–

tužbu podnesenu tajništvu Općeg suda 8. travnja 2024.,

–

prvi niz mjera upravljanja postupkom od 16. prosinca 2024. te tužiteljeve i Komisijine odgovore podnesene tajništvu Općeg suda 16. odnosno 20. siječnja 2025.,

–

drugi niz mjera upravljanja postupkom od 4. veljače 2025. te tužiteljeve i Komisijine odgovore podnesene tajništvu Općeg suda 21. odnosno 19. veljače 2025.,

1

Svojom tužbom na temelju članka 263. UFEU‑a tužitelj, Compagnie générale des établissements Michelin, traži poništenje Odluke Komisije C(2024) 243 final od 10. siječnja 2024. kojom se njemu i svim društvima koja su izravno ili neizravno pod njegovim nadzorom nalaže da dopuste provođenje pretrage u skladu s člankom 20. stavkom 4. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 (predmet AT.40863 – Hoops) (u daljnjem tekstu: pobijana odluka).

I.

Okolnosti spora

2

Tužitelj se bavi, među ostalim, proizvodnjom i prodajom guma za automobile i kamione u Europskom gospodarskom prostoru (EGP) i u cijelom svijetu.

3

U okviru istrage pokrenute po službenoj dužnosti Europska komisija donijela je 10. siječnja 2024. pobijanu odluku kojom se tužitelju nalaže da dopusti provođenje pretrage u skladu s člankom 20. stavkom 4. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima [101. i 102. UFEU‑a] (SL 2003., L 1, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165. i ispravak SL 2016., L 173, str. 108.).

4

Članak 1. pobijane odluke glasi kako slijedi:

5

U članku 2. stavku 2. pobijane odluke Komisija podsjeća na ovlast oduzimanja dokumentacije koju imaju njezini inspektori tijekom odvijanja pretrage. U članku 3. pobijane odluke pojašnjava se da pretraga može početi 30. siječnja 2024. ili nedugo nakon toga.

6

Relevantno obrazloženje pobijane odluke navodi se u sljedećim uvodnim izjavama:

–

„(2) Komisija raspolaže informacijama koje upućuju na to da su glavni proizvođači guma u EGP‑u, među kojima je [tužitelj], sudjelovali te bi i dalje mogli sudjelovati u protutržišnim sporazumima i/ili usklađenim djelovanjima u pogledu usklađivanja cijena (osobito veleprodajnih cijena) novih zamjenskih guma za automobile i kamione koji se prodaju u EGP‑u.

–

(3) Konkretno, u skladu s informacijama kojima raspolaže Komisija, proizvođači guma, među kojima je [tužitelj], razmijenili su poslovno osjetljive informacije (uključujući preko javnih kanala koji su dostupni svima) o svojim namjerama i cjenovnim strategijama kako bi utjecali na svoje cjenovne politike.

–

(4) To je ponašanje počelo barem u [navedenoj godini], ali ne može se isključiti da je počelo ranije te da je i dalje u tijeku [(u daljnjem tekstu: glavno razdoblje)]. Elementi upućuju na prethodno usklađivanje u pogledu tih proizvoda barem [tijekom prethodnog razdoblja] [(u daljnjem tekstu: prethodno razdoblje), koje je bilo nekoliko godina prije glavnog razdoblja].

–

(5) Dokazi koje posjeduje Komisija upućuju na to da se ponašanje odnosi na nove zamjenske gume za automobile i kamione koji se prodaju u EGP‑u.

–

[…]

–

(8) […] U svakom poduzetniku direktori i ograničen broj članova osoblja od povjerenja, uključujući one koji pomažu u internoj izradi poduzetnikovih javnih izjava, mogu imati detaljno znanje o postojanju sporazuma o usklađivanju na koje se sumnja i njihovu točnom predmetu, razlozima i funkcioniranju. […] Budući da ograničavajući sporazumi i usklađena djelovanja predstavljaju povrede prava tržišnog natjecanja Unije, koje mogu dovesti do novčanih kazni, postoji rizik od ugrožavanja ili uništavanja relevantnih informacija ako su informacije prikupljene u okviru zahtjeva za pružanje informacija ili ako je prethodno najavljena pretraga. To se primjenjuje na informacije koje se odnose na sumnje u usklađivanje budućeg ponašanja na tržištima u pogledu cijena (osobito veleprodajnih cijena) proizvoda o kojima je riječ, kao i na sumnje u odluku proizvođača da javno signaliziraju konkurentima buduće cjenovne politike.”

7

Komisijini inspektori, u pratnji predstavnika Autoritéa de la concurrence (Tijelo nadležno za tržišno natjecanje, Francuska), ušli su 30. siječnja 2024. u tužiteljeve prostore kako bi mu dostavili pobijanu odluku i proveli pretragu. Komisija je u okviru te pretrage pretražila urede, prikupila opremu (prijenosna računala, mobilne telefone, tablete, uređaje za pohranu), saslušala nekoliko osoba te izradila kopije sadržaja s prikupljene opreme.

8

Pretraga je suspendirana 2. veljače 2024.

9

Nakon suspenzije pretrage tužitelj je uputio Komisiji dokument od 2. veljače 2024. u kojem je iznio pridržaje u pogledu sadržaja pobijane odluke i odvijanja pretrage, pri čemu je osporavao materijalno i vremensko područje povrede na koju se sumnja i određene zahtjeve Komisijinih inspektora tijekom pretrage.

10

Pretraga je nastavljena 4. ožujka 2024. u Komisijinim prostorima u Bruxellesu (Belgija). Završena je 7. ožujka 2024.

II.

Zahtjevi stranaka

11

Tužitelj od Općeg suda u posljednjoj verziji svojih pismena u biti zahtijeva da:

–

poništi pobijanu odluku;

–

naloži Komisiji snošenje troškova.

12

Komisija od Općeg suda zahtijeva da:

–

odbije tužbu;

–

naloži tužitelju snošenje troškova.

III.

Pravo

13

Najprije, u postupovnom smislu, valja istaknuti da je Komisija u fazi odgovora na tužbu dostavila objašnjenja i materijalne elemente kako bi se Općem sudu omogućilo da odredi je li raspolagala dovoljno ozbiljnim indicijama kako bi sumnjala u povredu pravila tržišnog natjecanja i tako opravdala odluku da iskoristi svoje ovlasti za provođenje pretrage u tužiteljevim prostorijama.

14

Nakon te dostave Opći sud donio je dva niza mjera upravljanja postupkom kako bi, s jedne strane, zaprimio tužiteljeva očitovanja o tim objašnjenjima i tim elementima i, s druge strane, dobio pojašnjenja od Komisije o određenim tvrdnjama iznesenima u pobijanoj odluci.

15

U okviru prvog niza mjera upravljanja postupkom tužitelj je mogao u pisanom obliku prilagoditi argumentaciju iznesenu u tužbi, uzimajući u obzir razmatranja za koja je saznao prilikom čitanja odgovora na tužbu i njezinih priloga. U okviru drugog niza mjera upravljanja postupkom tužitelj je mogao u pisanom obliku iznijeti svoje stajalište o objašnjenjima i materijalnim elementima koje je Komisija iznijela u odgovoru na prvi niz mjera upravljanja postupkom. Rasprava je također omogućila tužitelju da iznese svoje stajalište o očitovanjima koja je Komisija, u okviru drugog niza mjera upravljanja postupkom, podnijela o odgovorima koje je tužitelj dao na prvi niz mjera upravljanja postupkom.

16

Stoga zahtjev za poništenje pobijane odluke valja ispitati s obzirom na objašnjenja i materijalne elemente koje je dostavila Komisija, čiji će se sadržaj zatim iznijeti tijekom ispitivanja njihove kvalifikacije kao dovoljno ozbiljnih indicija kako bi se opravdala odluka kojom se nalaže da se dopusti provođenje pretrage.

17

Tužitelj se u prilog zahtjevu za poništenje poziva na dva tužbena razloga, od kojih se prvi temelji na povredi članka 296. UFEU‑a i članka 20. stavka 4. Uredbe br. 1/2003 zbog toga što je pobijana odluka nedostatno obrazložena, a drugi na povredi temeljnog prava na poštovanje doma i komuniciranja, koje se naziva i „pravo na nepovredivost doma” ili „pravo na privatan život”, zbog toga što je pobijana odluka proizvoljna i neproporcionalna.

18

U tom pogledu valja istaknuti da, iako je akt pobijan ovom tužbom odluka kojom se nalaže pretraga o kojoj je riječ i iako se svi tužbeni razlozi koje je iznio tužitelj odnose samo na poništenje te odluke, neke se napomene i određeni argumenti koje je iznio u okviru pisanog dijela postupka odnose na odvijanje pretrage koju je Komisija provela izvršavajući pobijanu odluku.

19

U tom pogledu valja podsjetiti na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi, način na koji je provedena odluka kojom se nalaže pretraga ne utječe na zakonitost te odluke i na to da se stoga poduzetnik ne može pozivati na nezakonitost odvijanja postupaka provjere u prilog zahtjevu za poništenje podnesenom protiv akta na temelju kojeg je Komisija provela tu provjeru (vidjeti presudu od 20. lipnja 2018., České dráhy/Komisija, T‑325/16, EU:T:2018:368, t. 22. i navedenu sudsku praksu; vidjeti u tom pogledu i mišljenje nezavisnog odvjetnika G. Pitruzzelle u predmetu Les Mousquetaires i ITM Entreprises/Komisija, C‑682/20 P, EU:C:2022:578, t. 67. i 68.).

20

S obzirom na navedeno, budući da tužitelj ne tvrdi da je odvijanje same pretrage razlog zbog kojeg je pobijana odluka nedostatno obrazložena ili zbog kojeg je nezakonito narušen njegov privatni život, valja smatrati da je tužitelj skrenuo pozornost na odvijanje pretrage samo kako bi prikazao navodne nedostatke jasnoće ili preciznosti u pogledu obrazloženja ili dosega zadiranja odobrenog odlukom kojom mu se nalaže da dopusti provođenje pretrage (vidjeti po analogiji presudu od 20. lipnja 2018., České dráhy/Komisija, T‑325/16, EU:T:2018:368, t. 23. i 24.).

21

U tom smislu stoga valja ocijeniti napomene i argumente o kojima je riječ prilikom ispitivanja tužbenih razloga za poništenje pobijane odluke.

A.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na nedostatnom obrazloženju

22

Tužitelj tvrdi da pobijana odluka ne ispunjava obvezu obrazlaganja zbog prekratkog, općenitog, nejasnog i dvosmislenog sadržaja. Obrazloženje pobijane odluke je neprecizno i široko zbog upotrebe izraza „i/ili”, „osobito”, „uključujući” i „barem”. Stoga je materijalno i vremensko područje povrede na koju se sumnja dvosmisleno, neopravdano ili nerazumno, zbog čega tužitelj ne može jasno shvatiti što mu se prigovara i čime mu se, prema tome, uskraćuje mogućnost da u potpunosti zaštiti svoja prava.

23

Komisija osporava tužiteljeve argumente.

1.

Uvodne napomene

24

Najprije valja podsjetiti na to da obrazloženje akata institucija Europske unije, propisano člankom 296. UFEU‑a, mora odgovarati prirodi akta o kojem je riječ i mora jasno i nedvosmisleno odražavati zaključke njegova donositelja kako bi se zainteresiranim osobama omogućilo da se upoznaju s razlozima poduzimanja mjere, a nadležnom sudu omogućilo provođenje nadzora (vidjeti presudu od 25. lipnja 2014., Nexans i Nexans France/Komisija, C‑37/13 P, EU:C:2014:2030, t. 31. i navedenu sudsku praksu).

25

Zahtjev obrazloženosti treba ocjenjivati prema okolnostima slučaja, uključujući sadržaj akta, prirodu navedenih razloga i interes koji za dobivanje objašnjenja može imati adresat tog akta. U obrazloženju nije potrebno podrobno navoditi sve relevantne činjenične i pravne okolnosti s obzirom na to da se pitanje ispunjava li obrazloženje akta zahtjeve iz članka 296. UFEU‑a mora ocjenjivati ne samo u odnosu na svoju formulaciju, već i na svoj kontekst i na sva pravna pravila kojima je predmetno područje uređeno (vidjeti presudu od 25. lipnja 2014., Nexans i Nexans France/Komisija, C‑37/13 P, EU:C:2014:2030, t. 32. i navedenu sudsku praksu).

26

Potrebno je uzeti u obzir i pravni okvir u kojem se odvijaju Komisijine pretrage. Naime, članak 4. i članak 20. stavak 1. Uredbe br. 1/2003 Komisiji dodjeljuju ovlast provođenja pretraga kako bi ona mogla ispunjavati svoju zadaću, a to je zaštita unutarnjeg tržišta od narušavanja tržišnog natjecanja i kažnjavanje mogućih povreda pravila tržišnog natjecanja na tom tržištu (vidjeti presudu od 25. lipnja 2014., Nexans i Nexans France/Komisija, C‑37/13 P, EU:C:2014:2030, t. 33. i navedenu sudsku praksu).

27

Stoga, što se konkretnije tiče Komisijinih odluka o pretragama, iz članka 20. stavka 4. Uredbe br. 1/2003 proizlazi da u njima osobito moraju biti navedeni predmet i svrha pretrage. Ta posebna obveza obrazlaganja predstavlja, kao što je Sud pojasnio, temeljni zahtjev čiji cilj nije samo da se predviđena intervencija u dotičnim poduzetnicima prikaže opravdanom, već i da im se omogući da razumiju opseg svoje dužnosti suradnje čuvajući istodobno svoja prava obrane (vidjeti presudu od 25. lipnja 2014., Nexans i Nexans France/Komisija, C‑37/13 P, EU:C:2014:2030, t. 34. i navedenu sudsku praksu).

28

U tom pogledu valja podsjetiti na to da Komisija adresata odluke o pretrazi nije dužna obavijestiti o svim informacijama kojima raspolaže, a koje se odnose na povrede na koje se sumnja kao ni izvršiti detaljnu pravnu analizu tih povreda, pod uvjetom da jasno navede sumnje koje namjerava provjeriti (vidjeti u tom smislu presudu od 25. lipnja 2014., Nexans i Nexans France/Komisija, C‑37/13 P, EU:C:2014:2030, t. 35. i navedenu sudsku praksu).

29

Iako je Komisija, dakako, dužna s najvećom mogućom preciznošću navesti što traži i na koje se elemente provjera mora odnositi, u odluci o pretrazi, s druge strane, ipak nije neophodno točno odrediti dotično tržište, ni dati točnu pravnu analizu povreda na koje se sumnja ili naznaku razdoblja tijekom kojeg su te povrede počinjene, pod uvjetom da ta odluka o pretrazi sadržava osnovne elemente navedene u točkama 24. do 28. ove presude (vidjeti presudu od 25. lipnja 2014., Nexans i Nexans France/Komisija, C‑37/13 P, EU:C:2014:2030, t. 36. i navedenu sudsku praksu).

30

Naime, imajući u vidu činjenicu da do pretraga dolazi na početku istrage, Komisija obično još ne raspolaže detaljnim informacijama da bi mogla dati posebnu pravnu ocjenu pa stoga mora najprije provjeriti osnovanost svojih sumnji i doseg nastalih događaja jer je cilj pretrage upravo prikupljanje dokaza o povredi na koju se sumnja (vidjeti u tom smislu presudu od 25. lipnja 2014., Nexans i Nexans France/Komisija, C‑37/13 P, EU:C:2014:2030, t. 37. i navedenu sudsku praksu).

2.

Prigovor koji se temelji na kratkom ili općenitom obrazloženju

31

U ovom slučaju valja istaknuti da pobijana odluka sadržava posebno obrazloženje koje se odnosi na predmet i svrhu pretrage čiji je cilj, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točkama 24. do 30. ove presude, da se predviđena intervencija u tužiteljevim prostorima prikaže opravdanom i da mu se omogući da razumije opseg svoje dužnosti suradnje čuvajući istodobno svoja prava obrane. Navedenim obrazloženjem tako se namjerava ispuniti obveza Komisije da jasno iznese sumnje koje namjerava provjeriti i da s najvećom mogućom preciznošću navede što traži i na koje se elemente provjera mora odnositi, a da pritom ipak nije dužna obavijestiti tužitelja o svim informacijama kojima raspolaže prilikom dostave odluke o pretrazi ili u toj odluci izvršiti detaljnu pravnu analizu povrede na koju se i dalje samo sumnja i koja uopće nije utvrđena.

32

U tom pogledu iz članka 1. pobijane odluke, u kojem se navode predmet i svrha pretrage, proizlazi da se Komisijine sumnje odnose na moguće sudjelovanje tužitelja u sporazumima ili djelovanjima protivnima članku 101. UFEU‑a i članku 53. Sporazuma o EGP‑u koji se odnose na „usklađivanje cijena (osobito veleprodajnih cijena) novih zamjenskih guma za automobile i kamione u EGP‑u među glavnim proizvođačima guma” (u daljnjem tekstu: usklađivanje na koje se sumnja).

33

U obrazloženju iz pobijane odluke navodi se i nekoliko pojašnjenja koja omogućuju da se bolje utvrdi usklađivanje na koje sumnja Komisija, koje se odnosi „osobito [na] veleprodajn[e] cijen[e]” (članak 1. i uvodna izjava 2. pobijane odluke), koje uključuje „namjernu upotrebu javnih komunikacijskih kanala poduzetnika radi međusobnog obavještavanja o budućim namjerama i cjenovnim strategijama kako bi utjecali na svoje cjenovne politike” (članak 1. pobijane odluke) i koje je konkretno dovelo do „razm[jene] poslovno osjetljiv[ih] informacij[a] [među proizvođačima guma] (uključujući preko javnih kanala koji su dostupni svima) o svojim namjerama i cjenovnim strategijama kako bi utjecali na svoje cjenovne politike” (uvodna izjava 3. pobijane odluke).

34

Suprotno onomu što tvrdi tužitelj, ne može se smatrati da je takvo obrazloženje kratko ili općenito jer se u njemu iznose sumnje koje je Komisija namjeravala provjeriti prilikom pretrage u pogledu usklađivanja na koje se sumnja i jer se u njemu navodi što se traži i na koje se elemente provjera morala odnositi.

3.

Prigovor koji se temelji na nejasnom, dvosmislenom, nepreciznom ili širokom obrazloženju i njegove posljedice za razumijevanje onoga što se prigovara

35

Kad je riječ o pitanju je li obrazloženje pobijane odluke jasno i što je preciznije moguće, u fazi ispitivanja obrazloženja valja osigurati da opis usklađivanja na koje se sumnja koji je u njoj dala Komisija ne sadržava nepreciznosti ili dvosmislenosti zbog kojih tužitelj ne može razumjeti opseg svoje dužnosti suradnje i istodobno očuvati svoja prava obrane u smislu sudske prakse navedene u točkama 24. do 30. ove presude.

36

U tom pogledu alternativna upotreba veznika „i/ili” u opisu oblika usklađivanja na koje se sumnja, s obzirom na to da se to usklađivanje, prema Komisijinu mišljenju, može provesti i sklapanjem sporazuma među poduzetnicima i provođenjem usklađenih djelovanja, nema posebne posljedice za tužitelja. Naime, u ovom slučaju, točna pravna analiza usklađivanja na koje se sumnja u obliku sporazuma među poduzetnicima ili usklađenog djelovanja ovisi o ocjeni koja se ne može zahtijevati u trenutku sastavljanja odluke o pretrazi (vidjeti u tom smislu presudu od 25. lipnja 2014., Nexans i Nexans France/Komisija, C‑37/13 P, EU:C:2014:2030, t. 36. i 37.). Usto i u svakom slučaju, rezultat te analize u ovom slučaju ne može izmijeniti opseg tužiteljeve dužnosti suradnje ili opseg njegovih prava obrane tijekom pretrage. Kad je na raspravi tužitelju postavljeno pitanje u tom pogledu, on stoga nije mogao utvrditi da se takva posljedica odnosi na njega u ovom predmetu.

37

Kad je riječ o upotrebi izraza „osobito” ili „uključujući” za opis Komisijinih sumnji, njihova upotreba olakšava razumijevanje pojašnjenja kojih su dio, odnosno „osobito veleprodajnih cijena” i „uključujući preko javnih kanala koji su dostupni svima”, čime se tužitelju omogućuje da bolje utvrdi što mu se prigovara u trenutku kad mu se nalaže da dopusti provođenje pretrage.

38

S jedne strane, ta pojašnjenja prikazuju sadržaj usklađivanja na koje se sumnja. Stoga se Komisijine sumnje odnose na povredu pravila tržišnog natjecanja koja se sastoji od usklađivanja cijena novih zamjenskih guma za automobile i kamione koji se prodaju u EGP‑u. Komisija naglašava da se usklađivanje na koje se sumnja odnosi „osobito”, odnosno na način koji treba istaknuti, na veleprodajne cijene, čime pruža pojašnjenje o tome što se prigovara tužitelju. Isto tako, Komisija pojašnjava usklađivanje na koje se sumnja, pri čemu naglašava da se usklađivanje cijena glavnih proizvođača guma, među kojima je i tužitelj, provodi razmjenom poslovno osjetljivih informacija o njihovim namjerama i cjenovnim strategijama koja podrazumijeva, što je značenje priloga „uključujući”, razmjene koje se provode preko javnih kanala koji su dostupni svima ili uključuje namjernu upotrebu javnih komunikacijskih kanala poduzetnikâ.

39

S druge strane, na temelju upotrebe izraza „osobito” ili „uključujući” može se shvatiti da se informacije kojima raspolaže Komisija ne odnose samo na elemente koji slijede ta pojašnjenja. Komisijine sumnje stoga se općenitije odnose na usklađivanje cijena, i to ne samo veleprodajnih cijena, novih zamjenskih guma za automobile i kamione u EGP‑u koje provode proizvođači te podrazumijevaju da su se mogli upotrijebiti drugi načini osim javnih kanala koji su dostupni svima za razmjenu poslovno osjetljivih informacija o namjerama i cjenovnim strategijama tih proizvođača.

40

Na temelju upotrebe izraza „osobito” ili „uključujući” može se zaključiti da navedeni primjeri nisu detaljna pojašnjenja materijalnog područja povrede na koju se sumnja.

41

Kad je riječ o upotrebi izraza „barem” za utvrđivanje vremenskog aspekta usklađivanja na koje se sumnja, iz prve rečenice uvodne izjave 4. pobijane odluke proizlazi da je to usklađivanje počelo „barem” tijekom glavnog razdoblja, da se ne može isključiti da je počelo ranije te da je i dalje bilo u tijeku u trenutku donošenja pobijane odluke. Iz druge rečenice te uvodne izjave proizlazi i da elementi upućuju na prethodno usklađivanje novih zamjenskih guma za automobile i kamione koji se prodaju u EGP‑u „barem” tijekom prethodnog razdoblja.

42

U ovom slučaju valja istaknuti da je Komisija odlučila na vlastitu inicijativu pružiti određena pojašnjenja o vremenskom aspektu usklađivanja na koje se sumnja te je pritom smatrala da je potrebno navesti te informacije u pobijanoj odluci kako bi tužitelj mogao razumjeti opseg svoje dužnosti suradnje i očuvati svoja prava obrane tijekom pretrage. Ta su pojašnjenja stoga dio obrazloženja i kao takva omogućuju da se odrede elementi na koje se treba odnositi provjera.

43

Prema tome, valja utvrditi da obrazloženje iz točke 41. ove presude omogućuje tužitelju da razumije opseg pobijane odluke, a Općem sudu da provede nadzor. Naime, u tom se obrazloženju navodi, s jedne strane, da je usklađivanje na koje se sumnja „počelo barem” tijekom glavnog razdoblja a da se pritom ne može isključiti da „je počelo ranije” te da „je i dalje u tijeku” i, s druge strane, da elementi upućuju na prethodno usklađivanje „barem” tijekom prethodnog razdoblja. Na temelju navedenog obrazloženja također se može shvatiti, što Komisija potvrđuje pred Općim sudom, da je povreda na koju se sumnja mogla dugo trajati, odnosno od početka prethodnog razdoblja do kraja glavnog razdoblja navedenih u pobijanoj odluci ili da je povreda na koju se sumnja počela barem tijekom prethodnog razdoblja i ponovno počela barem tijekom glavnog razdoblja te da bi u tom slučaju stoga valjalo provjeriti je li se ta povreda nastavila ili ponovila, uključujući tijekom međurazdoblja koje razdvaja prethodno razdoblje od glavnog razdoblja navedenih u pobijanoj odluci.

44

Na temelju takvih značenja, koja tužitelj može shvatiti, može se zaključiti da se tužitelj nije nalazio u situaciji u kojoj nije mogao jasno razumjeti Komisijine sumnje i u kojoj mu je stoga uskraćena mogućnost da u potpunosti zaštiti svoja prava obrane nakon dostave pobijane odluke.

45

U tom pogledu valja istaknuti, kao što to čini Komisija, da je to obrazloženje omogućilo tužitelju da tvrdi da nije navedena nikakva indicija o razdoblju koje razdvaja dva razdoblja navedena u pobijanoj odluci.

46

Isto tako, općenitije, u tužiteljevoj argumentaciji koja se odnosi na dvosmislenost, neopravdanost ili nerazumnost obrazloženja o materijalnom i vremenskom području povrede na koju se sumnja zapravo se ne navodi problem razumijevanja, nego se ona u biti temelji na ideji da pojašnjenja koja je Komisija dala u pobijanoj odluci u pogledu sadržaja svojih sumnji nisu potkrijepljena dovoljno ozbiljnim indicijama.

47

Takva pitanja, koja se ne odnose na postojanje obrazloženja kao takvog, nego na postojanje indicija koje mogu opravdati sumnje koje se navode, ispitat će se u nastavku u okviru drugog tužbenog razloga s obzirom na objašnjenja i materijalne elemente koje je dostavila Komisija kako bi se omogućio sudski nadzor nad odlukom upravne prirode kojom se njezinu adresatu nalaže da dopusti provođenje pretrage zbog razloga navedenih u toj odluci.

48

Iz prethodno navedenog proizlazi da prvi tužbeni razlog valja odbiti kao neosnovan jer obrazloženje pobijane odluke, u skladu s člankom 296. UFEU‑a, omogućuje tužitelju da se upozna s razlozima poduzimanja mjere, a Općem sudu da provede nadzor. U tom se obrazloženju također navode, u skladu s člankom 20. stavkom 4. Uredbe br. 1/2003, predmet i svrha pretrage na način koji je dovoljan da se predviđena intervencija u tužiteljevim prostorima prikaže opravdanom i da mu se omogući da razumije opseg svoje dužnosti suradnje čuvajući istodobno svoja prava obrane.

B.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi tužiteljeva prava na poštovanje doma i komuniciranja

49

Tužitelj tvrdi da pobijana odluka ne poštuje njegovo pravo na poštovanje doma i komuniciranja, koje se naziva i „temeljno pravo na nepovredivost doma”. Taj tužbeni razlog sastoji se od dvaju dijelova. S jedne strane, pobijana je odluka proizvoljna jer Komisija ne raspolaže dovoljno ozbiljnim indicijama koje joj omogućuju da sumnja na tužiteljevu uključenost u povredu prava tržišnog natjecanja. S druge strane, pobijana odluka predstavlja neproporcionalno zadiranje u njegovo funkcioniranje i učinkovitost. Prije svega tužitelj u biti tvrdi da je, s obzirom na sličnost između primjera iz Smjernica o primjenjivosti članka 101. [UFEU‑a] na sporazume o horizontalnoj suradnji (SL 2023., C 259, str. 1., u daljnjem tekstu: Smjernice iz 2023.) i usklađivanja na koje se sumnja, jedini cilj ovog predmeta konkretiziranje teoretskog slučaja navedenog u tom primjeru a da se pritom ne uzmu u obzir posebnosti ispitane situacije.

1.

Uvodne napomene

50

Valja utvrditi da se pravna osoba može pozvati, kao i fizička osoba, na temeljno pravo na nepovredivost doma, koje je dio konteksta zaštite privatnog života.

51

Naime, valja podsjetiti na to da zahtjev za zaštitu od intervencija javne vlasti, proizvoljnih ili neproporcionalnih, u sferu privatnih aktivnosti osobe, bila ona fizička ili pravna, predstavlja opće načelo prava Unije (vidjeti presudu od 20. lipnja 2018., České dráhy/Komisija, T‑325/16, EU:T:2018:368, t. 34. i navedenu sudsku praksu; presuda koja je potvrđena u žalbenom postupku presudom od 30. siječnja 2020., České dráhy/Komisija, C‑538/18 P i C‑539/18 P, neobjavljena, EU:C:2020:53).

52

Valja istaknuti i da temeljno pravo na nepovredivost doma predstavlja opće načelo prava Unije koje je izraženo u članku 7. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja), koji odgovara članku 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potpisane u Rimu 4. studenoga 1950. (vidjeti presudu od 18. lipnja 2015., Deutsche Bahn i dr./Komisija, C‑583/13 P, EU:C:2015:404, t. 19. i navedenu sudsku praksu).

53

Prema tome, u skladu s člankom 7. Povelje, svatko ima pravo na poštovanje svojeg doma i komuniciranja. U članku 52. stavku 1. Povelje u tom se pogledu pojašnjava da svako ograničenje pri ostvarivanju tog prava mora biti predviđeno zakonom i mora poštovati bit tog prava, kao i načelo proporcionalnosti prema kojem su ograničenja moguća samo ako su potrebna i ako zaista odgovaraju ciljevima od općeg interesa koje priznaje Unija ili potrebi zaštite prava i sloboda drugih osoba.

54

Isto tako, u skladu s člankom 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, svatko ima pravo na poštovanje svojeg doma i dopisivanja te se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je to u demokratskom društvu nužno.

55

Kako bi se u praksi zaštitila sfera aktivnosti pravne osobe od proizvoljnih ili neproporcionalnih intervencija javne vlasti i poštovalo temeljno pravo na nepovredivost doma, odnosno pravo pravne osobe na poštovanje njezina doma i komuniciranja, s jedne strane, valja podsjetiti na to da odluka kojom se nalaže pretraga mora imati za cilj prikupljanje dokumentacije potrebne za provjeru postojanja i opsega određenih činjeničnih i pravnih stanja o kojima Komisija već ima informacije, a koji čine dovoljno ozbiljne indicije za sumnju o povredi pravila tržišnog natjecanja (vidjeti presudu od 20. lipnja 2018., České dráhy/Komisija, T‑325/16, EU:T:2018:368, t. 35. i navedenu sudsku praksu).

56

Drugim riječima, posjedovanje dovoljno ozbiljnih indicija zbog kojih je moguće sumnjati na povredu pravila tržišnog natjecanja predstavlja conditio sine qua non za to da Komisija može narediti pretragu u skladu s člankom 20. stavkom 4. Uredbe br. 1/2003 (presuda od 20. lipnja 2018., České dráhy/Komisija, T‑325/16, EU:T:2018:368, t. 36.).

57

S druge strane, uz poštovanje načela navedenih u točkama 51. do 56. ove presude, valja podsjetiti na to da tekst odluke kojom se nalaže pretraga ne smije prelaziti opseg povrede na koju se može posumnjati na temelju tih indicija (presuda od 20. lipnja 2018., České dráhy/Komisija, T‑325/16, EU:T:2018:368, t. 37.).

58

Naime, u mjeri u kojoj obrazloženje odluke kojom se nalaže pretraga određuje opseg ovlasti povjerenih Komisijinim agentima, mogu se istraživati samo dokumenti koji se odnose na predmet pretrage (presuda od 18. lipnja 2015., Deutsche Bahn i dr./Komisija, C‑583/13 P, EU:C:2015:404, t. 60.). Općem načelu navedenom u točki 51. ove presude stoga se protive formulacije u odluci kojom se nalaže pretraga koje proširuju taj opseg preko onoga što proizlazi iz dovoljno ozbiljnih indicija kojima Komisija raspolaže na dan donošenja takve odluke (vidjeti presudu od 20. lipnja 2018., České dráhy/Komisija, T‑325/16, EU:T:2018:368, t. 41. i navedenu sudsku praksu).

59

Upravo u tom kontekstu valja ocijeniti tužiteljevu argumentaciju o proizvoljnosti ili neproporcionalnosti pobijane odluke s obzirom na njegovo pravo na poštovanje doma i komuniciranja.

2.

Sličnost između primjera navedenog u Smjernicama iz 2023. i usklađivanja na koje se sumnja

60

Tužitelj pita o obrazloženju, potrebnosti ili proporcionalnosti pobijane odluke jer se čini da je cilj te odluke primjena primjera koji nema osnovu u sudskoj praksi i u pogledu kojeg se ne provodi javno savjetovanje. Stoga je Komisija neposredno prije pretrage dala primjer novog slučaja povrede pravila tržišnog natjecanja u Smjernicama iz 2023. Taj primjer nije uključen u nacrt smjernica u pogledu kojih je provedeno javno savjetovanje i ne sadržava nikakvo upućivanje na sudsku praksu ni na praksu odlučivanja. Stoga je iznenađujuća sličnost između tog primjera i pobijane odluke, u kojoj se u biti upućuje na informacije o transkriptima konferencijskih poziva o rezultatima (earnings calls), na jednostrane javne objave o povećanju cijena i na navodnu discipliniranost sektora za zadržavanje marži.

61

Komisija tvrdi da, čak i da navedena sličnost postoji, tužitelj ne objašnjava zašto je pobijana odluka zbog toga proizvoljna i neproporcionalna.

62

U ovom slučaju, najprije valja istaknuti da je Komisija, u okviru iznošenja objašnjenjâ i materijalnih elemenata na temelju kojih se može opravdati pobijana odluka, započela tvrdnjom da, prema njezinoj ocjeni, javne izjave poduzetnikâ mogu olakšati usklađivanje i dopuniti, pa čak i zamijeniti tajnu komunikaciju kako bi se proveli tajni protutržišni dogovori. Kako bi stvorila takvu pretpostavku, Komisija je podsjetila na to da je primjer koji se odnosi na „jednostrane javne objave” iznijela u dijelu svojih Smjernica iz 2023. koji se odnosi na usklađenost razmjene informacija. Taj je primjer, koji odgovara 4. primjeru iz točke 432. Smjernica iz 2023., sljedeći:

63

Isto tako, valja utvrditi da je Komisija u pobijanoj odluci iznijela sumnje u pogledu prakse protivne članku 101. UFEU‑a koja se odnosi na „usklađivanje cijena […] novih zamjenskih guma za automobile i kamione u EGP‑u među glavnim proizvođačima guma”, koja uključuje „namjernu upotrebu javnih komunikacijskih kanala poduzetnika radi međusobnog obavještavanja o budućim namjerama i cjenovnim strategijama kako bi utjecali na svoje cjenovne politike” te koja je konkretno dovela do „razm[jene] poslovno osjetljiv[ih] informacij[a] [među proizvođačima guma] (uključujući preko javnih kanala koji su dostupni svima) o [tim] namjerama i […] strategijama”.

64

Međutim, iako postoji određena sličnost između situacije navedene u 4. primjeru iz točke 432. Smjernica iz 2023. i usklađivanja na koje se sumnja, ta sličnost sama po sebi ne omogućuje da se zaključi da je pobijana odluka, za koju se već navelo nakon ispitivanja prvog tužbenog razloga da ispunjava obvezu obrazlaganja, zbog toga proizvoljna ili neproporcionalna.

65

S jedne strane, naime, općenito valja podsjetiti na to da Komisija, kao institucija koja je odgovorna za provedbu politike tržišnog natjecanja, može u Smjernicama dati upute o svojem tumačenju u pogledu toga jesu li s pravom tržišnog natjecanja usklađena ponašanja koja još nisu sankcionirana.

66

S druge strane, kad je konkretnije riječ o ovom predmetu, iz objašnjenjâ i elemenata koje je Komisija dostavila u odgovoru na tužbu proizlazi da je pobijana odluka donesena nakon postupka čiji je cilj utvrditi posebnu situaciju koja ispunjava kriterije koje je Komisija utvrdila u okviru svoje zadaće provedbe politike tržišnog natjecanja.

67

U tim okolnostima, ni na temelju jednog elementa iz spisa ne može se zaključiti da je pobijana odluka donesena samo kako bi se konkretizirao primjer naveden u Smjernicama iz 2023. Naprotiv, na temelju objašnjenjâ i elemenata koje je Komisija dostavila u odgovoru na tužbu i u odgovoru na prvi niz mjera upravljanja postupkom zapravo se može zaključiti da je pobijana odluka posljedica provedbe načela koja su objektivno utvrđena a da se pritom ne odnose na konkretan sektor ili konkretnog poduzetnika (vidjeti točke 91. do 104. ove presude).

68

Slijedom toga, sličnošću između primjera navedenog u Smjernicama iz 2023. i usklađivanja na koje se sumnja u ovom predmetu ne može se kao takvom dovesti u pitanje potrebnost ili proporcionalnost pobijane odluke. Argumentaciju koju je tužitelj iznio u tom pogledu stoga treba odbiti kao neosnovanu.

3.

Prvi dio, koji se temelji na proizvoljnosti pobijane odluke

69

Tužitelj tvrdi da je pobijana odluka proizvoljna, što je Komisiji omogućilo da naslijepo pretraži njegove prostore i komunikacije. Kao prvo, u pobijanoj odluci navodi se da je „Komisija raspola[gala] informacijama” i „dokazima” o usklađivanju na koje se sumnja a da pritom nije pružila daljnja pojašnjenja o njihovoj prirodi, obliku, datumu i autoru. Kao drugo, to nenavođenje detalja te neprecizan i manjkav opis usklađivanja na koje se sumnja upućuju na to da Komisija nije raspolagala dovoljno ozbiljnim indicijama kako bi potkrijepila svoje sumnje. Stoga je na sudu Unije da utvrdi je li Komisija raspolagala takvim indicijama. Kao treće, stavljanje naglaska na komunikaciju preko javnih kanala koji su dostupni svima ili na nepotkrijepljenu sveobuhvatnu ocjenu pojma cijene upućuje na očito nepoznavanje postupka određivanja cijena u industriji, koji je iznimno složen i ne može se svesti na nekoliko izjava. To nerazumijevanje čini bespredmetnim opravdanje pretrage opisane u pobijanoj odluci.

70

Komisija osporava tužiteljeve argumente. Raspolagala je dovoljno ozbiljnim indicijama kako bi sumnjala na postojanje protutržišnog ponašanja navedenog u pobijanoj odluci i tako opravdala pretragu, kao što to proizlazi iz elemenata dostavljenih Općem sudu.

71

U ovom slučaju valja utvrditi, s jedne strane, je li Komisija raspolagala dovoljno ozbiljnim indicijama zbog kojih je mogla sumnjati da je tužitelj povrijedio pravila tržišnog natjecanja i, s druge strane, je li opseg pretrage određen pobijanom odlukom bio ograničen na povredu na koju je Komisija mogla sumnjati na temelju tih indicija.

a)

Nepostojanje nužnosti obavještavanja o svim informacijama kojima je Komisija raspolagala u pobijanoj odluci

72

Valja istaknuti da se stranke slažu u pogledu toga da, iako je Komisija dužna pružiti određena pojašnjenja u odluci kojom se nalaže pretraga, odnosno iznijeti sumnje na kojima se temelji ta odluka i napomenuti da raspolaže indicijama kojima može ozbiljno potkrijepiti te sumnje, u navedenoj odluci ipak ne treba iznijeti sve informacije kojima Komisija raspolaže u toj fazi istrage. Treba pronaći ravnotežu između onoga što treba iznijeti u pobijanoj odluci i onoga što u njoj nije potrebno navesti.

73

Na takvu se ravnotežu u više navrata upućivalo u sudskoj praksi.

74

Stoga, iako Komisija nije dužna obavijestiti adresata odluke kojom se nalaže pretraga o svim informacijama kojima raspolaže u odnosu na povredu na koju se sumnja, ona suprotno tomu u odluci o pretrazi mora s najvećom mogućom preciznošću navesti sumnje koje namjerava provjeriti, odnosno ono što se istražuje i elemente na koje se pretraga treba odnositi (vidjeti presudu od 20. lipnja 2018., České dráhy/Komisija, T‑325/16, EU:T:2018:368, t. 38. i 39. i navedenu sudsku praksu).

75

Isto tako, iako je Komisija obvezna u svrhu utvrđivanja opravdanosti pretrage argumentirano u odluci kojom se nalaže pretraga navesti da raspolaže ozbiljnim materijalnim dokazima i indicijama koji su je naveli na sumnju u povredu za koju je osumnjičen poduzetnik na kojeg se odnosi pretraga, ne može joj se naložiti da u fazi prethodnog prikupljanja dokaza, osim sumnji na povredu koje namjerava provjeriti, navede i indicije, odnosno elemente koji su je naveli na to da stvori pretpostavku o povredi članka 101. UFEU‑a. Naime, takva obveza dovela bi u pitanje ravnotežu koja se u sudskoj praksi uspostavlja između očuvanja učinkovitosti istrage i očuvanja prava obrane dotičnog poduzetnika (vidjeti po analogiji presudu od 20. lipnja 2018., České dráhy/Komisija, T‑325/16, EU:T:2018:368, t. 45. i navedenu sudsku praksu).

76

Iz prethodno navedenog proizlazi da je Komisija u pobijanoj odluci trebala iznijeti sadržaj svojih sumnji u obliku koji joj se čini prikladnim i pojasniti da raspolaže indicijama kojima ih može potkrijepiti ako je to potrebno te, eventualno, provjeriti da takvom odlukom ne dolazi do neopravdane povrede prava na poštovanje doma i komuniciranja.

77

U tom kontekstu, suprotno onomu što tvrdi tužitelj, Komisiji se ne može prigovoriti da je u pobijanoj odluci navela da „raspolaže informacijama” i „dokazima” o usklađivanju na koje se sumnja ili nekim njegovim aspektima a da pritom nije pružila više naznaka o prirodi ili obliku tih elemenata od onih koje su navedene u toj odluci, pa čak ni pojašnjenja u pogledu njihova datuma i njihova autora. Takve naznake ili pojašnjenja nisu nužni u trenutku kada Komisija dostavi odluku kojom se nalaže pretraga.

b)

Dovoljna ozbiljnost indicija koje je Komisija iznijela kako bi opravdala pobijanu odluku

1)

Uvodne napomene

78

Valja istaknuti da se stranke slažu u pogledu toga da, kad sud Unije, kao u ovom predmetu, izvršava nadzor nad odlukom kojom se nalaže pretraga kako bi provjerio je li ona proizvoljna, on se treba uvjeriti da postoje indicije koje su dovoljno ozbiljne i omogućuju sumnju u to da je poduzetnik o kojem je riječ povrijedio pravila tržišnog natjecanja (vidjeti presudu od 20. lipnja 2018., České dráhy/Komisija, T‑325/16, EU:T:2018:368, t. 48. i navedenu sudsku praksu).

79

U tom pogledu iz sudske prakse proizlazi da, kada poduzetnik koji je adresat odluke donesene na temelju članka 20. stavka 4. Uredbe br. 1/2003 podnese određene dokaze kojima se dovodi u pitanje jesu li indicije kojima Komisija raspolaže za donošenje takve odluke dovoljno ozbiljne, Opći sud mora ispitati te indicije i provjeriti jesu li dovoljno ozbiljne (vidjeti presudu od 20. lipnja 2018., České dráhy/Komisija, T‑325/16, EU:T:2018:368, t. 49. i navedenu sudsku praksu). Takva provjera, koja zahtijeva da se Opći sud obavijesti o dovoljno ozbiljnim indicijama koje Komisija smatra relevantnima za potrebe tog dokazivanja, provedena je u predmetima u kojima su donesene presude od 14. studenoga 2012., Nexans France i Nexans/Komisija (T‑135/09, EU:T:2012:596) i od 20. lipnja 2018., České dráhy/Komisija (T‑325/16, EU:T:2018:368) ili pak u predmetima u kojima su donesene presude od 5. listopada 2020., Casino, Guichard‑Perrachon i AMC/Komisija (T‑249/17, EU:T:2020:458), od 5. listopada 2020., Intermarché Casino Achats (T‑254/17, neobjavljena, EU:T:2020:459) i od 5. listopada 2020., Les Mousquetaires i ITM Entreprises (T‑255/17, EU:T:2020:460).

80

Naime, kao što to proizlazi iz presude od 18. lipnja 2015., Deutsche Bahn i dr./Komisija (C‑583/13 P, EU:C:2015:404, t. 30. do 36.), postojanje cjelovitog sudskog nadzora zakonitosti, koji se provodi a posteriori na temelju dokaza koje je tužitelj iznio u prilog istaknutim tužbenim razlozima te zahvaća pravna i činjenična pitanja, omogućuje da se kompenzira nepostojanje prethodnog sudskog naloga i osigura usklađenost mjere pretrage s temeljnim pravom na nepovredivost doma.

81

U ovom se slučaju taj sudski nadzor provodi uzimajući u obzir bitna obilježja usklađivanja na koje se sumnja, koja je Komisija navela u pobijanoj odluci.

82

Stoga se s materijalnog gledišta usklađivanje na koje se sumnja odnosi „osobito [na] veleprodajn[e] cijen[e]”, uključuje „namjernu upotrebu javnih komunikacijskih kanala poduzetnika radi međusobnog obavještavanja o budućim namjerama i cjenovnim strategijama kako bi utjecali na svoje cjenovne politike” te je konkretno dovelo do „razm[jene] poslovno osjetljiv[ih] informacij[a] [među proizvođačima guma] (uključujući preko javnih kanala koji su dostupni svima) o [tim] namjerama i […] strategijama”.

83

Isto tako, s vremenskog gledišta, do usklađivanja na koje se sumnja došlo je „barem” tijekom glavnog i prethodnog razdoblja, za koje je Komisija navela odgovarajuće godine.

84

Također valja podsjetiti na to da je u ovom predmetu Komisija u odgovoru na tužbu dostavila objašnjenja i materijalne elemente kako bi Općem sudu omogućila da utvrdi raspolaže li dovoljno ozbiljnim indicijama da potkrijepi svoje sumnje i opravda pretragu, što je olakšalo nadzor Općeg suda.

85

Kad je riječ o pitanju mogu li se ta objašnjenja i materijalni elementi smatrati dovoljno ozbiljnima da opravdaju pretragu, važno je podsjetiti na sljedeće.

86

S jedne strane, nije riječ o tome može li se na temelju odgovarajućih indicija utvrditi postojanje protutržišnog ponašanja na koje se sumnja s obzirom na kriterije utvrđene člankom 101. stavkom 1. UFEU‑a, a ne samo sumnjati na njega. Takvo je pitanje i preuranjeno s obzirom na to da je u toj fazi istrage bitno može li se pretragom, kojoj je svrha potkrijepiti sumnje koje se mogu izvesti iz tih indicija, omogućiti Komisiji da prikupi dokaze koji su još mogli nedostajati kako bi utvrdila povredu na koju se sumnja, što stoga opravdava Komisijino zadiranje u tužiteljevo pravo na poštovanje njegova doma i komuniciranja.

87

Naime, iz razlike između dokaza o povredi i indicija na kojima se temelji odluka kojom se nalaže pretraga proizlazi da te indicije ne trebaju dokazati postojanje i sadržaj povrede, osim ako se ne želi učiniti neučinkovitima ovlasti koje su Komisiji povjerene člankom 20. Uredbe br. 1/2003 (vidjeti u tom smislu i po analogiji presudu od 14. ožujka 2014., Cementos Portland Valderrivas/Komisija, T‑296/11, EU:T:2014:121, t. 59.).

88

Stoga okolnost da navedeni elementi mogu biti predmet različitih tumačenja ne sprečava da oni čine dovoljno ozbiljne indicije, pod uvjetom da je tumačenje, kojem je Komisija sklona, vjerojatno (vidjeti po analogiji za odluku o zahtjevu za pružanje informacija presudu od 14. ožujka 2014., Cementos Portland Valderrivas/Komisija, T‑296/11, EU:T:2014:121, t. 59.). U ocjeni te vjerojatnosti valja zapamtiti da Komisijina istražna ovlast uključuje mogućnost traženja raznih informacija koje još nisu poznate ili potpuno utvrđene (vidjeti presudu od 14. studenoga 2012., Nexans France i Nexans/Komisija, T‑135/09, EU:T:2012:596, t. 62. i navedenu sudsku praksu), s obzirom na to da ti elementi nakon ispitivanja mogu biti povezani s predmetom istrage i dovoljno ozbiljnim indicijama na kojima se temelje sumnje na povredu kojima se opravdava odluka kojom se nalaže pretraga.

89

Važno je podsjetiti i na to da se različite indicije na temelju kojih se može sumnjati na povredu ne smiju ocjenjivati zasebno, nego zajedno, tako da se mogu uzajamno podupirati (vidjeti u tom smislu presude od 27. studenoga 2014., Alstom Grid/Komisija, T‑521/09, EU:T:2014:1000, t. 54. i navedenu sudsku praksu te od 29. veljače 2016., EGL i dr./Komisija, T‑251/12, neobjavljenu, EU:T:2016:114, t. 150. i navedenu sudsku praksu).

90

S druge strane, valja naglasiti i da je ovaj predmet dio konteksta faze prethodnog prikupljanja dokaza, odnosno vremena u kojem Komisija još nije zauzela stajalište o postojanju povrede na koju se sumnja. U toj fazi, činjenica da je Komisija provela pretragu ne znači da je poduzetnik o kojem je riječ kriv za protutržišno ponašanje i ni na koji način ne prejudicira ishod istrage koja je u tijeku. Stoga valja podsjetiti na to da se na tužitelja primjenjuje pretpostavka nedužnosti i da je Komisiji dužna, po potrebi, u konačnoj odluci dokazati postojanje povrede članka 101. stavka 1. UFEU‑a na koju se sumnja u pobijanoj odluci.

2)

Metoda primijenjena za pronalaženje sumnjivih izjava

91

Prije ispitivanja objašnjenjâ i materijalnih elemenata koje je iznijela Komisija, valja odlučiti o argumentima stranaka koji se odnose na metodologiju upotrijebljenu za utvrđivanje sektora guma.

92

Naime, valja podsjetiti na to da je Komisija u okviru iznošenja objašnjenjâ i materijalnih elemenata na temelju kojih se može opravdati pobijana odluka pojasnila da ju je pažnja usmjerena na protutržišna usklađivanja preko javnih kanala (vidjeti točku 62. ove presude) navela na to da provede istraživanje tržištâ kako bi analizirala nekoliko stotina tisuća konferencijskih poziva o rezultatima (earnings calls) u različitim sektorima i različitim zemljopisnim područjima u svrhu traženja sumnjivih javnih izjava. Komisija je u tom pogledu navela da su se konferencijski pozivi o rezultatima (earnings calls) periodično organizirali između poduzetnikove uprave i analitičarâ, ulagateljâ i medija kako bi se raspravilo o financijskim rezultatima tog poduzetnika te da je njihov sadržaj koji se prikazuje u transkriptima bio dostupan javnosti, pri čemu su ih određeni poduzetnici objavili na svojoj internetskoj stranici, ili ga se moglo pregledati u bazama podataka koje se naplaćuju.

93

Prema Komisijinu mišljenju, cilj analize koju je provela bio je utvrditi situacije u kojima su se rukovoditelji konkurentskih poduzetnika osobito često i tijekom duljeg razdoblja koristili izrazima koji mogu upućivati na tajni sporazum. Prema rezultatu te analize, sektor guma u tom se pogledu razlikuje od drugih sektora zbog velikog broja sumnjivih javnih komunikacija koje je istaknula Komisija.

94

Na temelju prvog niza mjera upravljanja postupkom, Opći sud zatražio je od Komisije da pojasni sadržaj koraka koje je poduzela kako bi utvrdila sektor guma. Time je Opći sud postupio u skladu s očitovanjima koja je tužitelj istodobno podnio o elementima koje je Komisija dostavila u odgovoru na tužbu, prema kojima su informacije koje su proslijeđene u pogledu utvrđivanja sektora guma vrlo nejasne i ne omogućuju da se objasni njegova „problematičnost”.

95

U odgovoru na taj zahtjev Komisija je najprije navela da je uspostavila bazu podataka koja se sastoji od stotina tisuća konferencijskih poziva o rezultatima (earnings calls) dobivenih od pružatelja financijskih podataka. Također je navela da je kvantitativno analizirala podatke iz te baze tako što je upotrijebila ključne pojmove za pretraživanje za dugo razdoblje koje je obuhvaćalo ne samo glavno razdoblje, nego i prethodno razdoblje (u daljnjem tekstu: razdoblje istraživanja) kako bi utvrdila postojanje mogućih tajnih djelovanja te, slijedom toga, sektore iz kojih će se svi konferencijski pozivi o rezultatima (earnings calls) detaljnije ispitati na temelju kvalitativne analize. Prema onome što je navela Komisija, upotrijebljene su dvije kategorije ključnih pojmova za pretraživanje: prva kategorija sastojala se od gotovo stotinu bigrama (odnosno dvije uzastopne riječi) povezanih s relevantnim strateškim poslovnim odlukama, a druga se kategorija sastojala od više od 400 bigrama kojima se nastojalo pronaći izjave o načinu na koji su se konkurenti ponašali ili će se ponašati u budućnosti. Komisija je u svojem odgovoru pružila određene primjere bigrama upotrijebljenih za obje kategorije.

96

Nadalje, kad je riječ o dobivenim rezultatima, Komisija je istaknula da je, iako polovica svih analiziranih konferencijskih poziva o rezultatima (earnings calls) nije sadržavala nikakvu naznaku bigrama obuhvaćenih prethodno navedenim kategorijama, konferencijske pozive o rezultatima (earnings calls) glavnih proizvođača guma obilježavao znatan broj komunikacija koje sadržavaju barem jedan bigram povezan sa strateškim poslovnim odlukama i velik broj komunikacija koje sadržavaju barem jedan bigram povezan s konkurentnim ponašanjem. Usto, nezanemariv dio tih konferencijskih poziva o rezultatima (earnings calls) nalazio se u „top 5” ili „top 10” konferencijskih poziva o rezultatima (earnings calls) svih poduzetnika ispitanih u razdoblju istraživanja u kojima su se najčešće spominjali ti bigrami. Konferencijske pozive o rezultatima (earnings calls) glavnih proizvođača guma obilježavala je i učestalost upotrebe bigrama obuhvaćenih jednom ili drugom kategorijom.

97

Kako bi prikazala te rezultate, Komisija je navela određene konferencijske pozive o rezultatima (earnings calls) glavnih proizvođača guma, koji su redom održani tijekom glavnog razdoblja ili neposredno prije njega, za koje je istaknula broj navedenih bigrama, kategoriju bigrama o kojoj je riječ (poslovna strategija ili konkurentno ponašanje) i postavljanje tih konferencijskih poziva o rezultatima (earnings calls) na najvišu razinu konferencijskih poziva o rezultatima (earnings calls) u kojima su se najčešće spominjali bigrami te kategorije.

98

Upravo je na temelju tih elemenata Komisija smatrala da se glavni proizvođači guma razlikuju od poduzetnika iz drugih sektora zbog većeg broja komunikacija koje uključuju bigrame koji mogu upućivati na moguće koluzivno ponašanje, a koje su zatim kvalitativno ispitane kako bi se bolje shvatio kontekst pronađenih bigrama. Komisija je u tom pogledu pojasnila da se kvalitativna analiza konferencijskih poziva o rezultatima (earnings calls) tih glavnih proizvođača guma odnosila na konferencijske pozive o rezultatima (earnings calls) koji su utvrđeni na temelju kvantitativne analize i na konferencijske pozive o rezultatima (earnings calls) koji nisu utvrđeni u okviru te analize. Stoga su prethodno navedene naznake omogućile Komisiji da utvrdi vezu koja, prema njezinu mišljenju, postoji između teoretskog ponašanja koje uključuje jednostrane javne objave i ovog predmeta.

99

Očitovanja koja je tužitelj podnio u pogledu opisa koraka koje je Komisija poduzela na temelju svoje prvotne kvantitativne analize ne omogućuju dovođenje u pitanje metode i rezultata analize koji su prethodno navedeni.

100

U svojim očitovanjima o Komisijinim pojašnjenjima tužitelj tvrdi da se na temelju kvantitativne analize uopće ne može utvrditi ni najmanja indicija o tajnom sporazumu. Tvrdi da primjeri bigrama koje je dostavila Komisija uopće nisu problematični jer proizvođači u sektoru guma ili u drugim sektorima često upotrebljavaju te bigrame i da se odgovarajuće izjave mogu lako objasniti podacima koji se odnose na proizvode, tržište ili razdoblje o kojem je riječ. Tužitelj u tom pogledu podnosi izvatke iz konferencijskih poziva o rezultatima (earnings calls) poduzetnika koji posluju u drugim industrijskim sektorima ili drugih proizvođača guma, koji sadržavaju izjave iste prirode kao i sporne izjave. Također tvrdi da postoje brojna opravdanja za takve izjave, kao što su provedba industrijske strategije koja se temelji na inovacijama, postojanje vanjskih inflacijskih pritisaka ili potreba za davanjem odgovora na pitanja analitičarâ.

101

Međutim, valja utvrditi da se ta očitovanja u biti manje odnose na prvotnu kvantitativnu analizu, a više na rezultate naknadno provedene kvalitativne analize.

102

Naime, kao što to objašnjava Komisija, kvantitativna analiza omogućila je samo utvrđivanje sektora guma u smislu da je, nakon ispitivanja konferencijskih poziva o rezultatima (earnings calls) koji su bili dio njezine baze podataka, konferencijske pozive o rezultatima (earnings calls) glavnih proizvođača guma obilježavala barem znatna prisutnost jednog ili više bigrama koji se upotrebljavaju kao ključni pojmovi za pretraživanje. Međutim, kao što to također objašnjava Komisija, prisutnost bigrama u konferencijskim pozivima o rezultatima (earnings calls) nije sama po sebi bila dovoljna. Tek se nakon takozvane kvalitativne analize, koju je Komisija također kvalificirala kao ručnu provjeru, smatralo da odgovarajuća izjava može upućivati na mogući tajni sporazum. Komisija uostalom pojašnjava da je kvalitativna analiza bila odlučujuća za pronalaženje izjava o kojima je riječ u ovom slučaju, osobito s obzirom na to da joj je omogućila da bolje shvati kontekst bigramâ i odbaci nerelevantne dokumente ili da pak pronađe potencijalno problematične javne izjave glavnih proizvođača guma koje nije bilo moguće pronaći na temelju kvantitativne analize.

103

Tako se pokazuje da se tužiteljeva očitovanja u biti odnose na kontekst izjave koja se prvotno najčešće pronalazila s pomoću bigrama i koja se zatim kvalitativno analizirala kako bi se moglo doći do zaključka da je riječ o izjavi koja, prema Komisijinu mišljenju, može upućivati na mogući tajni sporazum. Ta će se argumentacija stoga ispitati u nastavku u okviru ocjene argumenata koji se odnose na proizvoljnost pobijane odluke, koja se ne temelji na indicijama koje su dovoljno ozbiljne da bi opravdale navedene sumnje.

104

Osim toga, čak i pod pretpostavkom, kao što to tvrdi tužitelj, da su proizvođači iz drugih sektora ili drugi proizvođači guma mogli dati izjave koje sadržavaju bigrame obuhvaćene jednom od dviju kategorija koje je utvrdila Komisija, time se Komisiji ipak ne može uskratiti mogućnost da detaljnije ispita, kao što navodi da je to učinila u kvalitativnom smislu, sektor guma ili one proizvođače guma koji su dali izjave koje su pronađene na temelju njezine kvantitativne analize.

3)

Dovoljna ozbiljnost dostavljenih indicija

105

U tom kontekstu, ispitivanje indicija koje je dostavila Komisija i očitovanja podnesenih u tom pogledu omogućuje donošenje dvaju zaključaka o njihovoj dovoljnoj ozbiljnosti.

i)

Postojanje dovoljno ozbiljnih indicija kako bi se potkrijepile sumnje u pogledu usklađivanja cijena tijekom glavnog razdoblja

106

S obzirom na primjenjivo pravo, najprije valja podsjetiti na to da protutržišno ponašanje na koje Komisija sumnja uključuje usklađivanje cijena i, konkretnije, „usklađivanje cijena (osobito veleprodajnih cijena) novih zamjenskih guma za automobile i kamione u EGP‑u među glavnim proizvođačima guma”.

107

Međutim, ako je dokazana, ta se vrsta ponašanja zabranjuje člankom 101. stavkom 1. točkom (a) UFEU‑a, neovisno o tome ima li oblik sporazuma među poduzetnicima ili usklađenog djelovanja, ako joj je cilj ili učinak „neposredno ili posredno utvrđ[enje] kupovne ili prodajne cijene ili drug[ih] trgovinsk[ih] uvjet[a]”. U pravu Unije, Komisija uostalom smatra da zajednička volja više poduzetnika da cijene na tržištu određuju na određeni način predstavlja jednu od najtežih povreda tržišnog natjecanja.

108

Osim toga, s činjeničnog gledišta, valja utvrditi da su, kao što je to pravilno istaknula Komisija, određene izjave koje su glavni proizvođači guma na koje se odnosila njezina istraga dali prilikom svojih konferencijskih poziva o rezultatima (earnings calls) i u okviru objava o cijeni guma ili cijeni sirovina, do kojih je redom došlo tijekom glavnog razdoblja, predstavljale dovoljno ozbiljne indicije kako bi se potkrijepile sumnje u pogledu usklađivanja na koje se sumnja tijekom tog razdoblja.

–

Izjave koje je podnijela Komisija

109

Na temelju ispitivanja različitih izjava koje je Komisija istaknula u više konferencijskih poziva o rezultatima (earnings calls) održanih tijekom dijela jedne godine glavnog razdoblja može se utvrditi da su različiti proizvođači guma javno obznanili svoje namjere i cjenovne strategije.

110

Stoga je Komisija prilikom iznošenja objašnjenjâ i materijalnih elemenata na temelju kojih se može opravdati pobijana odluka navela da je, nakon ispitivanja znatnog broja transkripata konferencijskih poziva o rezultatima (earnings calls) i izlaganjâ glavnih proizvođača guma u EGP‑u, među kojima je i tužitelj, zaključila da je određeni broj izjava koje su dali ti proizvođači sumnjiv jer su se oni redovito javno izjašnjavali o načinu na koji njihovi konkurenti trebaju određivati svoje cijene, o svojoj volji da posluju na tržištu kao predvodnici ili sljedbenici u području cijena te o načinu na koji će reagirati na promjene cijena svojih konkurenata.

111

Kako bi potkrijepila te tvrdnje, Komisija je dostavila dva niza konferencijskih poziva o rezultatima (earnings calls) održanih tijekom dijela jedne godine glavnog razdoblja. Za svaki od tih konferencijskih poziva o rezultatima (earnings calls) Komisija je istaknula točan sadržaj izjava koje su joj se činile relevantnima za opravdanje njezinih sumnji. Komisija je pojasnila i da smatra da ta vrsta izjava ne ispunjava pravni zahtjev te da, za usporedbu, ispitivanje konferencijskih poziva o rezultatima (earnings calls) poduzetnika koji posluju u drugim sektorima potvrđuje da učestalost s kojom proizvođači guma daju takve izjave ne odgovara uobičajenom ponašanju.

112

Zatim je u odgovoru na pitanje Općeg suda o vremenskom aspektu usklađivanja na koje se sumnja Komisija dostavila druge konferencijske pozive o rezultatima (earnings calls) i izlaganje. Tim su dokumentima dopunjeni konferencijski pozivi o rezultatima (earnings calls) koji su ranije dostavljeni uz odgovor na tužbu jer su obuhvaćali drugi dio godine predviđenog glavnog razdoblja (vidjeti točku 111. ove presude). Za svaki od tih dokumenata Komisija je istaknula točan sadržaj izjava koji joj se činio relevantnim za opravdanje njezinih sumnji u pogledu godine o kojoj je riječ.

113

Komisija je u tom pogledu uputila na izjave koje počinju izrazom „želimo signalizirati” („we want to send a signal”), „namjeravamo” („we have plan to”), „strategija je usredotočiti se na” („the strategy is to focus on”); „nastojimo se pridržavati” („we strive to stick to”); „dat ćemo sve od sebe da” („we will do our best to”); „sposobni smo” („we are able to”) i „nemamo namjeru ići prema” („not our intention to go for”) te koje su, prema njezinu mišljenju, proizvođači guma na koje se odnosi istraga upotrebljavali kako bi javno najavili ponašanje koje je upravo usvojeno ili će se usvojiti, ili ponekad čak kako bi se konkurentima predložilo da se ponašaju na taj način.

114

S obzirom na takve izjave koje se odnose na glavno razdoblje, Komisija je imala pravo sumnjati da je u najmanju ruku vjerojatno, u smislu razumno zamislivog, da je cilj tih jednostranih javnih izjava mogao biti signaliziranje glavnim konkurentima kako bi se naznake koja one sadržavaju u pogledu namjera i cjenovnih strategija proizvođača o kojima je riječ prihvatile ili kako bi ih se uzelo u obzir.

–

Ostali elementi koje je iznijela Komisija

115

Kao što to pravilno tvrdi Komisija, također je bilo razumno smatrati da su sumnje koje proizlaze iz izjava pronađenih na temelju kvalitativne analize potkrijepljene njezinim primjedbama iznesenima nakon ispitivanja određenih objava o cijenama guma ili o smanjenju ili povećanju cijena sirovina i energije.

116

Naime, s jedne strane, Komisija je pojasnila da je ispitala objave cijena glavnih proizvođača guma tijekom razdoblja o kojem je riječ i utvrdila da je do njih često dolazilo u kratkim vremenskim razmacima. Kako bi potkrijepila te tvrdnje, Komisija je dostavila različite komunikacije sa specijalizirane internetske stranice u kojima se izvješćuje o prethodno navedenim objavama, do kojih je došlo u istom trenutku tijekom glavnog razdoblja.

117

S druge strane, na temelju analize kretanja cijena sirovina i energije Komisija je utvrdila usklađenost izjava proizvođačâ kad bi se cijene sirovina i energije promijenile. Stoga je Komisija utvrdila da su konferencijski pozivi o rezultatima (earnings calls) različitih proizvođača sadržavali slične izjave koje su upućivale na to da je cijene guma trebalo povećati kad bi došlo do povećanja cijena sirovina i energije. Isto tako, Komisija je utvrdila da su proizvođači, kad bi se cijene sirovina i energije smanjile, davali izjave koje su upućivale na to da treba izbjeći smanjenje cijene. Kako bi potkrijepila te tvrdnje, Komisija je dostavila dva konferencijska poziva o rezultatima (earnings calls) održana na početku jedne godine glavnog razdoblja te je za oba istaknula točan sadržaj izjava koji joj se činio relevantnim za opravdanje tih utvrđenja. Komisija je uputila i na izlaganje u okviru konferencijskog poziva o rezultatima (earnings call) kako bi izvijestila o kretanju cijena određenih materijala, osobito tijekom određenih godina glavnog razdoblja. Osim toga, Komisija je istaknula da su se zbog pandemije bolesti COVID-19 cijene sirovina znatno povećale. U tom kontekstu, komunikacije poduzetnikâ odnosile su se na naglo povećanje cijena, kao što to pokazuju dva konferencijska poziva o rezultatima (earnings calls) održana tijekom jedne godine glavnog razdoblja, za koje je Komisija istaknula točan sadržaj izjava koji joj se činio relevantnim za opravdanje prethodno navedenog utvrđenja.

–

Očitovanja koja je podnio tužitelj

118

Tužiteljevim očitovanjima o izjavama koje je istaknula Komisija i drugim elementima na koje se ona poziva ne dovode se u pitanje Komisijine ocjene jer su ta očitovanja i dalje preopćenita ili se temelje na ideji da Komisija u toj fazi treba raspolagati dokazima o povredi na koju se sumnja (vidjeti u tom smislu presudu od 31. ožujka 1993., Ahlström Osakeyhtiö i dr./Komisija, C‑89/85, C‑104/85, C‑114/85, C‑116/85, C‑117/85 i C‑125/85 do C‑129/85, EU:C:1993:120, t. 70. i 71. i navedenu sudsku praksu), a ne samo dovoljno ozbiljnim indicijama.

119

Naime, kao prvo, kako bi tvrdio da izjave koje navodi Komisija ne predstavljaju dovoljno ozbiljne indicije o postojanju usklađivanja na koje se sumnja, tužitelj tvrdi da je riječ o uobičajenim i učestalim izjavama u sektoru guma, kao i u drugim industrijskim sektorima.

120

Međutim, valja utvrditi da se, čak i pod pretpostavkom da se izjave iste prirode koje su jednako učestale kao i one zapažene u dostavljenim konferencijskim pozivima o rezultatima (earnings calls) mogu pronaći u konferencijskim pozivima o rezultatima (earnings calls) drugih proizvođača guma ili proizvođačâ iz drugih sektora, time Komisiji ne može uskratiti mogućnost da provjeri sumnje koje proizlaze iz dovoljno ozbiljnih indicija kojima raspolaže u pogledu proizvođačâ guma koje je utvrdila.

121

Kao drugo, tužitelj ističe da svi izvaci iz konferencijskih poziva o rezultatima (earnings calls) koje navodi Komisija potječu iz izjava danih u okviru dijela tih konferencijskih poziva o rezultatima (earnings calls) koji odgovara sesiji pitanja i odgovora. Takve izjave stoga nisu spontane, nego odgovaraju zahtjevima financijskih analitičara, koji predstavljaju trgovačke banke, a ne konkurente. Od poduzetnika koji sudjeluje u konferencijskom pozivu o rezultatima (earnings call) i na njegovoj sesiji pitanja i odgovora očekuje se da iznese i objasni svoje stajalište u pogledu makroekonomskog konteksta. Takvim se izjavama također ispunjava, barem kad je riječ o društvima sa sjedištem u Francuskoj, pravni zahtjev transparentnosti, kojim se nalaže da se tržištima stalno priopćavaju sve informacije koje nisu objavljene i koje bi, da su objavljene, mogle utjecati na burzovne cijene poduzetnika o kojem je riječ.

122

U tom pogledu, s jedne strane, valja navesti da se tumačenjem izjava o kojima je riječ koje zagovara Komisija ne dovodi u pitanje pravo poduzetnika da organiziraju konferencijske pozive o rezultatima (earnings calls) kao takvo. Takvim se tumačenjem u okviru ovog predmeta ne ugrožava ni pravni zahtjev u pogledu financijske transparentnosti. Naime, to se tumačenje više temelji na ideji da se poduzetnici, iako mogu organizirati konferencijske pozive o rezultatima (earnings calls) i moraju poštovati pravne zahtjeve u području financijskih komunikacija, ipak ne mogu koristiti konferencijskim pozivima o rezultatima (earnings calls) kako bi proveli ono za što Komisija sumnja da predstavlja moguće tajno djelovanje. U tom pogledu Komisija ima pravo smatrati da nikakva potreba za odgovaranjem na pitanja analitičarâ ni bilo kakva pravna obveza u pogledu financijske transparentnosti ne dopušta poduzetnicima o kojima je riječ da se međusobno dogovore kako bi „neposredno ili posredno utvr[dili] kupovne ili prodajne cijene ili drug[e] trgovinsk[e] uvjet[e]” u smislu članka 101. stavka 1. točke (a) UFEU‑a.

123

S druge strane, kad je riječ o pitanju mogu li se izjave o kojima je riječ objasniti drugim tumačenjima koja je predložio tužitelj, odnosno konkretnom potrebom za odgovaranjem na pitanje analitičara ili općim zahtjevom transparentnosti u području financijskih komunikacija, a ne tumačenjem koje zagovara Komisija, valja utvrditi da je takvo pitanje preuranjeno u toj fazi istrage. U ovom je slučaju dovoljno istaknuti da tužiteljeva tvrdnja prema kojoj izjave o kojima je riječ, osobito one za koje Komisija smatra da se odnose na način na koji su konkurenti morali odrediti svoje cijene, njihov način djelovanja kao predvodnika ili sljedbenika u pogledu cijena ili način na koji proizvođač o kojem je riječ reagira na promjene cijena konkurenata, proizlaze iz potrebe za odgovaranjem na pitanja analitičarâ ili ispunjavaju regulatorne zahtjeve, ne može biti dovoljna da bi se dovela u pitanje vjerojatnost tumačenja koje Komisija zagovara kako bi opravdala pobijanu odluku (vidjeti točku 87. ove presude).

124

Kao treće, tužitelj tvrdi da izjave koje navodi Komisija sadržavaju samo opća pojašnjenja o konkurentnom okruženju u sektoru guma, uz upućivanja na cjenovni pritisak i inflacijski kontekst, te o njegovoj cjenovnoj politici, povezanoj s njegovim „povlaštenim položajem”. Prvonavedena pojašnjenja općenita su i općepoznata. Odnosila su se na vanjske čimbenike, koji su poznati analitičarima koji su nastojali utvrditi njihove posljedice za gospodarsku učinkovitost poduzetnikâ. U drugonavedenima se samo ponavlja tužiteljevo stajalište koje je jasno već nekoliko godina. Usto, izjave o kretanju cijena konkurenata samo su odraz gospodarske razumnosti svakog poduzetnika i uobičajenog tržišnog natjecanja. To objašnjava i primjedbe koje je Komisija izvela iz objava o cijenama guma i cijenama ulaznih resursa.

125

Iz toga slijedi da sam tužitelj priznaje da ono što iznosi kako bi osporavao vjerojatnost tumačenja koje zagovara Komisija uključuje tvrdnju da, osim opravdanja koje je Komisija primijenila u toj fazi kako bi objasnila sadržaj izjava koje navodi, postoje i „druga vjerodostojna opravdanja”.

126

Međutim, s obzirom na sadržaj javnih izjava koje su se uzele u obzir (vidjeti točku 113. ove presude), koje u skladu s tumačenjem koje zagovara Komisija mogu upućivati na usklađivanje cijena guma, kao i različitih elemenata iznesenih kako bi se potkrijepile sumnje koje proizlaze iz tih izjava, bilo je razumno smatrati da usklađivanje na koje se sumnja može postojati i da je stoga potrebno provesti provjeru.

127

U tom kontekstu, ispitivanje drugih vjerodostojnih opravdanja koja je iznio tužitelj uslijedit će u kasnijoj fazi ako se pokaže da rezultati Komisijinih provjera potvrđuju njezine sumnje. Ta druga objašnjenja sama po sebi nisu dovoljna da bi se odbacila vjerojatnost tumačenja koje zagovara Komisija.

128

Kao četvrto, nakon pitanja koja je postavio tužitelj, osobito s obzirom na obrazloženje pobijane odluke (vidjeti točku 47. ove presude), valja podsjetiti na to da je u odgovoru na prvi niz mjera upravljanja postupkom Komisija pružila pojašnjenja o svojem tumačenju indicija kojima je raspolagala u pogledu opsega cijena na koje se odnosi usklađivanje na koje se sumnja.

129

U tom je pogledu Komisija navela da je njezina istraga usmjerena na informacije o budućim namjerama i cjenovnim strategijama koje su priopćili glavni proizvođači guma, među ostalim u okviru svojih konferencijskih poziva o rezultatima (earnings calls).

130

U tom pogledu, Komisija je navela da je primijetila da, u kontekstu konferencijskih poziva o rezultatima (earnings calls), glavni proizvođači guma često upućuju na „veleprodajne cijene” (sell‑in prices ili wholesale prices), odnosno prve cijene koje se primjenjuju u lancu vrijednosti. Općenito je riječ o cijenama koje proizvođači guma primjenjuju kada gume napuštaju njihovu tvornicu. Komisija je pojasnila i da je u istom kontekstu istaknula redovita upućivanja na sell‑out prices, odnosno na cijene koje se primjenjuju u nižim razinama lanca vrijednosti.

131

Kako bi potkrijepila te tvrdnje, Komisija je predstavila dva konferencijska poziva o rezultatima (earnings calls) tužiteljevih konkurenata, od kojih je prvi održan tijekom glavnog razdoblja, a drugi prije glavnog razdoblja a da pritom nije povezan s prethodnim razdobljem. Iz izjava preuzetih iz tih konferencijskih poziva o rezultatima (earnings calls) koje je istaknula Komisija proizlazi da se na situaciju cijena, inventara ili tržišnih udjela upućuje u pogledu prodaje izvršene prilikom napuštanja tvornice te u pogledu prodaje izvršene prilikom napuštanja distributera.

132

U tom kontekstu, Komisija je pojasnila da je smatrala da su sve cijene koje su se primjenjivale u cijelom lancu vrijednosti od interesa u okviru pretrage koja je naložena kako bi provjerila svoje sumnje u usklađivanje na koje se sumnja. U tom pogledu napominje da izjave dane u okviru konferencijskih poziva o rezultatima (earnings calls) odražavaju smjernice koje su najviše razine uprave proizvođača o kojima je riječ pružile u pogledu njihovih budućih namjera i cjenovnih strategija. Te bi se opće smjernice kao takve mogle primijeniti u cjelokupnom lancu vrijednosti. Naime, prema Komisijinu mišljenju, te se izjave odnose na smjernice o povećanju cijena ili njihovo održavanje na određenoj razini i na strategiju usmjerenu na cijene, a ne na tržišno natjecanje u smislu količine. Zbog tih razloga Komisija tvrdi da izjave o kojima je riječ mogu biti relevantne za određivanje veleprodajnih i maloprodajnih cijena.

133

Osim toga, Komisija je navela da su glavni proizvođači guma u Europi općenito vertikalno integrirani te se stoga proizvodnjom guma bave i na maloprodajnom tržištu. Stoga bi im bilo u interesu da se povećanja cijena na razini veleprodajnog tržišta odraze na maloprodajne cijene na silaznom tržištu kako bi se zajamčili ciljevi marže u cjelokupnom lancu vrijednosti. Prema tome, Komisija smatra da se ne može isključiti da cjenovne strategije priopćene u konferencijskim pozivima o rezultatima (earnings calls) o kojima je riječ treba provesti na kraju lanca vrijednosti kako bi se postigao željeni rezultat.

134

U tom pogledu, tužitelj u svojim očitovanjima tvrdi da je pojašnjenja koja je pružila Komisija trebalo navesti u pobijanoj odluci. Općenitije, tužitelj napominje i da, kad je riječ o veleprodajnim cijenama (sell‑in prices) i cijenama koje se primjenjuju u nižim razinama lanca vrijednosti (sell‑out prices), izjave koje navodi Komisija po definiciji ne mogu predstavljati dovoljno ozbiljne indicije zbog različitih razloga koji se odnose, primjerice, na činjenicu da se izjavama o kojima je riječ upućuje na čvrste odluke o promjeni cijena, da su te izjave općenite i neprecizne ili da su, kad je riječ o cijenama koje se primjenjuju u nižim razinama lanca vrijednosti (sell‑out prices), podaci o svim maloprodajnim cijenama guma lako dostupni javnosti.

135

Međutim, valja istaknuti da je Komisija, time što je navela da se usklađivanje na koje se sumnja odnosi na „usklađivanje cijena (osobito veleprodajnih cijena) […] među glavnim proizvođačima guma”, upotrijebila formulaciju koja odgovara sadržaju indicija kojima raspolaže, koje su dovoljno ozbiljne da bi opravdale sumnje u pogledu mogućeg tajnog djelovanja koje proizlazi iz određenih javnih izjava koje su proizvođači guma na koje se odnosi pobijana odluka dali u okviru svojih konferencijskih poziva o rezultatima (earnings calls).

136

Naime, u skladu s pojašnjenjima koja je Komisija iznijela u fazi u kojoj sud Unije provjerava sadržaj tih indicija, a koja su potvrđena napomenom koju je tužitelj pružio na raspravi, prema kojoj se dio njegove prodaje novih zamjenskih guma u EGP‑u izvršava na maloprodajnoj razini, Komisija je mogla razumno smatrati da njezine sumnje i dovoljno ozbiljne indicije kojima raspolaže obuhvaćaju cijeli lanac vrijednosti na koji se upućuje tijekom konferencijskih poziva o rezultatima (earnings calls), a ne samo ili isključivo prodaju izvršenu po veleprodajnim cijenama.

137

U tom kontekstu, ispitivanje različitih objašnjenja koja je iznio tužitelj uslijedit će u kasnijoj fazi ako se pokaže da rezultati Komisijinih provjera potvrđuju njezine sumnje. Kao takva, ta druga objašnjenja nisu dovoljna u ovom slučaju kako bi se u fazi sudskog nadzora pobijane odluke odbacila vjerojatnost tumačenja koje Komisija zagovara u pogledu opsega pojma cijene na koji se upućuje u toj odluci kako bi se opravdala provjera.

138

Zaključno, iz prethodno navedenog proizlazi da je, s obzirom na sadržaj različitih dostavljenih javnih izjava i različitih elemenata iznesenih kako bi se potkrijepile sumnje koje proizlaze iz tih izjava, osnovano tumačenje koje zagovara Komisija, prema kojem se na temelju tih indicija razmatranih zajedno može smatrati da je vjerojatno da su glavni proizvođači guma na koje se odnosi pobijana odluka usklađivali svoje cijene novih zamjenskih guma za automobile i kamione u EGP‑u tijekom glavnog razdoblja, pri čemu se ne može isključiti da je to moguće usklađivanje započelo ranije i da je u vrijeme pretrage još uvijek bilo u tijeku.

139

U tim okolnostima, valja odbiti kao neosnovan prigovor koji se temelji na proizvoljnosti pobijane odluke jer sumnje u pogledu glavnog razdoblja, u smislu utvrđenom u prvoj rečenici uvodne izjave 4., nisu potkrijepljene dovoljno ozbiljnim indicijama.

ii)

Nepostojanje dovoljno ozbiljnih indicija kako bi se potkrijepile sumnje u pogledu usklađivanja cijena tijekom prethodnog razdoblja

140

Kad je riječ o prethodnom razdoblju i nakon pitanja Općeg suda o vremenskom aspektu usklađivanja na koje se sumnja, valja istaknuti da Komisija priznaje, kao što je to potvrdila na raspravi, da Općem sudu nije dostavila indicije iz tog razdoblja.

141

Taj je element relevantan za ocjenu jer, kao što to napominje tužitelj, iz objašnjenja koja je dostavila Komisija proizlazi da je razdoblje istraživanja koje je Komisija upotrijebila za kvantitativnu analizu stotina tisuća konferencijskih poziva o rezultatima (earnings calls) koje je primila dovoljno dugo da istodobno obuhvaća glavno i prethodno razdoblje (vidjeti točke 95. do 98. ove presude).

142

Stoga treba istaknuti da Komisija, iako je određene konferencijske pozive o rezultatima (earnings calls) u pogledu glavnog razdoblja mogla pronaći na temelju dviju kategorija bigrama koje je utvrdila i na temelju kvalitativne analize koju je zatim provela, nije navela da je takve konferencijske pozive o rezultatima (earnings calls) mogla pronaći u pogledu prethodnog razdoblja. Međutim, s obzirom na broj i raznolikost bigrama upotrijebljenih za kvantitativnu analizu, može se smatrati da bi se, da je bilo relevantnih konferencijskih poziva o rezultatima (earnings calls) u pogledu prethodnog razdoblja, njih pronašlo na isti način kao i one koji su se odnosili na glavno razdoblje. Komisija Općem sudu ipak nije dostavila nikakvo objašnjenje o tom pitanju niti odgovarajući dokument, iako je on od nje zatražio da u obliku koji smatra prikladnim za potrebe dokazivanja dovoljne ozbiljnosti indicija kojima je raspolagala dostavi različite elemente na koje je uputila u drugoj rečenici uvodne izjave 4. pobijane odluke koja se odnosi na prethodno razdoblje.

143

U tim okolnostima Opći sud mora uzeti u obzir činjenicu da mu Komisija nije mogla podnijeti, kao što je to mogla učiniti u pogledu glavnog razdoblja, javne izjave koje potječu od glavnih proizvođača guma i koje su dane prilikom konferencijskih poziva o rezultatima (earnings calls) održanih tijekom prethodnog razdoblja.

144

Osim toga, kad je riječ o indicijama koje odgovaraju sumnjama koje se navode u pobijanoj odluci u pogledu prethodnog razdoblja, Komisija tvrdi da joj je pažnju na to razdoblje skrenulo više konferencijskih poziva o rezultatima (earnings calls) održanih nakon tog razdoblja.

145

Prema onome što je Komisija istaknula u tom pogledu, u tim se konferencijskim pozivima o rezultatima (earnings calls) održanima nakon prethodnog razdoblja to razdoblje spominje u okviru komentara glavnih proizvođača guma navedenih u pobijanoj odluci u pogledu prenošenja povećanja cijena sirovina.

146

Tako je Komisija uputila na javnu izjavu koju je konkurent dao u okviru konferencijskog poziva o rezultatima (earnings call) održanog tijekom glavnog razdoblja, a u kojoj se upućuje na „ciklus [koji odgovara prethodnom razdoblju]”. Prema toj izjavi, gubici dobiti povezani s povećanjem troškova sirovina u potpunosti su nadoknađeni u godini nakon tog ciklusa.

147

U drugim konferencijskim pozivima o rezultatima (earnings calls) koje je dostavila Komisija također se upućivalo na prethodno razdoblje. Tri od tih konferencijskih poziva o rezultatima (earnings calls) održano je u godinama koje su neposredno prethodile glavnom razdoblju, a njih četiri i jedno izlaganje održani su tijekom glavnog razdoblja. Prema sadržaju tih izjava koji je istaknula Komisija, glavni proizvođači guma o kojima je riječ poistovjećivali su trenutačnu situaciju sa situacijom s kojom su se suočavali, svaki u vlastitom pogledu, u vrijeme kad su na tržištu znatno porasle cijene sirovina.

148

Prema Komisijinu mišljenju, ta bi upućivanja mogla predstavljati indiciju o usklađivanju tijekom prethodnog razdoblja, što tužitelj osporava u svojim očitovanjima o tom pitanju.

149

U tom pogledu valja utvrditi da izjave na koje Komisija upućuje kako bi potvrdila da postoje dovoljno ozbiljne indicije za utvrđenje sumnji na usklađivanje koje se navode u pobijanoj odluci u pogledu prethodnog razdoblja nisu iste prirode kao izjave ispitane u pogledu glavnog razdoblja. Komisija je potvrdila to utvrđenje na raspravi.

150

Naime, iako se usklađivanje na koje Komisija sumnja temelji na ideji da su se glavni proizvođači guma međusobno obavještavali o svojim budućim namjerama i cjenovnim strategijama i da se u indicijama dostavljenima u pogledu glavnog razdoblja navode javne izjave koje se mogu uzeti u obzir kako bi se utvrdilo takvo usklađivanje, u različitim izjavama dostavljenima u pogledu prethodnog razdoblja nisu se navodile buduće namjere ili cjenovne strategije koje su se mogle provesti tijekom tog razdoblja.

151

Naime, iz tih izjava, primjerice iz najstarije od njih koju navodi Komisija, proizlazi da proizvođač o kojem je riječ podsjeća svoje sugovornike na to da nije prvi put da se cijena sirovina povećava i da je u prošlosti mogao prenijeti to povećanje. Međutim, u skladu s tumačenjem koje zagovara Komisija, usklađivanje koje javna izjava o prenošenju povećanja može podrazumijevati vrijedi samo za budućnost. U ovom slučaju Komisija nije pružila indicije na temelju kojih bi se moglo smatrati da su se u prethodnom razdoblju, u vrijeme kad se cijena sirovina također znatno povećala, glavni proizvođači guma uskladili na način sličan onome koji je naknadno dokumentiran u pogledu glavnog razdoblja ili na način različit od onog koji se navodno upotrebljavao tijekom tog glavnog razdoblja.

152

Osim toga, Komisija Općem sudu nije dostavila nijedan element koji bi omogućio da se predvidi druga vrsta usklađivanja od one na koju se sumnja u ovom slučaju.

153

Zaključno, iz prethodno navedenog proizlazi da, s jedne strane, s obzirom na nepostojanje relevantnih elemenata iz prethodnog razdoblja, iako je to razdoblje bilo obuhvaćeno razdobljem istraživanja koje je Komisija upotrijebila prilikom svoje kvantitativne analize (vidjeti točku 95. ove presude) i, s druge strane, s obzirom na nepostojanje drugih relevantnih elemenata na temelju kojih se može utvrditi postojanje eventualnog usklađivanja tijekom prethodnog razdoblja, nije dovoljno utvrđeno tumačenje koje zagovara Komisija, a prema kojem je bilo vjerojatno da su glavni proizvođači guma na koje se odnosi pobijana odluka usklađivali svoje cijene novih zamjenskih guma za automobile i kamione u EGP‑u tijekom prethodnog razdoblja.

154

U tim okolnostima valja smatrati da je osnovan prigovor koji se temelji na proizvoljnosti pobijane odluke jer sumnje u pogledu prethodnog razdoblja, u smislu utvrđenom u drugoj rečenici uvodne izjave 4., nisu potkrijepljene dovoljno ozbiljnim indicijama. Pobijanu odluku stoga treba djelomično poništiti u tom dijelu.

4.

Drugi dio, koji se temelji na neproporcionalnosti pobijane odluke

155

Tužitelj tvrdi da se pobijanom odlukom ne poštuje načelo proporcionalnosti zbog sljedećih razloga: nepostojanje rizika za dokaze, pretjerana prepreka za poduzetnikovo pravilno funkcioniranje, pretjerani publicitet koji su dobile odluke kojima se nalaže pretraga i moguća primjena manje ograničavajuće mjere, odnosno zahtjeva za pružanje informacija.

156

Najprije valja podsjetiti na to da načelo proporcionalnosti, koje čini sastavni dio općih načela prava Unije, zahtijeva da akti institucija Unije ne prelaze granice onoga što je prikladno i nužno za postizanje traženog cilja, s time da, u slučaju kada postoji mogućnost izbora između više prikladnih mjera, valja primijeniti onu koja je manje ograničavajuća i da prouzročeni nepovoljni učinci ne smiju biti nerazmjerni u odnosu na ciljeve koji se žele postići (vidjeti presudu od 25. studenoga 2014., Orange/Komisija, T‑402/13, EU:T:2014:991, t. 22. i navedenu sudsku praksu).

157

Kad je riječ o odluci kojom se nalaže pretraga, poštovanje načela proporcionalnosti pretpostavlja da namjeravana mjera ne uzrokuje nepovoljnosti koje su neproporcionalne i nedopustive u odnosu na cilj koji se nastoji ostvariti. Konkretno, Komisijin odabir između zahtjeva za pružanje informacija i pretrage naložene odlukom ne ovisi o okolnostima kao što je određena težina situacije, krajnja hitnost ili nužnost za apsolutnom diskrecijom, nego o nužnosti za prikladnom istragom s obzirom na posebnosti slučaja. Stoga, kad je odluka o pretrazi namijenjena samo tome da se Komisiji omogući da prikupi potrebne podatke za ocjenu postojanja moguće povrede Ugovora, takvom se odlukom ne povređuje načelo proporcionalnosti (vidjeti u tom smislu presudu od 25. studenoga 2014., Orange/Komisija, T‑402/13, EU:T:2014:991, t. 23. i navedenu sudsku praksu).

158

Komisija je u načelu dužna ocijeniti je li informacija potrebna da bi se mogla prepoznati povreda pravila o tržišnom natjecanju te, iako već raspolaže indicijama ili dokazima o postojanju povrede, Komisija može legitimno smatrati potrebnim da naloži dopunske provjere koje joj omogućavaju da bolje utvrdi povredu ili njezino trajanje (vidjeti presudu od 25. studenoga 2014., Orange/Komisija, T‑402/13, EU:T:2014:991, t. 24. i navedenu sudsku praksu).

159

U ovom se slučaju tužiteljevi argumenti u potporu povredi načela proporcionalnosti mogu podijeliti u dvije kategorije, ovisno o tome kritizira li se njima nužnost pobijane odluke, koja podrazumijeva nepostojanje druge, manje ograničavajuće opcije, ili se pak kritiziraju prekomjerne posljedice odluke kojom se nalaže pretraga za njegovo funkcioniranje i učinkovitost, što slijedom toga dokazuje da bi bilo bolje primijeniti manje ograničavajuću mjeru.

a)

Prigovori koji se temelje na nepostojanju nužnosti pobijane odluke

160

Tužitelj tvrdi, s jedne strane, da rizik od prikrivanja ili uništavanja dokaza na koji se upućuje u pobijanoj odluci nije postojao jer su tražene informacije već bile poznate Komisiji ili su joj lako mogle biti poznate te, s druge strane, da je postojala manje ograničavajuća opcija od donošenja takve odluke, odnosno, u ovom slučaju, zahtjev za pružanje informacija podnesen u skladu s člankom 18. Uredbe br. 1/2003, kojom se izostanak odgovora ili nepotpuni odgovor sankcionira novčanom kaznom koja ne prelazi 1 % ukupnog prihoda ostvarenog u prethodnoj poslovnoj godini, čime se dodjeljuje velika učinkovitost toj odredbi koja se upotrebljava u drugim predmetima iste prirode.

161

Komisija osporava tužiteljeve argumente.

162

Na prvom mjestu, kad je riječ o nepostojanju rizika za dokaze, valja podsjetiti, kao što to naglašava Komisija, na to da je svrha pobijane odluke bila da joj se omogući prikupljanje informacija potrebnih za provjeru postoji li usklađivanje na koje se sumnja.

163

U tom pogledu, činjenica da je Komisija prikupila dovoljno ozbiljne indicije kako bi opravdala pretragu ne može je spriječiti u ishođenju dodatnih informacija ili provjeri informacija kojima raspolaže prilikom pretrage.

164

Isto tako, na temelju činjenice da se te indicije u biti temelje na sadržaju određenih javnih izjava koje su proizvođači guma navedeni u pobijanoj odluci dali prilikom svojih konferencijskih poziva o rezultatima (earnings calls) Komisiji se ne može uskratiti mogućnost da pregleda relevantne dokumente ili ispita uključene osobe kako bi pribavila informacije koje su potrebne za dopunu ili provjeru njezinih sumnji.

165

U tom pogledu, Komisiji se ne može prigovoriti da je pokušala prikupiti takve informacije od ograničene skupine osoba koje su unutar poduzetnika o kojem je riječ mogle raspolagati dokazima na temelju kojih je moguće bolje utvrditi cilj, razloge i funkcioniranje usklađivanja na koje se sumnja. Komisija u tom pogledu pravilno navodi da je za nju bilo relevantno pribaviti informacije o internim raspravama o pripremi i praćenju konferencijskih poziva o rezultatima (earnings calls) te pripremi odluka o cijenama koje se odnose na usklađivanje cijena među proizvođačima guma opisano u toj odluci.

166

U takvoj situaciji Komisija nije mogla isključiti mogućnost da bi bez nenajavljene pretrage postojao rizik od ugrožavanja ili uništenja određenih relevantnih informacija. U uvodnoj izjavi 8. pobijane odluke uostalom se navodi takav rizik za dokaze o „informacij[ama] koje se odnose na sumnje u usklađivanje budućeg ponašanja na tržištima u pogledu cijena (osobito veleprodajnih cijena) proizvoda o kojima je riječ, kao i na sumnje u odluku proizvođača da javno signaliziraju konkurentima buduće cjenovne politike”.

167

Stoga, s obzirom na obrazloženje pobijane odluke u pogledu sadržaja usklađivanja na koje se sumnja i dovoljno ozbiljne indicije kojima se potkrepljuju te sumnje, Komisija nije mogla isključiti postojanje rizika od prikrivanja ili uništavanja traženih dokaza te je stoga bilo potrebno primijeniti odluku kojom se nalaže pretraga kako bi se uzeo u obzir taj rizik.

168

Na drugom mjestu, kad je riječ o mogućnosti podnošenja zahtjeva za pružanje informacija umjesto odluke kojom se nalaže pretraga, valja smatrati da takav zahtjev ne bi omogućio prikupljanje svih informacija i dokaza potrebnih za istragu.

169

Naime, u ovom slučaju i kao što to proizlazi iz pobijane odluke, Komisija je smatrala da je odluka kojom se nalaže pretraga nužna kako bi se provjerile sve činjenice koje se odnose na usklađivanje na koje se sumnja, kontekst u kojem se ono odvijalo i identitet poduzetnika o kojima je riječ, kako bi se izbjeglo ugrožavanje ili uništavanje relevantnih informacija, što bi mogao biti slučaj da su se prikupljale s pomoću zahtjeva za pružanje informacija ili unaprijed najavljene pretrage, i kako bi se zajamčila učinkovitost pretrage na način da se omogući njezino istodobno provođenje kod svih osumnjičenih poduzetnika a da ih se na to unaprijed ne upozori.

170

Usto, kao što to napominje Komisija, postoji znatna razlika između iznosa novčane kazne izrečene zbog povrede članka 101. stavka 1. UFEU‑a i iznosa novčane kazne izrečene zbog toga što se nije odgovorilo na zahtjev za pružanje informacija. Zbog te se razlike ne može isključiti da bi poduzetnik na kojeg se odnosi zahtjev za pružanje informacija mogao biti u iskušenju da ne postupi u skladu s tim zahtjevom, čak i ako će zbog toga biti kažnjen, ako mu to može omogućiti da izbjegne sankciju zbog povrede članka 101. stavka 1. UFEU‑a.

171

Prema tome, odabir instrumenta koji se upotrebljava za prikupljanje informacija relevantnih za istragu, neovisno o tome je li riječ o pretrazi naloženoj odlukom u skladu s člankom 20. stavkom 4. Uredbe br. 1/2003 ili zahtjevu za pružanje informacija donesenom na temelju članka 18. te uredbe, ovisi o analizi koju Komisija provodi uzimajući u obzir situaciju svojstvenu istrazi koja je u tijeku. Sama činjenica da je Komisija mogla podnijeti zahtjeve za pružanje informacija u drugim predmetima, na koje se poziva tužitelj, u tom pogledu ne može biti dovoljna da bi se zakonitost odabira izvršenog u ovom predmetu dovela u pitanje zbog razloga navedenih u pobijanoj odluci.

172

Iz prethodno navedenog proizlazi da valja odbiti kao neosnovane tužiteljeve argumente koji se odnose na nepostojanje nužnosti pobijane odluke zbog nepostojanja rizika za dokaze ili mogućnosti primjene manje ograničavajuće mjere.

b)

Prigovori koji se temelje na štetnim posljedicama pobijane odluke

173

Tužitelj tvrdi da je pobijana odluka imala štetne posljedice, s jedne strane, na njegovo pravilno funkcioniranje tijekom provođenja pretrage i, s druge strane, na njegovu gospodarsku učinkovitost nakon što je ta odluka dobila publicitet. U tom kontekstu, uzimajući u obzir toliko pretjerane posljedice pobijane odluke, ne može se smatrati da je ona u skladu s načelom proporcionalnosti.

174

Komisija osporava tužiteljeve argumente.

175

Na prvom mjestu, kad je riječ o prekomjernom ometanju pravilnog funkcioniranja poduzetnika kojem je naloženo da dopusti pretragu, valja utvrditi da tužiteljeva argumentacija u tom pogledu nije činjenično osnovana.

176

Naime, najprije valja podsjetiti na to da se pretrage u načelu pokazuju nužnima kada Komisija sumnja na postojanje povrede pravila o tržišnom natjecanju predviđenih UFEU‑om. Stoga je takvo zadiranje tijela javne vlasti u poduzetnikovo pravo na poštovanje njegova doma i komuniciranja proporcionalno ako ne prelazi opravdane granice cilja utvrđenog odlukom o pretrazi, što podrazumijeva da provedba takve odluke dovodi do nepovoljnosti koje su nužne i svojstvene poduzetnikovu pravilnom funkcioniranju te koje tužitelj ne može zanemariti.

177

Međutim, u ovom slučaju, s obzirom na dovoljno ozbiljne indicije kojima raspolaže Komisija, ne treba smatrati da pobijana odluka kao takva može uzrokovati neproporcionalnu prepreku tužiteljevu pravilnom funkcioniranju.

178

Osim toga, valja istaknuti da se čini da se na temelju objašnjenja koja je pružila Komisija u svakom slučaju može utvrditi da nepovoljnosti uzrokovane odlukom da se naloži pretraga nisu neproporcionalne i nedopustive u odnosu na ciljeve koji se nastoje ostvariti pretragom o kojoj je riječ.

179

Komisija je tako u sve odgovarajuće svrhe tvrdila da se pretraga provodila sa što je manje zadiranja moguće, a tužitelj tomu nije proturječio. Konkretno, Komisija navodi da je zaplijenila sredstva za rad samo četiriju osoba i da ih je vratila u kratkom roku. Naime, mobilni telefoni tih osoba vraćeni su unutar 24 sata (i općenito u još kraćem roku) te je Komisija, kako bi im omogućila da svoj posao nastave uz upotrebu svojih uobičajenih telefonskih brojeva, vratila određene SIM kartice prije nego što je vratila mobilne telefone. Kad je riječ o zaplijenjenim prijenosnim računalima, jedna od četiriju osoba preuzela je svoje računalo istog dana, a ostala su računala vraćena u roku od 48 sati. Budući da su svi podaci bili pohranjeni na tužiteljevim poslužiteljima, činjenica da su tim osobama tijekom tog kratkog razdoblja oduzeta njihova prijenosna računala nije ih spriječila da rade s pomoću drugih sredstava. Usto, ako je izvlačenje podataka pohranjenih na elektroničkim medijima zahtijevalo više vremena nego što je to uobičajeno slučaj, to je bilo zbog tužiteljeva sigurnosnog sustava koji je otežao izvlačenje. U svakom slučaju, tužitelj ne može tvrditi da je njegovo funkcioniranje bilo narušeno zbog toga što su dva zaposlenika njegove informatičke službe morala pomoći Komisiji u toj zadaći.

180

Slijedom toga, valja odbiti kao neosnovan tužiteljev argument o navodnim štetnim posljedicama u pogledu njegova pravilnog funkcioniranja.

181

Na drugom mjestu, kad je riječ o štetnim posljedicama za poduzetnikovu učinkovitost koje proizlaze iz pretjeranog publiciteta koji je dobila pretraga koju je naložila Komisija, najprije valja navesti da se ta argumentacija više odnosi na problematiku naknade pretrpljene štete nego na samu raspravu u pogledu zakonitosti akta.

182

U tom pogledu valja utvrditi da, prema samoj tužiteljevoj argumentaciji, publicitet koji je Komisija dala pretrazi proizlazi iz akta različitog od pobijane odluke. U ovom je slučaju riječ o priopćenju za medije IP/24/561, naslovljenom „Komisija provodi nenajavljene pretrage u pogledu protutržišnih praksi u sektoru guma”, koje je objavljeno na Komisijinoj internetskoj stranici 30. siječnja 2024., u trenutku koji odgovara početku pretrage provedene nad tužiteljem (u daljnjem tekstu: priopćenje za medije).

183

Međutim, s jedne strane, priopćenje za medije kao takvo ne pobija se u ovom predmetu.

184

S druge strane i u svakom slučaju, kao što to tvrdi Komisija, može se primijetiti da objava priopćenja za medije odgovara njezinoj uobičajenoj praksi. Može se primijetiti i da u njemu nije imenovan tužitelj, nego se samo spominje sektor guma unutar Unije.

185

U ovom slučaju, u priopćenju za medije pojašnjeno je da se „Komisija boj[ala] da su poduzetnici na koje se odnose pretrage uskladili svoje cijene, uključujući posredstvom javnih komunikacijskih kanala”.

186

U priopćenju za medije također je navedeno da iz njega ne treba izvesti zaključak o krivnji poduzetnika o kojima je riječ s obzirom na to da „[n]enajavljene pretrage predstavljaju preliminarnu fazu istraga o sumnjama na protutržišne prakse” te da činjenica da se takve pretrage provode „ne znači da su poduzetnici o kojima je riječ krivi za protutržišno ponašanje i ne prejudicira ishod same istrage”.

187

U tim se okolnostima ne može s uspjehom pozivati na učinke koje je opisao tužitelj kako bi se utvrdila neproporcionalnost pobijane odluke u ovom predmetu.

188

Slijedom toga, valja odbiti kao bespredmetan tužiteljev argument o navodnim štetnim posljedicama u pogledu njegove učinkovitosti nakon što je Komisija objavila priopćenje za medije.

189

Iz prethodno navedenog proizlazi da tužitelj nije dokazao zašto je odluka o pretrazi neproporcionalna. Stoga drugi dio drugog tužbenog razloga treba odbiti.

5.

Zaključak

190

Iz prethodno navedenog proizlazi da, u nedostatku dovoljno ozbiljnih indicija kojima bi se potkrijepile sumnje navedene u drugoj rečenici uvodne izjave 4., pobijanu odluku u tom pogledu treba djelomično poništiti zbog njezine proizvoljnosti i povrede tužiteljeva prava na poštovanje njegova doma i komuniciranja.

191

U preostalom dijelu tužba se odbija.

IV.

Troškovi

192

U skladu s člankom 134. stavkom 3. Poslovnika Općeg suda, ako stranke djelomično uspiju u svojim zahtjevima, svaka stranka snosi vlastite troškove. Međutim, ako se to čini opravdanim u danim okolnostima, Opći sud može odlučiti da, osim vlastitih troškova, jedna stranka snosi i dio troškova druge stranke.

193

U ovom slučaju, s obzirom na to da pobijanu odluku treba samo djelomično poništiti, Opći sud smatra da valja odlučiti da će svaka stranka snositi vlastite troškove.

1.

Odluka Komisije C(2024) 243 final od 10. siječnja 2024. kojom se društvu Compagnie générale des établissements Michelin i svim društvima koja su izravno ili neizravno pod njegovim nadzorom nalaže da dopuste provođenje pretrage u skladu s člankom 20. stavkom 4. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 (predmet AT.40863 – Hoops) poništava se u dijelu u kojem se odnosi na razdoblje navedeno u drugoj rečenici uvodne izjave 4.

2.

U preostalom dijelu tužba se odbija.

3.

Društvo Compagnie générale des établissements Michelin i Europska komisija snosit će vlastite troškove.