C_2021175HR.01003201.xml

Mišljenje Europskog odbora regija – Novi pakt o migracijama i azilu

(2021/C 175/06)

Izvjestiteljica:

Antje Grotheer (DE/PES), potpredsjednica Parlamenta savezne zemlje Bremen

Referentni dokumenti:

Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija o novom paktu o migracijama i azilu

(COM(2020) 609 final)

Prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o upravljanju azilom i migracijama i izmjeni Direktive Vijeća 2003/109/EZ i predložene Uredbe (EU) XXX/XXX [Fond za azil i migracije]

(COM(2020) 610 final)

Izmijenjeni prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zajedničkog postupka za međunarodnu zaštitu u Uniji i stavljanju izvan snage Direktive 2013/32/EU

(COM(2020) 611 final)

Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju dubinske provjere državljana trećih zemalja na vanjskim granicama i izmjeni uredaba (EZ) br. 767/2008, (EU) 2007/2226, (EU) 2008/1240 i (EU) 2019/817

(COM(2020) 612 final)

Prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o kriznim situacijama i situacijama više sile u području migracija i azila

(COM(2020) 613 final)

Izmijenjeni prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi sustava „Eurodac”

(COM(2020) 614 final)

Preporuka Komisije o zakonitim putovima do zaštite u EU-u: promicanje preseljenja, humanitarnog prihvata i drugih dodatnih mehanizama

(C(2020) 6467 final)

Preporuka Komisije (EU) 2020/1365 od 23. rujna 2020. o suradnji država članica u operacijama koje provode plovila koja su u vlasništvu privatnih subjekata ili kojima upravljaju privatni subjekti u svrhu aktivnosti traganja i spašavanja

(C(2020) 6468 final)

Preporuka Komisije o Mehanizmu EU-a za pripravnost i upravljanje krizama u području migracija (Plan za pripravnost i upravljanje krizama u području migracija)

(C(2020) 6469 final)

Komunikacija Komisije – Smjernice Komisije za provedbu pravila EU-a o definiranju i sprječavanju olakšavanja neovlaštenog ulaska, tranzita i boravka

(C(2020) 6470 final)

Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Akcijski plan za integraciju i uključivanje za razdoblje 2021.–2027.

(COM(2020) 758 final)

I. PREPORUKE ZA IZMJENE

Prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o upravljanju azilom i migracijama i izmjeni Direktive Vijeća 2003/109/EZ i predložene Uredbe (EU) XXX/XXX [Fond za azil i migracije]

Amandman 1.

COM(2020) 610 final – Uvodna izjava 26.

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

Trebalo bi premjestiti samo osobe za koje je vjerojatnije da će imati pravo boravka u Uniji. Stoga bi opseg premještanja podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu trebao biti ograničen na one osobe na koje se ne primjenjuje postupak na granici iz Uredbe (EU) XXX/XXX [Uredba o postupcima azila].

Obrazloženje

Radi ispravne primjene tog kriterija Komisija mora sastavljati i redovito ažurirati popis sigurnih zemalja za moguće postupke vraćanja.

Amandman 2.

COM(2020) 610 final – Uvodna izjava 36.

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

Ova Uredba trebala bi se primjenjivati na podnositelje zahtjeva za supsidijarnu zaštitu i osobe koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu kako bi se osiguralo jednako postupanje prema svim podnositeljima zahtjeva i korisnicima međunarodne zaštite i dosljednost s postojećom pravnom stečevinom Unije u području azila, posebice s Uredbom (EU) XXX/XXX [Uredba o kvalifikaciji].

Ova Uredba trebala bi se primjenjivati na podnositelje zahtjeva za supsidijarnu zaštitu, osobe koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu i osobe koje traže i uživaju druge oblike zaštite koje pružaju države članice kako bi se osiguralo jednako postupanje prema svim podnositeljima zahtjeva i korisnicima međunarodne zaštite i dosljednost s postojećom pravnom stečevinom Unije u području azila, posebice s Uredbom (EU) XXX/XXX [Uredba o kvalifikaciji].

Obrazloženje

Područje primjene Uredbe potrebno je proširiti ne samo na podnositelje zahtjeva za međunarodnu i supsidijarnu zaštitu nego i na osobe koje traže i uživaju druge oblike zaštite koje pružaju države članice.

Amandman 3.

COM(2020) 610 final – Uvodna izjava 47.

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

Definicija člana obitelji u ovoj Uredbi trebala bi obuhvaćati braću i sestre podnositelja zahtjeva. Spajanje braće i sestara posebno je važno za povećanje izgleda za integraciju podnositelja zahtjeva te smanjenje nedopuštenih kretanja. Opseg definicije člana obitelji trebao bi odražavati i aktualne migracijske trendove, prema kojima podnositelji zahtjeva često dolaze na državno područje država članica nakon duljeg razdoblja tranzita. Definicija bi stoga trebala uključivati obitelji zasnovane izvan zemlje podrijetla , ali prije njihova dolaska na državno područje države članice. Očekuje se da će se ovim ograničenim i ciljanim proširenjem opsega definicije smanjiti poticaj za određena nedopuštena kretanja tražitelja azila unutar EU-a.

Definicija člana obitelji u ovoj Uredbi trebala bi obuhvaćati braću i sestre podnositelja zahtjeva. Spajanje braće i sestara posebno je važno za povećanje izgleda za integraciju podnositelja zahtjeva te smanjenje nedopuštenih kretanja. Opseg definicije člana obitelji trebao bi odražavati i aktualne migracijske trendove, prema kojima podnositelji zahtjeva često dolaze na državno područje država članica nakon duljeg razdoblja tranzita. Definicija bi stoga trebala uključivati obitelji zasnovane izvan zemlje podrijetla prije i nakon njihova dolaska na državno područje države članice. Očekuje se da će se ovim ograničenim i ciljanim proširenjem opsega definicije smanjiti poticaj za određena nedopuštena kretanja tražitelja azila unutar EU-a.

Obrazloženje

Obitelji se često zasnivaju u državama članicama domaćinima pa se pravo na jedinstvo obitelji mora zajamčiti i u slučaju premještanja bez obzira na vrijeme i mjesto gdje je obitelj zasnovana. U suprotnom postoji opasnost da odredbe budu diskriminirajuće.

Amandman 4.

COM(2020) 610 final – Uvodna izjava 63.

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
Radi potpore državama članicama koje provode premještanje kao mjeru solidarnosti, trebalo bi osigurati financijsku potporu iz proračuna Unije. Kako bi se države članice potaknulo da prednost daju premještanju maloljetnika bez pratnje, trebalo bi predvidjeti veći poticaj za doprinos.	Radi potpore državama članicama koje provode premještanje kao mjeru solidarnosti, trebalo bi osigurati financijsku potporu iz proračuna Unije. Kako bi se države članice potaknulo da prednost daju premještanju maloljetnika te žena koje putuju bez pratnje, trebalo bi predvidjeti veći poticaj za doprinos.

Obrazloženje

Veći financijski poticaj trebao bi se osigurati za prihvat sve djece (zajedno s njihovim roditeljima te braćom i sestrama), a ne samo za maloljetne izbjeglice bez pratnje. To bi trebalo vrijediti i za žene koje putuju bez pratnje. Mnoga izvješća upućuju na to da su žene i djevojčice u prihvatnim centrima izložene velikom riziku od rodno uvjetovanog nasilja. Preopterećenje nekih žarišnih točaka u Grčkoj dovelo je do znatnog povećanja opasnosti od seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja, posebno u slučaju žena bez pratnje, koje često nemaju odvojen smještaj. Komisija navodi da su, nadalje, ranjive migrantice i žene izbjeglice, uz maloljetnike bez pratnje, izložene većem riziku da postanu žrtve trgovine ljudima. Da bi se ti rizici smanjili, trebalo bi povećati i financijske poticaje za premještanje žena.

Amandman 5.

COM(2020) 610 final – članak 2. točka (w)

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

„migracijski pritisak” znači situacija u kojoj postoji velik broj dolazaka državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva ili postoji rizik od takvih dolazaka, uključujući situaciju koja nastaje zbog dolazaka nakon operacija traganja i spašavanja te kao posljedica zemljopisnog položaja države članice i posebnih događaja u trećim zemljama koji potiču migracijska kretanja koja opterećuju čak i pripravne sustave azila i prihvata te zahtijevaju hitno djelovanje;

„migracijski pritisak” znači situacija u kojoj na lokalnoj, regionalnoj i/ili nacionalnoj razini postoji velik broj dolazaka državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva ili postoji rizik od takvih dolazaka, uključujući situaciju koja nastaje zbog dolazaka nakon operacija traganja i spašavanja te kao posljedica zemljopisnog položaja države članice ili njezinih regija i posebnih događaja u trećim zemljama koji potiču migracijska kretanja koja opterećuju čak i pripravne sustave azila i prihvata te zahtijevaju hitno djelovanje;

Obrazloženje

U slučaju migracijskih kretanja koja se ne odnose na cijeli nacionalni sustav azila i prihvata, i dalje postoji mogućnost da su neke regije i mjesta pod posebnim pritiskom, a time i da im prijeti rizik od preopterećenja.

Amandman 6.

COM(2020) 610 final – članak 6. stavak 3.

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

Države članice imaju uspostavljene nacionalne strategije radi osiguravanja dostatnih kapaciteta za provedbu učinkovitog sustava upravljanja azilom i migracijama u skladu s načelima utvrđenima u ovom dijelu. Te strategije obuhvaćaju planiranje djelovanja u nepredvidivim okolnostima, uzimajući u obzir planiranje djelovanja u nepredvidivim okolnostima u skladu s Uredbom (EU) XXX/XXX [Agencija Europske unije za azil], Uredbom (EU) 2019/1896 (Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu) i Direktivom XXX/XXX/EU [Direktiva o uvjetima prihvata] i izvješća Komisije izdana u okviru Plana za pripravnost i upravljanje krizama u području migracija. Takve nacionalne strategije uključuju informacije o tome kako država članica provodi načela iz ovog dijela i pravne obveze koje iz njega proizlaze na nacionalnoj razini. Uzimaju u obzir i druge relevantne strategije i postojeće mjere potpore posebice na temelju Uredbe (EU) XXX/XXX [Fond za azil i migracije] i Uredbe (EU) XXX/XXX [Agencija Europske unije za azil] te su usklađene i komplementarne s nacionalnim strategijama za integrirano upravljanje granicama u skladu s člankom 8. stavkom 6. Uredbe (EU) 2019/1896. U tim bi se strategijama također trebali uzeti u obzir rezultati praćenja Agencije za azil i Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu, rezultati evaluacije provedene u skladu s Uredbom Vijeća br. 1053/2013 i rezultati praćenja provedenih u skladu s člankom 7. Uredbe (EU) XXX/XXX [Uredba o dubinskim provjerama].

Države članice nastoje uspostaviti nacionalne strategije radi osiguravanja dostatnih kapaciteta za provedbu učinkovitog sustava upravljanja azilom i migracijama u skladu s načelima utvrđenima u ovom dijelu. Te strategije trebale bi obuhvaćati planiranje djelovanja u nepredvidivim okolnostima na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, uzimajući u obzir planiranje djelovanja u nepredvidivim okolnostima u skladu s Uredbom (EU) XXX/XXX [Agencija Europske unije za azil], Uredbom (EU) 2019/1896 56 (Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu) i Direktivom XXX/XXX/EU [Direktiva o uvjetima prihvata] i izvješća Komisije izdana u okviru Plana za pripravnost i upravljanje krizama u području migracija Takve nacionalne strategije trebale bi se temeljiti na višerazinskoj suradnji između dionika iz regionalnih i lokalnih vlasti, javnog i privatnog sektora i civilnog društva te uključivati informacije o tome kako država članica poštuje načela utvrđena u ovom dijelu i svoje pravne obveze na nacionalnoj razini. Trebale bi uzimati u obzir i druge relevantne strategije i postojeće mjere potpore posebice na temelju Uredbe (EU) XXX/XXX [Fond za azil i migracije] i Uredbe (EU) XXX/XXX [Agencija Europske unije za azil] te su usklađene i komplementarne s nacionalnim strategijama za integrirano upravljanje granicama u skladu s člankom 8. stavkom 6. Uredbe (EU) 2019/1896. U tim bi se strategijama također trebali uzeti u obzir rezultati praćenja Agencije za azil i Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu, rezultati evaluacije provedene u skladu s Uredbom Vijeća br. 1053/2013 i rezultati praćenja provedenih u skladu s člankom 7. Uredbe (EU) XXX/XXX [Uredba o dubinskim provjerama].

Obrazloženje

OR smatra da obveza uvođenja nacionalnih strategija može dovesti do problema u pogledu proporcionalnosti mjere. Istodobno bi trebalo jače naglasiti lokalni i regionalni aspekt jer se praktična provedba strategija mora odvijati na toj razini.

Amandman 7.

COM(2020) 610 final – članak 11. točka (h)

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
o tome da će nadležna tijela država članica i Agencija za azil obrađivati osobne podatke podnositelja zahtjeva, među ostalim radi razmjene podataka o njemu isključivo u svrhu provedbe svojih obveza koje proizlaze iz ove Uredbe;	o tome da će nadležna tijela država članica i Agencija za azil obrađivati osobne podatke podnositelja zahtjeva, među ostalim radi razmjene podataka o njemu isključivo u svrhu provedbe svojih obveza koje proizlaze iz ove Uredbe i da se ti podaci neće dostavljati zemlji podrijetla ;

Obrazloženje

Trebalo bi predvidjeti zabranu dostavljanja podataka podnositelja zahtjeva zemljama podrijetla. Ti podaci moraju ostati strogo povjerljivi.

Amandman 8.

COM(2020) 610 final – članak 12. stavak 6.

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
Država članica koja vodi osobni intervju sastavlja pisani sažetak koji sadržava barem glavne informacije koje je podnositelj zahtjeva dao tijekom intervjua. Sažetak može biti u obliku izvješća ili standardnog obrasca. Država članica podnositelju zahtjeva ili pravnom ili drugom savjetniku koji ga zastupa pravodobno osigurava pristup sažetku.	Država članica koja vodi osobni intervju sastavlja pisani sažetak koji sadržava barem glavne informacije koje je podnositelj zahtjeva dao tijekom intervjua. Sažetak može biti u obliku izvješća ili standardnog obrasca na temelju kontrolnog popisa . Država članica podnositelju zahtjeva ili pravnom ili drugom savjetniku koji ga zastupa pravodobno osigurava pristup sažetku.

Obrazloženje

Pojašnjenje formulacije.

Amandman 9.

COM(2020) 610 final – članak 21.

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

Članak 21.

Ulazak

1. Ako se utvrdi na temelju dokaza ili dokaza na osnovi indicija kako je navedeno u dva popisa iz članka 30. stavka 4. ove Uredbe, uključujući podatke iz Uredbe (EU) XXX/XXX [Uredba o Eurodacu], da je podnositelj zahtjeva pri dolasku iz treće zemlje nezakonito prešao granicu države članice kopnom, morem ili zrakom, za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu odgovorna je prva država članica u koju je podnositelj zahtjeva na taj način ušao. Ta odgovornost prestaje ako je zahtjev upisan više od tri godine nakon datuma nezakonitog prelaska granice.

2. Pravilo iz stavka 1. primjenjuje se i ako je podnositelj zahtjeva iskrcan na državnom području nakon operacije traganja i spašavanja.

3. Stavci 1. i 2. ne primjenjuju se ako se na temelju dokaza ili dokaza na osnovi indicija kako je navedeno u dva popisa iz članka 30. stavka 4. ove Uredbe, uključujući podatke iz Uredbe (EU) XXX/XXX [Uredba o Eurodacu], može utvrditi da je nakon prelaska granice podnositelj zahtjeva premješten u drugu državu članicu u skladu s člankom 57. ove Uredbe. U tom slučaju ta druga država članica odgovorna je za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

Obrazloženje

S obzirom na predloženi mehanizam solidarnosti i učvršćenu operativnu odgovornost europske granične i obalne straže Frontex u okviru novog pakta o migracijama i azilu te na opterećenja za lokalne i regionalne vlasti u pograničnim regijama proizašla iz obveznih postupaka na granici, dodjeljivanje odgovornosti za zahtjev za azil na temelju kriterija nezakonitog dolaska preko vanjske granice više nije opravdano. Vjerojatnije je da bi se tim kriterijem spriječila solidarna raspodjela. Osim toga, dodjeljivanje odgovornosti prvoj državi članici u koju su ušle osobe iskrcane nakon operacije traganja i spašavanja moglo bi ugroziti učinkovitost operacija traganja i spašavanja jer su države članice u prošlosti već odbijale iskrcavanje kako bi izbjegle preuzimanje odgovornosti. Brisanje članka 21. Prijedloga (= odgovornost države članice prvog ulaska) u većini otkrivenih slučajeva nezakonitog ulaska ne bi promijenilo činjenicu da je za to pitanje nadležna država članica na vanjskim granicama EU-a. Naime, člankom 9. stavkom 1. Prijedloga osobe koje traže zaštitu moraju tu zaštitu zatražiti u državi članici prvog ulaska. Ta država u skladu s člankom 8. stavkom 2. Prijedloga ostaje odgovorna za postupak azila ako nije primjenjiv nijedan drugi kriterij za određivanje države članice odgovorne za postupak zaštite. Međutim, brisanjem bi se rasteretile nacionalne uprave i uštedjeli troškovi jer bi se uklonilo nepotrebno administrativno opterećenje. Izgledi za uspješnu provedbu transfera u cilju ponovnog prihvata već su sad iznimno mali ako se nezakoniti ulazak ne može dokazati s pomoću podataka iz Eurodaca. Taj bi se problem uklonio brisanjem članka 21. Prijedloga.

Amandman 10.

COM(2020) 610 final – članak 29. stavak 1.

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

Ako država članica, u kojoj je upisan zahtjev za međunarodnu zaštitu, smatra da je druga država članica odgovorna za razmatranje zahtjeva, mora bez odgode, a u svakom slučaju u roku od dva mjeseca od datuma na koji je zahtjev upisan, zatražiti od druge države članice da prihvati podnositelja zahtjeva. Neovisno o prvom podstavku, u slučaju pozitivnog rezultata iz sustava Eurodac u vezi s podacima upisanima u skladu s člancima 13. i 14.a Uredbe (EU) XXX/XXX [Uredba o Eurodacu] ili pozitivnog rezultata iz VIS-a u vezi s podacima upisanima u skladu s člankom 21. Uredbe (EZ) br. 767/2008, zahtjev za prihvat šalje se u roku od mjesec dana od primitka tog pozitivnog rezultata. Ako se zahtjev za prihvat podnositelja ne podnese u rokovima utvrđenima u prvom i drugom podstavku, za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu odgovorna je država članica u kojoj je zahtjev upisan. Ako je podnositelj zahtjeva maloljetnik bez pratnje, država članica koja određuje odgovornu državu članicu može, ako smatra da je to u najboljem interesu maloljetnika, nastaviti s postupkom određivanja odgovorne države članice i zatražiti od druge države članice da prihvati podnositelja zahtjeva, unatoč tome što su istekli rokovi utvrđeni u prvom i drugom podstavku.

Ako država članica, u kojoj je upisan zahtjev za međunarodnu zaštitu, smatra da je druga država članica odgovorna za razmatranje zahtjeva, mora bez odgode, a u svakom slučaju u roku od dva mjeseca od datuma na koji je zahtjev upisan, zatražiti od druge države članice da prihvati podnositelja zahtjeva. Neovisno o prvom podstavku, u slučaju pozitivnog rezultata iz sustava Eurodac u vezi s podacima upisanima u skladu s člancima 13. i 14.a Uredbe (EU) XXX/XXX [Uredba o Eurodacu] ili pozitivnog rezultata iz VIS-a u vezi s podacima upisanima u skladu s člankom 21. Uredbe (EZ) br. 767/2008, zahtjev za prihvat šalje se u roku od mjesec dana od primitka tog pozitivnog rezultata. Ako se zahtjev za prihvat podnositelja ne podnese u rokovima utvrđenima u prvom i drugom podstavku, za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu odgovorna je država članica u kojoj je zahtjev upisan. Ako je podnositelj zahtjeva maloljetnik bez pratnje, država članica koja određuje odgovornu državu članicu može, ako smatra da je to u najboljem interesu maloljetnika, koji je po mogućnosti saslušan, nastaviti s postupkom određivanja odgovorne države članice i zatražiti od druge države članice da prihvati podnositelja zahtjeva, unatoč tome što su istekli rokovi utvrđeni u prvom i drugom podstavku.

Obrazloženje

U kontekstu postupka za određivanje odgovorne države članice, terminologijom iz članka daje se preveliko diskrecijsko pravo pa smatramo da je bolje po mogućnosti saslušati maloljetnika bez pratnje.

Amandman 11.

COM(2020) 610 final – članak 55. stavak 2.

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

Ako se država članica obveže sponzorirati vraćanje, a državljani trećih zemalja s nezakonitim boravkom u odnosu na koje je država članica korisnica izdala odluku o vraćanju nisu vraćeni niti udaljeni u roku od osam mjeseci, država članica koja sponzorira vraćanje provodi transfer predmetnih osoba na svoje državno područje u skladu s postupkom iz članaka 57. i 58. Taj rok počinje teći od donošenja provedbenog akta iz članka 53. stavka 1. ili, ako je primjenjivo, članka 49. stavka 2.

Ako se država članica obveže sponzorirati vraćanje, a državljani trećih zemalja s nezakonitim boravkom u odnosu na koje je država članica korisnica izdala odluku o vraćanju nisu vraćeni niti udaljeni u roku od osam mjeseci, država članica koja sponzorira vraćanje provodi transfer predmetnih osoba na svoje državno područje u skladu s postupkom iz članaka 57. i 58. , nakon što se s lokalnim i/ili regionalnim tijelima na čijem će se području provesti transfer posavjetovala o tome je li to izvedivo . Taj rok počinje teći od donošenja provedbenog akta iz članka 53. stavka 1. ili, ako je primjenjivo, članka 49. stavka 2.

Obrazloženje

Predloženom izmjenom želi se osigurati da se lokalna i/ili regionalna tijela koja moraju smjestiti osobe koje dolaze u okviru sponzorstva vraćanja mogu što bolje pripremiti za taj zadatak.

Amandman 12.

COM(2020) 610 final – članak 55. stavak 4.

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

Mjere iz stavka 1. uključuju jednu ili više sljedećih aktivnosti koje provodi država članica sponzor:

Mjere iz stavka 1. uključuju jednu ili više sljedećih aktivnosti koje provodi država članica sponzor , prema potrebi nakon savjetovanja s nadležnim lokalnim i/ili regionalnim tijelom države članice korisnice :

(a)	savjetovanje o vraćanju i reintegraciji državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom;

(a)	savjetovanje o vraćanju i reintegraciji državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom;

(b)	upotreba nacionalnih programa i resursa za pružanje logističke, financijske i materijalne pomoći te pomoći u naravi, uključujući reintegraciju, državljanima trećih zemalja s nezakonitim boravkom koji žele dobrovoljno otići;

(b)	upotreba nacionalnih programa i resursa za pružanje logističke, financijske i materijalne pomoći te pomoći u naravi, uključujući reintegraciju, državljanima trećih zemalja s nezakonitim boravkom koji žele dobrovoljno otići;

(c)	vođenje ili podupiranje političkog dijaloga i razmjena s tijelima trećih zemalja radi olakšavanja ponovnog prihvata;

(c)	vođenje ili podupiranje političkog dijaloga i razmjena s tijelima trećih zemalja radi olakšavanja ponovnog prihvata;

(d)	obraćanje nadležnim tijelima trećih zemalja radi provjere identiteta državljana trećih zemalja i ishođenja valjane putne isprave;

(d)	obraćanje nadležnim tijelima trećih zemalja radi provjere identiteta državljana trećih zemalja i ishođenja valjane putne isprave;

(e)	organiziranje praktičnih aranžmana za izvršenje vraćanja u ime države članice korisnice, kao što su čarter ili redovni letovi ili druga prijevozna sredstva u treću zemlju vraćanja.

(e)	organiziranje praktičnih aranžmana za izvršenje vraćanja u ime države članice korisnice, kao što su čarter ili redovni letovi ili druga prijevozna sredstva u treću zemlju vraćanja.

Tim se mjerama ne utječe na obveze i odgovornosti države članice korisnice utvrđene u Direktivi 2008/115/EZ.

Obrazloženje

Predloženom izmjenom trebalo bi se osigurati da lokalna i/ili regionalna tijela koja osobe čiji se transfer provodi već poznaju zahvaljujući prihvatu budu uključena i u mjere u okviru sponzorstva vraćanja kako bi se zajamčila prava tih osoba i neometani tijek prijenosa odgovornosti.

Amandman 13.

COM(2020) 610 final – članak 57. stavak 9.

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

Transfer predmetne osobe iz države članice korisnice u državu članicu premještanja provodi se u skladu s nacionalnim pravom države članice korisnice, nakon savjetovanja među predmetnim državama članicama, čim je to praktički moguće, a najkasnije u roku od četiri tjedna od potvrde države članice premještanja ili konačne odluke o žalbi ili preispitivanju odluke o transferu ako u skladu s člankom 33. stavkom 3. postoji suspenzivni učinak.

Obrazloženje

Za učinkovit prihvat potrebno je i izravno obavijestiti nadležna lokalna i regionalna tijela te provesti savjetovanje s njima kako bi se ona mogla pripremiti za prihvat na odgovarajući način.

Amandman 14.

COM(2020) 610 final – članak 72.

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

1.	članak 16. zamjenjuje se sljedećim:

1.	članak 16. zamjenjuje se sljedećim:

[…]

2. Ovisno o slučaju, države članice mogu ispunjavati uvjete i za dodatni iznos od 10 000 EUR za članove obitelji osoba iz stavka 1. ako su one prihvaćene kako bi se osiguralo jedinstvo obitelji.

2. Ovisno o slučaju, države članice mogu ispunjavati uvjete i za dodatni iznos od 10 000 EUR za članove obitelji osoba iz stavka 1. ako su one prihvaćene kako bi se osiguralo jedinstvo obitelji. Pritom posebno treba osigurati da se dio tog iznosa izravno isplaćuje tijelu lokalne ili regionalne vlasti na čije se područje te osobe prihvaćaju u okviru preseljenja ili humanitarnog prihvata.

2.	članak 17. zamjenjuje se sljedećim:

2.	članak 17. zamjenjuje se sljedećim:

[…]

7. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 32. kako bi unutar granica raspoloživih sredstava, prema potrebi, prilagodila iznose iz stavaka 1., 2. i 3. ovog članka, uzimajući u obzir trenutačne stope inflacije, relevantna zbivanja u području transfera podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu i korisnika međunarodne zaštite iz jedne države članice u drugu, kao i čimbenike koji mogu optimizirati upotrebu financijskog poticaja u obliku tih iznosa.”

Obrazloženje

Predloženim dopunama želi se osigurati potrebna financijska potpora nadležnim lokalnim ili regionalnim vlastima.

Izmijenjeni prijedlog Uredbe Europskog Parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zajedničkog postupka za međunarodnu zaštitu u Uniji i stavljanju izvan snage Direktive 2013/32/EU

Amandman 15.

COM(2020) 611 final – točka (2)

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

uvodna izjava 10. zamjenjuje se sljedećim:

„(10)

Sredstva Fonda za azil, migracije te integraciju trebala bi se mobilizirati radi pružanja primjerene potpore nastojanjima država članica oko primjene ove Uredbe, posebice onim državama članicama čiji su sustavi azila i prihvata suočeni sa specifičnim i nerazmjernim pritiscima. I lokalnim i regionalnim vlastima na raspolaganje treba staviti odgovarajuća sredstva, uključujući i mogućnost njihova izravnog pristupa Fondu za azil, migraciju i integraciju. Osim toga, EU treba namijeniti posebna sredstva kako bi se regijama pod povećanim migracijskim pritiskom, a osobito onima na vanjskim granicama EU-a, omogućilo da maloljetnicima bez pratnje koji pristižu na njihovo područje osiguraju prihvat i pomoć.”

uvodna izjava 31. zamjenjuje se sljedećim:

ii.	uvodna izjava 31. zamjenjuje se sljedećim:

„(31)

Kako bi se zajamčila prava podnositelja zahtjeva, odluku o njegovu zahtjevu treba donijeti u pisanom obliku. Ako se odlukom ne priznaje međunarodna zaštita, podnositelju zahtjeva trebalo bi dati činjenične i pravne razloge, informacije o posljedicama odluke i načinima njezina osporavanja.

„(31)

(31a)

Kako bi se povećala učinkovitost postupaka i smanjili rizik od bijega i vjerojatnost nedopuštenih kretanja, ne bi trebali postojati postupovni nedostaci između izdavanja negativne odluke o zahtjevu za međunarodnu zaštitu i odluke o vraćanju. Podnositeljima zahtjeva čiji su zahtjevi odbijeni trebalo bi odmah izdati odluku o vraćanju. Ne dovodeći u pitanje pravo na djelotvoran pravni lijek, odluka o vraćanju trebala bi biti dio negativne odluke o zahtjevu za međunarodnu zaštitu ili, ako je riječ o zasebnom aktu, trebalo bi je izdati istodobno i zajedno s negativnom odlukom.”;

(31a)

Kako bi se povećala učinkovitost postupaka i smanjili rizik od bijega i vjerojatnost nedopuštenih kretanja, ne bi trebali postojati postupovni nedostaci između izdavanja negativne odluke o zahtjevu za međunarodnu zaštitu i odluke o vraćanju. Podnositeljima zahtjeva čiji su zahtjevi odbijeni i ako im država članica nije odlučila zbog posebno teškog slučaja odnosno zbog humanitarnih ili drugih razloga izdati vlastitu boravišnu dozvolu ili neku drugu dozvolu za boravak trebalo bi odmah izdati odluku o vraćanju. Ne dovodeći u pitanje pravo na djelotvoran pravni lijek, odluka o vraćanju trebala bi biti dio negativne odluke o zahtjevu za međunarodnu zaštitu ili, ako je riječ o zasebnom aktu, trebalo bi je izdati istodobno i zajedno s negativnom odlukom.”;

Obrazloženje

Ova preporuka, kojom se jačaju regionalne i lokalne strukture, odgovara prethodnim zahtjevima OR-a u tom području. Osim toga, od ključne je važnosti da EU izdvoji posebna sredstva za regije s većim migracijskim pritiskom.

Amandman 16.

COM(2020) 611 final – točka (5), uvodna izjava (40h)

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

Pri primjeni postupka na granici za provedbu vraćanja trebalo bi primjenjivati određene odredbe [preinake Direktive o vraćanju] jer se njima uređuju elementi postupka vraćanja koji nisu utvrđeni ovom Uredbom, posebno oni koji se odnose na definicije, povoljnije odredbe, zabranu prisilnog udaljenja ili vraćanja, najbolje interese djeteta, obiteljski život i zdravstveno stanje, opasnost od bijega, obvezu suradnje, razdoblje za dobrovoljni odlazak, odluku o vraćanju, udaljavanje, odgodu udaljavanja, vraćanje i udaljavanje maloljetnika bez pratnje, zabrane ulaska, zaštitne mjere prije vraćanja, zadržavanje, uvjete zadržavanja , zadržavanje maloljetnika i obitelji te krizne situacije. Kako bi se smanjio rizik od nedopuštenog ulaska i kretanja državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom na koje se primjenjuje postupak na granici za provedbu vraćanja, državljanima trećih zemalja s nezakonitim boravkom može se odobriti razdoblje za dobrovoljni odlazak od najviše 15 dana, ne dovodeći u pitanje mogućnost dobrovoljnog ispunjavanja obveze vraćanja u bilo kojem trenutku.

Pri primjeni postupka na granici za provedbu vraćanja trebalo bi primjenjivati određene odredbe [preinake Direktive o vraćanju] jer se njima uređuju elementi postupka vraćanja koji nisu utvrđeni ovom Uredbom, posebno oni koji se odnose na definicije, povoljnije odredbe, zabranu prisilnog udaljenja ili vraćanja, najbolje interese djeteta, obiteljski život i zdravstveno stanje, opasnost od bijega, obvezu suradnje, razdoblje za dobrovoljni odlazak, odluku o vraćanju, udaljavanje, odgodu udaljavanja, vraćanje i udaljavanje maloljetnika bez pratnje, zabrane ulaska, zaštitne mjere prije vraćanja, zadržavanje, uvjete zadržavanja te krizne situacije. Kako bi se smanjio rizik od nedopuštenog ulaska i kretanja državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom na koje se primjenjuje postupak na granici za provedbu vraćanja, državljanima trećih zemalja s nezakonitim boravkom može se odobriti razdoblje za dobrovoljni odlazak od najviše 15 dana, ne dovodeći u pitanje mogućnost dobrovoljnog ispunjavanja obveze vraćanja u bilo kojem trenutku.

Obrazloženje

OR se zalaže za potpuno ukidanje zadržavanja djece.

Amandman 17.

COM(2020) 611 final – točka (13), članak 35.a

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
Odbijanje zahtjeva i izdavanje odluke o vraćanju	Odbijanje zahtjeva i izdavanje odluke o vraćanju
Ako je zahtjev odbijen kao nedopušten, neutemeljen ili očito neutemeljen u odnosu na status izbjeglice i status supsidijarne zaštite, ili prešutno ili izričito povučen, države članice izdaju odluku o vraćanju kojom se poštuje Direktiva XXX/XXX/EU [Direktiva o vraćanju]. Odluka o vraćanju izdaje se kao dio odluke o odbijanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu ili u zasebnom aktu. Ako se odluka o vraćanju izdaje kao zaseban akt, izdaje se istodobno i zajedno s odlukom o odbijanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu.	Ako je zahtjev odbijen kao nedopušten, neutemeljen ili očito neutemeljen u odnosu na status izbjeglice i status supsidijarne zaštite, ili prešutno ili izričito povučen, i ako država članica nije odlučila zbog posebno teškog slučaja odnosno zbog humanitarnih ili drugih razloga osobi izdati vlastitu boravišnu dozvolu ili neku drugu dozvolu za boravak, države članice izdaju odluku o vraćanju kojom se poštuje Direktiva XXX/XXX/EU [Direktiva o vraćanju]. Odluka o vraćanju izdaje se kao dio odluke o odbijanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu ili u zasebnom aktu. Ako se odluka o vraćanju izdaje kao zaseban akt, izdaje se istodobno i zajedno s odlukom o odbijanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

Obrazloženje

Tekstom prijedloga Komisije državama članicama nije dopušteno priznati zaštitu izvan okvira međunarodne zaštite zbog drugih humanitarnih ili obiteljskih razloga bez pokretanja postupka vraćanja. To je protivno članku 3. stavku 2. Prijedloga COM(2016) 466 final („Uredba o kvalifikaciji”), kojim se jamči upravo to pravo država članica („Ova se uredba ne primjenjuje na druge nacionalne humanitarne statuse koje odobrava država članica prema nacionalnom pravu onima koji ne ispunjavaju uvjete za status izbjeglice ili status supsidijarne zaštite.”). Osim toga su države članice u određenim okolnostima čak dužne priznati zaštitu, na primjer u slučaju opasnosti za zdravlje, kako Sud Europske unije ističe u svojoj sudskoj praksi od predmeta M’Bodj. Osim toga, s obzirom na obvezu donošenja odluke o vraćanju u slučaju nezakonitog boravka u skladu s člankom 6. stavkom 1. Direktive 2008/115/EZ („Direktiva o vraćanju”) ta se odredba čini suvišnom. Predložena izmjena u skladu je s člankom 6. stavkom 4. Direktive o vraćanju.

Amandman 18.

COM(2020) 611 final – točka (14), članak 40. stavak 1. točka i.

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

Članak 40. mijenja se kako slijedi:

(a)	u stavku 1. dodaje se sljedeća točka:

(a)	u stavku 1. dodaje se sljedeća točka:

„i.

podnositelj zahtjeva ima državljanstvo treće zemlje ili, u slučaju osoba bez državljanstva, prethodno uobičajeno boravište u trećoj zemlji za koju je udio odluka o priznavanju međunarodne zaštite koje izdaje tijelo odlučivanja, prema najnovijim dostupnim godišnjim prosječnim podacima Eurostata za cijelu Uniju, 20 % ili niži, osim ako je došlo do znatne promjene u predmetnoj trećoj zemlji nakon objave relevantnih podataka Eurostata ili ako podnositelj zahtjeva pripada kategoriji osoba za koje se udio od 20 % ili niži ne može smatrati reprezentativnim za njihove potrebe za zaštitom .”;

„i.	u pojedinim se slučajevima o podnesenom zahtjevu može odlučiti i u kratkom roku na temelju saznanja stečenih prvim ispitivanjem ako u slučaju odbijanja zahtjeva postoje opravdani izgledi za brzo vraćanje podnositelja zahtjeva u zemlju podrijetla ili treću zemlju koja ga je spremna prihvatiti .”

[…]

Obrazloženje

Povezivanje sankcija s državljanstvom, koje proizlazi iz povezivanja sa stopama priznavanja zaštite, nije spojivo sa zabranama diskriminacije na temelju međunarodnog i europskog prava ako ne postoji opravdanje u pojedinačnom slučaju. Stoga OR predlaže postupak usmjeren na mogućnost vraćanja i vjerojatnost brze odluke u pojedinačnom slučaju, kao onaj koji se od 2019. primjenjuje u švicarskom postupku azila. Na taj bi se način u kratkom roku moglo donijeti znatno više odluka nego u slučaju povezivanja sa stopom priznavanja zaštite. To prije svega pridonosi i rasterećenju lokalnih i regionalnih vlasti u pograničnom području. Osim toga, taj model omogućuje brzo odlučivanje o priznavanju zaštite te stoga može na održiv način ubrzati uključivanje osoba kojima je potrebna zaštita, na primjer osoba spašenih na moru, koje imaju pravo na međunarodnu zaštitu.

Amandman 19.

COM(2020) 611 final – točka (14), članak 40. stavak 5. točka (c)

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

[…]

(b)	u stavku 5. dodaje se sljedeća točka:

(b)	u stavku 5. dodaje se sljedeća točka:

„(c)

„(c)	u pojedinim se slučajevima o podnesenom zahtjevu može odlučiti i u kratkom roku na temelju saznanja stečenih prvim ispitivanjem ako u slučaju odbijanja zahtjeva postoje opravdani izgledi za brzo vraćanje podnositelja zahtjeva u zemlju podrijetla ili treću zemlju koja ga je spremna prihvatiti. ”

Obrazloženje

Amandman 20.

COM(2020) 611 final – točka (15), članak 41. stavak 3.

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
Država članica razmatra zahtjev u postupku na granici u slučajevima iz stavka 1. ako se primjenjuju okolnosti iz članka 40. stavka 1. točaka ( c), ( f) ili (i).	Država članica razmatra zahtjev u postupku na granici u slučajevima iz stavka 1. ako se primjenjuju okolnosti iz članka 40. stavka 1. točaka (f) ili (i) , i iz točke (c) samo kada okolnosti upućuju na to da se u predmetnom pojedinačnom slučaju može očekivati brza odluka i vraćanje .

Obrazloženje

Na taj bi se način rasteretile lokalne i regionalne vlasti koje su tijekom postupaka na granici osigurale smještaj podnositeljima zahtjeva.

Amandman 21.

COM(2020) 611 final – točka (15), članak 41. stavak 5.

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
Postupak na granici smije se primijeniti na maloljetnike bez pratnje i maloljetnike mlađe od 12 godina te članove njihove obitelji samo u slučajevima iz članka 40. stavka 5. točke (b).	Postupak na granici smije se primijeniti na maloljetnike i članove obitelji koji ih prate samo u slučajevima iz članka 40. stavka 5. točke (b) ili u slučajevima kad se može očekivati brzo priznavanje međunarodne zaštite nakon razmatranja u skladu s člankom 40. stavkom 5. točkom (c) . U okviru postupka na granici maloljetnike ne bi trebalo zadržavati.

Obrazloženje

Sve osobe mlađe od 18 godina u jednakoj mjeri imaju pravo na zaštitu djece i maloljetnika u okviru međunarodnog prava. U skladu s tim, posebni postupci trebali bi se primjenjivati samo ako je to u interesu maloljetne osobe ili je opravdano u pojedinačnom slučaju na temelju ozbiljnih razloga u smislu članka 40. stavka 5. točke (b) Prijedloga („prijetnja za nacionalnu sigurnost ili javni poredak). Zbog postupovnih razloga ne bi trebalo doći do zadržavanja. Ta usmjerenost na dobrobit maloljetnika i interese država članica u pogledu sigurnosti odgovara prethodnim stajalištima OR-a.

Amandman 22.

COM(2020) 611 final – točka (15), članak 41. stavak 9. točka (b)

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

Države članice ne primjenjuju ili prestaju primjenjivati postupak na granici u bilo kojoj fazi postupka:

[…]

(b)	ako se potrebna potpora ne može pružiti podnositeljima zahtjeva s posebnim postupovnim potrebama na lokacijama iz stavka 14.;

(b)	ako podnositelji zahtjeva imaju posebne postupovne potrebe, osim ako u pojedinačnom slučaju nije zajamčeno da se potrebna potpora može pružiti na lokacijama iz stavka 14.;

Obrazloženje

Osobe s posebnim postupovnim potrebama u pojedinačnom slučaju moraju imati pristup odgovarajućim mjerama potpore, inače ih se ne smije uputiti u postupak na granici.

Amandman 23.

COM(2020) 611 final – točka (15), članak 41. stavak 11.

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

Postupak na granici mora trajati što kraće te istodobno omogućiti potpuno i pravedno razmatranje zahtjeva. Njime je obuhvaćena odluka iz stavaka 2. i 3. i prema potrebi sve odluke o žalbi te se mora završiti u roku od 12 tjedana od trenutka upisa zahtjeva. Nakon tog razdoblja podnositelju zahtjeva dopušta se ulazak na državno područje države članice, osim ako se primjenjuje članak 41.a stavak 1.

Odstupajući od rokova iz članka 34., članka 40. stavka 2. i članka 55., države članice utvrđuju odredbe o trajanju postupka razmatranja i žalbenog postupka kojima se osigurava da se, u slučaju žalbe protiv odluke o odbijanju zahtjeva u okviru postupka na granici, odluka o takvoj žalbi izdaje u roku od 12 tjedana od upisa zahtjeva.

Postupak na granici mora trajati što kraće kako bi se pridonijelo smanjenju pritiska na pogranične regije te istodobno omogućiti potpuno i pravedno razmatranje zahtjeva. Njime je obuhvaćena odluka iz stavaka 2. i 3. i prema potrebi sve odluke o žalbi te se mora završiti u roku od 8 tjedana od trenutka upisa zahtjeva. Nakon tog razdoblja podnositelju zahtjeva dopušta se daljnje kretanje na državno područje države članice, osim ako se primjenjuje članak 41.a stavak 1. Odstupajući od rokova iz članka 34., članka 40. stavka 2. i članka 55., države članice utvrđuju odredbe o trajanju postupka razmatranja i žalbenog postupka kojima se osigurava da se, u slučaju žalbe protiv odluke o odbijanju zahtjeva u okviru postupka na granici, odluka o takvoj žalbi izdaje u roku od 8 tjedana od upisa zahtjeva.

Obrazloženje

Vremenski okvir od 20 tjedana nerazumno je dug, što podnositelje zahtjeva prisiljava da ostanu u tranzitnim zonama, čime se nerazmjerno opterećuje pogranične regije. U svojoj presudi o mađarskoj tranzitnoj zoni od 14. svibnja 2020. Sud Europske unije naveo je da se „posebni postupci [na granici] moraju […] provesti u razumnom roku” i navodi da se već nakon četiri tjedna zahtjev mora obraditi u skladu s redovnim postupkom. Budući da je situacija u tranzitnoj zoni situacija oduzimanja slobode, potrebno je brzo provesti granične postupke u tranzitnim zonama. Sud EU-a i Europski sud za ljudska prava najvjerojatnije bi smatrali da je razdoblje dulje od osam tjedana, koje je već dvostruko dulje od trenutačno dopuštenog roka u skladu s člankom 43. Direktive o postupcima azila (četiri tjedna), nerazumno. Za provedbu postupka azila u većini slučajeva dovoljan je rok od osam tjedana. Ako postupak završi negativnom odlukom, za postupak vraćanja predviđeno je dodatnih osam tjedana. Ako cijeli postupak bude trajao dulje od tri mjeseca, vraćanje se vjerojatno neće moći provesti brzo, kako je predviđeno za postupak na granici.

Amandman 24.

COM(2020) 611 final – točka (15), članak 41. stavak 13.

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

Tijekom razmatranja zahtjeva na koje se primjenjuje postupak na granici podnositelji zahtjeva moraju ostati na vanjskoj granici ili u tranzitnim zonama ili u njihovoj blizini. Svaka država članica obavješćuje Komisiju najkasnije [dva mjeseca nakon početka primjene ove Uredbe] o lokacijama na kojima će se provoditi postupak na granici na vanjskim granicama, u blizini vanjske granice ili u tranzitnim zonama, među ostalim pri primjeni stavka 3., te osigurava da je kapacitet tih lokacija dostatan za obradu zahtjeva obuhvaćenih tim stavkom. Komisiju se obavješćuje o svakoj promjeni lokacija na kojima se primjenjuje postupak na granici dva mjeseca prije stupanja na snagu tih promjena.

Tijekom razmatranja zahtjeva na koje se primjenjuje postupak na granici podnositelji zahtjeva moraju ostati na vanjskoj granici ili u tranzitnim zonama ili u njihovoj blizini. Svaka država članica obavješćuje Komisiju najkasnije [dva mjeseca nakon početka primjene ove Uredbe] o lokacijama na kojima će se provoditi postupak na granici na vanjskim granicama, u blizini vanjske granice ili u tranzitnim zonama, među ostalim pri primjeni stavka 3., te osigurava da je kapacitet tih lokacija dostatan za obradu zahtjeva obuhvaćenih tim stavkom. Toj je obavijesti potrebno priložiti izvješće o savjetovanju s nadležnim lokalnim i regionalnim tijelom na čijem se području ti postupci namjeravaju provesti. Komisiju se obavješćuje o svakoj promjeni lokacija na kojima se primjenjuje postupak na granici dva mjeseca prije stupanja na snagu tih promjena.

Obrazloženje

Pri planiranju lokacija za provedbu postupaka na granici važno je uzeti u obzir najbolje interese nadležnih lokalnih i regionalnih tijela.

Amandman 25.

COM(2020) 611 final – točka (15), članak 41. stavak 14.

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

U situacijama kad je kapacitet lokacija o kojima su države članice obavijestile u skladu sa stavkom 14. privremeno nedostatan za obradu zahtjeva obuhvaćenih stavkom 3., države članice mogu odrediti druge lokacije unutar državnog područja države članice i na njima privremeno i što kraće smjestiti podnositelje zahtjeva nakon što o tome obavijeste Komisiju.”;

U situacijama kad je kapacitet lokacija o kojima su države članice obavijestile u skladu sa stavkom 14. privremeno nedostatan za obradu zahtjeva obuhvaćenih stavkom 3., države članice mogu nakon savjetovanja s nadležnim lokalnim i regionalnim tijelima odrediti druge lokacije unutar državnog područja države članice i na njima privremeno i što kraće smjestiti podnositelje zahtjeva nakon što o tome obavijeste Komisiju.

Obrazloženje

Pri planiranju lokacija za provedbu postupaka na granici važno je uzeti u obzir najbolje interese nadležnih lokalnih i regionalnih tijela.

Amandman 26.

COM(2020) 611 final – točka (16), članak 41.a stavak 2.

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

Osobe iz stavka 1. ostaju najviše 12 tjedana na lokacijama na vanjskoj granici ili u tranzitnim zonama ili u njihovoj blizini, a ako ih država članica ne može smjestiti na tim lokacijama, može se koristiti drugim lokacijama na svojem državnom području. Razdoblje od 12 tjedana počinje od trenutka kad podnositelj zahtjeva, državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva više nemaju pravo ostati i nije im dopušten ostanak.

Osobe iz stavka 1. smještene su najviše 8 tjedana na lokacijama na vanjskoj granici ili u tranzitnim zonama ili u njihovoj blizini, a ako ih država članica ne može smjestiti na tim lokacijama, može se , nakon savjetovanja s nadležnim lokalnim i regionalnim tijelima, koristiti drugim lokacijama na svojem državnom području. Razdoblje od 8 tjedana počinje od trenutka kad podnositelj zahtjeva, državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva više nemaju pravo ostati i nije im dopušten ostanak.

Obrazloženje

Pri planiranju lokacija za provedbu postupaka na granici važno je uzeti u obzir najbolje interese nadležnih lokalnih i regionalnih tijela. Za provedbu postupka vraćanja isto tako ne bi trebalo osigurati više od osam tjedana kako bi se smanjio pritisak na pogranične regije. U svojoj presudi o mađarskoj tranzitnoj zoni od 14. svibnja 2020. Sud Europske unije naveo je da se „posebni postupci [na granici] moraju […] provesti u razumnom roku” i navodi da se već nakon četiri tjedna zahtjev mora obraditi u skladu s redovnim postupkom. Budući da je situacija u tranzitnoj zoni situacija oduzimanja slobode, potrebno je brzo provesti granične postupke u tranzitnim zonama. Sud EU-a i Europski sud za ljudska prava najvjerojatnije bi smatrali da je razdoblje dulje od osam tjedana, koje je već dvostruko dulje od trenutačno dopuštenog roka u skladu s člankom 43. Direktive o postupcima azila (četiri tjedna), nerazumno. Za provedbu postupka azila u većini slučajeva dovoljan je rok od osam tjedana. Ako postupak završi negativnom odlukom, za postupak vraćanja predviđeno je dodatnih osam tjedana. Ako cijeli postupak bude trajao dulje od tri mjeseca, vraćanje se vjerojatno neće moći provesti brzo, kako je predviđeno za postupak na granici. U skladu s člankom 34. Prijedloga uredbe o postupcima azila iz 2016. predviđa se da se odluke o dopuštenosti i primjeni sporazuma trećih zemalja moraju donijeti u roku od mjesec dana. Stoga bi rok dulji od dva mjeseca za donošenje odluke u postupku na granici bio nerazuman iz pravne perspektive. Također je potrebno predvidjeti kratko razdoblje jer je vjerojatnije da će se vraćanje dogoditi nakon brzog postupka uz minimalno vrijeme čekanja. Nadalje, terminologija mora biti dosljedna u cijelom Prijedlogu, a dvosmislene pojmove koji bi mogli upućivati na de facto zadržavanje, kao što je „ostaju”, trebalo bi izbjegavati i zamijeniti pravno preciznim izrazom kao što je „smještene su” u skladu s revidiranom Direktivom o uvjetima prihvata.

Amandman 27.

COM(2020) 611 final – točka (18), članak 53. stavak 9.

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
Države članice predviđaju samo jedan stupanj žalbenog postupka z a odluku donesenu u okviru postupka na granici.	Z a odluku donesenu u okviru postupka na granici , države članice predviđaju pravni lijek u skladu s člankom 47. Povelje o temeljnim pravima . Za žalbe se primjenjuju rokovi predviđeni nacionalnim zakonodavstvom u skladu s člankom 55. Podnositelji zahtjeva imaju pravo ostati na državnom području tijekom razdoblja žalbe i do okončanja postupka u skladu s člankom 54.

Obrazloženje

Strogim ograničenjem na samo jedan stupanj žalbe i strogim rokom za granične postupke zadire se u nadležnosti država članica koje su proceduralno neovisne kada je riječ o pružanju pravnog lijeka u kontekstu graničnih postupaka. Međutim, obvezne su poštovati članak 47. Povelje o temeljnim pravima, u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije, prema kojoj propisi o pravnom lijeku moraju biti usklađeni sa zabranom diskriminacije te načelima ekvivalentnosti i djelotvornosti. To znači da stavljanje u nepovoljniji položaj u odnosu na druge tražitelje azila i nejednako postupanje u odnosu na druge usporedive upravne postupke nije dopušteno. Predloženim amandmanom osigurava se ispunjavanje tih uvjeta. Isto tako, rok u kojem se mora dati odgovor na žalbu ne može se ujednačeno utvrditi na razini EU-a te je stoga najbolje povezati ga s odredbama nacionalnog upravnog prava.

Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju dubinske provjere državljana trećih zemalja na vanjskim granicama i izmjeni uredaba (EZ) br. 767/2008, (EU) 2017/2226, (EU) 2018/1240 i (EU) 2019/817

Amandman 28.

COM(2020) 612 final – Uvodna izjava 12.

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

Dubinsku provjeru trebalo bi provoditi na vanjskoj granici ili u njezinoj blizini prije nego što se predmetnim osobama dopusti ulazak na državno područje . Države članice trebale bi primijeniti mjere u skladu s nacionalnim pravom radi sprečavanja ulaska predmetni m osoba ma na državno područj e tijekom dubinske provjere. U pojedinačnim slučajevima to može, prema potrebi, uključivati zadržavanje, ovisno o nacionalnom pravu kojim je uređeno to pitanje.

Dubinsku provjeru trebalo bi provoditi na vanjskoj granici ili u njezinoj blizini. Države članice trebale bi primijeniti mjere u skladu s nacionalnim pravom radi sprečavanja daljnjeg kretanja predmetni h osoba na državno m područj u tijekom dubinske provjere. U pojedinačnim slučajevima to može, prema potrebi i osim u slučaju maloljetnika , uključivati zadržavanje, ovisno o nacionalnom pravu kojim je uređeno to pitanje. Ako je zbog postupka dubinske provjere daljnje kretanje odbijeno, primjenjuje se članak 14. Zakonika o schengenskim granicama .

Obrazloženje

Međunarodno pravo isključuje oduzimanje slobode djeci iz administrativnih razloga i, kako navodi Sud Europske unije, s maloljetnicima se ne može sustavno postupati kao s odraslim osobama u kontekstu migracija. Odbijanje daljnjeg kretanja nakon dubinske provjere mora biti u potpunosti potkrijepljeno, u skladu sa Zakonikom o schengenskim granicama.

Amandman 29.

COM(2020) 612 final – Uvodna izjava 20.

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

Države članice trebale bi odrediti odgovarajuće lokacije za dubinsku provjeru na vanjskoj granici ili u njezinoj blizini , uzimajući u obzir geografski položaj i postojeću infrastrukturu, te osigurati da uhićeni državljani trećih zemalja i oni koji stupe na granični prijelaz mogu biti brzo podvrgnuti dubinskoj provjeri. Zadaće povezane s dubinskom provjerom mogu se obavljati u žarišnim područjima kako je navedeno u članku 2. točki 23. Uredbe (EU) 2019/1896 Europskog parlamenta i Vijeća23.

Države članice trebale bi odrediti odgovarajuće lokacije za dubinsku provjeru, uzimajući u obzir stajališta nadležnih lokalnih i regionalnih tijela, geografski položaj i postojeću infrastrukturu, te osigurati da uhićeni državljani trećih zemalja i oni koji stupe na granični prijelaz mogu biti brzo podvrgnuti dubinskoj provjeri. Zadaće povezane s dubinskom provjerom mogu se obavljati u žarišnim područjima kako je navedeno u članku 2. točki 23. Uredbe (EU) 2019/1896 Europskog parlamenta i Vijeća23.

Obrazloženje

Države članice trebale bi moći odrediti odgovarajuće lokacije u skladu sa svojim nacionalnim kontekstom i mogućnostima. Konkretno bi se trebala smanjiti posebna opterećenost regija uz vanjske granice ili u njihovoj blizini iskorištavanjem mogućnosti decentralizacije. Pritom je važno da se u planiranju lokacija za provedbu dubinske provjere dovoljna pozornost obrati na potrebe nadležnih lokalnih ili regionalnih tijela.

Amandman 30.

COM(2020) 612 final – Uvodna izjava 24.

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

Na kraju dubinske provjere tijela nadležna za dubinsku provjeru trebala bi ispuniti izvještajni obrazac. Taj bi obrazac trebalo poslati nadležnim tijelima koja razmatraju zahtjeve za međunarodnu zaštitu ili tijelima nadležnima za vraćanje, ovisno o tome kome se predmetna osoba upućuje. U prvom bi slučaju tijela nadležna za dubinsku provjeru trebala navesti sve elemente koji bi mogli biti relevantni za utvrđivanje trebaju li nadležna tijela uputiti zahtjev predmetnog državljanina treće zemlje na ubrzani postupak razmatranja ili postupak na granici.

Na kraju dubinske provjere tijela nadležna za dubinsku provjeru trebala bi ispuniti izvještajni obrazac. Taj bi obrazac trebalo poslati nadležnim tijelima koja razmatraju zahtjeve za međunarodnu zaštitu ili tijelima nadležnima za vraćanje te, prema potrebi, tijelima nadležnima za zaštitu zdravlja i sigurnosti na temelju nacionalnog prava i/ili tijelima nadležnima za posebno ranjive osobe poput maloljetnika ili žena koji putuju bez pratnje , ovisno o tome kome se predmetna osoba upućuje. U prvom bi slučaju tijela nadležna za dubinsku provjeru trebala navesti sve elemente , a posebno moguće posebne ranjivosti, koji bi mogli biti relevantni za utvrđivanje trebaju li nadležna tijela uputiti zahtjev predmetnog državljanina treće zemlje na ubrzani postupak razmatranja ili postupak na granici.

Obrazloženje

U slučaju opravdane zabrinutosti u pogledu zdravlja ili sigurnosti obrazac bi trebalo proslijediti odgovarajućim nadležnim tijelima. Iako je predviđeno sudjelovanje tih tijela u dubinskoj provjeri, trebalo bi osigurati i da ta tijela dobiju sve potrebne informacije. Isto vrijedi za situacije u kojima se tijekom dubinske provjere utvrde posebne ranjivosti ako je, u skladu s nacionalnim pravom, za njih zaduženo različito tijelo od navedenog, što je redovit slučaj kad je riječ o djeci, ali može vrijediti i za žrtve trgovine ljudima i druge skupine. Posebno je važno zapamtiti skupine koje su najranjivije i koje mogu biti predmet zlostavljanja tijekom cijelog procesa migracije, poput maloljetnika ili žena koji putuju bez pratnje.

Amandman 31.

COM(2020) 612 final – članak 3. stavak 1.

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

Članak 3.

Dubinska provjera na vanjskoj granici

1. Ova se Uredba primjenjuje na sve državljane trećih zemalja koji:

(a)	su uhićeni pri neovlaštenom prelaženju vanjske granice države članice kopnom, morem ili zrakom, osim na državljane trećih zemalja čije biometrijske podatke država članica nije obvezna uzeti u skladu s člankom 14. stavcima 1. i 3. Uredbe (EU) 603/2013 iz razloga koji nisu njihova dob; ili

(a)	su uhićeni pri neovlaštenom prelaženju vanjske granice države članice kopnom, morem ili zrakom, osim na državljane trećih zemalja čije biometrijske podatke država članica nije obvezna uzeti u skladu s člankom 14. stavcima 1. i 3. Uredbe (EU) 603/2013 iz razloga koji nisu njihova dob; ili

(b)	koji su se iskrcali na državnom području države članice nakon operacije traganja i spašavanja.

(b)	koji su se iskrcali na državnom području države članice nakon operacije traganja i spašavanja.

Dubinska provjera primjenjuje se na te osobe bez obzira na to jesu li zatražile međunarodnu zaštitu.

Dubinska provjera koju provodi tijelo koje je na temelju nacionalnog prava nadležno za zabranu ulaska u skladu s člankom 14. stavkom 2. Uredbe (EU) 2016/399 („Zakonik o schengenskim granicama”) primjenjuje se na te osobe bez obzira na to jesu li zatražile međunarodnu zaštitu.

Obrazloženje

Dubinska provjera dodatni je korak u već složenim postupcima upravljanja migracijama na vanjskim granicama brojnih država članica. Kako bi se spriječilo da provjera zahtijeva zaseban postupak iz kojeg bi posebno za države članice na vanjskim granicama EU-a proizašlo znatno dodatno opterećenje, Odbor regija predlaže da se taj postupak uključi u nadzor granica te povjeri pojedinim nacionalnim tijelima nadležnima za zabranu ulaska u skladu s člankom 14. stavkom 2. drugom rečenicom Uredbe (EU) 2016/399 („Zakonik o schengenskim granicama”) ako se dubinska provjera provodi na vanjskoj granici u vezi s ulaskom bez ispunjavanja uvjeta ulaska. Tom integracijom u postupak nadzora granica i zadatke nadzornih tijela bolje se jamči ispunjavanje željene funkcije dubinske provjere, a to je uključivanje uhićenih osoba u odgovarajući postupak u što kraćem roku te pokretanje tih postupaka bez odgode i prekida. Budući da za državljane trećih zemalja iz članka 3. dolaze u obzir tri moguća postupka (zabrana ulaska, upućivanje na tijela nadležna za postupak vraćanja, upućivanje na tijela za azil ili državu članicu nadležnu za postupak azila na temelju mehanizma solidarnosti), od kojih se jedan odnosi na prisilno udaljenje ili vraćanje na granici u skladu s člankom 14. Uredbe (EU) 2016/399 („Zakonik o schengenskim granicama”), povjeravanjem provedbe dubinske provjere na navedeni način jamči se dosljedno postupanje i povezivanje dubinske provjere s mogućom zabranom ulaska, što uvelike pojednostavnjuje učinkovitu provedbu postupka. Osim toga, ishod dubinske provjere zatim se bez daljnjih prijelaznih koraka može uključiti u odluku o zabrani ulaska.

Amandman 32.

COM(2020) 612 final – članak 5.

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

Dubinska provjera na državnom području

Države članice primjenjuju dubinsku provjeru na državljane trećih zemalja koji se nalaze na njihovu državnom području ako ne postoje naznake da su prešli vanjsku granicu kako bi zakonito ušli na državno područje država članica. Kako bi se smanjio pritisak na tijela država članica, trebalo bi izbjegavati udvostručavanje dijelova funkcija dubinske provjere, kao što je slučaj sa zahtjevom za međunarodnu zaštitu.

Obrazloženje

Dubinska se provjera mora provoditi odvojeno samo ako je to potrebno. Pri podnošenju zahtjeva za međunarodnu zaštitu neke funkcije dubinske provjere (identifikacija, posebne potrebe za zaštitom) uključene su u obveze u okviru Eurodaca i Direktive o uvjetima prihvata i dubinska provjera trebala bi biti dio tih postupaka.

Amandman 33.

COM(2020) 612 final – članak 6.

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

Članak 6.

Zahtjevi u pogledu dubinske provjere

1. U slučajevima iz članka 3. dubinska provjera provodi se na lokacijama koje se nalaze na vanjskim granicama ili u njihovoj blizini .

1. U slučajevima iz članka 3. dubinska provjera provodi se na primjerenim lokacijama u predmetnoj državi članici . Te se lokacije utvrđuju nakon savjetovanja s nadležnim lokalnim ili regionalnim tijelom.

2. U slučajevima iz članka 5. dubinska provjera provodi se na bilo kojoj primjerenoj lokaciji na državnom području države članice.

2. U slučajevima iz članka 5. dubinska provjera provodi se na bilo kojoj primjerenoj lokaciji na državnom području države članice. Te se lokacije utvrđuju nakon savjetovanja s nadležnim lokalnim ili regionalnim tijelom.

3. U slučajevima iz članka 3. dubinska provjera provodi se bez odgode, a u svakom slučaju završava u roku od pet dana od uhićenja na području vanjske granice, iskrcavanja na državnom području predmetne države članice ili dolaska na granični prijelaz. U iznimnim okolnostima, ako je potrebno dubinskoj provjeri istodobno podvrgnuti nerazmjeran broj državljana trećih zemalja, zbog čega je u praksi nemoguće završiti provjeru u navedenom roku od pet dana, taj se rok može produljiti za najviše dodatnih pet dana.

U pogledu osoba iz članka 3. stavka 1. točke (a) na koje se primjenjuje članak 14. stavci 1. i 3. Uredbe (EU) 603/2013 koje fizički ostaju na vanjskoj granici dulje od 72 sata, rok za dubinsku provjeru skraćuje se na dva dana.

Mora se osigurati odgovarajuća procjena svakog pojedinačnog slučaja kako bi se spriječilo da se postupak provodi na diskriminirajući način.

4. Države članice bez odgode obavješćuju Komisiju o iznimnim okolnostima iz stavka 3. One Komisiju obavješćuju i čim razlozi za produljenje roka za dubinsku provjeru prestanu postojati.

5. Dubinska provjera iz članka 5. provodi se bez odgode, a u svakom slučaju završava u roku od tri dana od uhićenja.

6. Sastoji se od sljedećih obveznih elemenata:

(a)	preliminarnog zdravstvenog pregleda i provjere ranjivosti iz članka 9.;

(b)	identifikacije iz članka 10.;

(c)	unosa biometrijskih podataka u odgovarajuće baze podataka kako je navedeno u članku 14. stavku 6., ako još nisu uneseni;

(d)	sigurnosne provjere iz članka 11.;

(e)	ispunjavanja izvještajnog obrasca iz članka 13.;

(f)	upućivanja na odgovarajući postupak u skladu s člankom 14.

(a)	preliminarnog zdravstvenog pregleda i provjere ranjivosti iz članka 9.;

(b)	identifikacije iz članka 10.;

(c)	unosa biometrijskih podataka u odgovarajuće baze podataka kako je navedeno u članku 14. stavku 6., ako još nisu uneseni;

(d)	sigurnosne provjere iz članka 11.;

(e)	ispunjavanja izvještajnog obrasca iz članka 13.;

(f)	upućivanja na odgovarajući postupak u skladu s člankom 14.

7. Države članice imenuju nadležna tijela koja provode dubinske provjere.

7. Države članice imenuju nadležna tijela koja provode dubinske provjere u skladu s člancima 3. i 5 .

Države članice imenuju kvalificirano medicinsko osoblje koje obavlja zdravstveni pregled predviđen člankom 9. Prema potrebi sudjeluju i nacionalna tijela za zaštitu djece i nacionalni izvjestitelji o suzbijanju trgovine ljudima.

Nadležnim tijelima mogu u provedbi dubinske provjere pomoći stručnjaci ili časnici za vezu te timovi koje raspoređuju Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu i [Agencija Europske unije za azil], u okviru njihovih ovlasti.

Obrazloženje

Države članice trebale bi moći odrediti odgovarajuće lokacije u skladu sa svojim nacionalnim kontekstom i mogućnostima. Konkretno bi se trebala smanjiti posebna opterećenost regija uz vanjske granice ili u njihovoj blizini iskorištavanjem mogućnosti decentralizacije. U planiranju lokacija za provedbu dubinske provjere dovoljna pozornost mora se obratiti na potrebe nadležnih lokalnih i regionalnih tijela.

Postupak se ne smije provoditi na diskriminirajući način. Imenovanje nadležnih tijela mora ispunjavati predložene uvjete iz članaka 3. i 5. da bi se izbjegla dvostruka nadležnost.

Amandman 34.

COM(2020) 612 final – članak 9. stavak 3.

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

Ako postoje naznake ranjivosti ili posebnih potreba u vezi s prihvatom ili postupovnih potreba, predmetni državljanin treće zemlje prima pravodobnu i primjerenu pomoć s obzirom na njegovo fizičko i duševno zdravlje. U slučaju maloljetnika pomoć pruža osoblje koje je osposobljeno i kvalificirano za postupanje s maloljetnicima te u suradnji s tijelima za zaštitu djece.

Ako postoje naznake ranjivosti ili posebnih potreba u vezi s prihvatom ili postupovnih potreba, predmetni državljanin treće zemlje prima pravodobnu i primjerenu pomoć s obzirom na njegovo fizičko i duševno zdravlje od kvalificiranih stručnih savjetodavnih službi ili nadležnih tijela, a dostupni moraju biti i odgovarajući stručnjaci za posebne potrebe određenih skupina državljana trećih zemalja, kao što su trudnice i žrtve rodno uvjetovanog ili seksualnog nasilja te osobe s invaliditetom i LGBTIQ osobe. U slučaju maloljetnika pomoć pruža osoblje koje je osposobljeno i kvalificirano za postupanje s maloljetnicima te u suradnji s tijelima za zaštitu djece. U tu je svrhu potrebno nacionalna tijela nadležna za zaštitu djece odmah obavijestiti o prisutnosti maloljetnika. U slučaju maloljetnika bez pratnje dubinska se provjera ne provodi, već se maloljetnike bez odgode upućuje na tijela nadležna za zaštitu djece. Ako postoje razlozi za ozbiljnu zabrinutost u pogledu sigurnosti u smislu članka 40. stavka 5. točke (b), dodatno se obavješćuju nadležna tijela.

Obrazloženje

Ako se utvrde posebne ranjivosti, potrebno je osigurati potporu kvalificiranih stručnih savjetodavnih službi ili tijela nadležnih za zaštitu takvih osoba kako bi im se zajamčila pravodobna stručna potpora. Osim toga, potrebno je osigurati da se tijela nadležna za zaštitu djece odmah obavijesti o prisutnosti maloljetnika. Ako su osobe maloljetnici bez pratnje, potrebno ih je uputiti na nadležna tijela kako bi ona mogla provesti mjere zaštite i potpore predviđene međunarodnim, europskim i nacionalnim pravom te kako bi se, prije svega, mogao imenovati skrbnik. Posebna je zaštita ujedno potrebna LGBTIQ osobama, koje predstavljaju posljednju skupinu najranjivijih migranata. Te osobe trenutačno u velikim brojevima stižu u Europu, ali za njih nemamo odgovarajuće sustave zaštite.

Amandman 35.

COM(2020) 612 final – članak 14.

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
Članak 14.	Članak 14.
Ishod dubinske provjere	Ishod dubinske provjere
[…]	[…]
2. Državljani trećih zemalja koji su podnijeli zahtjev za međunarodnu zaštitu upućuju se tijelima iz članka XY. Uredbe (EU) br. XXX/XXX [Uredba o postupcima azila], zajedno s obrascem iz članka 13. ove Uredbe. Tom prilikom tijela koja provode dubinsku provjeru u izvještajnom obrascu navode sve elemente koji se na prvi pogled čine relevantnima za upućivanj e predmetnih državljana trećih zemalja na ubrzani postupak razmatranja ili postupak na granici.	2. Državljani trećih zemalja koji su podnijeli zahtjev za međunarodnu zaštitu upućuju se tijelima iz članka XY. Uredbe (EU) br. XXX/XXX [Uredba o postupcima azila], zajedno s obrascem iz članka 13. ove Uredbe. Tom prilikom tijela koja provode dubinsku provjeru u izvještajnom obrascu navode sve elemente koji su na prvi pogled argumenti za ili protiv upućivanj a predmetnih državljana trećih zemalja na ubrzani postupak razmatranja ili postupak na granici. Posebno je potrebno navesti sve zaključke ili sumnje u pogledu posebnih ranjivosti, a pogotovo u slučaju maloljetnika bez pratnje.
[…]	[…]
7. Ako se državljani trećih zemalja iz članka 3. stavka 1. i članka 5. upućuju na odgovarajući postupak u pogledu azila ili vraćanja, dubinska provjera završava. Ako sve provjere nisu završene u rokovima iz članka 6. stavaka 3. i 5., dubinska provjera te osobe svejedno završava i ona se upućuje na relevantni postupak.	7 . Prema potrebi se obavješćuju tijela nadležna za zdravstvenu skrb, sigurnost ili zaštitu posebnih skupina, a dotične osobe, ako je to predviđeno nacionalnim pravom, upućuju se na ta tijela.
	8 . Ako se državljani trećih zemalja iz članka 3. stavka 1. i članka 5. upućuju na odgovarajući postupak u pogledu azila ili vraćanja, dubinska provjera završava. Ako sve provjere nisu završene u rokovima iz članka 6. stavaka 3. i 5., dubinska provjera te osobe svejedno završava i ona se upućuje na relevantni postupak.

Obrazloženje

Kako bi se osiguralo da se posebno ranjive osobe neće usmjeriti u postupak na granici ili ubrzani postupak, koji bi se u tim slučajevima mogao provesti samo uz znatne pravne i praktične poteškoće, ističe se da bi ih se trebalo uputiti na tijelo za azil prije no što ono odluči o vrsti postupka. Te bi osobe trebalo moći uputiti i na druga tijela koja nisu tijela za azil ili tijela nadležna za postupak vraćanja, posebno ako postoji zabrinutost u pogledu zdravlja i sigurnosti. Osim toga, države članice trebale bi i dalje imati mogućnost za određene posebno ranjive skupine predvidjeti posebne nadležnosti. Posebno je važno uzeti u obzir posebne mjere zaštite koje su potrebne za maloljetne strane državljane bez pratnje.

Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o kriznim situacijama i situacijama više sile u području migracija i azila

Amandman 36.

COM(2020) 613 final – Uvodna izjava 11.

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

Postupovna pravila utvrđena u Uredbi (EU) XXX/XXX [Uredba o upravljanju azilom i migracijama] za provođenje premještanja i za sponzorstvo vraćanja trebala bi se primjenjivati kako bi se osigurala propisna provedba mjera solidarnosti u kriznoj situaciji, no trebalo bi ih prilagoditi kako bi se uzela u obzir ozbiljnost i hitnost te situacije. Posebno bi maloljetnike bez pratnje trebalo što prije premjestiti u države članice koje su nadležne za njih ili u ostale dijelove EU-a, ako u drugim članicama EU-a imaju članove obitelji.

Obrazloženje

OR se već dugo zalaže za bolji pristup pravima za maloljetnike bez pratnje na temelju (pravne) potrebe za zaštitom djeteta kao primarnim ciljem. EU treba pomoći u premještanju maloljetnika bez pratnje u druge države članice, ako u njima imaju članove obitelji, kako bi se smanjio pritisak na pogranične regije i djelovalo u duhu solidarnosti i zajedničke odgovornosti koju treba zagovarati u okviru novog pakta.

Amandman 37.

COM(2020) 613 final – Uvodna izjava 14.

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

Kako bi se državama članicama osigurala potrebna fleksibilnost u slučaju velikog priljeva migranata koji izražavaju namjeru da zatraže azil, trebalo bi proširiti primjenu postupka na granici utvrđenog u članku 41. Uredbe (EU) XXX/XXX [Uredba o postupcima azila], a upravljanjem postupkom azila u kriznoj situaciji trebalo bi se državama članicama omogućiti da u kontekstu postupka na granici donose odluke i o osnovanosti zahtjeva u slučajevima kad je podnositelj zahtjeva državljanin treće zemlje, ili, u slučaju osobe bez državljanstva, osoba s prethodnim boravištem u trećoj zemlji, za koju je udio odobravanja međunarodne zaštite u Uniji 75 % ili manji . Stoga bi pri primjeni postupka na granici u kriznim situacijama države članice trebale nastaviti primjenjivati postupak na granici u skladu s člankom 41. Uredbe (EU) XXX/XXX [Uredba o postupcima azila], no mogle bi proširiti primjenu postupka na granici na državljane trećih zemalja u kojima je prosječna stopa priznavanja viša od 20 %, ali niža od 75 % .

Obrazloženje

U napetim situacijama graničnim se postupcima dodatno opterećuju pogranične regije. Države članice trebale bi imati mogućnost da u dogovoru s Komisijom odustanu od postupaka na granici radi učinkovitog upravljanja dolascima, obradom postupaka azila na negraničnim lokacijama na njihovu državnom području.

Amandman 38.

COM(2020) 613 final – Uvodna izjava 16.

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

S obzirom na mogući pritisak na sustav azila, države članice trebale bi u kriznim situacijama imati mogućnost

da podnositeljima zahtjeva na koje se primjenjuje postupak na granici ne odobre ulazak na svoje državno područje na razdoblje dulje od onog utvrđenog u članku 41. stavcima 11. i 13. Uredbe (EU) XXX/XXX [Uredba o postupcima azila]. Međutim, postupke bi trebalo dovršiti što prije, a ta razdoblja bi se u svakom slučaju trebala produljiti samo za dodatno razdoblje od najviše osam tjedana ; ako se ti postupci ne mogu dovršiti do isteka tog produljenog razdoblja podnositeljima zahtjeva trebalo bi odobriti ulazak na državno područje države članice kako bi dovršili postupak za međunarodnu zaštitu .

S obzirom na mogući pritisak na sustav azila, ali vodeći računa i o pritisku na regije pogođene takvom krizom, države članice trebale bi u kriznim situacijama imati mogućnost da podnositeljima zahtjeva na koje se primjenjuje postupak na granici ne odobre daljnje kretanje na svoje državno područje na razdoblje dulje od onog utvrđenog u članku 41. stavcima 11. i 13. Uredbe (EU) XXX/XXX [Uredba o postupcima azila]. Međutim, postupke bi trebalo dovršiti što prije, a ta razdoblja bi se u svakom slučaju trebala produljiti samo za dodatno razdoblje od najviše osam tjedana. Ako se ti postupci ne mogu dovršiti do isteka tog produljenog razdoblja, podnositeljima zahtjeva dopušta se daljnje kretanje na državno područje države članice kako bi dovršili postupak za međunarodnu zaštitu.

Obrazloženje

Produljenje postupka na granici ne bi se smjelo provoditi bez prethodnog razmatranja utjecaja na regije.

Amandman 39.

COM(2020) 613 final – Uvodna izjava 23.

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

U kriznoj situaciji države članice trebale bi imati mogućnost odgoditi razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koje su podnijele raseljene osobe iz trećih zemalja koje se ne mogu vratiti u zemlju podrijetla jer bi bile izložene visokom riziku od općeg nasilja u izvanrednim okolnostima oružanog sukoba. U takvim bi slučajevima tim osobama trebalo priznati status neposredne zaštite. U kriznoj situaciji država članica također bi trebala imati diskrecijsko pravo odobriti neposrednu zaštitu djeci i posebno ranjivim osobama, kao i drugim skupinama osoba kojima je potrebna neposredna zaštita, ako je to predviđeno nacionalnim pravom. Države članice trebale bi nastaviti s razmatranjem njihova zahtjeva najkasnije godinu dana nakon odgode.

Obrazloženje

U situacijama obuhvaćenima Uredbom o kriznim situacijama djeci i osobama s posebnim potrebama za zaštitom potrebna je minimalna razina sigurnosti boravka. U skladu s načelom supsidijarnosti države članice trebale bi imati mogućnost dopustiti državljanima trećih zemalja da ostanu na njihovu državnom području iz drugih razloga, kako je propisano nacionalnim pravom.

Amandman 40.

COM(2020) 613 final – članak 1. stavak 2.

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

Članak 1.

Predmet

[…]

2. Za potrebe ove Uredbe krizna situacija tumači se kao:

(a)

iznimna situacija masovnog priljeva državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva koji nezakonito pristižu u državu članicu ili se iskrcavaju na njezinu državnom području nakon operacije traganja i spašavanja koja je takvih razmjera, u odnosu na broj stanovnika i BDP predmetne države članice, i takve prirode da sustav azila, prihvata ili vraćanja predmetne države članice postaje nefunkcionalan i koja može imati ozbiljne posljedice za funkcioniranje zajedničkog europskog sustava azila ili zajedničkog okvira iz Uredbe (EU) XXX/XXX [Uredba o upravljanju azilom i migracijama]; ili

(a)

iznimna situacija masovnog priljeva državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva koji nezakonito pristižu u državu članicu ili se iskrcavaju na njezinu državnom području nakon operacije traganja i spašavanja koja je takvih razmjera, u odnosu na broj stanovnika i BDP predmetne države članice, i takve prirode da sustav azila, prihvata ili vraćanja predmetne države članice na lokalnoj, regionalnoj i/ili nacionalnoj razini postaje nefunkcionalan i koja može imati ozbiljne posljedice za funkcioniranje zajedničkog europskog sustava azila ili zajedničkog okvira iz Uredbe (EU) XXX/XXX [Uredba o upravljanju azilom i migracijama]; ili

(b)	neposredna opasnost od takve situacije.

(b)	neposredna opasnost od takve situacije.

Obrazloženje

Opterećenja zbog velikog broja ulazaka i zahtjeva često su regionalne prirode i posebno ovise o rutama putovanja (ulaska). Prestanak funkcioniranja na lokalnoj razini isto tako bi se trebao smatrati kriznom situacijom ako ima iste posljedice za dotične osobe kako bi se istaknulo da, premda je sustav azila neke države članice, gledajući u postocima, na nacionalnoj razini i dalje funkcionalan, mogu postojati mjesta i regije u kojima to nije slučaj te da ta nefunkcionalnost može prouzročiti velike probleme pri pružanju usluga na lokalnoj razini ili čak onemogućiti njihovo pružanje.

Amandman 41.

COM(2020) 613 final – članak 4.

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

1. U kriznoj situaciji iz članka 1. stavka 2. i u skladu s postupcima iz članka 3. državne članice mogu, u pogledu zahtjeva podnesenih u razdoblju primjene ovog članka, odstupiti od članka 41. Uredbe (EU) XXX/XXX [Uredba o postupcima azila] na sljedeći način:

(a)

odstupajući od članka 41. stavka 2. točke (b) Uredbe (EU) XXX/XXX [Uredba o postupcima azila], države članice mogu , uz slučajeve iz članka 40. stavka 1. Uredbe (EU) XXX/XXX [Uredba o postupcima azila], donijeti odluku u kontekstu postupka na granici o osnovanosti zahtjeva u slučajevima kad je podnositelj zahtjeva državljanin treće zemlje, ili, u slučaju osobe bez državljanstva, osoba s prethodnim boravištem u trećoj zemlji, za koju je, prema najnovijim dostupnim godišnjim prosječnim podacima Eurostata na razini Unije, udio odluka o odobravanju međunarodne zaštite koje je donijelo tijelo odlučivanja 75 % ili manji ;

(a)	odstupajući od članka 41. stavka 2. točke (b) Uredbe (EU) XXX/XXX [Uredba o postupcima azila], države članice mogu – u dogovoru s Komisijom – odustati od provedbe postupka na granici ;

(b)

odstupajući od članka 41. stavaka 11. i 13. Uredbe (EU) XXX/XXX [Uredba o postupcima azila] maksimalno trajanje postupka na granici za razmatranje zahtjeva iz tog članka može se produljiti za dodatno razdoblje od najviše osam tjedana. Nakon tog razdoblja podnositelju zahtjeva odobrava se ulazak na državno područje države članice kako bi se dovršio postupak za međunarodnu zaštitu.

(b)

odstupajući od članka 41. stavaka 11. i 13. Uredbe (EU) XXX/XXX [Uredba o postupcima azila] maksimalno trajanje postupka na granici za razmatranje zahtjeva iz tog članka može se produljiti za dodatno razdoblje od najviše šest tjedana. Nakon tog razdoblja podnositelju zahtjeva odobrava se ulazak na državno područje države članice kako bi se dovršio postupak za međunarodnu zaštitu.

Obrazloženje

U kriznoj situaciji primjena postupka na granici može dovesti do dodatnog preopterećenja pograničnih regija. Države članice stoga bi u dogovoru s Europskom komisijom trebale imati mogućnost da, radi učinkovitijeg nošenja s dolascima, odustanu od postupka na granici. Postupak na granici trebao bi se moći produljiti samo za šest tjedana kako ne bi došlo do (dodatnog) preopterećenja na granici.

Amandman 42.

COM(2020) 613 final – članak 10. stavak 1.

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
Članak 10.	Članak 10.
Priznavanje statusa neposredne zaštite	Priznavanje statusa neposredne zaštite
1. U kriznoj situaciji iz članka 1. stavka 2. točke (a) i na temelju provedbenog akta koji je donijela Komisija u skladu sa stavkom 4. ovog članka, države članice mogu odgoditi razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u skladu s Uredbom (EU) XXX/XXX [Uredba o postupcima azila] i Uredbom (EU) XXX/XXX [Uredba o kvalifikaciji] u odnosu na raseljene osobe iz trećih zemalja koje su izložene visokom riziku od općeg nasilja u izvanrednim okolnostima oružanog sukoba i ne mogu se vratiti u zemlju podrijetla. U tom slučaju države članice priznaju status neposredne zaštite predmetnim osobama, osim ako predstavljaju opasnost za nacionalnu sigurnost ili javni poredak predmetne države članice. Tim se statusom ne dovodi u pitanje njihov zahtjev za međunarodnu zaštitu koji je u tijeku u predmetnoj državi članici.	1. U kriznoj situaciji iz članka 1. stavka 2. točke (a) i na temelju provedbenog akta koji je donijela Komisija u skladu sa stavkom 4. ovog članka, države članice mogu odgoditi razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u skladu s Uredbom (EU) XXX/XXX [Uredba o postupcima azila] i Uredbom (EU) XXX/XXX [Uredba o kvalifikaciji] u odnosu na raseljene osobe iz trećih zemalja koje su izložene visokom riziku od općeg nasilja u izvanrednim okolnostima oružanog sukoba i ne mogu se vratiti u zemlju podrijetla. U tom slučaju države članice priznaju status neposredne zaštite predmetnim osobama, osim ako predstavljaju opasnost za nacionalnu sigurnost ili javni poredak predmetne države članice. U kriznoj situaciji država članica također bi trebala imati diskrecijsko pravo odobriti status neposredne zaštite djeci i posebno ranjivim osobama te drugim skupinama osoba kojima je potrebna neposredna zaštita, ako je to predviđeno nacionalnim pravom. Tim se statusom ne dovodi u pitanje njihov zahtjev za međunarodnu zaštitu koji je u tijeku u predmetnoj državi članici.

Obrazloženje

Izmijenjeni prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi sustava „Eurodac” za usporedbu otisaka prstiju za učinkovitu primjenu Uredbe (EU) XXX/XXX [Uredba o upravljanju azilom i migracijama] i Uredbe (EU) XXX/XXX [Uredba o preseljenju] radi identificiranja državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva s nezakonitim boravkom, o zahtjevima tijela kaznenog progona država članica i Europola za usporedbu s podacima iz Eurodaca u svrhu kaznenog progona te o izmjeni uredaba (EU) 2018/1240 i (EU) 2019/818

Amandman 43.

COM(2020) 614 final – točka (14), članak 10. stavak 1.

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
Svaka država članica tijekom dubinske provjere iz Uredbe (EU) XXX/XXX [Uredba o dubinskim provjerama] uzima biometrijske podatke svakog podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji ima najmanje šest godina, a ako te podatke tada ne bude moguće uzeti ili ako podnositelj zahtjeva ne bude podvrgnut dubinskoj provjeri, uzima ih pri upisu zahtjeva za međunarodnu zaštitu iz članka 27. Uredbe (EU) XXX/XXX [Uredba o postupku azila], te ih u najkraćem mogućem roku, a najkasnije 72 sata nakon uzimanja šalje središnjem sustavu i CIR-u prema potrebi u skladu s člankom 4. stavkom 2. zajedno s podacima iz članka 12. točaka od (c) do (p) ove Uredbe.	Svaka država članica tijekom dubinske provjere iz Uredbe (EU) XXX/XXX [Uredba o dubinskim provjerama] uzima biometrijske podatke svakog podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji ima najmanje 12 godina, a ako te podatke tada ne bude moguće uzeti ili ako podnositelj zahtjeva ne bude podvrgnut dubinskoj provjeri, uzima ih pri upisu zahtjeva za međunarodnu zaštitu iz članka 27. Uredbe (EU) XXX/XXX [Uredba o postupku azila], te ih u najkraćem mogućem roku, a najkasnije 72 sata nakon uzimanja šalje središnjem sustavu i CIR-u prema potrebi u skladu s člankom 4. stavkom 2. zajedno s podacima iz članka 12. točaka od (c) do (p) ove Uredbe.
Ako se primjenjuje članak 3. stavak 1. Uredbe (EU) XXX/XXX [Uredba o dubinskim provjerama], a osoba tijekom dubinske provjere zatraži međunarodnu zaštitu, svaka država članica za svakog podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu u dobi od najmanje šest godina upotrebljava biometrijske podatke uzete tijekom dubinske provjere te ih najkasnije 72 sata od upisa zahtjeva iz članka 27. Uredbe XXX (EU) XXX [Uredba o postupku azila] šalje zajedno s podacima iz članka 12. točaka od (c) do (p) ove Uredbe središnjem sustavu i CIR-u, prema potrebi, u skladu s člankom 4. stavkom 2.	Ako se primjenjuje članak 3. stavak 1. Uredbe (EU) XXX/XXX [Uredba o dubinskim provjerama], a osoba tijekom dubinske provjere zatraži međunarodnu zaštitu, svaka država članica za svakog podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu u dobi od najmanje 12 godina upotrebljava biometrijske podatke uzete tijekom dubinske provjere te ih najkasnije 72 sata od upisa zahtjeva iz članka 27. Uredbe XXX (EU) XXX [Uredba o postupku azila] šalje zajedno s podacima iz članka 12. točaka od (c) do (p) ove Uredbe središnjem sustavu i CIR-u, prema potrebi, u skladu s člankom 4. stavkom 2.
Nepoštovanje vremenskog roka od 72 sata ne oslobađa države članice od obveze uzimanja i slanja biometrijskih podataka u CIR. Ako stanje jagodica ne omogućuje uzimanje otisaka prstiju kvalitete koja bi omogućila odgovarajuću usporedbu na temelju članka 26., država članica podrijetla ponovno uzima otiske prstiju podnositelja zahtjeva te ih ponovno šalje u najkraćem mogućem roku, a najkasnije 48 sati od ponovljenog, uspješnog uzimanja.	Nepoštovanje vremenskog roka od 72 sata ne oslobađa države članice od obveze uzimanja i slanja biometrijskih podataka u CIR. Ako stanje jagodica ne omogućuje uzimanje otisaka prstiju kvalitete koja bi omogućila odgovarajuću usporedbu na temelju članka 26., država članica podrijetla ponovno uzima otiske prstiju podnositelja zahtjeva te ih ponovno šalje u najkraćem mogućem roku, a najkasnije 48 sati od ponovljenog, uspješnog uzimanja.

Obrazloženje

Zakonikom o vizama traži se uzimanje otisaka prstiju podnositelja zahtjeva za vizu od dobi od 12 godina; isto vrijedi i za djecu koja ulaze u EU radi kratkotrajnog boravka u okviru sustava ulaska/izlaska (EES). Usklađivanjem dobne granice iz sustava Eurodac sa Zakonikom o vizama i EES-om osigurava se usklađenost i pouzdanost podataka u srednjoročnom/dugoročnom razdoblju.

Amandman 44.

COM(2020) 614 final – točka (17), članak 13. stavak 1.

Prijedlog Komisije

Amandman OR-a

Svaka država članica bez odgode uzima biometrijske podatke svakog državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva u dobi od najmanje šest godina koju su zadržala nadležna nadzorna tijela pri nezakonitom prelasku granice te države članice na kopnu, moru ili zraku, koja je došla iz treće zemlje i koja nije vraćena ili koja fizički ostaje na državnom području država članica i koja nije pritvorena, zatvorena ni zadržana tijekom cijelog razdoblja između zadržavanja i udaljavanja na temelju odluke o vraćanju te osobe.

Svaka država članica bez odgode uzima biometrijske podatke svakog državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva u dobi od najmanje 12 godina koju su zadržala nadležna nadzorna tijela pri nezakonitom prelasku granice te države članice na kopnu, moru ili zraku, koja je došla iz treće zemlje i koja nije vraćena ili koja fizički ostaje na državnom području država članica i koja nije pritvorena, zatvorena ni zadržana tijekom cijelog razdoblja između zadržavanja i udaljavanja na temelju odluke o vraćanju te osobe.

Obrazloženje

Amandman 45.

COM(2020) 614 final – točka (18), članak 14. stavak 1.

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
Svaka država članica bez odgode uzima biometrijske podatke svakog državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva u dobi od najmanje šest godina koja nezakonito boravi na njezinu državnom području.	Svaka država članica bez odgode uzima biometrijske podatke svakog državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva u dobi od najmanje 12 godina koja nezakonito boravi na njezinu državnom području.

Obrazloženje

Amandman 46.

COM(2020) 614 final – točka (19), članak 14.a stavak 1.

Prijedlog Komisije	Amandman OR-a
Svaka država članica bez odgode uzima biometrijske podatke o svakom državljaninu treće zemlje ili osobi bez državljanstva u dobi od najmanje šest godina koja se iskrca nakon operacije traganja i spašavanja kako je definirano u Uredbi (EU) XXX/XXX [Uredba o upravljanju azilom i migracijama].	Svaka država članica bez odgode uzima biometrijske podatke o svakom državljaninu treće zemlje ili osobi bez državljanstva u dobi od najmanje 12 godina koja se iskrca nakon operacije traganja i spašavanja kako je definirano u Uredbi (EU) XXX/XXX [Uredba o upravljanju azilom i migracijama].

Obrazloženje

II. PREPORUKE O POLITIKAMA

EUROPSKI ODBOR REGIJA

pozdravlja prijedlog Komisije o novom paktu o migracijama i azilu kojim se namjerava prevladati već petogodišnji zastoj država članica u pogledu zajedničkog sustava azila. Podržava cilj Komisije da razvije sveobuhvatan sustav za dugoročno upravljanje migracijama, uključujući migracije izbjeglica, koji se temelji na europskim vrijednostima, osobito na vrijednostima solidarnosti i dostojanstva, te na pravu EU-a i međunarodnom pravu; (1)

zabrinut je da lokalna i regionalna dimenzija nisu u dovoljnoj mjeri uzete u obzir u prijedlozima u okviru novog pakta i da će za dolazak i upis ponovno u prvom redu biti nadležne države članice na vanjskim granicama EU-a. U tom se pogledu kritički protivi zadržavanju kriterija prvog ulaska. Stoga u interesu istinske solidarnosti poziva na brzu i pravednu raspodjelu tražitelja azila na druge države članice i veću uključenost nove Agencije EU-a za azil, lokalnih i regionalnih vlasti te aktera iz civilnog društva u vidu višerazinskog upravljanja koje uključuje relevantne dionike iz javnog i privatnog sektora;

ponavlja svoj poziv na iznalaženje dugoročnog rješenja za izazove u postupanju s nezakonitim ulascima i smještajem osoba koje traže zaštitu u skladu s međunarodnim pravom i pravom EU-a, uz zajamčeno poštovanje načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja i osiguravanje toga da sve odluke i mjere budu u najboljem interesu ranjivih osoba. U tu svrhu OR predlaže da se u Uredbi o upravljanju azilom i migracijama i Novom paktu o migracijama i azilu razmotre postojeće najbolje prakse dobrovoljne teritorijalne raspodjele na regionalnoj razini, koje se temelje na podacima o stanovništvu, nezaposlenosti i dohotku; (2)

napominje da fiksna kvota za raspodjelu tražitelja azila diljem Unije nije izvediva; unatoč tomu načelno pozdravlja prijedlog Komisije da se uvede mehanizam solidarnosti u kojem moraju sudjelovati sve države članice, ali koji im omogućuje da biraju između različitih vrsta pomoći. Ukazuje na to da je za funkcioniranje tog mehanizma nužno uspostaviti ravnotežu između mjesta koja su na raspolaganju za prihvat izbjeglica i drugih oblika doprinosa. Stoga je ključno osigurati da broj država članica koje primaju izbjeglice bude razmjeran broju država članica koje odaberu drugu vrstu doprinosa i broju podnositelja opravdanih zahtjeva za azil i onih podnositelja zahtjeva koji će biti vraćeni;

ipak, s obzirom na složenost predloženog postupka sumnja u mogućnost provedbe sustava „sponzorstva vraćanja” u djelo. U tom pogledu predlaže uvođenje sustava gospodarskih poticaja i sankcija da bi se osigurala provedba mehanizma solidarnosti;

naglašava važnost načela ljudskih prava i vladavine prava (npr. besplatan pristup neovisnom savjetovanju i pravnom zastupanju te Uredu Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR)), koja vrijede i na vanjskim granicama Europe. To se posebno odnosi na predložene postupke na granici, koji moraju biti u skladu s europskim vrijednostima i vladavinom prava te s načelom nediskriminacije na osnovi državljanstva; za postupak na granici trebalo bi umjesto modela povezivanja sa stopom priznavanja zaštite izabrati neki drugi model. Novim postupcima na granici ti se standardi moraju zajamčiti i u praksi;

predlaže da suzakonodavci ispitaju spojivost odredbi iz članaka 53. i 54. Prijedloga uredbe o postupcima azila sa sudskom praksom Suda Europske unije u pogledu djelotvorne pravne zaštite te potrebe za poštovanjem drugih načela europskog prava i vladavine prava pri oblikovanju pravne zaštite na temelju članka 47. Povelje o temeljnim pravima;

poziva na to da se predloženi postupak dubinske provjere provodi tako da se omogućava djelotvorno utvrđivanje „posebnih ranjivosti” u ranoj fazi. To uključuje prepoznavanje kategorija osoba koje su u Direktivi o prihvatu i Prijedlogu uredbe o postupku azila navedene kao posebno ranjive te primjereno postupanje s tim osobama;

ističe da maksimalno razdoblje od pet dana predviđeno za tu dubinsku provjeru u mnogim slučajevima neće biti dovoljno za stvarno prepoznavanje posebne ranjivosti. U pograničnim regijama bit će potrebno izdvojiti dodatna sredstva kako bi se osigurala primjerenost postupaka i učinkovitost utvrđivanja posebnih potreba te kako bi se izbjegle diskriminatorne prakse kao što je rasno profiliranje;

10.

naglašava potrebu za izbjegavanjem udvostručavanja u postupku dubinske provjere i povećanjem njegove djelotvornosti;

11.

upućuje na to da uspješno upravljanje krizama započinje posebno na lokalnoj i regionalnoj razini te bi stoga koordinacija s lokalnim i regionalnim vlastima trebala imati najveći prioritet;

12.

predlaže da se trenutačna zaštita u kriznim situacijama, uz diskrecijsko pravo država članica, prizna ne samo izbjeglicama s područja oružanih sukoba već i drugim ranjivim kategorijama osoba, a posebno djeci i žrtvama mučenja i trauma kao i žrtvama trgovine ljudima, čiji znakovi nisu uvijek vidljivi;

13.

podsjeća na to da je potrebno pridržavati se Opće uredbe o zaštiti podataka i općih načela obrade podataka te poziva suzakonodavce da na odgovarajući način uzmu u obzir rezerve koje je Europski nadzornik za zaštitu podataka izrazio posebno u pogledu prijedloga povezanih s Uredbom o dubinskim provjerama i Uredbom o Eurodacu;

14.

predlaže da dobna granica za prikupljanje biometrijskih podataka u okviru Eurodaca bude 12 godina kako bi se uskladila sa zahtjevima u pogledu dobi iz Zakonika o vizama i sustava ulaska/izlaska. Pohranjivanje biometrijskih podataka često sa sobom nosi rizike u pogledu zaštite podataka. Stoga je preporučljivo osigurati da se podaci osoba koje možda još ne razumiju o čemu je riječ ne mogu pohranjivati u svrhu kaznenog progona;

15.

pozdravlja želju Komisije da uspostavi sigurne putove prema Europi. To bi bio dodatni europski doprinos međunarodnoj zaštiti izbjeglica koji, međutim, ne može zamijeniti pojedinačne postupke azila;

16.

poziva Komisiju i države članice da dalje razvijaju programe preseljenja, pokreću dodatne humanitarne programe prihvata poput programa sponzorstva zajednice, te potiču zapošljavanje kvalificiranih i talentiranih radnika iz trećih zemalja;

17.

naglašava da su mnoge lokalne i regionalne vlasti u cijelom EU-u spremne aktivno sudjelovati u prihvatu i integraciji ranjivih migranata te ističe potencijal inicijative OR-a „Gradovi i regije za integraciju”; predlaže da Europska komisija uzme u obzir dobre prakse gradova i regija u pogledu integracije kako bi promicala širenje njihove primjene, poticala pokretanje novih inicijativa i doprinijela konstruktivnijoj javnoj raspravi o pravu o azilu i migracijama;

18.

poziva na uspostavu i razvoj učinkovitih politika suradnje s trećim zemljama. U tu svrhu EU treba razviti novu strategiju za potporu održivom razvoju trećih zemalja, posebno u Africi, promicanjem održivog gospodarskog razvoja i demokratskih procesa u tim zemljama pomoću inicijativa u području zdravlja, produktivnosti, obrazovanja, osposobljavanja, izgradnje infrastrukture te održivog i demokratskog gospodarskog napretka koji stanovništvu omogućuje da ne migrira;

19.

izražava svoje očekivanje da će se dobrovoljnim ponudama za prihvat ranjivih osoba na lokalnoj i regionalnoj razini u okviru novog europskog pakta za migracije i azil posvetiti veća pažnja nego dosad;

20.

pozdravlja Akcijski plan za integraciju i uključivanje za razdoblje 2021.–2027. kao nužnu dopunu novom paktu o migracijama i azilu te činjenicu da se u njemu prepoznaje uloga lokalnih i regionalnih vlasti; iščekuje provedbu dogovorenog partnerstva za integraciju između Europske komisije i Europskog odbora regija;

21.

smatra da su mjere koje se provode prije odlaska i dolaska neodvojivo povezane s učinkovitim razvojem zakonitih migracijskih putova kako bi se akcijskim planom mogle uspješno obuhvatiti sve različite faze postupka integracije;

22.

naglašava važnost jednostavnijeg i jasnog pristupa lokalnih i regionalnih vlasti, uključujući tijela na makroregionalnoj razini, sredstvima EU-a za promicanje integracije i uključivanja;

23.

ističe važnost borbe protiv dezinformiranja o integraciji i migracijama s pomoću konkretnih činjenica i brojki u cilju suzbijanja diskriminacije, predrasuda, rasizma i ksenofobije. U tu svrhu potiče Europsku komisiju da u svoje godišnje izvješće o strateškim predviđanjima uvrsti rezultate OR-ova godišnjeg regionalnog i lokalnog barometra EU-a, instrumenta koji se temelji na dokazima, kako bi se, među ostalim, ilustrirali učinci migracija i integracije na gradove i regije; ujedno poziva Komisiju da potiče humanistički obojene komunikacijske i informacijske kampanje namijenjene društvu zemalja domaćina, u sklopu kojih će se pojašnjavati da migracijskim kretanjima i njihovom upravljanju treba pristupiti na odgovarajući način;

24.

snažno podržava cilj Komisije da se intenzivnije bori protiv krijumčarenja migranata te da migrante odvraća od putovanja opasnih po život. Stoga ustraje u tome da je potrebno ojačati ulogu europskih agencija i revidirati Akcijski plan EU-a o krijumčarenju migranata, u kojem se također pojašnjava uloga privatnog spašavanja na moru. Mora se spriječiti kriminalizacija ispunjavanja pravnih obveza (kao što je obveza spašavanja na moru). OR smatra da bi suradnju u području spašavanja na moru trebalo koordinirati na europskoj razini te unaprijediti u okviru partnerstva između državnih i nedržavnih aktera i uz uzajamno poštovanje;

25.

poziva na to da se posebna pozornost posveti potencijalnim žrtvama trgovine ljudima (ženama, mladima, djeci), naglašavajući važnost njihove pravilne identifikacije jer je to faza u kojoj bi, zbog neadekvatne procjene, moglo doći do povrede ljudskih prava žrtava trgovine ljudima, odnosno u svakom slučaju do uskraćivanja raznih vidova zaštite koje bi im kao žrtvama trebalo omogućiti.

U tom pogledu smatra da je ključno uskladiti suradnju lokalnih i regionalnih vlasti i raznih agencija – što je od presudne važnosti za otkrivanje, brzu identifikaciju i pružanje prve pomoći žrtvama radi njihova potpunog uključivanja i integracije – kako bi se izbjegli rizici od teškog iskorištavanja ranjivih osoba, koje su potencijalne žrtve trgovine ljudima. Ustraje u tome da se, kako bi se osigurao primjeren prihvat i zadovoljile individualne potrebe žrtava trgovine ljudima, skrb o njima mora provoditi na temelju pojedinačnih planova kako bi se poštovali njihov identitet, očekivanja te individualne sposobnosti i prava. Naglašava da je suradnja više agencija, u čijem je središtu osnaživanje žrtava, ključna za postizanje socijalne integracije žrtava koja će utrti put njihovoj potpunoj neovisnosti;

26.

smatra da se ciljevi pakta o migracijama i azilu, a posebno ostvarenje solidarnosti među državama članicama i sveobuhvatnog pristupa kojim se objedinjuju mjere u području migracija, azila, integracije i upravljanja granicama, mogu ostvariti samo uz zajedničko djelovanje država članica u okviru zajedničkog europskog sustava azila te uz bolje uvažavanje interesa i mogućnosti svih njih u okviru mehanizma solidarnosti. Potvrđuje da su prijedlozi izneseni u Paktu u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. UEU-a jer se cilj predloženog djelovanja, odnosno reforma zajedničkog europskog sustava azila, ne može dostatno ostvariti na razini država članica, nego se zbog opsega i učinaka djelovanja može bolje ostvariti na razini EU-a te jer predloženo djelovanje donosi jasnu korist u usporedbi s djelovanjem na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini. Nadalje ističe da je potrebno poštovati načelo proporcionalnosti.

Bruxelles, 19. ožujka 2021.

Predsjednik Europskog odbora regija

Apostolos TZITZIKOSTAS

(1) Izjava Predsjedništva OR-a o položaju migranata u Moriji (COR-2020-02499), točka 9.

(2) Kao u slučaju prijedloga SHARE – inicijative baskijske vlade koju podupiru razne regionalne vlade, a kojom se nastoji promicati solidarnost i podijeljena odgovornost u prihvatu izbjeglica i tražitelja azila primjenom ključa za teritorijalnu raspodjelu koji se temelji na navedenim trima ključnim parametrima.