<!DOCTYPE html PUBLIC "yes" "xhtml1-strict.dtd">
<html xmlns="http://www.w3.org/1999/xhtml">
<!--GENDOC2XHTML # converter_version: 1.2.15-->
  <head>
    <title>2026-09-202609C103202500600-00-TRA-DOC-HR-ARRET-C-0060-25-202607335-07_00</title>
    <meta content="text/html; charset=utf-8" http-equiv="Content-Type"/>
    <meta content="true" name="ParExtraits_2021"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGeneratedDate"/>
    <meta content="0" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_ContentBits"/>
    <meta content="Commission Use" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Name"/>
    <meta content="hr-HR" name="Gendoc_Lang"/>
    <meta content="" name="Gendoc_GenerationDate"/>
    <meta content="" name="IsFlattened"/>
    <meta content="1" name="NumProc"/>
    <meta content="Final" name="Gendoc_EditionType"/>
    <meta content="0001" name="Gendoc_CaseNumberSuite"/>
    <meta content="23/09/2026 15:38:23" name="Gendoc_LastVerificationDate"/>
    <meta content="" name="Gendoc_ProcedureNumber"/>
    <meta content="hr" name="Gendoc_LangCode"/>
    <meta content="ARR" name="TypeDoc"/>
    <meta content="0eU8ggh4wGk2h9mppALwcBrlNwqUtP0SdAZvQef+gHKlNi3oPKjHl9PrAljdnRR6tOrjUiymRJrswinPmLr7av50kY56wHInHzbBrDsF7vKi4rq01bWFL6e3Vh9oQOmA5hOYbukx/liz6Hy+NT9qCAmJazoLIgDpjyZvyPw12FA=" name="GenDocUID"/>
    <meta content="P" name="TypeProc"/>
    <meta content="" name="CreateCustomParts"/>
    <meta content="OK" name="ReadyToPublish"/>
    <meta content="firmpav" name="Gendoc_User"/>
    <meta content="10, 3, 0, 1" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Tag"/>
    <meta content="" name="EP_Mode"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGenerated"/>
    <meta content="" name="Gendoc_Vademecum"/>
    <meta content="true" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Enabled"/>
    <meta content="f7f8aa0e-d682-4421-95a1-b679d98ffa97" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_ActionId"/>
    <meta content="0060" name="NumeroOrdre"/>
    <meta content="2025" name="Annee"/>
    <meta content="P" name="Gendoc_ProcedureType"/>
    <meta content="" name="EP_Version"/>
    <meta content="HR" name="Langue"/>
    <meta content="firmpav" name="Gendoc_DGTGeneratedUser"/>
    <meta content="b24c8b06-522c-46fe-9080-70926f8dddb1" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_SiteId"/>
    <meta content="FAST_document_go_ok" name="Gendoc_LastVerificationStatus"/>
    <meta content="ARR_C" name="Gendoc_GendocTemplateType"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlockFlatP"/>
    <meta content="GenDoc 01-09-26 15:43:58" name="Created"/>
    <meta content="" name="Canevas3_Vademecum"/>
    <meta content="2026-09-08T17:06:11Z" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_SetDate"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlock"/>
    <meta content="" name="Gendoc_CaseYear"/>
    <meta content="false" name="Generation_In_Progress"/>
    <meta content="C" name="Juridiction"/>
    <meta content="e9c6ee7b04aa41a1aaaccc3a93ce8416" name="DocumentIdentifier"/>
    <meta content="0060" name="Gendoc_CaseNumber"/>
    <meta content="ImportedWithoutSource" name="SdlIdentifier"/>
    <meta content="RP" name="NatureAff"/>
    <meta content="RP" name="Gendoc_CaseNature"/>
    <meta content="0001" name="NumSuite"/>
    <meta content="C" name="Gendoc_Juridiction"/>
    <meta content="Standard" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Method"/>
  </head>
  <body>
    <div style="header">
      <div id="rId24" style="first"/>
      <div id="rId20" style="even">Presuda od 3. 9. 2026. – Predmet C‑60/25</div>
      <div id="rId21" style="default">Livronsa</div>
    </div>
    <p class="C19Centre" id="para-1" title="page-1">
      PRESUDA SUDA (drugo vijeće)
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-2" title="page-1">
      3. rujna 2026. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-1" href="#t-1">*</a>
</span>)
    </p>
    <p class="C71Indicateur" id="para-3" title="page-1">
      „Zahtjev za prethodnu odluku – Tržišno natjecanje – Zabranjeni sporazumi – Članak 101. stavak 2. UFEU‑a – Ex lege ništavost sporazuma zabranjenih na temelju članka 101. UFEU‑a – Uredba (EZ) br. 1/2003 – Članak 16. stavak 1. Odluke Europske komisije kojim se utvrđuje povreda članka 101. UFEU‑a – Obvezujući učinak tih odluka na nacionalni sud – Jedinstvena i trajna povreda u sektoru kamatnih izvedenica u eurima – Sporazumi i usklađena djelovanja čiji je cilj narušavanje uobičajenog načina oblikovanja cijena u tom sektoru – Spor između zajmoprimca i kreditne institucije zajmodavca u vezi s valjanošću kamatne stope koja upućuje na stopu Euribora”
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-4" title="page-1">
      U predmetu C‑60/25 [Livronsa] (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-2" href="#t-2">i</a>
</span>),
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-5" title="page-1">
      povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. UFEU‑a, koji je uputio Corte d’appello di Cagliari (Žalbeni sud u Cagliariju, Italija), odlukom od 24. siječnja 2025., koju je Sud zaprimio 28. siječnja 2025., u postupku
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-6" title="page-1">
      SR
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-7" title="page-1">
      protiv
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-8" title="page-1">
      FT SpA,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-9" title="page-1">
      uz sudjelovanje:
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-10" title="page-1">
      Assoutenti APS,
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-11" title="page-1">
      SUD (drugo vijeće),
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-12" title="page-1">
      u sastavu: K. Jürimäe (izvjestiteljica), predsjednica vijeća, K. Lenaerts, predsjednik Suda, u svojstvu suca drugog vijeća, F. Schalin, M. Gavalec i Z. Csehi, suci,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-13" title="page-1">
      nezavisna odvjetnica: L. Medina,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-14" title="page-1">
      tajnik: A. Calot Escobar,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-15" title="page-1">
      uzimajući u obzir pisani dio postupka,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-16" title="page-1">
      uzimajući u obzir očitovanja koja su podnijeli:
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za SR, A. Sorgentone, avvocato,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za FT SpA, M. M. Grassi, C. Pedersoli, I. Perego, A. Pinna Spada i G. M. Roberti, avvocati,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za Assoutenti APS, A. Dal Bo, L. Ficola i A. Maffeo, avvocati,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">za Europsku komisiju, P. Berghe i P. Tomassi, u svojstvu agenata,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-21" title="page-1">
      saslušavši mišljenje nezavisne odvjetnice na raspravi održanoj 12. ožujka 2026.,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-22" title="page-1">
      donosi sljedeću
    </p>
    <p class="C75Debutdesmotifs" id="para-23" title="page-1">
      Presudu
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 101. UFEU‑a i članka 16. stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima [101.] i [102. UFEU‑a] (SL 2003., L 1, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165. i ispravak SL 2016., L 173, str. 108.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zahtjev je upućen u okviru spora između osobe SR i društva FT SpA, bankarske institucije, u vezi s valjanošću odredbe ugovora o hipotekarnom kreditu koji su sklopili i koja upućuje na stopu Euribor (Euro Interbank Offered Rate) za određivanje kamatne stope tog kredita.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravni okvir</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravo Unije</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">UFEU</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 101. UFEU‑a glasi kako slijedi:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-30" title="page-2">
      „1. Budući da su nespojivi s unutarnjim tržištem, zabranjuju se: svi sporazumi među poduzetnicima, odluke udruženja poduzetnika i usklađeno djelovanje koji bi mogli utjecati na trgovinu među državama članicama i koji imaju za cilj ili posljedicu sprečavanje, ograničivanje ili narušavanje tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu […]
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-31" title="page-2">
      2. Svi sporazumi ili odluke zabranjeni na temelju ovog članka ništavi su.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-32" title="page-2">
      […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Uredba br. 1/2003</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">4</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 16. Uredbe br. 1/2003, naslovljen „[J]edinstvena primjena prava tržišnog natjecanja Zajednice”, u stavku 1. propisuje:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-35" title="page-2">
      „Kada nacionalni sudovi odlučuju o sporazumima, odlukama ili postupanjima iz članka 101. ili članka 102. Ugovora koji su već bili predmet odluke Komisije, nacionalni sudovi ne mogu donositi odluke suprotne odluci koju je donijela Komisija. Također, nacionali sudovi moraju izbjegavati donošenje odluka koje bi bile u suprotnosti s odlukom koju razmatra Komisija u postupku koji je pokrenula. U tu svrhu, nacionalni sud može procijeniti je li svrsishodno nastaviti s postupkom pred nacionalnim sudom. Ova obveza ne dovodi u pitanje prava i [obveze] iz članka [267. UFEU‑a].”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Odluke EIRD</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">5</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Europska komisija donijela je 4. prosinca 2013. i 7. prosinca 2016. odluke C(2013) 8512 final i C(2016) 8530 final u vezi s postupkom na temelju članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o EGP‑u (predmet AT.39914 – Euro Interest Rate Derivatives) (u daljnjem tekstu zajedno: odluke EIRD).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">6</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tim odlukama EIRD Komisija je zaključila da su predmetni poduzetnici počinili jedinstvenu i trajnu povredu članka 101. UFEU‑a i članka 53. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru od 2. svibnja 1992. (SL 1994., L 1, str. 3.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 106., str. 4.) tijekom pojedinačnih razdoblja između 29. rujna 2005. i 30. svibnja 2008. u sektoru kamatnih izvedenica u eurima (Euro Interest Rate Derivatives). Ta povreda, koja se protezala na cijeli Europski gospodarski prostor (EGP), sastojala se od sporazuma i/ili usklađenih djelovanja čiji je cilj bio narušavanje uobičajenog toka određivanja cijena u tom sektoru, koji su osobito povezani sa stopom Euribora.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">7</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Presudom od 24. rujna 2019., HSBC Holdings i dr./Komisija (T‑105/17, EU:T:2019:675), Opći sud poništio je članak 2. točku (b) Odluke C(2016) 8530 final, koji se odnosi na novčanu kaznu izrečenu društvima HSBC Holdings plc, HSBC Bank plc i HSBC Continental Europe, prije HSBC France. Suprotno tomu, odbio je tužbu u preostalom dijelu, odnosno u dijelu u kojem se njome tražilo poništenje članka 1. te odluke koji se odnosi na njihovo sudjelovanje u jedinstvenoj i trajnoj povredi čiji je cilj narušavanje uobičajenog toka određivanja cijena u sektoru kamatnih izvedenica u eurima. Sud je potvrdio takvo odbijanje u svojoj presudi od 12. siječnja 2023., HSBC Holdings i dr./Komisija (C‑883/19 P, EU:C:2023:11).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Talijansko pravo</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Građanski zakonik</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">8</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 1346. Codicea civile (Građanski zakonik) određuje se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-43" title="page-3">
      „Predmet ugovora mora biti moguć, zakonit, određen ili odrediv.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">9</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 1418. Građanskog zakonika glasi kako slijedi:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-45" title="page-3">
      „Ugovor je ništav ako je protivan prisilnim odredbama, osim ako zakonom nije drukčije određeno. Ništavnost ugovora znači nepostojanje bilo kojeg od uvjeta iz članka 1325., nezakonitost razloga u slučaju iz članka 1345. i nepostojanje predmeta koji ispunjava uvjete iz članka 1346. Ugovor je ništav i u drugim slučajevima predviđenima zakonom.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zakon br. 287/90</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">10</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 2. leggea n. 287 – Norma per la tutela della concorrenza e del mercato (Zakon br. 287/90 o pravilima za zaštitu tržišnog natjecanja i tržišta) od 10. listopada 1990. (GURI br. 240 od 13. listopada 1990., str. 3.), naslovljen „Sporazumi kojima se ograničava sloboda tržišnog natjecanja”, određuje:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-48" title="page-3">
      „1. Zabranjenim sporazumima smatraju se sporazumi i/ili prakse koje su dogovorili poduzetnici, kao i odluke, čak i ako su donesene na temelju zakonskih ili regulatornih odredaba, udruženja i udruženja poduzetnika te druga slična tijela.
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-49" title="page-3">
      2. Zabranjeni su zabranjeni sporazumi među poduzetnicima koji imaju za cilj ili posljedicu trajno sprečavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja na nacionalnom tržištu ili na njegovu znatnom dijelu, uključujući:
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-50" title="page-3">
      […]
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-51" title="page-3">
      3. Osim toga, zabranjeni sporazumi u svakom su pogledu ništavi.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Glavni postupak i prethodno pitanje</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">11</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osoba SR i banka FT sklopile su 15. prosinca 2005. ugovor o hipotekarnom kreditu. Taj je ugovor predviđao početnu kamatnu stopu od 3,60 % za prvo polugodište, a zatim promjenjivu stopu koja se sastoji od fiksne komponente od 1,50 % i druge varijable utvrđene upućivanjem na stopu Euribor od šest mjeseci.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">12</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osoba SR podnijela je tužbu Tribunaleu di Oristano (Sud u Oristanu, Italija) kako bi, kao prvo, ishodila novi izračun iznosa dugovanog na ime kamata na navedeni kredit i, kao drugo, kako bi se utvrdilo potraživanje koje postoji u njezinu korist. U prilog tim zahtjevima istaknula je ništavost određenih ugovornih odredbi, osobito one kojom se kamatna stopa utvrđuje upućivanjem na Euribor, zbog njihove nepreciznosti i pouzdanosti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">13</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Taj je sud odbio navedene zahtjeve. Smatrao je da ugovorena redovna kamatna stopa ispunjava unaprijed određene kriterije koji ne podliježu diskreciji bankarske institucije, tako da navedene razloge ništavosti ugovora treba odbiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">14</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osoba SR podnijela je žalbu Corteu d’appello di Cagliari (Žalbeni sud u Cagliariju, Italija), sudu koji je uputio zahtjev, tvrdeći, među ostalim, da nije mogla pravilno ocijeniti upotrebu stope Euribora u ugovoru o kreditu zbog manipuliranja tom stopom, što je protivno članku 101. UFEU‑a, što je Komisija utvrdila u odlukama EIRD.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">15</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U okviru žalbenog postupka osoba SR zatražila je od suda koji je uputio zahtjev da Sudu uputi prethodno pitanje o tumačenju članka 101. UFEU‑a i odluka EIRD.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">16</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu taj sud ističe postojanje razlika u sudskoj praksi Cortea suprema di cassazione (Vrhovni kasacijski sud, Italija) u pogledu dokazne vrijednosti odluka EIRD u sporovima koji se odnose na ugovore o kreditu sklopljene tijekom razdoblja povrede koje je utvrdila Komisija i kojima se kamatna stopa utvrđuje s obzirom na stopu Euribora.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">17</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga, prema prvom smjeru sudske prakse, treba smatrati da Odluka C(2013) 8512 final ima pojačanu dokaznu vrijednost u prilog zahtjevu za proglašenje ništavosti odredbe kojom se određuje kamatna stopa upućivanjem na stopu Euribora i zahtjevu za proglašenje ništavosti ponovnog izračuna kamata dugovanih tijekom razdoblja manipulacije, neovisno o činjenici je li banka o kojoj je riječ sudjelovala u nezakonitom zabranjenom sporazumu. U skladu s tom sudskom praksom, kad vanjski parametar na koji se upućuje u ugovoru u biti više nije prikladan kako bi predstavljao izraz ugovorne volje strana jer je izmijenjena njegova bit zbog protupravnih radnji trećih osoba, predmet ugovorne odredbe kojom se određuje kamatna stopa neće se moći utvrditi i sama će se odredba smatrati djelomično ništavom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">18</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Suprotno tomu, prema drugom smjeru sudske prakse, povreda koju je utvrdila Komisija ograničena je na tržište kamatnih izvedenica u eurima i ne može imati nikakav učinak na tržište kredita s promjenjivom kamatnom stopom povezanih sa stopom Euribora koja proizlazi iz nezakonitog zabranjenog sporazuma. Slijedom toga, ne može se smatrati da ti krediti proizlaze iz zabranjenog sporazuma i stoga se ne mogu proglasiti ništavima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">19</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom kontekstu, sud koji je uputio zahtjev pita se o dosegu odluka EIRD za nacionalne sudove. Naime, okolnost da stopa Euribor, određena na temelju podataka dobivenih manipulacijom, može valjano služiti kao referentna stopa na drugim tržištima, među kojima je i ono stambenih kredita s promjenjivom kamatnom stopom, mogla bi se činiti proturječnom opsegu povrede kako je definiran Komisijinom odlukom donesenom na temelju članka 101. stavka 1. UFEU‑a. S druge strane, ograničavanje ništavosti predviđene člankom 101. stavkom 2. UFEU‑a samo na protutržišni sporazum, uz isključenje ugovora koji upućuju na tu stopu, moglo bi toj odredbi oduzeti njezin odvraćajući učinak.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">20</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim je okolnostima Corte d’appello di Cagliari (Žalbeni sud u Cagliariju) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-63" title="page-5">
      „Treba li u kontekstu odredbe članka 16. stavka 1. [Uredbe br. 1/2003] smatrati da je dokaz o manipulacijama [stopom] Euribor[a], potvrđenima u odlukama o [EIRD‑ima] i u presudi [od 12. siječnja 2023., HSBC Holdings i dr./Komisija (C‑883/19 P, EU:C:2023:11)], konačno utvrđen i za nacionalne sudove te predstavlja li ograničenje tržišnog natjecanja na koje su se odnosile [te] odluke Komisije i [ta presuda] Suda sporazum zabranjen člankom 101. [UFEU‑a] samo na tržištu [kamatnih izvedenica u eurima] ili i na bilo kojem tržištu na kojem se primjenjuje vrijednost [stope] Euribora kojom se manipuliralo?”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Dopuštenost</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">21</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Društvo FT tvrdi da je zahtjev za prethodnu odluku nedopušten zbog dvaju razloga.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">22</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, taj se zahtjev temelji na neslaganju o sudskoj praksi o kojem trenutačnu odlučuju spojena vijeća Cortea suprema di cassazione (Vrhovni kasacijski sud). Pitanje upućeno Sudu stoga je preuranjeno i hipotetsko.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">23</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu, valja podsjetiti na to da nacionalni sudovi imaju najširu mogućnost obraćanja Sudu ako smatraju da predmet koji je pred njima u tijeku otvara pitanja koja zahtijevaju tumačenje ili ocjenu valjanosti odredaba prava Unije nužnih za rješavanje podnesenog im spora, među ostalim, slobodni su koristiti se tom mogućnosti u svakom stadiju postupka kada to smatraju prikladnim (presuda od 14. studenog 2018., Memoria i Dall’Antonia, C‑342/17, EU:C:2018:906, t. 33. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">24</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, za pitanja koja se odnose na pravo Unije vrijedi presumpcija relevantnosti. Sud može odbiti odgovoriti na prethodno pitanje nacionalnog suda samo ako je očito da zatraženo tumačenje prava Unije nema nikakve veze s činjeničnim stanjem ili predmetom glavnog postupka, ako je problem hipotetski ili ako Sud ne raspolaže činjeničnim i pravnim elementima potrebnima da bi mogao dati koristan odgovor na postavljena pitanja (vidjeti presude od 15. prosinca 1995., Bosman, C‑415/93, EU:C:1995:463, t. 59. i 61.; od 7. rujna 1999., Beck i Bergdorf, C‑355/97, EU:C:1999:391, t. 22. i od 11. prosinca 2025., Kuszycka, C‑767/24, EU:C:2025:962, t. 34.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">25</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju iz informacija kojima Sud raspolaže proizlazi da je zahtjev za proglašenje ništavosti iz glavnog postupka podnesen, barem prvotno, na temelju odredbi građanskog prava predviđenih člancima 1346. i 1418. Građanskog zakonika. S obzirom na navedeno, valja utvrditi da se, s jedne strane, prethodno pitanje odnosi na tumačenje članka 101. UFEU‑a i članka 16. stavka 1. Uredbe br. 1/2003 i, s druge strane, da prihvaćanje tog zahtjeva za proglašenje ništavosti ovisi o tumačenju tih odredbi prava Unije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">26</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da pitanje koje je postavio sud koji je uputio zahtjev proizlazi iz spora u sudskoj praksi iz točaka 16. i 22. ove presude, koji se odnosi na tužbe koje su podnijeli potrošači koji osobito žele ishoditi proglašenje ništavosti odredbi o utvrđivanju kamata sadržanih u ugovorima o kreditu sklopljenima s prodavateljima robe ili pružateljima usluga i time paralizirati učinke zabranjenog sporazuma zabranjenog člankom 101. UFEU‑a. Cilj je tog neslaganja u sudskoj praksi osobito utvrditi dokaznu vrijednost odluka EIRD u okviru sporova koji se odnose na ugovore o kreditu u kojima se upućuje na stopu Euribora. Posljedice koje treba izvesti iz Komisijine odluke u skladu s kojom je sankcionirala zabranjeni sporazum u sektoru kamatnih izvedenica denominiranih u eurima na temelju članka 101. stavka 1. UFEU‑a stoga su u središtu rasprava pred sudom koji je uputio zahtjev.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">27</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Osim toga, sud koji je uputio zahtjev navodi odluke Cortea Suprema di cassazione (Vrhovni kasacijski sud) prema kojima se, kao prvo, zaštita kojom se nastoji izbjeći narušavanje tržišnog natjecanja ne može ograničiti na tužbu za naknadu štete i, kao drugo, ex lege ništavost iz članka 2. stavka 3. Zakona br. 287/90 primjenjuje se i na svaki ugovor koji slijedi nakon zabranjenog zabranjenog sporazuma koji bi predstavljao njegovu primjenu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">28</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, u skladu sa stajalištem koje zagovara tužitelj u glavnom postupku, ugovor o kreditu o kojem je riječ u glavnom postupku bio je ugovor na kraju proizvodnog lanca, u smislu te sudske prakse Cortea Suprema di cassazione (Vrhovni kasacijski sud), zabranjenog sporazuma koji je predmet odluka EIRD.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">29</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom kontekstu, ne može se isključiti da sud koji je uputio zahtjev mora primijeniti pravila u području tržišnog natjecanja kako bi riješio spor koji se pred njim vodi i da mu je u tu svrhu potrebno tumačenje odredbi navedenih u postavljenom prethodnom pitanju. U tom pogledu, čak i pod pretpostavkom da se članak 16. stavak 1. Uredbe br. 1/2003 ne primjenjuje u slučaju kada je nacionalni sud, u okviru spora između potrošača i kreditne institucije koja mu je odobrila kredit, podnio zahtjev za utvrđenje ništavosti odredbe ugovora o kreditu na temelju primjenjivog nacionalnog prava, nije očito da zatraženo tumačenje nema nikakve veze s činjeničnim stanjem ili predmetom spora koji se vodi pred sudom koji je uputio zahtjev.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">30</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, društvo FT ističe nedopuštenost zahtjeva za prethodnu odluku jer je zahtjev za proglašenje ništavosti odredbe tog ugovora o kreditu kojom se upućuje na stopu Euribora, u svrhu određivanja kamatne stope koja se duguje, prvi put podnesen u stadiju žalbenog postupka, što nije dopušteno primjenjivim nacionalnim propisom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">31</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja podsjetiti na to da u okviru prethodnog postupka iz članka 267. UFEU‑a Sud nije ovlašten, s obzirom na podjelu funkcija između njega i nacionalnog suda, provjeravati je li ta odluka donesena u skladu s nacionalnim pravilima o ustrojstvu sudova i o sudskom postupku (vidjeti u tom smislu presude od 29. lipnja 2010., E i F, C‑550/09, EU:C:2010:382, t. 35. i od 21. prosinca 2023., Krajowa Rada Sądownictwa (Ostanak suca na dužnosti), C‑718/21, EU:C:2023:1015, t. 42. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">32</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz svih prethodnih razmatranja proizlazi da je zahtjev za prethodnu odluku dopušten.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">O prethodnom pitanju</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">33</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojim jedinim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 101. stavak 2. UFEU‑a i članak 16. stavak 1. Uredbe br. 1/2003 tumačiti na način da odluka kojom je Komisija utvrdila postojanje zabranjenog sporazuma, zabranjenog člankom 101. stavkom 1. UFEU‑a, i utvrdila manipulaciju referentnom kamatnom stopom na određenom tržištu, s jedne strane, dovodi do ex lege ništavosti svake ugovorne odredbe koja upućuje na tu kamatnu stopu, neovisno o predmetnom tržištu i osobama uključenima u taj zabranjeni sporazum i, s druge strane, da je nacionalni sudovi od kojih se traži da odluče o valjanosti takve odredbe moraju barem uzeti u obzir.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">34</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, što se tiče dosega ex lege ništavosti iz članka 101. stavka 2. UFEU‑a, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da, čim su ispunjeni uvjeti za primjenu članka 101. stavka 1. UFEU‑a i kad dotični sporazum ne može opravdati odobrenje izuzeća na temelju članka 101. stavka 3. UFEU‑a, ništavost iz stavka 2. istog članka, na koju se svatko može pozivati, obvezuje sud. Budući da je navedena ništavost apsolutna, može utjecati na sve prošle ili buduće učinke predmetnog sporazuma (vidjeti u tom smislu presude od 13. srpnja 2006., Manfredi i dr., C‑295/04 do C‑298/04, EU:C:2006:461, t. 57.; od 11. rujna 2008., CEPSA, C‑279/06, EU:C:2008:485, t. 74. i od 25. siječnja 2024., Em akaunt BG, C‑438/22, EU:C:2024:71, t. 58.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">35</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, ta se ex lege ništavost odnosi samo na ugovorne odredbe predmetnog sporazuma koje nisu u skladu s člankom 101. stavkom 1. UFEU‑a. Ona se ne odnosi na ugovore donesene na temelju sporazuma koji je obuhvaćen člankom 101. stavkom 1. UFEU‑a. Posljedice te ništavosti za sve druge elemente tog sporazuma ili za druge obveze koje iz njega proizlaze nisu obuhvaćene pravom Unije. Na nacionalnim je sudovima da ocijene, u skladu s pravom države članice kojoj pripadaju, doseg i posljedice eventualne zabrane određenih odredbi na temelju članka 101. UFEU‑a za sve ugovorne odnose (vidjeti u tom smislu presude od 14. prosinca 1983., Société de vente de ciments et beton de l’Est, 319/82, EU:C:1983:374, t. 11. i 12.; od 30. studenoga 2006., Brünsteiner i Autohaus Hilgert, C‑376/05 i C‑377/05, EU:C:2006:753, t. 48. i od 20. travnja 2023., Repsol Comercial de Productos Petrolíferos, C‑25/21, EU:C:2023:298, t. 71.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">36</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao što je to u biti istaknula nezavisna odvjetnica u točki 20. svojeg mišljenja, takvo je tumačenje u skladu s osobnom prirodom odgovornosti poduzetnika za počinjenje povreda pravila tržišnog natjecanja Unije, koja osobito podrazumijeva da je poduzetnik koji je povrijedio ta pravila odgovoran za štetu prouzročenu povredom (vidjeti u tom smislu presude od 8. srpnja 1999., Komisija/Anic Partecipazioni, C‑49/92 P, EU:C:1999:356, t. 78. i od 14. ožujka 2019., Skanska Industrial Solutions i dr., C‑724/17, EU:C:2019:204, t. 31.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">37</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ex lege ništavost, na temelju članka 101. stavka 2. UFEU‑a, sporazuma protivnog članku 101. stavku 1. UFEU‑a i koji je bio predmet Komisijine odluke stoga ne može dovesti do ništavosti odredbi ugovora koji su sklopile treće strane u odnosu na poduzetnike koji su sudjelovali u tom sporazumu i koji se odnosio na proizvod svojstven tržištu različitom od onog koji je Komisija utvrdila kao relevantan.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">38</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom je slučaju nesporno, s jedne strane, da društvo FT nije sudjelovalo u zabranjenom sporazumu na koji se odnose i koji sankcioniraju odluke EIRD i, s druge strane, da odredba ugovora o kojem je riječ u glavnom postupku nije obuhvaćena sporazumima i usklađenim djelovanjima koji su proglašeni nespojivima s člankom 101. stavkom 1. UFEU‑a na temelju tih odluka. Navedene odluke stoga ne mogu dovesti do ex lege ništavosti te odredbe na temelju članka 101. stavka 2. UFEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">39</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, što se tiče pitanja u kojoj mjeri sud koji je uputio zahtjev mora uzeti u obzir te iste odluke, kao što to proizlazi iz točke 35. ove presude, samo je na nacionalnim sudovima da ocijene, u skladu s nacionalnim pravom države članice kojoj pripadaju, posljedice koje sporazum zabranjen na temelju članka 101. stavka 1. UFEU‑a može imati na ugovorne odnose koji uključuju treće strane tog sporazuma.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">40</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Točno je da, na temelju ustaljene sudske prakse, kada nacionalni sudovi odlučuju o sporazumima koji su predmet odluke Komisije donesene na temelju članka 101. stavka 1. UFEU‑a, oni ne mogu donositi odluke koje su protivne toj odluci (vidjeti u tom smislu presude od 14. prosinca 2000., Masterfoods i HB, C‑344/98, EU:C:2000:689, t. 52.; kao i od 11. studenoga 2021., Stichting Cartel Compensation i Equilib Netherlands, C‑819/19, EU:C:2021:904, t. 56.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">41</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ta sudska praksa, sada kodificirana u članku 16. stavku 1. Uredbe br. 1/2003 (vidjeti u tom smislu presude od 6. studenoga 2012., Otis i dr., C‑199/11, EU:C:2012:684, t. 50. i od 11. studenoga 2021., Stichting Cartel Compensation i Equilib Netherlands, C‑819/19, EU:C:2021:904, t. 57.), temelji se na dosljednoj primjeni pravila tržišnog natjecanja i općem načelu pravne sigurnosti (vidjeti u tom smislu presude od 28. veljače 1991., Delimitis, C‑234/89, EU:C:1991:91, t. 47.; od 14. prosinca 2000., Masterfoods i HB, C‑344/98, EU:C:2000:689, t. 51. i od 9. prosinca 2020., Groupe Canal +/Komisija, C‑132/19 P, EU:C:2020:1007, t. 112.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">42</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga slijedi da, iako iz članka 16. stavka 1. Uredbe br. 1/2003 proizlazi da, kada je nacionalni sud pozvan odlučivati o sporazumima, odlukama ili postupanjima iz članka 101. UFEU‑a ili članka 102. UFEU‑a koji su već bili predmet Komisijine odluke ili na koje se ona može odnositi, taj se sud mora suzdržati od donošenja odluka koje su protivne toj Komisijinoj odluci ili ih izbjegavati, ali ta odluka obvezuje nacionalne sudove samo u granicama koje se odnose na prirodu i materijalni, osobni, vremenski i teritorijalni doseg povrede koji su u njoj utvrđeni.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">43</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju iz informacija kojima Sud raspolaže proizlazi da ugovorna odredba iz glavnog postupka, koja samo upućuje na stopu Euribora kao relevantan parametar za određivanje promjenjive kamatne stope primjenjive na hipotekarni kredit odobren potrošaču, nije konstitutivni element povreda članka 101. stavka 1. UFEU‑a utvrđenih u odlukama EIRD. Usto, ne može se smatrati da je ugovor o kreditu, čiji je ta odredba dio, sklopljen radi provedbe ili davanja učinka protutržišnim sporazumima koje je Komisija utvrdila i zabranila u tim odlukama.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">44</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga slijedi da manipulaciju stopom Euribora koju je Komisija utvrdila u odlukama EIRD treba smatrati utvrđenom u pogledu tržišta kamatnih izvedenica u eurima i banaka uključenih u sankcionirani zabranjeni sporazum. Suprotno tomu, kao što je to istaknula nezavisna odvjetnica u točkama 32. i 33. svojeg mišljenja, s obzirom na to da je povreda o kojoj je riječ u tim odlukama kvalificirana kao ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na cilj, postupanja koja je Komisija utvrdila kao protivna članku 101. stavku 1. UFEU‑a sama po sebi ne omogućuju zaključak da su postojali konkretni učinci na visinu te stope. Osim toga, navedene odluke odnose se samo na tržište kamatnih izvedenica u eurima, različito od tržišta kojem pripada ugovor o kojem je riječ u glavnom postupku.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">45</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U takvim se okolnostima iz članka 16. stavka 1. Uredbe br. 1/2003 ne može zaključiti da je, uzimajući u obzir odluke EIRD, na sudu kojem je podnesen zahtjev za utvrđenje ništavosti odredbe ugovora o kreditu, poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, da na temelju te odredbe zaključi da je navedena odredba nevaljana.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">46</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodno navedeno, na postavljeno pitanje valja odgovoriti tako da članak 101. stavak 2. UFEU‑a i članak 16. stavak 1. Uredbe br. 1/2003 treba tumačiti na način da odluka kojom je Komisija utvrdila postojanje zabranjenog sporazuma, zabranjenog člankom 101. stavkom 1. UFEU‑a, i utvrdila manipulaciju referentnom kamatnom stopom na određenom tržištu, s jedne strane, ne dovodi do ex lege ništavosti svake ugovorne odredbe koja upućuje na tu kamatnu stopu ako je taj ugovor svojstven različitom tržištu i ako stranke navedenog ugovora nisu sudjelovale u zabranjenom sporazumu i, s druge strane, nacionalni sud od kojeg se traži da odluči o valjanosti takve odredbe mora je uzeti u obzir samo u granicama koje se odnose na prirodu i materijalni, osobni, vremenski i teritorijalni doseg povrede utvrđene u toj odluci, tako da, kada navedena odredba nije konstitutivni element te povrede i ako ugovor kojeg je dio nije sklopljen kako bi se provelo antitržišno postupanje na koje se odnosi navedena odluka ili mu se dao učinak, a koje se odnosi na tržište različito od onog kojem pripada taj ugovor, ista odluka ne može dovesti do ništavosti takve odredbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Troškovi</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">47</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C41DispositifIntroduction" id="para-94" title="page-10">
      Slijedom navedenog, Sud (drugo vijeće) odlučuje:
    </p>
    <p class="C30Dispositifalinea" id="para-95" title="page-10">
      Članak 101. stavak 2. UFEU‑a i članak 16. stavak 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima [101.] i [102. UFEU‑a]
    </p>
    <p class="C30Dispositifalinea" id="para-96" title="page-10">
      treba tumačiti na način da:
    </p>
    <p class="C30Dispositifalinea" id="para-97" title="page-10">
      odluka kojom je Europska komisija utvrdila postojanje zabranjenog sporazuma, zabranjenog člankom 101. stavkom 1. UFEU‑a, i utvrdila manipulaciju referentnom kamatnom stopom na određenom tržištu, s jedne strane, ne dovodi do ex lege ništavosti svake ugovorne odredbe koja upućuje na tu kamatnu stopu ako je taj ugovor svojstven različitom tržištu i ako stranke navedenog ugovora nisu sudjelovale u zabranjenom sporazumu i, s druge strane, nacionalni sud od kojeg se traži da odluči o valjanosti takve odredbe mora je uzeti u obzir samo u granicama koje se odnose na prirodu i materijalni, osobni, vremenski i teritorijalni doseg povrede utvrđene u toj odluci, tako da, kada navedena odredba nije konstitutivni element te povrede i ako ugovor kojeg je dio nije sklopljen kako bi se provelo antitržišno postupanje na koje se odnosi navedena odluka ili mu se dao učinak, a koje se odnosi na tržište različito od onog kojem pripada taj ugovor, ista odluka ne može dovesti do ništavosti takve odredbe.
    </p>
    <div class="signatures">
<p class="C77Signatures" id="para-98" title="page-10">
<span class="signatory">Potpisi</span>
</p>
</div>
    <div/>
  <hr class="note"/>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-1" href="#c-1">*</a>
</span>) Jezik postupka: talijanski</p>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-2" href="#c-2">i</a>
</span>) Naziv ovog predmeta je izmišljen. On ne odgovara stvarnom imenu nijedne stranke u postupku.</p>
</body>
</html>
