnost informacija<?PAGE NO="29"?> financijskim institucijama kao i tijelima, uključujući tijela trećih zemalja, koje sudjeluju u borbi protiv takvih kaznenih djela. Kao peto, njime se pomaže u istragama o pranju novca, povezanim predikatnim kaznenima djelima i financiranju terorizma.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0142"><NO.P>142.</NO.P><TXT>Temeljni materijalni cilj predmetne mjere, odnosno izmjene članka 30. stavka 5. točke (c) Direktive 2015/849, koja proizlazi iz Direktive 2018/843 kojom se ukinuo zahtjev da svaka osoba ili organizacija dokaže <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0091" REF.END="QE0091"/>legitiman interes<QUOT.END REF.START="QS0091" CODE="201D" ID="QE0091"/> kako bi pristupila podacima o stvarnim vlasnicima, stoga je povećanje transparentnosti radi doprinosa sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0143"><NO.P>143.</NO.P><TXT>U tom pogledu ističem, kao prvo, da iz sudske prakse Suda proizlazi da sprečavanje korištenja financijskog sustava Unije u svrhu pranja novca i financiranja terorizma predstavlja legitiman cilj na koji su se države članice obvezale na međunarodnoj razini<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0082"><P>Naime, taj je cilj dio razvoja na međunarodnoj razini, kojim se nastoji poboljšati sveukupna transparentnost gospodarskog i financijskog okruženja. Vidjeti Prijedlog Komisije za donošenje Direktive 2018/843 (COM(2016) 450 <HT TYPE="ITALIC">final</HT>, str. 4.). Vidjeti i uvodnu izjavu 4. Direktive 2018/843.</P></NOTE> i na razini Unije te kojim se mogu opravdati prepreke prava zaštićenih pravnim poretkom Unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0083"><P>Vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130425">25. travnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Jyske Bank Gibraltar</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑212/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:270">EU:C:2013:270</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0062">62.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0064">64.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedenu sudska praksa) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160310">10. ožujka 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Safe Interenvíos</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑235/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:154">EU:C:2016:154</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0102">102.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Što se tiče <HT TYPE="ITALIC">borbe</HT> protiv pranja novca i financiranja terorizma vidjeti i presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180531">31. svibnja 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Zheng</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑190/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:357">EU:C:2018:357</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0144"><NO.P>144.</NO.P><TXT>Kao drugo, cilj mjere navedene u točki 142. ovog mišljenja povezan je s načelom transparentnosti, koje, kao što se to ističe u točkama 38. do 48. ovog mišljenja, ima doseg primarnog prava.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0145"><NO.P>145.</NO.P><TXT>Kao treće, Sud je u svojoj sudskoj praksi priznao da je cilj sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma povezan s ciljem zaštite javnog poretka<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0084"><P>Vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130425">25. travnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Jyske Bank Gibraltar</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑212/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:270">EU:C:2013:270</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0064">64.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20160310">10. ožujka 2016.</DATE>, <NAME.CASE>Safe Interenvíos</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑235/14</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2016:154">EU:C:2016:154</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0102">102.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. U skladu s tom sudskom praksom valja uzeti u obzir činjenicu da se predmetnom mjerom nastoji postići cilj sprečavanja teških kaznenih djela (pranje novca) i sprečavanja ozbiljnih prijetnji javnoj sigurnosti (terorizam), a tim se ciljevima, prema sudskoj praksi, mogu opravdati čak i ozbiljna zadiranja u temeljna prava propisana člancima 7. i 8. Povelje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0085"><P>Presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20181002">2. listopada 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Ministerio Fiscal</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑207/16</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:788">EU:C:2018:788</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0056">56.</REF.NP.ECR> i <REF.NP.ECR REF="NP0057">57.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20201006">6. listopada 2020.</DATE>, <NAME.CASE>La Quadrature du Net i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑511/18, C‑512/18 i C‑520/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:791">EU:C:2020:791</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0140">140.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20210302">2. ožujka 2021.</DATE>, <NAME.CASE>Prokuratuur (Uvjeti pristupa podacima o elektroničkim komunikacijama)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑746/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:152">EU:C:2021:152</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0035">35.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Vidjeti u tom smislu Mišljenje 1/15 (Sporazum PNR EU‑Kanada) od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170726">26. srpnja 2017.</DATE> (<NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:592">EU:C:2017:592</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0149">149.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="4"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">d)</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Poštovanje načela proporcionalnosti</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0146"><NO.P>146.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 52. stavkom 1. drugom rečenicom Povelje, ograničenja pri ostvarivanju temeljnog prava priznatog Poveljom moguća su samo ako poštuju načelo proporcionalnosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0147"><NO.P>147.</NO.P><TXT>U tom pogledu valja podsjetiti na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, načelo proporcionalnosti zahtijeva da su akti institucija Unije sposobni ostvariti legitimne ciljeve koje slijedi zakonodavstvo o kojem je riječ i da ne prelaze granice onoga što je prikladno i nužno za ostvarenje tih ciljeva<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0086"><P>Vidjeti osobito presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140408">8. travnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Digital Rights Ireland i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑293/12 i C‑594/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:238">EU:C:2014:238</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0046">46.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="30"?><GR.SEQ LEVEL="5"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">1)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Prikladnost mjere za ostvarivanje cilja koji se nastoji postići</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0148"><NO.P>148.</NO.P><TXT>Najprije se postavlja pitanje je li predmetna mjera navedena u točki 142. ovog mišljenja prikladna za ostvarivanje zadanih ciljeva navedenih u točkama 140. do 142. ovog mišljenja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0149"><NO.P>149.</NO.P><TXT>U tom pogledu, nije sporno da proširen pristup informacijama o stvarnim vlasnicima, kao što je pristup uspostavljen navedenom mjerom, može dodatno otkriti moguće zlouporabe korporativnih ili drugih pravnih subjekata i pravnih aranžmana u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma i da je takav pristup sredstvo koje može stvoriti okruženje za koje je manje vjerojatno da će biti korišteno za takve aktivnosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0150"><NO.P>150.</NO.P><TXT>Iz toga slijedi da je navedeni proširen pristup dodatno sredstvo za odvraćanje od takvih postupanja koje <HT TYPE="ITALIC">može</HT> pridonijeti <HT TYPE="ITALIC">sprečavanju</HT> pranja novca i financiranja terorizma<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0087"><P>To se uostalom ističe u uvodnoj izjavi 4. Direktive 2018/843 u kojoj se navodi da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0092" REF.END="QE0092"/>[s]prečavanje pranja novca i financiranja terorizma ne može biti djelotvorno ako okruženje nije nepovoljno za kriminalce koji utočište za svoja financijska sredstva traže putem netransparentnih struktura<QUOT.END REF.START="QS0092" CODE="201D" ID="QE0092"/>.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="5"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">2)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Stroga nužnost zadiranjâ</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0151"><NO.P>151.</NO.P><TXT>U skladu s utvrđenom sudskom praksom Suda, zaštita temeljnog prava na poštovanje privatnog života na razini Unije zahtijeva da su odstupanja i ograničenja u zaštiti osobnih podataka u granicama onoga što je <HT TYPE="ITALIC">strogo nužno</HT><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0088"><P>Vidjeti Mišljenje 1/15 (Sporazum PNR EU‑Kanada) od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170726">26. srpnja 2017.</DATE> (<NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:592">EU:C:2017:592</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0140">140.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20201006">6. listopada 2020.</DATE>, <NAME.CASE>La Quadrature du Net i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑511/18, C‑512/18 i C‑520/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:791">EU:C:2020:791</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0130">130.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0152"><NO.P>152.</NO.P><TXT>Taj zahtjev nužnosti nije ispunjen kad se odnosni cilj od općeg interesa može razumno na jednako učinkovit način postići drugim sredstvima kojima se manje zadire u temeljna prava ispitanika, posebno prava na poštovanje privatnosti i na zaštitu osobnih podataka zajamčena člancima 7. i 8. Povelje, s obzirom na to da odstupanja od načela zaštite takvih podataka i njegova ograničenja treba predvidjeti u granicama onog što je nužno<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0089"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20210622">22. lipnja 2021.</DATE>, <NAME.CASE>Latvijas Republikas Saeima (Kazneni bodovi)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑439/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:504">EU:C:2021:504</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, t. 109 i 110.). Vidjeti i mišljenje nezavisnog odvjetnika P. Pikamäea u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Vyriausioji tarnybinės etikos komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑184/20</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:991">EU:C:2021:991</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0054">54.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0153"><NO.P>153.</NO.P><TXT>Usto, cilj od općeg interesa ne može se postići a da se u obzir ne uzme činjenica da se on mora pomiriti s temeljnim pravima na koja se mjera odnosi, tako da se cilj od općeg interesa, s jedne strane, pravilno odvagne s predmetnim pravima, s druge strane<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0090"><P>Vidjeti Mišljenje 1/15 (Sporazum PNR EU‑Kanada) od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170726">26. srpnja 2017.</DATE> (<NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:592">EU:C:2017:592</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0140">140.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20201006">6. listopada 2020.</DATE>, <NAME.CASE>La Quadrature du Net i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑511/18, C‑512/18 i C‑520/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:791">EU:C:2020:791</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0130">130.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0154"><NO.P>154.</NO.P><TXT>Konkretnije, proporcionalnost ograničenja prava propisanih u člancima 7. i 8. Povelje treba ocijeniti tako da se odmjeri ozbiljnost zadiranja koje takvo ograničenje podrazumijeva i provjeri da je važnost cilja od općeg interesa koji se nastoji postići tim ograničenjem proporcionalna toj ozbiljnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0091"><P>Vidjeti u tom smislu presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20181002">2. listopada 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Ministerio Fiscal</NAME.CASE>, <NO.CASE>C‑207/16</NO.CASE>, (<NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:788">EU:C:2018:788</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0055">55.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20201006">6. listopada 2020.</DATE>, <NAME.CASE>La Quadrature du Net i dr.</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑511/18, C‑512/18 i C‑520/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:791">EU:C:2020:791</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0131">131.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20210302">2. ožujka 2021.</DATE>, <NAME.CASE>Prokuratuur (Uvjeti pristupa podacima o elektroničkim komunikacijama)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑746/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:152">EU:C:2021:152</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0032">32.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0155"><NO.P>155.</NO.P><TXT>Da bi ispunio uvjet proporcionalnosti, predmetni propis koji navodno sadržava zadiranje mora imati propisana jasna i precizna pravila kojima se uređuje doseg i primjena premetne mjere te propisivati minimalne uvjete, na način da osobe o čijim je osobnim podacima riječ raspolažu dostatnim jamstvima koja omogućuju učinkovitu zaštitu tih podataka od rizika zloupotrebe. On<?PAGE NO="31"?> mora navoditi u kojim se okolnostima i pod kojim uvjetima mjera kojom se predviđa obrada takvih podataka može donijeti, jamčeći time da će njezino zadiranje biti ograničeno na ono što je strogo nužno. Nužnost raspolaganja takvim jamstvima još je i značajnija kad su osobni podaci podvrgnuti automatskoj obradi, osobito kada postoji znatan rizik od nezakonitog pristupa tim podacima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0092"><P>Vidjeti Mišljenje 1/15 (Sporazum PNR EU‑Kanada) od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170726">26. srpnja 2017.</DATE> (<NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:592">EU:C:2017:592</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0141">141.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20201006">6. listopada 2020.</DATE>, <NAME.CASE>La Quadrature du Net i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑511/18, C‑512/18 i C‑520/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:791">EU:C:2020:791</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0132">132.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0156"><NO.P>156.</NO.P><TXT>Strogu nužnost predmetnog zadiranja valja provjeriti s obzirom na ta načela.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="6"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">i)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Opseg otkrivenih informacija</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0157"><NO.P>157.</NO.P><TXT>Najprije se postavlja pitanje stroge nužnosti predmetnih obrada za postizanje predmetnih ciljeva od općeg interesa s obzirom na vrste podataka koji se otkrivaju i kojima šira javnost može pristupiti. Naime, među elementima koje Sud uzima u obzir prilikom ocjene proporcionalnosti mjere koja uključuje zadiranje u prava propisana u člancima 7. i 8. Povelje navodi se da obrađeni osobni podaci moraju biti primjereni, relevantni i ograničeni na ono što je nužno<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0093"><P>Vidjeti u tom smislu osobito presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140408">8. travnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Digital Rights Ireland i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑293/12 i C‑594/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:238">EU:C:2014:238</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0057">57.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). O zahtjevu da kategorije podataka obuhvaćene mjerom pristupa budu ograničene na ono što je strogo nužno za cilj koji se nastoji postići vidjeti nedavnu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20210302">2. ožujka 2021.</DATE>, <NAME.CASE>Prokuratuur (Uvjeti pristupa podacima o elektroničkim komunikacijama)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑746/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:152">EU:C:2021:152</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0158"><NO.P>158.</NO.P><TXT>Osim toga, uvjet koji se odnosi na potrebu obrade mora se ispitati zajedno s takozvanim načelom <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0093" REF.END="QE0093"/>smanjenja količine podataka<QUOT.END REF.START="QS0093" CODE="201D" ID="QE0093"/> iz članka 5. stavka 1. točke (c) GDPR‑a, prema kojem su osobni podaci moraju biti <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0094" REF.END="QE0094"/>prikladni, relevantni i da nisu pretjerani u odnosu na svrhu zbog koje se prikupljaju i/ili dalje obrađuju<QUOT.END REF.START="QS0094" CODE="201D" ID="QE0094"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0094"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20191211">11. prosinca 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Asociaţia de Proprietari bloc M5A‑ScaraA</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑708/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:1064">EU:C:2019:1064</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0048">48.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>). Vidjeti i mišljenje nezavisnog odvjetnika P. Pikamäea u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Vyriausioji tarnybinės etikos komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑184/20</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:991">EU:C:2021:991</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0064">64.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Sud koji je uputio zahtjev izričito upućuje na tu odredbu GDPR‑a u svojem trećem pitanju točki (c) u predmetu C‑601/20.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0159"><NO.P>159.</NO.P><TXT>Kao što se to već istaknulo, samo je dio osobnih podataka koje su korporativni i drugi pravni subjekti upisali u registar stvarnih vlasnika u skladu s člankom 30. stavcima 1. i 3. Direktive 2015/849 dostupan široj javnosti. Uz iznimku <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0095" REF.END="QE0095"/>dodatnih informacija<QUOT.END REF.START="QS0095" CODE="201D" ID="QE0095"/> navedenih u točkama 105. do 107. te 114. do 116. ovog mišljenja, riječ je o podacima navedenima na popisu sadržanom u navedenom članku 30. stavku 5. drugom podstavku i u točki 57. ovog mišljenja. Drugi podaci koji se mogu čuvati u tom registru i koji su dostupni tijelima zaduženima za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma, kao što je to primjerice u Luksemburgu nacionalni identifikacijski broj i točna adresa, nisu dostupni široj javnosti. Stoga se podaci koji se obrađuju, osim takozvanih <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0096" REF.END="QE0096"/>dodatnih informacija<QUOT.END REF.START="QS0096" CODE="201D" ID="QE0096"/>, jasno i precizno utvrđuju, kao što se to zahtijeva u sudskoj praksi<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0095"><P>Vidjeti u tom smislu Mišljenje 1/15 (Sporazum PNR EU‑Kanada) od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170726">26. srpnja 2017.</DATE> (<NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:592">EU:C:2017:592</NO.ECLI>,, t. <REF.NP.ECR REF="NP0154">154.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0160"><NO.P>160.</NO.P><TXT>Međutim, valja se zapitati može li se smatrati da ti podaci nisu pretjerani s obzirom na svrhe koje se nastoje ostvariti sustavom javnog pristupa uspostavljenim Direktivom 2015/849.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0161"><NO.P>161.</NO.P><TXT>U tom pogledu valja istaknuti da se u uvodnoj izjavi 34. Direktive 2018/843 izričito predviđa poštovanje zahtjeva za smanjenje količine podataka time što se navodi da bi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0097" REF.END="QE0097"/>[s]kup podataka koje treba učiniti dostupnima javnosti trebao […] biti ograničen, jasno i iscrpno definiran, i trebao bi biti općenite prirode, kako bi se što je više moguće umanjila potencijalna šteta za stvarne vlasnike. Istodobno, informacije dostupne javnosti ne bi se trebale značajno razlikovati od podataka koji se trenutačno prikupljaju. Kako bi se ograničilo miješanje u pravo na poštovanje<?PAGE NO="32"?> njihova privatnog života općenito i na zaštitu njihovih osobnih podataka konkretno, te bi informacije u bitnome trebale biti povezane sa statusom stvarnih vlasnika […] i trebale bi se isključivo odnositi na područje gospodarske djelatnosti koju stvarni vlasnici obavljaju<QUOT.END REF.START="QS0097" CODE="201D" ID="QE0097"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0162"><NO.P>162.</NO.P><TXT>Kao što se to ističe u točkama 96. do 98. ovog mišljenja, podaci dostupni javnosti obuhvaćeni su dvjema kategorijama kojim se nastoji identificirati osobu koja je stvarni vlasnik odnosno utvrditi prirodu i opseg vlasničkog udjela koji on drži.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0163"><NO.P>163.</NO.P><TXT>Što se tiče prve kategorije podataka, smatram de se navođenje imena, mjeseca i godine rođenja može smatrati minimalnim i dovoljnim skupom podataka koji omogućuje preciznu identifikaciju osobe koja je stvarni vlasnik. Što se tiče državljanstva<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0096"><P>U uvodnoj izjavi 34. Direktive 2018/843 također se navodi da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0098" REF.END="QE0098"/>[u] pogledu informacija o stvarnim vlasnicima države članice mogu odrediti da se informacije o državljanstvu trebaju uključiti u središnji registar, posebice za stvarne vlasnike strance. Kako bi se olakšali postupci registracije i s obzirom na to da će velika većina stvarnih vlasnika biti državljani države koja održava središnji registar, države članice mogu pretpostaviti da stvarni vlasnik ima njihovo državljanstvo ako nije navedeno suprotno<QUOT.END REF.START="QS0098" CODE="201D" ID="QE0098"/>.</P></NOTE> i zemlje boravišta, ti podaci, s jedne strane, omogućuju da se jasnije utvrdi identifikacija i, s druge strane, pruže pojašnjenja u pogledu toga potječe li ulaganje iz lokalnog okruženja, što se čini relevantnom i nužnom informacijom za utvrđivanje mogućih opasnosti od pranja novca ili financiranja terorizma.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0164"><NO.P>164.</NO.P><TXT>Što se tiče druge kategorije podataka, čini mi se da navođenje prirode i opsega vlasničkog udjela koji se drži predstavlja minimalan i dostatan skup podataka na temelju kojeg se može utvrditi opseg ulaganja ili vlasničkog udjela, što je relevantno i za ocjenu rizikâ od zlouporabe korporativnih i drugih pravnih subjekata u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0165"><NO.P>165.</NO.P><TXT>Što se tiče prethodno navedenih <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0099" REF.END="QE0099"/>dodatnih informacija<QUOT.END REF.START="QS0099" CODE="201D" ID="QE0099"/>, koje države članice mogu učiniti dostupnima široj javnosti u skladu s manevarskim prostorom koji im se ostavlja člankom 30. stavkom 5. drugim i trećim podstavkom Direktive 2015/849, kao što se to ističe u točkama 114. do 116. ovog mišljenja, one najprije nisu jasno i precizno utvrđene. Stoga ne ispunjavaju zahtjev proporcionalnosti, kao što to proizlazi iz sudske prakse navedene u točki 155. ovog mišljenja. Usto, ne čine se nužnima ni u svrhu identifikacije stvarnog vlasnika. Naime, u skladu s načelom smanjenja količine podataka, osoba koja je stvarni vlasnik može se identificirati na temelju informacija navedenih na popisu sadržanom u navedenom drugom podstavku<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0097"><P>U tom pogledu napominjem da sud koji je uputio zahtjev u svojem trećem pitanju točki (c) u predmetu C‑601/20 pita o činjenici da se u luksemburško zakonodavstvo, u skladu s manevarskim prostorom koji se državama članicama ostavlja navedenim člankom 30. stavkom 5. trećim podstavkom, dodao puni datum rođenja koji uključuje i dan, kao i mjesto rođenja stvarnog vlasnika. Sovim je u svojim očitovanjima doveo u pitanje i nužnost dodavanja tih podataka.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="6"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">ii)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Osobe koje imaju pristup podacima o stvarnim vlasnicima i sustav pristupa tim podacima</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0166"><NO.P>166.</NO.P><TXT>Nadalje, postavlja se pitanje je li za postizanje predmetnih ciljeva od općeg interesa strogo nužno da predmetnim podacima može pristupiti šira javnost, odnosno neograničen i neodrediv broj osoba. Na to se pitanje nadovezuje i pitanje je li strogo nužno predvidjeti pristup navedenim podacima a da se pritom ne provodi nadzor i nije potrebno opravdanje. To drugo pitanje, koje se odnosi na uvjete pristupa trećih osoba, izravno proizlazi iz činjenice da se Direktivom 2018/843 ukida potreba dokazivanja da postoji legitiman interes u svrhu navedenog pristupa, kao što se to prvotno predviđalo u izvornoj verziji članka 30. stavka 5. točke (c) Direktive 2015/849. Sud koji je uputio zahtjev navodi sva ta pitanja u okviru trećeg pitanja točke (a) u predmetu C‑601/20.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0167"><NO.P>167.</NO.P><TXT>Što se tiče pitanja pristupa neograničenog i neodredivog broja osoba predmetnim podacima, ističem da je riječ o posljedici koja je svojstvena odabiru da se uspostavi sustav javnog pristupa registru. Naime, svakom javnom registru potencijalno pristupa neograničen i neodrediv broj<?PAGE NO="33"?> osoba. U tom pogledu, iz točaka 126. i 127. ovog mišljenja proizlazi da se, u skladu sa sudskom praksom, vođenje registra koji sadržava osobne podatke i koji je javno dostupan ne protivi <HT TYPE="ITALIC">per se</HT> pravu Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0168"><NO.P>168.</NO.P><TXT>Međutim, kao što se to ističe u točki 77. ovog mišljenja, prvim pitanjem u predmetu C‑601/20 ne nastoji se dovesti u pitanje odabir zakonodavca Unije da uspostavi registar stvarnih vlasnika koji je javan, odnosno dostupan trećim osobama, a ne samo javnim tijelima. To se pitanje odnosi isključivo na uvjete pristupa trećih osoba tom registru, odnosno na činjenicu da se Direktivom 2018/843 ukida potreba dokazivanja da postoji legitiman interes u svrhu navedenog pristupa.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0169"><NO.P>169.</NO.P><TXT>Međutim, Sovim u svojim očitovanjima izražava dvojbe o nužnosti pristupa šire javnosti u svrhu borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma. Konkretnije, Sovim tvrdi da javni pristup informacijama o stvarnim vlasnicima u tu svrhu nije ni koristan ni nužan jer tu borbu osiguravaju nadležna javna tijela koja raspolažu važnim pravnim sredstvima i alatima. Međutim, prema mojem mišljenju, tim se argumentom zanemaruje da je sustav javnog pristupa informacijama o stvarnim vlasnicima, iako je komplementaran zadaćama tijelâ u pogledu <HT TYPE="ITALIC">otkrivanja</HT> i <HT TYPE="ITALIC">suzbijanja</HT> navedenih kriminalnih aktivnosti, obuhvaćen ciljem <HT TYPE="ITALIC">sprečavanja</HT> tih aktivnosti. Kao što to proizlazi iz uvodnih izjava 30. do 33. Direktive 2018/843<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0098"><P>Vidjeti bilješke 22. do 25. ovog mišljenja.</P></NOTE> i kao što se to ističe u točki 140. i sljedećim točkama ovog mišljenja, zakonodavac Unije temeljio je reformu iz 2018. na postizanju tog cilja sprečavanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0170"><NO.P>170.</NO.P><TXT>Međutim, u tom kontekstu, ako je predmetni cilj uspostaviti okruženje za koje je manje vjerojatno da će se koristiti u svrhu pranja novca i financiranja terorizma i ako se kao sredstvo odabralo povećanje razine transparentnosti u pogledu stvarnih vlasnika kako bi se civilnom društvu omogućila bolja kontrola nad informacijama, nužno je u tu svrhu uspostaviti javni registar stvarnih vlasnika koji je dostupan trećim stranama. Te treće osobe osobito (ali ne isključivo) obuhvaćaju medije ili organizacije civilnog društva<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0099"><P>Vidjeti uvodne izjave 30. do 32. Direktive 2018/843, preuzete u bilješkama 22. do 24. ovog mišljenja.</P></NOTE>, odnosno takozvane <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0100" REF.END="QE0100"/>demokratske pomoćnike<QUOT.END REF.START="QS0100" CODE="201D" ID="QE0100"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0100"><P>Vidjeti u tom smislu mišljenje nezavisnog odvjetnika, P. Pikamäea u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>Vyriausioji tarnybinės etikos komisija</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑184/20</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:991">EU:C:2021:991</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, bilješka 49.).</P></NOTE> koji imaju ključnu ulogu u jamčenju nadzora civilnog društva u pogledu aktivnosti koje mogu utjecati na bitne interese zajednice<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0101"><P>Vidjeti u tom pogledu točku 48. ovog mišljenja.</P></NOTE>. Čini se da se takav cilj ne može ostvariti drugim sredstvima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0102"><P>Prema mojem mišljenju, taj cilj sprečavanja ne mogu ostvariti isključivo tijela javne vlasti nadležna za otkrivanje i suzbijanje predmetnih kriminalnih aktivnosti. Stoga se ne slažem s time što je u tom pogledu Europski nadzornik za zaštitu podataka na raspravi uputio na točku 88. presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20030520">20. svibnja 2003.</DATE>, <NAME.CASE>Österreichischer Rundfunk i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑465/00, C‑138/01 i C‑139/01</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2003:294">EU:C:2003:294</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0171"><NO.P>171.</NO.P><TXT>Međutim, s obzirom na navedeno i u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 152. ovog mišljenja, analiza stroge nužnosti predmetnog zadiranja podrazumijeva da se ispita može li se taj cilj <HT TYPE="ITALIC">sprečavanja</HT> pranja novca i financiranja terorizma, koji se ostvaruje povećanjem razine transparentnosti, ostvariti i na način koji manje ograničava prava dotičnih osoba od jamčenja pristupa cjelokupnoj javnosti a da se pritom ne provodi nadzor i nije potrebno opravdanje. Konkretnije, valja provjeriti može li se taj cilj ostvariti tako da se pristup informacijama o stvarnim vlasnicima ograniči samo na osobe koje mogu dokazati postojanje legitimnog interesa za pristup tim podacima, kao što je to bio slučaj prije reforme iz 2018. Riječ je o drugom pitanju navedenom u točki 165. ovog mišljenja, koje se odnosi na uvjete za pristup.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="34"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0172"><NO.P>172.</NO.P><TXT>U tom pogledu valja istaknuti da iz Komisijine procjene učinaka<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0103"><P>Dokument SWD(2016) 223 <HT TYPE="ITALIC">final</HT> od <DATE ISO="20160705">5. srpnja 2016.</DATE> (vidjeti osobito str. 99. do 104.).</P></NOTE>, koja je priložena Prijedlogu direktive koji je doveo do donošenja Direktive 2018/843<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0104"><P>Dokument COM(2016) 450 <HT TYPE="ITALIC">final</HT> od <DATE ISO="20160705">5. srpnja 2016.</DATE></P></NOTE>, proizlazi da je primjena kriterija legitimnog interesa, čija je definicija na temelju prvotne verzije Direktive 2015/849 bila prepuštena nacionalnom pravu država članica, dovela do pretjeranih ograničenja mogućnosti pristupa registru stvarnih vlasnika i nedostatka ujednačenosti u uvjetima pristupa tom registru u okviru Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0173"><NO.P>173.</NO.P><TXT>Konkretnije, države članice istaknule su poteškoće prilikom definiranja pojma legitimnog interesa i određivanju kategorija osoba i organizacija koje su trebale imati mogućnost dokazivanja legitimnog interesa u pogledu sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma. Kao što je to Komisija istaknula na raspravi, ta je poteškoća prilikom definiranja navedenog pojma u određenim slučajevima imala za posljedicu prekomjerno ograničavanje pristupa informacijama sadržanima u registru.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0174"><NO.P>174.</NO.P><TXT>Primjena kriterija <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0101" REF.END="QE0101"/>legitimnog interesa<QUOT.END REF.START="QS0101" CODE="201D" ID="QE0101"/> otežala je i usporila pristup registru u okviru Unije, odnosno pristup obveznika iz drugih država članica i financijsko‑obavještajnih jedinica drugih država članica. Konkretno, kako bi pristupila registru neke države članice, financijsko‑obavještajna jedinica druge države članice trebala je zatražiti pristup od jedinice dotične države članice, što je moglo znatno otežati i usporiti postupak.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0175"><NO.P>175.</NO.P><TXT>Suprotno tomu, u toj procjeni učinka istaknulo se da bi potpuno otvaranje registra ukidanjem uvjeta za prethodno dokazivanje legitimnog interesa za pristup tom registru pojednostavilo i ubrzalo pristup te bi on postao manje složen i dosljedniji na razini Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0176"><NO.P>176.</NO.P><TXT>Prema mojem mišljenju, ta razmatranja jasno pokazuju da, ako se radi postizanja cilja sprečavanja navedenog u točkama 140. do 142. i 170. ovog mišljenja predmetnom mjerom nastoji postići najveća moguća razina transparentnosti u pogledu predmetnih podataka i što više smanjiti prepreke koje cjelokupnoj javnosti i svim drugim zainteresiranim osobama ili organizacijama mogle otežati učinkovit i brz pristup tim podacima, tada treba ukinuti uvjet koji se temelji na prethodnom dokazivanju legitimnog interesa u svrhu navedenog pristupa<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0105"><P>Druga mogućnost, koja se, čini se, nije razmatrala (ili to barem ne proizlazi iz dostupnih dokumenata) mogla je biti da se na razini prava Unije definira pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0102" REF.END="QE0102"/>legitimnog interesa<QUOT.END REF.START="QS0102" CODE="201D" ID="QE0102"/>, kojim se opravdava pristup registru. Međutim, osim poteškoća prilikom definiranja tog pojma i rizika koji i dalje postoji da institucije ili tijela zadužena za registar različito tumače ili primjenjuju isti pojam u različitim državama članicama, jasno je da svako dokazivanje bilo kakvog interesa za pristup registru predstavlja prepreku tom pristupu te stoga može usporiti pristup informacijama i učiniti ga manje učinkovitim.</P></NOTE>. Iako je pristup informacijama o stvarnim vlasnicima općenito ključan čimbenik za pronalazak kriminalaca<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0106"><P>Kao što to proizlazi iz uvodne izjave 25. Direktive 2018/843, <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0103" REF.END="QE0103"/>[p]otreba za točnim i ažuriranim informacijama o stvarnom vlasniku ključan je čimbenik za pronalazak kriminalaca koji bi u protivnome mogli sakriti svoj identitet iza strukture korporacije<QUOT.END REF.START="QS0103" CODE="201D" ID="QE0103"/>.</P></NOTE>, samo se na taj način, navedenim ukidanjem, može osigurati da ne postoji prepreka pristupu tim podacima i da će se dosegnuti najveća moguća razina transparentnosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0177"><NO.P>177.</NO.P><TXT>Iz toga slijedi da je za postizanje navedenog cilja sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma jačanjem razine transparentnosti u pogledu stvarnih vlasnika korporativnih i drugih pravnih subjekata strogo nužno ukinuti uvjet dokazivanja legitimnog interesa.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="35"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0178"><NO.P>178.</NO.P><TXT>Prema mojem mišljenju, slična razmatranja vrijede za drugi element sustava javnog pristupa uspostavljenog Direktivom 2015/849, odnosno okolnost, koju je sud koji je uputio zahtjev istaknuo u okviru svojeg trećeg pitanja točke (a) prve alineje i točke (e) druge alineje u predmetu C‑601/20, da su informacije o stvarnim vlasnicima dostupne a da pritom dotična osoba ne može znati tko je imao pristup njezinim osobnim podacima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0179"><NO.P>179.</NO.P><TXT>Naime, kao što je to Komisija pravilno istaknula, obavještavanje stvarnog vlasnika o pristupanju informacijama koje se na njega odnose, tim više ako je navedeno obavještavanje automatsko, potencijalno može imati odvraćajući učinak u pogledu pristupa tim informacijama, što bi moglo naštetiti cilju sprečavanja povećanjem razine transparentnosti. Naime, kao što se to istaknulo na raspravi, nije isključeno da u određenim slučajevima osobe koje žele pristupiti informacijama kako bi istražile protuzakonita postupanja, primjerice novinari, mogu biti izložene potencijalnim odmazdama. Usto, predviđanje takvog obavještavanja dotične osobe može ugroziti i eventualne istražne aktivnosti zbog upozoravanja te osobe. Iz toga slijedi da se čini da je i taj element sustava javnog pristupa nužan za postizanje cilja sprečavanja navedenog u točkama 140. do 142. i 170. ovog mišljenja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0180"><NO.P>180.</NO.P><TXT>U tom pogledu valja još istaknuti da se, u skladu s člankom 14. stavkom 5. točkom (c) GDPR‑a, ne primjenjuju odredbe koje se odnose na informacije koje treba pružiti kada se nisu prikupili osobni podaci ispitanika, osobito ako je <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0104" REF.END="QE0104"/>dobivanje ili otkrivanje podataka izrijekom […] propisano pravom Unije […] kojem podliježe voditelj obrade, a koje predviđa odgovarajuće mjere zaštite legitimnih interesa ispitanika<QUOT.END REF.START="QS0104" CODE="201D" ID="QE0104"/>. Ta se odredba primjenjuje kad se pravom Unije predviđa sustav javnog pristupa registru koji sadržava određene osobne podatke, pod uvjetom da je taj sustav u skladu s načelom proporcionalnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0107"><P>Prema mojem mišljenju, upućivanje na tu odredbu u skladu je s argumentima koje je Sovim iznio u očitovanjima u pogledu neusklađenosti predmetnog sustava javnog pristupa sa zahtjevima koji proizlaze iz članka 14. GDPR‑a, koja proizlazi iz obveze transparentnosti iz članka 5. stavka 1. te uredbe.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0181"><NO.P>181.</NO.P><TXT>S obzirom na navedeno, ističem da, kao što to proizlazi iz teksta članka 30. stavka 5.a Direktive 2015/849, države članice mogu informacije koje se čuvaju u registrima stvarnih vlasnika odlučiti staviti na raspolaganje uz uvjet registracije putem interneta. Iz uvodne izjave 36. Direktive 2018/843 proizlazi da se može predvidjeti ta registracija <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0105" REF.END="QE0105"/>kako bi se identificirala svaka osoba koja zatraži informacije iz registra kao i plaćanje naknade za pristup informacijama iz registra<QUOT.END REF.START="QS0105" CODE="201D" ID="QE0105"/>. Kao što se to detaljnije razmatra u točkama 204. do 208. ovog mišljenja, može se pokazati potrebnim otkriti <HT TYPE="ITALIC">ex post</HT> taj identitet kako bi se ispitaniku, odnosno stvarnom vlasniku, omogućilo da pokrene sudski postupak u slučaju eventualne zlouporabe koja proizlazi iz nezakonitog korištenja podataka koji se na nju odnose.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="6"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">iii)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Sustav izuzeća predviđen člankom 30. stavkom 9. Direktive 2015/849</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0182"><NO.P>182.</NO.P><TXT>Kao što sam to istaknuo u točki 76. ovog mišljenja, proporcionalnost ograničenja temeljnih prava zajamčenih člancima 7. i 8. Povelje, koja proizlazi iz javnog pristupa informacijama sadržanima u registru stvarnih vlasnika predviđenom u članku 30. stavku 5. Direktive 2015/849, može se ocijeniti samo s obzirom na sustav izuzeća od tog pristupa uspostavljen stavkom 9. tog članka. Sud koji je uputio zahtjev ističe pitanje valjanosti tog sustava izuzeća od navedenih temeljnih prava u drugom pitanju točki (b) u predmetu C‑601/20.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0183"><NO.P>183.</NO.P><TXT>U skladu s navedenim člankom 30. stavkom 9., <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0106" REF.END="QE0106"/>[u] iznimnim okolnostima koje treba utvrditi u nacionalnom pravu, u slučajevima kada bi pristup iz stavka 5. prvog podstavka točaka (b) i (c) izložio stvarnog vlasnika nerazmjernom riziku, riziku od prijevare, otmice, ucjene, iznude,<?PAGE NO="36"?> zlostavljanja, nasilja ili zastrašivanja ili ako je stvarni vlasnik maloljetna osoba ili iz drugih razloga poslovno nesposoban, države članice mogu predvidjeti izuzeće od takvog pristupa svim informacijama ili dijelu informacija o stvarnom vlasništvu na pojedinačnoj osnovi<QUOT.END REF.START="QS0106" CODE="201D" ID="QE0106"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0184"><NO.P>184.</NO.P><TXT>Iz uvodne izjave 36. Direktive 2018/843 proizlazi da su ta izuzeća predviđena <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0107" REF.END="QE0107"/>s ciljem osiguravanja proporcionalnog i uravnoteženog pristupa i kako bi se zajamčila prava na poštovanje privatnog života i zaštitu osobnih podataka<QUOT.END REF.START="QS0107" CODE="201D" ID="QE0107"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0108"><P>Vidjeti bilješku 29. ovog mišljenja.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0185"><NO.P>185.</NO.P><TXT>U tom pogledu valja istaknuti da se čini da se odredbom istog članka 30. stavka 9. državama članicama priznaje margina prosudbe jer se navode riječi <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0108" REF.END="QE0108"/>mogu predvidjeti<QUOT.END REF.START="QS0108" CODE="201D" ID="QE0108"/>. Čini se da se tim riječima državama članicama samo pruža mogućnost da predvide izuzeća u pogledu pristupa šire javnosti informacijama o stvarnim vlasnicima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0186"><NO.P>186.</NO.P><TXT>Međutim, valja naglasiti da iz ustaljene sudske prakse proizlazi da, s obzirom na činjenicu da je prenošenje direktive u državama članicama u svakom slučaju obuhvaćeno situacijom iz članka 51. Povelje, u kojoj države članice provode pravo Unije, tijekom tog prenošenja valja dosegnuti razinu zaštite temeljnih prava propisanu Poveljom, neovisno o margini prosudbe kojom države članice tada raspolažu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0109"><P>Vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190729">29. srpnja 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Pelham i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑476/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:624">EU:C:2019:624</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0079">79.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>); od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190729">29. srpnja 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Spiegel Online</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑516/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:625">EU:C:2019:625</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0020">20.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20210415">15. travnja 2021.</DATE>, <NAME.CASE>Federazione nazionale delle imprese elettrotecniche ed elettroniche (Anie) i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑798/18 i C‑799/18</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:280">EU:C:2021:280</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0031">31.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0187"><NO.P>187.</NO.P><TXT>Iz toga je Sud zaključio da je na državama članicama da prilikom prenošenja direktive i osobito iznimaka i ograničenja navedenih u toj direktivi skrbe o tome da se oslone na njihovo tumačenje koje omogućava osiguravanje pravedne ravnoteže između različitih temeljnih prava zaštićenih pravnim poretkom Unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0110"><P>Vidjeti u pogledu iznimaka i ograničenja iz članka 5. stavaka 2. i 3. Direktive 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20010522">22. svibnja 2001.</DATE> o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="167" PAGE.FIRST="10" DATE.PUB="2001">SL 2001., L 167, str. 10</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 119.) presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190729">29. srpnja 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Spiegel Online</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑516/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:625">EU:C:2019:625</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0038">38.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0188"><NO.P>188.</NO.P><TXT>Iz toga slijedi da je prilikom provedbe mjera za prenošenje direktive na tijelima i sudovima država članica dužnost ne samo da svoje nacionalno pravo tumače u skladu s navedenom direktivom nego i da ga ne tumače na način koji bi bio protivan navedenim temeljnim pravima ili drugim općim načelima prava Unije, kao što je načelo proporcionalnosti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0111"><P>Vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190729">29. srpnja 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Spiegel Online</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑516/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:625">EU:C:2019:625</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0052">52.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140327">27. ožujka 2014.</DATE>, <NAME.CASE>UPC Telekabel Wien</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑314/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:192">EU:C:2014:192</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0046">46.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0189"><NO.P>189.</NO.P><TXT>Ta načela koja proizlaze iz sudske prakse primjenjuju se tim više u ovom slučaju kada je riječ o predviđanju izuzeća od javnog pristupa informacijama o stvarnim vlasnicima. Naime, iako je taj pristup od velike važnosti u okviru sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma te je povezan s načelom transparentnosti koje, kao što sam to istaknuo u točkama 38. do 48. ovog mišljenja, ima doseg primarnog prava, on ipak ne proizlazi iz temeljnih prava.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0190"><NO.P>190.</NO.P><TXT>Iz prethodnih razmatranja proizlazi da se, u situaciji kao što je ona u ovim predmetima, prilikom provedbe sustava javnog pristupa informacijama sadržanima u registru stvarnih vlasnika predviđenog Direktivom 2015/849, države članice ne mogu suzdržati od osiguravanja zaštite temeljnih prava stvarnih vlasnika koja se predviđaju Poveljom.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="37"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0191"><NO.P>191.</NO.P><TXT>Prilikom prenošenja i provedbe Direktive 2015/849, neovisno o margini prosudbe koju im dodjeljuje, države članice dužne su osigurati zaštitu navedenih temeljnih prava od neproporcionalne povrede tih prava. Stoga ta zaštita nije ograničena isključivo na nerazmjerne rizike u sedam slučajeva rizika koji se izričito navode u članku 30. stavku 9. Direktive 2015/849, nego se odnosi na <HT TYPE="ITALIC">sva temeljna prava</HT> stvarnih vlasnika. Slijedom toga, u skladu s Poveljom, valja smatrati da države članice nemaju samo mogućnost odobriti izuzeća, nego <HT TYPE="ITALIC">moraju</HT> odobriti izuzeća kojima se ograničava javni pristup informacijama o stvarnim vlasnicima, u slučaju neproporcionalne povrede njegovih temeljnih prava.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0192"><NO.P>192.</NO.P><TXT>Iz toga slijedi da članak 30. stavak 9. Direktive 2015/849, u vezi s Poveljom i osobito njezinim člankom 51. stavkom 1., treba tumačiti na način da države članice ne raspolažu samo mogućnošću da predvide izuzeća od pristupa šire javnosti informacijama o stvarnim vlasnicima korporativnih i drugih pravnih subjekata sadržanima u nacionalnim registrima stvarnih vlasnika, nego su dužne predvidjeti i odobriti izuzeća kada taj pristup u iznimnim okolnostima izlaže stvarnog vlasnika nerazmjernom riziku od povrede njegovih temeljnih prava koja se predviđaju Poveljom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0193"><NO.P>193.</NO.P><TXT>Prema mojem mišljenju, ako se odredbe članka 30. stavka 9. Direktive 2015/849 tumače na taj način, tada nijedan element ne utječe na njihovu valjanost.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="6"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">iv)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Postojanje dostatnih jamstava protiv rizika od zlouporabe</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0194"><NO.P>194.</NO.P><TXT>Naposljetku, postavlja se niz pitanja u pogledu toga postoje li u predmetnom propisu koji sadržava zadiranja dovoljna jamstva koja omogućuju da se dotične osobe, odnosno stvarni vlasnici, zaštite od rizika zlouporabe. Ti zahtjevi, koji su nužni za osiguranje poštovanja načela proporcionalnosti, proizlaze iz sudske prakse navedene u točki 155. ovog mišljenja te iz različitih odredbi GDPR‑a na koje sud koji je uputio zahtjev upućuje u okviru svojeg trećeg pitanja u predmetu C‑601/20.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="7"><TITLE><TI><NP><NO.P>–</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Načelo ograničenja svrhe</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0195"><NO.P>195.</NO.P><TXT>Kao prvo, postavlja se pitanje, koje je sud koji je uputio zahtjev istaknuo u okviru trećeg pitanja točke (b), o poštovanju načela ograničenja svrhe koje se izričito predviđa člankom 5. stavkom 1. točkom (b) GDPR‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0112"><P>Isto se pitanje postavlja i u pogledu članka 25. stavka 2. GDPR‑a, u okviru tog trećeg pitanja točke (e) treće alineje.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0196"><NO.P>196.</NO.P><TXT>Postavlja se i pitanje je li u skladu sa zahtjevom proporcionalnosti, u vezi s navedenom odredbom, da podaci o stvarnim vlasnicima budu dostupni široj javnosti a da voditelj obrade tih podataka, odnosno tijelo ili institucija odgovorna za vođenje registra, može jamčiti da se navedeni podaci upotrebljavaju isključivo u svrhu za koju su prikupljeni, odnosno u biti za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0113"><P>U svojem trećem pitanju točki (b) u predmetu C‑601/20 sud koji je uputio zahtjev ističe i to da šira javnost nije tijelo koje je odgovorno za osiguravanje poštovanja borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma. U pogledu tog pitanja upućujem na razmatranja koja sam naveo u točki 169. ovog mišljenja.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="38"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0197"><NO.P>197.</NO.P><TXT>U tom pogledu valja podsjetiti na to da iz sudske prakse proizlazi da svaka obrada osobnih podataka mora, s jedne strane, biti u skladu s načelima vezanima uz obradu podataka koja se navode u članku 5. GDPR‑a i, s druge strane, ispunjavati jedno od načela vezanih uz zakonitost obrade koja se navode u članku 6. navedene uredbe<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0114"><P>Vidjeti osobito presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20210622">22. lipnja 2021.</DATE>, <NAME.CASE>Latvijas Republikas Saeima (Kazneni bodovi)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑439/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:504">EU:C:2021:504</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0096">96.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa). Vidjeti po analogiji i presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170309">9. ožujka 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Manni</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑398/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:197">EU:C:2017:197</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0041">41.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Kao što se već navodi u točki 119. ovog mišljenja, te dvije odredbe konkretiziraju zahtjeve predviđene člankom 8. stavkom 2. Povelje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0198"><NO.P>198.</NO.P><TXT>Ako su u obradu određenih podataka uključene različite osobe, Sud u svojoj sudskoj praksi ispituje specifične postupke koje obuhvaća obrada tih podataka kako bi se identificirala osoba ili osobe odgovorne za obradu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0115"><P>Vidjeti u tom pogledu točku 44. mišljenje nezavisnog odvjetnika M. Bobeka u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>SS (Obrada osobnih podataka u porezne svrhe)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑175/20</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:690">EU:C:2021:690</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>), izneseno u predmetu u kojem je donesena presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190729">29. srpnja 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Fashion ID</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑40/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:629">EU:C:2019:629</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, osobito t. 72. do 74.).</P></NOTE>. Sud je utvrdio da u takvim situacijama pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0109" REF.END="QE0109"/>voditelj obrade<QUOT.END REF.START="QS0109" CODE="201D" ID="QE0109"/> ne upućuje nužno na jedno tijelo te da se može odnositi na više sudionika, pri čemu svaki od njih podliježe odredbama koje se primjenjuju u području zaštite podataka<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0116"><P>Vidjeti mišljenje nezavisnog odvjetnika M. Bobeka u predmetu <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>SS (Obrada osobnih podataka u porezne svrhe)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑175/20</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:690">EU:C:2021:690</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0044">44.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) izneseno u predmetu u kojem je donesena presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190729">29. srpnja 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Fashion ID</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑40/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:629">EU:C:2019:629</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, osobito t. 72. do 74). Vidjeti u tom pogledu i presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20180710">10. srpnja 2018.</DATE>, <NAME.CASE>Jehovan todistajat</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑25/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2018:551">EU:C:2018:551</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0065">65.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0199"><NO.P>199.</NO.P><TXT>U ovom slučaju, činjenica da upravitelj registra stavlja predmetne podatke na raspolaganje široj javnosti i pristup šire javnosti tim podacima dvije su strane iste medalje. Naime, otkrivanjem informacija o stvarnim vlasnicima u skladu s obvezom predviđenom u članku 30. stavku 5. točki (c) Direktive 2015/849, upravitelj registra članovima šire javnosti daje mogućnost da slobodno pristupe tim informacijama. Kao što to proizlazi iz razmatranja iznesenih u točkama 142. i 171. do 177. ovog mišljenja, zakonodavac Unije smatrao je da je nužno predvidjeti taj slobodan pristup kako bi pridonio sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma jačanjem razine transparentnosti u pogledu stvarnih vlasnika korporativnih i drugih pravnih subjekata.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0200"><NO.P>200.</NO.P><TXT>Međutim, kao što se to ističe u točki 89. ovog mišljenja, pripadnika šire javnosti može se smatrati voditeljem obrade u smislu članka 4. točke 2. GDPR‑a <HT TYPE="ITALIC">od trenutka kada</HT> pristupi podacima sadržanima u registru, kao i daljnjih obrada<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0117"><P>Vidjeti u tom smislu i <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>po analogiji mišljenje nezavisnog odvjetnika M. Bobeka u predmetu SS (Obrada osobnih podataka u porezne svrhe)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑175/20</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:690">EU:C:2021:690</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0045">45.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena suska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0201"><NO.P>201.</NO.P><TXT>Iz toga slijedi da u skladu sa zahtjevom navedenim u točki 197. ovog mišljenja, prilikom izvršavanja bilo kakve radnje obrade podataka, pripadnik šire javnosti također treba voditi računa o tome da postupa u skladu s načelima u pogledu kvalitete podataka navedenih u članku 5. GDPR‑a i temeljiti svoje aktivnosti obrade na jednom od slučajeva predviđenih člankom 6. stavkom 1. GDPR‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0118"><P>Vidjeti u tom smislu i <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>po analogiji mišljenje nezavisnog odvjetnika M. Bobeka u predmetu SS (Obrada osobnih podataka u porezne svrhe)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑175/20</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:690">EU:C:2021:690</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0045">45.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0202"><NO.P>202.</NO.P><TXT>U tom kontekstu, s jedne strane, što se tiče okolnosti koju je iznio sud koji je uputio zahtjev da tijelo odgovorno za vođenje registra ne može jamčiti da se navedeni podaci koriste isključivo u svrhu za koju su prikupljeni, iz sudske prakse Suda proizlazi da se fizička ili pravna osoba ne može smatrati voditeljem obrade u odnosu na <HT TYPE="ITALIC">postupke koji su raniji ili kasniji</HT> u odnosu na lanac obrade čiju svrhu i načine ne utvrđuje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0119"><P>Presuda od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190729">29. srpnja 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Fashion ID</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑40/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:629">EU:C:2019:629</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, osobito t. 72. do 74. Vidjeti i <REF.DOC.ECR><NAME.CASE>mišljenje nezavisnog odvjetnika M. Bobeka u predmetu SS (Obrada osobnih podataka u porezne svrhe)</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑175/20</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2021:690">EU:C:2021:690</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0044">44.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="39"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0203"><NO.P>203.</NO.P><TXT>S druge strane, iz zahtjeva navedenog u točki 197. ovog mišljenja proizlazi da svako naknadno korištenje podataka koje izvršava pripadnik šire javnosti i koje nije u skladu s člankom 6. GDPR‑a nije zakonito. Na to se korištenje stoga mogu primijeniti mjere čiji je cilj zaustaviti ga, uključujući zahtjeve za uklanjanje poveznica upravitelju pretraživača u skladu s člankom 17. stavkom 1. točkom (d) GDPR‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0204"><NO.P>204.</NO.P><TXT>U tom pogledu ističem i da iz uvodne izjave 38. Direktive 2018/843 proizlazi da bi, kako bi se spriječila zlouporaba informacija sadržanih u registrima i uspostavila ravnoteža pravâ stvarnih vlasnika, države članice mogle smatrati primjerenim da razmotre mogućnost da informacije koje se odnose na osobu koja je podnijela zahtjev i pravnu osnovu njezina zahtjeva učine dostupnima stvarnom vlasniku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0205"><NO.P>205.</NO.P><TXT>Međutim, takva mogućnost podrazumijeva da je institucija ili tijelo zaduženo za vođenje registra stvarnih vlasnika, kao što je u ovom slučaju LBR, upoznato s identitetom osoba koje pristupaju podacima koji su u njima sadržani, što podrazumijeva da je za pristup navedenim podacima potrebna registracija, osobito putem interneta, a takva se registracija u članku 30. stavku 5.a Direktive 2015/849 razmatra jedino kao mogućnost.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0206"><NO.P>206.</NO.P><TXT>Međutim, iako sam u točkama 99. i 104. ovog mišljenja istaknuo da se u ovom slučaju čini da predmetni podaci nisu posebno osjetljivi i da se potencijalno štetni učinci za osobe na koje se odnose predmetna zadiranja mogu smatrati umjerenima, ne mogu se isključiti rizici od mogućeg nezakonitog korištenja ili zlouporabe tih podataka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0207"><NO.P>207.</NO.P><TXT>Iz toga slijedi da, kako bi se zajamčilo da dotične osobe, odnosno stvarni vlasnici, raspolažu dostatnim jamstvima koja omogućuju njihovu učinkovitu zaštitu od rizika zlouporabe, prema mojem mišljenju, potrebno je da institucije ili tijela zadužena za vođenje registara stvarnih vlasnika u državama članicama mogu biti upoznata s identitetom članova šire javnosti koji pristupaju tim registrima i mogu, kada se to pokaže nužnim kako bi se zajamčilo poštovanje temeljnih prava, osobito onih zajamčenih člancima 7. i 8. Povelje, stvarnom vlasniku staviti na raspolaganje informacije koje se odnose na te osobe.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0208"><NO.P>208.</NO.P><TXT>Slijedom toga, prema mojem mišljenju, kako bi tumačenje Direktive 2015/849 bilo u skladu s temeljnim pravima zajamčenima člancima 7. i 8. Povelje, mogućnost predviđena člankom 30. stavkom 5.a Direktive 2015/849 da se stavljanje na raspolaganje informacija pohranjenih u nacionalnim registrima stvarnih vlasnika uvjetuje registracijom putem interneta treba biti obveza kojom države članice trebaju zajamčiti da su institucije ili tijela zadužena za vođenje registara stvarnih vlasnika upoznata s identitetom osoba koje pristupaju registru<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0120"><P>Prema mojem mišljenju, zbog tog odgovora nije potrebno odgovoriti na treće pitanje točku (e) prvu alineju u predmetu C‑601/20.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="7"><TITLE><TI><NP><NO.P>–</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Cjelovitost i povjerljivost podataka</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0209"><NO.P>209.</NO.P><TXT>Kao drugo, postavlja se pitanje koje je sud koji je uputio zahtjev istaknuo u okviru trećeg pitanja točke (d) u predmetu C‑601/20, koje se odnosi na poštovanje načela cjelovitosti i povjerljivosti podataka koje se predviđa člankom 5. stavkom 1. točke (b) GDPR‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0210"><NO.P>210.</NO.P><TXT>Stoga se postavlja pitanje je li u skladu sa zahtjevom proporcionalnosti pristup bez ograničenja i uvjeta, bez obveze povjerljivosti osobnih podataka stvarnih vlasnika dostupnih u registru uspostavljenom u skladu s člankom 30. Direktive 2015/849, u vezi sa zahtjevima koji<?PAGE NO="40"?> proizlaze iz navedene odredbe GDPR‑a kojom se nalaže da obradu podataka treba provoditi na način da se zajamči prikladna sigurnost osobnih podataka, uključujući zaštitu od neovlaštene ili nezakonite obrade, čime se jamči cjelovitost i povjerljivost tih podataka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0211"><NO.P>211.</NO.P><TXT>Načelo cjelovitosti i povjerljivosti obuhvaća takozvano načelo <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0110" REF.END="QE0110"/>sigurnosti podataka<QUOT.END REF.START="QS0110" CODE="201D" ID="QE0110"/> koje osobito zahtijeva da se uspostave prikladne tehničke ili organizacijske mjere za sprečavanje štetnih učinaka u pogledu ispitanika. To je načelo povezano s člancima 24. i 32. GDPR‑a te je dopunjeno tim člancima koji sadržavaju odredbe u pogledu odgovornosti voditelja obrade odnosno sigurnosti obrade.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0212"><NO.P>212.</NO.P><TXT>Što se osobito tiče cjelovitosti podataka, ističem da iz uvodne izjave 38. Direktive 2018/843 proizlazi da bi se <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0111" REF.END="QE0111"/>dostupnima […] trebali učiniti samo osobni podatci koji su ažurirani i koji se odnose na stvarne vlasnike<QUOT.END REF.START="QS0111" CODE="201D" ID="QE0111"/>. Iz toga slijedi da se objavljuju i čine dostupnima samo točne informacije koje predmetno društvo ili drugi pravni subjekti dostavi u registar. U skladu s onim što se tvrdi u točki 202. ovog mišljenja, u slučaju kao što je ovaj upravitelj se ne može smatrati voditeljem obrade u odnosu na eventualne izmjene ili preinake do kojih dođe u okviru naknadnih obrada.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0213"><NO.P>213.</NO.P><TXT>Međutim, na državama članicama je da zajamče da institucija ili tijelo zaduženo za vođenje registra stvarnih vlasnika uspostavi tehničke i organizacijske mjere dostatne za sprečavanje bilo kakve neovlaštene obrade podataka sadržanih u registru. Na sudu koji je uputio zahtjev je da provjeri <HT TYPE="ITALIC">in concreto</HT> je li to ovdje slučaj<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0121"><P>U tom pogledu ističem da je Sovim u svojim razmatranjima tvrdio da novi primjerci članaka objavljeni u medijima upućuju na to da postoje nedostaci u sigurnosti povezani s nepostojanjem prikladnih tehničkih i organizacijskih mjera koje je uspostavio LBR. Takvim bi se nedostacima omogućila neovlaštena obrada podataka sadržanih u registru stvarnih vlasnika u Luksemburgu. Konkretno, baza podataka registra mogla bi se izdvojiti čime bi se omogućilo pretraživanje te baze ne samo prema nazivu društva, nego i prema imenima stvarnih vlasnika.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="6"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="ITALIC">v)</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Uravnoteženo odvagivanje između cilja od općeg interesa i predmetnih temeljnih prava</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0214"><NO.P>214.</NO.P><TXT>Prema mojem mišljenju, s obzirom na sve elemente koji su se analizirali u ovom mišljenju, valja provesti odvagivanje između cilja od općeg interesa koji se nastoji postići sustavom javnog pristupa registru stvarnih vlasnika uspostavljenim Direktivom 2015/849 i predmetnih temeljnih prava, odnosno prava propisanih u člancima 7. i 8. Povelje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0215"><NO.P>215.</NO.P><TXT>Prije svega, u točkama 110. do 118. ovog mišljenja navodi se da su ograničenja ostvarivanja prava koja proizlaze iz tog sustava predviđena zakonom u skladu s člankom 52. Povelje samo u pogledu popisa podataka sadržanog u članku 30. stavku 5. drugom podstavku Direktive 2015/849. Iz toga slijedi da će se to odvagivanje odnositi isključivo na te podatke,, a ne na <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0112" REF.END="QE0112"/>dodatne informacije<QUOT.END REF.START="QS0112" CODE="201D" ID="QE0112"/> navedene u točkama 105. do 107., 114. do 116., 159. i 165. ovog mišljenja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0216"><NO.P>216.</NO.P><TXT>Nadalje, kao što se to ističe u okviru analize zadiranjâ, osobito u točkama 91. do 94. ovog mišljenja, navedeni sustav javnog pristupa informacijama o stvarnim vlasnicima jamči vrlo širok pristup tim informacijama a da pritom nije potrebno dokazati ikakav interes za taj pristup. U kombinaciji s automatiziranim načinima pristupa, kao što je to u Luksemburgu slobodan pristup putem interneta, taj sustav može dovesti do masovnog širenja predmetnih podataka o stvarnim vlasnicima.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="41"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0217"><NO.P>217.</NO.P><TXT>Međutim, prema mojem mišljenju, taj sustav ne dovodi do nerazmjernog zadiranja u temeljna prava dotičnih osoba, osobito u njihovo pravo na poštovanje privatnog života kao i njihovo pravo na zaštitu osobnih podataka, koja su zajamčena člancima 7. i 8. Povelje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0218"><NO.P>218.</NO.P><TXT>Naime, kao prvo, kao što to proizlazi iz točaka 95. do 102. ovog mišljenja, uz iznimku navedenih <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0113" REF.END="QE0113"/>dodatnih informacija<QUOT.END REF.START="QS0113" CODE="201D" ID="QE0113"/>, taj sustav omogućuje javni pristup samo prilično ograničenom broju osobnih podataka<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0122"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170309">9. ožujka 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Manni</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑398/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:197">EU:C:2017:197</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0058">58.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. Prema tome, iako taj sustav može dovesti do masovnog širenja tih podataka, zbog ograničenog opsega osobnih podataka koji su obuhvaćeni zadiranjem te njihove prirode koja nije osobito osjetljiva, mogući su štetni učinci za osobe na koje se odnose zadiranja umjereni.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0219"><NO.P>219.</NO.P><TXT>Kao drugo, kao što se to ističe u točki 91. ovog mišljenja, sustav javnog pristupa uspostavljen Direktivom 2015/849 ne odnosi se na neograničen i neselektivan broj osoba, nego zahtijeva odnos između tih osoba, odnosno stvarnih vlasnika, i svrhe obrade, odnosno sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0220"><NO.P>220.</NO.P><TXT>U tom pogledu valja istaknuti da je Sud već ocijenio opravdanim da su fizičke osobe koje odluče sudjelovati u gospodarskoj razmjeni putem društava ili drugih pravnih subjekata obvezne objaviti određene podatke koji se odnose na njihov identitet i njihove uloge ili interese u okviru tih društava ili pravnih subjekata zbog postizanja ciljeva od općeg interesa koji su na neki način povezani s tim odabirom<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0123"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170309">9. ožujka 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Manni</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑398/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:197">EU:C:2017:197</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0059">59.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0221"><NO.P>221.</NO.P><TXT>Kao što se to navodi u točki 79. ovog mišljenja, prava propisana u člancima 7. i 8. Povelje nisu apsolutna prava nego ih valja razmatrati s obzirom na njihovu funkciju u društvu. Prema mojem mišljenju, u tom je kontekstu opravdano naložiti blaga ograničenja tih prava osobama koje su odlučile sudjelovati u gospodarskoj razmjeni posredstvom korporativnih ili drugih pravnih subjekata kako bi se spriječile ozbiljne kriminalne aktivnosti kao što je pranje novca ili aktivnosti vezane uz sigurnost i javni poredak kao što je financiranje terorizma.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0222"><NO.P>222.</NO.P><TXT>U tom pogledu dodajem da je točno da se sustav javnog pristupa informacijama o stvarnim vlasnicima općenito odnosi na sve te stvarne vlasnike a da pritom nije potrebno da se osobe čiji se podaci otkrivaju nalaze, makar i posredno, u situaciji koja može dovesti do sumnji u pranje novca ili financiranje terorizma. Stoga se taj sustav primjenjuje i na osobe za koje ne postoji nikakva naznaka koja bi navela na mišljenje da njihovo ponašanje može imati vezu, čak i posrednu ili daleku, s pranjem novca ili financiranjem terorizma<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0124"><P>Sovim je u očitovanjima istaknuo tu okolnost pri čemu je po analogiji uputio na presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140408">8. travnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Digital Rights Ireland i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑293/12 i C‑594/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:238">EU:C:2014:238</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>, vidjeti osobito t. 58.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0223"><NO.P>223.</NO.P><TXT>Međutim, kao treće, sustavom javnog pristupa informacijama o stvarnim vlasnicima, osim što ne predstavlja ozbiljno zadiranje u temeljna prava propisana u člancima 7. i 8. Povelje, u članku 30. stavku 9. Direktive 2015/849 predviđa se sustav izuzeća od pristupa šire javnosti navedenim informacijama, koji se navodi u točki 182. i sljedećim točkama ovog mišljenja. Taj sustav izuzeća izričito je uspostavljen s ciljem osiguravanja proporcionalnog i uravnoteženog pristupa i kako bi se zajamčilo poštovanje temeljnih prava<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0125"><P>Vidjeti uvodnu izjavu 36. Direktive 2018/843 preuzetu u bilješci 29.ovog mišljenja.</P></NOTE>. U potpunosti sudjeluje u ravnoteži<?PAGE NO="42"?> između postojećih interesa koju osigurava zakonodavac Unije te predstavlja bitan element sustava javnog pristupa informacijama o stvarnim vlasnicima koji ograničava svaku mogućnost ozbiljne štete te štiti stvarne vlasnike od moguće povrede njihovih temeljnih prava<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0126"><P>Taj element predstavlja bitnu razliku između ovog slučaja i situacije koju je Sud analizirao u presudi od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140408">8. travnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Digital Rights Ireland i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑293/12 i C‑594/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:238">EU:C:2014:238</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0224"><NO.P>224.</NO.P><TXT>Osim toga, pristup utvrđen u članku 30. stavcima 5. i 9. Direktive 2015/849 u odnosu između, s jedne strane, javnog pristupa informacijama o stvarnim vlasnicima i, s druge strane, sustava izuzeća, u skladu je sa sudskom praksom Suda. Naime, iz te sudske prakse proizlazi da, iako prilikom odvagivanja između postizanja cilja od općeg interesa i temeljnih prava propisanih u člancima 7. i 8. Povelje, s obzirom na važnost cilja od općeg interesa koji se postiže ograničavanjem tih prava u odnosu na umjerenu ozbiljnost zadiranja, u načelu treba prevladati nužnost sprečavanja teškog kriminala i mogućih povreda javne sigurnosti, ipak se ne može isključiti mogućnost postojanja određenih situacija u kojima jaki i zakoniti razlozi u vezi s konkretnim slučajem predmetne osobe iznimno opravdavaju ograničavanje pristupa osobnim podacima koji se na nju odnose, upisanim u registar<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0127"><P>Vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170309">9. ožujka 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Manni</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑398/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:197">EU:C:2017:197</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0059">59.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0225"><NO.P>225.</NO.P><TXT>Usto i kao četvrto, Direktivom 2015/849 predviđa se primjena GDPR‑a na obradu osobnih podataka koja se provodi u okviru tog sustava. Stoga ta obrada podliježe pravilima kojima se nastoji zajamčiti sigurnost i zaštita predmetnih podataka<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0128"><P>Taj element također predstavlja bitnu razliku između ovog slučaja i situacije koju je Sud analizirao u presudi od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20140408">8. travnja 2014.</DATE>, <NAME.CASE>Digital Rights Ireland i dr</NAME.CASE>. (<NO.CASE>C‑293/12 i C‑594/12</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2014:238">EU:C:2014:238</NO.ECLI></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0226"><NO.P>226.</NO.P><TXT>U tom kontekstu, kako bi se ograničio opseg zadiranja i osobito rizika, makar i ograničenih, od ekonomskog profiliranja dotične osobe, o čemu se raspravlja u točki 102. ovog mišljenja, države članice dužne su u okviru manevarskog prostora koji im se dodjeljuje Direktivom 2015/849 provodi načine pristupa predmetnim podacima i osobito pravila pretraživanja u bazi podataka koja čini registar, s ciljem smanjivanja razine zadiranja u temeljna prava stvarnih vlasnika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0227"><NO.P>227.</NO.P><TXT>Naposljetku, kao što to proizlazi iz razmatranja iznesenim u točkama 207. i 208. ovog mišljenja, kako bi se zajamčilo da dotične osobe, odnosno stvarni vlasnici, raspolažu dostatnim jamstvima koja omogućuju učinkovitu zaštitu od rizika zlouporabe, stavljanje na raspolaganje informacija pohranjenih u nacionalnim registrima stvarnih vlasnika potrebno je uvjetovati registracijom, osobito putem interneta, tako da nacionalne institucije ili tijela zadužena za vođenje registara stvarnih vlasnika mogu biti upoznata s identitetom osoba koje pristupaju registru te mogu, ako se to pokaže potrebnim za jamčenje poštovanja temeljnih prava, osobito onih zajamčenih člancima 7. i 8. Povelje, stvarnom vlasniku staviti na raspolaganje informacije o tim osobama.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0228"><NO.P>228.</NO.P><TXT>Tumačene na taj način, odredbe iz članka 30. stavka 5. prvog podstavka te članka 30. stavaka 5.a i 9. Direktive 2015/849, kojima se uspostavlja sustav javnog pristupa informacijama o stvarnim vlasnicima, ne treba smatrati nevaljanima s obzirom na pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života te pravo na zaštitu osobnih podataka koji su zajamčeni člankom 7. odnosno člankom 8. Povelje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0229"><NO.P>229.</NO.P><TXT>Suprotno tomu, iz razmatranja koja sam iznio u točkama 105. do 107., 114. do 116., 159. i 165. ovog mišljenja proizlazi da, prema mojem mišljenju, članak 30. stavak 5. drugi podstavak Direktive 2015/849 treba proglasiti djelomično nevaljanim i da treći podstavak te odredbe treba proglasiti nevaljanim.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><?PAGE NO="43"?><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">4.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Zaključak o valjanosti sustava javnog pristupa uspostavljenog Direktivom 2015/849</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0230"><NO.P>230.</NO.P><TXT>Iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da, prema mojem mišljenju, na prvo pitanje te na drugo pitanje točku (b) u predmetu C‑601/20, valja odgovoriti na sljedeći način:</TXT><P><LIST TYPE="NDASH"><ITEM><P>nije valjan članak 30. stavak 5. drugi podstavak Direktive 2015/849 u dijelu u kojem se njime predviđa da se cjelokupnoj javnosti dopušta pristup <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0114" REF.END="QE0114"/>barem<QUOT.END REF.START="QS0114" CODE="201D" ID="QE0114"/> podacima koji se ondje navode, čime se predviđa da cjelokupna javnost ima mogućnost pristupa podacima o stvarnim vlasnicima različitima od onih koji se navode u istom podstavku;</P></ITEM><ITEM><P>nije valjan članak 30. stavak 5. treći podstavak Direktive 2015/849;</P></ITEM><ITEM><P>članak 30. stavak 5.a Direktive 2015/849, u vezi s člancima 7. i 8 te člankom 52. stavkom 1. Povelje treba tumačiti na način da je na državama članicama da zajamče da su nacionalne institucije ili tijela zadužena za vođenje registara stvarnih vlasnika upoznata s identitetom osoba koje pristupaju navedenom registru;</P></ITEM><ITEM><P>valjan je članak 30. stavak 9. Direktive 2015/849, u vezi s Poveljom i osobito njezinim člankom 51. stavkom 1., tumačen na način da države članice ne raspolažu samo mogućnošću predviđanja izuzeća od pristupa šire javnosti informacijama koje se odnose ne stvarne vlasnike korporativnih i drugih pravnih subjekata navedene u nacionalnim registrima stvarnih vlasnika, nego su dužne predvidjeti ih i primijeniti kada taj pristup u iznimnim okolnostima izlaže stvarnog vlasnika neproporcionalnom riziku od povrede njegovih temeljnih prava kako su predviđena Poveljom;</P></ITEM><ITEM><P>ispitivanje prvog pitanja i drugog pitanja točke (b) u predmetu C‑601/20 nije otkrilo nijedan drugi element koji može utjecati na valjanost članka 30. stavaka 5. i 9. Direktive 2015/849.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">C.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Treće pitanje u predmetu C‑601/20 koje se odnosi na tumačenje GDPR‑a</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0231"><NO.P>231.</NO.P><TXT>U okviru trećeg pitanja u predmetu C‑601/20 sud koji je uputio zahtjev postavlja šest potpitanja koja se u biti odnose na provjeru usklađenosti sustava javnog pristupa informacijama o stvarnim vlasnicima uspostavljenog Direktivom 2015/849 s nekoliko odredbi GDPR‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0232"><NO.P>232.</NO.P><TXT>U tom pogledu najprije sam u točkama 63. do 72. ovog mišljenja iznio razloge zbog kojih Opća uredba o zaštiti podataka kao takva, prema mojem mišljenju, ne može predstavljati kriterij zakonitosti za ocjenu valjanosti odredbi Direktiva 2015/843 i 2018/849. Međutim, pojasnio sam i da te direktive treba tumačiti dosljedno odredbama GDPR‑a u skladu uostalom s onim što se izričito predviđa u članku 41. stavku 1. Direktive 2015/843, kako je izmijenjena Direktivom 2019/2177.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0233"><NO.P>233.</NO.P><TXT>Nadalje, smatram da, s obzirom na razmatranja iznesena u okviru analize valjanosti navedenog sustava javnog pristupa informacijama o stvarnim vlasnicima u točkama 74. do 229. ovog mišljenja, nije potrebno odgovoriti na treće pitanje točke (a) do (e) u predmetu C‑601/20. Naime, na sve dvojbe koje je sud koji je uputio zahtjev iznio u okviru tih potpitanja u pogledu različitih odredbi GDPR‑a odgovorilo se u navedenoj analizi.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0234"><NO.P>234.</NO.P><TXT>Iz toga slijedi da preostaje razmotriti jedino to treće pitanje točku (f). Tim potpitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita o odnosu između sustava javnog pristupa informacijama o stvarnim vlasnicima i člancima 44. do 50. GDPR‑a, na temelju kojih prijenos osobnih podataka u<?PAGE NO="44"?> treće zemlje podliježe strogim uvjetima, osobito zbog činjenice da su podaci stvarnog vlasnika upisani u registar stvarnih vlasnika u svim slučajevima dostupni široj javnosti bez potrebe opravdanja legitimnim interesom i bez ograničenja u pogledu lokacije te javnosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0235"><NO.P>235.</NO.P><TXT>U tom pogledu valja podsjetiti na to da se poglavljem V. GDPR‑a, koje obuhvaća članke 44. do 55., uređuju prijenosi osobnih podataka u treću zemlju ili međunarodnoj organizaciji.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0236"><NO.P>236.</NO.P><TXT>U tom kontekstu, kao što su to istaknule Komisija i finska vlada, u slučaju nepostojanja odluke o primjerenosti na temelju članka 45. stavka 3. GDPR‑a ili odgovarajućih zaštitnih mjera na temelju članka 46. GDPR‑a, člankom 49. GDPR‑a predviđa se određen broj odstupanja koja se odnose na posebne situacije u kojima se može izvršiti prijenos ili skup prijenosa osobnih podataka u treću zemlju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0237"><NO.P>237.</NO.P><TXT>Konkretno, člankom 49. stavkom 1. točkom (g) GDPR‑a posebno se uređuju prijenosi iz registara koji prema pravu Unije ili pravu države članice služi pružanju informacija javnosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0238"><NO.P>238.</NO.P><TXT>Iz te odredbe, kao i iz stavka 2. tog članka, u vezi s uvodnom izjavom 111. GDPR‑a, proizlazi da se to odstupanje primjenjuje kada se, kao prvo, prijenos obavlja iz registra koji, u skladu s pravom države članice Unije, služi za informiranje javnosti (te je otvoren na uvid javnosti ili bilo kojoj osobi koja može dokazati neki opravdani interes), kao drugo, prijenos se može obaviti samo ako su ispunjeni uvjeti propisani u pravu Unije ili pravu države članice za uvid te, kao treće, prijenos ne može uključivati osobne podatke u cjelini ni cijele kategorije osobnih podataka sadržanih u registru.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0239"><NO.P>239.</NO.P><TXT>U tom pogledu napominjem da se, kao što to pravilno navodi Komisija, članak 49. stavak 1. točka (g) i članak 49. stavak 2. GDPR‑a primjenjuju posebno na sve prijenose <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0115" REF.END="QE0115"/>iz<QUOT.END REF.START="QS0115" CODE="201D" ID="QE0115"/> javnog registra. Međutim, činjenica da je registar javan ne predstavlja sama po sebi prijenos.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0240"><NO.P>240.</NO.P><TXT>Iz prethodnih razmatranja proizlazi da na treće pitanje točku (f) u predmetu C‑601/20 valja odgovoriti da odredbe poglavlja V. GDPR‑a treba tumačiti na način da im se ne protivi registar koji je djelomično dostupan javnosti, bez obveze dokazivanja legitimnog interesa niti ikakvog ograničenja u pogledu lokacije javnosti. Međutim, prijenos koji se obavlja iz tog registra, u skladu s člankom 49. stavkom 1. točkom (g) GDPR‑a, može se obaviti samo ako su ispunjeni zakonski propisani uvjeti za uvid u registar i ako taj uvid ne uključuje cjelokupni registar.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">D.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Tumačenje članka 30. stavka 9. Direktive 2015/849 (prvo, drugo i treće pitanje u predmetu C‑37/20 i drugo pitanje točka (a) u predmetu C‑601/20)</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0241"><NO.P>241.</NO.P><TXT>U okviru pitanjâ u predmetu C‑37/20 i drugog pitanja točke (a) u predmetu C‑601/20 sud koji je uputio zahtjev pita Sud o tumačenju članka 30. stavka 9. Direktive 2015/849 kojim se predviđa sustav izuzeća od pristupa šire javnosti informacijama sadržanima u registru stvarnih vlasnika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0242"><NO.P>242.</NO.P><TXT>Taj sustav i tu odredbu već sam ispitao u točkama 182. do 193. ovog mišljenja. Međutim, na temelju razmatranja iz navedenih točaka valja analizirati specifična pitanja suda koji je uputio zahtjev.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="45"?><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">1.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0116" REF.END="QE0116"/>iznimne okolnosti<QUOT.END REF.START="QS0116" CODE="201D" ID="QE0116"/> (prvo pitanje u predmetu C‑37/20)</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0243"><NO.P>243.</NO.P><TXT>Prvo pitanje u predmetu C‑37/20 odnosi se na pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0117" REF.END="QE0117"/>iznimne okolnosti<QUOT.END REF.START="QS0117" CODE="201D" ID="QE0117"/> koji se predviđa člankom 30. stavkom 9. Direktive 2015/849. To se pitanje dijeli u dva dijela.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0244"><NO.P>244.</NO.P><TXT>U prvom dijelu sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 30. stavak 9. Direktive 2015/849 tumačiti na način da država članica u svojem nacionalnom pravu može definirati pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0118" REF.END="QE0118"/>iznimne okolnosti<QUOT.END REF.START="QS0118" CODE="201D" ID="QE0118"/> predviđen tom odredbom isključivo kao istovjetan <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0119" REF.END="QE0119"/>nerazmjernom riziku, riziku od prijevare, otmice, ucjene, iznude, zlostavljanja, nasilja ili zastrašivanja<QUOT.END REF.START="QS0119" CODE="201D" ID="QE0119"/>, uzimajući u obzir da ti pojmovi u skladu s navedenom odredbom u svakom slučaju već predstavljaju uvjet za primjenu izuzeća kojima se javnosti ograničava pristup informacijama o stvarnim vlasnicima. U drugom dijelu sud koji je uputio zahtjev u biti pita o svojim ovlastima i kriterijima koje treba primijeniti za utvrđivanje sadržaja pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0120" REF.END="QE0120"/>iznimne okolnosti<QUOT.END REF.START="QS0120" CODE="201D" ID="QE0120"/>, u slučaju da se u nacionalnom pravu o prenošenju taj pojam definirao samo upućivanjem na okolnosti koje se već izričito navode u članku 30. stavku 9. Direktive 2015/849.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0245"><NO.P>245.</NO.P><TXT>U tom pogledu najprije ističem da izričito upućivanje na nacionalno pravo sadržano u članku 30. stavku 9. Direktive 2015/849 za definiciju iznimnih okolnosti kojima se opravdava predviđanje izuzeća kojima se javnosti ograničava pristup informacijama o stvarnim vlasnicima pokazuje namjeru zakonodavca Unije da državama članicama ostavi marginu prosudbe u pogledu utvrđivanja tih iznimnih okolnosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0246"><NO.P>246.</NO.P><TXT>Međutim, kao što se iznosi u točki 186. i sljedećim točkama ovog mišljenja, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da su države članice, neovisno o margini prosudbe kojom raspolažu u prenošenju neke direktive, dužne osigurati zaštitu temeljnih prava od svake neproporcionalne povrede.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0247"><NO.P>247.</NO.P><TXT>Iz navedenih točaka također slijedi da članak 30. stavak 9. Direktive 2015/849, u vezi s člankom 51. stavkom 1. Povelje, treba tumačiti na način da su države članice dužne odobriti izuzeća od pristupa šire javnosti informacijama o stvarnim vlasnicima korporativnih i drugih pravnih subjekata sadržanima u nacionalnim registrima stvarnih vlasnika u iznimnim okolnostima kada taj pristup izlaže stvarnog vlasnika nerazmjernom riziku od povrede njegovih temeljnih prava koja se predviđaju Poveljom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0248"><NO.P>248.</NO.P><TXT>Stoga dužnost zaštite koju imaju države članice nije ograničena isključivo na nerazmjerne rizike u sedam slučajeva rizika koji se izričito navode u tom članku 30. stavku 9., nego obuhvaća nerazmjerne rizike od povrede svih temeljnih prava stvarnih vlasnika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0249"><NO.P>249.</NO.P><TXT>U tim okolnostima, smatram da članak 30. stavak 9. Direktive 2015/849 treba tumačiti na način da je na državama članicama da u svojem nacionalnom pravu definiraju situacije koje predstavljaju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0121" REF.END="QE0121"/>iznimne okolnosti<QUOT.END REF.START="QS0121" CODE="201D" ID="QE0121"/> u smislu te odredbe. Budući da ona ne sadržava dodatnu odredbu u kojoj se navodi u kojem obliku države članice trebaju utvrditi taj pojam, ničim se ne sprečava državu članicu da, kao što je to učinilo Veliko Vojvodstvo Luksemburg, definira <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0122" REF.END="QE0122"/>iznimne okolnosti<QUOT.END REF.START="QS0122" CODE="201D" ID="QE0122"/> samim upućivanjem na već postojeće slučajeve iz navedene odredbe, pod uvjetom da se prenošenjem te direktive u nacionalno pravo ipak omogućuje zaštita stvarnih vlasnika od nerazmjernih povreda njihovih temeljnih prava.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0250"><NO.P>250.</NO.P><TXT>Kao što se to ističe u točki 188. ovog mišljenja, nacionalni sud dužan je tumačiti nacionalno pravo u skladu s Direktivom 2015/849, ali je dužan i paziti da se ne osloni na tumačenje te direktive koje je protivno temeljnim pravima. Iz toga slijedi da se taj sud treba osloniti na<?PAGE NO="46"?> tumačenje odredbi navedene direktive kojima se dopuštaju izuzeća koje je, uz istodobno poštovanje njihova teksta i očuvanje njihova korisnog učinka, potpuno usklađeno s temeljnim pravima koja jamči Povelja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0129"><P>Vidjeti presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190729">29. srpnja 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Spiegel Online</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑516/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:625">EU:C:2019:625</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0059">59.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0251"><NO.P>251.</NO.P><TXT>Kao što je to Komisija pravilno potvrdila, u tu svrhu nacionalni sud možda će morati sam konkretno utvrditi prirodu i doseg iznimnih okolnosti na temelju kojih se odobravaju izuzeća od pristupa šire javnosti informacijama o stvarnim vlasnicima, isključivo ako je to potrebno radi potpune zaštite temeljnih prava stvarnih vlasnika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0252"><NO.P>252.</NO.P><TXT>S obzirom na to utvrđivanje koje nacionalni sud radi tumačenja Direktive 2015/849 eventualno treba provesti u skladu s temeljnim pravima koja jamči Povelja, ističem, kao prvo, da navedenim utvrđivanjem treba uzeti u obzir činjenicu da detaljnu ocjenu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0123" REF.END="QE0123"/>iznimne<QUOT.END REF.START="QS0123" CODE="201D" ID="QE0123"/> prirode okolnosti treba provesti u svakom slučaju zasebno, kao što to proizlazi iz samog teksta članka 30. stavka 9. te direktive.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0253"><NO.P>253.</NO.P><TXT>Kao drugo, prilikom tog utvrđivanja sud treba uzeti u obzir okolnost da odredbu članka 30. stavka 9. Direktive 2015/849, s obzirom na to da se njome predviđaju izuzeća od općeg pravila, odnosno od pristupa javnosti informacijama o stvarnim vlasnicima, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda načelno valja usko tumačiti<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0130"><P>Vidjeti presude od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20190729">29. srpnja 2019.</DATE>, <NAME.CASE>Spiegel Online</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑516/17</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2019:625">EU:C:2019:625</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0053">53.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>) i od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20130117">17. siječnja 2013.</DATE>, <NAME.CASE>Komisija/Španjolska</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑360/11</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:17">EU:C:2013:17</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0018">18.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0254"><NO.P>254.</NO.P><TXT>Kao treće, nacionalni sud prilikom navedenog utvrđivanja treba uzeti u obzir činjenicu da upotreba pojma <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0124" REF.END="QE0124"/>iznimno<QUOT.END REF.START="QS0124" CODE="201D" ID="QE0124"/> upućuje na to da okolnosti koje mogu opravdati izuzeće moraju biti neuobičajene i dovesti do nerazmjernog rizika od povrede temeljnih prava<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0131"><P>O kriteriju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0125" REF.END="QE0125"/>nerazmjernosti<QUOT.END REF.START="QS0125" CODE="201D" ID="QE0125"/>, vidjeti u ovom mišljenju i odgovore na treće pitanje u predmetu C‑37/20.</P></NOTE>. U tom kontekstu, izričitim navođenjem rizika u predmetnoj odredbi za prava na život, integritet i sigurnost osobe, zaštićena člancima 2., 3. i 6. Povelje, utvrđuje se visoka razina ozbiljnosti povrede temeljnih prava kojom se može opravdati izuzeće.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">2.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0126" REF.END="QE0126"/>rizik<QUOT.END REF.START="QS0126" CODE="201D" ID="QE0126"/> (drugo pitanje u predmetu C‑37/20)</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0255"><NO.P>255.</NO.P><TXT>Drugo prethodno pitanje u predmetu C‑37/20 odnosi se na pojam <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0127" REF.END="QE0127"/>rizik<QUOT.END REF.START="QS0127" CODE="201D" ID="QE0127"/> predviđen člankom 30. stavkom 9. Direktive 2015/849. Dijeli se na tri dijela.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0256"><NO.P>256.</NO.P><TXT>U prvom dijelu sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 30. stavak 9. Direktive 2015/849 tumačiti na način da postojanje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0128" REF.END="QE0128"/>nerazmjernog rizika<QUOT.END REF.START="QS0128" CODE="201D" ID="QE0128"/> predstavlja samostalan razlog kojim se opravdava izuzeće od javnog pristupa informacijama o stvarnim vlasnicima ili pak da zahtjev da je rizik nerazmjeran predstavlja uvjet koji se primjenjuje na posebne rizike navedene u toj odredbi, odnosno rizik od prijevare, otmice, ucjene, iznude, zlostavljanja, nasilja ili zastrašivanja.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="47"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0257"><NO.P>257.</NO.P><TXT>To se pitanje temelji na činjenici, koju je istaknuo sud koji je uputio zahtjev, da postoji razlika u tekstu između različitih jezičnih verzija članka 30. stavka 9. Direktive 2015/849 i razlika, u određenim jezičnim verzijama, između teksta te odredbe i formulacije uvodne izjave 36. Direktive 2018/843 kojom se objašnjava i obrazlaže izmijenjena verzija Direktive 2015/849<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0132"><P>Stoga se u određenim jezičnim verzijama, među kojima su francuska, engleska i španjolska verzija, izmijenjeni tekst članka 30. stavka 9. Direktive 2015/849 odnosi na situaciju u kojoj bi pristup informacijama izložio stvarnog vlasnika <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0129" REF.END="QE0129"/>nerazmjernom riziku, riziku od prijevare, otmice, ucjene, iznude, zlostavljanja, nasilja ili zastrašivanja<QUOT.END REF.START="QS0129" CODE="201D" ID="QE0129"/>, dok se uvodna izjava 36. Direktive 2018/843 odnosi na situaciju u kojoj bi taj pristup stvarnog vlasnika izložio <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0130" REF.END="QE0130"/>neproporcionalnom riziku od prevare, otmice, ucjene, iznude, uznemiravanja, nasilja ili zastrašivanja<QUOT.END REF.START="QS0130" CODE="201D" ID="QE0130"/>. U tim različitim jezičnim verzijama tekst odredbe potvrđuje ideju da <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0131" REF.END="QE0131"/>nerazmjeran rizik<QUOT.END REF.START="QS0131" CODE="201D" ID="QE0131"/> predstavlja slučaj samostalnog rizika u odnosu na drugih sedam navedenih vrsta rizika dok se, suprotno tomu, čini da iz teksta te uvodne izjave proizlazi da zahtjev neproporcionalnosti predstavlja uvjet za to da izlaganje navedenim sedam vrsta rizika može opravdati izuzeće od javnog pristupa informacijama o stvarnom vlasniku (Komisija u svojim očitovanjima potvrđuje da češka, danska, hrvatska, nizozemska, poljska, portugalska, rumunjska i švedska jezična verzija također pripadaju toj skupini jezičnih verzija). U drugim jezičnim verzijama, među kojima su verzije na njemačkom i talijanskom jeziku, ne postoji takva razlika (Komisija u svojim očitovanjima potvrđuje da grčka, mađarska, slovačka i slovenska jezična verzija također pripadaju toj skupini jezičnih verzija).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0258"><NO.P>258.</NO.P><TXT>Međutim, prema ustaljenoj sudskoj praksi, formulacija neke odredbe prava Unije korištena u jednoj od jezičnih verzija ne može služiti kao jedina osnova tumačenja te odredbe niti joj se može dati prednost u odnosu na druge jezične verzije. Naime, odredbe prava Unije moraju se tumačiti i primjenjivati ujednačeno s obzirom na verzije sastavljene na svim jezicima Europske unije. U slučaju neslaganja između različitih jezičnih verzija određenog teksta prava Unije, dotičnu odredbu potrebno je tumačiti u odnosu na opću strukturu i krajnji cilj propisa kojih je ona dio<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0133"><P>Vidjeti osobito presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20200123">23. siječnja 2020.</DATE>, <NAME.CASE>Bundesagentur für Arbeit</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑29/19</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2020:36">EU:C:2020:36</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0048">48.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR> i navedena sudska praksa).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0259"><NO.P>259.</NO.P><TXT>S obzirom na navedeno, iz razmatranja iznesenih u točkama 185. do 192. ovog mišljenja proizlazi da se izuzeće od javnog pristupa informacijama o stvarnom vlasniku ne može opravdati samo postojanjem nerazmjernog rizika u sedam slučajeva koji se izričito navode u članku 30. stavku 9. Direktive 2015/849, nego bilo kakvim nerazmjernim rizikom, u iznimnim okolnostima, od povrede temeljnih prava stvarnog vlasnika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0260"><NO.P>260.</NO.P><TXT>Što se konkretno tiče ocjene kojom se nastoji utvrditi postojanje takvog nerazmjernog rizika od povrede temeljnih prava stvarnog vlasnika, tu ocjenu treba provesti u svakom slučaju zasebno. Ta ocjena mora uključivati detaljnu procjenu iznimnih okolnosti i treba je temeljiti na analizi svih relevantnih elemenata konkretnog slučaja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0261"><NO.P>261.</NO.P><TXT>Drugim dijelom tog drugog pitanja u predmetu C‑37/20 sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 30. stavak 9. Direktive 2015/849 tumačiti na način da valja utvrditi postojanje ili nerazmjernost rizika kojim se uvjetuje ograničenje pristupa informacijama o stvarnim vlasnicima uzimajući u obzir samo povezanost dotičnog stvarnog vlasnika s pravnim subjektom u odnosu na koji se zahtijeva ograničenje javnog pristupa informacijama ili uzimajući u obzir i povezanost tog stvarnog vlasnika s drugim pravnim subjektima. U potonjem slučaju, sud koji je uputio zahtjev želi znati treba li uzeti u obzir isključivo svojstvo stvarnog vlasnika ili bilo kakvu povezanost s drugim pravnim subjektima. Također u tom slučaju, želi znati utječe li priroda povezanosti na ocjenu postojanja i opsega rizika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0262"><NO.P>262.</NO.P><TXT>U tom pogledu ističem da u tekstu Direktive 2015/849 ne postoji precizna naznaka odgovora na ta pitanja. Međutim, kao što sam to istaknuo u točki 260. ovog mišljenja, ocjenu kojoj je cilj utvrditi postojanje nerazmjernog rizika od povrede temeljnih prava stvarnog vlasnika treba provesti u svakom slučaju zasebno, pri čemu se procjenjuju iznimne okolnosti i nastoji osigurati prikladna zaštita stvarnog vlasnika od nerazmjernih povreda njegovih temeljnih prava.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="48"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0263"><NO.P>263.</NO.P><TXT>U tim okolnostima, ne može se isključiti da je u određenim slučajevima, kako bi se osigurala takva prikladna zaštita, potrebno uzeti u obzir ne samo povezanost stvarnog vlasnika s pravnim subjektom u odnosu na koji se traži posebno izuzeće, nego i povezanosti tog stvarnog vlasnika s drugim pravnim subjektima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0264"><NO.P>264.</NO.P><TXT>U tom se pogledu, s jedne strane, ipak slažem s Komisijinim stajalištem prema kojem, s obzirom na to da je riječ o ocjeni rizika kojem je izložena osoba u svojstvu stvarnog vlasnika jednog ili više pravnih subjekata, predmetne povezanosti trebaju se odnositi na svojstvo stvarnog vlasnika tih subjekata, tako da se bilo kakve druge povezanosti u načelu ne mogu uzeti u obzir u okviru ocjene.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0265"><NO.P>265.</NO.P><TXT>S druge strane, vlasnik ili subjekt koji traži da mu se dodijeli pravo na izuzeće od javnog pristupa informacijama dužan je dokazati da povezanosti stvarnog vlasnika s pravnim subjektima različitima od onih na koje se odnosi zahtjev za izuzeće predstavljaju relevantan element za ocjenu nerazmjernog rizika od povrede njegovih temeljnih prava i da te povezanosti opravdavaju ili potkrepljuju postojanje takvog nerazmjernog rizika ili njegove nerazmjerne prirode. Takva podjela tereta dokazivanja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0134"><P>O zahtjevima u pogledu dokaza vidjeti, i u ovom mišljenju, odgovor na drugo pitanje točku (a) u predmetu C‑601/20.</P></NOTE>, kojom se na teret podnositelju zahtjeva stavlja dokazivanje postojanja relevantnosti navedenih povezanosti u svrhu dodjele izuzeća, nužna je kako bi se izbjeglo to da, kao što je to smatrala austrijska vlada, nadležna tijela država članica budu obvezna po službenoj dužnosti provoditi istrage nerazumnog opsega kako bi se moglo isključiti postojanje nerazmjernih rizika od povrede temeljnih prava stvarnih vlasnika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0266"><NO.P>266.</NO.P><TXT>Trećim dijelom drugog pitanja u predmetu C‑37/20 sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 30. stavak 9. Direktive 2015/849 tumačiti na način da se izuzeće od javnog pristupa informacijama o stvarnom vlasniku može odobriti ako su te informacije lako dostupne trećim osobama drugim putevima informiranja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0267"><NO.P>267.</NO.P><TXT>O pogledu tog pitanja smatram, poput Komisije i austrijske vlade, da, s obzirom na to da se, kao što se već ističe u točkama 260. i 262. ovog mišljenja, Direktivom 2015/849 državama članicama nalaže da osiguravaju da se izuzeća od javnog pristupa informacijama o stvarnim vlasnicima dodjeljuju nakon detaljne procjene iznimne prirode okolnosti i upućivanjem na rizike koji proizlaze iz otkrivanja tih informacija, članak 30. stavak 9. te direktive treba tumačiti na način da se njime implicitno isključuje mogućnost da se takvo izuzeće dodijeli ako su navedene informacije lako dostupne trećim osobama drugim putevima informiranja.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">3.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Zahtjevi dokazivanja nerazmjernog rizika (drugo pitanje točka (a) u predmetu C‑601/20)</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0268"><NO.P>268.</NO.P><TXT>Drugim pitanjem točkom (a) u predmetu C‑601/20 sud koji je uputio zahtjev u biti pita o zahtjevima dokazivanja nerazmjernog rizika i iznimnih okolnosti koje treba podnijeti kako bi se opravdalo izuzeće na temelju članka 30. stavka 9. Direktive 2015/849.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0269"><NO.P>269.</NO.P><TXT>Kao prvo, što se tiče <HT TYPE="ITALIC">tereta dokazivanja</HT>, ne osporava se da je on na stvarnom vlasniku. Stvarni vlasnik mora dokazati instituciji ili tijelu zaduženom za vođenje registra da su ispunjeni uvjeti za izuzeće na temelju članka 30. stavka 9. navedene direktive. U tom smislu navedena institucija ili navedeno tijelo ne može biti dužno provoditi vlastite istrage koje bi potencijalno mogle imati globalni doseg kako bi se utvrdilo postojanje iznimnih okolnosti i nerazmjernog rizika. Navedena institucija ili navedeno tijelo treba se oslanjati na elemente koje stvarni vlasnik podnosi u potporu svojeg zahtjeva za primjenu izuzeća.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="49"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0270"><NO.P>270.</NO.P><TXT>Kao drugo, što se tiče <HT TYPE="ITALIC">standarda dokazivanja</HT>, smatram da stvarni vlasnik treba utvrditi postojanje nerazmjernog rizika od povrede njegovih temeljnih prava i postojanje iznimnih okolnosti uz dovoljan stupanj vjerojatnosti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0271"><NO.P>271.</NO.P><TXT>U tom pogledu ne može biti dostatna puka prisutnost udaljenog ili hipotetskog rizika od povrede. Isto tako, predodžba nerazmjernog rizika ne može biti subjektivna, nego se mora temeljiti na konkretnim, stvarnim i aktualnim objektivnim elementima. U tu svrhu stvarni vlasnik mora podnijeti konkretne, točne i bitne informacije u pogledu prijetnji povrede njegovih temeljnih prava i iznimnih okolnosti.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">4.</HT></HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD"><HT TYPE="ITALIC">Kriterij <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0132" REF.END="QE0132"/>nerazmjernosti<QUOT.END REF.START="QS0132" CODE="201D" ID="QE0132"/> (treće pitanje u predmetu C‑37/20)</HT></HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0272"><NO.P>272.</NO.P><TXT>U okviru trećeg pitanja u predmetu C‑37/20 sud koji je uputio zahtjev pita o kriteriju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0133" REF.END="QE0133"/>nerazmjernosti<QUOT.END REF.START="QS0133" CODE="201D" ID="QE0133"/> rizika koji opravdava ograničenje pristupa informacijama, koji se predviđa člankom 30. stavkom 9. Direktive 2015/843.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0273"><NO.P>273.</NO.P><TXT>Taj sud pita koje različite interese treba uzeti u obzir u okviru ocjene postojanja nerazmjernog rizika za stvarnog vlasnika koji na temelju članka 30. stavka 9. Direktive 2015/849 opravdava izuzeće od javnog pristupa informacijama o stvarnom vlasniku. Smatra da taj kriterij općenito zahtijeva odvagivanje dvaju interesa koje je jednako potrebno zaštititi te pita o tome koje suprotstavljene interese treba urediti u okviru njegove primjene. Prema njegovu mišljenju, suprotstavljaju se, s jedne strane, cilj transparentnosti koji se nastoji postići Direktivom 2015/849 i, s druge strane, zaštita fizičkog, moralnog i imovinskog integriteta stvarnog vlasnika, na koje se odnosi cilj sprečavanja općeg rizika i/ili posebnih rizika iz članka 30. stavka 9 te direktive. Međutim, u uvodnoj izjavi 36. Direktive 2018/843 također se navodi pravo na poštovanje privatnog života i pravo na zaštitu osobnih podataka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0274"><NO.P>274.</NO.P><TXT>U tom pogledu, u točki 138. i sljedećim točkama ovog mišljenja ističe se da je cilj sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma jačanjem razine transparentnosti u pogledu stvarnih vlasnika korporativnih i drugih pravnih subjekata primarni cilj sustava javnog pristupa informacijama o stvarnim vlasnicima koji je uspostavljen nakon izmjena uvedenih Direktivom 2018/843. Međutim, taj cilj nije izravno obuhvaćen temeljnim pravima. Napominje se i da se izuzećima od načela javnog pristupa tim informacijama, predviđenim člankom 30. stavkom 9. Direktive 2015/849, koja se kao takva usko tumače, nastoji pronaći pravedna ravnoteža između navedenog cilja koji je, kao što se to navodi u točkama 38. do 48., 144. i 189. ovog mišljenja, povezan sa zahtjevima koji imaju doseg primarnog prava i poštovanjem temeljnih prava stvarnih vlasnika, kao što to uostalom izričito proizlazi iz uvodne izjave 34. Direktive 2018/843. Usto, kao što to proizlazi iz načela iz sudske prakse navedenih u točkama 188. i 250. ovog mišljenja, tumačenje Direktive 2015/849 ne smije biti protivno navedenim temeljnim pravima predviđenim Poveljom.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0275"><NO.P>275.</NO.P><TXT>U tom kontekstu, umjesto upućivanja na odvagivanje <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0134" REF.END="QE0134"/>različitih interesa<QUOT.END REF.START="QS0134" CODE="201D" ID="QE0134"/>, kao što je to učinio sud koji je uputio zahtjev, čini mi se prikladnijim odrediti okvire analize upućivanjem na postojanje izuzeća od općeg načela javnog pristupa, kojima se nastoje spriječiti povrede temeljnih prava stvarnog vlasnika koje u iznimnim okolnostima mogu proizlaziti iz tog pristupa. U tim okolnostima, zadaća nacionalnih tijela zaduženih za ocjenu zahtjeva za odobrenje izuzeća jest provjeriti postojanje iznimnih okolnosti koje bi stvarnog vlasnika izložile nerazmjernom riziku od povrede jednog ili više temeljnih prava predviđenih Poveljom.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="50"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0276"><NO.P>276.</NO.P><TXT>Međutim, razlozi kojima se opravdava javni pristup informacijama o stvarnim vlasnicima navode se u uvodnim izjavama 30. i 31. Direktive 2018/843 te se iznose u točkama 139. do 142. ovog mišljenja. Oni uključuju, među ostalim, kao prvo, mogućnost civilnog društva da provodi bolju kontrolu u pogledu informacija koja pridonosi očuvanju povjerenja u integritet poslovnih transakcija i financijskog sustava, kao drugo, doprinos suzbijanju zlouporabe korporativnih i drugih pravnih subjekata i pravnih aranžmana u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma i, kao treće, olakšavanje pravodobne i učinkovite dostupnosti informacija financijskim institucijama kao i tijelima koje sudjeluju u borbi protiv tih kaznenih djela.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0277"><NO.P>277.</NO.P><TXT>Usto, već sam u točkama 220. i 221. ovog mišljenja istaknuo da je, kao što to proizlazi iz sudske prakse Suda, opravdano da fizičke osobe koje su odabrale sudjelovati u gospodarskoj razmjeni kao stvarni vlasnici korporativnih ili drugih pravnih subjekata moraju staviti na raspolaganje i učiniti dostupnima određene informacije koje omogućuju njihovu identifikaciju kao stvarnih vlasnika tih pravnih subjekata, tim više što su svjesne te obveze u trenutku u kojem se odluče baviti takvom djelatnošću<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0135"><P>Vidjeti po analogiji presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170309">9. ožujka 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Manni</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑398/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:197">EU:C:2017:197</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0059">59.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0278"><NO.P>278.</NO.P><TXT>Međutim, u okviru ocjene koju treba provesti u skladu s člankom 30. stavkom 9. Direktive 2015/849, iako iz prethodno navedenog proizlazi da u odvagivanju koje treba provesti u okviru te odredbe kao opće načelo prevladava interes javnosti da ima pristup informacijama o stvarnim vlasnicima, izričito se predviđa da mogu postojati posebne situacije u kojima eventualni jaki i zakoniti razlozi koji se odnose na konkretan slučaj dotičnog stvarnog vlasnika iznimno opravdavaju ograničavanje javnog pristupa informacijama stvarnom vlasniku kako bi se izbjeglo njegovo izlaganje nerazmjernom riziku od povrede njegovih temeljnih prava<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0136"><P>Vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od <REF.DOC.ECR><DATE ISO="20170309">9. ožujka 2017.</DATE>, <NAME.CASE>Manni</NAME.CASE> (<NO.CASE>C‑398/15</NO.CASE>, <NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2017:197">EU:C:2017:197</NO.ECLI>, t. <REF.NP.ECR REF="NP0060">60.</REF.NP.ECR></REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0279"><NO.P>279.</NO.P><TXT>S obzirom na sva prethodna razmatranja, na treće pitanje prema mojem mišljenju valja odgovoriti da u okviru ocjene postojanja nerazmjernog rizika za stvarnog vlasnika koji, na temelju članka 30. stavka 9. Direktive 2015/849, opravdava izuzeće od javnog pristupa informacijama o stvarnom vlasniku, treba uzeti u obzir, s jedne strane, posebne rizike navedene u toj odredbi, kao i temeljna prava dotične osobe, osobito pravo na poštovanje privatnog života i pravo na zaštitu osobnih podataka koji su zaštićeni člankom 7. odnosno člankom 8. Povelje i, s druge strane, interes javnosti i cjelokupnog društva da sazna identitet stvarnih vlasnika radi sprečavanja korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">IV.</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zaključak</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0280"><NO.P>280.</NO.P><TXT>S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem Sudu da na prethodna pitanja koja je tribunal d’arrondissement de Luxembourg (Općinski sud, Luksemburg) uputio u predmetima C‑37/20 i C‑602/20 odgovori na sljedeći način:</TXT><P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT>Nije valjan članak 30. stavak 5. drugi podstavak Direktive 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20150520">20. svibnja 2015.</DATE> o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Komisije 2006/70/EZ, kako je izmijenjena Direktivom (EU) 2018/843 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20180530">30. svibnja 2018.</DATE>, u dijelu u kojem se njime predviđa da cjelokupna javnost ima<?PAGE NO="51"?> mogućnost pristupa <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0135" REF.END="QE0135"/>barem<QUOT.END REF.START="QS0135" CODE="201D" ID="QE0135"/> podacima koji se u njemu navode, pri čemu se predviđa da cjelokupna javnost ima mogućnost pristupa podacima o stvarnim vlasnicima različitima od onih koji se navode u istom podstavku.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Nije valjan članak 30. stavak 5. treći podstavak Direktive 2015/849, kako je izmijenjen Direktivom 2018/843.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT>Članak 30. stavak 5.a Direktive 2015/849, kako je izmijenjena Direktivom 2018/843, u vezi s člancima 7. i 8. te člankom 52. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da je na državama članicama da zajamče da su institucije ili tijela zadužena za vođenje registara stvarnih vlasnika upoznata s identitetom osoba koje pristupaju navedenom registru.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>4.</NO.P><TXT>Valjan je članak 30. stavak 9 Direktive 2015/849, kako je izmijenjena Direktivom 2018/843, u vezi s Poveljom o temeljnim pravima i osobito njezinim člankom 51. stavkom 1., tumačen na način da države članice ne raspolažu samo mogućnošću da predvide izuzeća od pristupa šire javnosti informacijama o stvarnim vlasnicima korporativnih i drugih pravnih subjekata sadržanima u nacionalnim registrima stvarnih vlasnika, nego su dužne predvidjeti i odobriti izuzeća kada taj pristup u iznimnim okolnostima izlaže stvarnog vlasnika nerazmjernom riziku od povrede njegovih temeljnih prava koja se predviđaju Poveljom.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>5.</NO.P><TXT>Ispitivanje prvog pitanja i drugog pitanja točke (b) u predmetu C‑601/20 nije otkrilo nijedan drugi element koji može utjecati na valjanost članka 30. stavaka 5. i 9. Direktive 2015/849, kako je izmijenjena Direktivom 2018/843.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>6.</NO.P><TXT>Odredbe poglavlja V. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20160427">27. travnja 2016.</DATE> o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) treba tumačiti na način da im se ne protivi registar koji je djelomično dostupan javnosti, bez obveze dokazivanja legitimnog interesa niti ikakvog ograničenja u pogledu lokacije javnosti. Međutim, prijenos koji se obavlja iz tog registra, u skladu s člankom 49. stavkom 1. točkom (g) te uredbe, može se obaviti samo ako su ispunjeni zakonski propisani uvjeti za uvid u registar i ako taj uvid ne uključuje cijeli registar.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>7.</NO.P><TXT>Članak 30. stavak 9. Direktive 2015/849, kako je izmijenjena Direktivom 2018/843, treba tumačiti na način da je na državama članicama da u svojem nacionalnom pravu definiraju situacije koje predstavljaju <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0136" REF.END="QE0136"/>iznimne okolnosti<QUOT.END REF.START="QS0136" CODE="201D" ID="QE0136"/> u smislu te odredbe. Budući da ona ne sadržava dodatnu odredbu u kojoj se navodi u kojem obliku države članice trebaju utvrditi taj pojam, ničim se ne sprečava državu članicu da definira <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0137" REF.END="QE0137"/>iznimne okolnosti<QUOT.END REF.START="QS0137" CODE="201D" ID="QE0137"/> samim upućivanjem na već postojeće slučajeve iz navedene odredbe, pod uvjetom da se prenošenjem te direktive u nacionalno zakonodavstvo ipak omogućuje zaštita stvarnih vlasnika od nerazmjernih povreda njihovih temeljnih prava. U tu svrhu navedeni sud možda će morati sam konkretno utvrditi prirodu i opseg iznimnih okolnosti na temelju kojih se odobravaju izuzeća od pristupa šire javnosti informacijama o stvarnim vlasnicima, ali isključivo ako je to potrebno radi potpune zaštite temeljnih prava stvarnih vlasnika. Prilikom tog utvrđivanja treba uzeti u obzir činjenicu da, kao prvo, detaljnu procjenu <QUOT.START CODE="201E" ID="QS0138" REF.END="QE0138"/>iznimne<QUOT.END REF.START="QS0138" CODE="201D" ID="QE0138"/> prirode okolnosti treba provesti u svakom slučaju zasebno, kao drugo, s obzirom na to da je riječ o izuzećima od općeg pravila, predmetnu odredbu načelno treba usko tumačiti i, kao treće, okolnosti koje mogu opravdati izuzeće moraju biti neuobičajene i dovesti do nerazmjernog rizika od povrede temeljnih prava.</TXT></NP></ITEM><?PAGE NO="52"?><ITEM><NP><NO.P>8.</NO.P><TXT>Članak 30. stavak 9. Direktive 2015/849, kako je izmijenjena Direktivom 2018/843, treba tumačiti na način da zahtjev nerazmjernosti rizika predstavlja uvjet koji se primjenjuje na posebne rizike navedene u toj odredbi, odnosno na rizik od prijevare, otmice, ucjene, iznude, zlostavljanja, nasilja ili zastrašivanja, kao i na svaku povredu temeljnih prava stvarnog vlasnika koja opravdava izuzeće od javnog pristupa informacijama o njemu. Postojanje ili nerazmjerna priroda takvog rizika može se, ovisno o slučaju, utvrditi uzimajući u obzir povezanosti dotičnog stvarnog vlasnika s korporativnim i drugim pravnim subjektima, kao i trustovima i pravnim aranžmanima koji su po strukturi ili funkcijama slični trustovima, u svojstvu stvarnog vlasnika tih subjekata, različitima od onih za koje se traži izuzeće od javnog pristupa informacijama o stvarnom vlasniku. Međutim, vlasnik ili subjekt koji traži pravo na izuzeće od javnog pristupa informacijama dužan je dokazati da su te povezanosti relevantan element koji opravdava ili potkrepljuje postojanje nerazmjernog rizika od povrede temeljnih prava dotičnog stvarnog vlasnika. Člankom 30. stavkom 9. isključuje se mogućnost dodjele izuzeća od javnog pristupa informacijama o stvarnom vlasniku ako su navedene informacije lako dostupne trećim osobama drugim putevima informiranja.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>9.</NO.P><TXT>Na zainteresiranom je stvarnom vlasniku da podnese dokaz o nerazmjernom riziku i iznimnim okolnostima koji mogu opravdati izuzeće na temelju članka 30. stavka 9. Direktive 2015/849, kako je izmijenjena Direktivom 2018/843. U tu svrhu stvarni vlasnik treba utvrditi postojanje nerazmjernog rizika od povrede njegovih temeljnih prava i postojanje iznimnih okolnosti uz dovoljan stupanj vjerojatnosti te podnijeti konkretne, točne i bitne informacije u pogledu prijetnji povrede njegovih temeljnih prava i iznimnih okolnosti.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>10.</NO.P><TXT>U okviru ocjene postojanja nerazmjernog rizika za stvarnog vlasnika koji, na temelju članka 30. stavka 9. Direktive 2015/849, kako je izmijenjena Direktivom 2018/843, opravdava izuzeće od javnog pristupa informacijama o stvarnom vlasniku treba uzeti u obzir, s jedne strane, posebne rizike navedene u toj odredbi, kao i temeljna prava dotične osobe, osobito pravo na poštovanje privatnog života i pravo na zaštitu osobnih podataka koji su zaštićeni člankom 7. odnosno člankom 8. Povelje o temeljnim pravima i, s druge strane, interes javnosti i cjelokupnog društva da sazna identitet stvarnih vlasnika radi sprečavanja korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma.</TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>