<!DOCTYPE html PUBLIC "yes" "xhtml1-strict.dtd">
<html xmlns="http://www.w3.org/1999/xhtml">
<!--GENDOC2XHTML # converter_version: 1.2.15-->
  <head>
    <title>2026-09-202609C103202401450-00-TRA-DOC-HR-ARRET-C-0145-24-202606891-07_00</title>
    <meta content="text/html; charset=utf-8" http-equiv="Content-Type"/>
    <meta content="true" name="ParExtraits_2021"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGeneratedDate"/>
    <meta content="0" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_ContentBits"/>
    <meta content="Commission Use" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Name"/>
    <meta content="hr-HR" name="Gendoc_Lang"/>
    <meta content="" name="Gendoc_GenerationDate"/>
    <meta content="" name="IsFlattened"/>
    <meta content="1" name="NumProc"/>
    <meta content="Final" name="Gendoc_EditionType"/>
    <meta content="0001" name="Gendoc_CaseNumberSuite"/>
    <meta content="30/09/2026 14:46:04" name="Gendoc_LastVerificationDate"/>
    <meta content="" name="Gendoc_ProcedureNumber"/>
    <meta content="hr" name="Gendoc_LangCode"/>
    <meta content="ARR" name="TypeDoc"/>
    <meta content="HjUhMjG2Vk+QppWTxVA60LqeoDsaqBQ2pd856ivMqJ4E1G7i5wYcoMMJF8GIlLmxdpOgP4p5WPSKkf8I8sxZHCjhbKjytgUwlf7kR1B0IYer0lBvsscWNDAUzAchjbMzdIyKM6frKqkhJmkfD/KOXTyK0kqePo5XNLXTAo8OJS8=" name="GenDocUID"/>
    <meta content="P" name="TypeProc"/>
    <meta content="" name="CreateCustomParts"/>
    <meta content="OK" name="ReadyToPublish"/>
    <meta content="bilican" name="Gendoc_User"/>
    <meta content="10, 3, 0, 1" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Tag"/>
    <meta content="" name="EP_Mode"/>
    <meta content="" name="Gendoc_DGTGenerated"/>
    <meta content="" name="Gendoc_Vademecum"/>
    <meta content="true" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Enabled"/>
    <meta content="14b073c8-9004-456e-bb12-aae90a2e2624" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_ActionId"/>
    <meta content="0145" name="NumeroOrdre"/>
    <meta content="2024" name="Annee"/>
    <meta content="P" name="Gendoc_ProcedureType"/>
    <meta content="" name="EP_Version"/>
    <meta content="HR" name="Langue"/>
    <meta content="bilican" name="Gendoc_DGTGeneratedUser"/>
    <meta content="b24c8b06-522c-46fe-9080-70926f8dddb1" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_SiteId"/>
    <meta content="FAST_document_go_ok" name="Gendoc_LastVerificationStatus"/>
    <meta content="ARR_C" name="Gendoc_GendocTemplateType"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlockFlatP"/>
    <meta content="GenDoc 24-08-26 15:45:54" name="Created"/>
    <meta content="" name="Canevas3_Vademecum"/>
    <meta content="2026-09-10T15:54:03Z" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_SetDate"/>
    <meta content="TRUE" name="WithoutAuthorBlock"/>
    <meta content="" name="Gendoc_CaseYear"/>
    <meta content="false" name="Generation_In_Progress"/>
    <meta content="C" name="Juridiction"/>
    <meta content="a2e096a4a8a6422090b3424adf2b987e" name="DocumentIdentifier"/>
    <meta content="0145" name="Gendoc_CaseNumber"/>
    <meta content="ImportedWithoutSource" name="SdlIdentifier"/>
    <meta content="PV" name="NatureAff"/>
    <meta content="PV" name="Gendoc_CaseNature"/>
    <meta content="0001" name="NumSuite"/>
    <meta content="C" name="Gendoc_Juridiction"/>
    <meta content="Standard" name="MSIP_Label_6bd9ddd1-4d20-43f6-abfa-fc3c07406f94_Method"/>
  </head>
  <body>
    <div style="header">
      <div id="rId24" style="first"/>
      <div id="rId20" style="even">Presuda od 3. 9. 2026. – Predmet C‑145/24 P</div>
      <div id="rId21" style="default">BdM Banca/Komisija</div>
    </div>
    <p class="C19Centre" id="para-1" title="page-1">
      PRESUDA SUDA (drugo vijeće)
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-2" title="page-1">
      3. rujna 2026. (<span class="note footnote notemarker">
<a id="c-1" href="#t-1">*</a>
</span>)
    </p>
    <p class="C71Indicateur" id="para-3" title="page-1">
      „Žalba – Državne potpore – Potpora koju su nacionalna tijela dodijelila bankovnoj instituciji – Komisijina odluka kojom je mjera proglašena potporom nespojivom s unutarnjim tržištem – Nezakonitost te odluke – Tužba za naknadu štete – Članak 340. drugi stavak UFEU‑a – Rok zastare – Pravno pravilo Unije čiji je cilj dodjela prava pojedincima – Dovoljno ozbiljna povreda – Uzročna veza”
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-4" title="page-1">
      U predmetu C‑145/24 P,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-5" title="page-1">
      povodom žalbe na temelju članka 56. Statuta Suda Europske unije podnesene 26. veljače 2024.,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-6" title="page-1">
      BdM Banca SpA, prije Banca Popolare di Bari SpA, koju zastupaju D. Gallo, G. Parisi i A. Zoppini, avvocati,
    </p>
    <p class="C72Alineadroite" id="para-7" title="page-1">
      žalitelj,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-8" title="page-1">
      a druga stranka u postupku je:
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-9" title="page-1">
      Europska komisija, koju zastupaju I. Barcew, L. Flynn i P. A. Messina, u svojstvu agenata,
    </p>
    <p class="C72Alineadroite" id="para-10" title="page-1">
      tuženik u prvostupanjskom postupku,
    </p>
    <p class="C19Centre" id="para-11" title="page-1">
      SUD (drugo vijeće),
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-12" title="page-1">
      u sastavu: K. Jürimäe, predsjednica vijeća, K. Lenaerts, predsjednik Suda, u svojstvu suca drugog vijeća, F. Schalin, M. Gavalec i Z. Csehi (izvjestitelj), suci,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-13" title="page-1">
      nezavisni odvjetnik: A. Rantos,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-14" title="page-1">
      tajnik: C. Di Bella, administrator,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-15" title="page-1">
      uzimajući u obzir pisani dio postupka i nakon rasprave održane 30. rujna 2025.,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-16" title="page-1">
      saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 18. prosinca 2025.,
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-17" title="page-1">
      donosi sljedeću
    </p>
    <p class="C75Debutdesmotifs" id="para-18" title="page-1">
      Presudu
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojom žalbom društvo BdM Banca SpA, prije Banca Popolare di Bari SpA, zahtijeva ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 20. prosinca 2023., Banca Popolare di Bari/Komisija (T‑415/21, u daljnjem tekstu: pobijana presuda, EU:T:2023:833), kojom je taj sud odbio njegovu tužbu na temelju članka 268. i članka 340. drugog stavka UFEU‑a kojom se traži naknada štete koju je navodno pretrpjelo nakon donošenja Odluke Komisije (EU) 2016/1208 od 23. prosinca 2015. o državnoj potpori SA.39451 (2015/C) (ex 2015/NN) koju je Italija dodijelila banci Tercas (SL 2016., L 203, str. 1.; u daljnjem tekstu: odluka Tercas).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Pravni okvir</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">UFEU</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Člankom 340. drugim stavkom UFEU‑a određuje se:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-23" title="page-1">
      „U pogledu izvanugovorne odgovornosti [Europska u]nija je, u skladu s općim načelima koja su zajednička pravima država članica, dužna naknaditi svaku štetu koju njezine institucije ili službenici prouzroče pri obavljanju svojih dužnosti.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Statut Suda Europske unije</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Članak 46. Statuta Suda Europske unije glasi:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-26" title="page-1">
      „Postupci protiv Unije u predmetima koji potječu iz izvanugovorne odgovornosti ne mogu se pokrenuti nakon proteka roka od pet godina od nastanka događaja koji je povod pokretanju postupka. Rok zastare prekida se pokretanjem postupka pred Sudom ili ako je prije pokretanja tog postupka oštećena strana podnijela zahtjev nadležnoj instituciji Unije. U potonjem slučaju postupak se mora pokrenuti u roku od dva mjeseca predviđenom u članku 263. [UFEU‑a]; kada je to prikladno, primjenjuju se odredbe članka 265. stavka 2. [UFEU‑a].
    </p>
    <p class="C02AlineaAltA" id="para-27" title="page-1">
      […]”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Okolnosti spora</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">4</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Okolnosti spora opisane su u točkama 2. do 18. pobijane presude kako slijedi:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-30" title="page-2">
      „2. Na prijedlog središnje banke Talijanske Republike Bance d’Italia (u daljnjem tekstu: Talijanska središnja banka), koja je utvrdila nepravilnosti u društvu Banca Tercas (u daljnjem tekstu: Tercas), talijansko Ministarstvo gospodarstva i financija odlučilo je 30. travnja 2012. staviti Tercas pod izvanrednu upravu.
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-31" title="page-2">
      3. U listopadu 2013., nakon što je ocijenio različite mogućnosti, posebni povjerenik kojeg je imenovala Talijanska središnja banka započeo je pregovore s tužiteljem, koji je pokazao zanimanje za sudjelovanje u povećanju Tercasova kapitala, pod uvjetom da se u Tercasu prethodno obavi revizija i da Fondo interbancario di tutela dei depositi (Međubankovni fond za osiguranje depozita, Italija, u daljnjem tekstu: FITD) u cijelosti namiri negativni kapital u toj banci.
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-32" title="page-2">
      4. Na zahtjev Tercasova posebnog povjerenika FITD‑ov upravni odbor odlučio je 28. listopada 2013. odobriti mjere potpore u korist Tercasa koje je odobrila Talijanska središnja banka.
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-33" title="page-2">
      […]
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-34" title="page-2">
      6. FITD‑ov izvršni i upravni odbor 30. svibnja 2014. odlučili su intervenirati u korist Tercasa.
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-35" title="page-2">
      7. Talijanska središnja banka 7. srpnja 2014. odobrila je FITD‑ovu intervenciju u korist Tercasa. Tom su intervencijom predviđene tri mjere, to jest, kao prvo, ulog od 265 milijuna eura za pokriće Tercasova negativnog kapitala, kao drugo, jamstvo u iznosu od 35 milijuna eura za pokriće kreditnog rizika koji je proizlazio iz određenih Tercasovih izloženosti i, kao treće, jamstvo u iznosu od 30 milijuna eura za pokriće troškova oporezivanja prve mjere.
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-36" title="page-2">
      8. Tercasov posebni povjerenik, u dogovoru s Talijanskom središnjom bankom, sazvao je 27. srpnja 2014. glavnu skupštinu kako bi dioničari odlučili o pokriću gubitaka utvrđenih tijekom izvanredne uprave i o istodobnom povećanju kapitala isključivo tužiteljevim ulogom. To povećanje kapitala provedeno je istog dana.
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-37" title="page-2">
      9. Izvanredna uprava u Tercasu ukinuta je 1. listopada 2014. i tužitelj je imenovao nove organe te banke.
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-38" title="page-2">
      10. Tužitelj je u prosincu 2014. proveo povećanje kapitala, uključujući izdavanje novih dionica. Povećanjem kapitala poboljšane su tužiteljeve stope kapitala, koje su bile narušene njegovim preuzimanjem Tercasa i njegova društva kćeri, Bance Caripe SpA […].
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-39" title="page-2">
      11. Tužitelj je u ožujku 2015. ponovno povećao Tercasov kapital radi rješavanja problema s gubicima nastalima u četvrtom tromjesečju 2014. te radi pokrića troškova restrukturiranja nastalih 2015. i 2016. i poboljšanja Tercasovih stopa kapitala.
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-40" title="page-3">
      12. Europska komisija je dopisom od 27. veljače 2015. obavijestila Talijansku Republiku da je u odnosu na FITD‑ovu intervenciju u korist Tercasa odlučila pokrenuti postupak utvrđen u članku 108. stavku 2. UFEU‑a.
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-41" title="page-3">
      13. Komisija je 23. prosinca 2015. donijela odluku Tercas.
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-42" title="page-3">
      14. Komisija je u toj odluci smatrala da FITD‑ova intervencija u korist Tercasa, koju je Talijanska središnja banka odobrila 7. srpnja 2014., a čiju je cjelokupnu imovinu držao tužitelj od 1. listopada 2014., čini državnu potporu nespojivu s unutarnjim tržištem čiji povrat Talijanska Republika mora tražiti od njezina korisnika.
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-43" title="page-3">
      15. FITD je 4. veljače 2016. proveo „dobrovoljnu” intervenciju u korist Tercasa, a tužitelj je 14. srpnja 2016. preuzeo Tercas.
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-44" title="page-3">
      16. Presudom Općeg suda od 19. ožujka 2019., Italija i dr./Komisija (T‑98/16, T‑196/16 i T‑198/16, EU:T:2019:167), potvrđenom presudom Suda od 2. ožujka 2021., Komisija/Italija i dr. (C‑425/19 P, EU:C:2021:154), odluka Tercas je poništena.
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-45" title="page-3">
      17. Dopisom od 28. travnja 2021. tužitelj je na temelju članka 46. Statuta Suda Europske unije zatražio od Komisije naknadu štete koju je navodno pretrpio zbog donošenja odluke Tercas, pri čemu je tražio isplatu naknade štete od 228 milijuna eura.
    </p>
    <p class="C09Marge0avecretrait" id="para-46" title="page-3">
      18. Komisija je 11. svibnja 2021. odbila taj zahtjev.”
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Postupak pred Općim sudom i pobijana presuda</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">5</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužbom podnesenom tajništvu Općeg suda 10. srpnja 2021. žalitelj je pokrenuo postupak radi ishođenja, na temelju članka 268. i članka 340. drugog stavka UFEU‑a, naknade štete za koju je smatrao da ju je pretrpio nakon odluke Tercas.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">6</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">On je od Općeg suda zahtijevao da:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">naloži Uniji, koju zastupa Komisija, da mu isplati naknadu štete od 280 milijuna eura odnosno, podredno, 203 milijuna eura, na ime naknade navodno pretrpljene imovinske štete, te naknadu u odgovarajućem iznosu na ime naknade neimovinske štete koju je navodno pretrpio zbog odluke Tercas;</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">naloži Komisiji snošenje troškova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">7</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Opći sud je pobijanom presudom žaliteljevu tužbu u cijelosti odbacio kao djelomično nedopuštenu i odbio kao djelomično neosnovanu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">8</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče dopuštenosti, Opći sud je u biti presudio da je ta tužba zastarjela i stoga nedopuštena u pogledu navodne štete u vezi sa smanjenjem broja zaposlenika i s računima koji se odnose na troškove pravne pomoći, osim onih povezanih s pokretanjem sudskih postupaka u vezi s odlukom Tercas pred Općim sudom i Sudom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">9</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Konkretnije, kad je riječ o eventualnoj šteti koja se temelji na smanjenju broja zaposlenika, Opći sud je u točki 61. pobijane presude presudio da šteta proizlazi iz plana poticaja za zaposlenike koji je uspostavljen 30. prosinca 2015. Tako se, prema mišljenju Općeg suda, navodna šteta konkretizirala upravo u tom trenutku i, slijedom toga, rok zastare od pet godina u pogledu naknade navedene štete istekao je kada je žalitelj podnio svoj prethodni zahtjev Komisiji.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">10</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče ostalih navodnih šteta, Opći sud odbio je tužbu kao neosnovanu uz obrazloženje da nisu ispunjeni uvjeti za nastanak izvanugovorne odgovornosti Unije koji se odnose na postojanje dovoljno ozbiljne povrede pravnog pravila kojim se dodjeljuju prava pojedincima i, s druge strane, na postojanje uzročne veze između postupanja koje se stavlja na teret i štete na koju se poziva.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">11</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Konkretnije, što se tiče, kao prvo, uvjeta koji se odnosi na postojanje dovoljno ozbiljne povrede, Opći sud je u točki 120. pobijane presude utvrdio da je Komisija trebala primijeniti pojam „državna potpora”, u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a, u osobito složenom pravnom i činjeničnom kontekstu u kojem je mjere potpore dodijelio privatni subjekt, ocjenjujući tako okolnosti i elemente na temelju kojih se može izvesti zaključak o pripisivosti mjere, činjeničnom i pravnom kontekstu nacionalnih mjera iz odluke Tercas, uključenosti predstavnika države u različite faze intervencije kao i javnom mandatu koji je bio povjeren FITD‑u.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">12</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U točki 121. pobijane presude Opći sud istaknuo je da činjenica da Komisija u složenim pravnim i činjeničnim okolnostima nije u dovoljnoj mjeri u odluci Tercas dokazala sudjelovanje talijanskih javnih tijela u usvajanju predmetne mjere ni, posljedično, pripisivost te mjere državi u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a nije dovoljna da bi se ta pogreška u ocjeni kvalificirala kao očita i ozbiljna povreda granica Komisijine diskrecijske ovlasti. U točki 122. te presude smatrao je da nepravilnost koju je Komisija počinila u ovom slučaju nije nespojiva s uobičajenim, opreznim i pažljivim postupanjem institucije zadužene za nadzor primjene pravila tržišnog natjecanja, u smislu sudske prakse Suda.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">13</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, što se tiče uvjeta koji se odnosi na postojanje uzročne veze između postupanja koje se stavlja na teret Komisiji i štete navedene u točkama 160. i 161. pobijane presude, Opći sud je u biti presudio da žalitelj nije dokazao postojanje takve uzročne veze. Konkretno, smatrao je da iz opće ocjene relevantnih dokaza proizlazi da je, iako je odluka Tercas mogla igrati određenu ulogu u postupku gubitka povjerenja tužiteljevih klijenata, taj gubitak nastao i zbog drugih čimbenika, tako da se navedena odluka ne može smatrati odlučujućim i izravnim uzrokom navodne štete.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Zahtjevi stranaka u žalbenom postupku</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">14</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojom žalbom žalitelj od Suda zahtijeva da:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">ukine pobijanu presudu;</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">konačno odluči o meritumu, u skladu s člankom 61. Statuta Suda Europske unije,</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">podredno, predmet vrati Općem sudu da odluči o tužbi i</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">naloži Komisiji snošenje troškova postupaka pred Općim sudom i Sudom.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">15</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija od Suda zahtijeva da:</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">odbije žalbu i</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">naloži žalitelju snošenje svih troškova.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">O žalbi</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">16</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U prilog svojoj žalbi žalitelj ističe tri žalbena razloga, od kojih se prvi temelji na povredi članka 46. prvog stavka druge rečenice Statuta Suda Europske unije jer je Opći sud presudio da je tužba nedopuštena u dijelu u kojem se odnosi na štetu koja se odnosi na smanjenje broja zaposlenika, drugi na povredi članka 340. drugog stavka UFEU‑a jer Opći sud nije utvrdio da nezakonito postupanje Komisije predstavlja dovoljno ozbiljnu povredu pravnog pravila kojim se dodjeljuju prava pojedincima i treći na povredi članka 340. drugog stavka UFEU‑a kao i članka 91. točke (e) i članka 96. Poslovnika Općeg suda jer je Opći sud zaključio da ne postoji uzročna veza između Komisijina nezakonitog postupanja i štete koju je žalitelj navodno pretrpio.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">17</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija najprije ističe nedopuštenost žalbe u cijelosti. Međutim, njezina argumentacija u tom pogledu iznesena je samo u okviru njezinih očitovanja o trima razlozima istaknutima u prilog žalbi. Stoga tako istaknute konkretne razloge nedopuštenosti valja ispitati u okviru ocjene žalbenih razloga na koje se odnose.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prvi žalbeni razlog</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Argumentacija stranaka</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">18</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojim prvim žalbenim razlogom žalitelj prigovara Općem sudu da je povrijedio članak 46. prvi stavak drugu rečenicu Statuta Suda Europske unije time što je presudio da je tužba u prvostupanjskom postupku nedopuštena u dijelu u kojem se odnosi na štetu koja se odnosi na smanjenje broja zaposlenika.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">19</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema žaliteljevu mišljenju, Opći sud je u točkama 61. i 68. pobijane presude pogrešno smatrao da je za tužbu za naknadu štete koja se odnosi na eventualnu štetu povezanu sa smanjenjem broja zaposlenika nastupila zastara jer je ta šteta bila trenutačne prirode. Žalitelj osobito kritizira ocjene Općeg suda prema kojima šteta uzrokovana tim smanjenjem proizlazi iz plana poticaja uspostavljenog 30. prosinca 2015. i konkretizira se upravo na taj datum. Međutim, iako je točno da je žalitelj 30. prosinca 2015. sklopio sporazum sa sindikatima u pogledu tog plana poticaja, ipak valja uzeti u obzir činjenicu da je teret koji se odnosi na taj sporazum stvarno snošen tijekom nadolazećih godina, u skladu s isplatama povezanima s postupnom provedbom plana poticaja, i, stoga, velikim dijelom nakon 28. travnja 2016. Stoga navodna šteta nije nastala trenutačno, nego je nastajala usporedno s konkretnim smanjenjem žaliteljeva osoblja, tako da je ta šteta trajne prirode.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">20</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija tvrdi da je prvi žalbeni razlog nedopušten u dijelu u kojem žalitelj njime želi ishoditi novu ocjenu dokaza i činjenica od strane Suda, pri čemu se ipak ne poziva na očito iskrivljavanje tih dokaza ili tih činjenica. U svakom slučaju, taj je žalbeni razlog, prema Komisijinu mišljenju, neosnovan.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ocjena Suda</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">21</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, što se tiče dopuštenosti prvog žalbenog razloga, valja utvrditi da žalitelj njime u biti osporava pravnu kvalifikaciju činjenica koju je proveo Opći sud jer nije kvalificirao navodnu štetu kao „trajnu”, nego kao „trenutačnu”. Međutim, iz sudske prakse Suda proizlazi da je pravna kvalifikacija neke činjenice ili akta, koju je izvršio Opći sud, pravno pitanje koje se može isticati u okviru žalbenog postupka (presuda od 12. svibnja 2022., Klein/Komisija, C‑430/20 P, EU:C:2022:377, t. 41. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">22</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema tome, prvi žalbeni razlog je dopušten.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">23</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, što se tiče osnovanosti tog žalbenog razloga, valja podsjetiti na to da, u skladu s člankom 46. Statuta Suda Europske unije, koji se primjenjuje pred Općim sudom u skladu s člankom 53. prvim stavkom tog Statuta, postupci protiv Unije u predmetima koji proizlaze iz izvanugovorne odgovornosti ne mogu se pokrenuti nakon proteka roka od pet godina od nastanka događaja koji je povod pokretanju postupka.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">24</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prema sudskoj praksi Suda, taj rok počinje teći kada su ispunjeni svi uvjeti kojima podliježe obveza naknade i osobito kada se konkretizira šteta koju je potrebno nadoknaditi (presuda od 8. studenoga 2012., Evropaïki Dynamiki/Komisija, C‑469/11 P, EU:C:2012:705, t. 34. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">25</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom je pogledu Opći sud u točki 61. pobijane presude istaknuo da eventualna šteta koja se temelji na smanjenju broja zaposlenika proizlazi iz plana poticaja koji je uspostavljen 30. prosinca 2015., tako da je navodna šteta nastala upravo u tom trenutku. Prema mišljenju Općeg suda, iz toga slijedi da je rok zastare od pet godina istekao kada je tužitelj Komisiji podnio svoj prethodni zahtjev. Iako se Opći sud nije izričito izjasnio o prirodi te štete, iz te točke pobijane presude proizlazi da on, upućujući na točan trenutak njezina nastanka, toj šteti pripisuje trenutačni karakter.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">26</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U dijelu u kojem žalitelj tvrdi, suprotno onomu što proizlazi iz točke 61. pobijane presude, da su štete nastale zbog smanjenja broja zaposlenika bile trajne prirode jer su proizlazile iz uzastopnih isplata povezanih s odlaskom zaposlenika, valja istaknuti da se, prema sudskoj praksi Suda, šteta smatra trajnom zbog toga što se njezin iznos povećava razmjerno broju proteklih dana (presuda od 28. veljače 2013., Inalca i Cremonini/Komisija, C‑460/09 P, EU:C:2013:111, t. 80. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">27</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, u ovom slučaju, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 14. svojeg mišljenja, iako je točno da na dan donošenja plana poticaja tužitelj nije mogao kvantificirati točan iznos štete, koji je mogao varirati ovisno o uspjehu ili neuspjehu tog plana, on je ipak na taj datum mogao procijeniti najveći iznos navodne štete i osigurati sredstva potrebna za rješavanje takve mogućnosti. Osim toga, kao što je to žalitelj istaknuo pred Sudom, on je prijevremeno rezervirao iznos troškova koje treba snositi i unio ga je u svoju bilancu na dan 31. prosinca 2015.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">28</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tako je od 30. prosinca 2015., datuma provedbe plana poticaja, najveći iznos koji se može dodijeliti na temelju tog plana bio poznat i nije se mogao s vremenom povećati, što isključuje mogućnost da se šteta o kojoj je riječ kvalificira kao „trajna”.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">29</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava kada je presudio da je navodna šteta, koja se odnosi na smanjenje broja zaposlenika, nastala u točno određenom trenutku provedbe plana poticaja i da je tužba za naknadu štete koja se odnosi na tu štetu već bila zastarjela kada je žalitelj podnio svoj prethodni zahtjev Komisiji.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">30</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Slijedom toga, prvi žalbeni razlog valja odbiti kao neosnovan.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugi žalbeni razlog</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Argumentacija stranaka</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">31</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Svojim drugim žalbenim razlogom žalitelj prigovara Općem sudu da je povrijedio članak 340. drugi stavak UFEU‑a time što je utvrdio da Komisijino nezakonito postupanje koje se sastoji od donošenja odluke Tercas ne predstavlja „dovoljno ozbiljnu povredu” pravnog pravila kojim se dodjeljuju prava pojedincima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">32</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu ističe, kao prvo, da Opći sud nije izveo zaključke iz presude Općeg suda od 19. ožujka 2019., Italija i dr./Komisija (T‑98/16, T‑196/16 i T‑198/16, EU:T:2019:167), koja je u žalbenom postupku potvrđena presudom Suda od 2. ožujka 2021., Komisija/Italija i dr. (C‑425/19 P, EU:C:2021:154). Naime, u toj je prvoj presudi Opći sud jasno potvrdio da je Komisija počinila očite pogreške u ocjeni koje se odnose na temeljne pravne i činjenične okolnosti, što je Sud bezrezervno potvrdio u toj drugoj presudi. Prema žaliteljevu mišljenju, te jasne tvrdnje, koje se više ne mogu preispitati u okviru žalbe, dovoljne su za dokazivanje postojanja takve dovoljno ozbiljne povrede.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">33</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Konkretnije, žalitelj tvrdi da Opći sud nije pravilno primijenio kriterij koji se temelji na postojanju očite i teške povrede, kako je definiran u sudskoj praksi Suda, prema kojem je, kada institucija Unije raspolaže smanjenom ili nepostojećom marginom prosudbe za obavljanje svojih aktivnosti, obična povreda pravila dovoljna za utvrđivanje izvanugovorne odgovornosti te institucije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">34</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Žalitelj tvrdi da u ovom slučaju Komisija nije raspolagala nikakvom marginom prosudbe za ocjenu predstavlja li FITD‑ova intervencija u korist Tercasa državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a jer je bila riječ o primjeni objektivnog pravnog pojma. Slijedom toga, Opći sud trebao je utvrditi i proglasiti da je Komisija počinila dovoljno ozbiljnu povredu te odredbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">35</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, prema žaliteljevu mišljenju, čak i pod pretpostavkom da se može prihvatiti da Komisija raspolaže marginom prosudbe zbog navodne pravne i činjenične složenosti predmeta, s obzirom na očite i teške povrede utvrđene u presudama Općeg suda i Suda iz točke 32. ove presude, Opći sud u ovom slučaju nije mogao uzeti u obzir takvu složenost u svrhu ocjene postojanja dovoljno ozbiljne povrede u okviru tužbe zbog izvanugovorne odgovornosti za štetu. U svakom slučaju, trebao je isključiti tu složenost jer je ona izričito odbačena u tim presudama.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">36</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija odgovara da je drugi žalbeni razlog nedopušten jer žalitelj, s jedne strane, nije precizno naveo točke obrazloženja pobijane presude koje se osporavaju i, s druge strane, samo ponavlja argumente koje je Opći sud već odbio, nastojeći tako ishoditi obično preispitivanje činjenica koje nije u nadležnosti Suda u okviru žalbe. Štoviše, ocjena stupnja složenosti predmeta o kojem je riječ činjenično je pitanje koje Sud može nadzirati samo u slučaju iskrivljavanja, na koje se žalitelj, međutim, nije pozvao.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">37</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Podredno, Komisija ističe da je drugi žalbeni razlog neosnovan.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ocjena Suda</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">38</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, što se tiče dopuštenosti drugog žalbenog razloga, u dijelu u kojem Komisija prigovara žalitelju, kao prvo, da nije precizno utvrdio točke pobijane presude koje se osporavaju, valja podsjetiti na to da, prema sudskoj praksi Suda, iz članka 256. stavka 1. drugog podstavka UFEU‑a, članka 58. prvog stavka Statuta Suda Europske unije i članka 168. stavka 1. točke (d) Poslovnika Suda, kao i članka 169. stavka 2. Poslovnika Suda proizlazi da se u žalbi moraju točno navesti osporavani dijelovi presude čije se ukidanje traži kao i pravni argumenti koji posebno podupiru taj zahtjev (presuda od 3. listopada 2013., Inuit Tapiriit Kanatami i dr./Parlament i Vijeće, C‑583/11 P, EU:C:2013:625, t. 46. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">39</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju iz dijela žalbe koji se odnosi na drugi žalbeni razlog kao i iz njegova naslova jasno proizlazi da žalitelj tim dijelom žalbe u cijelosti nastoji osporiti rasuđivanje Općeg suda u pogledu pojma „dovoljno ozbiljna povreda”, izneseno u točkama 114. do 125. pobijane presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">40</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče, kao drugo, Komisijine tvrdnje prema kojoj se žalitelj u okviru drugog žalbenog razloga ograničio na ponavljanje argumenata koje je Opći sud već odbio, valja podsjetiti na to da je točno da žalba u kojoj se samo ponavljaju ili doslovno prenose razlozi i argumenti koji su izneseni pred Općim sudom, uključujući i one koji su se temeljili na činjenicama koje je taj sud izričito odbio, ne ispunjava zahtjeve obrazlaganja koji proizlaze iz odredbi navedenih u točki 38. ove presude. Naime, takva žalba u stvarnosti predstavlja zahtjev za preispitivanje tužbe podnesene Općem sudu, što nije u nadležnosti Suda (presuda od 20. rujna 2016., Mallis i dr./Komisija i ESB, C‑105/15 P do C‑109/15 P, EU:C:2016:702, t. 35. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">41</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, kada žalitelj osporava tumačenje ili primjenu prava Unije koju je dao Opći sud, o pravnim pitanjima ocijenjenima u prvom stupnju može se ponovno raspravljati tijekom žalbenog postupka. Naime, kad žalitelj ne bi mogao temeljiti svoju žalbu na razlozima i argumentima već korištenima pred Općim sudom, žalbeni bi postupak dijelom bio lišen svojeg smisla (presuda od 20. rujna 2016., Mallis i dr./Komisija i ESB, C‑105/15 P do C‑109/15 P, EU:C:2016:702, t. 36. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">42</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju žalitelj svojim drugim žalbenim razlogom nastoji dovesti u pitanje tumačenje i primjenu Općeg suda pojma „dovoljno ozbiljna povreda”, što, na temelju sudske prakse navedene u prethodnoj točki, može biti predmet nadzora Suda u okviru žalbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">43</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, kad je riječ o Komisijinoj tvrdnji prema kojoj ocjena stupnja složenosti predmeta o kojem je riječ predstavlja činjenično pitanje koje nije u nadležnosti Suda u okviru žalbe, osim u slučaju iskrivljavanja, valja pojasniti da je, prema sudskoj praksi Suda, kada je Opći sud utvrdio ili ocijenio činjenice, Sud nadležan za izvršavanje svojeg nadzora ako je Opći sud kvalificirao njihovu pravnu prirodu i iz toga izveo pravne posljedice. Ovlast nadzora Suda proteže se, među ostalim, na pitanje je li Opći sud primijenio pravilne pravne kriterije prilikom svoje ocjene činjenica (presuda od 25. siječnja 2022., Komisija/European Food i dr., C‑638/19 P, EU:C:2022:50, t. 72. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">44</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, u ovom slučaju, suprotno onomu što tvrdi Komisija, žalitelj osporava pravne kriterije koje je primijenio Opći sud, a osobito kriterij koji se temelji na stupnju činjenične i pravne složenosti predmeta, koji je Opći sud izveo iz sudske prakse navedene u točkama 106., 110. i 113. pobijane presude, kako bi utvrdio postojanje „dovoljno ozbiljne povrede”, što predstavlja pravno pitanje koje podliježe nadzoru Suda u okviru žalbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">45</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Slijedom navedenog, drugi žalbeni razlog je dopušten.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">46</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, što se tiče osnovanosti drugog žalbenog razloga, najprije valja podsjetiti na to da je, u skladu sa sudskom praksom Suda, za nastanak izvanugovorne odgovornosti Unije na temelju članka 340. drugog stavka UFEU‑a potrebno ispuniti niz pretpostavki, a to su postojanje dovoljno ozbiljne povrede pravnog pravila kojim se pojedincima priznaju određena prava, stvarni nastanak štete i postojanje uzročne veze između povrede obveze donositelja akta i štete koju su pretrpjele oštećene osobe (presuda od 5. ožujka 2024., Kočner/Europol, C‑755/21 P, EU:C:2024:202, t. 117. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">47</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče zahtjeva dovoljno ozbiljne povrede pravnog pravila kojim se dodjeljuju prava pojedincima, koji je predmet ovog žalbenog razloga, Opći sud je u pobijanoj presudi smatrao da Komisija, time što u odluci Tercas nije pravilno primijenila pojam „intervencija države ili intervencija putem državnih sredstava” u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a, nije počinila dovoljno ozbiljnu povredu te odredbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">48</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U točkama 120. i 121. pobijane presude Opći sud je konkretnije utvrdio da, s obzirom na složeni pravni i činjenični kontekst u kojem je predmetne mjere potpore dodijelio privatni subjekt, činjenica da Komisija u odluci Tercas nije u dovoljnoj mjeri dokazala uključenost talijanskih javnih tijela u donošenje predmetne mjere ni, slijedom toga, pripisivost te mjere državi u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a, ne može predstavljati očitu i tešku povredu granica diskrecijske ovlasti Komisije.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">49</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu, što se tiče, kao prvo, žaliteljeva argumenta prema kojem Opći sud nije pravilno primijenio kriterij koji se odnosi na „očitu i tešku povredu”, kako je definiran u sudskoj praksi Suda, valja podsjetiti na to da, prema toj sudskoj praksi, postojanje dovoljno ozbiljne povrede prava Unije treba ocjenjivati s obzirom na svaku vrstu situacije. Stoga je povreda prava Unije dovoljno ozbiljna kada je institucija Unije prilikom izvršavanja svoje normativne ovlasti, za koju joj pravo Unije ostavlja marginu prosudbe, očito i ozbiljno povrijedila granice izvršavanja te ovlasti. Nasuprot tomu, ako ta institucija nije bila suočena s normativnim izborima te ako ima samo vrlo ograničenu marginu prosudbe, ili ona čak ne postoji, obična povreda prava Unije može biti dovoljna za utvrđivanje postojanja dovoljno ozbiljne povrede (vidjeti u tom smislu presudu od 19. travnja 2007., Holcim (Deutschland)/Komisija, C‑282/05 P, EU:C:2007:226, t. 47. i navedenu sudsku praksu kao i od 5. ožujka 2024., Kočner/Europol, C‑755/21 P, EU:C:2024:202, t. 126. i navedenu sudsku praksu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">50</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom je slučaju presuđeno, u presudi Općeg suda od 19. ožujka 2019., Italija i dr./Komisija (T‑98/16, T‑196/16 i T‑198/16, EU:T:2019:167, t. 70. i 87. do 90.) i, po žalbi, u presudi Suda od 2. ožujka 2021., Komisija/Italija i dr. (C‑425/19 P, EU:C:2021:154, t. 63. i 67.), da nezakonitost odluke Tercas u biti proizlazi iz dviju konceptualnih pogrešaka. Prva od tih pogrešaka temelji se na miješanju uvjeta koji se odnosi na pripisivost potpore i uvjeta koji se odnosi na državna sredstva, a druga se temelji na ocjeni uvjeta pripisivosti potpore državi, koju je ipak dodijelio privatni subjekt, primjenom istog testa koji se primjenjuje kada potporu dodjeljuje javno poduzeće.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">51</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">No, u skladu s ustaljenom sudskom praksom, pojam državne potpore, kako je definiran u UFEU‑u, predstavlja pravno pitanje i treba se tumačiti na temelju objektivnih elemenata. Zbog toga sud Unije treba, načelno i uzimajući u obzir konkretne elemente spora kao i tehnički ili složeni karakter ocjena koje je izvršila Komisija, izvršiti cjelokupni nadzor u dijelu koji se odnosi na pitanje spada li mjera u područje primjene članka 107. stavka 1. UFEU‑a (presuda od 30. studenoga 2016., Komisija/Francuska i Orange, C‑486/15 P, EU:C:2016:912, t. 87. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">52</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Slijedom toga, Komisija raspolaže samo znatno smanjenom marginom prosudbe, ili margina prosudbe čak niti ne postoji, u pogledu kvalifikacije mjere kao „državne potpore” u smislu članka 107. stavka 1. UFEU‑a, tako da obična povreda te odredbe može biti dovoljna za utvrđivanje postojanja dovoljno ozbiljne povrede.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">53</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče, kao drugo, žaliteljeva argumenta koji se temelji na tome da se Opći sud nije trebao osloniti na činjeničnu i pravnu složenost predmeta kako bi isključio postojanje takve dovoljno ozbiljne povrede, iz sudske prakse Suda, na koju je Opći sud pravilno podsjetio u točki 113. pobijane presude, proizlazi da sustav koji je Sud uspostavio u području izvanugovorne odgovornosti Unije uzima u obzir, prema potrebi, složenost situacija koje treba riješiti (presuda od 16. srpnja 2009., Komisija/Schneider Electric, C‑440/07 P, EU:C:2009:459, t. 161. i navedena sudska praksa) i to također kada povrijeđeno pravno pravilo ne ostavlja nikakvu marginu prosudbe predmetnom tijelu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">54</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu iz sudske prakse Suda proizlazi da, iako je margina prosudbe koju povrijeđeno pravno pravilo ostavlja tijelu Unije relevantan element koji treba uzeti u obzir u svim slučajevima kako bi se utvrdilo je li to tijelo počinilo dovoljno ozbiljnu povredu, nepostojanje margine prosudbe nema nužno za posljedicu to da je povreda tog pravnog pravila dovoljno ozbiljna (vidjeti, u tom smislu, presudu od 11. siječnja 2024., Dyson i dr./Komisija, C‑122/22 P, EU:C:2024:11, t. 52.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">55</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, ovisno o okolnostima svakog slučaja, mogu se uzeti u obzir drugi elementi s obzirom na kontekst u kojem je počinjena utvrđena povreda. Tako je moguća situacija u kojoj povreda pravnog pravila, kojim se dotičnom tijelu ne ostavlja nikakva margina prosudbe, nije, s obzirom na okolnosti, očita i stoga dovoljno ozbiljna, osobito ako ta povreda proizlazi iz ispričive pogreške koja se tiče prava, s obzirom na složenost situacije koju treba riješiti i poteškoće u primjeni ili tumačenju teksta koji sadržava to pravilo (presuda od 11. siječnja 2024., Dyson i dr./Komisija, C‑122/22 P, EU:C:2024:11, t. 53.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">56</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Takve poteškoće u tumačenju i primjeni mogu objasniti postupanje institucije u slučaju da se pokaže da je ona postupala kao uobičajeno oprezno i pažljivo upravno tijelo u sličnim okolnostima (presuda od 22. rujna 2022., IMG/Komisija, C‑619/20 P i C‑620/20 P, EU:C:2022:722, t. 192.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">57</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju, kao što je to već istaknuto u točki 50. ove presude, u presudi Općeg suda od 19. ožujka 2019., Italija i dr./Komisija (T‑98/16, T‑196/16 i T‑198/16, EU:T:2019:167), koja je potvrđena presudom Suda od 2. ožujka 2021., Komisija/Italija i dr. (C‑425/19 P, EU:C:2021:154), Opći sud utvrdio je da je donošenjem odluke Tercas Komisija počinila dvije konceptualne pogreške koje se odnose na tumačenje i primjenu pojma „državne potpore”, koje su se odnosile na osnovne kriterije koji se odnose na državno podrijetlo predmetne mjere potpore.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">58</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Slijedom toga, kao što je to nezavisni odvjetnik istaknuo u točki 27. svojeg mišljenja, Komisija je u odluci Tercas primijenila pogrešan test kako bi kvalificirala predmetne mjere potpore. Međutim, suprotno onomu što je Opći sud presudio u točkama 120. i 121. pobijane presude, time što je počinila takve konceptualne pogreške, Komisija je dovoljno ozbiljno povrijedila članak 107. stavak 1. UFEU‑a, i to neovisno o eventualnim poteškoćama u primjeni pojma „državna potpora” u smislu te odredbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">59</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga je Opći sud počinio pogrešku koja se tiče prava time što je smatrao da Komisija nije počinila dovoljno ozbiljnu povredu članka 107. stavka 1. UFEU‑a. Iz toga proizlazi da drugi žalbeni razlog valja prihvatiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Treći žalbeni razlog</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">60</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Nakon što je drugi žalbeni razlog prihvaćen, valja ispitati treći žalbeni razlog. Naime, iako je Sud u okviru ispitivanja drugog žalbenog razloga utvrdio da je odlukom Tercas dovoljno ozbiljno povrijeđen članak 107. stavak 1. UFEU‑a, valja, s obzirom na kumulativni karakter triju uvjeta za nastanak izvanugovorne odgovornosti Unije navedenih u točki 46. ove presude, ispitati postoji li uzročna veza između te povrede prava Unije i štete koju je žalitelj navodno pretrpio.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">61</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu, žalitelj je pred Općim sudom u biti tvrdio da je odluka Tercas dovela do smanjenja povjerenja klijenata u njega zbog nesigurnosti u pogledu njegove sposobnosti da dovrši postupak spajanja preuzimanjem Tercasa, što je uzrokovalo gubitak depozita i klijenata (izgubljenu dobit), štetu njegovu ugledu (nematerijalnu štetu) kao i troškove za mjere ublažavanja negativnih učinaka odluke Tercas (stvarnu štetu).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">62</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Treći žalbeni razlog podijeljen je na četiri dijela.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prvi dio</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Argumentacija stranaka</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">63</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Prvim dijelom trećeg žalbenog razloga žalitelj tvrdi, u pogledu štete koja proizlazi iz gubitka klijenata, s jedne strane, da je Opći sud, time što je u točki 137. pobijane presude isključio postojanje uzročne veze zbog toga što žalitelj nije razlikovao svoje klijente od Tercasovih klijenata, povrijedio članak 340. drugi stavak UFEU‑a. Prema žaliteljevu mišljenju, to nepostojanje razlikovanja u ovom slučaju nije relevantno jer nakon Tercasova spajanja sa žaliteljem nije bilo moguće razlikovati klijente jedne te banke od onih druge. U svakom slučaju, odluka Tercas prouzročila je gubitak povjerenja žaliteljevih klijenata zbog visoke nesigurnosti u pogledu njegove procijenjene sposobnosti da uspješno provede složeni postupak integracije Tercasa i, općenitije, da ostvari svoje strateške ciljeve u uvjetima ekonomske i imovinske ravnoteže.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">64</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S druge strane, žalitelj tvrdi da je Opći sud u točkama 139. i 141. pobijane presude pogrešno primijenio članak 340. drugi stavak UFEU‑a jer je smatrao da je FITD‑ova dobrovoljna intervencija u korist Tercasa okolnost koja može dovesti do prekida uzročne veze između gubitka klijenata koji je žalitelj pretrpio i donošenja odluke Tercas. Prema žaliteljevu mišljenju, odluka Tercas stvorila je neizvjesnu situaciju, što je dovelo do fenomena „navale na šaltere”, a što je u ovom slučaju dovelo do gubitaka klijenata i depozita. Dodaje da kasnijom dobrovoljnom intervencijom FITD‑a nije otklonjen takav gubitak povjerenja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">65</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija odgovara da je prvi dio trećeg žalbenog razloga očito nedopušten i, u svakom slučaju, neosnovan.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ocjena Suda</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">66</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U području izvanugovorne odgovornosti Unije pitanje postojanja uzročne veze između štetnog događaja i štete, što je pretpostavka za nastanak te odgovornosti, predstavlja pravno pitanje koje samim time podliježe nadzoru Suda (presuda od 16. srpnja 2009., Komisija/Schneider Electric, C‑440/07 P, EU:C:2009:459, t. 192.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">67</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 42. svojeg mišljenja, činjenična ocjena uzročne veze koju je proveo Opći sud nije u nadležnosti Suda u okviru žalbe, osim u slučaju iskrivljavanja činjenica ili dokaza (vidjeti, u tom smislu, presudu od 19. listopada 2017., Agriconsulting Europe/Komisija, C‑198/16 P, EU:C:2017:784, t. 22.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">68</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju valja utvrditi da prvim dijelom trećeg žalbenog razloga žalitelj osporava činjenične ocjene provedene u pobijanoj presudi, koje se odnose na njegove argumente kojima nastoji dokazati da je odluka Tercas dovela do gubitka povjerenja njegovih klijenata i, slijedom toga, do gubitaka klijenata i depozita. Međutim, osporavajući te ocjene Općeg suda, žalitelj nije ni tvrdio ni, a fortiori, dokazao bilo kakvo iskrivljavanje činjenica ili dokaza.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">69</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Konkretnije, što se tiče žaliteljeva argumenta koji se temelji na tome da je Opći sud, kako bi isključio postojanje uzročne veze između Komisijina postupanja i gubitka klijenata, u točki 137. pobijane presude presudio da žalitelj nije razlikovao svoje klijente od Tercasovih klijenata, valja utvrditi, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 36. svojeg mišljenja, da se, suprotno onomu što tvrdi žalitelj, Opći sud nije samo ograničio na utvrđenje da on nije razlikovao vlastite klijente od Tercasovih. Naime, taj je sud presudio da žalitelj nije iznio posebne argumente kojima bi se utvrdilo može li se Tercasov gubitak klijenata i izravnih depozita pripisati odluci Tercas.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">70</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Slijedom navedenog, prvi dio trećeg žalbenog razloga valja odbaciti kao djelomično nedopušten i odbiti kao djelomično neosnovan.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugi dio</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Argumentacija stranaka</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">71</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Drugim dijelom trećeg žalbenog razloga žalitelj prigovara Općem sudu da se u točkama 150. i 151. pobijane presude pogrešno pozvao na presudu od 30. lipnja 2021., Fondazione Cassa di Risparmio di Pesaro i dr./Komisija (T‑635/19, EU:T:2021:394) a da pritom nije uzeo u obzir razlike između predmeta u kojem je donesena ta presuda i ovog predmeta. U tom pogledu ističe da se u tom prvom predmetu Komisija ograničila na pitanje spojivosti intervencije nacionalnih tijela s pravilima u području državnih potpora a da pritom nije donijela odluku, izvršavajući isključivo nezakonite pritiske na talijanska tijela. Komisijina stajališta stoga se nisu odnosila na konkretnu mjeru, za razliku od ovog predmeta, u kojem je Komisija donijela odluku Tercas koja je obvezujuća za predmetne stranke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">72</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija ističe da taj dio trećeg žalbenog razloga nije samo nedopušten, nego i očito neosnovan jer iskrivljuje sadržaj pobijane presude. U svakom slučaju, on je bespredmetan.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ocjena Suda</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">73</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Valja istaknuti da se Opći sud u pobijanoj presudi pozvao na svoju presudu od 30. lipnja 2021., Fondazione Cassa di Risparmio di Pesaro i dr./Komisija (T‑635/19, EU:T:2021:394) kako bi zauzeo stajalište o argumentaciji koju je žalitelj iznio u prvostupanjskom postupku. Stoga je Opći sud u točkama 150. do 152. pobijane presude, nakon što je analizirao tu presudu od 30. lipnja 2021., u biti odbio žaliteljev argument prema kojem navedena presuda od 30. lipnja 2021. potvrđuje postojanje izravne uzročne veze u ovom slučaju te je zaključio da ona nije dovoljna za utvrđivanje postojanja takve veze. Usto, suprotno onomu što tvrdi žalitelj, Opći sud je u točki 152. pobijane presude izričito priznao da su predmet u kojem je donesena ta presuda od 30. lipnja 2021. i ovaj predmet različiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">74</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga razmatranja Općeg suda koja se odnose na presudu od 30. lipnja 2021., Fondazione Cassa di Risparmio di Pesaro i dr./Komisija (T‑635/19, EU:T:2021:394) nisu osnova njegove odluke jer se Opći sud oslonio na dokaze koji su mu podneseni, a ne na tu presudu, kako bi u ovom slučaju isključio postojanje uzročne veze.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">75</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Međutim, iz sudske prakse Suda proizlazi da je žalbeni razlog usmjeren protiv obrazloženja pobijane presude koje ne utječe na njezinu izreku bespredmetan i stoga ga treba odbiti (vidjeti, u tom smislu, presude od 18. ožujka 1993., Parlament/Frederiksen, C‑35/92 P, EU:C:1993:104, t. 31. i od 27. travnja 2023., Fondazione Cassa di Risparmio di Pesaro i dr./Komisija, C‑549/21 P, EU:C:2023:340, t. 80.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">76</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Slijedom toga, drugi dio trećeg žalbenog razloga valja odbiti kao bespredmetan.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Treći dio</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Argumentacija stranaka</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">77</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Trećim dijelom trećeg žalbenog razloga žalitelj prigovara Općem sudu da je povrijedio članak 340. drugi stavak UFEU‑a jer je potvrdio da su drugi čimbenici, osim odluke Tercas, pridonijeli nastanku štete koju je žalitelj navodno pretrpio te je stoga isključio postojanje uzročne veze između te štete i Komisijina postupanja koje se sastoji od donošenja te odluke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">78</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, žalitelj osporava da okolnosti iznesene u točkama 144. do 149. pobijane presude mogu prekinuti tu uzročnu vezu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">79</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, žalitelj tvrdi da su se gubici zabilježeni u njegovoj bilanci na dan 31. prosinca 2015. pojavili u kontekstu u kojem je odluka Tercas već znatno pogoršala njegov ugled. U svakom slučaju, na temelju tehničkih izvješća svojih savjetnika, žalitelj je uzeo u obzir utjecaj tog čimbenika na kvantifikaciju štete na koju se poziva, pri čemu je smatrao da se samo udio od 50 % gubitaka klijenata i depozita zabilježenih između lipnja i prosinca 2016. može izravno pripisati odluci Tercas.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">80</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, okolnost da je žaliteljeva uprava bila predmet upravnih sankcija nije relevantna u ovom slučaju jer su te sankcije izrečene tek između rujna i studenoga 2018., odnosno znatno nakon što je šteta na koju se poziva nastala. Isto tako, što se tiče uključenosti žaliteljeve uprave u kaznene postupke, sama Komisija priznaje da su te istrage pokrenute nakon nastanka te štete tijekom 2017., 2020. i 2021.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">81</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao treće, žalitelj u biti tvrdi da Tercasova ranija propast nije mogla predstavljati odlučujući uzrok štete na koju se poziva, s obzirom na to da je ta okolnost bila poznata nekoliko mjeseci prije donošenja odluke Tercas i da je ona upravo bila razlog zbog kojeg su procesu integracije Tercasa u žalitelja od 2014. prethodili ne samo FITD‑ovo potpuno pokrivanje Tercasova financijskog deficita, već i dodatne intervencije za konsolidaciju Tercasova i žaliteljeva kapitala.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">82</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao četvrto, žalitelj tvrdi da se troškovi nastali mjerama ublažavanja negativnih učinaka odluke Tercas očito mogu izravno pripisati odluci Tercas jer ih je žalitelj snosio upravo kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri smanjili negativni učinci te odluke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">83</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, žalitelj ističe da postojanje drugih događaja koji su mogli doprinijeti navedenoj šteti ni u kojem slučaju ne može prekinuti uzročnu vezu između Komisijina postupanja, koje se sastojalo od donošenja odluke Tercas, i te štete. Naime, postojanje drugih uzročnih čimbenika moglo bi utjecati samo na izračun naknade štete, koji bi Sud smanjio, uključujući ex aequo et bono.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">84</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija odgovara da treći dio trećeg žalbenog razloga treba odbaciti kao očito nedopušten i, u svakom slučaju, odbiti kao neosnovan.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ocjena Suda</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">85</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao prvo, što se tiče žaliteljevih argumenata kojima on osporava da okolnosti iznesene u točkama 144. do 149. pobijane presude mogu prekinuti uzročnu vezu između odluke Tercas i pretrpljene štete, valja istaknuti da, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 67. ove presude, činjenična ocjena uzročne veze koju je proveo Opći sud nije u nadležnosti Suda u okviru žalbe, osim u slučaju iskrivljavanja činjenica ili dokaza.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">86</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Budući da žalitelj nije ni tvrdio ni, a fortiori, dokazao takvo iskrivljavanje, te argumente valja odbaciti kao očito nedopuštene.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">87</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Kao drugo, što se tiče žaliteljeva argumenta prema kojem postojanje drugih konkurentnih čimbenika uzročnosti ne može prekinuti uzročnu vezu između odluke Tercas i štete koju je navodno pretrpio, nego može utjecati samo na izračun naknade štete, valja utvrditi da je takav argument obuhvaćen pravnim pitanjem koje može biti podvrgnuto nadzoru Suda u okviru žalbe.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">88</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Naime, tim argumentom žalitelj poziva Sud da odluči o tome je li Opći sud primijenio ispravne kriterije kako bi utvrdio postojanje uzročne veze između događaja koji je prouzročio štetu i štete, kada je ta šteta mogla biti uzrokovana drugim konkurentnim čimbenicima uzročnosti i, konkretnije, o tome je li, kao što to tvrdi žalitelj, učinak mogućih istodobnih uzroka nužno ograničen na kvantifikaciju štete ili može, ovisno o slučaju, utjecati na samo postojanje takve uzročne veze.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">89</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu, iz sudske prakse Suda proizlazi da se uvjet u vezi s postojanjem uzročne veze odnosi na postojanje dovoljno izravne uzročno‑posljedične veze između postupanja institucije Unije i štete, a koju mora dokazati žalitelj, tako da postupanje koje se stavlja na teret mora biti odlučujući uzrok štete (presuda od 27. travnja 2023., Fondazione Cassa di Risparmio di Pesaro i dr./Komisija, C‑549/21 P, neobjavljenu, EU:C:2023:340, t. 114. i navedena sudska praksa).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">90</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Konkretnije, šteta mora dovoljno izravno proizlaziti iz nezakonitog postupanja (presuda od 5. rujna 2019., Europska unija/Guardian Europe i Guardian Europe/Europska unija, C‑447/17 P i C‑479/17 P, EU:C:2019:672, t. 135.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">91</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tako bi čak i u slučaju eventualnog doprinosa institucija šteti čija se naknada traži, taj doprinos mogao biti suviše udaljen zbog drugih čimbenika, poput odgovornosti trećih osoba, ili, ovisno o slučaju, žalitelja (vidjeti, u tom smislu, presudu od 18. ožujka 2010., Trubowest Handel i Makarov/Vijeće i Komisija, C‑419/08 P, EU:C:2010:147, t. 59.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">92</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga proizlazi, kao što je to također istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 44. svojeg mišljenja, da učinak mogućih istodobnih uzroka nije ograničen na kvantifikaciju štete, nego može utjecati na samo postojanje uzročne veze između radnji pripisivih instituciji i štete.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">93</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga je u ovom slučaju, kako bi utvrdio postojanje izravne uzročne veze između odluke Tercas i navodne štete, Opći sud pravilno presudio, osobito u točkama 132., 134. i 143. pobijane presude, da na žalitelju nije da dokaže da je ta odluka mogla pridonijeti nastanku te štete, nego da dokaže da je ona bila odlučujući uzrok navedene štete.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">94</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Iz toga slijedi da Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava time što je uzeo u obzir postojanje drugih čimbenika koji su mogli pridonijeti nastanku navodne štete u okviru svoje ocjene kojom se nastoji utvrditi uzročna veza između odluke Tercas i te štete.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">95</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Slijedom toga, treći dio trećeg žalbenog razloga valja odbaciti kao djelomično nedopušten i odbiti kao djelomično neosnovan.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Četvrti dio</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Argumentacija stranaka</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">96</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Četvrtim dijelom trećeg žalbenog razloga žalitelj prigovara Općem sudu da je presudio da dva tehnička izvješća koja je podnio žalitelj i koja su sastavili, prvo, jedno konzultantsko društvo, i drugo, jedan sveučilišni profesor, nisu pouzdana jer se temelje isključivo na računovodstvenim dokumentima i elementima koje je dostavio sam žalitelj. Osim toga, tvrdi da je Opći sud, ako je smatrao da su dokumenti koje je podnio žalitelj nedovoljni zbog njihove jednostrane prirode, na temelju članka 91. točke (e) i članka 96. Poslovnika Općeg suda mogao imenovati stručnjaka, kako bi proveo potrebne ocjene na temelju elemenata koje su dostavile obje stranke.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">97</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Komisija smatra da je taj dio žalbenog razloga nedopušten i, u svakom slučaju, u dijelu u kojem žalitelj osporava to što Opći sud nije imenovao stručnjaka, očito neosnovan.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">–</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Ocjena Suda</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">98</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Što se tiče, s jedne strane, žaliteljeva argumenta koji se temelji na tome da je Opći sud potvrdio da tehnička izvješća koja je podnio žalitelj nisu pouzdana, valja pojasniti, kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 50. svojeg mišljenja, da se Opći sud nije ograničio na osporavanje pouzdanosti tih izvješća kao takvih. Naime, nakon što ih je analizirao u točkama 156. i 158. pobijane presude, Opći sud je u točki 159. te presude utvrdio da navedena izvješća kao takva nisu dovoljna da bi se dokazalo da je navodna šteta izravna posljedica Komisijina postupanja.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">99</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu valja podsjetiti na to da samo Opći sud prosuđuje eventualnu nužnost nadopunjavanja informacija kojima raspolaže u predmetima u kojima postupa. Isključivo on ocjenjuje jesu li dokazi kojima raspolaže dostatni te to Sud u žalbenom postupku ne može preispitivati, osim ako su ti dokazi bili iskrivljeni ili je sadržajna netočnost zaključaka Općeg suda vidljiva iz dokumenata u spisu (presuda od 16. srpnja 2009., Der Grüne Punkt – Duales System Deutschland/Komisija, C‑385/07 P, EU:C:2009:456, t. 163.).</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">100</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Stoga valja utvrditi da žalitelj argumentom navedenim u točki 98. ove presude samo osporava ocjenu činjeničnih okolnosti koju je proveo Opći sud a da pritom ne dokazuje niti se poziva na postojanje iskrivljavanja činjenica ili dokaza, tako da je taj argument očito nedopušten.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">101</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S druge strane, također valja odbiti kao neosnovan žaliteljev argument prema kojem je Opći sud mogao imenovati sudskog stručnjaka za provođenje potrebnih procjena na temelju elemenata koje su dostavile obje stranke, s obzirom na to da, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 99. ove presude, samo Opći sud ocjenjuje moguću potrebu za dopunom informacija kojima raspolaže o predmetima o kojima odlučuje.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">102</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Slijedom navedenog, četvrti dio trećeg žalbenog razloga valja odbaciti kao djelomično očito nedopušten i odbiti kao djelomično neosnovan.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">103</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tim okolnostima treći žalbeni razlog treba odbiti.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">104</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">S obzirom na prethodna razmatranja, pobijanu presudu valja ukinuti u dijelu u kojem je Opći sud odbio tužbu zato što Komisija nije počinila dovoljno ozbiljnu povredu članka 107. stavka 1. UFEU‑a. U preostalom dijelu žalba se odbija.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">O tužbi pred Općim sudom</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">105</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s prvim podstavkom članka 61. Statuta Suda Europske unije, Sud u slučaju ukidanja odluke Općeg suda može vratiti predmet na odlučivanje Općem sudu ili sam konačno odlučiti o sporu ako stanje postupka to dopušta.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">106</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Budući da stanje postupka dopušta donošenje konačne odluke, valja ispitati postoji li izvanugovorna odgovornost Unije s obzirom na uvjete za nastanak te odgovornosti, kako su navedeni u točki 46. ove presude.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">107</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U tom pogledu iz točaka 59. do 102. ove presude proizlazi da Opći sud nije počinio pogrešku koja se tiče prava kada je u točki 161. pobijane presude presudio da žalitelj nije dokazao postojanje uzročne veze između navodno nezakonitog postupanja Komisije i navodne štete.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">108</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Budući da je postojanje takve uzročne veze jedan od kumulativnih uvjeta koji moraju biti ispunjeni kako bi se utvrdila izvanugovorna odgovornost Unije na temelju članka 340. drugog stavka UFEU‑a, ta se odgovornost ne može utvrditi.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">109</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Slijedom toga, tužbu valja odbiti kao neosnovanu.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count"/>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Troškovi</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">110</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Na temelju članka 184. stavka 2. Poslovnika Suda, kad žalba nije osnovana ili kad je žalba osnovana i Sud sâm konačno odluči u sporu, Sud odlučuje o troškovima.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">111</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U skladu s člankom 138. stavkom 1. tog poslovnika, koji se na temelju njegova članka 184. stavka 1. primjenjuje na žalbeni postupak, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. U skladu s tim člankom 138. stavkom 3. prvom rečenicom, ako stranke djelomično uspiju u svojim zahtjevima, svaka stranka snosi svoje troškove.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">112</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U ovom slučaju, budući da je pobijana presuda djelomično ukinuta, ali je zahtjev za naknadu štete odbijen, žalitelju i Komisiji valja naložiti snošenje vlastitih troškova koji se odnose kako na prvostupanjski tako i na žalbeni postupak.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <p class="C41DispositifIntroduction" id="para-187" title="page-19">
      Slijedom navedenog, Sud (drugo vijeće) proglašava i presuđuje:
    </p>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">1.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Presuda Općeg suda Europske unije od 20. prosinca 2023., Banca Popolare di Bari/Komisija (T‑415/21, EU:T:2023:833) ukida se u dijelu u kojem se njome utvrđuje da društvo BdM Banca SpA nije dokazalo da je Europska komisija počinila dovoljno ozbiljnu povredu članka 107. stavka 1. UFEU‑a.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">2.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">U preostalom dijelu žalba se odbija.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">3.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Tužba društva BdM Banca SpA na temelju članka 268. UFEU‑a radi naknade štete koju je navodno pretrpjelo nakon donošenja Odluke (EU) 2016/1208 od 23. prosinca 2015. o državnoj potpori SA.39451 (2015/C) (ex 2015/NN) koju je Italija provela u korist društva Banca Tercas odbija se.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <table cellpadding="0" cellspacing="0" border="0" width="100%">
<col width="5%"/>
<col width="95%"/>
<tr>
<td valign="top">
<p class="count">4.</p>
</td>
<td valign="top">
<p class="normal">Društvo BdM Banca SpA i Europska komisija snosit će vlastite troškove koji se odnose kako na prvostupanjski tako i na žalbeni postupak.</p>
</td>
</tr>
</table>
    <div class="signatures">
<p class="C77Signatures" id="para-192" title="page-20">
<span class="signatory">Potpisi</span>
</p>
</div>
    <div/>
  <hr class="note"/>
<p class="note footnote">(<span class="note footnote notemarker">
<a id="t-1" href="#c-1">*</a>
</span>) Jezik postupka: talijanski</p>
</body>
</html>
