<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?><CONCLUSION NNC="YES" xmlns:fmx="http://opoce" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:noNamespaceSchemaLocation="http://formex.publications.europa.eu/schema/formex-05.55-20141201.xd"><BIB.CONCLUSION><REF.CASE FILE="n.a."><NO.CASE>C‑431/11</NO.CASE></REF.CASE><NO.CELEX>62011CC0431</NO.CELEX><NO.ECLI ECLI="ECLI:EU:C:2013:187">EU:C:2013:187</NO.ECLI><NO.SEQ>0001</NO.SEQ><PAGE.FIRST.ECR>1</PAGE.FIRST.ECR><PAGE.SEQ>1</PAGE.SEQ><PAGE.LAST.ECR>13</PAGE.LAST.ECR><PAGE.TOTAL>13</PAGE.TOTAL></BIB.CONCLUSION><CURR.TITLE><PAGE.HEADER><P>MIŠLJENJE J. KOKOTT – PREDMET C‑431/11</P><P>UJEDINJENA KRALJEVINA/VIJEĆE</P></PAGE.HEADER></CURR.TITLE><TITLE><TI><P><HT TYPE="UC">Mišljenje nezavisne odvjetnice</HT></P><P><HT TYPE="UC">Juliane Kokott</HT></P><P>od <DATE ISO="20130321">21. ožujka 2013.</DATE><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0001"><P>Izvorni jezik: njemački</P></NOTE></P></TI><STI><P><HT TYPE="BOLD">Predmet C‑431/11</HT></P><P><HT TYPE="BOLD">Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske</HT></P><P><HT TYPE="BOLD">protiv</HT></P><P><HT TYPE="BOLD">Vijeća Europske unije</HT></P></STI></TITLE><INDEX><KEYWORD>Vanjski odnosi</KEYWORD><KEYWORD>Koordinacija sustavâ socijalne sigurnosti</KEYWORD><KEYWORD>Planirani sporazum o izmjeni Priloga VI. (Socijalna sigurnost) i Protokola 37 uz Sporazum o EGP‑u</KEYWORD><KEYWORD>Širenje sustava Uredbe (EZ) br. 883/2004 na Europski gospodarski prostor</KEYWORD><KEYWORD>Odluka Vijeća 2011/407/EU o stajalištu Europske unije koje treba zastupati u Zajedničkom odboru EGP‑a</KEYWORD><KEYWORD>Odabir ispravnog materijalnog pravnog temelja</KEYWORD><KEYWORD>Članak 48. UFEU‑a, članak 79. stavak 2. točka (b) UFEU‑a ili članak 217. UFEU‑a</KEYWORD></INDEX><CONTENTS.CONCLUSION><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">I –</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Uvod</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0001"><NO.P>1.</NO.P><TXT>Na kojem pravnom temelju Europska unija smije svoje unutarnje propise na području socijalnog prava proširiti na treće zemlje? Ovo politički osjetljivo pitanje u središtu je ovog spora u kojem su suprotstavljeni Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske te Vijeće Europske unije sa svojim odnosnim intervenijentima.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0002"><NO.P>2.</NO.P><TXT>Povod za ovaj spor bilo je proširenje novih unutarnjih odredaba Unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti na Europski gospodarski prostor (EGP) na temelju odluke Zajedničkog odbora EGP‑a. U tu svrhu je Vijeće Odlukom 2011/407/EU<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0002"><P>Odluka Vijeća 2011/407/EU od <DATE ISO="20110606">6. lipnja 2011.</DATE> o stajalištu koje Europska unija treba zauzeti u Zajedničkom odboru EGP‑a u vezi s izmjenom Priloga VI. (Socijalna sigurnost) i Protokola 37 uz Sporazum o EGP‑u (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="182" PAGE.FIRST="12" DATE.PUB="2011">SL L 182, str. 12</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 123., str. 176.)</P></NOTE> unaprijed utvrdilo stajalište koje Unija treba zauzeti te se pri tome oslonilo na odredbe o slobodi kretanja radnika unutar europskog unutarnjeg tržišta, to jest konkretno na članak 48. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0003"><NO.P>3.</NO.P><TXT>Tu odluku Ujedinjena Kraljevina pobija ovom tužbom za poništenje. Za razliku od Vijeća i Komisije, Ujedinjena Kraljevina, koju podupire Irska, smatra da u obzir ne treba uzeti odredbe o slobodi kretanja radnika, nego odredbe o pravima državljana trećih zemalja u okviru područja slobode, sigurnosti i pravde, konkretno članak 79. stavak 2. točku (b) UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0004"><NO.P>4.</NO.P><TXT>Kod površnog se razmatranja razgraničenje između članka 48. UFEU‑a i članka 79. stavka 2. točke (b) UFEU‑a ili čak odnos između te dvije odredbe prema općoj nadležnosti u području pridruživanja iz članka 217. UFEU‑a može učiniti vrlo tehničkim. No u stvarnosti je ono od velikog praktičnog značenja, osobito s obzirom na Ujedinjenu Kraljevinu i Irsku. Naime, na temelju odstupanja te su dvije države članice u okviru članka 79. stavka 2. točke (b) UFEU‑a slobodne odlučiti<?PAGE NO="2"?> žele li sudjelovati u zakonodavnim aktima Unije (takozvano <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0001" ID="QS0001"/>rješenje opt‑in<QUOT.END REF.START="QS0001" CODE="201D" ID="QE0001"/>), dok u okviru članka 48. prvog stavka UFEU‑a nemaju nikakvih posebnih prava te se u odnosu na zakonodavne akte mogu poslužiti u najboljem slučaju takozvanim mehanizmom nužne kočnice (članak 48. drugi stavak UFEU‑a).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0005"><NO.P>5.</NO.P><TXT>Presuda Suda u ovom slučaju pružit će smjernice za druge slične slučajeve u kojima u okviru međunarodnih sporazuma Unija želi proširiti određene odredbe socijalnog prava na treće zemlje. Poseban spomen zavrjeđuju s tim u vezi slučajevi Švicarske i Turske koji su trenutno također predmet tužbi za poništenje Ujedinjene Kraljevine protiv Vijeća<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0003"><P>Predmeti C‑656/11 (Ujedinjena Kraljevina/Vijeće) i C‑81/13 (Ujedinjena Kraljevina/Vijeće) koji su tijeku</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">II –</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Pravni okvir</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0006"><NO.P>6.</NO.P><TXT>Pravni okvir ovog slučaja čini, s jedne strane, Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i, s druge strane, Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru (Sporazum o EGP‑u)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0004"><P><REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="001" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="1994">SL 1994, L 1, str. 1</REF.DOC.OJ>. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 106., str. 4.)</P></NOTE> kao i njihovi odnosni protokoli.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P>A –</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">UFEU</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0007"><NO.P>7.</NO.P><TXT>Među odredbama o slobodi kretanja osoba u Dijelu trećem, Glavi IV. UFEU‑a nalazi se članak 48. UFEU‑a čiji prvi stavak glasi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><P><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0002" ID="QS0002"/>Europski parlament i Vijeće, u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, usvajaju mjere u području socijalne sigurnosti nužne za omogućavanje slobode kretanja radnika; u tu svrhu, Europski parlament i Vijeće uspostavljaju sustav kojim se zaposlenim i samozaposlenim radnicima migrantima i njihovim uzdržavanicima jamči:</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(a)</NO.P><TXT>zbrajanje ukupnog staža koji se uzima u obzir na temelju zakona različitih zemalja radi stjecanja i zadržavanja prava na naknadu i obračun visine naknade;</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>isplatu naknada osobama koje imaju boravište na državnom području država članica.<QUOT.END REF.START="QS0002" CODE="201D" ID="QE0002"/></TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0008"><NO.P>8.</NO.P><TXT>Članak 79. UFEU‑a, koji je dio odredaba koje se odnose na <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0003" ID="QS0003"/>Područje slobode, sigurnosti i pravde<QUOT.END REF.START="QS0003" CODE="201D" ID="QE0003"/> sadržane u Dijelu trećem, Glavi V. UFEU‑a glasi kako slijedi:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><PARAG IDENTIFIER="079.001"><NO.PARAG><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0004" ID="QS0004"/>1.</NO.PARAG><ALINEA>Unija razvija zajedničku politiku useljavanja čiji je cilj u svim fazama osigurati učinkovito upravljanje migracijskim tokovima, pravedno postupanje prema državljanima trećih zemalja koji zakonito borave u državama članicama te sprečavanje nezakonitog useljavanja i trgovanja ljudima i jačanje mjera za njihovo suzbijanje.</ALINEA></PARAG><PARAG IDENTIFIER="079.002"><NO.PARAG>2.</NO.PARAG><ALINEA><P>Za potrebe stavka 1. Europski parlament i Vijeće, odlučujući u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom usvajaju mjere u sljedećim područjima:</P><P>[…]</P><LIST TYPE="alpha"><ITEM><NP><NO.P>(b)</NO.P><TXT>utvrđivanje prava državljana trećih zemalja koji zakonito borave u državi članici, uključujući i uvjete koji uređuju slobodu kretanja i boravka u drugim državama članicama;</TXT></NP></ITEM></LIST></ALINEA></PARAG><P>[…]<QUOT.END REF.START="QS0004" CODE="201D" ID="QE0004"/></P></QUOT.S></P></NP.ECR><?PAGE NO="3"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0009"><NO.P>9.</NO.P><TXT>Dodatno valja ukazati i na članak 218. stavak 9. UFEU‑a:</TXT><P><QUOT.S LEVEL="1"><ALINEA><QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0005" ID="QS0005"/>Vijeće na prijedlog Komisije ili Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku donosi odluku kojom se obustavlja primjena sporazuma i utvrđuju stajališta koja u ime Unije treba donijeti tijelo osnovano na temelju sporazuma kada je to tijelo pozvano donositi akte koji proizvode pravne učinke, uz iznimku akata kojima se dopunjuje ili mijenja institucionalni okvir sporazuma.<QUOT.END REF.START="QS0005" CODE="201D" ID="QE0005"/></ALINEA></QUOT.S></P></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><P>Protokol (br. 21) uz UEU i UFEU</P></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0010"><NO.P>10.</NO.P><TXT>Uz UEU i UFEU postoji i Protokol o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde (Protokol (br. 21)). U slučaju Ujedinjene Kraljevine taj protokol vrijedi za cijelo područje slobode, sigurnosti i pravde, a u slučaju Irske iz njegova područja primjene izuzet je članak 75. UFEU‑a (vidjeti članak 9. Protokola (br. 21)).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0011"><NO.P>11.</NO.P><TXT>Prema članku 1. stavku 1. prvoj rečenici i članku 3. Protokola (br. 21), Ujedinjena Kraljevina i Irska <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0006" ID="QS0006"/>ne sudjeluju u usvajanju mjera Vijeća<QUOT.END REF.START="QS0006" CODE="201D" ID="QE0006"/> predloženih na temelju Dijela trećeg, Glave V. UFEU‑a, osim ako predsjednika Vijeća u roku od tri mjeseca nakon predstavljanja prijedloga ili inicijative Vijeću obavijeste u pisanom obliku da žele sudjelovati u usvajanju i primjeni takve predložene mjere.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0012"><NO.P>12.</NO.P><TXT>Usto, kako to propisuje članak 2. Protokola (br. 21), <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0007" ID="QS0007"/>nijedna odredba glave V. trećeg dijela [UFEU‑a], nijedna mjera usvojena na temelju te glave, nijedna odredba bilo kojeg međunarodnog sporazuma koji je Unija sklopila na temelju te glave i nijedna odluka Suda kojom se bilo koja takva odredba ili mjera tumači nije obvezujuća za Ujedinjenu Kraljevinu ili Irsku niti se na njih primjenjuje<QUOT.END REF.START="QS0007" CODE="201D" ID="QE0007"/>; a također <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0008" ID="QS0008"/>nijedna takva odredba, mjera ili odluka ni na koji način ne utječe na nadležnosti, prava i obveze tih država<QUOT.END REF.START="QS0008" CODE="201D" ID="QE0008"/>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P>B –</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Sporazum o EGP‑u</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0013"><NO.P>13.</NO.P><TXT>Vijeće i Komisija su u ime tadašnjih Europskih zajednica odobrili Sporazum o EGP‑u <DATE ISO="19931213">13. prosinca 1993.</DATE>, pri čemu je članak 238. Ugovora o EEZ‑u (sada članak 217. UFEU‑a) služio kao materijalni pravni temelj<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0005"><P>Odluka 94/1/EZ, EZUČ od <DATE ISO="19931213">13. prosinca 1993.</DATE> o sklapanju Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru između Europskih zajednica, njihovih država članica i Republike Austrije, Republike Finske, Republike Islanda, Kneževine Lihtenštajna, Kraljevine Norveške, Kraljevine Švedske i Švicarske Konfederacije (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="001" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="1994">SL 1994, L 1, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 106., str. 3.)</P></NOTE>. Riječ je o miješanom sporazumu čije su ugovorne stranke pored Europske unije kao pravne slijednice Europskih zajednica i njezine države članice.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0014"><NO.P>14.</NO.P><TXT>Prema svojem članku 1. stavku 1., Sporazum o EGP‑u je sporazum o udruživanju čiji je cilj <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0009" ID="QS0009"/>promicanje stalnog i uravnoteženog jačanja trgovačkih i gospodarskih odnosa između ugovornih stranaka s jednakim uvjetima tržišnog natjecanja te poštovanje istih pravila radi stvaranja ujednačenog Europskoga gospodarskog prostora […]<QUOT.END REF.START="QS0009" CODE="201D" ID="QE0009"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0015"><NO.P>15.</NO.P><TXT>Radi postizanja ciljeva Sporazuma o EGP‑u udruživanje obuhvaća četiri temeljne slobode europskog unutarnjeg tržišta, a osobito <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0010" ID="QS0010"/>slobodno kretanje osoba<QUOT.END REF.START="QS0010" CODE="201D" ID="QE0010"/> (članak 1. stavak 2. točka (b) Sporazuma o EGP‑u), kao i <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0011" ID="QS0011"/>užu suradnju u drugim područjima, poput […] socijalne politike<QUOT.END REF.START="QS0011" CODE="201D" ID="QE0011"/> (članak 1. stavak 2. točka (f) Sporazuma o EGP‑u).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0016"><NO.P>16.</NO.P><TXT>U skladu s člankom 7. Sporazuma o EGP‑u <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0012" ID="QS0012"/>[a]kti n[a] koje se upućuje ili su sadržani u prilozima ovom Sporazumu ili odlukama Zajedničkog odbora EGP‑a obvezuju ugovorne stranke i jesu […] dio njihovog unutarnjeg pravnog poretka<QUOT.END REF.START="QS0012" CODE="201D" ID="QE0012"/>, pri čemu prema točki (a) te odredbe <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0013" ID="QS0013"/>akt koji odgovara uredbi EEZ‑a postaje kao takav dio unutarnjeg pravnog poretka ugovornih stranaka<QUOT.END REF.START="QS0013" CODE="201D" ID="QE0013"/>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="4"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0017"><NO.P>17.</NO.P><TXT>Članak 28. Sporazuma o EGP‑u sadrži pravilo koje odgovara članku 45. UFEU‑a i koje se odnosi na slobodu kretanja radnika unutar EGP‑a, a članak 29. Sporazuma o EGP‑u sadrži odredbu koja odgovara članku 48. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0018"><NO.P>18.</NO.P><TXT>U članku 98. Sporazuma o EGP‑u Zajedničkom odboru EGP‑a dodjeljuje se ovlast izmjene priloga Sporazumu o EGP‑u kao i niza protokola uz Sporazum o EGP‑u, među ostalim Protokola 37.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0019"><NO.P>19.</NO.P><TXT>U izvornoj verziji Priloga VI. Sporazumu o EGP‑u (Socijalna sigurnost)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0006"><P><REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="001" PAGE.FIRST="327" DATE.PUB="1994">SL 1994., L 1, str. 327</REF.DOC.OJ>. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 106., str. 168.)</P></NOTE>, i to u odjeljku <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0014" ID="QS0014"/>Akti na koje se upućuje<QUOT.END REF.START="QS0014" CODE="201D" ID="QE0014"/>, navedena je Uredba (EEZ) br. 1408/71<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0007"><P>Uredba Vijeća (EEZ) br. 1408/71 od <DATE ISO="19710614">14. lipnja 1971.</DATE> o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice (prvi put objavljena u <REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="149" PAGE.FIRST="2" DATE.PUB="1971">SL 1971., L 149, str. 2</REF.DOC.OJ>., a potom više puta izmijenjena) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 5., str. 7.)</P></NOTE>. O istoj uredbi je riječ i u izvornoj verziji Protokola 37 uz Sporazum o EGP‑u<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0008"><P><REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="001" PAGE.FIRST="206" DATE.PUB="1994">SL 1994., L 1, str. 206</REF.DOC.OJ>. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 106., str. 90.)</P></NOTE> u vezi s <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0015" ID="QS0015"/>Administrativn[om] komisij[om] za socijalnu sigurnost radnika migranata<QUOT.END REF.START="QS0015" CODE="201D" ID="QE0015"/>. Oba ova upućivanja treba se sada u skladu s Odlukom br. 76/2011 Zajedničkog odbora EGP‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0009"><P>Odluka Zajedničkog odbora EGP‑a br. 76/2011 od <DATE ISO="20110701">1. srpnja 2011.</DATE> o izmjeni Priloga VI. (Socijalna sigurnost) i Protokola 37 Sporazumu o EGP‑u (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="262" PAGE.FIRST="33" DATE.PUB="2011">SL L 262, str. 33</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 109., str. 263.)</P></NOTE> u bitnome zamijeniti upućivanjem na Uredbu (EZ) br. 883/2004<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0010"><P>Uredba (EZ) br. 883/2004 Europskog Parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20040429">29. travnja 2004.</DATE> o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="166" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2004">SL L 166, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 160.)</P></NOTE> i Uredbu (EZ) br. 988/2009<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0011"><P>Uredba (EZ) br. 988/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20090916">16. rujna 2009.</DATE> o izmjeni Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i o utvrđivanju sadržaja njezinih priloga (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="284" PAGE.FIRST="46" DATE.PUB="2009">SL L 284, str. 46</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 213.)</P></NOTE> .</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">III –</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Okolnosti spora</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0020"><NO.P>20.</NO.P><TXT>Odredbe, koje se primjenjuju unutar Unije i koje se odnose na koordinaciju sustava socijalne sigurnosti, dugo vremena su bile sadržane u Uredbi br. 1408/71. S učinkom od <DATE ISO="20100501">1. svibnja 2010.</DATE> one su zamijenjene Uredbom br. 883/2004 koja je sama kasnije izmijenjena, među ostalim, Uredbom br. 988/2009.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0021"><NO.P>21.</NO.P><TXT>U Zajedničkom odboru EGP‑a bilo je predviđeno da se odredbe o socijalnoj sigurnosti u Prilogu VI. Sporazumu o EGP‑u i u Protokolu 37 uz Sporazum o EGP‑u prilagode izmijenjenoj pravnoj situaciji unutar Unije te da se Uredbu br. 883/2004 uključi u Sporazum o EGP‑u. U tu se svrhu trebalo osobito upućivanja na Uredbu br. 1408/71 sadržana u Prilogu VI. i Protokolu 37 zamijeniti upućivanjima na Uredbu br. 883/2004 i na Uredbu br. 988/2009.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0022"><NO.P>22.</NO.P><TXT>S obzirom na to Komisija je podnijela Prijedlog odluke Vijeća o stajalištu koje Europska unija treba zauzeti u Zajedničkom odboru EGP‑a. Izvorna verzija tog prijedloga od <DATE ISO="20100909">9. rujna 2010.</DATE> temeljila se još na člancima 48. i 352. te na članku 218. stavku 9. UFEU‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0012"><P>SEC(2010) 1013 <HT TYPE="ITALIC">final</HT></P></NOTE>. Kasnije, <DATE ISO="20110310">10. ožujka 2011.</DATE> Komisija je izmijenila svoj prijedlog na način da je samo članak 48. i članak 218. stavak 9. UFEU‑a navela kao pravne temelje<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0013"><P>SEC(2011) 261 <HT TYPE="ITALIC">final</HT></P></NOTE>. Brisanje članka 352. UFEU‑a kao dodatnog pravnog temelja Komisija je obrazložila time da je Ugovorom iz Lisabona nadležnost Unije u skladu s člankom 48. UFEU‑a proširena izvan tradicionalnog područja radnika migranata na samozaposlene radnike.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0023"><NO.P>23.</NO.P><TXT>Dana <DATE ISO="20110606">6. lipnja 2011.</DATE> Vijeće je donijelo Odluku 2011/407 kojom je utvrdilo stajalište Unije u Zajedničkom odboru EGP‑a (u daljnjem tekstu: pobijana odluka). Ta se odluka, kao što je to Komisija predložila, temelji na članku 48. i članku 218. stavku 9. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="5"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0024"><NO.P>24.</NO.P><TXT>Odlukom br. 76/2011 od <DATE ISO="20110701">1. srpnja 2011.</DATE> Zajednički odbor EGP‑a izvršio je predviđene izmjene u Prilogu VI. (Socijalna sigurnost) i u Protokolu 37 uz Sporazum o EGP‑u. Međutim, kako bi ta odluka stupila na snagu, potrebno je da jedna od stranaka Sporazuma o EGP‑u udovolji određenim ustavnopravnim zahtjevima.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">IV –</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Postupak pred Sudom i zahtjevi stranaka</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0025"><NO.P>25.</NO.P><TXT>Dana <DATE ISO="20110816">16. kolovoza 2011.</DATE> Ujedinjena Kraljevina podnijela je tužbu za poništenje protiv Odluke 2011/407. Ona smatra da se pobijana odluka nije smjela temeljiti na članku 48. UFEU‑a, nego na članku 79. stavku 2. točki (b) UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0026"><NO.P>26.</NO.P><TXT>Rješenjem predsjednika Suda od <DATE ISO="20120110">10. siječnja 2012.</DATE> Irskoj je dopušteno intervenirati u potporu zahtjevu tužitelja, a Europskoj komisiji u potporu zahtjevu tuženika.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0027"><NO.P>27.</NO.P><TXT>Ujedinjena Kraljevina, koju podupire Irska, od Suda zahtijeva da:</TXT><P><LIST TYPE="DASH"><ITEM><P>poništi Odluku 2011/407/EU;</P></ITEM><ITEM><P>ograniči vremenske učinke te odluke dok Vijeće ne donese, na temelju članka 79. stavka 2. točke (b) UFEU‑a, novu odluku o stajalištu koje Europska unija treba zauzeti u Zajedničkom odboru za Europski gospodarski prostor (EGP) u vezi s izmjenom Priloga VI. (Socijalna sigurnost) i Protokola 37 uz Sporazum o EGP‑u, i</P></ITEM><ITEM><P>naloži Vijeću snošenje troškova<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0014"><P>Irska kao intervenijent nije podnijela zahtjev za naknadu troškova.</P></NOTE>.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0028"><NO.P>28.</NO.P><TXT>Vijeće, koje podupire Komisija, zahtijeva od Suda da:</TXT><P><LIST TYPE="DASH"><ITEM><P>odbije tužbu i</P></ITEM><ITEM><P>naloži tužitelju snošenje troškova postupka.</P></ITEM></LIST></P></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0029"><NO.P>29.</NO.P><TXT>Tužba Ujedinjene Kraljevine pred Sudom ispitana je u pisanom postupku, a <DATE ISO="20130206">6. veljače 2013.</DATE> održana je rasprava.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">V –</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Ocjena</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0030"><NO.P>30.</NO.P><TXT>Tužba Ujedinjene Kraljevine temelji se na samo jednom razlogu za poništenje: Vijeće je kod utvrđivanja stajališta Unije upotrijebilo pogrešan pravni temelj te je time povrijedilo načelo dodjeljivanja (članak 5. stavak 1. prva rečenica 5. UEU‑a)<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0015"><P>Posebno u vezi s načelom dodjeljivanja na području vanjskog djelovanja Unije, vidjeti mišljenje 2/94 od <DATE ISO="19960328">28. ožujka 1996.</DATE> (Zb., str. I‑1759., t. 23. i 24.), mišljenje 2/00 od <DATE ISO="20011206">6. prosinca 2001.</DATE> (Zb., str. I‑9713., t. 5.), mišljenje 1/08 od <DATE ISO="20091130">30. studenoga 2009.</DATE> (Zb., str. I‑11129., t. 110.) i presudu od <DATE ISO="20091001">1. listopada 2009.</DATE>, Komisija/Vijeće (<REF.DOC.ECR EDITION="GEN" NO.CASE="C-370/07" PAGE.ECR="I-8917" YEAR="2009">C‑370/07, Zb., str. I‑8917., t. 46. i 47.</REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0031"><NO.P>31.</NO.P><TXT>U <HT TYPE="ITALIC">postupovnopravnom pogledu</HT> sve strane se slažu da je Vijeće Europske unije ispravno utvrdilo stajalište Unije u obliku odluke prema članku 218. stavku 9. UFEU‑a. Naime, Zajednički odbor EGP‑a je tijelo uspostavljeno Sporazumom o EGP‑u koje donosi odluke s pravnim učinkom o izmjenama priloga i niza protokola uz taj sporazum (članak 98. Sporazuma o EGP‑u).</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="6"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0032"><NO.P>32.</NO.P><TXT>Nadalje je nesporno da takva odluka Vijeća o utvrđivanju stajališta Zajednice pored članka 218. stavka 9. UFEU‑a mora imati i <HT TYPE="ITALIC">materijalni pravni temelj</HT> koji određuje opseg nadležnosti i prema tome manevarski prostor koji Ugovori konačno daju Uniji<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0016"><P>Presuda Komisija/Vijeće (C‑370/07, navedena u bilješci 15.); vidjeti u istom smislu presudu od <DATE ISO="19760714">14. srpnja 1976.</DATE>, Kramer i dr. (<REF.DOC.ECR EDITION="GEN" NO.CASE="3/76+4/76+6/76" PAGE.ECR="1279" YEAR="1976">3/76, 4/76 i 6/76, Zb., str. 1279., t. 19.</REF.DOC.ECR>), prema kojoj treba uzeti u obzir <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0016" ID="QS0016"/>sustav i materijalne odredbe prava Zajednice<QUOT.END REF.START="QS0016" CODE="201D" ID="QE0016"/>; usporediti i mišljenje 2/94 (navedeno u bilješci 15., t. 23. i sljedeće).</P></NOTE>. No predmet žustrih rasprava je pitanje treba li taj pravni temelj u ovom slučaju tražiti u odredbama o unutarnjem tržištu ili odredbama o području slobode, sigurnosti i pravde, ili pak u nadležnosti u području pridruživanja iz članka 217. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0033"><NO.P>33.</NO.P><TXT>To da je odabir ispravnog pravnog temelja od velikog praktičnog i institucionalnog, odnosno ustavnopravnog, značaja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0017"><P>Vidjeti mišljenje 2/00 (t. 5.), mišljenje 1/08 (t. 10.) i presudu Komisija/Vijeće (C‑370/07, t. 47.), navedeni u bilješci 15.</P></NOTE> očito je upravo u slučaju kao što je ovaj: odabir pravnog temelja utječe na to hoće li Ujedinjena Kraljevina i Irska iskoristiti posebna prava koja su im dodijeljena <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0017" ID="QS0017"/>rješenjem opt‑in<QUOT.END REF.START="QS0017" CODE="201D" ID="QE0017"/> u skladu s Protokolom br. 21 uz UEU i UFEU.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P>A –</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Odabir ispravnog materijalnog temelja</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0034"><NO.P>34.</NO.P><TXT>Prema ustaljenoj sudskoj praksi odabir pravnog temelja za neki akt Unije mora se temeljiti na objektivnim elementima koji podliježu sudskoj kontroli, među kojima su cilj i sadržaj tog akta<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0018"><P>Presude od <DATE ISO="19910611">11. lipnja 1991.</DATE>, Komisija/Vijeće (<REF.DOC.ECR EDITION="GEN" NO.CASE="C-300/89" PAGE.ECR="I-2867" YEAR="1991">C‑300/89, Zb., str. I‑2867., t. 10.</REF.DOC.ECR>), od <DATE ISO="20080903">3. rujna 2008.</DATE>, Kadi i Al Barakaat International Foundation/Vijeće i Komisija (<REF.DOC.ECR EDITION="GEN" NO.CASE="C-402/05 P+C-415/05 P" PAGE.ECR="I-6351" YEAR="2008">C‑402/05 P i C‑415/05 P, Zb., str. I‑6351., t. 182.</REF.DOC.ECR>), i od <DATE ISO="20120719">19. srpnja 2012.</DATE>, Parlament/Vijeće (C‑130/10, t. 42.)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0035"><NO.P>35.</NO.P><TXT>Pobijanom odlukom je stajalište koje Unija treba zauzeti u Zajedničkom odboru EGP‑a u bitnome utvrđeno na način da se nove odredbe koju su se do tada primjenjivale samo unutar Unije i koje su se odnosile na koordinaciju sustava socijalne sigurnosti prema Uredbama br. 883/2004 i br. 988/2009<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0019"><P>U nastavku ću radi pojednostavljenja upućivati samo na Uredbu br. 883/2004.</P></NOTE> trebaju proširiti na cijeli EGP<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0020"><P>Vidjeti osobito uvodnu izjavu 2. pobijane odluke: <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0018" ID="QS0018"/>Primjereno je uključiti [uredbe br. 883/2004 i br. 988/2009] u Sporazum EGP‑u…<QUOT.END REF.START="QS0018" CODE="201D" ID="QE0018"/>.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT>Članak 79. UFEU‑a nije odgovarajući pravni temelj</TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0036"><NO.P>36.</NO.P><TXT>Proširenjem Uredbe br. 883/2004 na cijeli EGP njezino zemljopisno područje primjene prošireno je izvan područja Unije na tri države EFTA‑e, Norvešku, Island i Lihtenštajn. To nužno ima za posljedicu da i područje primjene <HT TYPE="ITALIC">ratione personae</HT> te uredbe od sada uključuje niz drugih osoba koje nisu građani Unije, nego imaju državljanstvo trećih zemalja. Na to su Ujedinjena Kraljevina i Irska posebno ukazale.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0037"><NO.P>37.</NO.P><TXT>Površnim opažanjem mogao bi se zbog toga steći dojam da je članak 79. stavak 2. točka (b) UFEU‑a <HT TYPE="ITALIC">sedes materiae</HT> jer ta odredba izričito omogućava <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0019" ID="QS0019"/>utvrđivanje prava državljana trećih zemalja koji zakonito borave u državi članici, uključujući i uvjete koji uređuju slobodu kretanja i boravka u drugim državama članicama<QUOT.END REF.START="QS0019" CODE="201D" ID="QE0019"/>. To može uključivati i odredbe o socijalnoj sigurnosti za državljane trećih zemalja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0021"><P>To proizlazi, među ostalim, iz Izjave o člancima 48. i 79. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (Izjava br. 22 priložena Završnom aktu Međuvladine konferencije koja je donijela Ugovor iz Lisabona, potpisan <DATE ISO="20071213">13. prosinca 2007.</DATE>; <REF.DOC.OJ COLL="C" NO.OJ="115" PAGE.FIRST="346" DATE.PUB="2008">SL 2008., C 115, str. 346</REF.DOC.OJ>., i <REF.DOC.OJ COLL="C" NO.OJ="326" PAGE.FIRST="348" DATE.PUB="2012">SL 2012., C 326, str. 348</REF.DOC.OJ>.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="7"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0038"><NO.P>38.</NO.P><TXT>Nesporno je da se na toj odredbi već temeljilo nekoliko pravnih akata koji su u okviru sporazumâ s trećim zemljama imali za cilj uključiti njihove državljane u područje primjene socijalnopravnih odredaba prava Unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0022"><P>Riječ je, s jedne strane, o šest odluka Vijeća, 2010/697/EU (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="306" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2010">SL L 306, str. 1</REF.DOC.OJ>.), 2010/698/EU (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="306" PAGE.FIRST="8" DATE.PUB="2010">SL L 306, str. 8</REF.DOC.OJ>.), 2010/699/EU (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="306" PAGE.FIRST="14" DATE.PUB="2010">SL L 306, str. 14</REF.DOC.OJ>.), 2010/700/EU (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="306" PAGE.FIRST="21" DATE.PUB="2010">SL L 306, str. 21</REF.DOC.OJ>.), 2010/701/EU (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="306" PAGE.FIRST="28" DATE.PUB="2010">SL L 306, str. 28</REF.DOC.OJ>.) i 2010/702/EU (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="306" PAGE.FIRST="35" DATE.PUB="2010">SL L 306, str. 35</REF.DOC.OJ>.), od <DATE ISO="20101021">21. listopada 2010.</DATE> o stajalištima koja Unija treba zastupati u vijećima za pridruživanje s Marokom, Tunisom, Alžirom i Izraelom kao i u vijećima za stabilizaciju i pridruživanje s Makedonijom i Hrvatskom i, s druge strane, o trima odlukama Vijeća, 2012/773/EU (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="340" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2010">SL L 340, str. 1</REF.DOC.OJ>.), 2012/774/EU (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="340" PAGE.FIRST="7" DATE.PUB="2012">SL L 340, str. 7</REF.DOC.OJ>.) i 2012/775/EU (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="340" PAGE.FIRST="13" DATE.PUB="2012">SL L 340, str. 13</REF.DOC.OJ>.), od <DATE ISO="20121206">6. prosinca 2012.</DATE> o stajalištima koja Unija treba zastupati u vijećima za stabilizaciju i pridruživanje s Albanijom i Crnom Gorom kao i u Odboru za suradnju sa San Marinom. Unutar Unije, članak 79. stavak 2. točka (b) UFEU‑a (bivši članak 63. stavak 4. UEZ‑a) također je poslužio kao pravni temelj za donošenje Uredbe Vijeća (EZ) br. 859/2003 od <DATE ISO="20030514">14. svibnja 2003.</DATE> o proširenju odredaba Uredbe (EEZ) br. 1408/71 i Uredbe (EEZ) br. 574/72 na državljane trećih zemalja za koje ne vrijede spomenute odredbe isključivo na osnovi njihova državljanstva (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="124" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2003">SL L 124, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 25.) i Uredbe (EU) br. 1231/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od <DATE ISO="20101124">24. studenoga 2010.</DATE> o proširenju primjene Uredbe (EZ) br. 883/2004 i Uredbe (EZ) br. 987/2009 na državljane trećih zemalja koji tim uredbama još nisu obuhvaćeni isključivo na temelju svog državljanstva (<REF.DOC.OJ COLL="L" NO.OJ="344" PAGE.FIRST="1" DATE.PUB="2010">SL L 344, str. 1</REF.DOC.OJ>.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 261.).</P></NOTE>. Ta okolnost ne može sama za sebe biti dovoljna za određivanje odgovarajućeg pravnog temelja za predmetnu pobijanu odluku Vijeća<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0023"><P>Presude od <DATE ISO="20081106">6. studenoga 2008.</DATE>, Parlament/Vijeće (<REF.DOC.ECR EDITION="GEN" NO.CASE="C-155/07" PAGE.ECR="I-8103" YEAR="2008">C‑155/07, Zb., str. I‑8103.</REF.DOC.ECR>, t. 34), i od <DATE ISO="20090908">8. rujna 2009.</DATE>, Komisija/Parlament i Vijeće (<REF.DOC.ECR EDITION="GEN" NO.CASE="C-411/06" PAGE.ECR="I-7585" YEAR="2009">C‑411/06, Zb., str. I‑7585., t. 77.</REF.DOC.ECR>), kao i mišljenje Suda 1/94 od <DATE ISO="19941115">15. studenoga 1994.</DATE> (Zb., str. I‑5267., t. 52.) i mišljenje 1/08 (navedeno u bilješci 15., t. 172.)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0039"><NO.P>39.</NO.P><TXT>Treba uzeti u obzir da je članak 79. UFEU‑a dio odredaba o području slobode, sigurnosti i pravde te da pripada poglavlju o politici granične kontrole, azila i useljavanja. U skladu sa svojim stavkom 1. članak 79. UFEU‑a ima poseban cilj: odredba služi razvoju zajedničke politike useljavanja Unije <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0020" ID="QS0020"/>čiji je cilj […] osigurati učinkovito upravljanje migracijskim tokovima, pravedno postupanje prema državljanima trećih zemalja […] te sprečavanje nezakonitog useljavanja i trgovanja ljudima i jačanje mjera za njihovo suzbijanje<QUOT.END REF.START="QS0020" CODE="201D" ID="QE0020"/>. Sve mjere koje se temelje na članku 79. stavku 2. točki (b) UFEU‑a treba promatrati u tom kontekstu i one se usto izričito usvajaju samo <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0021" ID="QS0021"/>za potrebe stavka 1.<QUOT.END REF.START="QS0021" CODE="201D" ID="QE0021"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0040"><NO.P>40.</NO.P><TXT>Taj cilj članka 79. stavka 2. točke (b) UFEU‑a i njegov regulatorni kontekst nisu prikladni za mjeru poput one koja je predmet spora u ovom postupku.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0041"><NO.P>41.</NO.P><TXT>Pobijana odluka ne sastoji se, naime, od toga da se u okviru zajedničke politike useljavanja određenim državljanima trećih zemalja koji zakonito borave na području Unije priznaju određena socijalna prava kako bi se s njima u smislu članka 79. stavka 1. UFEU‑a <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0022" ID="QS0022"/>pravedno postupalo<QUOT.END REF.START="QS0022" CODE="201D" ID="QE0022"/>. Naprotiv, ta je odluka očito dalekosežnija. Ona služi daljnjem razvoju pridruživanja, stvorenom na temelju Sporazuma o EGP‑u, između triju država EFTA‑e, Norveške, Islanda i Lihtenštajna te je dio mjera kojima se pravo europskog unutarnjeg tržišta što je više moguće proširuje na EGP<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0024"><P>U vezi s ovim ciljem EGP‑a, vidjeti u širem smislu presude od <DATE ISO="20030923">23. rujna 2003.</DATE>, Ospelt i Schlössle Weissenberg (<REF.DOC.ECR EDITION="GEN" NO.CASE="C-452/01" PAGE.ECR="I-9743" YEAR="2003">C‑452/01, Zb., str. I‑9743., t. 29.</REF.DOC.ECR>), i od <DATE ISO="19970122">22. siječnja 1997.</DATE>, Opel Austria/Vijeće (<REF.DOC.ECR EDITION="GEN" NO.CASE="T-115/94" PAGE.ECR="II-39" YEAR="1997">T‑115/94, Zb., str. II‑39., t. 107.</REF.DOC.ECR>), kao i petu uvodnu izjavu Sporazuma o EGP‑u.</P></NOTE>. Državljani triju država EFTA‑e, Norveške, Islanda i Lihtenštajna moraju se moći pod istim socijalnim uvjetima koristiti slobodom kretanja osoba kao i građani Unije.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0042"><NO.P>42.</NO.P><TXT>Osim toga, pobijanom se odlukom, kao što Komisija s pravom ističe, uopće ne teži samo uređivanju socijalnih prava <HT TYPE="ITALIC">državljana trećih zemalja</HT>, to jest Norvežana, Islanđana i Lihtenštajnaca, u Uniji, već i obrnuto, uređivanju socijalnih prava <HT TYPE="ITALIC">građana Unije</HT> u trima dotičnim državama EFTA‑e. Izmjenom Sporazuma o EGP‑u, koja je predviđena pobijanom odlukom, ne samo da norveški državljanin na području Unije, navedimo samo jedan primjer, već i građanin Unije u Norveškoj ima koristi od koordinacije sustava socijalne sigurnosti na temelju Uredbe br. 883/2004. Naime, u skladu s člankom 7. točkom (a) Sporazuma o EGP‑u uredba Unije na koju se upućuje u prilogu Sporazumu o EGP‑u obvezuje sve ugovorne stranke, uključujući dakle i tri dotične države EFTA‑e, i kao takva postaje dio njihova unutarnjeg pravnog poretka. Za razliku od onoga što Irska smatra, u tom smislu nije potrebna nikakva nacionalna mjera prenošenja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0043"><NO.P>43.</NO.P><TXT>S obzirom na to treba odbiti tvrdnju Ujedinjene Kraljevine i Irske, prema kojoj članak 79. stavak 2. točka (b) UFEU‑a treba biti odgovarajući pravni temelj za pobijanu odluku.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="8"?><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Članak 48. UFEU‑a također nije odgovarajući pravni temelj</TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0044"><NO.P>44.</NO.P><TXT>Smatram, međutim, da se pobijana odluka ne može zasnivati niti na članku 48. UFEU‑a na koji se pozivaju Vijeće i Komisija.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0045"><NO.P>45.</NO.P><TXT>I to ne toliko zbog toga što su odredbama o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti prema Uredbi br. 883/2004 i gospodarski neaktivne osobe uključene u njezino područje primjene<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0025"><P>Kao što iz spisa i rasprave proizlazi, <HT TYPE="ITALIC">politički gledano</HT> za Ujedinjenu Kraljevinu upravo ovo namjeravano uključivanje gospodarski neaktivnih osoba u sustav koordinacije sustava socijalne sigurnosti, koji važi za EGP‑u, predstavlja zapravo kamen spoticanja. U postupku pred Sudom Ujedinjena Kraljevina je doduše izrazila spremnost da s trima državama EFTA‑e, Norveškom, Islandom i Lihtenštajnom dođe do dvostranog rješenja istovjetnog onome u Uredbi br. 883/2004, ali uz isključivanje kategorije gospodarski neaktivnih osoba.</P></NOTE>. Naime, ova uredba ne bavi se pretežito socijalnom sigurnošću osoba koje same ne obavljaju plaćenu djelatnost. Ona se odnosi uglavnom na socijalnu sigurnost osoba koje obavljaju plaćenu djelatnost, to jest socijalnu sigurnost radnika i samozaposlenih osoba. Socijalna sigurnost gospodarski neaktivnih osoba predstavlja u najboljem slučaju rubno područje koje Uredba br. 883/2004 doduše uređuje, ali je daleko od toga da predstavlja njezin glavni predmet. Shodno tome, ovaj aspekt nije mjerodavan za odabir pravnog temelja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0026"><P>Vidjeti u tom smislu presudu od <DATE ISO="20011011">11. listopada 2001.</DATE>, Khalil i dr. (<REF.DOC.ECR EDITION="GEN" NO.CASE="C-95/99+C-96/99+C-97/99+C-98/99+C-180/99" PAGE.ECR="I-7413" YEAR="2001">C‑95/99 do C‑98/99 i C‑180/99, Zb., str. I‑7413, t. 55. do 58.</REF.DOC.ECR>, osobito t. 56.), u pogledu uključivanja osoba bez državljanstva i izbjeglica u sustav Uredbe br. 1408/71.</P></NOTE>. Naime, odabir pravnog temelja za akt Unije treba usmjeriti na glavnu točku njegova regulatornog sadržaja<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0027"><P>Ako ispitivanje mjere pokaže da ona ima dva postavljena cilja ili obuhvaća dvije sastavnice, a jedan od tih ciljeva ili sastavnica može se prepoznati kao glavni, dok drugi ima samo sporedno značenje, tada mjeru treba temeljiti samo na jednom pravnom temelju i to onom koji zahtijeva glavni ili prevladavajući cilj odnosno sastavni dio (presude Parlament/Vijeće, C‑155/07, navedena u bilješci 23., t. 35., i Parlament/Vijeće, C‑130/10, navedena u bilješci 18., t. 43.; vidjeti u istom smislu presudu od <DATE ISO="19930317">17. ožujka 1993.</DATE>, Komisija/Vijeće, <REF.DOC.ECR EDITION="GEN" NO.CASE="C-155/91" PAGE.ECR="I-939" YEAR="1993">C‑155/91, Zb., str. I‑939., t. 19. i 21.</REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0046"><NO.P>46.</NO.P><TXT>Naime, Ujedinjena Kraljevina i Irska s punim pravom navode da članak 48. UFEU‑a može služiti kao temelj u biti samo za usvajanje unutarnjih mjera Unije, a usto se odnosi samo na socijalnu sigurnost građana Unije, ali ne i državljana trećih zemalja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0047"><NO.P>47.</NO.P><TXT>Članak 48. UFEU‑a omogućuje samo usvajanje <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0023" ID="QS0023"/>mjera u području socijalne sigurnosti nužnih za omogućavanje slobode kretanja radnika<QUOT.END REF.START="QS0023" CODE="201D" ID="QE0023"/>. On pripada istom poglavlju Ugovora kao i članak 45. stavak 1. UFEU‑a, koji utvrđuje da se sloboda kretanja radnika osigurava <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0024" ID="QS0024"/>unutar Unije<QUOT.END REF.START="QS0024" CODE="201D" ID="QE0024"/>. Sud je također već utvrdio da članak 45. UFEU‑a (bivši članak 48. Ugovora o EEZ‑u) osigurava slobodu kretanja <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0025" ID="QS0025"/>samo radnika iz država članica<QUOT.END REF.START="QS0025" CODE="201D" ID="QE0025"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0028"><P>Presuda od <DATE ISO="19840705">5. srpnja 1984.</DATE>, Meade (<REF.DOC.ECR EDITION="GEN" NO.CASE="238/83" PAGE.ECR="2631" YEAR="1984">238/83, Zb., str. 2631., t. 7.</REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>, tj. građana Unije<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0029"><P>Mišljenje nezavisnog odvjetnika F. Mancinija od <DATE ISO="19840530">30. svibnja 1984.</DATE> u predmetu Meade (naveden u bilješci 28.) i nezavisnog odvjetnika F. Jacobsa od <DATE ISO="20001130">30. studenoga 2000.</DATE> u predmetu Khalil i dr. (naveden u bilješci 26., t. 19.)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0048"><NO.P>48.</NO.P><TXT>U skladu s time, državljani trećih zemalja ne mogu se unutar Unije pozivati na slobodu kretanja u skladu s člankom 45. UFEU‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0030"><P>Umjesto toga je slobodno kretanje radnika unutar EGP‑a zajamčeno člankom 28. Sporazuma o EGP‑u</P></NOTE>, a zakonodavac Unije nije ovlašten samo na temelju članka 48. UFEU‑a usvojiti posebne mjere za koordinaciju sustavâ socijalne sigurnosti između Unije i trećih zemalja. Naime, takve mjere nisu nužne za ostvarenje slobode kretanja radnika (unutar Unije) u smislu članaka 45. i 48. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0049"><NO.P>49.</NO.P><TXT>Doduše, nasuprot stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske, ne smatram uopće isključenim da se institucije Unije mogu pozvati na nadležnosti koje su im dane za uspostavu unutarnjeg tržišta kako bi usvajanjem propisa za građane i poduzetnike Unije istodobno uredile i situaciju državljana trećih zemalja, primjerice ako je to potrebno za uspostavu jednakih uvjeta tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0031"><P>Vidjeti u tom smislu presudu Khalil i dr. (navedenu u bilješci 26., t. 56.); vidjeti osim toga moje mišljenje od <DATE ISO="20090326">26. ožujka 2009.</DATE> u predmetu Komisija/Vijeće (<QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0026" ID="QS0026"/>Vijetnam<QUOT.END REF.START="QS0026" CODE="201D" ID="QE0026"/>, C‑13/07, t. 149.), u kojem raspravljam o odlomku iz mišljenja 1/94 (navedeno u bilješci 23., vidjeti osobito točke 81. i 86.) koji su Ujedinjena Kraljevina i Irska istaknule.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="9"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0050"><NO.P>50.</NO.P><TXT>Međutim, u ovom slučaju nije riječ samo o tome da se situacija državljana trećih zemalja usvajanjem socijalnopravnog propisa uređuje <HT TYPE="ITALIC">za područje Unije</HT>. Naprotiv, predmet pobijane odluke u prvom je redu proširenje postojećih odredaba socijalne sigurnosti Uredbe br. 883/2004 na treće zemlje, odnosno Norvešku, Island i Lihtenštajn<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0032"><P>Vidjeti gornju točku 42. ovog mišljenja.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0051"><NO.P>51.</NO.P><TXT>S obzirom na to, članak 48. UFEU‑a ne može poslužiti kao pravni temelj za pobijanu odluku, kao ni članak 79. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT>Članak 217. UFEU‑a bio bi odgovarajući materijalni pravni temelj</TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0052"><NO.P>52.</NO.P><TXT>Za određivanje odgovarajućeg pravnog temelja za pobijanu odluku presudna je činjenica da je ta odluka unutar Unije prvi nužan korak na putu prema izmjeni i daljnjem razvoju Sporazuma o EGP‑u. Za to bi trebalo upotrijebiti istu <HT TYPE="ITALIC">materijalnu</HT> ovlast kao onu pri donošenju Sporazuma o EGP‑u, tj. nadležnost u području pridruživanja iz članka 217. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0053"><NO.P>53.</NO.P><TXT>U trenutku sklapanja Sporazuma o EGP‑u u njegov je Prilog VI. (Socijalna sigurnost) i njegov Protokol 37 bila uključena tada važeća Uredba br. 1408/71 te su na taj način u njoj sadržane odredbe o koordinaciji sustava socijalne sigurnost proširene na cijeli EGP.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0054"><NO.P>54.</NO.P><TXT>Jedino je primjena Uredbe br. 1408/71 unutar Unije počivala tada na članku 48. UFEU‑a (bivši članak 51. Ugovora o EEZ‑u), dok je sustav stvoren tom uredbom bio proširen na EGP na temelju samog Sporazuma o EGP‑u, dakle temeljio se na nadležnosti u području pridruživanja iz članka 217. UFEU‑a (bivši članak 238. Ugovora o EEZ‑u).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0055"><NO.P>55.</NO.P><TXT>Ne bi imalo smisla da danas treba vrijediti nešto drugo u pogledu zamjene Uredbe br. 1408/71 njezinom uredbom nasljednicom, to jest Uredbom br. 883/2004.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0056"><NO.P>56.</NO.P><TXT>Umjesto toga valja i s obzirom na Uredbu br. 883/2004 poći od toga da jedino njezino važenje unutar Unije počiva na članku 48. UFEU‑a. Nasuprot tome odluka Zajedničkog odbora EGP‑a, kojom će ta uredba ubuduće umjesto Uredbe br. 1408/71 biti uključena u Prilog VI. (Socijalna sigurnost) i u Protokol 37 uz Sporazum o EGP‑u i time proširena na cijeli EGP, dobiva s gledišta prava Unije legitimaciju iz nadležnosti u području pridruživanja iz članka 217. UFEU‑a. Ništa drugo ne može vrijediti za pobijanu odluku, kojom se prije djelovanja Zajedničkog odbora EGP‑a utvrđuje stajalište Unije i time u konačnici priprema djelovanje Unije na međunarodnoj razini kao i namjeravane prilagodbe Sporazuma o EGP‑u.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0057"><NO.P>57.</NO.P><TXT>Za razliku od članka 48. UFEU‑a, članak 217. UFEU‑a nedvojbeno omogućuje donošenje odredaba o odnosu između Unije i trećih zemalja te korištenje tim odredbama i drugim osobama kao građanima Unije, uključujući gospodarski neaktivne osobe. Upravo te odredbe, koje se tiču odnosa između Unije i trećih zemalja kao i pravnog položaja državljana tih trećih zemalja, čine sporazum o pridruživanju. U tom smislu, Sud je već davno utvrdio da članak 217. UFEU‑a (bivši članak 238. Ugovora o EEZ‑u) Uniji nužno daje ovlast za osiguranje ispunjenja njezinih obveza prema trećim zemljama u svim područjima obuhvaćenima Ugovorima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0033"><P>Presuda od <DATE ISO="19870930">30. rujna 1987.</DATE>, Demirel (<REF.DOC.ECR EDITION="GEN" NO.CASE="12/86" PAGE.ECR="3719" YEAR="1987">12/86, Zb., str. 3719., t. 9.</REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="10"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0058"><NO.P>58.</NO.P><TXT>Čak ako bi se željelo pretpostaviti da bi se iste ili barem slične odredbe o koordinaciji sustavâ socijalne sigurnosti u odnosu na državljane trećih zemalja mogle usvojiti također na temelju članka 79. stavka 2. točke (b) UFEU‑a, članak 217. UFEU‑a trebalo bi u kontekstu sporazuma o pridruživanju s trećim zemljama, osobito u kontekstu tako bliskog pridruživanja kao što je Sporazum o EGP‑u, ipak smatrati kao <HT TYPE="ITALIC">lex specialis</HT><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0034"><P>Vidjeti u tom pogledu i presudu Parlament/Vijeće (C‑155/07, navedenu u bilješci 23., t. 34.), prema kojoj pravni akt uvijek treba temeljiti na posebnijem od dvaju mogućih pravnih temelja.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0059"><NO.P>59.</NO.P><TXT>Primjeni članka 217. UFEU‑a kao ovlasti za donošenje odluke poput one koja se ovdje pobija ne može se prigovoriti iz razloga što bi na taj način postupak za donošenje odluka Zajedničkog odbora EGP‑a bio pretjerano otežan.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0060"><NO.P>60.</NO.P><TXT>Naime, s jedne strane, za odabir pravnog temelja pravnog akta nisu mjerodavni postupci, nego je pravni temelj mjerodavan za postupak koji treba primijeniti pri donošenju pravnog akta<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0035"><P>Presuda Parlament/Vijeće (C‑130/10, navedena u bilješci 18., t. 80.)</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0061"><NO.P>61.</NO.P><TXT>S druge strane, primjena članka 217. UFEU‑a kao materijalnog pravnog temelja u ovom slučaju ne dovodi ni do kakve izmjene postupka. Naime, s postupovnopravnog gledišta mjerodavan ostaje članak 218. stavak 9. UFEU‑a, u čijem području primjene Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom (članak 16. stavak 3. UEU‑a). Zahtjev jednoglasnosti u Vijeću (članak 218. stavak 8. drugi podstavak UFEU‑a), jednako kao i zahtjev suglasnosti Europskog parlamenta (članak 218. stavak 6. točka (a) podtočka (i) UFEU‑a), prema svojem smislu i svrsi odnosi se jedino na prvo sklapanje sporazuma o pridruživanju ili strukturne izmjene takvog sporazuma na koje se članak 218. stavak 9. UFEU‑a prema drugom dijelu rečenice (<QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0027" ID="QS0027"/>uz iznimku…<QUOT.END REF.START="QS0027" CODE="201D" ID="QE0027"/>) ne primjenjuje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0062"><NO.P>62.</NO.P><TXT>S obzirom na to, moj je zaključak da bi članak 217. UFEU‑a bio odgovarajući materijalni pravni temelj za pobijanu odluku, dok bi s postupovnopravnog gledišta ostao prikladan članak 218. stavak 9. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0063"><NO.P>63.</NO.P><TXT>Uostalom, postupovnopravno Sud u ovom slučaju nije spriječen odlučiti da je članak 217. UFEU‑a odgovarajući pravni temelj za pobijanu odluku. Naime, prigovor pogrešnog pravnog temelja izričito je iznijela Ujedinjena Kraljevina, uz potporu Irske, te ga time učinila predmetom spora. K tomu, Sud ne može kod svoje nezavisne ocjene problematike pravnog temelja biti ograničen samo na odredbe primarnog prava koje su spomenule stranke u postupku (članak 79. UFEU‑a, s jedne strane, i članak 48. UFEU‑a, s druge strane). Naime, sudac nije <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0028" ID="QS0028"/>glas stranaka<QUOT.END REF.START="QS0028" CODE="201D" ID="QE0028"/><NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0036"><P>Kao što je to već primijetio nezavisni odvjetnik P. Léger u svojem mišljenju od <DATE ISO="19980402">2. travnja 1998.</DATE> u predmetu Parlament/Gutiérrez de Quijano y Lloréns (<REF.DOC.ECR EDITION="GEN" NO.CASE="C-252/96 P" PAGE.ECR="I-7421" YEAR="1998">C‑252/96 P, Zb., str. I‑7421., t. 36.</REF.DOC.ECR>)</P></NOTE>. U skladu s time, on ne može imati obvezu uzimanja u obzir samo argumenata na kojima su stranke temeljile svoje tvrdnje jer bi se inače njegova odluka morala, ovisno o slučaju, temeljiti na pogrešnim pravnim razlozima<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0037"><P>Vidjeti u tom smislu rješenje od <DATE ISO="20040927">27. rujna 2004.</DATE>, UER/M6 i dr. (C‑470/02 P, t. 69.), i presudu od <DATE ISO="20100921">21. rujna 2010.</DATE>, Švedska/API i Komisija (<REF.DOC.ECR EDITION="GEN" NO.CASE="C-514/07 P+C-528/07 P+C-532/07 P" PAGE.ECR="I-8533" YEAR="2010">C‑514/07 P, C‑528/07 P i C‑532/07 P, Zb., str. I‑8533., t. 65.</REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>. U konačnici, također ne postoje nikakve sumnje s obzirom na pravo na saslušanje i zahtjeve kontradiktornog postupka<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0038"><P>Presude od <DATE ISO="20091202">2. prosinca 2009.</DATE>, Komisija/Irska i dr. (<REF.DOC.ECR EDITION="GEN" NO.CASE="C-89/08 P" PAGE.ECR="I-11245" YEAR="2009">C‑89/08 P, Zb., str. I‑11245.</REF.DOC.ECR>, osobito t. 50. i 51.), i od <DATE ISO="20091217">17. prosinca 2009.</DATE>, preispitivanje M/EMEA (<REF.DOC.ECR EDITION="GEN" NO.CASE="C-197/09 RX-II" PAGE.ECR="I-12033" YEAR="2009">C‑197/09 RX‑II, Zb., str. I‑12033., t. 39. do 42.</REF.DOC.ECR>).</P></NOTE> jer je mogućnost primjene članka 217. UFEU‑a kao materijalnog pravnog temelja na raspravi bila izričito raspravljena sa svim strankama u postupku.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><?PAGE NO="11"?><GR.SEQ LEVEL="3"><TITLE><TI><NP><NO.P>4.</NO.P><TXT>Podredno: pozivanje na članak 216. stavak 1. UFEU‑a</TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0064"><NO.P>64.</NO.P><TXT>Samo ako Sud odluči ne slijediti moje zaključke o članku 217. UFEU‑a, dodajem da bi u ovom slučaju također došlo u obzir pozivanje na članak 216. stavak 1. UFEU‑a. U ovoj odredbi u bitnome je kodificirana takozvana doktrina AETR<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0039"><P>Doktrina AETR potječe od presude od <DATE ISO="19710331">31. ožujka 1971.</DATE>, Komisija/Vijeće (<QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0029" ID="QS0029"/>AETR<QUOT.END REF.START="QS0029" CODE="201D" ID="QE0029"/>, <REF.DOC.ECR EDITION="GEN" NO.CASE="22/70" PAGE.ECR="263" YEAR="1971">22/70, Zb., str. 263., t. 15. do 19.</REF.DOC.ECR>); sažetak novijeg datuma nalazi se, npr., u mišljenju 1/03 od <DATE ISO="20060207">7. veljače 2006.</DATE> (Zb., str. I‑1145, t. 114. do 133.).</P></NOTE> na koju je osobito Vijeće ukazalo u svojem pisanom očitovanju Sudu i u odnosu na koju su i druge stranke u postupku također mogle zauzeti stajalište.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0065"><NO.P>65.</NO.P><TXT>Članak 216. stavak 1. UFEU‑a ovlašćuje Uniju da sklopi međunarodni sporazum s jednom ili više trećih zemalja <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0030" ID="QS0030"/>ako se tako predviđa Ugovorima ili ako je sklapanje sporazuma potrebno radi postizanja nekog od ciljeva iz Ugovorâ, u okviru politika Unije, ili ako je to predviđeno nekim pravno obvezujućim aktom Unije ili bi moglo utjecati na zajednička pravila ili promijeniti njihovo područje primjene<QUOT.END REF.START="QS0030" CODE="201D" ID="QE0030"/>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0066"><NO.P>66.</NO.P><TXT>Sporazum o EGP‑u je međunarodni sporazum koji su Europske zajednice kao pravne prednice Unije sklopile s trećim zemljama. U skladu s člankom 216. stavkom 2. UFEU‑a ovaj sporazum obvezuje i Uniju i njezine države članice te je slijedom toga pravno obvezujući akt Unije u smislu članka 216. stavka 1. UFEU‑a.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0067"><NO.P>67.</NO.P><TXT>Sadržajno je cilj Sporazuma o EGP‑u promicanje jednakih uvjeta tržišnog natjecanja te poštovanja istih pravila radi stvaranja ujednačenog Europskoga gospodarskog prostora (članak 1. stavak 1. Sporazuma o EGP‑u). Predmet EGP‑a je osobito jamčenje slobodnog kretanja osoba (članak 1. stavak 2. točka (b) Sporazuma o EGP‑u) što je popraćeno užom suradnjom, među ostalim, u području socijalne politike (članak 1. stavak 2. točka (f) Sporazuma o EGP‑u).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0068"><NO.P>68.</NO.P><TXT>Radi postizanja tih ciljeva Sporazuma o EGP‑u nužno je i na razini EGP‑a provesti moderniziranje i pojednostavljenje odredaba koje važe unutar Unije i koje se odnose na koordinaciju sustava socijalne sigurnosti, a kao što se dogodilo sa zamjenom Uredbe br. 1408/71 Uredbom br. 883/2004<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0040"><P>O tome vidjeti uvodnu izjavu 3. Direktive 883/2004.</P></NOTE>. Bez zamjene upućivanja na staru uredbu upućivanjem na novu uredbu u Prilogu VI. (Socijalna sigurnost) i u Protokolu 37 uz Sporazum o EGP‑u, ostvarivanje slobode kretanja osoba u EGP‑u ne bi se odvijalo pod istim socijalnim uvjetima kao unutar Unije. Zbog toga bi postojala opasnost da se ugrozi temeljni cilj EGP‑a koji se sastoji od stvaranja jednakih uvjeta tržišnog natjecanja uz ista pravila u ujednačenom gospodarskom prostoru.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0069"><NO.P>69.</NO.P><TXT>Naposljetku, proširenje Uredbe br. 883/2004 na cijeli EGP, koje je predviđeno pobijanom odlukom, osigurava da se ne utječe na <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0031" ID="QS0031"/>zajednička pravila<QUOT.END REF.START="QS0031" CODE="201D" ID="QE0031"/> u smislu članka 216. stavka 1. UFEU‑a, to jest ovdje Sporazum o EGP‑u koji obvezuje Uniju i sve njezine države članice<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0041"><P>O vanjskoj nadležnosti Unije, kada su donesene zajedničke pravne norme na koje se može utjecati, vidjeti mišljenje 1/03 (navedeno u bilješci 39., t. 116.).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0070"><NO.P>70.</NO.P><TXT>Shodno tome bi se pobijana odluka mogla također temeljiti na doktrini AETR izraženoj u članku 216. stavku 1. UFEU‑a. Međutim, budući da članak 217. UFEU‑a predstavlja drugi, posebniji materijalni pravni temelj za pobijanu odluku<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0042"><P>Vidjeti gore točke 52. do 63. ovog mišljenja.</P></NOTE>, na kraju bi se trebalo pozvati ne na članak 216. stavak 1. UFEU‑a, nego na članak 217. UFEU‑a<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0043"><P>Vidjeti u tom smislu ponovno presudu Parlament/Vijeće (C‑155/07, navedena u bilješci 23., t. 34.), prema kojoj pravni akt uvijek treba temeljiti na posebnijem od dvaju mogućih pravnih temelja.</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><?PAGE NO="12"?><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P>B –</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Koristan učinak Protokola (br. 21) uz UEU i UFEU</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0071"><NO.P>71.</NO.P><TXT>Dodatno bih želio istaknuti da primjena članka 217. UFEU‑a, jednako kao i članka 48. UFEU‑a, ili čak članka 216. stavka 1. UFEU‑a, u slučaju kao što je ovaj ne lišava Protokol (br. 21) uz UEU i UFEU njegova korisnog učinka.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0072"><NO.P>72.</NO.P><TXT>Protokol (br. 21) sadrži posebne odredbe za Ujedinjenu Kraljevinu i Irsku u odnosu na područje slobode, sigurnosti i pravde. Prema Protokolu, mjere koje se predlažu u skladu s Dijelom trećim, Glavom V. UFEU‑a za Ujedinjenu Kraljevinu i Irsku vrijede samo ako te dvije države članice izričito i u pisanom obliku izjave da žele sudjelovati u tim mjerama (<QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0032" ID="QS0032"/>rješenje opt‑in<QUOT.END REF.START="QS0032" CODE="201D" ID="QE0032"/>, vidjeti članak 1. stavak 1. prvu rečenicu u vezi s člankom 3. Protokola (br. 21)).</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0073"><NO.P>73.</NO.P><TXT>Stvarno područje primjene tog posebnog uređenja izričito je ograničeno na područje slobode, sigurnosti i pravde. Kao uređenje koje je iznimka, usto ga treba još i usko tumačiti.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0074"><NO.P>74.</NO.P><TXT>Smisao i cilj Protokola (br. 21) nije dati Ujedinjenoj Kraljevini i Irskoj slobodu odlučivanja o sudjelovanju u mjerama i o obvezivanju mjerama koje donose institucije Unije u drugim područjima prava Unije, osobito u okviru unutarnjeg tržišta ili pridruživanja trećih zemalja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0075"><NO.P>75.</NO.P><TXT>U skladu s time, <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0033" ID="QS0033"/>rješenje opt‑in<QUOT.END REF.START="QS0033" CODE="201D" ID="QE0033"/> ne može se primijeniti na usvajanje mjera koje se – kao i ova sporna odluka Vijeća – odnose na proširenje odredaba, koje se primjenjuju u okviru unutarnjeg tržišta, na treće zemlje.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0076"><NO.P>76.</NO.P><TXT>Ako bi pojedinačne države članice Unije u odnosu s pridruženim trećim zemljama ili njihovim državljanima samo djelomično primjenjivale pravnu stečevinu Unije i na taj način mogle zahtijevati poseban tretman, to bi znatno utjecalo na funkcioniranje sporazuma o pridruživanju, a osobito Sporazuma o EGP‑u, koji na području unutarnjeg tržišta i slobode kretanje osoba dovodi do potpunog pridruživanja.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0077"><NO.P>77.</NO.P><TXT>Ako bi se i za mjere, kao što je pobijana odluka, željelo ostvariti <QUOT.START CODE="201E" REF.END="QE0034" ID="QS0034"/>rješenje opt‑in<QUOT.END REF.START="QS0034" CODE="201D" ID="QE0034"/> i time u konačnici zamisao Europe <HT TYPE="ITALIC">à la carte</HT>, ne bi bilo ugroženo samo unutarnje tržište kao jedan od središnjih stupova Europske unije, već bi se dovelo u pitanje i sam opstanak EGP‑a. Javila bi se opasnost od rascjepkanosti ovog unutarnjeg tržišta proširenog trima državama EFTA‑e, Norveškom, Islandom i Lihtenštajnom, sa štetnim posljedicama na jednako postupanje sa svim osobama i poduzetnicima koji djeluju na ovom unutarnjem tržištu kao i na ujednačenost na njih primjenjivih uvjeta tržišnog natjecanja.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="2"><TITLE><TI><NP><NO.P>C –</NO.P><TXT><HT TYPE="ITALIC">Posljedice odabira pogrešnog pravnog temelja za valjanost pobijane odluke</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0078"><NO.P>78.</NO.P><TXT>Kao što je gore utvrđeno, Vijeće je odabralo pogrešan pravni temelj za spornu odluku. Tu se odluku trebalo temeljiti na nadležnosti u području pridruživanja iz članka 217. UFEU‑a kao materijalnom pravnom temelju, u vezi s člankom 218. stavkom 9. UFEU‑a kao postupovnom pravnom temelju.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0079"><NO.P>79.</NO.P><TXT>Odabir pogrešnog pravnog temelja za pravni akt Unije ipak još ne znači nužno da taj pravni akt Unije treba poništiti. Prema sudskoj praksi, od poništenja pravnog akta treba odustati ako primjena neodgovarajućeg pravnog temelja nije mogla imati posljedice na sadržaj pravnog akta ili na postupak njegova usvajanja, tako da se radilo samo o formalnoj pogrešci<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0044"><P>Presude od <DATE ISO="19880927">27. rujna 1988.</DATE>, Komisija/Vijeće (<REF.DOC.ECR EDITION="GEN" NO.CASE="165/87" PAGE.ECR="5545" YEAR="1988">165/87, Zb., str. 5545., t. 18. do 21.</REF.DOC.ECR>), od <DATE ISO="20040909">9. rujna 2004.</DATE>, Španjolska i Finska/Parlament i Vijeće (<REF.DOC.ECR EDITION="GEN" NO.CASE="C-184/02+C-223/02" PAGE.ECR="I-7789" YEAR="2004">C‑184/02 i C‑223/02, Zb, str. I‑7789, t. 42. do 44.</REF.DOC.ECR>), i od <DATE ISO="20041214">14. prosinca 2004.</DATE>, Swedish Match (<REF.DOC.ECR EDITION="GEN" NO.CASE="C-210/03" PAGE.ECR="I-11893" YEAR="2004">C‑210/03, Zb., str. I‑11893., t. 44.</REF.DOC.ECR>); vidjeti osim toga moje mišljenje od <DATE ISO="20050526">26. svibnja 2005.</DATE> u predmetu Komisija/Vijeće (<REF.DOC.ECR EDITION="GEN" NO.CASE="C-94/03" PAGE.ECR="I-1" YEAR="2005">C‑94/03, Zb., str. I‑1., t. 53.</REF.DOC.ECR>).</P></NOTE>.</TXT></NP.ECR><?PAGE NO="13"?><NP.ECR IDENTIFIER="NP0080"><NO.P>80.</NO.P><TXT>Upravo je to ovdje slučaj. U skladu s člankom 218. stavkom 9. UFEU‑a, pobijanu odluku trebalo je u Vijeću usvojiti kvalificiranom većinom i bez sudjelovanja Europskog parlamenta<NOTE TYPE="FOOTNOTE" NUMBERING="ARAB" NUMBERING.CONTINUED="YES" NOTE.ID="E0045"><P>Vidjeti gornju točku 61. ovog mišljenja.</P></NOTE>, neovisno o tome treba li odgovarajućim pravnim temeljem smatrati članak 217. UFEU‑a, članak 216. stavak 1. UFEU‑a ili članak 48. UFEU‑a. Nadalje, nijedan od navedenih materijalnih pravnih temelja ne dopušta Ujedinjenoj Kraljevini i Irskoj primjenu posebnog uređenja predviđenog Protokolom (br. 21) uz UEU i UFEU.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0081"><NO.P>81.</NO.P><TXT>Stoga odabir pogrešnog pravnog temelja u ovom slučaju nije takve naravi da bi opravdao poništenje pobijane odluke.</TXT></NP.ECR><NP.ECR IDENTIFIER="NP0082"><NO.P>82.</NO.P><TXT>Ako bi Sud, doduše nasuprot mojim gornjim razmatranjima želio prihvatiti tužbu Ujedinjene Kraljevine, smatram primjerenim da se učinke pobijane odluke održi na snazi do donošenja nove odluke Vijeća koja će imati istovjetan sadržaj i temeljiti se na ispravnom pravnom temelju (članak 264. stavak 2. UFEU‑a). To su posebno Ujedinjena Kraljevina i Irska zagovarale.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">VI –</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Troškovi</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0083"><NO.P>83.</NO.P><TXT>Na temelju članka 138. stavka 1. Poslovnika od <DATE ISO="20120925">25. rujna 2012.</DATE>, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da prema rješenju, koje sam predložila, Ujedinjena Kraljevina nije uspjela u postupku, a Vijeće je postavilo odgovarajući zahtjev, Ujedinjenoj Kraljevini valja naložiti snošenje troškova. Odstupajući od toga Irska i Komisija kao intervenijenti snose vlastite troškove sukladno članku 140. stavku 1. Poslovnika.</TXT></NP.ECR></GR.SEQ><GR.SEQ LEVEL="1"><TITLE><TI><NP><NO.P><HT TYPE="BOLD">VII –</HT></NO.P><TXT><HT TYPE="BOLD">Zaključak</HT></TXT></NP></TI></TITLE><NP.ECR IDENTIFIER="NP0084"><NO.P>84.</NO.P><TXT>Na temelju iznesenih razmatranja predlažem Sudu da odluči kako slijedi:</TXT><P><LIST TYPE="ARAB"><ITEM><NP><NO.P>1.</NO.P><TXT>Tužba se odbija.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>2.</NO.P><TXT>Irska i Europska komisija snose vlastite troškove.</TXT></NP></ITEM><ITEM><NP><NO.P>3.</NO.P><TXT>U preostalom dijelu troškove postupka snosi Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske.</TXT></NP></ITEM></LIST></P></NP.ECR></GR.SEQ></CONTENTS.CONCLUSION></CONCLUSION>