Ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.

1.. Države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba.2.Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi [omogućile] da potrošač ne izgubi zaštitu koju mu se pruža ovom Direktivom, na temelju odabira prava države koja nije članica kao prava primjenjivog na taj ugovor ako je taj ugovor usko povezan s državnim područjem države članice.

U interesu potrošača i tržišnih konkurenata države članice osiguravaju da postoje primjerena i djelotvorna sredstva za sprečavanje stalnog korištenja nepoštenih odredaba u ugovorima koje prodavatelji robe i pružatelji usluga sklapaju s potrošačima.

Kako bi osigurale najviši stupanj zaštite potrošača, države članice mogu u području na koje se odnosi ova Direktiva usvojiti ili zadržati najstrože odredbe spojive s Ugovorom.

(9)Potpuno usklađivanje potrebno je kako bi se osiguralo da svi potrošači u Zajednici uživaju visoku i ekvivalentnu razinu zaštite svojih interesa i stvaranja istinskog unutarnjeg tržišta. Stoga državama članicama ne bi trebalo dozvoliti zadržavanje ni uvođenje nacionalnih odredaba drugačijih od onih utvrđenih u ovoj Direktivi. Međutim, takvo bi ograničenje trebalo primjenjivati samo u slučajevima kada postoje odredbe usklađene s ovom Direktivom. Kada ne postoje tako usklađene odredbe, države članice trebale bi slobodno odlučiti hoće li zadržati ili uvesti nacionalno zakonodavstvo. U skladu s tim, države članice mogu, primjerice, zadržati ili uvesti nove nacionalne odredbe o solidarnoj odgovornosti prodavača ili pružatelja usluga i vjerovnika. Drugi primjer te mogućnosti za države članice moglo bi biti zadržavanje ili uvođenje novih nacionalnih odredaba o otkazivanju ugovora o prodaji proizvoda ili pružanju usluga ako potrošač ostvaruje svoje pravo da se povuče iz ugovora o kreditu. U tom bi pogledu državama članicama, u slučaju ugovora o kreditu bez roka dospijeća, trebalo biti omogućeno da odrede fiksno minimalno razdoblje koje treba proteći između trenutka kada vjerovnik traži povrat i dana povrata kredita.(10)Definicije sadržane u ovoj Direktivi određuju opseg usklađivanja. Obveza država članica da provedu odredbe ove Direktive trebala bi stoga biti ograničena na opseg određen tim definicijama. Međutim, ova Direktiva ne bi trebala dovoditi u pitanje primjenu od strane država članica, u skladu s pravom Zajednice, odredaba ove Direktive na područja koja nisu obuhvaćena njezinim područjem primjene. […]

1.U slučaju ustupa trećoj strani vjerovnikovih prava prema ugovoru o kreditu ili samog ugovora, potrošač ima pravo uz prigovore koje ima prema novom vjerovniku, isticati i sve one prigovore koje je mogao istaknuti izvornom vjerovniku, uključujući i prijeboj ako je to potonjem dopušteno u predmetnoj državi članici.2.Potrošača treba obavijestiti o prijenosu prava iz stavka 1. osim ako izvorni vjerovnik, na temelju ugovora s primateljem, nastavi pružati kreditne usluge potrošaču.

Ako ova Direktiva sadrži usklađene odredbe, države članice ne smiju zadržati niti uvoditi nove odredbe u svoje nacionalno pravo osim onih utvrđenih ovom Direktivom.

(1)

Podnositelj zahtjeva može zatražiti izdavanje platnog naloga:

1. za novčane tražbine ili tražbine u vezi sa zamjenjivim stvarima ako je za potraživanje nadležan općinski sud (Rajonen sad);

[…]

(1)Zahtjev se podnosi općinskom sudu (Rajonen sad) na čijem području dužnik ima svoju stalnu adresu ili sjedište; sud će u roku od tri dana po službenoj dužnosti ispitati svoju mjesnu nadležnost. […](2)

Sud će razmotriti zahtjev na raspravi o postupovnim pitanjima i donijeti rješenje o platnom nalogu u roku određenom u stavku 1., osim u slučajevima u kojima:

1.zahtjev ne ispunjava uvjete iz članka 410. i podnositelj zahtjeva ne ispravi njegove nepravilnosti u roku od tri dana nakon što je o njima obaviješten;2.zahtjev je protivan zakonu ili moralu;3.dužnik nema stalnu adresu ili sjedište na području Republike Bugarske;4.dužnik nema uobičajeno boravište ili ne obavlja djelatnost na području Republike Bugarske.

(1)Dužnik može podnijeti pisani prigovor protiv platnog naloga ili nekih njegovih dijelova. Prigovor nije potrebno obrazložiti, osim u slučajevima iz članka 414.a.(2)Prigovor se podnosi u roku od dva tjedna od dostave platnog naloga; taj se rok ne može produljiti.

(1)Kada je zahtjevu priložena isprava iz članka 417. na kojoj se tražbina temelji, vjerovnik može zahtijevati od suda da naloži trenutačno izvršenje i da donese ovršnu ispravu.(2)Ovršna isprava se donosi nakon što je sud provjerio formalnu pravilnost isprave i utvrdio ovršnu tražbinu prema dužniku. […]

(1)Protiv rješenja kojim se prihvaća zahtjev za trenutačno izvršenje može se podnijeti pojedinačna žalba; žalba se mora podnijeti u roku od dva tjedna od dostave platnog naloga.(2)Pojedinačna žalba protiv rješenja o trenutačnom izvršenju mora se podnijeti istodobno s prigovorom protiv izdanog platnog naloga; ta žalba može se temeljiti samo na razmatranjima svojstvenima aktima iz članka 417.(3)Podnošenje žalbe protiv rješenja o trenutačnom izvršenju nema suspenzivan učinak na izvršenje.

(1)Prigovor podnesen protiv platnog naloga nema suspenzivan učinak na izvršenje u slučajevima iz članka 417. točaka 1. do 9., osim u slučajevima u kojima dužnik vjerovniku pruži prikladno jamstvo u skladu s člancima 180. i 181. Zakona o obveznim odnosima i ugovorima [zakon za zadalženijata i dogovorite].(2)Ako je zahtjev za suspenziju potkrijepljen pisanim dokazima i ako je podnesen u roku određenom za podnošenje prigovora, sud koji je naložio trenutačno izvršenje može suspendirati platni nalog, čak i ako ne postoji jamstvo iz stavka 1.(3)Odluka o zahtjevu za suspenziju može se pobijati pojedinačnom žalbom.

Kada je tražbina nastala iz ugovora sklopljenog s potrošačem, zahtjevu se prilaže ugovor ako je sklopljen u pisanom obliku, zajedno sa svim dodacima i prilozima te, po potrebi, primjenjivim općim uvjetima.

Sud ispituje zahtjev na raspravi o postupovnim pitanjima i donosi rješenje o platnom nalogu u roku iz stavka 1., osim u slučajevima u kojima:

[…]

1.U točki 2. pojmovi općine i banke zamjenjuju se: i općine, ili izvadak iz poslovnih knjiga banke kojem je priložena isprava iz koje proizlazi tražbina banke kao i svi njegovi prilozi, uključujući primjenjive opće uvjete.2.U točki 10. dodana je druga rečenica koja glasi: Kada vrijednosni papir po naredbi jamči tražbinu nastalu na temelju ugovora sklopljenog s potrošačem, zahtjevu se mora priložiti ugovor ako je sklopljen u pisanom obliku zajedno sa svim njegovim prilozima, uključujući primjenjive opće uvjete.

(1)Prigovor protiv platnog naloga nema suspenzivan učinak na izvršenje u slučajevima iz članka 417. točaka 1. do 9., osim u slučajevima u kojima dužnik osigura vjerovniku odgovarajuće jamstvo kako je propisano u člancima 180. i 181. Zakona o obveznim odnosima i ugovorima [zakon za zadalženijata i dogovorite]. Ako je dužnik potrošač, jamstvo ne prelazi jednu trećinu tražbine.(2)

Sud koji je naložio trenutačno izvršenje može ga odgoditi čak i ako ne postoji jamstvo u smislu stavka 1., ako je podnesen zahtjev za suspenziju primjene, potkrijepljen pisanom popratnom dokumentacijom iz koje proizlazi da:

1. tražbina nije dospjela;

2. tražbina se temelji na nepoštenoj odredbi ugovora sklopljenog s potrošačem;

3. iznos dugovane tražbine na temelju ugovora sklopljenog s potrošačem pogrešno je izračunan.

Ugovor o potrošačkom kreditu sklapa se u pisanom obliku, na papiru ili nekom drugom trajnom mediju, na jasan i razumljiv način te se svi elementi ugovora moraju prikazati u istoj vrsti fonta, u istom obliku i u istoj veličini koja ne može biti manja od veličine 12, u dva primjerka, tj. u jednom primjerku za svaku stranku ugovora.

(1)Vjerovnik može ustupiti tražbinu koja proizlazi iz ugovora o potrošačkom kreditu trećoj osobi samo ako taj ugovor predviđa takvu mogućnost.(2)Kada vjerovnik ustupi trećoj osobi tražbinu koja proizlazi iz ugovora o potrošačkom kreditu, potrošač ima pravo protiv tih trećih osoba isticati sve one prigovore koje je mogao istaknuti protiv izvornog vjerovnika, uključujući i prijeboj.

(1)U slučaju kašnjenja potrošača vjerovnik ima pravo na kamate samo u pogledu neplaćenog iznosa; te se kamate obračunavaju za vrijeme kašnjenja.(2)Kada potrošač zakasni s plaćanjima koja duguje na temelju kredita, zatezne kamate ne mogu biti više od zakonskih kamata.(3)Vjerovnik ne može odbiti primiti djelomičnu isplatu potrošačkog kredita.