(1)

Komisija je u skladu s Direktivom 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća (2) preispitala primjenu i područje primjene te direktive te zaključila da su ciljevi integracije tržišta Unije za alternativne investicijske fondove („AIF-i”), osiguravanja visoke razine zaštite ulagatelja i zaštite financijske stabilnosti većim dijelom ostvareni. Međutim, u svom preispitivanju Komisija je zaključila i da postoji potreba za usklađivanjem pravila za upravitelje alternativnih investicijskih fondova („UAIF-i”) koji upravljaju AIF-ima koji odobravaju zajmove, kao i potreba da se pojasne standardi koji se primjenjuju na UAIF-e koji delegiraju svoje poslove trećim osobama, kako bi se osiguralo ravnopravno postupanje prema subjektima koji pružaju usluge skrbništva („skrbnici”), poboljšao prekogranični pristup uslugama depozitara, optimiziralo prikupljanje nadzornih podataka te olakšala primjena alata za upravljanje likvidnošću u cijeloj Uniji. Stoga su potrebne izmjene kako bi se odgovorilo na te potrebe i poboljšalo funkcioniranje Direktive 2011/61/EU.

(2)

Isto tako, za upravljanje subjektima za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire („UCITS”) potrebni su pouzdan sustav delegiranja, ravnopravno postupanje prema skrbnicima, dosljedno nadzorno izvješćivanje, posebno uklanjanjem udvostručavanja i suvišnih zahtjeva, te usklađen pristup primjeni alata za upravljanje likvidnošću. Stoga je primjereno izmijeniti i Direktivu 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3), kojom se utvrđuju pravila o odobrenju za rad i poslovanju UCITS-a i njegovih društava za upravljanje u području delegiranja, čuvanja imovine, nadzornog izvješćivanja i upravljanja rizikom likvidnosti.

(3)

Tržište Unije za AIF-e doseglo je krajem 2022. neto vrijednost imovine od 6,8 bilijuna EUR. Profesionalni ulagatelji čine približno 86 % neto vrijednosti imovine AIF-a kojima upravljaju ili kojima trguju UAIF-i koji imaju odobrenje za rad i UAIF-i ispod praga, tj. UAIF-i iz članka 3. stavka 2. Direktive 2011/61/EU, u Uniji. Tržište Unije za AIF-e osigurava poduzećima u Uniji više od 250 milijardi EUR u privatnim kreditima, a ulagatelji iz Unije čine 30 % ukupnog kapitala koji je na raspolaganju cijeloj industriji. Veličina agregiranog tržišta Unije za AIF-e nastavila je rasti te se od 2020. do 2022. povećala za više od 15 %, a AIF-i su krajem 2020. činili trećinu sektora fondova Europskog gospodarskog područja. Međutim, u sektoru i dalje ima prostora za rast, pružanjem veće mogućnosti izbora za institucionalne ulagatelje i jačanjem konkurentnosti unije tržišta kapitala.

(4)

Kako bi se povećala učinkovitost djelatnosti UAIF-a, popis pomoćnih usluga iz članka 6. stavka 4. Direktive 2011/61/EU trebalo bi proširiti tako da se uključi zadaće koje provodi administrator u skladu s Uredbom (EU) 2016/1011 Europskog parlamenta i Vijeća (4) („upravljanje referentnim vrijednostima”) i djelatnosti servisiranja kredita u skladu s Direktivom (EU) 2021/2167 Europskog parlamenta i Vijeća (5). Cjelovitosti radi, trebalo bi pojasniti da bi pri obavljanju zadaća koje provodi takav administrator ili pri obavljanju djelatnosti servisiranja kredita UAIF trebao podlijegati Uredbi (EU) 2016/1011, odnosno Direktivi (EU) 2021/2167.

(5)

Kako bi se povećala pravna sigurnost, trebalo bi pojasniti da upravljanje AIF-ima može obuhvatiti i djelatnosti odobravanja zajmova u ime određenog AIF-a te servisiranja sekuritizacijskih subjekata posebne namjene.

(6)

Kako bi se povećala pravna sigurnost za UAIF-e i društva za upravljanje UCITS-om u pogledu usluga koje mogu pružati trećim osobama, trebalo bi pojasniti da je UAIF-ima i društvima za upravljanje UCITS-om dopušteno da u korist trećih osoba obavljaju iste poslove i djelatnosti koje već obavljaju u vezi s AIF-ima i UCITS-ima kojima upravljaju, pod uvjetom da se svakim potencijalnim slučajem sukoba interesa nastalim obavljanjem tih poslova i djelatnosti za treće osobe upravlja na odgovarajući način. Ti poslovi i djelatnosti uključuju, na primjer, korporativne usluge kao što su ljudski resursi i informacijska tehnologija (IT) te informatičke usluge za upravljanje portfeljem i upravljanje rizicima. Tom bi se mogućnošću poduprla i međunarodna konkurentnost europskih UAIF-a i društava za upravljanje UCITS-om jer bi se omogućila ekonomija razmjera i doprinijelo diversifikaciji izvora prihoda.

(7)

Kako bi se osigurala pravna sigurnost, trebalo bi pojasniti da UAIF-i koji pružaju pomoćne usluge koje uključuju financijske instrumente podliježu pravilima utvrđenima u Direktivi 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća (6). Kad je riječ o imovini koja nije financijski instrument, od UAIF-a bi se trebalo zahtijevati da ispunjavaju zahtjeve Direktive 2011/61/EU.

(8)

Kako bi se osigurala ujednačena primjena zahtjeva utvrđenih u Direktivi 2011/61/EU u pogledu ljudskih resursa koji su potrebni UAIF-ima, nužno je pojasniti da bi u trenutku podnošenja zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad UAIF trebao nadležnim tijelima dostaviti informacije o ljudskim i tehničkim resursima kojima će se koristiti za obavljanje svojih poslova i, prema potrebi, za nadzor osoba kojima su delegirani poslovi. Za vođenje poslovanja UAIF-a trebalo bi imenovati najmanje dvije fizičke osobe, u punom radnom vremenu, koje su ili zaposlene u UAIF-u ili su izvršni članovi ili članovi upravljačkog tijela UAIF-a i koje imaju boravište, u smislu uobičajenog boravišta, u Uniji. Neovisno o tom zakonskom minimumu, moglo bi biti potrebno više resursa ovisno o veličini i složenosti UAIF-a i AIF-a kojima upravlja.

(9)

Neke države članice nacionalnim pravom ili industrijskim standardima propisuju zahtjeve koji se odnose na stupanj neovisnosti jednog ili više članova upravljačkog tijela UAIF-a ili upravljačkog tijela društva za upravljanje UCITS-om ili društva za investicije. Primjereno je poticati UAIF-e koji upravljaju AIF-ima koji se prodaju malim ulagateljima, društvima za upravljanje UCITS-om i društvima za investicije da za člana svojeg upravljačkog tijela imenuju najmanje jednog neovisnog ili neizvršnog direktora, ako je to moguće prema nacionalnom pravu ili prema sektorskim standardima matične države članice UAIF-a, društva za upravljanje UCITS-om ili društva za investicije, kako bi se zaštitili interesi AIF-a i UCITS-a te ulagatelja u AIF-e kojima UAIF upravlja ili u UCITS. Pri tom imenovanju UAIF, društvo za upravljanje UCITS-om ili društvo za investicije moraju osigurati da je taj direktor neovisan po prirodi i prosudbi te da ima dovoljno stručnog znanja i iskustva kako bi mogao procijeniti upravlja li UAIF, društvo za upravljanje UCITS-om ili društvo za investicije AIF-ima ili UCITS-om u najboljim interesima ulagatelja.

(10)

Trgovanje AIF-ima ne provodi uvijek izravno UAIF, već jedan distributer ili više njih u ime UAIF-a ili u vlastito ime. Konkretno, mogući su slučajevi u kojima neovisni financijski savjetnik trguje AIF-om bez znanja UAIF-a. Većina distributera fondova podliježe regulatornim zahtjevima na temelju Direktive 2014/65/EU ili Direktive (EU) 2016/97 Europskog parlamenta i Vijeća (7) kojima se definiraju područje primjene i opseg njihovih odgovornosti prema vlastitim klijentima. Direktivom 2011/61/EU stoga bi trebalo potvrditi raznolikost sustava distribucije i razlikovati, s jedne strane, postupke u kojima distributer djeluje u ime UAIF-a, koji bi se trebali smatrati postupcima delegiranja, i, s druge strane, postupke u kojima distributer djeluje u svoje ime kada trguje AIF-om u skladu s Direktivom 2014/65/EU ili putem investicijskih proizvoda koji se temelje na životnom osiguranju u skladu s Direktivom (EU) 2016/97, u kojem se slučaju odredbe Direktive 2011/61/EU u pogledu delegiranja ne bi trebale primjenjivati, neovisno o bilo kojem sporazumu o distribuciji između UAIF-a i distributera.

(11)

Delegiranjem se može omogućiti učinkovito upravljanje investicijskim portfeljima i potrebno stručno znanje na određenom zemljopisnom tržištu ili u određenoj kategoriji imovine. Međutim, važno je da nadzorna tijela imaju ažurirane informacije o glavnim elementima postupaka delegiranja. Kako bi se izradio pouzdan pregled djelatnosti delegiranja u Uniji, UAIF-i bi trebali nadležnim tijelima redovito dostavljati informacije o postupcima delegiranja koji uključuju delegiranje poslova upravljanja zajedničkim portfeljem ili upravljanja portfeljem na diskrecijskoj osnovi ili poslova upravljanja rizicima. Stoga bi UAIF-i trebali, za svaki AIF kojim upravljaju, dostavljati informacije o osobama kojima su delegirani poslovi, popis i opis delegiranih djelatnosti, iznos i postotak imovine AIF-a kojima se upravlja, a koji podliježu postupcima delegiranja u pogledu posla upravljanja portfeljem, opis načina na koji UAIF nadzire, prati i kontrolira osobu kojoj su delegirani poslovi, informacije o postupcima daljnjeg delegiranja te datum početka i isteka postupaka delegiranja i daljnjeg delegiranja. Radi jasnoće, trebalo bi odrediti da su podaci prikupljeni o iznosu i postotku imovine AIF-a kojima se upravlja, a koji podliježu postupcima delegiranja u pogledu poslova upravljanja portfeljem, namijenjeni pružanju boljeg pregleda funkcioniranja delegiranja i sami po sebi nisu dokazni pokazatelj za utvrđivanje primjerenosti sadržaja odnosno upravljanja rizicima ili učinkovitosti mjera nadzora ili kontrole na razini rukovoditelja. Takve informacije trebalo bi priopćiti nadležnim tijelima kao dio režima nadzornog izvješćivanja uređenog Direktivom 2011/61/EU.

(12)

Kako bi se osigurala ujednačena primjena Direktive 2011/61/EU, trebalo bi pojasniti da se u njoj utvrđena pravila o delegiranju primjenjuju na sve poslove navedene u Prilogu I. toj direktivi i na popis pomoćnih usluga utvrđenih u članku 6. stavku 4. te direktive.

(13)

Investicijski fondovi koji daju zajmove mogu biti izvor alternativnog financiranja realnog gospodarstva. Takvi fondovi mogu osigurati ključna financijska sredstva za mala i srednja poduzeća Unije kojima je teže pristupiti tradicionalnim izvorima kreditiranja. Međutim, različiti nacionalni regulatorni pristupi mogu dovesti do regulatorne arbitraže i različitih razina zaštite ulagatelja, čime se otežava uspostava učinkovitog unutarnjeg tržišta za odobravanje zajmova od strane AIF-a. Direktivom 2011/61/EU AIF-ima bi trebalo priznati pravo da odobravaju zajmove. Trebalo bi utvrditi i zajednička pravila kako bi se osnovalo učinkovito unutarnje tržište za odobravanje zajmova od strane AIF-a, osigurala ujednačena razina zaštite ulagatelja u Uniji, omogućilo da AIF-i razvijaju svoje djelatnosti odobravanjem zajmova u svim državama članicama te kako bi se društvima iz Unije olakšao pristup financiranju, što je ključni cilj unije tržišta kapitala, kako je navedeno u komunikaciji Komisije od 24. rujna 2020. naslovljenoj „Unija tržišta kapitala za građane i poduzeća – novi akcijski plan”. Međutim, s obzirom na brz rast privatnog tržišta kredita, potrebno je pristupiti rješavanju potencijalnih mikrobonitetnih i makrobonitetnih rizika odobravanja zajmova od strane AIF-a i koji bi se mogli proširiti na širi financijski sustav. Kako bi se poboljšalo upravljanje rizicima na cijelom financijskom tržištu i povećala transparentnost za ulagatelje, trebalo bi uskladiti pravila koja se primjenjuju na UAIF-e koji upravljaju AIF-ima koji odobravaju zajmove. Radi jasnoće, odredbe utvrđene u ovoj Direktivi koje su primjenjive na UAIF-e koji upravljaju AIF-ima koji odobravaju zajmove ne bi trebale sprečavati države članice da utvrde nacionalne okvire za proizvode kojima se određene kategorije AIF-a definiraju s pomoću strožih pravila.

(14)

Odobravanje zajmova ne provodi uvijek izravno AIF. Mogu postojati slučajevi u kojima AIF dodjeljuje zajam neizravno, preko treće osobe ili subjekta posebne namjene koji dodjeljuje zajam za AIF ili u njegovo ime, ili za UAIF ili u njegovo ime u odnosu na AIF, prije nego što stekne izloženost zajmu. Kako bi se izbjeglo zaobilaženje Direktive 2011/61/EU, ako je taj AIF ili UAIF uključen u strukturiranje zajma ili u definiranje ili prethodno dogovaranje njegovih obilježja, takvi bi se slučajevi trebali smatrati djelatnostima odobravanja zajmova i trebali bi podlijegati toj Direktivi.

(15)

AIF-i koji dodjeljuju zajmove potrošačima podliježu zahtjevima iz drugih instrumenata prava Unije koji su primjenjivi na potrošačko kreditiranje, uključujući Direktivu 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8) i Direktivu (EU) 2021/2167. Tim instrumentima prava Unije pruža se osnovna zaštita zajmoprimaca na razini Unije. Međutim, i zbog prevladavajućih razloga od javnog interesa, države članice trebale bi moći zabraniti da AIF-i odobravaju zajmove potrošačima na njihovom državnom području.

(16)

Kako bi se podržalo profesionalno upravljanje AIF-ima i ublažili rizici za financijsku stabilnost, UAIF-i koji upravljaju AIF-ima koji se bave odobravanjem zajmova, bez obzira na to odgovaraju li ti AIF-i definiciji AIF-a koji odobravaju zajmove, trebali bi imati učinkovite politike, postupke i procese za dodjelu zajmova. Također bi trebali implementirati učinkovite politike, postupke i procese za procjenu kreditnog rizika te upravljanje kreditnim portfeljem i njegovo praćenje, ako se AIF-i kojima upravljaju bave odobravanjem zajmova, uključujući slučajeve u kojima ti AIF-i postaju izloženi zajmovima preko trećih osoba. Te politike, postupci i procesi trebali bi biti razmjerni opsegu odobravanja zajma i trebalo bi ih redovito preispitivati.

(17)

Kako bi se ograničio rizik od povezanosti AIF-a koji odobravaju zajmove s drugim sudionicima na financijskim tržištima, od UAIF-a tih AIF-a trebalo bi zahtijevati da, ako je zajmoprimac financijska institucija, svoj rizik diversificiraju, a svoju izloženost podvrgnu posebnim ograničenjima.

(18)

Kako bi se osigurala stabilnost i cjelovitost financijskog sustava i uvele razmjerne zaštitne mjere, AIF-i koji odobravaju zajmove trebali bi podlijegati ograničenju financijske poluge koje se razlikuje ovisno o tome jesu li otvorene ili zatvorene strukture. Rizik za financijsku stabilnost veći je za otvorene AIF-e, koji mogu podlijegati visokim razinama isplata. U skladu s ciljem očuvanja financijske stabilnosti, ograničenje financijske poluge ne bi trebalo ovisiti o tome trguje li se AIF-om koji odobrava zajam i profesionalnim i malim ulagateljima ili samo profesionalnim ulagateljima. Metoda preuzetih obveza pruža sveobuhvatan i pouzdan okvir za izračun financijske poluge u skladu s međunarodnim standardima, a posebno za uzimanje u obzir sintetičke financijske poluge koju stvaraju izvedenice. Ta ograničenja financijske poluge ne bi trebala spriječiti nadležna tijela matične države članice UAIF-a da nametnu stroža ograničenja financijske poluge kada se to smatra potrebnim kako bi se osigurala stabilnost i cjelovitost financijskog sustava.

(19)

Kako bi se ograničio sukob interesa, UAIF-i i njihovo osoblje ne bi trebali primati zajmove od bilo kojeg AIF-a kojim upravljaju. Isto tako, depozitaru AIF-a i osobi kojoj je depozitar delegirao poslove, osobi kojoj je UAIF delegirao poslove i njezinu osoblju i subjektima iz iste skupine kao što je UAIF trebalo bi zabraniti primanje zajmova od predmetnih AIF-a.

(20)

Kako bi se izbjegao moralni rizik i održala opća kreditna kvaliteta zajmova koje odobravaju AIF-i, takvi zajmovi trebali bi podlijegati zahtjevima za zadržavanje rizika kada se prenose trećim osobama. S istim ciljem, UAIF-ima bi trebalo zabraniti upravljanje AIF-om koji odobrava zajmove isključivo u svrhu njihove prodaje trećim osobama („strategija iniciraj i distribuiraj”), neovisno o tome odgovara li taj AIF definiciji AIF-a koji odobrava zajmove. Zajmovi bi se trebali dodjeljivati isključivo u svrhu ulaganja kapitala koji je AIF prikupio u skladu sa svojom strategijom ulaganja i regulatornim ograničenjima. Međutim, UAIF bi tu strategiju ulaganja trebao moći provesti u najboljem interesu ulagatelja AIF-a. To znači da su nužna odstupanja od pravila o zadržavanju rizika i da bi ona trebala obuhvaćati slučajeve u kojima zadržavanje dijela zajma nije u skladu s provedbom strategije ulaganja AIF-a ili s regulatornim zahtjevima, uključujući zahtjeve u pogledu proizvoda, koji su nametnuti AIF-u i njegovu UAIF-u. Ti slučajevi uključuju situacije u kojima bi zadržavanje dijela zajma dovelo do toga da AIF premaši svoja ograničenja u pogledu ulaganja ili diversifikacije ili prekrši regulatorne zahtjeve, kao što su restriktivne mjere donesene na temelju članka 215. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), ili situacije u kojima AIF ulazi u likvidaciju ili ako se situacija zajmoprimca promijenila, na primjer u slučaju spajanja ili neispunjavanja obveza zajmoprimca ako se investicijska strategija AIF-a ne odnosi na upravljanje imovinom umanjene vrijednosti, ili u kojima je raspodjela imovine AIF-a promijenjena, zbog čega AIF više ne želi biti izložen određenom sektoru ili određenoj kategoriji imovine. UAIF bi trebao, na zahtjev nadležnih tijela svoje matične države članice, opravdati svoju odluku o primjeni takvog odstupanja od pravila o zadržavanju rizika te bi se od njega trebalo zahtijevati da kontinuirano poštuje krovno načelo zabrane strategija iniciraj i distribuiraj.

(21)

Dugoročni nelikvidni zajmovi koje drži AIF mogli bi dovesti do neusklađenosti likvidnosti ako se otvorenom strukturom AIF-a ulagateljima omogućuje da učestalo otkupljuju svoje udjele ili dionice. Stoga je potrebno ublažiti rizike povezane s promjenom dospijeća tako da AIF-i koji odobravaju zajmove obvezno moraju imati zatvorenu strukturu. Međutim, AIF-i koji odobravaju zajmove trebali bi moći poslovati kao da imaju otvorenu strukturu pod uvjetom da su ispunjeni određeni zahtjevi, uključujući sustav za upravljanje likvidnošću kojim se minimizira neusklađenost likvidnosti, osigurava pravedno postupanje prema ulagateljima i koji je pod nadzorom nadležnih tijela matične države članice UAIF-a. Kako bi se osigurali dosljedni kriteriji na temelju kojih nadležna tijela određuju može li AIF koji odobrava zajmove zadržati otvorenu strukturu, Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) (ESMA) osnovano Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (9) trebalo bi izraditi nacrt regulatornih tehničkih standarda za utvrđivanje tih kriterija, uzimajući u obzir prirodu, profil likvidnosti i izloženosti AIF-a koji odobravaju zajmove.

(22)

Trebalo bi pojasniti da, ako AIF koji odobrava zajmove ili UAIF, u odnosu na djelatnosti pozajmljivanja AIF-a kojima upravlja, podliježu zahtjevima utvrđenima u Direktivi 2011/61/EU i zahtjevima utvrđenima u uredbama (EU) br. 345/2013 (10), (EU) br. 346/2013 (11) i (EU) 2015/760 (12) Europskog parlamenta i Vijeća te da bi specifični zahtjevi o proizvodima utvrđeni u poglavlju II. Uredbe (EU) br. 345/2013, poglavlju II. Uredbe (EU) br. 346/2013 i Uredbi (EU) 2015/760 trebali imati prednost u odnosu na općenitija pravila utvrđena u Direktivi 2011/61/EU.

(23)

Zbog potencijalno nelikvidne i dugoročne prirode imovine AIF-a koji odobravaju zajmove, UAIF-i bi mogli naići na poteškoće pri usklađivanju s izmjenama regulatornih zahtjeva uvedenih tijekom životnog ciklusa AIF-a kojima upravljaju, a da se pritom ne utječe na povjerenje ulagatelja. Stoga je za AIF-e osnovane prije donošenja ove Direktive u pogledu određenih zahtjeva potrebno primijeniti prijelazne odredbe. Međutim, takvi AIF-i UAIF-i također bi trebali moći odabrati da podliježu tim pravilima, pod uvjetom da se o tome obavijeste nadležna tijela matične države članice UAIF-a. Osim toga, pravila koja se primjenjuju na odobravanje zajmova i AIF-e koji odobravaju zajmove, uz iznimku ograničenja financijske poluge i ulaganja te obveze AIF-a koji odobravaju zajmove da posluju u skladu sa zatvorenom strukturom, trebala bi se primjenjivati samo na zajmove odobrene nakon stupanja na snagu ove Direktive.

(24)

Kako bi se nadzornim tijelima olakšalo praćenje tržišta, trebalo bi poboljšati prikupljanje i dijeljenje informacija putem nadzornog izvješćivanja. Dvostruki zahtjevi za izvješćivanje koji postoje u pravu Unije i nacionalnom pravu, posebno u Uredbi (EU) br. 600/2014 (13) i Uredbi (EU) 2019/834 (14) Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbi (EU) br. 1011/2012 (15) i Uredbi (EU) br. 1073/2013 (16) Europske središnje banke, mogli bi se ukinuti kako bi se poboljšala učinkovitost i smanjilo administrativno opterećenje za UAIF-e. Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) (EBA) osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (17), Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) osnovano Uredbom (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (18), ESMA (zajedno „europska nadzorna tijela”) i Europska središnja banka (ESB), uz potporu nadležnih tijela, trebali bi prema potrebi procijeniti potrebe za podacima različitih nadzornih tijela kako bi promjene obrasca za nadzorno izvješćivanje UAIF-a bile učinkovite.

(25)

Kako bi se smanjilo dvostruko izvješćivanje i povezano opterećenje UAIF-a u pogledu izvješćivanja te kako bi se osigurala učinkovita ponovna uporaba podataka od strane nadležnih tijela, podaci koje UAIF-i dostavljaju nadležnim tijelima trebali bi biti dostupni drugim relevantnim nadležnim tijelima, europskim nadzornim tijelima i Europskom odboru za sistemske rizike (ESRB), kako je utvrđeno u preporuci Europskog odbora za sistemske rizike od 7. prosinca 2017. (19), kad god je to potrebno za obavljanje njihovih dužnosti, kao i članovima Europskog sustava središnjih banaka (ESSB), isključivo u statističke svrhe.

(26)

U pripremi za buduće promjene obveza nadzornog izvješćivanja trebalo bi proširiti opseg podataka koji se mogu zahtijevati od UAIF-a tako da se uklone ograničenja u pogledu toga opsega koja su usmjerena na glavne transakcije i izloženosti ili druge ugovorne strane i dodaju druge kategorije podataka koje treba dostaviti nadležnim tijelima. Ako ESMA utvrdi da je periodično potpuno objavljivanje portfelja nadzornim tijelima opravdano, u odredbama Direktive 2011/61/EU trebalo bi uzeti u obzir potrebno proširenje opsega izvješćivanja.

(27)

Kako bi se osigurala dosljedna usklađenost obveza nadzornog izvješćivanja, Komisiji bi u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010 trebalo delegirati ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda s pomoću delegiranih akata u skladu s člankom 290. UFEU-a kako bi se odredili sadržaj, obrasci i postupci za standardizaciju postupka nadzornog izvješćivanja od strane UAIF-a, čime bi se zamijenio obrazac za izvješćivanje utvrđen u delegiranom aktu donesenom u skladu s člankom 24. Direktive 2011/61/EU, kao i učestalost i vremenski okvir izvješćivanja. Kad je riječ o informacijama o kojima se izvješćuje o postupcima delegiranja, regulatorni tehnički standardi trebali bi i dalje biti ograničeni na utvrđivanje odgovarajuće razine standardizacije informacija o kojima se izvješćuje. Regulatornim tehničkim standardima ne bi se trebali dodavati elementi koji nisu predviđeni Direktivom 2011/61/EU.

(28)

Kako bi se standardizirao postupak nadzornog izvješćivanja, Komisiju bi trebalo ovlastiti za donošenje provedbenih tehničkih standarda koje je izradila ESMA u vezi s formatom, standardima za podatke te metodama i postupcima za izvješćivanje od strane UAIF-a. Komisija bi trebala donijeti taj nacrt regulatornih tehničkih standarda u obliku delegiranog akta u skladu s člankom 291. TFEU-a te u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

(29)

Kako bi se osigurao učinkovitiji odgovor na likvidnosne pritiske u vrijeme tržišnog stresa i bolje zaštitili ulagatelji, u Direktivi 2011/61/EU trebalo bi utvrditi pravila za provedbu preporuke ESRB-a od 7. prosinca 2017.

(30)

Kako bi se UAIF-ima otvorenih AIF-a osnovanim u jednoj od država članica omogućilo da se nose s pritiscima povezanima s otkupom u stresnim tržišnim uvjetima, od UAIF-a bi se trebalo zahtijevati da s usklađenog popisa iz točaka 2. do 8. Priloga V. Direktivi 2011/61/EU odaberu i u pravila ili osnivačke akte AIF-a uključe najmanje dva alata za upravljanje likvidnošću. Odstupajući od navedenog, ako UAIF upravlja AIF-om koji ima odobrenje za rad kao novčani fond u skladu s Uredbom (EU) 2017/1131 Europskog parlamenta i Vijeća (20), UAIF bi trebao moći odlučiti odabrati samo jedan alat za upravljanje likvidnošću s tog popisa. Ti alati za upravljanje likvidnošću trebali bi biti primjereni strategiji ulaganja, profilu likvidnosti i politici isplate AIF-a. UAIF-i bi trebali aktivirati takve alate za upravljanje likvidnošću kada je to potrebno kako bi se zaštitili interesi ulagatelja AIF-a. Osim toga, UAIF-i otvorenih AIF-a trebali bi uvijek imati mogućnost privremene obustave upisa, otkupa i isplata ili aktiviranja računa za odvajanje nelikvidne imovine, u iznimnim okolnostima i kada je to opravdano uzimajući u obzir interese ulagatelja AIF-a. Ako UAIF donese odluku o obustavi upisa, otkupa i isplata, trebao bi bez nepotrebne odgode obavijestiti nadležna tijela svoje matične države članice. Ako UAIF odluči aktivirati ili deaktivirati račune za odvajanje nelikvidne imovine, trebao bi o tome obavijestiti nadležna tijela svoje matične države članice u razumnom roku prije aktivacije ili deaktivacije tog alata za upravljanje likvidnošću. UAIF bi nadležna tijela matične države članice trebao obavijestiti i ako aktivira ili deaktivira bilo koji drugi alat za upravljanje likvidnošću na način koji nije u uobičajenom tijeku poslovanja kako je predviđeno pravilima ili osnivačkim aktima AIF-a. Time bi se nadzornim tijelima omogućilo lakše sprječavanje mogućih prelijevanja likvidnosnih napetosti na šire tržište.

(31)

Posebno, kako bi se ojačala zaštita ulagatelja, trebalo bi utvrditi da uporaba isplate u naravi nije prikladna za male ulagatelje te bi se stoga trebala aktivirati samo kako bi se ispunili zahtjevi za isplatu profesionalnih ulagatelja. Istodobno bi trebalo pristupiti rješavanju rizika od nejednakog postupanja prema ulagateljima koji zahtijevaju otkup i drugim imateljima udjela ili dioničarima.

(32)

Kako bi mogli donijeti odluku o ulaganjima u skladu sa svojom sklonošću preuzimanju rizika i potrebama za likvidnošću, ulagatelje bi trebalo obavijestiti o uvjetima za primjenu alata za upravljanje likvidnošću.

(33)

Kako bi se osigurala dosljedna usklađenost u području upravljanja rizikom likvidnosti od strane UIFA-a otvorenih fondova i olakšala konvergencija tržišta i nadzora, Komisiji bi u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010 trebalo delegirati ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda s pomoću delegiranih akata u skladu s člankom 290. UFEU-a kojima se utvrđuju značajke alata za upravljanje likvidnošću iz Priloga V. Direktivi 2011/61/EU, uzimajući u obzir raznolikost strategija ulaganja i temeljne imovine AIF-a. Te bi regulatorne tehničke standarde trebalo donijeti na temelju nacrta koji je izradila ESMA, a njima se ne bi trebalo ograničiti sposobnost UAIF-a da primjenjuju svaki odgovarajući alat za upravljanje likvidnošću za sve kategorije imovine, jurisdikcije i tržišne uvjete. Kako bi se osigurala ujednačena razina zaštite ulagatelja u Uniji, ESMA bi trebala izraditi smjernice za odabir i kalibraciju alata za upravljanje likvidnošću od strane UAIF-a. U tim bi smjernicama trebalo uvažiti činjenicu da primarna odgovornost za upravljanje rizikom likvidnosti ostaje na UAIF-ima.

(34)

Depozitari imaju važnu ulogu u zaštiti interesa ulagatelja i trebali bi moći obavljati svoje dužnosti bez obzira na vrstu skrbnika koji čuva imovinu AIF-ova. Stoga je, ako pružaju usluge skrbništva AIF-ima, središnje depozitorije vrijednosnih papira (CSD) potrebno uključiti u lanac skrbništva kako bi se osiguralo da u svim slučajevima postoji stabilan protok informacija između skrbnika imovine AIF-a i depozitara. Kako bi se izbjegao nepotreban posao, depozitari ne bi trebali provoditi ex ante dubinsku analizu ako CSD-ima namjeravaju delegirati skrbništvo.

(35)

Kako bi se poboljšala nadzorna suradnja i učinkovitost, nadležna tijela države članice domaćina UAIF-a trebala bi moći nadležnim tijelima matične države članice toga UAIF-a uputiti obrazložen zahtjev da protiv njega poduzmu nadzorne mjere.

(36)

Kako bi se poboljšala nadzorna suradnja, ESMA bi trebala moći zahtijevati da nadležno tijelo pred njom iznese slučaj koji ima prekogranične posljedice i mogao bi utjecati na zaštitu ulagatelja ili financijsku stabilnost. ESMA-ine analize takvih slučajeva drugim bi nadležnim tijelima omogućile bolje razumijevanje pitanja o kojima se raspravlja te doprinijele sprječavanju sličnih slučajeva u budućnosti i zaštiti integriteta tržišta za AIF-e.

(37)

Kako bi se podržala konvergencija nadzora u području delegiranja, ESMA bi trebala primati potpunije informacije o primjeni ove Direktive, među ostalim u području odgovarajućeg nadzora i kontrole postupaka delegiranja, u svim državama članicama. U tu bi se svrhu prije sljedećih preispitivanja direktiva 2009/65/EZ i 2011/61/EU ona trebala oslanjati na obveze izvješćivanja nadležnim tijelima i na izvršavanje svojih ovlasti za konvergenciju nadzora u području delegiranja. ESMA bi trebala dostaviti izvješće u kojem se analiziraju tržišne prakse u vezi s delegiranjem i poštovanjem pravila o delegiranju, kao i zahtjevi u pogledu sadržaja poput onih koji se odnose na ljudske i tehničke resurse koje UAIF-i, društva za upravljanje i osobe kojima su delegirani poslovi koriste za obavljanje svojih poslova.

(38)

Uredbom (EU) 2019/2088 Europskog parlamenta i Vijeća (21) utvrđuju se usklađena pravila o transparentnosti za sudionike na financijskim tržištima i financijske savjetnike u pogledu uključivanja rizika održivosti i uzimanja u obzir štetnih učinaka na održivost u njihovim procesima i pružanja informacija povezanih s održivosti u vezi s financijskim proizvodima. Važno je zauzeti horizontalni pristup pravilima o transparentnosti u pogledu održivosti za sudionike na financijskim tržištima i financijske savjetnike. AIF-i i UCITS-i mogu bitno doprinijeti ciljevima unije tržišta kapitala. Rast tržišta za AIF-e i UCITS-a također treba biti u skladu s drugim ciljevima Unije te bi ga stoga trebalo usmjeriti prema promicanju održivog rasta. UAIF-i i društva za upravljanje UCITS-ima trebali bi moći dokazati da kontinuirano ispunjavaju svoje obveze iz Uredbe (EU) 2019/2088. Stoga bi UAIF-i i društva za upravljanje UCITS-ima trebali integrirati okolišne, socijalne i upravljačke (ESG) parametre u pravila upravljanja i upravljanja rizicima koja se upotrebljavaju za potporu njihovim odlukama o ulaganju. UAIF-i i društva za upravljanje UCITS-ima također bi trebali primjenjivati pravila o upravljanju i upravljanju rizicima na svoje odluke o ulaganju i na svoju procjenu relevantnih rizika, uključujući okolišne, socijalne i upravljačke rizike. To je još važnije ako UAIF-i društva za upravljanje UCITS-ima tvrde da primjenjuju politike održivih ulaganja za AIF-e UCITS-e kojima upravljaju. Te odluke o ulaganju i procjene rizika trebale bi se donositi u najboljem interesu ulagatelja AIF-a i UCITS-a. ESMA bi trebala ažurirati svoje smjernice o dobrim politikama nagrađivanja donesene na temelju direktiva 2011/61/EU i 2009/65/EZ u pogledu usklađivanja poticaja s okolišnim, socijalnim i upravljačkim rizicima u politikama nagrađivanja.

(39)

Trgovanje UCITS-ima ne provodi uvijek izravno društvo za upravljanje, već jedan distributer ili više njih u ime društva za upravljanje ili u vlastito ime. Konkretno, mogući su slučajevi u kojima neovisni financijski savjetnik trguje UCITS-om bez znanja društva za upravljanje. Većina distributera fondova podliježe regulatornim zahtjevima u skladu s Direktivom 2014/65/EU ili (EU) 2016/97 kojima se definiraju područje primjene i opseg njihovih odgovornosti prema vlastitim klijentima. Direktivom 2009/65/EZ stoga bi trebalo potvrditi raznolikost sustava distribucije i razlikovati, s jedne strane, postupke u kojima distributer djeluje u ime društva za upravljanje, koji bi se trebali smatrati postupcima delegiranja, i, s druge strane, postupke u kojima distributer djeluje u vlastito ime kada trguje UCITS-om u skladu s Direktivom 2014/65/EU ili putem investicijskih proizvoda koji se temelje na životnom osiguranju u skladu s Direktivom (EU) 2016/97, u kojem se slučaju odredbe Direktive 2009/65/EZ u pogledu delegiranja ne bi trebale primjenjivati, neovisno o bilo kojem sporazumu o distribuciji između društva za upravljanje i distributera.

(40)

Nekim koncentriranim tržištima nedostaje konkurentna ponuda usluga depozitara. Kako bi se pristupilo rješavanju tog manjka, koji može dovesti do povećanih troškova za UAIF-e i smanjenja učinkovitosti tržišta za AIF-e, države članice trebale bi moći dopustiti svojim nadležnim tijelima da dopuste imenovanje depozitara osnovanog u drugoj državi članici. Ta bi se mogućnost trebala koristiti samo ako su ispunjeni uvjeti utvrđeni u ovoj Direktivi i uz prethodno odobrenje nadležnih tijela AIF-a. S obzirom na to da odluka o dopuštanju imenovanja depozitara osnovanog u nekoj drugoj državi članici ne bi trebala biti automatska, čak i ako su ispunjeni navedeni uvjeti, nadležna tijela trebala bi donijeti tu odluku tek nakon provedbe pojedinačne procjene nedostatka relevantnih usluga depozitara u matičnoj državi članici AIF-a, uzimajući pritom u obzir strategiju ulaganja tog AIF-a.

(41)

U okviru preispitivanja Direktive 2011/61/EU Komisija bi trebala izvršiti ocjenu funkcioniranja odstupanja kojim se omogućuje imenovanje depozitara osnovanog u drugoj državi članici te potencijalnih koristi i rizika, uključujući učinak na zaštitu ulagatelja, na financijsku stabilnost, na učinkovitost nadzora i na dostupnost tržišnih odabira, izmjene područja primjene tog odstupanja, u skladu s ciljevima unije tržišta kapitala.

(42)

Uvođenje mogućnosti imenovanja depozitara osnovanog u drugoj državi članici trebalo bi biti popraćeno povećanim dosegom nadzora. Stoga bi se od depozitara trebalo zahtijevati da surađuje ne samo sa svojim nadležnim tijelima, nego i s nadležnim tijelima AIF-a za koji je depozitar imenovan te s nadležnim tijelima matične države članice UAIF-a koji upravlja AIF-om ako se ta nadležna tijela nalaze u državi članici koja nije država članica depozitara.

(43)

Kako bi se bolje zaštitili ulagatelji, trebalo bi povećati protok informacija između UAIF-a i ulagateljâ u AIF. Kako bi se ulagateljima u AIF omogućilo bolje praćenje troškova AIF-a, UAIF-i bi trebali utvrditi naknade, pristojbe i izdatke koje će snositi UAIF te koje će zatim izravno ili neizravno raspodijeliti AIF-u ili nekom od njegovih ulaganja. UAIF-i bi trebali periodično izvješćivati o svim takvim naknadama, pristojbama i izdacima. Od UAIF-a bi trebalo zahtijevati i da ulagatelje izvješćuju o sastavu portfelja njihovih odobrenih zajmova.

(44)

Kako bi se povećala transparentnost tržišta i učinkovito iskoristili dostupni podaci o tržištu AIF-a, ESMA-i bi trebalo dopustiti da u zbirnom ili sažetom obliku objavi tržišne podatke koje ima na raspolaganju te bi stoga standard povjerljivosti trebalo ublažiti kako bi se omogućila takva uporaba podataka.

(45)

Zahtjeve za subjekte iz trećih zemalja koji imaju pristup unutarnjem tržištu trebalo bi uskladiti sa standardima utvrđenima u Direktivi (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća (22). Također bi ih trebalo uskladiti sa standardima utvrđenima u zajedničkom djelovanju država članica u pogledu nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe, koji su navedeni u zaključcima Vijeća o revidiranom EU-ovu popisu nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe. Konkretno, AIF-i izvan EU-a, UAIF-i izvan EU-a koji djeluju u pojedinačnim državama članicama i depozitari osnovani u nekoj trećoj zemlji ne bi se trebali nalaziti u visokorizičnoj trećoj zemlji u skladu s Direktivom (EU) 2015/849 ni u trećoj zemlji koja se smatra nekooperativnom u poreznim pitanjima, uz primjenu razdoblja odgode u određenim slučajevima ako je zemlja naknadno utvrđena kao visokorizična treća zemlja u skladu s tom Direktivom ili je naknadno uključena u EU-ov popis nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe. Tim zahtjevima trebala bi se također osigurati odgovarajuća i učinkovita razmjena informacija u poreznim pitanjima u skladu s međunarodnim standardima kao što su oni utvrđeni u članku 26. OECD-ova modela ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja dohotka i imovine.

(46)

Direktivom 2009/65/EZ trebalo bi osigurati da su uvjeti za društva za upravljanje UCITS-om usporedivi s onima za UAIF-e, ako nema razloga za održavanje regulatornih razlika za UCITS-e i UAIF-e. To bi se odnosilo na sustav delegiranja, regulatorni tretman skrbnika, zahtjeve za nadzorno izvješćivanje te dostupnost i primjenu alata za upravljanje likvidnošću.

(47)

Kako bi se osigurala ujednačena primjena zahtjeva u pogledu sadržaja za društva za upravljanje UCITS-om, trebalo bi objasniti da bi u trenutku podnošenja zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad društvo za upravljanje trebalo nadležnim tijelima dostaviti informacije o ljudskim i tehničkim resursima koje upotrebljava za obavljanje svojih poslova i, prema potrebi, za nadzor osoba kojima su delegirani poslovi. Za vođenje poslovanja društva za upravljanje trebalo bi imenovati najmanje dvije fizičke osobe, u punom radnom vremenu, koje su ili zaposlene u društvu za upravljanje ili su izvršni članovi ili članovi upravljačkog tijela društva za upravljanje i koje imaju boravište, u smislu uobičajenog boravišta, u Uniji. Neovisno o tom zakonskom minimumu, moglo bi biti potrebno više resursa ovisno o veličini i složenosti društva za upravljanje i UCITS-a kojim upravlja.

(48)

Kako bi se uskladili pravni okviri direktiva 2009/65/EZ i 2011/61/EU u pogledu delegiranja, trebalo bi zahtijevati da društva za upravljanje UCITS-om nadležnim tijelima opravdaju delegiranje svojih poslova i pritom navedu objektivne razloge za delegiranje.

(49)

Delegiranjem se može omogućiti učinkovito upravljanje portfeljima ulaganja i nabava potrebnog stručnog znanja na određenom zemljopisnom tržištu ili u kategoriji imovine. Međutim, važno je da nadzorna tijela ažuriraju informacije o glavnim elementima postupaka delegiranja. Kako bi se izradio pouzdan pregled djelatnosti delegiranja u Uniji, društva za upravljanje trebala bi nadležnim tijelima redovito dostavljati informacije o postupcima delegiranja koji uključuju delegiranje poslova upravljanja zajedničkim portfeljem ili upravljanja portfeljem na diskrecijskoj osnovi ili poslova upravljanja rizicima. Stoga bi društva za upravljanje trebala, za svaki UCITS kojim upravljaju, dostavljati informacije o osobama kojima su delegirani poslovi, popis i opis delegiranih djelatnosti, iznos i postotak imovine UCITS-a kojim se upravlja, a koji podliježe postupcima delegiranja u pogledu posla upravljanja portfeljem, opis načina na koji društvo za upravljanje nadzire, prati i kontrolira osobu kojoj su delegirani poslovi, informacije o postupcima daljnjeg delegiranja te datum početka i isteka postupaka delegiranja i daljnjeg delegiranja. Radi jasnoće trebalo bi odrediti da su podaci prikupljeni o iznosu i postotku imovine UCITS-a kojima se upravlja, a koji podliježu postupcima delegiranja u pogledu poslova upravljanja portfeljem, namijenjeni pružanju boljeg pregleda funkcioniranja delegiranja i sami po sebi nisu dokazni pokazatelj za utvrđivanje primjerenosti sadržaja odnosno upravljanja rizicima ili učinkovitosti mjera nadzora ili kontrole na razini rukovoditelja. Takve informacije trebalo bi priopćiti nadležnim tijelima kao dio režima nadzornog izvješćivanja uređenog Direktivom 2009/65/EZ.

(50)

Kako bi se osigurala ujednačena primjena Direktive 2009/65/EZ, trebalo bi objasniti da se u njoj utvrđena pravila o delegiranju primjenjuju na sve poslove navedene u Prilogu II. toj direktivi i na popis pomoćnih usluga iz članka 6. stavka 3. te direktive.

(51)

Kako bi se dodatno uskladila pravila o delegiranju koja se primjenjuju na UAIF-e i UCITS-e te postigla ujednačenija primjena direktiva 2011/61/EU i 2009/65/EZ, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s utvrđivanjem uvjeta za delegiranje poslova društva za upravljanje UCITS-om trećoj osobi te uvjeta pod kojima se društvo za upravljanje UCITS-om može smatrati fiktivnim subjektom i stoga se više ne može smatrati upraviteljem UCITS-a. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (23). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(52)

Ovom bi se Direktivom trebala provesti preporuka ESRB-a od 7. prosinca 2017. kako bi se uskladili alati za upravljanje likvidnošću i kako bi ih upravitelji otvorenih fondova, uključujući UCITS-e, usklađeno primjenjivali radi učinkovitijeg odgovora na likvidnosne pritiske u vrijeme tržišnog stresa i bolje zaštite ulagatelja.

(53)

Kako bi se UCITS-ima osnovanim u jednoj od država članica omogućilo da se nose s pritiscima povezanima s otkupom u stresnim tržišnim uvjetima, od njih bi se trebalo zahtijevati da s usklađenog popisa iz Priloga II.A, točaka od 2. do 8. Direktivi 2009/65/EZ odaberu i u pravila ili osnivačke akte UCITS-a uključe najmanje dva alata za upravljanje likvidnošću. Odstupajući od navedenog, UCITS koji ima odobrenje za rad kao novčani fond u skladu s Uredbom (EU) 2017/1131, trebao bi moći odlučiti odabrati samo jedan alat za upravljanje likvidnošću s tog popisa. Ti alati za upravljanje likvidnošću trebali bi biti primjereni strategiji ulaganja, profilu likvidnosti i politici isplate UCITS-a. UCITS-i bi trebali aktivirati takve alate za upravljanje likvidnošću kada je to potrebno kako bi se zaštitili interesi ulagatelja UCITS-a. Osim toga, UCITS-i bi trebali uvijek imati mogućnost privremene obustave upisa, otkupa i isplata ili aktiviranja računa za odvajanje nelikvidne imovine, u iznimnim okolnostima i kada je to opravdano uzimajući u obzir interese ulagatelja UCITS-a. Ako UCITS donese odluku o obustavi upisa, otkupa i isplata, trebao bi bez nepotrebne odgode obavijestiti nadležna tijela svoje matične države članice. Ako UCITS odluči aktivirati ili deaktivirati račune za odvajanje nelikvidne imovine, trebao bi o tome obavijestiti nadležna tijela svoje matične države članice u razumnom roku prije aktivacije ili deaktivacije tog alata za upravljanje likvidnošću. UCTIS bi nadležna tijela matične države članice trebao obavijestiti i ako aktivira ili deaktivira bilo koji drugi alat za upravljanje likvidnošću na način koji nije u uobičajenom tijeku poslovanja kako je predviđeno pravilima fonda ili osnivačkim aktima UCITS-a. Time bi se nadzornim tijelima omogućilo lakše sprječavanje mogućih prelijevanja likvidnosnih napetosti na šire tržište.

(54)

Konkretno, kako bi se ojačala zaštita ulagatelja, trebalo bi navesti da upotreba isplate u naravi nije prikladna za male ulagatelje te bi se stoga trebala aktivirati samo kako bi se ispunili zahtjevi za isplatu profesionalnih ulagatelja. Istodobno bi trebalo pristupiti rješavanju rizika od nejednakog postupanja prema ulagateljima koji otkupljuju i drugim imateljima udjela.

(55)

Kako bi mogli donijeti odluku o ulaganjima u skladu sa svojom sklonošću preuzimanju rizika i potrebama za likvidnošću, ulagatelje u UCITS trebalo bi obavijestiti o uvjetima za primjenu alata za upravljanje likvidnošću.

(56)

Kako bi se osigurala dosljedna usklađenost u području upravljanja rizikom likvidnosti od strane UCITS-a i kako bi se olakšala konvergencija tržišta i nadzora, Komisiji bi u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010 trebalo delegirati ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda s pomoću delegiranih akata u skladu s člankom 290. UFEU-a kojima se utvrđuju značajke alata za upravljanje likvidnošću iz Priloga II.A Direktivi 2009/65/EZ, uzimajući u obzir raznolikost strategija ulaganja i temeljne imovine UCITS-a. Te bi regulatorne tehničke standarde trebalo donijeti na temelju nacrta koji je izradila ESMA, a njima se ne bi trebalo ograničiti sposobnost UCITS-a da primjenjuje svaki odgovarajući alat za upravljanje likvidnošću za sve kategorije imovine, jurisdikcije i tržišne uvjete. Kako bi se osigurala ujednačena razina zaštite ulagatelja u Uniji, ESMA bi trebala izraditi smjernice za odabir i kalibraciju alata za upravljanje likvidnošću od strane društava za upravljanje. U tim bi smjernicama trebalo uvažiti činjenicu da primarna odgovornost za upravljanje rizikom likvidnosti ostaje na UCITS-u.

(57)

Kako bi se nadzornim tijelima pružila podrška u praćenju tržišta, prikupljanje i dijeljenje informacija putem nadzornog izvješćivanja trebalo bi poboljšati tako što bi se UCITS-u nametnule obveze nadzornog izvješćivanja. Dvostruki zahtjevi za izvješćivanje koji postoje u pravu Unije i nacionalnom pravu, posebno u uredbama (EU) br. 600/2014 i (EU) 2019/834 te u uredbama (EU) br. 1011/2012 i (EU) br. 1073/2013, mogli bi se ukinuti kako bi se poboljšala učinkovitost i smanjilo administrativno opterećenje za društva za upravljanje. Europska nadzorna tijela i ESB, uz potporu nadležnih tijela, trebali bi prema potrebi procijeniti potrebe za podacima različitih nadzornih tijela kako bi se osiguralo da su informacije o kojima treba izvješćivati u skladu s obrascem za nadzorno izvješćivanje za UCITS-e dostatne.

(58)

Kako bi se smanjilo dvostruko izvješćivanje i povezano opterećenje UCITS-a u pogledu izvješćivanja te kako bi se osigurala učinkovita ponovna uporaba podataka od strane nadležnih tijela, podaci koje UCITS-i dostavljaju nadležnim tijelima trebali bi biti dostupni drugim relevantnim nadležnim tijelima, ESMA-i, drugim europskim nadzornim tijelima i ESRB-u, kad god je to potrebno za obavljanje njihovih dužnosti, kao i članovima ESSB-a, isključivo u statističke svrhe.

(59)

Kako bi se osigurala dosljedna usklađenost obveza nadzornog izvješćivanja, Komisiji bi u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe i članka 15. (EU) br. 1095/2010 trebalo delegirati ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda s pomoću delegiranih akata u skladu s člankom 290. UFEU-a kako bi se odredili sadržaj, obrasci i postupci za standardizaciju postupka nadzornog izvješćivanja od strane društava za upravljanje, kao i učestalost i vremenski okvir izvješćivanja. Kad je riječ o informacijama o kojima se izvješćuje o postupcima delegiranja, regulatorni tehnički standardi trebali bi i dalje biti ograničeni na utvrđivanje odgovarajuće razine standardizacije informacija o kojima se izvješćuje. Te bi regulatorne tehničke standarde trebalo donijeti na temelju nacrta koji je izradila ESMA. Regulatornim tehničkim standardima ne bi se trebali dodavati elementi koji nisu predviđeni Direktivom 2009/65/EZ.

(60)

Kako bi se standardizirao postupak nadzornog izvješćivanja, Komisiju bi trebalo ovlastiti za donošenje provedbenih tehničkih standarda koje je izradila ESMA u vezi s formatom, standardima za podatke te metodama i postupcima za izvješćivanje od strane društava za upravljanje. Komisija bi trebala donijeti taj nacrt regulatornih tehničkih standarda u obliku delegiranog akta u skladu s člankom 291. TFEU-a te u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

(61)

Kako bi se osigurala zaštita ulagatelja, a posebno kako bi se osiguralo da u svim slučajevima postoji stabilan protok informacija između skrbnika imovine UCITS-a i depozitara, režim o depozitaru trebalo bi proširiti kako bi se CSD-i uključili u lanac skrbništva ako UCITS-u pružaju usluge skrbništva. Kako bi se izbjegao nepotreban posao, depozitari ne bi trebali provoditi ex ante dubinsku analizu ako CSD-ima namjeravaju delegirati skrbništvo.

(62)

Kako bi se poboljšala nadzorna suradnja i učinkovitost, nadležna tijela države članice domaćina UCITS-a trebala bi moći nadležnom tijelu matične države članice UCITS-a uputiti obrazložen zahtjev da protiv tog UCITS-a poduzme nadzorne mjere.

(63)

Kako bi se poboljšala nadzorna suradnja, ESMA bi trebala moći zahtijevati da nadležno tijelo pred njom iznese slučaj koji ima prekogranične posljedice i mogao bi utjecati na zaštitu ulagatelja ili financijsku stabilnost. ESMA-ine analize takvih slučajeva drugim bi nadležnim tijelima omogućile bolje razumijevanje pitanja o kojima se raspravlja te doprinijele sprječavanju sličnih slučajeva u budućnosti i zaštiti integriteta tržišta UCITS-a.

(64)

Neovisno o pravilima o tajnosti koja se trenutačno primjenjuju, trebalo bi poboljšati razmjene informacija između nadležnih tijela i poreznih tijela. Takve razmjene trebale bi biti u skladu s nacionalnim pravom i, ako informacije potječu iz druge države članice, trebale bi se objavljivati samo uz izričitu suglasnost nadležnog tijela koje ih je objavilo.

(65)

Direktivama 2011/61/EU i 2009/65/EZ zahtijeva se da UAIF-i i društva za upravljanje UCITS-ima postupaju s pažnjom dobrog stručnjaka u najboljem interesu investicijskih fondova kojim upravljaju i njihovih ulagatelja. Države članice trebale bi stoga zahtijevati od UAIF-a i društava za upravljanje UCITS-om da postupaju pošteno i pravedno u pogledu naknada i troškova koji se zaračunavaju ulagateljima. ESMA je 2020. pripremila informativni članak o nadzoru kako bi se promicala konvergenciju u pogledu nadzora troškova AIF-a i UCITS-a te kako bi se razvio niz kriterija za potporu nadležnim tijelima u procjeni pojma neopravdanih troškova i nadzoru obveze sprečavanja naplaćivanja neopravdanih troškova ulagateljima. Svrha je tih kriterija pružiti smjernice nadležnim tijelima, uz istodobno promicanje konvergencije nadzora u kontekstu unije tržišta kapitala. Međutim, zbog nepostojanja jasne definicije neopravdanih troškova, trenutačno postoje različite tržišne i nadzorne prakse u pogledu toga što se na razini sektora i nadzornih tijela smatra opravdanim ili neopravdanim troškovima, a dokazi pokazuju da se u različitim državama članicama zaračunavaju različiti troškovi, kao i da se troškovi zaračunani malim ulagateljima razlikuju od troškova zaračunanih profesionalnim ulagateljima. Predloženim izmjenama direktiva 2011/61/EU i 2009/65/EZ, u kontekstu strategije Unije za male ulagatelje, namjerava se riješiti to pitanje tako da se od upravitelja fondova zahtijeva da uspostave dobar postupak formiranja cijena koji bi trebao obuhvaćati utvrđivanje, analizu i preispitivanje troškova koji se izravno ili neizravno naplaćuju investicijskim fondovima ili njihovim imateljima udjela te da se uvede zahtjev za naknadu štete ulagateljima u slučaju naplate neopravdanih troškova. ESMA bi trebala podnijeti izvješće Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji u kojem se procjenjuju razina, razlozi i razlike u pogledu troškova koji se zaračunavaju malim ulagateljima, uključujući razlike koje proizlaze iz prirode dotičnih AIF-a i UCITS-a, te analizira treba li kriterije utvrđene u njezinu informativnom članku o nadzoru dopuniti u pogledu pojma neopravdanih troškova. Kako bi se nadležnim tijelima pružila potpora u nadzoru troškova a ESMA-i u analizi pitanja povezanih s troškovima, nadležna tijela trebala bi prikupiti podatke o troškovima koji će se jednokratno dostaviti ESMA-i. Tim prikupljanjem podataka povećalo bi se stručno znanje ESMA-e u području izvješćivanja o troškovima s ciljem da se Europskom parlamentu, Vijeću, Komisiji i nadležnim tijelima pruže tehnički savjeti o prikupljanju podataka o troškovima u kontekstu strategije Unije za male ulagatelje. ESMA bi na temelju tog izvješća trebala provesti aktivnosti u skladu s člankom 29. Uredbe (EU) br. 1095/2010 kako bi pomogla u razvoju zajedničkog razumijevanja pojma neopravdanih troškova.

(66)

Naziv AIF-a i UCITS-a razlikovan je element koji utječe na odluke ulagatelja i ostavlja prvi dojam o strategiji i ciljevima ulaganja fonda. Iako je naziv AIF-a i UCITS-a već dio predugovornih informacija koje se pružaju ulagateljima, korisno je naglasiti važnost naziva i posebno naglasiti da on predstavlja bitne predugovorne informacije u ključnim informacijama za ulagatelje i prospektu koje bi trebalo pružiti malim ulagateljima prije ulaganja u taj AIF i ulagateljima prije ulaganja u taj UCITS. U skladu s Direktivom (EU) 2021/2261 Europskog parlamenta i Vijeća (24), UCITS-i kojima se trguje s malim ulagateljima od 1. siječnja 2023. podliježu zahtjevima iz Uredbe (EU) br. 1286/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (25). Od tog datuma obveza društva za upravljanje UCITS-om ili investicijskog društva da pripremi ključne informacije za ulagatelje zamijenjena je obvezom pripreme dokumenta s ključnim informacijama u skladu s Uredbom (EU) br. 1286/2014. Osim toga, UAIF-i koji upravljaju AIF-ima kojima se trguje s malim ulagateljima također podliježu zahtjevima te Uredbe. U skladu s tim, ako se AIF-ima i UCITS-ima trguje s malim dioničarima, UAIF-i i UCITS-i dužni su u dokument s ključnim informacijama uključiti naziv fonda i osigurati da su takve informacije točne, poštene i jasne te da ne prenose obmanjujuću ili zbunjujuću poruku koja bi neprimjereno privukla ulagatelje. Stoga je ključno naglasiti da se naziv AIF-a ili UCITS-a smatra jednako važnim kao i svaki drugi predugovorni dokument te da podliježe jednakim standardima pravednosti i transparentnosti. Kako bi se osigurala visoka i ujednačena razina zaštite ulagatelja u Uniji, ESMA bi trebala izraditi smjernice za utvrđivanje situacija u kojima bi se naziv AIF-a ili UCITS-a mogao smatrati nepoštenim, nejasnim ili obmanjujućim za ulagatelja. Sektorsko zakonodavstvo kojim se utvrđuju standardi za nazive fondova ili trgovanje fondovima ima prednost pred tim smjernicama.

(67)

Pri obavljanju funkcija u skladu s direktivama 2009/65/EZ i 2011/61/EU ESMA bi trebala slijediti pristup koji se temelji na procjeni rizika.

(68)

ESB je dala mišljenje 9. kolovoza 2022. (26),

1.

u članku 4. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

2.

članak 6. mijenja se kako slijedi:

3.

članak 7. mijenja se kako slijedi:

4.

u članku 8. stavku 1. točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

5.

u članku 12. dodaje se sljedeći stavak:

6.

u članku 14. umeće se sljedeći stavak:

7.

članak 15. mijenja se kako slijedi:

8.

u članku 16. umeću se sljedeći stavci:

(*11)  Uredba (EU) 2017/1131 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o novčanim fondovima (SL L 169, 30.6.2017., str. 8.)."

(*12)  Uredba (EU) br. 1092/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o makrobonitetnom nadzoru financijskog sustava Europske unije i osnivanju Europskog odbora za sistemske rizike (SL L 331, 15.12.2010., str. 1.).”;"

9.

članak 20. mijenja se kako slijedi:

10.

članak 21. mijenja se kako slijedi:

11.

članak 23. mijenja se kako slijedi:

12.

članak 24. mijenja se kako slijedi:

13.

u članku 25. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

(*15)  Uredba (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje), o izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i o stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/79/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 48.).”;"

14.

u članku 35. stavku 2. točke (b) i (c) zamjenjuju se sljedećim:

15.

u članku 36. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

16.

u članku 37. stavak 7. mijenja se kako slijedi:

17.

u članku 40. stavku 2. prvom podstavku točke (b) i (c) zamjenjuju se sljedećim:

18.

u članku 42. stavku 1. prvom podstavku, točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

19.

u članku 43. dodaje se sljedeći stavak:

20.

u članku 46. stavku 2. točka (j) zamjenjuje se sljedećim:

21.

članak 47. mijenja se kako slijedi:

22.

članak 50. mijenja se kako slijedi:

23.

članak 60. zamjenjuje se sljedećim:

24.

članak 61. mijenja se kako slijedi:

25.

umeće se sljedeći članak:

26.

Prilog I. mijenja se u skladu s Prilogom I. ovoj Direktivi;

27.

tekst naveden u Prilogu II. ovoj Direktivi dodaje se kao Prilog V.

1.

u članku 2. stavku 1. dodaje se sljedeća točka:

(*16)  Uredba (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o poboljšanju namire vrijednosnih papira u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira te izmjeni direktiva 98/26/EZ i 2014/65/EU te Uredbe (EU) br. 236/2012 (SL L 257, 28.8.2014., str. 1.).”;"

2.

članak 6. mijenja se kako slijedi:

3.

članak 7. mijenja se kako slijedi:

4.

članak 13. mijenja se kako slijedi:

5.

članak 14. mijenja se kako slijedi:

6.

umeće se sljedeći članak:

(*19)  Uredba (EU) 2017/1131 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o novčanim fondovima (SL L 169, 30.6.2017., str. 8.).”;"

7.

umeću se sljedeći članci:

(*20)  Uredba (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje), o izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i o stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/79/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 48.).”;"

8.

članak 22.a mijenja se kako slijedi:

9.

u članku 29. stavku 1. drugom podstavku točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

10.

u članku 57. dodaje se sljedeći stavak:

11.

u članku 69. dodaje se sljedeći stavak:

12.

u članku 79. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

13.

u članku 84. stavci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

14.

u članku 98. dodaju se sljedeći stavci:

15.

članak 101. mijenja se kako slijedi:

16.

članak 102. mijenja se kako slijedi:

17.

umeće se sljedeći članak:

18.

članak 112.a mijenja se kako slijedi:

19.

Prilog I. mijenja se u skladu s Prilogom III. ovoj Direktivi;

20.

tekst iz Priloga IV. ovoj Direktivi umeće se kao Prilog II.A.