–

za W M, A. Wittwer, Rechtsanwalt,

–

za austrijsku vladu, A. Posch, J. Schmoll i E. Samoilova, u svojstvu agenata,

–

za češku vladu, J. Benešová, M. Smolek i J. Vláčil, u svojstvu agenata,

–

za vladu Kneževine Lihtenštajn, A. Entner‑Koch i R. Schobel, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, F. Clotuche‑Duvieusart i B.-R. Killmann, u svojstvu agenata,

–

za Nadzorno tijelo EFTA‑e, M. Brathovde, E. Gromnicka i M.-M. Joséphidès, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje, s jedne strane, Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1408/71 od 14. lipnja 1971. o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice, u verziji izmijenjenoj i ažuriranoj Uredbom Vijeća (EZ) br. 118/97 od 2. prosinca 1996. (SL 1997., L 28, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 7., str. 7.), kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 631/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. (SL 2004., L 100, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 96.) (u daljnjem tekstu: Uredba br. 1408/71), i, s druge strane, Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (SL 2004., L 166, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 160. i ispravci SL 2020., L 415, str. 88. i SL 2023./90199, L), kako je izmijenjena Uredbom (EU) br. 465/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2012. (SL 2012., L 149, str. 4.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 6., str. 328.) (u daljnjem tekstu: Uredba br. 883/2004) te, osobito, članka 13. stavka 2. i članka 87. stavka 8. te uredbe, u vezi s Uredbom (EZ) br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EZ) br. 883/2004 (SL 2009., L 284, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 171.), kako je izmijenjena Uredbom br. 465/2012.

2

Taj je zahtjev podnesen u okviru spora između Sozialversicherungsanstalta der Selbständigen (ustanova za socijalno osiguranje samozaposlenih osoba, u daljnjem tekstu: SVS) i W M‑a, u vezi sa SVS‑ovim odbijanjem da W M‑u izda potvrdu u kojoj se navodi da je, u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. ožujka 2018. (u daljnjem tekstu: predmetno razdoblje), podlijegao austrijskom sustavu socijalne sigurnosti.

Pravni okvir

Međunarodno pravo

Sporazum o EGP‑u

3

U skladu s njegovim člankom 1., cilj Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru od 2. svibnja 1992. (SL 1994., L 1, str. 3.)) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 106., str. 4.), kako je izmijenjen Sporazumom o sudjelovanju Republike Bugarske i Rumunjske u Europskom gospodarskom prostoru (SL 2007., L 221, str. 15.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 121., str. 250.) (u daljnjem tekstu: Sporazum o EGP‑u) jest promicanje stalnog i uravnoteženog jačanja trgovačkih i gospodarskih odnosa između ugovornih stranaka s jednakim uvjetima tržišnog natjecanja te poštovanje istih pravila radi stvaranja ujednačenog Europskoga gospodarskog prostora, nazvanog EGP. Radi postizanja tih ciljeva, udruživanje u skladu s odredbama Sporazuma o EGP‑u obuhvaća, među ostalim, slobodno kretanje osoba.

4

Članak 2. Sporazuma o EGP‑u u točki (b) određuje da, za potrebe navedenog sporazuma, pojam „države [Europskog udruženja slobodne trgovine (EFTA)]” znači Island, Kneževina Lihtenštajn i Kraljevina Norveška, a u točki (c), da pojam „ugovorne stranke”, u odnosu na Europsku uniju i njezine države članice, znači Unija i njezine države članice, odnosno Unija ili njezine države članice.

5

Treći dio Sporazuma o EGP‑u, naslovljen „Slobodno kretanje osoba, usluga i kapitala”, u poglavlju 1., naslovljenom „Radnici i osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost”, sadržava članke 28. do 30. tog sporazuma.

6

U članku 28. stavku 1. Sporazuma o EGP‑u navodi se da je zajamčena sloboda kretanja radnika između država članica Unije i država EFTA‑e.

7

Članak 29. tog sporazuma upućuje na Prilog VI. navedenom sporazumu radi uspostavljanja slobode kretanja radnika ili osoba koje obavljaju samostalnu djelatnost u području socijalne sigurnosti.

8

Prilog VI. (Socijalna sigurnost) Sporazumu o EGP‑u sadržava, na temelju Odluke Zajedničkog odbora EGP‑a br. 76/2011 od 1. srpnja 2011. o izmjeni Priloga VI. (Socijalna sigurnost) i Protokola 37. Sporazumu o EGP‑u (SL 2011., L 262, str. 33.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 109., str. 263.), koja je stupila na snagu 1. lipnja 2012., Uredbu br. 883/2004 i Uredbu br. 987/2009 kao „akte na koje se upućuje”. Prije tog datuma u navedenom se prilogu nalazila Uredba br. 1408/71.

9

U Prilogu se VI. Sporazumu o EGP‑u, usto, navodi da – za potrebe tog priloga i ne dovodeći u pitanje odredbe Protokola 1. tom sporazumu– „pojmovi ,država članica (države članice)’ iz akata na koje se upućuje, primjenjuju se, osim na države obuhvaćene aktima [Unije] o kojima je riječ, na Island, Lihtenštajn i Norvešku”.

SSKO

10

Članak 8. Sporazuma između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Švicarske Konfederacije, s druge strane, o slobodnom kretanju osoba, potpisanog u Luxembourgu 21. lipnja 1999. (SL 2002., L 114, str. 6.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 60., str. 8.) (u daljnjem tekstu: SSKO), naslovljen „Usklađenost sustava socijalne sigurnosti” glasi:

11

Prilog II. SSKO‑u, naslovljen „Koordinacija sustava socijalne sigurnosti”, u verziji primjenjivoj od 1. travnja 2012., u članku 1. propisuje:

12

Odjeljak A Priloga II. SSKO‑u, naslovljen „Navedeni pravni akti”, uključuje, među ostalim, Uredbu br. 883/2004 i Uredbu br. 987/2009, koje su zamijenile Uredbu br. 1408/71.

Pravo Unije

Uredba br. 1408/71

13

U skladu sa svojim člankom 2., naslovljenim „Obuhvaćene osobe”, Uredba br. 1408/71, koja je stavljena izvan snage i zamijenjena, s učinkom od 1. svibnja 2010., Uredbom br. 883/2004, primjenjivala se na državljane jedne od država članica, osobe bez državljanstva i na izbjeglice koje borave na državnom području jedne od država članica, na koje se primjenjuje ili se primjenjivalo zakonodavstvo jedne ili više država članica, kao i na članove njihovih obitelji i njihove nadživjele osobe.

14

Glava II. Uredbe br. 1408/71, naslovljena „Određivanje primjenjivog zakonodavstva”, sadržavala je, među ostalim, članke 13. i 14.a te uredbe.

15

Članak 13. navedene uredbe, naslovljen „Opća pravila”, određivao je:

16

Člankom 14.a iste uredbe, naslovljenim „Posebna pravila koja se primjenjuju na samozaposlene osobe, osim na pomorce”, predviđalo se:

Uredba br. 883/2004

17

Glava II. Uredbe br. 883/2004, naslovljena „Određivanje zakonodavstva koje se primjenjuje”, sadržava, među ostalim, njezine članke 11. i 13.

18

Članak 11. stavak 1. te uredbe glasi:

19

U stavku 2. članka 13. te uredbe, naslovljenog „Obavljanje djelatnosti u dvije ili više država članica”, određuje se:

20

Članak 87. iste uredbe, koji se odnosi na prijelazne odredbe, u stavku 8. određuje:

Uredba br. 987/2009

21

Članak 14. Uredbe br. 987/2009 predviđa:

Glavni postupak i prethodna pitanja

22

W M, austrijski i lihtenštajnski državljanin, zatražio je 14. travnja 2020. od SVS‑a da mu na temelju Uredbe br. 1408/71 izda obrazac E101 kojim se potvrđuje da je podlijegao austrijskom sustavu socijalne sigurnosti u predmetnom razdoblju, tijekom kojeg je istodobno obavljao profesionalne djelatnosti samozaposlene osobe kao liječnik u Austriji, Lihtenštajnu i Švicarskoj, što je činilo otprilike 19 %, 78 % odnosno 3 % njegova dohotka.

23

Prije nego što je 1. siječnja 2017. započeo obavljati dodatnu profesionalnu djelatnost samozaposlene osobe u Švicarskoj, W M je istodobno obavljao profesionalnu djelatnost samozaposlene osobe u Lihtenštajnu i Austriji te se na njega, zbog njegova domicila u Austriji, primjenjivalo austrijsko zakonodavstvo u području socijalne sigurnosti na temelju članka 14.a točke 2. Uredbe br. 1408/71.

24

Budući da je Uredba br. 883/2004 zamijenila Uredbu br. 1408/71, SVS je zahtjev zainteresirane osobe prekvalificirao na način da se njime tražio obrazac A1 na temelju uredaba br. 883/2004 i br. 987/2009, te ga je odbio odlukom od 21. listopada 2020. To je odbijanje obrazloženo time da se, doduše, u odnosima s Kneževinom Lihtenštajnom, zbog Sporazuma o EGP‑u, i u odnosima sa Švicarskom Konfederacijom, zbog SSKO‑a, te uredbe primjenjuju na tri dotične države. Međutim, u ovom slučaju ne postoji sporazum koji istodobno obuhvaća države članice EGP‑a i Švicarsku Konfederaciju, tako da se na W M‑ove djelatnosti tijekom predmetnog razdoblja moraju odvojeno primjenjivati zakonodavstva svake od tih država.

25

Bundesverwaltungsgericht (Savezni upravni sud, Austrija) prihvatio je tužbu koju je W M podnio protiv te odluke i presudio da zainteresiranoj osobi treba izdati potvrdu u kojoj se navodi da je tijekom predmetnog razdoblja podlijegala austrijskom sustavu socijalne sigurnosti.

26

Taj je sud smatrao da situaciju o kojoj je riječ u glavnom postupku treba ispitati, u pogledu djelatnosti koje se obavljaju u Austriji i Lihtenštajnu, na temelju Sporazuma o EGP‑u a, što se tiče djelatnosti koje se obavljaju u Austriji i Švicarskoj, na temelju SSKO‑a, te da u tom pogledu treba utvrditi predstavlja li profesionalna djelatnost koju je W M obavljao u Švicarskoj promjenu u smislu članka 87. stavka 8. Uredbe br. 883/2004, tako da se Uredba br. 1408/71 više ne bi primjenjivala u ovom slučaju.

27

Po završetku ispitivanja, navedeni je sud smatrao, s jedne strane, kad je riječ o Sporazumu o EGP‑u, da se na W M‑a, u skladu s člankom 14.a Uredbe br. 1408/71, primjenjuje austrijsko zakonodavstvo u području socijalne sigurnosti za profesionalne djelatnosti koje se obavljaju u navedenim državama. Prema mišljenju toga suda, obavljanje dodatne istodobne profesionalne djelatnosti u Švicarskoj nije relevantno u pogledu tog sporazuma i stoga ne dovodi do promjene u pogledu te situacije, u smislu članka 87. stavka 8. Uredbe br. 883/2004. S druge strane, kad je riječ o SSKO‑u, smatrao je da se na W M‑a, u skladu s člankom 13. Uredbe br. 883/2004, također primjenjuje austrijsko zakonodavstvo u području socijalne sigurnosti jer je u Austriji, gdje je imao boravište, obavljao znatan dio svojih profesionalnih djelatnosti.

28

Verwaltungsgerichtshof (Visoki upravni sud, Austrija), sud koji je uputio zahtjev, a kojem je SVS podnio reviziju protiv te odluke, podsjeća na to da je određivanje zakonodavstva u području socijalne sigurnosti koje se primjenjuje na građanina Unije koji obavlja profesionalne djelatnosti u više država članica uređeno Uredbom br. 883/2004, u vezi s Uredbom br. 987/2009. Prema mišljenju tog suda, te su uredbe posredstvom sporazuma primjenjive u odnosima s drugim državama, konkretno na države EGP‑a, uključujući Kneževinu Lihtenštajn, na temelju Sporazuma o EGP‑u i, na temelju SSKO‑a, na Švicarsku Konfederaciju.

29

Sud koji je uputio zahtjev dvoji o činjenici je li pristup – koji se sastoji od zasebnog ispitivanja, u okviru Sporazuma o EGP‑u, s jedne strane, i u okviru SSKO‑a, s druge strane, koje je zakonodavstvo u području socijalne sigurnosti primjenjivo u skladu s pravilima predviđenima uredbama br. 1408/71 i br. 883/2004 – u skladu s načelom primjene zakonodavstva samo jedne države članice iz članka 13. stavka 1. Uredbe br. 1408/71 i članka 11. Uredbe br. 883/2004. Naime, ne može se isključiti da takvo zasebno ispitivanje može, u okolnostima različitima od onih o kojima je riječ u glavnom postupku, dovesti do toga da se različita zakonodavstva istodobno primjenjuju na istu osobu i za isto razdoblje. Stoga taj sud smatra potrebnim postaviti Sudu pitanje o tome jesu li uredbe br. 1408/71 i br. 883/2004 primjenjive na situaciju poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku i, u slučaju potvrdnog odgovora, o načinu na koji ih treba primijeniti.

30

Ako bi Sud smatrao da se te uredbe primjenjuju u ovom slučaju, sud koji je uputio zahtjev usto se pita o tumačenju prijelazne odredbe predviđene člankom 87. stavkom 8. Uredbe br. 883/2004 u situaciji poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku.

31

Sud koji je uputio zahtjev ističe da je, prije predmetnog razdoblja i započinjanja svoje dodatne profesionalne djelatnosti u Švicarskoj, W M, koji je istodobno obavljao djelatnost samozaposlene osobe u Austriji i Lihtenštajnu, zbog svojega domicila u Austriji podlijegao austrijskom zakonodavstvu, u skladu s člankom 14.a točkom 2. Uredbe br. 1408/71. Uredba br. 883/2004, koja je zamijenila Uredbu br. 1408/71, u članku 13. stavku 2. predviđa da se, u slučaju obavljanja djelatnosti samozaposlene osobe u više država članica, zakonodavstvo države članice boravišta primjenjuje samo ako se znatan dio djelatnosti također obavlja u toj državi članici a, ako to nije slučaj, primjenjuje se zakonodavstvo države članice u kojoj je središte interesa djelatnosti zainteresirane osobe. Stoga bi se lihtenštajnsko zakonodavstvo trebalo primjenjivati na W M‑a tijekom predmetnog razdoblja zbog obavljanja znatnog dijela njegovih djelatnosti u Lihtenštajnu. Međutim, primjenom članka 87. stavka 8. Uredbe br. 883/2004, austrijsko zakonodavstvo u području socijalne sigurnosti nastavilo se primjenjivati na zainteresiranu osobu jer je njezina situacija ostala nepromijenjena nakon stupanja na snagu te uredbe.

32

Sud koji je uputio zahtjev u biti nastoji doznati predstavlja li okolnost da W M – koji već obavlja profesionalnu djelatnost u dvjema državama, od kojih je jedna država članica Unije a druga država EFTA‑e koja je stranka Sporazuma o EGP‑u – obavlja dodatnu profesionalnu djelatnost manje važnosti u trećoj državi, odnosno Švicarskoj Konfederaciji, promjenu „te situacije” u smislu članka 87. stavka 8. Uredbe br. 883/2004.

33

U tim je okolnostima Verwaltungsgerichtshof (Visoki upravni sud) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

O prethodnim pitanjima

34

Svojim trima pitanjima, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li Uredbu br. 1408/71 i Uredbu br. 883/2004, u vezi s Uredbom br. 987/2009, tumačiti na način da se primjenjuju na situaciju u kojoj građanin Unije, koji istodobno obavlja profesionalne djelatnosti samozaposlene osobe u državi članici Unije i u državi EFTA‑e koja je stranka Sporazuma o EGP‑u, započne obavljati dodatnu profesionalnu djelatnost samozaposlene osobe u Švicarskoj. U slučaju potvrdnog odgovora, sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li zakonodavstvo u području socijalne sigurnosti koje se na temelju tih uredaba primjenjuje na takvu situaciju odrediti odvojeno, odnosno, s jedne strane, na temelju Sporazuma o EGP‑u, kad je riječ o odnosima između države članice i države EFTA‑e koja je stranka Sporazuma o EGP‑u i, s druge strane, na temelju SSKO‑a, kad je riječ o odnosima između države članice Unije i Švicarske Konfederacije.

35

Najprije valja podsjetiti na to da Sporazum o EGP‑u u svojim člancima 28. do 30., kao i u Prilogu VI. (Socijalna sigurnost), predviđa da se uredbe br. 883/2004 i 987/2009 primjenjuju na situacije koje uključuju države članice Unije i Kneževinu Lihtenštajn. Isto tako, SSKO‑om i, konkretnije, njegovim člankom 8. i njegovim Prilogom II., predviđa se da se te uredbe primjenjuju u situacijama koje uključuju države članice Unije i Švicarsku Konfedereciju.

36

Iz toga slijedi da se uredbe br. 883/2004 i br. 987/2009 primjenjuju na situaciju poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, u kojoj građanin Unije, koji istodobno obavlja profesionalnu djelatnost samozaposlene osobe u Austriji i Lihtenštajnu, započne obavljati dodatnu profesionalnu djelatnost samozaposlene osobe u Švicarskoj.

37

Svako suprotno tumačenje spriječilo bi građanina Unije da koristi prava koja ima na temelju uredaba br. 883/2004 i br. 987/2009 te bi ga, slijedom toga, stavilo u nepovoljniji položaj samo zato što je svoje pravo na slobodno kretanje ostvarivao ne samo u Lihtenštajnu nego i u Švicarskoj.

38

Iz sudske prakse Suda proizlazi da bi sloboda kretanja osoba zajamčena SSKO‑om bila onemogućena ako bi državljanin države ugovorne stranke u svojoj matičnoj državi bio u nepovoljnijem položaju samo zbog toga što je ostvario svoje pravo na slobodno kretanje (presuda od 26. veljače 2019., Wächtler, C‑581/17, EU:C:2019:138, t. 53.). Takvim bi se tumačenjem također zanemarila činjenica da Sporazum o EGP‑u omogućuje državljanima Islanda, Lihtenštajna i Norveške da se pozivaju na području Unije na prava koja proizlaze iz primjene uredaba br. 883/2004 i br. 987/2009, a istodobno omogućuje državljanima država članica da se koriste takvim pravima u navedenim državama (presuda od 26. rujna 2013., Ujedinjena Kraljevina/Vijeće, C‑431/11, EU:C:2013:589, t. 55.).

39

Osim toga, važno je istaknuti da primjena uredaba br. 883/2004 i br. 987/2009 na situaciju poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, koja se odnosi na tri različite države, smanjuje rizik da se na zainteresiranu osobu istodobno primjenjuje zakonodavstvo u području socijalne sigurnosti više država jer, u skladu s načelom jednog primjenjivog zakonodavstva koje se nastoji postići tim uredbama, na osobe na koje se navedene uredbe primjenjuju treba primijeniti zakonodavstvo samo jedne države članice, kako bi se izbjegle poteškoće do kojih može doći zbog istodobne primjene nekoliko nacionalnih zakonodavstava i smanjile poteškoće koje bi, za osobe koje se kreću unutar Unije, u državama EFTA‑e koje su stranke Sporazuma o EGP‑u i u Švicarskoj, bile posljedica djelomičnog ili potpunog kumuliranja primjenjivih zakonodavstava (vidjeti u tom smislu presude od 6. lipnja 2019., V, C‑33/18, EU:C:2019:470, t. 42. i od 13. listopada 2022., Raad van bestuur van de Sociale verzekeringbank (Razdoblja između privremenih radnih odnosa), C‑713/20, EU:C:2022:782, t. 39.).

40

Što se tiče pravila za primjenu uredaba br. 883/2004 i br. 987/2009 na situaciju poput one o kojoj je riječ u glavnom postupku, valja utvrditi da, s obzirom na to da se te uredbe primjenjuju na temelju dviju različitih pravnih osnova, odnosno Sporazuma o EGP‑u i SSKO‑a, određivanje zakonodavstva u području socijalne sigurnosti koje se u predmetnom razdoblju primjenjuje na zainteresiranu osobu treba, logično, odražavati to razlikovanje.

41

Stoga u ovom slučaju navedene uredbe valja primijeniti odvojeno, odnosno, s jedne strane, što se tiče odnosa između Republike Austrije i Kneževine Lihtenštajna, na temelju Sporazuma o EGP‑u, kao što je to već bio slučaj prije nego što je W M započeo obavljati dodatnu profesionalnu djelatnost samozaposlene osobe u Švicarskoj i, s druge strane, kad je riječ o odnosima između Republike Austrije i Švicarske Konfederacije, na temelju SSKO‑a.

42

Kao prvo, što se tiče Sporazuma o EGP‑u, kojim se, među ostalim, uređuju situacije koje uključuju Republiku Austriju i Kneževinu Lihtenštajn, u članku 13. stavku 2. točki (a) Uredbe br. 883/2004 navodi se da se na dotičnu osobu primjenjuje zakonodavstvo države članice boravišta samo ako ondje obavlja znatan dio djelatnosti. Članak 14. stavak 8. Uredbe br. 987/2009 pojašnjava da za potrebe primjene članka 13. stavaka 1. i 2. Uredbe br. 883/2004 „znatan dio djelatnosti zaposlene ili samozaposlene osobe” koja se obavlja u državi članici označava količinski značajan dio svih djelatnosti zaposlene ili samozaposlene osobe, s time da to ne mora nužno biti glavni dio tih djelatnosti. Kako bi se odredilo obavlja li se znatan dio djelatnosti u državi članici, u obzir se uzimaju, u slučaju djelatnosti samozaposlenih osoba, promet, radno vrijeme, broj pruženih usluga i/ili dohodak. Ako je u okviru opće ocjene utvrđeno da je udio u odnosu na te kriterije manji od 25 %, to je pokazatelj da se u određenoj državi članici ne obavlja znatan dio djelatnosti.

43

Iz odluke kojom se upućuje zahtjev za prethodnu odluku proizlazi da je tijekom predmetnog razdoblja W M istodobno obavljao svoje profesionalne djelatnosti u Austriji i Lihtenštajnu, u visini od 19 % odnosno 78 % svojeg dohotka. Dakle, profesionalna djelatnost koju je zainteresirana osoba obavljala tijekom predmetnog razdoblja u državi članici u kojoj je boravila, odnosno Republici Austriji, predstavljala je manje od 25 % njezinog dohotka. Stoga se ne može smatrati da u to vrijeme obavlja znatan dio svojih djelatnosti u toj državi članici.

44

Člankom 13. stavkom 2. točkom (b) Uredbe br. 883/2004 predviđa se da, ako dotična osoba nema boravište u državi članici u kojoj obavlja znatan dio svoje djelatnosti, na nju se primjenjuje zakonodavstvo države članice u kojoj se nalazi središte interesa njezine djelatnosti. U skladu s člankom 14. stavkom 9. Uredbe br. 987/2009, „središte interesa” djelatnosti samozaposlene osobe, u smislu članka 13. stavka 2. točke (b), određuje se uzimajući u obzir sve vidove profesionalnih djelatnosti te osobe, a to je posebno mjesto stalnog i trajnog sjedišta te osobe, uobičajena narav ili trajanje djelatnosti koje se obavljaju, broj pruženih usluga te namjera dotične osobe koja je razvidna iz svih okolnosti.

45

Budući da je tijekom predmetnog razdoblja W M glavni dio svojih profesionalnih djelatnosti obavljao u Lihtenštajnu, pri čemu se središte interesa njegovih djelatnosti nalazilo u toj državi, on je tijekom predmetnog razdoblja, na temelju članka 13. stavka 2. točke (b) Uredbe br. 883/2004, u vezi s člankom 14. stavkom 9. Uredbe br. 987/2009, trebao podlijegati lihtenštajnskom zakonodavstvu u području socijalne sigurnosti.

46

Slijedom toga, W M je tijekom tog razdoblja, u načelu, bio obuhvaćen zakonodavstvom države članice koja nije ona čijem je zakonodavstvu podlijegala na temelju glave II. Uredbe br. 1408/71, odnosno austrijskom zakonodavstvu u području socijalne sigurnosti.

47

Međutim, valja istaknuti da u takvoj situaciji članak 87. stavak 8. Uredbe br. 883/2004 predviđa da se zakonodavstvo u području socijalne sigurnosti koje se primjenjuje na temelju glave II. Uredbe br. 1408/71 i nadalje primjenjuje ako je ta situacija ostala nepromijenjena, ali u svakom slučaju ne više od deset godina od dana početka primjene Uredbe br. 883/2004.

48

Stoga valja provjeriti je li tijekom predmetnog razdoblja ta situacija ostala nepromijenjena jer se, u slučaju potvrdnog odgovora, na W M‑a i dalje trebalo primjenjivati austrijsko zakonodavstvo u području socijalne sigurnosti. U tu svrhu valja osobito utvrditi predstavlja li okolnost da je potonji, koji je već istodobno obavljao samostalne profesionalne djelatnosti u državi članici Unije, odnosno Republici Austriji, i u državi članici EFTA‑e koja je stranka Sporazuma o EGP‑u, odnosno Kneževini Lihtenštajnu, započeo – također istodobno – obavljati dodatnu profesionalnu djelatnost samozaposlene osobe koja čini 3 % njegova ukupnog dohotka u Švicarskoj, „promjenu te situacije” u smislu članka 87. stavka 8. Uredbe br. 883/2004.

49

U tom je pogledu dovoljno utvrditi, kao što je to učinila Europska komisija u svojim pisanim očitovanjima, da je u okviru Sporazuma o EGP‑u – kojim su, među ostalim, uređeni odnosi između Republike Austrije i Kneževine Lihtenštajna – Švicarska Konfederacija treća država. Slijedom toga, to što zainteresirana osoba obavlja profesionalnu djelatnost u Švicarskoj nije relevantno u okviru provjere koju treba izvršiti.

50

Iz toga proizlazi da je, čak i ako je W M tijekom predmetnog razdoblja obavljao dodatnu djelatnost samozaposlene osobe u Švicarskoj, ta situacija, nastala prije stupanja na snagu Uredbe br. 883/2004, ostala nepromijenjena. Zainteresirana je osoba stoga, primjenom članka 87. stavka 8. te uredbe, trebala i dalje podlijegati austrijskom zakonodavstvu u području socijalne sigurnosti.

51

Kao drugo, što se tiče SSKO‑a, kojim se, među ostalim, uređuju situacije koje uključuju Republiku Austriju i Švicarsku Konfederaciju, valja istaknuti da je u ovom slučaju W M tijekom predmetnog razdoblja istodobno obavljao profesionalne djelatnosti samozaposlene osobe u Austriji i Švicarskoj koje čine otprilike 19 % odnosno 3 % njegova dohotka. Iako je profesionalna djelatnost koju je zainteresirana osoba obavljala u Austriji, gdje je imala boravište, predstavljala glavni dio njezinih djelatnosti, činila je manje od 25 % njezina dohotka. Stoga se na W M‑a, u skladu s člankom 14. stavkom 8. Uredbe br. 987/2009, nije mogao primijeniti članak 13. stavak 2. točku (a) Uredbe br. 883/2004, nego se na nju, u skladu s člankom 13. stavkom 2. točkom (b) te uredbe, trebalo primjenjivati zakonodavstvo države članice u kojoj se nalazi središte interesa njegovih djelatnosti.

52

Budući da je tijekom predmetnog razdoblja W M imao boravište u Austriji i ondje je, u pogledu SSKO‑a, obavljao glavni dio svojih djelatnosti, središte interesa djelatnosti zainteresirane osobe bilo je u Austriji. Prema tome, W M je trebao podlijegati austrijskom zakonodavstvu u području socijalne sigurnosti.

53

Taj se zaključak ne može dovesti u pitanje okolnošću da je, tijekom predmetnog razdoblja, zainteresirana osoba također usporedno obavljala profesionalnu djelatnost samozaposlene osobe koja je činila 78 % njezina dohotka, u Lihtenštajnu. Naime, kao što je to Komisija naglasila u svojim pisanim očitovanjima, ta okolnost nije relevantna sa stajališta SSKO‑a jer je, u okviru tog sporazuma, Kneževina Lihtenštajn treća zemlja.

54

Iz toga slijedi da se, u skladu s relevantnim odredbama uredaba br. 1408/71 i br. 883/2004, koje su primjenjive na situaciju o kojoj je riječ u glavnom postupku na temelju Sporazuma o EGP‑u i SSKO‑a i koje valja ispitati odvojeno, tijekom predmetnog razdoblja na W M‑a primjenjuje jedno te isto zakonodavstvo u području socijalne sigurnosti, odnosno austrijsko zakonodavstvo, tako da nadležna tijela moraju izdati samo jednu potvrdu.

55

Prema tome, na pitanja koja je postavio sud koji je uputio zahtjev valja odgovoriti tako da Uredbu br. 1408/71 i Uredbu br. 883/2004, u vezi s Uredbom br. 987/2009, treba tumačiti na način da su, na temelju Sporazuma o EGP‑u i SSKO‑a, primjenjive na situaciju u kojoj građanin Unije, koji istodobno obavlja profesionalne djelatnosti samozaposlene osobe u državi članici Unije i u državi EFTA‑e koja je stranka Sporazuma o EGP‑u, započne obavljati dodatnu profesionalnu djelatnost samozaposlene osobe u Švicarskoj. U skladu s relevantnim odredbama tih uredaba, treba– s jedne strane, u okviru Sporazuma o EGP‑u i, s druge strane, u okviru SSKO‑a – odvojeno utvrditi primjenjivo zakonodavstvo u području socijalne sigurnosti.

Troškovi

56

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.