1.

U svojim žalbama nekoliko operatora prijenosnih sustava za električnu energiju (u daljnjem tekstu: OPS‑ovi) ( 2 ) zahtijeva ukidanje dviju presuda Općeg suda od 15. veljače 2023., Austrian Power Grid i dr./ACER ( 3 ) i Austrian Power Grid i dr./ACER ( 4 ) (u daljnjem tekstu: pobijane presude).

2.

Opći sud tim je presudama odbio tužbe za poništenje koje su neki OPS‑ovi podnijeli protiv dviju odluka od 16. srpnja 2020. Odbora za žalbe Agencije Europske unije za suradnju energetskih regulatora (ACER) kojima se potvrdila valjanost sljedećih odluka te Agencije:

3.

U okviru žalbi se u biti postavljaju dva pitanja, jedno općenitije i drugo izrazito tehničke prirode. Njima se nastoji razjasniti je li Opći sud počinio pogreške koje se tiču prava:

4.

U članku 20. („Europska platforma za razmjenu energije uravnoteženja iz rezervi za ponovnu uspostavu frekvencije s ručnom aktivacijom”) navodi se:

„1.   U roku od jedne godine od stupanja na snagu ove Uredbe svi OPS‑ovi moraju izraditi prijedlog provedbenog okvira za europsku platformu za razmjenu energije uravnoteženja iz rezervi za ponovnu uspostavu frekvencije s ručnom aktivacijom.

2.   Europska platforma za razmjenu energije uravnoteženja iz rezervi za ponovnu uspostavu frekvencije s ručnom aktivacijom, koju vode OPS‑ovi ili subjekt koji OPS‑ovi osnuju, temelji se na načelima i poslovnim procesima zajedničkog upravljanja, a čine je barem optimizacijska funkcija za aktivaciju i funkcija obračuna OPS‑OPS. Na toj se europskoj platformi mora primjenjivati multilateralni model OPS‑OPS sa zajedničkim listama ekonomskog prvenstva u svrhu razmjene svih ponuda energije uravnoteženja iz svih standardnih proizvoda za rezerve za ponovnu uspostavu frekvencije s ručnom aktivacijom, osim neraspoloživih ponuda u skladu s člankom 29. stavkom 14.

3.   Prijedlogom iz stavka 1. moraju se obuhvatiti barem:

[…]

4.   U roku od šest mjeseci nakon odobrenja prijedloga provedbenog okvira za europsku platformu za razmjenu energije uravnoteženja iz rezervi za ponovnu uspostavu frekvencije s ručnom aktivacijom svi OPS‑ovi moraju imenovati predložena tijela kojima je povjereno vođenje europske platforme u skladu sa stavkom 3. točkom (e).

5.   U roku od 18 mjeseci nakon odobrenja prijedloga provedbenog okvira za europsku platformu za razmjenu energije uravnoteženja iz rezervi za ponovnu uspostavu frekvencije s ručnom aktivacijom svi OPS‑ovi mogu izraditi prijedlog izmjene europske platforme za razmjenu energije uravnoteženja iz rezervi za ponovnu uspostavu frekvencije s ručnom aktivacijom u skladu sa stavkom 1. Predloženim izmjenama prilaže se analiza troškova i koristi koju su proveli svi OPS‑ovi u skladu s člankom 61. Prijedlog se mora prijaviti Komisiji.

[…]”.

5.

Sadržaj članka 21. („Europska platforma za razmjenu energije uravnoteženja iz rezervi za ponovnu uspostavu frekvencije s automatskom aktivacijom”) sličan je sadržaju članka 20.

6.

Člankom 37. („Proračun prekozonskog kapaciteta”) određuje se:

„1.   Nakon vremena zatvaranja unutardnevnog tržišta između zona OPS‑ovi nastavljaju kontinuirano ažurirati raspoloživost prekozonskog kapaciteta za razmjenu energije uravnoteženja ili za provođenje procesa razmjene odstupanja. Prekozonski kapacitet ažurira se svaki put kad se iskoristi dio tog kapaciteta ili kad ga se ponovno proračuna.

2.   Prije primjene metodologije proračuna prekozonskog kapaciteta u skladu sa stavkom 3. OPS‑ovi moraju iskoristiti prekozonski kapacitet koji je preostao nakon vremena zatvaranja unutardnevnog tržišta između zona.

3.   U roku od pet godina od stupanja na snagu ove Uredbe svi OPS‑ovi određene regije za proračun kapaciteta moraju izraditi metodologiju za proračun prekozonskog kapaciteta unutar vremenskog okvira za uravnoteženje za razmjenu energije uravnoteženja ili za provođenje procesa razmjene odstupanja. Ta metodologija mora biti dosljedna metodologiji za proračun prekozonskog kapaciteta koja se primjenjuje za unutardnevno razdoblje utvrđenoj na temelju Uredbe (EU) 2015/1222 i njome se mora izbjegavati narušavanje tržišta.”

7.

Članak 6. („Zadaće ACER‑a u pogledu regulatornih tijela”) stavak 10. glasi:

„ACER je nadležan za donošenje pojedinačnih odluka o regulatornim pitanjima koja imaju učinak na prekograničnu trgovinu ili prekograničnu sigurnost sustava i za koje je potrebna zajednička odluka najmanje dvaju regulatornih tijela, kada su takve nadležnosti dodijeljene regulatornim tijelima jednim od sljedećih pravnih akata:

ACER je nadležan za donošenje pojedinačnih odluka kako su navedene u prvom podstavku u sljedećim situacijama:

Nadležna regulatorna tijela mogu zajednički zahtijevati da se rok iz drugog podstavka točke (a) ovog stavka produlji za najviše šest mjeseci, osim u slučajevima iz članka 4. stavka 7. ove Uredbe ili iz članka 59. stavka 1. točke (c) ili iz članka 62. stavka 1. točke (f) Direktive (EU) 2019/944.

Kada je nadležnost za odlučivanje o prekograničnim pitanjima iz prvog podstavka dodijeljena regulatornim tijelima u novim mrežnim pravilima ili smjernicama koji su doneseni u obliku delegiranih akata nakon 4. srpnja 2019., ACER je nadležan samo na dobrovoljnoj osnovi u skladu s drugim podstavkom točkom (b) ovog stavka, na zahtjev koji je podnijelo najmanje 60 % nadležnih regulatornih tijela. Ako su uključena samo dva regulatorna tijela, bilo koje od njih može slučaj uputiti ACER‑u.

Do 31. listopada 2023. i svake tri godine nakon toga Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o mogućoj potrebi za većim sudjelovanjem ACER‑a u rješavanju slučajeva neslaganja među regulatornim tijelima u vezi sa zajedničkim odlukama o pitanjima za koja je nadležnost dodijeljena tim regulatornim tijelima delegiranim aktom nakon 4. srpnja 2019. Izvješću se, prema potrebi, prilaže zakonodavni prijedlog za izmjenu takvih ovlasti ili za prijenos potrebnih ovlasti na ACER.”

8.

U točkama 2. do 18. pobijanih presuda opisuju se okolnosti obaju sporova kako sažeto iznosim u nastavku.

9.

Nakon što je 18. prosinca 2017. na snagu stupila Uredba 2017/2195 svi su OPS‑ovi izradili, u skladu s člankom 20. stavkom 1. te uredbe, prijedlog metodologije mFRR i, u skladu s njezinim člankom 21. stavkom 1., prijedlog metodologije aFRR.

10.

OPS‑ovi su 18. prosinca 2018. u skladu s člankom 5. stavkom 1. i člankom 5. stavkom 2. točkom (a) Uredbe 2017/2195 dostavili svim nacionalnim regulatornim tijelima (u daljnjem tekstu: NRT) na odobrenje svoje prijedloge metodologija aFRR i mFRR.

11.

ACER je izrazio svoje neslaganje s tim prvim prijedlozima pa su mu OPS‑ovi dostavili još drugi i treći prijedlog te uključili određene varijante.

12.

Porukom elektroničke pošte od 18. prosinca 2019. u odgovoru na ACER‑ovu poruku elektroničke pošte od 17. prosinca 2019. OPS‑ovi su ACER‑u uputili izmijenjenu verziju trećeg prijedloga aFRRIF‑a i trećeg prijedloga mFRRIF‑a. Potvrdili su da bi jedinstveni subjekt (samo jedan OPS ili društvo u vlasništvu OPS‑ova) bio odgovoran za obavljanje funkcija koje se posebno zahtijevaju za rad platformi aFRR i mFRR, to jest optimizacijske funkcije za aktivaciju i funkciju obračuna OPS‑OPS platforme te da se, u pogledu obavljanja upravljanja kapacitetom, što je bila višeplatformska funkcija, ona može povjeriti drugom jedinstvenom subjektu (samo jednom OPS‑u ili društvu u vlasništvu OPS‑ova).

13.

ACER je 20. prosinca 2019. sastavio konačnu verziju svojih nacrta odluke o metodologijama aFRR i mFRR koja je dostavljena OPS‑ovima.

14.

ACER je 24. siječnja 2020. donio Odluku 02/2020 o metodologiji aFRR i Odluku 03/2020 o metodologiji mFRR.

15.

Društva Austrian Power Grid, ČEPS, a.s., Polskie sieci elektroenergetyczne S. A., Red Eléctrica de España, S. A., RTE Réseau de transport d’électricité i Svenska kraftnät podnijela su 23. ožujka 2020., na temelju članka 28. Uredbe 2019/942, žalbu ACER‑ovu Odboru za žalbe protiv Odluke 02/2020, koja je bila prvotno zavedena pod brojem A-001‑2020. Društva TenneT TSO BV i TenneT TSO GmbH podnijela su žalbu ACER‑ovu Odboru za žalbe usmjerenu, među ostalim, protiv Odluke 02/2020 koja je bila prvotno zavedena pod brojem A-004‑2020. Budući da su te žalbe imale isti predmet, Odbor za žalbe ih je potom objedinio pod brojem predmeta A-001‑2020 (objedinjen).

16.

Odbor za žalbe je 16. srpnja 2020. potvrdio Odluku 02/2020 i pritom odbio žalbe u predmetu A-001‑2020 (objedinjen).

17.

Protiv Odluke 03/2020 o metodologiji mFRR isti su OPS‑ovi podnijeli dvije žalbe ACER‑ovu Odboru za žalbe koje su spojene i zavedene pod brojem A-002‑2020 (objedinjen).

18.

Odbor za žalbe je 16. srpnja 2020. potvrdio Odluku 03/2020 i pritom odbio žalbe u predmetu A-002‑2020 (objedinjen).

19.

Nekoliko OPS‑ova podnijelo je 30. rujna 2020. dvije tužbe za poništenje protiv odluka A-001‑2020 i A-002‑2020 ACER‑ova Odbora za žalbe od 16. srpnja 2020. kojima su se potvrdile ACER‑ove odluke 02/2020 i 03/2020.

20.

Opći sud odbio je pobijanim presudama tužbe za poništenje 15. veljače 2023.

21.

Žalitelji (društva Polskie sieci elektroenergetyczne, RTE Réseau de transport d’électricité, Svenska kraftnät i TenneT TSO) od Suda zahtijevaju da:

22.

ACER od Suda zahtijeva da:

23.

Žalitelji u svojim žalbama ističu razloge za ukidanje pobijanih presuda:

24.

Prije analize tih dvaju žalbenih razloga očitovat ću se o prigovorima nedopuštenosti žalbe.

25.

ACER tvrdi da su žalbe nedopuštene jer:

26.

Dvostruki prigovor nedopuštenosti treba odbiti.

27.

Ako žalitelj osporava način na koji je Opći sud protumačio ili primijenio pravo Unije, pravna pitanja koja su razmatrana u prvostupanjskom postupku mogu se ponovno raspraviti u žalbenom postupku. Ako se žalba ne bi mogla temeljiti na žalbenim razlozima i argumentima već upotrijebljenima pred Općim sudom, dobrim bi dijelom bila lišena svojeg smisla ( 11 ). Sud je u nekoliko navrata presudio da je moguće podnijeti žalbu i istaknuti žalbene razloge koji proizlaze iz same pobijane presude i kojima je cilj osporavanje njezine osnovanosti u pogledu primjene prava ( 12 ).

28.

To je slučaj u ovom predmetu: prilikom isticanja svojih razloga za poništenje, žalitelji ističu (navodne) pogreške koje se tiču prava koje je počinio Opći sud. Ponavljam da je pozivanje u žalbenom postupku na pravne pogreške u pogledu pravnih pitanja o kojima je već odlučeno u prvostupanjskom postupku u skladu s logikom na kojoj se temelje žalbe.

29.

Kad je riječ o prvom žalbenom razlogu, njegovo bi prihvaćanje dovelo do ukidanja presuda i, ovisno o slučaju, poništenja odluka Odbora za žalbe i ACER‑ovih Odluka, što bi utjecalo na pravni položaj žaliteljâ. Stoga je u njihovu interesu da se prihvati njihov prvi žalbeni razlog, koji nije hipotetski. O njegovu se prihvaćanju može odlučiti samo ispitivanjem merituma.

30.

Žalitelji smatraju da je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je smatrao da je ACER‑ov Odbor za žalbe proveo cjelovit nadzor nad pobijanim odlukama.

31.

Prema njihovu mišljenju, Opći sud počinio je tu pogrešku time što nije uzeo u obzir ocjenu vlastitog Odbora za žalbe u pogledu intenziteta nadzora koji on sam primjenjuje i kad je ispitivao je li nadzor bio cjelovit. Opći sud time nije postupio u skladu sa sudskom praksom Suda utvrđenom u presudi ACER/Aquind ( 13 ).

32.

ACER osporava te argumente.

33.

Sud je u presudi ACER/Aquind presudio da ACER‑ov Odbor za žalbe treba provesti cjelovit nadzor ne samo nad pravnim ocjenama, nego i nad složenim ocjenama tehničke, znanstvene ili ekonomske prirode, koje je ACER donio u svojim odlukama. Odbor za žalbe ne može provoditi samo ograničen nadzor usmjeren samo na postojanje očitih pogrešaka u ocjeni ( 14 ).

34.

U ovom trenutku nije potrebno detaljnije iznositi rasuđivanja na temelju kojih je Sud takav način nadzora naložio ACER‑ovu Odboru za žalbe ( 15 ), nakon tumačenja članaka 18. i 19. Uredbe (EZ) br. 713/2009 ( 16 ). U okviru ovih žalbi ne raspravlja se o sudskoj praksi utvrđenoj u presudi ACER/Aquind.

35.

Kad je ACER‑ov Odbor za žalbe donio odluke koje su ovdje sporne (16. srpnja 2020.), još nije bila donesena presuda ACER/Aquind. Tada je Odbor za žalbe postupao u skladu sa svojom uobičajenom praksom, odnosno provodio je ograničen nadzor nad složenim ocjenama tehničke, znanstvene ili ekonomske prirode. Njegovom se provjerom samo nastojalo odrediti jesu li u ACER‑ovim odlukama počinjene očite pogreške u ocjeni.

36.

Prema mišljenju Općeg suda, iz odluka koje pobijaju ( 17 ) OPS‑ovi proizlazi da je „u skladu sa svojom praksom odlučivanja u odnosno vrijeme Odbor za žalbe proveo cjelovit nadzor samo nad ACER‑ovim pravnim ocjenama u [njegovim odlukama], ali da je nad njegovim složenim činjeničnim ocjenama tehničke naravi proveo samo ograničen nadzor, sveden na traženje očitih pogrešaka, priznajući ACER‑u u tom pogledu određenu marginu prosudbe” ( 18 ).

37.

Međutim, Opći sud tvrdio je sljedeće:

38.

Postupanje Općeg suda u okviru te dvije tužbe za poništenje u suprotnosti je s postupanjem koje je sam zapazio u predmetu T‑735/18 ( 19 ), koje je predmet presude ACER/Aquind.

39.

Opći sud je u predmetu T‑735/18 prihvatio primjedbu sličnu onoj koja se ovdje navodi a koju je iznio ACER‑ov Odbor za žalbe te nije provjerio je li navedeni Odbor za žalbe de facto proveo cjelovit nadzor nad složenim tehničkim ocjenama.

40.

Iako je Agencija u predmetu ACER/Aquind tvrdila da je Odbor za žalbe stvarno proveo cjelovit nadzor nad složenim tehničkim pitanjima, Sud je potvrdio da Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava jer je iz točke 52. odluke Odbora za žalbe izričito proizlazilo da je taj odbor namjeravao svoj nadzor (nad Odlukom br. 05/2018) ograničiti na očitu pogrešku u ocjeni ( 20 ).

41.

Međutim, Opći sud sad je zauzeo drukčiji pristup. Umjesto da prihvati da je, kao što je to tvrdio sam Odbor za žalbe, nadzor koji je on proveo nad složenim tehničkim pitanjima bio ograničen, Opći sud detaljnije razmatra pobijane odluke kako bi provjerio je li Odbor za žalbe učinio ono za što tvrdi da nije učinio.

42.

Opći sud je nakon te provjere zaključio da je Odbor za žalbe de facto proveo cjelovit i neograničen nadzor nad ACER‑ovim složenim tehničkim ocjenama. Konkretno, tvrdio je da je navedeni odbor provjerio da je proces kontinuiranog ažuriranja raspoloživog prekozonskog prijenosnog kapaciteta u centraliziranom ili decentraliziranom obliku bio funkcija koja je na tehničkoj razini potrebna za rad platformi aFRR i mFRR ( 21 ).

43.

Prema mojem mišljenju, Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava time što nije uzeo u obzir izjavu Odbora za žalbe. Iako potonja priznaje da provodi ograničen i neznatan nadzor nad složenim tehničkim pitanjima iz ACER‑ovih pobijanih odluka, ne vidim kako se može zanemariti ta izjava i zamijeniti je suprotnom.

44.

Kao što sam to predložio u svojem mišljenju u predmetu ACER/Aquind ( 22 ) i kao što je to Sud potvrdio u svojoj presudi ( 23 ), ako Odbor za žalbe tvrdi da je proveo ograničen nadzor ACER‑ovih odluka usmjeren na ocjenu očitih pogrešaka u vezi sa složenim tehničkim pitanjima, Opći sud ne treba provjeravati je li navedeni odbor „stvarno” proveo cjelovit nadzor nad tim pitanjima.

45.

Na temelju te pretpostavke, u slučaju o kojem je ovdje riječ, Opći sud trebao je prihvatiti izjavu Odbora za žalbe koji najbolje zna koju je vrstu nadzora primijenio u vlastitim odlukama.

46.

Iako, kao što je to ovdje slučaj, Odbor za žalbe tvrdi da je proveo ograničen i neznatan nadzor, Opći sud ipak treba poništiti njegove odluke u skladu sa sudskom praksom utvrđenom u presudi ACER/Aquind. Nakon tog poništenja Odbor za žalbe treba donijeti nove odluke u kojima će provesti cjelovit nadzor nad složenim tehničkim pitanjima ( 24 ).

47.

Ako, suprotno tomu, Odbor za žalbe u svojoj odluci tvrdi da je proveo cjelovit nadzor nad pravnim ocjenama i nad složenim tehničkim ocjenama sadržanim u ACER‑ovoj odluci, Opći sud treba analizirati opseg tog nadzora, ako tužitelji smatraju da nema odgovarajući doseg ili da je nedovoljan. Kad to ne bi učinio i kad bi prihvatio ocjenu Odbora za žalbe, Opći sud povrijedio bi pravo na djelotvornu sudsku zaštitu tužiteljâ.

48.

S obzirom na prethodna razmatranja, predlažem da se prvi žalbeni razlog prihvati.

49.

Ukratko, u okviru tog žalbenog razloga Općem sudu prigovara se da je počinio pogrešku koja se tiče prava time što je smatrao da je, u skladu s Uredbom 2017/2195, takozvana „funkcija upravljanja prekozonskim kapacitetom za razmjenu energije uravnoteženja” funkcija potrebna za upravljanje platformama aFRR i mFRR.

50.

Tim se dvjema tezama, sa suprotnih gledišta, zagovara sljedeće:

51.

U tehničkom pogledu, vjerojatno bi dodjela te funkcije europskim platformama za dodjelu uravnoteženja bila preporučljiva opcija. Međutim, zbog razloga koje iznosim u nastavku smatram da to nije bio odabir zakonodavca Unije koji se odražava u člancima 20., 21. i 37. Uredbe 2017/2195.

52.

Žalitelji tvrde da je Opći sud nepravilno primijenio članke 20., 21. i 37. Uredbe 2017/2195 u okviru ocjene pravnih osnova za funkcije potrebne za rad platformi aFRR i mFRR. Prema njihovu mišljenju:

53.

Žalitelji su taj žalbeni razlog podijelili na dva usko povezana dijela:

54.

ACER odbija te argumente.

55.

Prije analize oba dijela na koja žalitelji dijele taj drugi žalbeni razlog, smatram svrsishodnim, s obzirom na njegovu izuzetno tehničku prirodu, objasniti funkcioniranje tržišta električne energije uravnoteženja i europskih platformi izrađenih radi poticanja prekograničnih veza između nacionalnih tržišta električne energije uravnoteženja.

56.

S obzirom na njihove fizičke značajke, postoje četiri vrste veleprodajnih tržišta električne energije, na koje se odnose članci 6. do 9. Uredbe (EU) 2019/943 ( 26 ):

57.

Kad je riječ o potonjim tržištima, Uredbom 2017/2195 uspostavlja se „skup tehničkih, operativnih i tržišnih pravila na razini EU‑a kojima se uređuje funkcioniranje tržišta električne energije uravnoteženja” ( 28 ).

58.

Konkretno, Uredbom 2017/2195, kako bi se pridonijelo razvoju unutarnjeg tržišta električne energije u Uniji, nastoji se postići da se dodjela energije na tržištima uravnoteženja, koja je ranije bila ograničena na nacionalnu razinu, postupno počne izvršavati, u skladu s rokovima predviđenima u toj uredbi, na europskoj razini.

59.

U tu su svrhu u Uredbi 2017/2195 predviđene četiri europske platforme za dodjelu uravnoteženja ( 29 ) za svaki od definiranih standardnih proizvoda za uravnoteženje ( 30 ):

60.

OPS‑ovi su društva Amprion GmbH i TransnetBW GmbH odredili kao subjekte za razvoj i održavanje platformi mFRR i aFRR/IN te upravljanje njima ( 35 ). Kao što je to ACER naveo na raspravi, OPS‑ovi su se postupno trebali tijekom prijelaznog razdoblja do 24. lipnja 2024. uključiti na te platforme, ali u praksi dolazi do kašnjenja u tom procesu ( 36 ).

61.

Razlika između platformi mFRR i aFRR temelji se, kao što to proizlazi iz njihova naziva, na „[…] tome pokreće li energiju za uravnoteženje operater ručno ili se pokretanje izvodi automatski kao zatvorena petlja” ( 37 ).

62.

Žalitelji Općem sudu prigovaraju da je počinio pogrešku koja se tiče prava time što je smatrao da proračun prekozonskog prijenosnog kapaciteta treba smatrati funkcijom potrebnom za rad platformi mFRR i aFRR. Na taj je način Opći sud sustav predviđen člancima 20. i 21. Uredbe 2017/2195 proširio na funkciju predviđenu u članku 37., kojim se predviđa drukčiji pravni okvir.

63.

Prema mišljenju Općeg suda, Odbor za žalbe pravilno je zaključio da je funkcija upravljanja kapacitetom još jedna od funkcija potrebnih za rad platformi aFRR i mFRR. Rasuđivanje Općeg suda u tom pogledu može se sažeti na sljedeći način ( 38 ):

64.

Opći sud na temelju tih pretpostavki zaključio je sljedeće: „[…] funkcija na temelju koje se može izračunati i kontinuirano ažurirati raspoloživ prekozonski prijenosni kapacitet slijedeći pri tome metodologiju usklađenu u odnosu na sve OPS‑ove mora se, s obzirom na cilj osiguranja učinkovitog i sigurnog rada platforme […] zadan Uredbom 2017/2195, smatrati, s tehničkog i pravnog aspekta, funkcijom potrebnom za rad platforme čiji projekt, kao što je to navedeno u članku 21. stavku 3. točki (a) [članku 20. stavku 3. točki (a)] Uredbe 2017/2195, treba biti opći i odgovarati načelima i poslovnim procesima zajedničkog upravljanja” ( 40 ).

65.

Ta se tvrdnja na sličan način ponavlja u drugim odlomcima pobijanih presuda. Konkretno, u njihovoj je točki 122. navedeno da se „[…] funkcija kontinuiranog ažuriranja raspoloživog prekozonskog prijenosnog kapaciteta na kojemu se temelji funkcija upravljanja kapacitetom i, prema tome, sama funkcija upravljanja kapacitetom moraju općenito okvalificirati kao funkcije potrebne za rad platforme […]”.

66.

Moje se tumačenje odnosa između članka 37. i članaka 20. i 21. Uredbe 2017/2195 razlikuje od tumačenja Općeg suda. Zasebno ću se osvrnuti, s jedne strane, na članak 37. i, s druge strane, na članke 20. i 21., kako bih zatim sažeo svoje argumente o zajedničkom tumačenju tih odredbi.

67.

Člankom 37. Uredbe 2017/2195 utvrđuje se pravni okvir za kontinuirano ažuriranje raspoloživog prekozonskog prijenosnog kapaciteta. U skladu s tim sustavom i člankom 37. Uredbe 2017/2195:

68.

Međutim, obveze iz članka 37. Uredbe 2017/2195 odnose se na OPS‑ove i ne sadržavaju nikakvo upućivanje na europske platforme za dodjelu uravnoteženja (članci 19. do 22. te uredbe).

69.

Prema mojem mišljenju, koje je jednako mišljenju žaliteljâ, obveze naložene OPS‑ovima treba razlikovati od funkcija dodijeljenih platformama. Uredba 2017/2195 odnosi se i na te obveze i na funkcije, s gledišta sustavnog tumačenja, u različitim odjeljcima:

70.

Razlika se ne odnosi samo na sustavni položaj unutar Uredbe 2017/2195. U okviru tumačenja članka 37. ističe se da ne sadržava nikakvo upućivanje ni unakrsnu referencu na članke 20. i 21. Konkretno, iz članka 37. ne može se izvesti da je upravljanje prekozonskim prijenosnim kapacitetom potrebno za rad platformi mFRR i aFRR. Platformama su potrebni podaci o raspoloživom kapacitetu prekozonske energije uravnoteženja kako bi je OPS‑ovi međusobno razmijenili, s ciljem pokretanja optimizacijske funkcije za aktivaciju.

71.

Pojam „funkcije potrebne za rad platforme” nije među 45 pojmova koji se definiraju u članku 2. Uredbe 2017/2195. Taj se pojam navodi samo u člancima 20. i 21. te uredbe, u skladu s kojima treba provjeriti njegovo značenje.

72.

Stavkom 1. tih članaka propisuje se da OPS‑ovi trebaju dostaviti prijedlog o provedbenim okvirima za platforme mFRR i aFRR. U stavku 2. navode se sljedeće značajke obiju platformi: i. trebaju ih voditi OPS‑ovi ili subjekt koji OPS‑ovi osnuju; ii. trebaju se temeljiti na načelima i poslovnim procesima zajedničkog upravljanja; iii. čine ih barem optimizacijska funkcija za aktivaciju i funkcija obračuna OPS‑OPS; iv. moraju primjenjivati multilateralni model OPS‑OPS sa zajedničkim listama ekonomskog prvenstva u svrhu razmjene svih ponuda energije uravnoteženja iz svih standardnih proizvoda za rezerve za ponovnu uspostavu frekvencije s (ručnom ili automatskom) aktivacijom.

73.

Prijedlog OPS‑ova treba biti u skladu s tim značajkama platformi i uključivati barem elemente navedene u članku 20. stavku 3. i članku 21. stavku 3. Uredbe 2017/2195. Među tim su elementima „(a) opći projekt europske platforme” i „(c) definicija funkcija potrebnih za rad europske platforme”.

74.

Među funkcijama platformi mFRR i aFRR nužno su funkcije optimiranja aktivacije i obračuna OPS‑OPS. Stoga su obje funkcije potrebne za rad platformi mFRR i aFRR. Također ih kao takve treba uključiti u prijedloge koje podnesu OPS‑ovi.

75.

Spor je usmjeren na tumačenje izraza „barem” iz članka 20. stavka 2. i članka 21. stavka 2. Uredbe 2017/2195. Prema mišljenju Općeg suda, time što se u objema odredbama upućuje na (minimalne) funkcije optimiranja aktivacije i obračuna OPS‑OPS ne sprečava se da ACER naloži da platforme moraju uključivati, pod istom kategorijom potrebnih funkcija, druge funkcije koje su drukčije od navedene dvije funkcije.

76.

Međutim, smatram da to tumačenje nije točno. Zakonodavac je htio navesti minimalni sadržaj platformi kad je smatrao da su samo dvije funkcije neophodne („potrebne”) za njihovo funkcioniranje. Naravno, ničime se ne sprečava dodavanje drugih funkcija, poput funkcije upravljanja prekozonskim prijenosnim kapacitetom, ali odluku o tom dodavanju trebaju donijeti OPS‑ovi, pri čemu im to ACER nije ovlašten naložiti.

77.

OPS‑ovi koji su podnijeli žalbu ne osporavaju da su podaci o prekozonskom prijenosnom kapacitetu potrebni za učinkovit rad platformi za uravnoteženje ( 41 ). Međutim, na temelju te pretpostavke ne može se zaključiti da proračun tih podataka mora izvršiti, kao potrebnu funkciju, subjekt imenovan za rad s platformom ili sama platforma.

78.

Zapravo se člankom 37. Uredbe 2017/2195 OPS‑ovima (a ne platformama) nalaže proračun prekozonskog prijenosnog kapaciteta. Postupak proračuna i ažuriranja podataka o raspoloživosti tog kapaciteta provode OPS‑ovi.

79.

Ponavljam da činjenica da su takvi podaci neophodni za pravilno funkcioniranje platformi mFRR i aFRR (s čime se sve stranke slažu) nije jednaka tome da ni proračun prekozonskog kapaciteta ni njegovo stalno ažuriranje nije obvezno povjeriti tim platformama na temelju ACER‑ove odluke. Ustrajem na tome da proračun prekozonskog prijenosnog kapaciteta ne treba nužno izvršiti kao funkciju potrebnu za rad platformi i potrebnu subjektima odgovornima za njihov rad.

80.

Iz pitanja koja je Sud postavio na raspravi proizlazi da se člankom 37. Uredbe 2017/2195 OPS‑ovima, pod nadzorom NRT‑ova, dodjeljuje funkcija generiranja podataka o prekozonskom kapacitetu za razmjenu energije uravnoteženja i stalnog ažuriranja tih podataka. Samo OPS‑ovi imaju tehnička sredstva i mogućnost generirati te podatke, zbog čega funkciju generiranja tih podataka nije moguće prenijeti na algoritam neke platforme. U protivnom bi se mogla ugroziti sigurnost opskrbe električnom energijom, za koju su OPS‑ovi odgovorni na svojim pripadajućim državnim područjima.

81.

Stoga je, prema mojem mišljenju, pogrešno smatrati da funkciju generiranja i ažuriranja podataka o prekozonskoj energiji uravnoteženja treba kvalificirati kao jednu od funkcija potrebnih za rad platformi aFRR i mFRR. Nijednom od tih platformi ne može se upravljati prekozonskim kapacitetom za razmjenu energije uravnoteženja ni njegovim ažuriranjem iako su im ti podaci potrebni za rad. OPS‑ovi su obvezni na te platforme prenositi takve podatke pojedinačno ili, ako to smatraju prikladnijim, centralizirano posredstvom zajedničkog informatičkog modula.

82.

Kao prvo, kao što je to Opći sud priznao ( 42 ), platforme mFRR i aFRR prvotno su radile bez funkcije upravljanja prekozonskim prijenosnim kapacitetom.

83.

To je bilo tako zato što su OPS‑ovi, u skladu s člankom 37. stavkom 3. Uredbe 2017/2195, morali prethodno izraditi metodologiju za proračun prekozonskog kapaciteta unutar vremenskog okvira za uravnoteženje. OPS‑ovi su odlučili da će tu funkciju koordinirano i centralizirano obavljati informatički modul na višeplatformskoj razini, za što su oni morali prethodno uspostaviti taj modul i ustrojiti upravljanje njime ( 43 ).

84.

Kao drugo, kao što sam to već istaknuo, člankom 37. Uredbe 2017/2195 utvrđuje se pravni okvir za kontinuirano ažuriranje raspoloživog prekozonskog prijenosnog kapaciteta i za izradu metodologije proračuna tog kapaciteta. Taj je pravni okvir različit od onog koji se primjenjuje na četiri europske platforme za dodjelu uravnoteženja (članci 19. do 22. te uredbe). Riječ je o različitim okvirima koji odražavaju mogućnost zakonodavca da im dodijeli neovisni sadržaj.

85.

Kao treće, postupak odlučivanja koji se primijenio na izradu platformi mFRR i aFRR razlikuje se od postupka iz članka 37. Uredbe 2017/2195. U skladu s člankom 5. stavkom 2. te uredbe, na regulatornim je tijelima da odobre prijedloge koje OPS‑ovi dostave u pogledu: „(a) okvir[a] za uspostavljanje europskih platformi u skladu s člankom 20. stavkom 1., člankom 21. stavkom 1. […]” i „(b) izmjene okvirâ za uspostavljanje europskih platformi u skladu s člankom 20. stavkom 5. i člankom 21. stavkom 5.”. Stoga ACER na prijedlog OPS‑ova odlučuje o provedbenim okvirima i njihovim izmjenama u slučaju platformi mFRR i aFRR/IN.

86.

Suprotno tomu, na OPS‑ovima je da predlože a na NRT‑ovima predmetne regije da odobre, u skladu s člankom 5. stavkom 3. točkom (f) Uredbe 2017/2195, metodologiju proračuna prekozonskog kapaciteta za svaku regiju za proračun kapaciteta u skladu s člankom 37. stavkom 3. ( 44 ). ACER može u tim slučajevima intervenirati ako NRT‑ovi ne mogu postići dogovor ili od te agencije traže da donese odluku, u skladu s člankom 5. stavkom 7. Uredbe 2017/2195 i člankom 6. stavkom 10. drugim podstavkom točkom (b) Uredbe 2019/942.

87.

Smatram da korisnost i najveća učinkovitost uključivanja upravljanja prekozonskim kapacitetom za razmjenu energije uravnoteženja u europske platforme ne mogu opravdavati to da se ACER‑u priznaje prešutna nadležnost da ga kvalificira kao funkciju potrebnu za rad platformi aFRR i mFRR. OPS‑ovi raspolažu tehničkim sredstvima za proračun i ažuriranje prekozonskog prijenosnog kapaciteta i nije očito da platforme aFRR i mFRR mogu učinkovitije obavljati tu aktivnost. Osim toga, ta je prešutna nadležnost protivna članku 37. Uredbe 2017/2195 ( 45 ).

88.

Kao četvrto, člankom 37. stavkom 1. Uredbe 2017/2195 nalaže se OPS‑ovima da kontinuirano ažuriraju raspoloživ prekozonski kapacitet za razmjenu energije uravnoteženja. Stoga se svim OPS‑ovima nalaže obveza upravljanja prijenosnim kapacitetom koja je nužna kako bi se omogućila prekozonska razmjena energije. U članku 37. nema navoda o tome da se ta funkcija dodjeljuje europskim platformama za dodjelu uravnoteženja.

89.

Stoga se iz članka 37. stavka 1. Uredbe 2017/2195 može zaključiti da informacije o prekozonskoj razmjeni energije uravnoteženja pružaju svi OPS‑ovi. Kao što sam to već naveo, OPS‑ovi raspolažu tehničkim sredstvima za pružanje podataka o raspoloživom prekozonskom kapacitetu za razmjenu energije uravnoteženja. Članak 37. stavak 2. ide u prilog tom argumentu s obzirom na to da se u njemu navodi da OPS‑ovi moraju iskoristiti prekozonski kapacitet koji je preostao nakon vremena zatvaranja unutardnevnog tržišta između zona dok se ne razvije i ne primijeni metodologija proračuna kapaciteta u skladu sa stavkom 3.

90.

Kao peto, člankom 37. stavkom 3. Uredbe 2017/2195 predviđa se postupno uvođenje usklađenog upravljanja funkcijom upravljanja prekozonskim kapacitetom za razmjenu energije uravnoteženja. Konkretno, njime se određuje da u roku od pet godina svi OPS‑ovi određene regije za proračun kapaciteta moraju izraditi metodologiju za proračun prekozonskog kapaciteta za razmjenu energije uravnoteženja. Stoga upravo OPS‑ovi izrađuju tu metodologiju, a NRT‑ovi je odobravaju. Također su OPS‑ovi obvezni osigurati dosljednu metodologiju za proračun prekozonskog kapaciteta koja se primjenjuje za unutardnevno razdoblje utvrđenu na temelju Uredbe (EU) 2015/1222 ( 46 ).

91.

Ne čini mi se logičnim, suprotno tvrdnjama Općeg suda, da se funkcija upravljanja prekozonskim prijenosnim kapacitetom dodjeljuje europskim platformama, a da je pak izrada metodologije za proračun tog prekozonskog prijenosnog kapaciteta na OPS‑ovima te njihovo odobravanje na NRT‑ovima. Između stavaka 1. i 3. članka 37. Uredbe 2017/2195 treba postojati određena usklađenost koja se, prema mojem mišljenju, ne poštuje pobijanim presudama.

92.

Opći sud nije propisno uzeo u obzir odnos između članka 37. stavka 3. Uredbe 2017/2195 i Uredbe 2015/1222. Kao što sam to već naveo, prvonavedenom se odredbom zahtijeva dosljednost između metodologije proračuna prekozonskog prijenosnog kapaciteta, koju razvijaju OPS‑ovi, za razmjenu energije uravnoteženja i metodologije izračuna prekozonskog prijenosnog kapaciteta koja se primjenjuje dan unaprijed i unutar jednog dana. Člankom 15. stavkom 1. Uredbe 2015/1222 predviđa se da svi OPS‑ovi zajedno razvijaju zajednički prijedlog u vezi s određivanjem regija za proračun kapaciteta, a njezinim se člankom 20. stavkom 2. predviđa da svi OPS‑ovi u svakoj regiji za proračun kapaciteta dostavljaju prijedlog zajedničke koordinirane metodologije proračuna kapaciteta za odgovarajuću regiju.

93.

Stoga se Uredbom 2015/1222 ne predviđa jedna metodologija zajednička svim OPS‑ovima ( 47 ) za proračun prekozonskog prijenosnog kapaciteta dan unaprijed i unutar jednog dana, nego nekoliko različitih regionalnih metodologija. Nema razloga da se proračun prekozonskog kapaciteta za razmjenu energije uravnoteženja izvršava primjenom samo jedne usklađene metodologije koja je obvezna za sve OPS‑ove.

94.

Kao šesto, sustavno i namjensko tumačenje Uredbe 2017/2195 koje je proveo Opći sud nije odlučujuće da bi se upravljanje prekozonskim kapacitetom za razmjenu energije uravnoteženja kvalificiralo kao funkcija potrebna za rad platformi mFRR i aFRR.

95.

Kako bi se postigli ciljevi utvrđeni u uvodnim izjavama 1., 6., 7. i 10. Uredbe 2017/2195, kao i njezinu članku 3., dovoljno je da OPS‑ovi na odgovarajući način europskim platformama pruže podatke o prekozonskom kapacitetu za razmjenu energije uravnoteženja.

96.

Stoga prvi dio drugog žalbenog razloga treba prihvatiti.

97.

U drugom dijelu drugog žalbenog razloga žalitelji prigovaraju Općem sudu da je počinio pogrešku koja se tiče prava time što nije razlikovao, s jedne strane, obveze koje, kao i OPS‑ovi, imaju u pogledu funkcija „potrebnih” za rad platformi mFRR i aFRR i, druge strane, njihova prava da predlože uključivanje dodatnih funkcija u te platforme. Tvrde da im ACER ne može naložiti uključivanje nijedne dodatne funkcije, suprotno onomu što su tvrdili Odbor za žalbe i Opći sud.

98.

ACER odbija taj argument i smatra da je tumačenje pobijanih presuda pravilno.

99.

Teza Općeg suda sadržava, među ostalim, sljedeća polazišta:

100.

Opći sud konačno potvrđuje odluku Odbora za žalbe kojom se pak potvrđuju ACER‑ove Odluke protivne stajalištu OPS‑ova. Tvrdi da se upravljanje prekozonskim prijenosnim kapacitetom, utvrđeno u članku 37. Uredbe 2017/2195, mora „općenito okvalificirati” ( 50 ) kao funkcija potrebna za rad platformi mFRR i aFRR.

101.

Prema mojem mišljenju, nakon upozorenja da se sadržaj ovog drugog dijela drugog žalbenog razloga u velikom dijelu podudara sa sadržajem njegova prvog dijela, pogreška koja se tiče prava iz pobijanih presuda ponovno se temelji na izostanku ocjene da su potrebne funkcije, s obzirom na to da su neophodne prema člancima 20. i 21. Uredbe 2017/2195, za uspostavu platformi mFRR i aFRR, kao što se to u tim odredbama navodi, funkcije optimiranja aktivacije i obračuna OPS‑OPS.

102.

Ponavljam da funkcija upravljanja i kontinuiranog ažuriranja raspoloživog prekozonskog prijenosnog kapaciteta nije funkcija potrebna za rad platformi za uravnoteženje, nego se na nju primjenjuje drukčiji pravni okvir od onog koji čini članak 37. Uredbe 2017/2195.

103.

Time što je ACER platformama mFRR i aFRR, protivno stajalištu OPS‑ova, dodijelio funkciju upravljanja i kontinuiranog ažuriranja prekozonskog prijenosnog kapaciteta, OPS‑ovi i NRT‑ovi zapravo gube pravo koje im se dodjeljuje člankom 37. Uredbe 2017/2195. Time im se oduzima ovlast da zajednički odluče o najboljem načinu upravljanja tom funkcijom koji je, prema njihovu prijedlogu, bio imenovati jedinstveni subjekt odgovoran za upravljanje kapacitetom kao višeplatformsku funkciju.

104.

U prijedlozima dostavljenima ACER‑u za platforme mFRR i aFRR, OPS‑ovi su utvrdili zajedničkim sporazumom da je funkcija upravljanja kapacitetom de facto višeplatformska funkcija u smislu da će se morati obavljati koordinirano i centralizirano za sve te platforme. Izračun prekozonskog prijenosnog kapaciteta preuzet će za sve OPS‑ove o kojima je riječ „informatički modul za upravljanje kapacitetima” koji će dobivene rezultate unijeti izravno u optimizacijsku funkciju za aktivaciju tih platformi.

105.

OPS‑ovi su u svojim prijedlozima naveli da žele u potpunosti očuvati slobodu u pogledu mogućnosti da upravljanje kapacitetom u koordiniranom i centraliziranom obliku povjere subjektu različitom od jedinstvenog subjekta odgovornog za optimiranje aktivacije i obračun OPS‑OPS. Očekujući da se funkcija upravljanja kapacitetom uspostavi u tom koordiniranom i centraliziranom obliku OPS‑ovi su smatrali da će u teoriji jedinstveni subjekt odgovoran za obavljanje optimiranja aktivacije i obračuna OPS‑OPS moći također obavljati upravljanje kapacitetom tako da u optimizacijsku funkciju za aktivaciju unosi podatke koje će pružiti svaki od OPS‑ova o kojima je riječ ( 51 ).

106.

Kao što sam to već naveo, predmet spora nije to što su platformama mFRR i aFRR potrebni podaci o prekozonskom kapacitetu za razmjenu energije uravnoteženja. Međutim, te podatke platformama mogu pružiti OPS‑ovi i ne postoji razlog zašto bi se njima upravljalo izravno na tim platformama.

107.

Ničim se ne sprečava da OPS‑ovi zajedničkim sporazumom odluče predložiti da se u platforme mFRR i aFRR uključi upravljanje kapacitetom kao dodatnu funkciju ako se time povećava učinkovitost. Međutim, riječ je o odluci koju trebaju donijeti oni i NRT‑ovi, u skladu s člankom 37. Uredbe 2017/2195, i čije im donošenje ACER ne smije naložiti u skladu s člancima 20. i 21. te uredbe.

108.

Stoga smatram da drugi dio drugog žalbenog razloga također treba prihvatiti.

109.

U skladu s člankom 61. prvim stavkom Statuta Suda, ako je žalba osnovana, Sud ukida odluku Općeg suda. U tom slučaju može sam konačno odlučiti o sporu ako stanje postupka to dopušta.

110.

Predlažem Sudu da prihvati žalbe OPS‑ova i da prema tome ukine pobijane presude. Čini mi se da pobijane presude nije moguće djelomično ukinuti jer su njezine točke koje sadržavaju pogreške koje se tiču prava ključne. Stoga ih treba ukinuti u cijelosti.

111.

Osim toga, smatram da Sud raspolaže potrebnim elementima kako bi konačno odlučio o tužbama za poništenje protiv odluka koje se pobijaju pred Općim sudom.

112.

Zbog ranije navedenih razloga treba prihvatiti treći tužbeni razlog za poništenje istaknut pred Općim sudom, u dijelu u kojem se temelji na povredi obveze koju Odbor za žalbe ima u pogledu provedbe cjelovitog nadzora nad ACER‑ovim odlukama, kao i četvrti, peti, šesti, sedmi i osmi dio drugog tužbenog razloga za poništenje. Stoga obje pobijane odluke ACER‑ova Odbora za žalbe treba odbiti u cijelosti.

113.

Na temelju članka 184. stavka 2. Poslovnika Suda, kad je žalba osnovana i Sud sâm konačno odluči o sporu, Sud odlučuje o troškovima.

114.

U skladu s člankom 138. stavkom 1. tog poslovnika, koji se na temelju njegova članka 184. stavka 1. primjenjuje na žalbeni postupak, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove.

115.

Žalitelji zahtijevaju da se ACER‑u naloži snošenje troškova. Ako se žalbe, kao što to predlažem, prihvate, ACER‑u treba naložiti snošenje troškova u žalbenim postupcima i prvostupanjskim postupcima pred Općim sudom.

116.

S obzirom na prethodno navedeno, predlažem Sudu da: